Crkveni oci: od Klementa Rimskoga do Augustina 9789532352733

Citation preview

pz

Biblioteka: �1,l,1111 iz"IUI/•

GG.

Benedikt XVI.

Urednik: mr. se. Petar Balta

CRKVENIOCI OD KLEMENTA RIMSKOGA DO AUGUSTINA

'Za nakladnika: MiroRadalj

-

��

VERBUM Split, 2011.

Naslov izvornika: Benedetto XVI, I Padri della Chiesa. Da Clemente Romana a Sant'Agostino © Libreria Editrice Vaticana © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2011. Ova knjiga sadrži kateheze koje je sveti otac Benedikt XVI. prethodni niz pod naslovom Apostoli i prvi Kristovi učenici1 - želio posvetiti najvažnijim crkvenim piscima prvih četiriju kršćanskih stoljeća, od Klementa Rimskoga (umro oko 100. godine) do svetoga Augustina (umro 430.). Ove autore obično nazivamo crkvenim ocima. No tko su zapravo crkveni oci? Tako nazivamo one crkvene pisce prvih stoljeća koji su se istakli svetošću života te izvrsnošću i pravovjernošću nauka zaslužili da im Crkva dodijeli taj prestižan i upečatljiv naslov. Sljedno tomu, onima koji su se kompromitirali herezom nije dana titula oca, nego - općenito - crkvenoga pisca. Istina, ovaj ciklus kateheza obuhvaća i tri zaslužna i časna autora koji se ne mogu nazivati ocima jer nisu - u tomu smislu - dobili službeno priznanje Crkve. To su Origen, Tertulijan i Euzebije Cezarejski. U knjizi koju predstavljamo papa Benedikt neposrednošću i živošću govornoga jezika širom otvara pogled na fascinantnu galeriju od dvadeset i šest fresaka, od kojih je svaka posvećena jednomu autoru iz doba kršćanskih izvora. On u biti slijedi kronološki red - od apostolskih otaca preko apologeta pa do velikih otaca koji su živjeli između trećega i prvih desetljeća petoga stoljeća - uzevši u obzir zapadne i istočne Crkve, uključujući i drevnu_i časnu Sirijsku crkvu. Unutar svake freske može se zapaziti određena shema (koja je, u nekim slučajevima, zbog vremena tražila razradu u dvije ili više etapa: tako Origen, trojica Kapadočana, !van Zlaotusti i ]eronim imaju dvije kateheze; Augustin - otac kojega papa Benedikt najviše voli, a i objektivno je najvažniji u prva četiri sto-

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

nastavljajući

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Ivan Nekić, prof. Redaktura: Bruno Petrušić, mag. theol. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. CIP - Katalogizacija uvpublikaciji

SVEUČILIŠNA KNJIZNICA U SPLITU

UDK276 BENEDICfUS XVI, papa Crkveni oci : od Klementa Rimskoga do Augustina I Benedikt XVI.; . - Split: Verbum, 2011. - (Biblioteka Posebna izdanja I Verbum, Split; 66) Prijevod djela: I Padri della Chiesa. Da Clemente Romano a Sant'Agostino. ISBN 978-953-235-273-3 I. Crkveni oci -- Povijest 140323027

1

Benedikt XVI., Apostoli i prvi Kristovi učenici, Verbum, Split, 2011.

5 ,...Lt.

\ .. d

----

ljeća - ima ih čak pet). U prvome je redu predstavljen čovjek s karakterističnim događajima njegova života; na drugome mje-

stu pisac uz kratak prikaz njegove literarne produkcije; na kraju učitelj gdje je izložen njegov teološki nauk. U svakom slučaju, Papa se uvijek vrlo pomno bavi aktualizacijom patrističke poruke te u više navrata - i na eksplicitan način - ističe činjenicu kako "ovi oci imaju još mnogo toga reći današnjim ljudima i kršćanima".

