Molba za kršćane; O uskrsnuću mrtvih; Apologija [Crkveni oci ed.] 9789532353259

Citation preview

NAKLADNA KUĆA VERBUM

Glavni urednik: mr. se. Petar Balta

ATENAGORA Biblioteka:

CRKVENI OCJ[ 7.

Urednik: dr. se. Ivan Bodrožić

Molba za kršćane O uskrsnuću mrtvih

ARISTID Apologija

Prijevod i bilješke: mr. se. Branko Jozić

Za nakladnika: Mira Radalj

VERBUM

Split, 2013.

Naslov izvornika: C. Th. Otto, Corpus Apologetarum Christianorum Saeculi Secund( vol. VII [Athenagoras Atheniensis 1' Ienae, 1857. (grčko-latinsko izdanje)

J.

J. Rendel Harris et J. Armitage Robinson, The Apology oj Aristides, u: Texts and Studies, t Cambridge, 2. izd., 1893. (sadrži izvorni grčki tekst) © Copyright Verbum, Split 2013.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinovi( prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavat( fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljevi( prof. Ilustracija na koricama: Starokršćanski simbol Kristova monograma, detalj sa sarkofaga pronađeno­ ga u Manastirinama u Salont 5.-6. stoljeće Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. CIP - ~atal9gizacija ti,publikaciji SVEUCILISNA KNJIZNICA U SPLITU UDK 230.J ATHENAGORAS Atheniensis Molba za kršćane; O uskrsnuću mrtvih I Atenagora. Apologija I Aristid; . - Split : Verbum, 2013. - (Biblioteka Crkveni oci ; 7) Naslov izvornika: 1. Corpus Apologetarum Christianorum saeculi Secundi, vol. VII . 2. Apology of Aristides. - Bibliografske bilješke uz tekst. - Kazala. ISBN 978-953-235-325-9 1. Athenagoras Atheniensis: O uskrsnuću mrtvih 2. Aristides 3. Jozić, Branko 150230056

ATENAGORA Molba za kršćane O uskrsnuću mrtvih

UVOD U ATENAGORINE SPISE I MISAO

Apologet Atenagora bio je filozof rodom iz Atene, a djelovao je u drugoj polovici 2. stoljeća. Jedan je od onih autora o kojima imamo vrlo malo pouzdanih informacija jer ga ne spominju ni Euzebije ni Jeronirn, nego tek povjesničar Filip iz Side (oko 430.), koji nije pouzdan glede kronologija. Spomenuti povjesničar tako veli da je Atenagora bio poganski filozof u vrijeme Hadrijana i Antonina Pija, koji je htio napisati nešto protiv kršćana pa se, proučavajući božanska Pisma, obratio na kršćanstvo postajući učiteljem vjere koju je progonio. Isti ga izvor spominje kao učitelja Klementa Aleksandrijskoga, no takva je informacija zacijelo pogrješna jer se zna da je Klement za učitelja u Aleksandrijskoj školi imao Pantena. Što se tiče kronologije, suvremenim se istraživanjem ipak utvrdilo da je djelovao u vrijeme Marka Aurelija i sina mu Komoda. No vijest da je bio Klementov učitelj navela je neke da pretpostave kako je Atenagora možda prije Pantenova dolaska ipak imao nekoga kontakta s Aleksandrijskom školom, što se opet ne može sa sigurnošću utvrditi. Posjedujemo dva spisa koja se danas vode pod njegovim imenom: apologija Molba za kršćane (Le-

gatio pro Christianis I Presbeia peri ton christian6n) i 7

ATENAGORA

spis O uskrsnuću mrtvih. Dok se u apologiji naziva "filozofom kršćaninom iz Atene", dotle ga nijedan izvor ne definira autorom ovoga drugog spisa koji mu se tradicionalno pripisuje i čini jednu cjelinu s apologijom. Sposobnošću izražavanja, ljepotom jezika i jednostavnošću izlaganja materije nadvisuje Justina. Stil mu je bez pretjerane retorike i strogo filozofski koncizan, s malo slika, a rado navodi pjesnike i filozofe. Nikada ne gubi iz vida predmet koji obrađuje, a u digresijama je kratak. Prema grč­ koj filozofiji, osobito prema Platonu, odnosi se prijateljski, premda poznaje granice filozofije u odnosu na kršćansku vjeru. Uspoređujući ga s Justinom i Tacijanom, moglo bi se reći da je Justin apostol, Tacijan polemičar, a Atenagora pravi filozof.

Molba za

kršćane

Molba za kršćane apologija je naslovljena carevima Marku Aureliju i sinu mu Komodu, a napisana je između 176. i 180. godine, a s mnogo se vjerojatnosti može reći da je to bilo 177. Kao i Justin, Atenagora traži put pomirenja između kršćanstva i carstva, kršćanskoga nauka i poganske filozofije. Ponajprije se iščuđuje poganskome poimanju bezboštva (ateizma). Dok su s jedne strane vlasti snošljive prema tolikim nerazumnim i neutemeljenim kultovima, dotle se, s druge strane, protive kršćan­ skoj vjeri u jednoga Boga kao bezboštvu, a ona jedina ima unutarnju dosljednost sukladnu razumu. Nelogičan je odnos carske vlasti prema kršćanima 8