U dvije točke Benedikt XVI. češće pronalazi aktualnost patrističkoga nauka. Prvenstveno u temi odnosa vjere i razuma. Unatoč nekim nepomirljivostima, prisutnima ponajviše na crkvenim marginama, oci su - od Justina, filozofa i mučenika, pa do svetoga Augustina - odlučno podržavali sklad između filozofskoga razuma i evanđeoske vjere, naučavajući kritičan i konstruktivan dijalog s kulturom i filozofijom svojega vremena. U tome procesu grčki logos biva na neki način "proširen" kako bi izrazio Logos kršćanskoga propovijedanja, Drugu Osobu Blaženoga Trojstva, Sina Božjega koji je postao tijelom u Marijinoj utrobi, jedinoga Spasitelja svijeta. Danas također - u misli pape Benedikta - pojam razuma treba "proširiti" kako bi bio kadar istražiti i shvatiti one aspekte stvarnosti koji nadilaze čisto empirijsku dimenziju. Upravo to "proširenje" može omogućiti plodniji i komplementarniji susret između vjere i razuma. Druga privilegirana točka aktualizacije - koja je na neki način povezana s prethodnom - jest tema molitve u crkvenoj tradiciji, kao i neophodne osobne intimnosti učenika s Učiteljem. Mnogo puta u svojim katehezama Papa spominje činjeni­ cu kako otačko promišljanje nije nikada svrha samome sebi, nego dovodi do intimnoga, egzistencijalnoga odnosa s Istinom: Istinom koja za nas vjernike nije apstraktan pojam, nego vrlo stvarna Osoba, isti onaj Logos, Sin Očev, koji je rekao: "Ja sam Istina ... " (Iv 14,6). Upravo taj osobni odnos s njime utemeljuje i uzdržava poslanje svakoga kršćanina u Crkvi i u služenju braći. Tako molitva i liturgija idu ukorak s djelatnom ljubavlju (caritas) te uzajamno uspostavljaju plodnu sintezu. Iz toga, u konačnici, proi6

zlazi zahtjevan ispit savjesti onima ko11r,e ul, ukl1 uć1t 1 u "lanac svjedoka" koji predvode naš, on. J danas se, pred izazavom neke vrste n1h1l,c;t1{/ce 1ate1s t 1ćke kulture, može pobijediti samo uz "dodanu vr11edn~ t" molitve. intimnosti s Gospodinom i njegovom R11eć1u .\.Jama, krsianima trećega tisućljeća, oci predaju eva nđelje spasen1a, ko1e Je obl1wvalo njihovo srce i njihov život kako bi vjera, nada 1l1ubav m~le nadvladati otpore svijeta.

I

SVETI KLEMENT RIMSKI

Proteklih mjeseci razmatrali smo o likovima pojedinih apostola i o prvim svjedocima kršćanske vjere koje spominju novozavjetni spisi. Sada ćemo svoju pozornost posvetiti svetim ocima prvih kršćanskih stoljeća. Tako ćemo moći vidjeti kako započinje hod Crkve tijekom povijesti. Sveti Klement, rimski biskup posljednjih godina prvoga stoljeća, treći je Petrov nasljednik nakon Lina i Anakleta. Što se tiče njegova života, najznačajnije je svjedočanstvo svetoga Ireneja, lionskoga biskupa do konca 202. On svjedoči kako je Klement "vidio apostole", "susretao se s njima" te "još imao u ušima njihovo propovijedanje, a pred očima njihovu predaju" (Adv. haer. 3,3,3). Kasnija svjedočanstva, između četvrtoga i šestoga stoljeća, pripisuju Klementu naslov mučenika. Autoritet i ugled ovoga rimskog biskupa bili su takvi da su mu pripisivani razni spisi, ali jedino sigurno njegovo djelo jest Pismo Korinćanima. Euzebije Cezarejski, veliki "arhivar" kršćanskih početaka, predstavlja je ovim riječima: "Do nas je došlo jedno Klementovo pismo koje se smatra autentičnim, velikim i čudesnim. Napisao ga je on, u ime rimske Crkve, Crkvi u Korintu .. . Znamo kako se on od davnine sve do naših dana javno čitao za vrijeme vjerničkih okupljanja" (Hist. Eccl. 3,16). Ovome pismu bio je pripisivan gotovo kanonski karakter. Na početku ovoga teksta - napisanoga grčkim jezikom - Klement se žali što su mu "iznenadne protivštine koje su nam se događa­ le jedna za drugom" (1, 1) spriječile raniju intervenciju. Te "protivštine" možemo prepoznati kao Domicijanov. pr?~ gon: stoga datum sastavljanja ove poslanice treba sm1eshti 9

CRKVENI OCI - OD KLEMENTA RIMSKOGA DO AUGUSTINA SVETI KLEMENT RIMSKI

u vrijeme neposredno nakon smrti toga cara i kraja progona, što će reći odmah nakon 96. godine. Klementovu intervenciju potaknuli su teški problemi u kojima je grcala korintska Crkva: neki mladi buntovnici smijenili su, naime, prezbitere u zajednicama. Ta bolna događanja spomenuta su još jednom, kod svetoga Ireneja koji piše: "Pod Klementom je, budući da je među braćo~ u Korintu došlo do nemala sukoba, rimska Crkva uputila Korinćanima jednu vrlo važnu poslanicu kako bi ih ponovno združila u miru, obnovila njihovu vjeru i navijestila im predaju koju je nedavno primila od apostola" (Adv. haer. 3,3,3). Mogli bismo dakle reći kao ova poslanica predstavlja prvo vršenje rimskoga primata nakon smrti svetoga Petra. Klementovo pismo sadrži teme drage svetomu Pavlu, koji je napisao dvije velike poslanice Korinćanima, prvenstveno uvijek aktualnu teološku dijalektiku između indikativa spasenja i imperativa moralnoga djelovanja. Prije svega dolazi radosni navještaj milosti koja spašava. Gospodin nam prvi prilazi i daruje nam oprost, daruje nam svoju ljubav, milost da budemo kršćani, njegova braća i sestre. To je navještaj koji ispunja radošću naš život i daje si~rno~t našemu djelovanju: Gospodin nam uvijek prethodi svo1om dobrotom, a Gospodnja je dobrota uvijek veća od svih naših grijeha. Potrebno je, međutim, da se zauzme~~ u skla~u s primljenim darom i odgovorimo na navjestaJ spasen1a plemenitim i odvažnim hodom obraćenja. U odnosu n~ Pavlov model novost je ovdje što Klement, nak?n d~ktrinalnoga i praktičnoga dijela koji su bili sastavruce s~ Pavl~v~ poslanica, dodaje "veliku molitvu" koja prakticno zaklJucuje poslanicu. Neposredan povod ove poslanice otvara rimskome bis~u~u mogućnost opsežna izlaganja o identitetu Crkve i o ~J~zmu poslanju. ~o je u Korintu bilo zloporaba prim ·e:1(e ~etme)n~, moti: za ~jih treba tražiti u slabljenju lju6acan asa I drugih neizostavnih kršć kih lin ga poziva vj mik . ans vr a. Stoje vrline koj/su d:i::

10

r~=:~::

~u~~I~u!viu-

~::~u r ve.

ći da smo sveta baština," opominje, "činimo djela svetosti" (30,1). Konkretno, rimski biskup podsjeća kako je sam Gospodin "odredio gdje i tko da žrtve i bogoslužja slavi, da sve pobožno izvršeno po njegovu odobrenju bude prihvatljivo njegovoj volji ... Velikomu su pak svećeniku dodijeljene posebne liturgijske službe, svećenicima je doznačeno posebno zaduženje i levitima naloženi njihovi vlastiti poslovi. Čovjeka laika vežu laički propisi" (40, 1-5: treba primijetiti kako se ovdje, u ovoj poslanici s kraja prvoga stoljeća, prvi put u kršćanskoj literaturi javlja grčki pojam laikos, što znači "član laosa", tj. "naroda Božjega"). Na taj način, polazeći od bogoslužja staroga Izraela, Klement otkriva svoj ideal Crkve. Nju okuplja "jedan jedini milosni Duh koji je izliven na nas", koji diše u različitim udovima Tijela Kristova, u kojemu su svi, sjedinjeni bez ikakve podjele, "udovi jedni drugima" (46,6-7). Jasno razlikovanje između "laika" i hijerarhije nipošto ne znači supro~~tavl~anje, nego samo tu organsku povezanost jednoga tiJela, Jednoga organizma s različitim funkcijama. Crkva naime nije mjesto zbrke i anarhije gdje bi svatko mogao činiti što hoće u svakomu trenutku: svatko u ovomu organizmu s raščlanjenom strukturom vrši svoju službu prema pozi~ koj~ je ~rimio. U odnosu na glavare zajednica Klement ~~sno izrazava doktrinu apostolskoga nasljed~tva (sukces11e). Norme koje to reguliraju u konačnici proizlaze od samoga Boga. Otac je poslao Isusa Krista, koji je P~ p~slao apostole. Oni su zatim poslali prve poglavare Z~Jednica te ustanov~ d: njih naslijede drugi dostojni ljudi . .sve.~ev,d~e O~VIJa v po rasporedbi Božje volje" (42). Ovrm z:11ec1ma 1 ovrm recenicama Klement naglašava kako Crkva ~a sakramentalnu, a ne političku strukturu. Bog, ~olazecr nam svojim činom ususret u liturgiji, prethodi nas1m odlukama 1· nas1m v, 1'deJama. · Crkva je nadasve dar Božji :ev~aša tvore,v~a, stoga ova sakramentalna struktura n~ ~ samo -~pceru.tu uređenost, nego i ovo prvenstvo dara 0 ZJega, ko11 nam Je svima potreban. V ~