UVOD U ATENAGORINE SPISE I MISAO

jer nitko kao kršćani ne gaje takav osjećaj poštivanja prema istoj, kao i osjećaj dužne pravičnosti u društvu. Kao časni i čestiti građani kršćani ne traže nikakve povlastice ni izuzeće od kazne, ako su počinili kakav zločin, ali isto tako ne smatraju logič­ nim da se vlast na njih obrušava samo zato što su kršćani. A pravičnost i civilno zakonodavstvo, ako je dosljedno sebi, ne dopušta da se ikoga kažnjava ako mu nije dokazan zločin. U kontekstu optužaba protiv kršćana Atenagora se suočava s tri konkretne optužbe koje pogani iznose protiv kršćana: bezboštvo, tijestovske gozbe (ljudožderstvo) i edipovsko spolno općenje. U biti će velika većina spisa biti posvećena pobijanju prve optužbe s tvrdnjom da kršćani nisu bezbošci zato što štuju jednoga nestvorenog Boga koji je sve stvorio po svojoj Riječi. U prilog razumnosti kršćanskoga monoteizma Atenagora navodi i tekstove pjesnika i pisaca koji potvrđuju da je Bog doista jedan, a do istih su zaključaka došli i filozofi (Platon, Aristotel, stoici), koje se pak ne progoni kao bezbošce, dok se kršćanima vjera u jednoga Boga imputira kao najteži zločin. Osim što navodi razumske dokaze u prilog kršćanskoga jednoboštva, Atenagora navodi i tekstove proroka i drugih svetopisaca. Dok postoji, doista, po njemu, velika podudarnost između filozofa i svetih tekstova glede uvjerenja da je Bog jedan i glede mnogih njegovih atributa (nestvoren, netrpljiv, neshvatljiv i neizmjeran, dokučiv jedino duhom i razumom, obavijen svjetlom i ljepotom, duhom i neizrecivom snagom), dotle ne propušta naglasiti da postoji ne9

ATENAGORA

premostiva razlika između kršćanskoga govora o Trojstvu i poganskoga govora o bogovima. Istina o Trojstvu, dostupna samo po vjeri, nema ništa zajedničko s uvjerenjima pisaca i pjesnika koji opisuju poganska božanstva. Kršćani ispovijedaju božanstvo Oca i Sina i Duha Svetoga, svjesni njihova bitnoga jedinstva (moć u jedinstvu i razlika u poretku), a ne na način nerazumne mitologije. Kršća­ ni su monoteisti, a to ne samo da nije zločin, već je i u skladu s rezultatima poimanja kod nekih poganskih filozofa i pjesnika koje nitko nije optužio za monoteističko poimanje božanstva, premda potkrijepljena nesavršenim dokazima, dok su kršća­ ni za svoja monoteistička uvjerenja primili božansku objavu po prorocima koje je nadahnuo Duh Sveti. Stoga oni posjeduju obilje razumskih dokaza koji potvrđuju njihovu vjeru. Njihovo poimanje Boga puno je čistije i savršenije od bilo kojega filozofskog, a svoju vjeru potvrđuju ne samo riječima, već i djelima. Zbog svojega monoteizma kršćani nisu bezbošci. Ne moraju poput pogana prinositi žrtve bogovima niti vjerovati u njih. Štoviše, zabranjena im je štovati svijet, nego časte svojega Stvoritelja. Kršćani i na temelju zapovijedi koje su primili od Boga dokazuju da nisu bezbošci jer su takve zapovijedi uzvišenije od svih ljudskih odredaba. Osim što vjeruju u Boga stvoritelja, oni vjeruju da je Bog i sudac pred kojim će položiti račun za svoj život, što je dostatan dokaz njihove ćudored­ ne ozbiljnosti i pobožnosti. Stoga se kršćanima ne može predbaciti bezboštvo samo zato što odbija10

UVOD U ATENAGORINE SPISE I MISAO

ju mnogoboštvo, dok sve drugo ukazuje na uzvišenost njihova držanja i života. Uspoređujući potom mnogobožačko štovanje s onim kršćanskim, Atenagora pokazuje kako je jedino razborito i primjereno klanjati se tvorcu svega, umjesto božanstvima koja su plod mašte i djelo ljudskih ruku. Kritizirajući dodatno poganska mnogoboštvo Atenagora ističe poveznicu između demona i štovanja poganskih bogova, pokazujući u nekoliko poglavlja kako su demoni pobunjeni anđeli koji kvare duše, a djeluju po kumirima. Na samu završetku Atenagora posvećuje jedan manji dio od nekoliko poglavlja pobijanju drugih dviju optužaba na račun kršćana, dokazujući da su optužbe o krvavim gozbama i nečasnim obljubima bezočne izmišljotine. Koliko su takvi čini neprimjereni kršćanima govori i činjenica da kršća­ ni svoje ponašanje ravnaju prema Bogu, vjerujući u onaj drugi, nebeski život, izvrsniji od ovoga zemaljskog, a koji treba zavrijediti pobožnim življenjem. Atenagora se potom ne može iščuditi poganskoj dvoličnosti koja optužuje kršćane za sve ono što se pripisuje bogovima koje sami časte te se tako daju zavesti primjerima bogova na nećudored­ na življenje. Kršćani pak bježe od svakoga grijeha, pogotovo od takvih teških kao što su kanibalizam i neuredno općenje, jer imaju uzvišeno poimanje života i uzvišeno poimanje braka, sukladno onome čemu ih je Bog poučio. Njih se ne može optužiti za ljudožderstvo jer imaju puno više poštovanja za ljudski život od pogana. Ne samo da ne ubijaju, nego im je zabranjena i gledati kako se ljudi ubi11

UVOD U ATENAGORINE SPISE I MISAO

ATENAGORA

jaju u gladijatorskim igrama, a osuđuju abortuse i izlaganje novorođene djece kao zločin. A vjerujući u uskrsnuće tijela sasvim je normalno da budno paze i kako će u tijelu živjeti tako da im vjera u uskrsnuće zabranjuje činiti ta i slična nedjela za koja ih pogani optužuju. Na optužbe za incest Atenagora odgovara da si kršćani ne dopuštaju griješiti ni mišlju, što pokazuje kršćansko poimanje braka i djevičanstva, te se čudi da pogani, koji su napunili društvo svakom vrstom nemorala (homoseksualnost, preljub), prozivaju kršćane kao nemoralne. Zbog svega rečenog naš autor poziva careve na razboritost i pravičnost te da sude na temelju činjenica, a ne predrasuda.