11

CRKVENI OCI - OD KLEMENTA RIMSKOGA DO AUGUSTINA

"Velika molitva" na kraju daje kozmički prizvuk pret. hodnoj argumentaciji. K.Iement hvali Boga i zahvaljuje mu za čudesnu providnost ljubavi koja je svijet stvorila i na. stavlja ga spašavati i posvećivati. Posebno je ista1?1ut zaziv za upravitelje. On nakon teksto_v~v N~vo~a Z~VJeta prect. stavlja najstariju molitvu za pohticke ~s~tuCIJe. Tako kršćani, netom što je završio progon, zna1uc1 dobro da će se progoni nastaviti, ne prestaju moliti za iste _one vlasti koje su ih nepravedno osuđivale. Razl?g ~omu J: p~venstven0 kristološki: treba moliti za progorutelJe, kao sto Je Isus uči­ nio na križu. No ova molitva sadrži i nauk koji tijekom stoljeća upravlja odnosom kršćana pr~ma _roliti~ i prema državi. Moleći za vlasti, Klement pnznaJe legitimnost političkih institucija u poretku koji je Bog uspostavio; istodobno izriče kako mu je stalo do toga da ti autoriteti budu poslušni Bogu i "da pobožno u miru i bl~?osti obn~šaj~ :last koju im je Bog udijelio" (61,2). Car ru~e sve. PoJavlJUJe se drugi suveren, čije podrijetlo ni bit rusu od ovoga svijeta, nego "odozgo": to je istina koja i naspram države ističe pravo da je se sluša. Tako ovo Klementovo pismo dotiče brojne teme koje su uvijek aktualne. Ono je utoliko značajnije ukoliko, već od prvoga stoljeća, predstavlja brigu rimske Crkve koja u ljubavi predsjeda svim drugim Crkvama. U istome Duhu uzimamo kao svoje zazive "velike molitve", gdje rimski biskup progovara u ime čitava svijeta: "Gospodine, pokaži svoje lice nad nama da uživamo dobra u miru, da budemo zaštićeni tvojom moćnom rukom ... Tebe hvalimo po velikomu svećeniku i zaštitniku naših duša Isusu Kristu, po kome tebi slava i veličanstvo i sada, i od pokoljenja do pokoljenja, i u vijeke vjekova. Amen" (60-61). (Opća audijencija u Auli Pavla

SVETI IGNACIJE ANTIOHIJSKI

U ovomu novom, tek započetom ciklusu kateheza donosimo pregled najvažnijih osoba Crkve u doba njezina nastanka. Prošloga tjedna govorili smo o papi Klementu I., trećemu nasljedniku svetoga Petra. Danas govorimo o svetomu Ignaciju, koji je bio treći biskup u Antiohiji, od 70. do 107. godine, ujedno i godine njegova mučeništva. U to su doba Rim, Aleksandrija i Antiohija bile tri velike metropole Rimskoga Carstva. Nicejski sabor govori o tri "primata": naravno o rimskomu, ali i Aleksandrija i Antiohija isticali su određeni "primat". Sveti je Ignacije, kako smo rekli, bio biskup Antiohije koja se danas nalazi u Turskoj. Tu, u Antiohiji, kako doznajemo iz Djela apostolskih, nastala je bujna kršćanska zajednica: njezin prvi biskup bio je apostol Petar - tako nam govori predaja- i tamo se "uče­ nici najprije prozvaše kršćanima" (Dj 11,26). Euzebije Cezarejski, povjesničar iz 4. stoljeća, posvećuje čitavo poglavlje svojega djela Crkvena povijest Ignacijevu životu i književnomu opusu (3,36), pišući između ostaloga: "Ignacije je iz Sirije poslan u Rim kako bi bio bačen za hranu zvijerima zbog svjedočanstva koje je pružao o Kristu. Putujući kroz Aziju, pod strogom paskom stražara" [koje on u svojoj Poslanici Rimljanima 5,1 naziva "deset leoparda"], "u pojedinim mjestima gdje se zaustavljao propovijedima i opomenama utvrđivao je Crkve; ponajviše je, s najvećim žarom, poticao da se čuvaju hereza koje su tada počinjale klijati te preporučivao da se ne odvajaju od apostolske tradicije" (3,36,3-4). Prva postaja Ignacijeva putovanja prema muče­ ništvu bio je grad Smirna, gdje je biskup bio sveti Polikarp, učenik svetoga Ivana. Tu je Ignacije napisao četiri poslanice, i to Crkvama u Efezu, Magneziji, Traliju i Rimu. "Oti-