O

uskrsnuću

mrtvih

Ovaj spis, u kojemu Atenagora argumentima iz razuma dokazuje kršćansku vjeru u uskrsnuće, izrazito je filozofski, a može se podijeliti na dva dijela. U prvome dijelu raspravlja o Bogu i o uskrsnuću dokazujući kako se Božja mudrost, svemogućnost i pravda ne protive uskrsnuću tijela, nego su sukladni tome, napose jer je Bog svojom voljom autor uskrsnuća. Atenagora polemizira s vrlo raširenim skeptičkim mentalitetom poganskih mislilaca i javnoga mnijenja. Svjestan je kako postoje ljudi koji sumnjaju uopće u postojanje istine te onda kao takvi nisu sposobni prihvatiti ni istine koje poučava kršćanska vjera. Zato se on trudi dokazati najprije ono što je pretpostavka svake daljnje

12

rasprave, a to je neosporna mogućnost postojanja istine, kako bi potom progovorio o istini uskrsnuća koja je zajamčena vjerom. Kao što se čudi onima koji sumnjaju, tako se čudi i onima koji prihvaćaju istine vjere s dozom nesigurnosti te tako sliče sumnjičavcima. A kada se već govori o tome, naš je autor uvjerenja da oni koji ne vjeruju nemaju podloge za takvo što niti mogu imati valjan razlog za nevjerovanje. Upravo u ovakav kontekst Atenagora smješta raspravu o uskrsnuću koje se onima koji ne znaju promatrati stvari pravim očima čini nevjerojatnim dok on sam o njemu ne rasuđuje na temelju pojavnosti, to jest na prvi pogled, jer bi to bilo prebrzo, hirovita i ishitrena. Po njemu, o uskrsnuću je nedostatno govoriti samo iz ljudske perspektive, napose one prizemljene, jer čovjek nije jamac vjere u uskrsnuće, nego je to Bog. Upravo zato što pojam Boga uključuje ideju i stvarnost savršena i svemoćna bića, govor o uskrsnuću postaje vrlo realan i stvarno moguć. A do zaključka o Božjoj svemoći Atenagora dolazi razmišljajući o stvaranju samih tijela. Ako je Bog bio moćan stvoriti ljudska tijela i elemente od kojih su sastavljena, ne vidi razloga da bi Bog imao problema i uskrisiti ih. Tako nam Atenagora potvrđuje da je rasprava između kršćana i pogana o uskrsnuću usredotočena na uskrsnuće tijela, što se poganskome dualizmu činilo nevjerojatnim, pa čak i nedostojnim Boga, za razliku od uvjerenja o besmrtnosti duše. Svoju nevjeru u uskrsnuće tijela branili su pozivajući se na očitost raspadanja tijela nakon smrti dok je temeljni Atenagorin argu13

ATENAGORA

ment bio pozivanje na Božju svemoć. Bog koji je sve stvorio može uskrisiti ljudska tijela, bez obzira u kojim su se okolnostima dogodili smrt i raspadanje. Ali Atenagora ne dokazuje samo da je čin uskrsnuća tijela moguć, nego dokazuje da je i dostojan Boga, što je opet stav suprotan poganskim uvjerenjima i dualistički obojenim filozofijama koje su odreda smatrale da je doticaj s materijom Boga nedostojan. Vjerujući kako je čin uskrsnuća tijela dostojan Boga, Atenagora odbacuje poganske objekcije, pokazujući kako je istina o Bogu i njegovoj moći i dobroti nadmoćnija od ljudske zablude. Za dokaz u prilog uskrsnuća tijela Atenagora se nadahnjuje i na činjenici da opstojnost stvorenoga svijeta nije slučajnost, nego da ima razumski uzrok i svrhu poradi koje je sve stvoreno. Tko bi odbio razumjeti da je Bog stvarao s ciljem, pokazao bi da ne razumije tko je i kakav je Bog kao temelj postojanja svih stvari. A kada potom specifičnije razlaže svrhu ljudskoga života, onda će jasno reći da je čovjek stvoren poradi života vječno­ ga u koji može doći isključivo po uskrsnuću. Tako je naš autor sve argumente povezao u niz, svjestan da se o uskrsnuću tijela može govoriti razložno samo ako shvatimo primarne i temeljne istine, izvodeći potom iz njih dosljedne zaključke. U tomu mu je smislu očito da i Božja providnost, kao i činjeni­ ca da će za ljude postojati sud nakon kojega slijedi nagrada ili kazna, nepobitno potvrđuje činjeni­ cu uskrsnuća. 14