VI., 7. ožujka 2007.)

13

12 • -.:--: ...... .

- ....

CRKVENI OCI - OD KLEMENTA RIMSKOGA DO AUGUSTINA

SVETI IC ;NA< 'JJ E ANTI< >I IIJSKI

šavši iz Smirne," nastavlja Euzebije, "Ignacije je stigao · "d··ck u Troju, gdje je napisao još poslaruca =. VIJe r vama u Fi. Iadelfiji i Smimi, a jednu biskupu Po~arpu. Euzebije tako dovršava poeis poslanica koje su ~o,sle do~~~ kao.drago. cjeno blago. Citajući te tekstove, os1eca se SVJe~ma VJere ge. neracije koja je još poznavala apostole. U ovim se posJa. nicama os1·eća i goruća ljubav jednoga · . sveca. Fl ..Napokon IZ Troje je mučenik stigao u ~ gdj~Je, .u avtJevu amfiteatru bačen za hranu krvolocrum zv11enma. 'Nijedan crkveni ?ta~ nije t~o snaž.n~ kao I?11a"~ije izrazio žudnju za sjedinJen1em s Kristom 1 nJegovun z1votom. Stoga smo iz evanđelja čitali odl~~ak o trsu koji je~ ~o Iva. novu Evanđelju, Isus. Kod IgnactJa se zapravo spaJaJu dvije duhovne "struje": ona Pavlova, sva usmjerena k ujedinjenju s Kristom, i on~ I:7ano.va~ us~edotoc~na na ~jegov život. Te dvije struje utjecu u mutactJU, naslJedovanJe Krista, kojega Ignacije više puta naziva "moj" ili "naš Bog". Tako Ignacije preklinje rimske kršćane da ne sprječavaju njegovo mučeništvo jer je nestrpljiv "domoći se Isusa Krista". Objašnjava: "Bolje mi je u Kristu umrijeti nego vladati ovom zemljom. Tražim onoga koji je za nas umro; onoga hoću koji je za nas uskrsnuo ... Dopustite da budem nasljedovatelj muke svojega Boga" (Rimljanima 5--6). U ovim izrazima goruće ljubavi vidljiv je naglašen kristološki "realizam" tipičan za antiohijsku Crkvu, koji iznimno štuje utjelovljenje Sina Božjega i njegovu pravu i konkretnu ljudskost: Isus Krist je, piše Ignacije kršćanima u Smirni, "uistinu potomak Davidov po tijelu", "doista je rođen od Djevice", "uistinu je čavlima pribijenu tijelu za nas" (1,1). Ta Ignacijeva neodoljiva težnja za sjedinjenjem s Kristom utemeljila je pravu "mistiku jedinstva". On sam sebe opisuje kao "čovjeka kojemu je povjerena zadaća jedinstva" (Filadelfijanima, 8,1). Za Ignacija je jedinstvo prije svega Božje svojstvo jer je on, koji postoji u tri osobe, Jedan u apsolutnomu jedinstvu. Često ponavlja kako je Bog jedinstvo te kako se ono samo u Bogu nalazi u čistu i izvornu obliku. Jedinstvo koje kršćani trebaju ostvariti na ovoj zeI