UVOD U ATENAGORINE SPISE I MISAO

Ali Atenagora ne dokazuje uskrsnuće tijela polazeći samo od Boga, nego propitujući i obilježja ljudske naravi sastavljene od duše i tijela. Tako u drugome dijelu svojega spisa raspravlja o čovje­ ku i o uskrsnuću, predstavljajući uskrsnuće tijela nužnošću ljudske prirode prije svega jer je čovjek stvoren za vječnost, što možemo zaključiti razumskim dosljednim zaključivanjem. Čovjek kao biće usmjereno prema Bogu nosi u sebi želju za vječ­ nim životom, po čemu se razlikuje od nerazumnih bića. Drugi vrlo važan argument proizlazi iz činje­ nice da je čovjek jedinstvena jedinka sastavljena od duše i tijela, duše koja ima nepromjenjivo trajanje i tijela koje je promjenjivo. Ako je Bog stvorio čo­ vjeka kao jedinstvenu jedinku, onda je smisleno da ga tako i tretira od početka do kraja života. Ljudska promjenjiva konstitucija potvrđuje da je čovjek kao promjenjiv stvoren za preobrazbu, a ne za raspadanje, tako da je i raspadanje tijela nakon smrti samo korak u konačnoj preobrazbi koja će o uskrsnuću tijela zadobiti svoje konačne obrise. Ljudsko se jedinstvo ruši smrću, no uskrsnućem od mrtvih ono mu se vraća da bi mogao živjeti zauvijek. Vjera u uskrsnuće logična je i zbog toga što tijelo treba primiti nagradu ili kaznu za ljudska djela jer su oboje podložni moralnome redu, u protivnome bilo bi nepravedno nagraditi samo dušu za dobra djela u kojima je surađivalo i tijelo. Vrline i poroci ne pripadaju samo jednoj ljudskoj sastavnici, nego ih je čovjek stekao i prakticirao i dušom i tijelom. Stoga je logično da nagrada ili kazna u vječ­ nosti pripadaju cijelomu čovjeku, kao što i za ze15

UVOD U ATENAGORINE SPISE I MISAO

ATENAGORA

maljskoga života sve primaju i dijele zajedno. Naposljetku, čovjek je stvoren da bude sretan, a kako se to ne može ostvariti ovdje na zemlji, jasno je da se to mora dogoditi u drugome životu. Dakle, po Atenagori, postoji uskrsnuće tijela i Bog će cijelome čovjeku dati po njegovim djelima nagradu ili kaznu u životu vječnomu. Tako Atenagora, imajući jasnu ideju Boga, ali i stvorenosti ljudske naravi, dokazuje poganima da vjera u uskrsnuće tijela nije nelogična, nego da je to vjera u onaj konačni cilj ljudskoga života koji će dosegnuti svoje vrhunce u blaženome gledanju Boga.

Zaključne

misli

Atenagorini spisi doista su razumska obrana kršćanstva: on navodi i Sveto pismo, ali svoje dokazivanje temelji na razumu. Premda ne štedi kritika na račun poganskih poroka, stav mu je dobrohotan, a oblik uljudan. Kao mislilac odlikuje se jasnoćom i savršenom ravnotežom. Teološka mu je misao izražena jasno i logična, poduprta točnim formama i skladnim stilom. Središnje točke su: jedinstvo Božje (najstariji razumski dokaz monoteizma), božanstvo Kristova i Duha Svetoga, jedinstvo i razlikovanje u Trojstvu, a govori i o anđelima i demonima. Svjedok je da je djevičanstvo plod kršćanskoga morala, a rađanje je primarni cilj braka. Osim što dokazuje postojanje jednoga Boga iz razuma, Atenagora je izvrstan svjedok prednicejske vjere u Presveto Trojstvo. Koristeći razum16

ski dokaz, svjestan je da je taj dokaz potvrđen i po prorocima u samome Pismu. Odlučnije od Justina i s manje uzdržanosti definira božanstvo Logosa i njegovo bitno jedinstvo s Ocem. Krist je bio u Bogu odvijeka kao razum (nous) i riječ (logos) i onda u svrhu stvaranja iz njega izišao, ali sam nije stvorenje (slično su govorili Justin, Tertulijan, Teofil, Hipolit). On je proizišao iz Boga da bude ideja i moć (idea kai energeia) za sve materijalne stvari koje su bile bez oblika. Sto se tiče Duha Svetoga, kaže za nj da je izljev Boga koji proistječe i vraća se kao zraka sunca. Iz ovakvih promišljanja proizlazi i njegova definicija Trojstva kao "moći u jedinstvu i razlike u poretku" (Leg. 10,5). Isto tako Atenagora je značajan svjedok nauka o nadahnuću i božanskoj objavi. Za razliku od proroka i filozofa koji su po sposobnosti vlastite duše tražili istinu te su uspjeli spoznati, ali ne i pronaći bitak, jer se nisu udostojali naučiti od Boga ono što se tiče Boga pa je tako došlo i do raznolikosti mišljenja i poimanja o Bogu, svijetu, materiji. Kršćani, naprotiv, za ono što misle i vjeruju za svjedoke imaju proroke koji su govorili o Bogu i božanskim stvarima po djelovanju božanskoga Duha. Kršćanima bi bilo nerazumno prestati vjerovati Duhu Božjemu koji je govorio preko proroka kao preko svojih sredstava da bi potom svoje spoznaje temeljili na nepouzdanim ljudskim mišljenjima.

17

MOLBA ZA KRŠĆANE

Carevima Marku Aureliju Antoninu i Luciju Aureliju Komodu, pobjednicima nad Armencima i Sarmatima, 1 te poglavito filozofima.

Mržnja na kršćane zbog imena 1, 1. Među podložnicima vašoj vlasti, o, uzvišeni vladari, neki se ravnaju po jednim, a drugi po drugim običajima i zakonima i nikome se zakonom ni prijeteći kaznom ne zabranjuje da se drži otačkih predaja pa makar one bile smiješne. Tako Trojanac tvrdi da je Hektor bog i štuje Helenu, smatrajući je Adrastejom;2 Lakedemonjanin Agamemnona štuje kao Jupitera, a Tindarovu kćer Filonoju kao Enodiju;3 Atenjanin žrtvuje 1

Brojni natpisi nakon 179. potvrđuju pridjeve armenski" za Marka Aurelija, a armenski i sarmatski (zajedno s germanski") i za njega i za Komoda. Osim toga, neki novac kovan prije 176. i drugi poslije 178. ima utisnute te naslove. Kako sami pridjevi nisu dovoljno jasni, prevedeni su kako stoji. Po mitologiji, kći Jupitera i Ananke, sinonim za Nemesis, božicu koja osvećuje zločin i nepravdu. Hekatin epitet; usp. Euripid, Hel. 569sl. II

II

11

II

2

3

19

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

Neptunu Erehteju; dapače, Atenjani slave obrede i misterije Aglauri i Pandrosi za koje se držalo da su otvaranjem škrinjice svetogrđe. 4 Jednom riječju, u svim pucima i narodima ljudi prinose žrtve i slave misterije kako im se hoće. Egipćani primjerice mačke i krokodile, zmije, ljutice i pse smatraju bogovima. 2. Svima njima i vi i zakoni to dopuštate jer s jedne strane smatrate da je bezbožno i izopačeno uopće ne vjerovati u Boga, a s druge strane smatrate potrebnim da svatko kao bogove štuje one koje hoće, da iz straha od božanstava izbjegava zločine. Nas se pak, što vas ne žalosti, kao druge, kada to čujete, mrzi samo zbog imena. 5 Ta sama imena nisu razlog za mržnju, nego kaznu i muke zavrjeđuje zločin. Diveći se vašoj milostivosti i blagosti te smirenosti i dobrohotnosti koje pokazujete prema svima, pojedinci žive u jednakopravnosti, a gradovi, već prema svojim zaslugama, uživaju jednaku čast te cijelo carstvo zahvaljujući vašoj mudrosti uživa dubok mir. 6 4

5

6

20

Prema mitu, Kekropove kćeri Aglaura, Hersa i Pandrosa, prve Atenine svećenice, čuvale su škrinju u koju je Atena zatvorila malenoga Eritonija, zabranivši im da je otvaraju. Međutim, Agraula i Hersa nisu poslušale i njihova je svetogrdna znatiželja bila kažnjena: poludjele, bacile su se s atenske Akropole. Usp. Justin, I Apol. 4. Radi se o razdoblju mira između završetka rata protiv Sarmata 176. i početka rata protiv Germana 178. godine.

3. Nama pak koji se nazivamo kršćanima niste osigurali što i drugima, nego naprotiv, iako ne činimo nikakva zla, dapače, kao što će se u nastavku izlaganja pokazati, prema Bogu i prema vašoj vlasti gajimo osjećaje strahopoštovanja i pravičnosti kao nitko drugi, dopuštate da nas se progoni, plijeni i zlostavlja, a mnogi nas napadaju samo zbog imena. Zato smo se odvažili, rekoh, izložiti vam naše stvari (a ovo će vam izlaganje pokazati kako trpimo protivno svakome poštenju, pravičnosti i bez ikakva razloga) i molimo vas da o nama porazmislite kako više ne bismo bili žrtve klevetnika. 4. Naime, šteta koju nam progonitelji nanose ne tiče se samo našega imutka, niti nas sramota pogađa samo u građanskim pravima, niti se odnosi na nešto drugo manje značajno (dakako, sve to mi preziremo, makar svijetu izgledaju važne stvari, jer smo naučili ne samo ne uzvraćati udarca onome tko nas udara niti se sporiti s nasrtljivcima i otimačima, nego onome tko nas udara po jednomu obrazu pružiti i drugi i ako nam uzimaju haljinu, uz nju im dati i ogrtač).7 Nego kada nam ponestane dobara, vrebaju na naša tijela i duše šireći protiv nas mnoge optužbe koje s nama nemaju baš nikakve veze, nego se odnose upravo na one koji ih šire i na njima slične. 7

Kršćanska

etika na tragu

evanđeoskoga učenja

(usp.

Lk 6,29; Mt 5,39sl.).

21

ATENAGORA

Biti kršćanin nije zločin 2, 1. Ako nam netko dokaže bilo manji, bilo veći zločin, ne tražimo izuzeće od kazne, dapače, držimo da nas se treba udariti vrlo teškom i okrutnom kaznom. Međutim, ako se optužba ne tiče ničega osim imena (a svakako ono što se do danas o nama lupeta nije ništa drugo nego prostačko i lakoumno rogoborenje, a nijedan kršćanin ne vjeruje da čini nepravdu), na vama je, uzvišeni, dobrohotni i vrlo učeni carevi, zakonom spriječiti nasilje koje trpimo da, kao što su u cijelomu carstvu pojedinci i gradovi obasuti vašim dobročinstvima, i mi vam budemo zahvalni, ponosni što nas se prestalo klevetati. 2. Uostalom, vašoj pravičnosti ne dolikuje da, dok se optužene za zločin ne kažnjava prije nego što se o tome osvjedoči, u našemu slučaju ime bude važnije od dokaza na sudu; da sudci ne istražuju je li optuženi za neko nedjelo kriv, nego da se obrušavaju na samo ime kao da se radi o zločinu. 8 Zapravo, nijedno se ime u sebi i po sebi ne smatra ni dobrim ni lošim, nego ga se dobrim ili lošim prosuđuje prema dobrim ili lošim djelima koja su iza njega. 3. Vi to znadete bolje od drugih jer ste zadojeni filozofijom i svakim drugim naukom. Stoga i oni koji se pojavljuju pred vašim sudi8

22

Tacijan, Ad Gr. 27.