14

mlji nije drugo doli imitacija koja trebc.1 biti lilo H li ćnija božanskomu arhetipu. Na taj nači n lgnacije razrnđu j(• viđe­ nje Crkve koje je blisko nekim izrazima l'iimw Korinćnni­ ,na Klementa Rimskoga. "Stoga se trebate slagati s biskupovom voljom," piše na primjer kršćanima u Efezu, "kao što i činite. Vaše se dično, Boga dostojno s većenstvo sljubilo s biskupom kao strune s kitarom. Zato se u vašoj slozi i u skladnoj ljubavi opijeva Isus Krist. A i svaki od vas neka bude zbor da, suzvučni u slozi, u jedinstvu primate Božju melodiju i jednoglasno po Isusu Kristu pjevate Ocu" (4, 12). A nakon što je Smirnjanima preporučio da "nitko mimo biskupa ne čini ništa što se tiče Crkve" (8, 1), povjerava se Polikarpu: "Spreman sam svoju dušu predati za one koji su podložni biskupu, svećenicima i đakonima; o, da me zapadne s njima imati dio u Bogu. Međusobno surađuj­ te, zajedno se borite, zajedno trčite, zajedno trpite, zajedno počivajte, zajedno ustajte kao Božji upravitelji, ukućani i službenici. Nastojte se svidjeti onome za koga vojujete i od koga primate plaću. Neka nitko od vas ne bude prebjeg. Neka vam vaše krštenje bude kao štit, vjera kao kaciga, ljubav kao koplje, strpljivost kao sva bojna oprema" (6,1-2). Sveukupna su Ignacijeva Pisma protkana nekom vrstom konstantne i plodne dijalektike između dva karakteristična vida kršćanskoga života: s jedne strane hijerarhijska struktura crkvene zajednice, a s druge temeljno jedinstvo koje međusobno povezuje sve koji vjeruju u Krista. Stoga njihove uloge ne mogu biti suprotstavljene. Naprotiv, inzistiranje na zajedništvu vjernika međusobno i sa svojim pastirima formulirano je uvijek na nov način rječi­ tim slikama i analogijama: citra, žice, intonacija, koncert, simfonija. Evidentna je navlastita odgovornost biskupa, svećenika i dakona za izgradnju zajednice. U prvomu redu za njih vrijedi poziv na ljubav i na jedinstvo. "Budite jedno", piše Ignacije Crkvi u Magnezij i, preuzimajući Is usovu molitvu s Posljednje večere: "jedna prošnja, jedna molitva, jedan duh, jedna nada u ljubavi.. . Svi kao u jedan hram hrlite, oko jednoga žrtvenika, jednomu Isusu Kristu

15

.... r,.... •··CRKVENI OCI - OD KLEMENTA RIMSKOGA DO AUGUSTINA

koji je od jednoga Oca izašao, kod jednoga bio i njelllu. vratio" (71-2). JgnaciJ·e prvi u kršćanskoj literaturi pridase... je Crkvi atribut "katolička", odnosno sveopca : 'gdje. Isus Krist", naglašava, "ondže j: i �a�olička Crkv�'� (Snil� njanima, 8,2). Upravo u sluzenJU J�_dmstvu Katoh�ke Cr. kve kršćanska zajednica u Rimu �si neku vrstu pr!mata ll noj, č a. _ ljubavi: "Crkvi koja predsjeda u �-u, B�ga dostoJ 0 snoj, dičnoj, hvalevrijednoj, dostoJn_ ! �slis�Ja. � · u_ ljubavi predsjeda, kojoj je Krist zakon, a obilJezena Je Oc ev un im e. norn" (Rimljanima, prolog). ,, . ucrtelJ Jedinstv a": ta dois e j e Kao što vidimo, Jgnacij s rkos �ogi01 Božjega jedinstva i Kri:!o:a j:���tva �� � e s dtJ e a ti' co s e � Jal poon � ,eka i 1? . herezama koje su se e s a m e, Boga u Kristu), jedinstva Crkv J�? � � �a u Vje­ ri i ljubavi od kojih ništa nije pre�e (�m17:1;amma, �, 1 ). Ko­ načno, Jgnacijev "realizam" poziva VJe_rnike onda 1 danas, poziva sve nas na progresivnu sintezu između suobličav a­ nja Kristu (jedinstva s njime, ži�ota u njemu} i po�većiv a­ nja njegovoj Crkvi (jedinstva s biskupom, _veliko��s�a slu­ ženja zajednici i svijetu). Dakle, potrebno Je posticr sintezu između zajedništva Crkve unutar sebe i poslanja - navije­ štanja evanđelja drugima, sve dok kroz jednu dimenziju ne progovori druga, a vjernici budu sve više "u Bogu uje­ dinjeni posjedujući nedjeljiv duh, tj. Isusa Krista" (Magne­ žanima, 15). Zazivajući od Gospodina tu "milost jedinstva" i u uvje­ r enju kako preds jedam u ljubavi čitavoj Crkvi (usp. Ri­ mljanima, prolog), upravljam vama istu želju kojom Ignaci­ je zaključuje poslanicu kršćanima u Traliju: "Ljubite jedni druge nepodijeljena srca. Za vas se žrtvuje moj duh i to ne samo sada, nego i kada se nađem s Bogom ... Želim da se u Isusu Kristu nađete bez ljage" (13). Molimo da nam Gos­ podin pomogne postići to jedinstvo te da nas na kraju nađe bez mrlje jer je ljubav ona koja pročišćuje duše. I

N

,

V

·

•

•

li

I

•

(Opća audijencija na Trgu sv. Petra, 14. ožujka 2007.) 16

SVETI JUSTIN, FILOZOF I MUČENIK

U ovim katehezama razmatramo o velikim likovima Crkve koja se rada. Danas govorimo o svetomu Justinu, fi­ lozofu i mučeniku, najvažnijemu medu ocima apologeti­ ma drugoga stoljeća. Riječ " apologeti" označava one drev­ ne kršćanske pis ce koji su sebi u zadatak stavljali brani­ ti novu religiju od teških optužaba od s t rane pogana i Ži­ dova te širiti k ršćanski nauk pojmovima prilagođ enima kult uri vlastitoga vremena. Tako je kod apologeta prisut­ na dvostruka briga: ona, navlastito apologetska, za obranu kršćanstva u nastanku (apologhia na grčkomu upravo zna­ či "obrana") te ona koja gleda naprijed, "misionarska", za izlaganje vjerskih sadržaja jezikom i misaonim kategorija­ ma razumljivim suvre menicima. Justin je rođen oko 100. godine blizu drevnoga Sihe­ ma u Samariji, u Sv etoj zemlji; dugo je tražio istinu, hodo­ časteći u različite škole grčke filozofske tradicij e. Napokon - kako sam pripovijeda u prvim poglavljima svojega Raz· govora s Trifu.nom - jedna tajanstvena osoba, starac kojega je susreo na morskoj plaži, najprije ga je bacio u krizu, po­ kazujući mu čovjekovu nesposobnost da samo vlastitim si­ lama zadovolji čežnju za božanskim. Zatim mu je ukazao na stare proroke kao osobe kojima se treba obratiti kako bi našao put k Bogu i "pravu filozofiju". Opraštajući se s njim, starac ga je potaknuo na molitvu kako bi mu se otvo­ rila vrata svjetla. Ta priča krije ključnu epizodu u Justino­ vu životu: na kraju duga filozofskoga puta traženja isti­ ne pristaje uz kršćansku vjeru. Utemeljio je školu u Rimu, gdje je besplatno uvodio učenike u novu religiju, smatra-