MOLBA ZA KRŠĆANE

štem, makar optuženi za najveća zlodjela, ipak su puni pouzdanja jer znaju da ćete njihov život istražiti i ne ćete se povoditi ni za imenima, ukoliko su beznačajna, ni za optužbama tužitelja, ukoliko su lažne; jednako su spremni prihvatiti presudu koja ih osuđuje kao i onu koja ih oslobađa. 4. Mi, dakle, tražimo jednako pravo koje svi uživaju, tj. da nas se ne mrzi i ne kažnjava zato što se zovemo kršćani (ta kako nas to ime čini zlima?), nego da nam se sudi za ono zbog čega smo na sud pozvani pa da nas se, ako optužbe pobijemo, oslobodi ili nas se, ako nam se dokaže krivnja, kazni; nipošto zbog imena (ta nijedan kršćanin nije zlotvor, osim ako ovo učenje ispovijeda hinjeno ), nego zbog zlodjela. 5. Vidimo da se upravo tako sudi filozofima. Prije suda nikoga od njih sudac ne smatra ni dobrim ni lošim zbog njihova učenja ili umijeća, nego, ako se nađe da je kriv, kažnjava ga se, ali bez ozloglašavanja filozofi.je (zapravo, loš je onaj tko se filozofijom ne bavi onako kako valja, a samo je učenje nevino), a ako optužbe pobije, biva oslobođen. Neka se tako i u našemu slučaju primijeni pravna nepristranost! Neka se ispita život optuženih, a ime neka bude oslobođeno od bilo kakve krivnje. 6. Meni koji započinjem obranu našega nauka valja zamoliti vas, uzvišeni carevi, da me ne23

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

pristrano saslušate i ne dopustite da vas zavedu bezumne glasine svjetine, nego da i prema našemu nauku pokažete zanimanje koje gajite prema učenju i istini. Tako ne ćete u neznanju griješiti, a mi, oslobodivši se od besmislenih govorkanja svjetine, ne ćemo više biti napadani. Kršćanima

se pripisuju tri zločina

3, 1. Pripisuju nam tri zločina: bezboštvo, tijestovske gozbe i edipovska spolna općenja. Ako su te optužbe točne, nikome ne praštajte, nego naprotiv kaznom osvetite zločinstvo, iskorijenite nas i uništite zajedno sa ženama i djecom, ako netko od kršćana živi kao živina, mada ni životinje ne skaču na druge svoje srodnike, nego se 9

9

24

Kršćani nisu imali ni hramova ni kipova posvećenih bogovima pa otuda optužba za bezboštvo; Tijestov brat Atrej ubio je njegove sinove te ga pogostio njihovim mesom (prema Herodotovu pripovijedanju (Hist. 1, 107-119) slično je učinio i medijski kralj Astijagu s Harpagovim sinom); Edip, tebanski kralj, u neznanju je ubio svojega oca i oženio se vlastitom majkom. Antropofagija je bila učestala optužba pogana zbog pogrješna razumijevanja euharistijskoga blagovanja Kristova tijela, a isto tako pogrješno se shvaćao poljubac što su ga kršćani izmjenjivali. U Pismu /ionskih mučenika koje donosi Euzebije, Hist. eccl. 5, 1, 14 čitamo: " ... krivo nas optužuju da se predajemo tijestovskim gozbama i incestuoznim općenjima nalik Edipovu ... "; usp. i Tacijan, Ad Gr. 25; Teofil, III Ad Autol. 15 itd.

pare po prirodnome zakonu i samo u određeno vrijeme plodnosti, a nipošto razuzdano; također priznaju od koga im dolazi dobro. Ako je, dakle, netko grozniji i od samih zvijeri, kakvoj ga kazni za takva zločinstva treba podvrgnuti da bi se smatralo kako je kažnjen po zasluzi? 2. Međutim, ako su to objede i neosnovane klevete koje potječu odatle što se po prirodnome zakonu porok suprotstavlja vrlini, a po božanskome zakonu suprotstavljene stvari međusobno se bore te ako ni za što od svega toga nismo krivi, čemu ste i sami svjedoci, dakako, braneći da se naše ime ispovijeda, vaša je dužnost istražiti naš život, 10 naša učenja, naše zalaganje i podložnost vama, vašemu domu i vlasti te nam onda jednom zasvagda priznati ništa više nego našim progoniteljima. Mi ćemo ih pobijediti jer smo za istinu spremni i život položiti. Kršćani

nisu bezbošci

4, 1. Što se tiče zločina bezboštva za koje nas se neopravdano optužuje, odgovorit ću na svaku pojedinu optužbu, a bojim se da je smiješno pobijati one koji ih iznose. Dijagoru, 11 ko10 11

Usp. Justin, I Apol. 4, 6; Tertulijan, Apol. 2, 10; 7, 2. Dijagora Meljanin (sredina 5. st. pr. Kr.), pjesnik i filozof, nepomirljiv protivnik religije; u Ateni je došao na zao glas kao bogohulitelj i dobio nadimak "Bez25