17

CRKVENI OCJ - OD KLEMENTA RIMSKOGA DO AUGUSTINA SVETI JUSTJN, FILOZOF I MUČENIK

jući je istinskom filozofijom. u njoj je, doista, pronašao ist' V•

Zb

1,

nu, kao i umijeće življenja na ispravan nacm. og toga · prijavljen, a oko 165. mu je odrubljena glava, pod vlactaJi~ nom Marka Aurelija, cara filozofa kojemu je upravo Jusnn upravio jednu svoju Apologiju. . . . Dvije Apologije i Razgovor s Trifunom_ Jedina su djela koja su nam od njega ostala. U njima Jus~ .nastoji prvenstveno ilustrirati božanski projekt stvaranJa 1 s?~se~ja koje se dovršava u Isusu Kristu, Logosu, odnosno VJecnoJ RijeČj vječnome Razumu, Razumu stvoritelju. Svaki čovjek, uko~ liko je razumsko stvorenje, dionik j~ ~o?o~a, u sebi nosi njegovo "sjeme" i može zamijetiti od~JaJ~ 1sv~e. :ako se i sa.rn Logos, koji se kao proročki lik ob1av10 Z1dovnna u Starome zakonu, djelomično, kao "sjeme istine", obznanio i u grčkoj filozofiji. Sada, zaključuje _Justin~. budući da je kršćanstvo povijesna i osobna manifestacrJa Logosa u njegovoj cjelovitosti, proizlazi da "sve ono što je lijepoga izražena od bilo koga, pripada nama kršćanima" (2. Apol. 13,4), Na taj način Justin, iako pobija kontradikcije u grčkoj filozofiji, odlučno usmjerava k Logosu svaku filozofsku istinu, obrazlažući s racionalnoga gledišta jedinstvena "polaganje prava" kršćanske religije na istinitost i univerzalnost. Ako Stari zavjet teži ka Kristu kao što slika usmjerava prema stvarnosti koju pri.kazuje, tako i grčka filozofija cilja prema Kristu i evanđelju, kao što se dio nastoji zdnµiti s cjelinom. Kaže kako su te dvije stvarnosti, Stari zavjet i grč­ ka filozofija, poput dviju cesta koje nas vode do Krista, do Logosa. Evo zašto se grčka filozofija ne može suprotstavljati evanđeoskoj istini te se kršćani mogu s povjerenjem napajati njome kao vlastitim dobrom. Stoga je moj časni prethodnik, papa Ivan Pavao II., nazvao Justina "pionirom pozitivna susreta s filozofskom misli, iako u znaku oprezna razlučivanja": jer Justin, "sačuvavši i nakon obraćenja veliko poštovanje prema grčkoj filozofiji, snažno i jasno tvrdi kako je u kršćanstvu našao 'jedinu sigurnu i spasonosnu filozofiju' (Razg. 8,1)" (Fides et ratio, 38).

Ukupno gledajući, Justinov lik i djelo označuju jasnu ciju drevne Crkve za filozofiju, za razum, a ne za reli0fu pogana. Doista, prvi su kršćani ustrajno odbijali sva~] kompromis s pog~nskom ~eligijom. Smatrali su je idol poklonstvom, po c11enu da ih zbog toga proglase "ispra~a" i "ateistima". Pogotovo je Justin, osobito u svojoj z rvoj Apologiji, izrazio nesmiljenu kritiku naspram poganfke religije i njezinih mitova smatrajući ih đavolskim "zatranjenjima" s puta istine. Filozofija je pak predstavljala ;rivilegirano područje susreta između poganstva, židovstva i kršćanstva upravo na planu kritike poganske religije i njez~ l~~nih}n~tova. "Naša ~~~ofija ... ": tako je, na najeksplicrtniJl nacrn, ovu novu religiJu definirao jedan drugi apologet, Justinov suvremenik, biskup Meliton Sardski (spominje ga Euzebije, Crkvena povijest, 4,26,7). Poganska religija doista nije išla putem Logosa, nego je ustrajala na mitovima, iako je to i grčka filozofija prepoznala kao nešto neutemeljeno na istini. Stoga je zalazak te poganske religije bio neizbježan: događao se kao logična posljedica odvajanja religije - svedene na umjetan skup ceremonija, pravila i običaja - od istine bitka. Justin je, zajedno s drugim apologetima, zacrtao jasan stav kršćanske vjere za Boga filozofa protiv lažnih bogova poganske religije. Bio je to izbor istine bitka naspram mita običaja. Nekoliko desetljeća nakon Justina Tertulijan je taj kršćanski odabir izrekao lapidarnom i uvijek vrijedećom rečenicom: "Domi-

nus .noster.C~ristus veritatem se, non consuetudinem, cognominavt~ -.~st Je za sebe.rekao da je istina, a ne običaj" (O kopreni d;evica, 1,1). O~_dJe valj~ istaknuti kako se pojam običaj (lat. consuetudo), ko11 TertuliJan ovdje koristi u odnosu na pogansku religiju, na suvremene jezike može prevesti kao "ku ltuma mod a li, limod a toga vremena". U vremenu poput našega, obilježena relativizmom u raspravi ~ vrjednotama i o religiji - kao i u međureligij­ s~~mu d11alogu - ovo je lekcija koju ne smijemo zaboraviti. U tu svrhu iznova stavljam pred vas - te time završavam - riječi tajanstvenoga starca kojega je filozof Justin

18

19

CRKVENI OCI - OD l