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

ji je ne samo javno govorio o orfičkome učenju i obznanjivao eleuzijske i kabirske misterije te drveni Herkulov kip naložio da skuha repu, nego je i otvoreno tvrdio kako Bog ne postoji, Atenjani su s pravom optužili kao bezbožnika. Međutim, nije li nerazumno bezbožnicima nazivati nas koji Boga razlikujemo od materije i tvrdimo da je jedno materija, a drugo Bog te da je među njima velika razlika (naime, Bog je nestvoren i vječan, shvatljiv jedino umom, dok je materija stvorena i propadljiva)? 2. Kada bismo mislili isto što i Dijagora, dok imamo tolike divne darove koji nas obvezuju na štovanje Boga, tj. divan red, savršen sklad, uzvišenost, toplinu, oblik i uređenost svijeta, s pravom bi nas pratio glas bezbožnika i postajao bi razlog da nas se progoni. No budući da naše učenje ispovijeda kako je tvorac svega jedini Bog, s tim da je on sam nestvoren (jer ne stvara se ono što već postoji, nego ono što ne postoji), a sve je stvorio po svojoj Riječi1 2 koja iz njega proizlazi, i jedno i drugo, tj. ozloglašenost i progonstvo trpimo bez krivnje.

12

26

božnik"; budući da je javno ismijavao eleuzijske misterije, iz Atene je 415. bio protjeran; spominje ga i Tacijan, Ad Gr. 27. Usp. Iv 1,3; Kol l,16.

Pjesnici i filozofi priznaju jednoga Boga 5, 1. Ni pjesnike ni filozofe nije se smatralo bezbožnima zato što su istraživali o Bogu. Sumnjičav glede onih koje se u neznanju prema raširenoj predrasudi naziva bogovima Euripid (piše): Pa ako ]upiter i postoji gore na nebu, nije ga (čovjeka) smio učiniti nesretnikom. 13 Govoreći o onomu što se pomoću znanosti umom može spoznati, veli: Vidiš li gore beskrajno nebo koje vlažnim rukama obavija zemlju? Njega smatraj ]upiterom, njega drži Bogom. 14 2. Naime, s obzirom na njih (bogove) nije vidio ni da postoje supstancije kojima se pridaje ime (Jupitera, tko god on bio, ne poznam osim po čuvenju 15 ), ni da su imena nazivi za postojeće zbilje (ta što im znače imena kada nemaju nikakve supstancije?). No [vidio je] njega u djelima, smatrajući da su pojave u zraku, eteru i na zemlji očitovanje onoga skrivenog. Stoga je Bogom smatrao onoga čija su to djela i či­ ji duh njima upravlja, a s njime se u tome slagao i Sofoklo: Jedan je u istini, jedan je Bog, 13 14 15

Fragm. 900 (donosi ga samo Atenagora). Fragm. 941. Fragm. 480. 27

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

koji stvori nebesa i golemu zemlju; 16 tako učeći dvoje s obzirom na prirodu što je ispunja ljepota božanskoga djela, tj. gdje Bog treba biti i da mora postojati samo jedan. 6, 1. I Filolaj 17, kada veli da Bog kao okriljem sve obuhvaća, pokazuje kako je on jedan i kako je iznad materije. Nadalje, Lisid i Opsim, 18 jedan Boga označuje neizrecivim brojem, a drugi onim što premašuje do sebe najveći najbliži broj. Dakle, ako je za pitagorovce najveći broj deset, jer je četvrti te u sebi sadrži sve aritmetičke i harmonijske progresije, a neposredno uza nj jest devet, Bog je monada, tj. jedan. Naime, najveći broj za jedan premašuje onaj neposredno manji od sebe. 20 2. Iznijet ću također Platonovu i Aristotelovu misao, bez namjere da pomno izložim njihova filozofska učenja, nego ću samo dati pregled onoga što su rekli o Bogu. Ta znam da pameću i vlašću sve nadvisujete; jednako tako 19

16 17

18

19

20

28

Fragm. 1025. Filolaj iz Krotone (5./4. st. pr. Kr.) bio je Pitagorin učenik; prvi je usmenu predaju učiteljevih misli zapisao i objavio. Lisid iz Taranta i Opsim iz Regija predstavnici su pitagorovske škole (5. st. pr. Kr.); bavili su se mistikom brojeva. Tj. zbroj prvih četiriju brojeva: 1 + 2 + 3 + 4 = 10. Neki ovo smatraju interpolacijom; svakako, mjesto je teško prevesti.

sve nadmašujete i svakovrsnom učenošću tako da ste uspješni u svakoj grani znanosti, kako nisu ni oni koji se posvećuju samo nekomu njezinu dijelu. Međutim, budući da bez navođenja imena nije moguće pokazati kako nismo jedini koji za Boga tvrdimo da je jedan, okrenuo sam se izrekama. Platon, dakle, veli: Teško je naći stvoritelja i oca ovog svemira pa ako ga se i otkrije, nemoguće ga je svima obznaniti,21 smatrajući da je samo jedan nestvoreni i vječni Bog. A to što je priznavao i druge, kao sunce, mjesec i zvijezde, njih svakako shvaća kao stvorene: Bogovi bogova či­ ji sam ja tvorac i otac djela, koja se ne mogu razriješiti ako ja ne želim; doduše, razrješivo je sve što je povezano. 22 Prema tome, ako Platon, koji je stvoritelja svijeta poimao kao jedinoga i nestvorenog Boga, nije bezbožnik, onda ni mi nismo bezbožnici jer priznajemo i držimo da je Bog onaj po čijoj je Riječi sve stvorena i čijim se Duhom sve uzdrži. 3. Aristotel i njegovi sljedbenici razabiru da je (Bog) jedan poput složena bića te da je sastavljen od duše i tijela, smatrajući da mu tijelo tvore eter, zvijezde lutalice i planeti koji se kružno kreću, dok je duša um nadređen kreta21 22

Tim. 28c. Tim. 4la. 29

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

nju tijela, sam nepomičan, ali je uzrok njegovu kretanju. 23 4. Stoici, mada prema promjenama materije koju, kako vele, prožima duh Božji, nazivljem božanstva umnožavaju, zapravo ipak vjeruju da je Bog samo jedan. Naime, ako je Bog umjetnička vatra koja istječe da bi stvarala svijet i koji u sebi sadrži sve sjemenje razuma prema kojemu sve postoji u skladu s usudom, a njegov duh prožima sav svijet, prema njima samo je jedan Bog koga se naziva Jupiter (Zeus) po vrelini materije24 ili Junona (Hera) po zraku 25 i drugim imenima već prema pojedinomu dijelu materije koja ga prožima.

Zašto se osuđuje kršćanska vjera? 7, 1. Stoga kada svi koji dođoše do poče­ la stvari i ne htijući priznaju da u konačnici postoji samo jedan Bog i kada mi tvrdimo da je onaj koji je ovaj svijet uredio Bog, zašto je njima dopušteno o Bogu nekažnjeno govoriti i pisati ono što im se hoće, a protiv nas koji dokazima i istinskim obrazloženjima može23 24

25

30

Usp. Metaph. 11, 7.8. Atenagora ime Zeus proizvoljno izvodi iz glagola ze6 (vreti, kuhati, ključati). Hera je shvaćena kao anagram od aer (zrak); v. dolje, pogl. 22.

mo pokazati ono što mislimo i ispravno vjerujemo, tj. da postoji samo jedan Bog donesen je zakon? 2. Naime, pjesnici i filozofi u ovomu kao i drugim slučajevima nisu uspjeli drugo neu go nagađati, svaki na poticaj vlastite duše i u skladu s božanskim nadahnućem potaknut da traga je li moguće otkriti i spoznati istinu; međutim, uspjeli su doći samo do približne, a ne i točne spoznaje zbilje jer ono što se odnosi na Boga nisu htjeli naučiti od Boga, nego svatko sam od sebe. Zato o Bogu, o materiji, o oblicima i o svijetu jedan tvrdi ovako, a drugi onako. 3. Mi pak za ono što mislimo i vjerujemo kao svjedoke imamo proroke koji su božanskim duhom nadahnuti govorili o Bogu i o · Božjim stvarima. Vi koji pameću i pobožnošću prema pravome Bogu druge nadmašujete mogli biste reći da je nerazumno ne vjerovati u duha koji dolazi od Boga, koji se kao sredstvom poslužio proročkim usnama, a da se pažnja posvećuje ljudskim mišljenjima.

Bog je jedan 8, 1. Dakle, na osnovi toga (što ću iznijeti) shvatite da je od početka jedan Bog stvoritelj tako da mognete razumjeti i obrazloženje naše vjere. Ako su od početka bila dva ili više 31

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

bogova, jesu li bili u jedinstvu i na istomu mjestu ili je svatko bio zasebno. 2. U jedinstvu i na istomu mjestu nisu mogli biti. Naime, ako su bogovi, nisu slični, a nisu slični zato što nisu stvoreni; dakako, slično je modelima ono što je stvoreno, a nestvoreno se razlikuje jer ga nije netko stvorio niti je nečemu nalik. 3. No je li Bog jedan na način kako ruka, oko i noga kao sastavni dijelovi tijela tvore samo jedno? Sokrat,26 rođen i propadljiv, sazdan je i djeljiv, a Bog je nerođen, netrpljiv i nedjeljiv pa stoga nije sazdan od dijelova. 4. Ako li je pak svatko od njih (bogova) zaseban, dok je stvoritelj svijeta nad svojim djelom i izvan onoga što je stvorio i uredio, gdje će biti drugi bog ili bogovi? 27 Ako je okrugli svijet omeđen nebeskim krugovima, a stvoritelj svijeta Bog iznad svojega djela njime providonosno upravlja, gdje bi bilo mjesto drugomu bogu ili bogovima? Ne u svijetu jer on pripada drugomu; nije oko svijeta jer je nad njim Bog stvoritelj svijeta. 5. Ako pak nije ni u svijetu ni oko svijeta (jer što god je oko njega zauzima stvoritelj), gdje je onda? Zar iznad svijeta i Boga? U drugomu svijetu ili oko njega? No ako je u drugomu ili oko drugoga svijeta, više 26

27

32

Ne misli se na filozofa Sokrata, nego bilo koju osobu po imenu Sokrat. Usp. pogl. 6; i Irenej, Adv. haer. 2, 1, 1.

nije oko nas (naime, nije Gospodar svijeta) niti mu je moć velika (boravi u ograničenu prostoru). 6. Nadalje, ako nije ni u drugomu svijetu (sve ispunja ovaj) ni oko drugoga (sve sadrži ovaj), očito ne postoji jer ne postoji mjesto gdje bi se nalazio. Ili što čini, budući da postoji drugi čiji je svijet, on iznad stvoritelja svijeta, a nije ni u svijetu ni oko njega? 7. Zar postoji drugo mjesto gdje bi mogao boraviti? A iznad njega je Bog i ono što je Božje. I gdje će biti mjesto ako stvoritelj zauzima ono što je iznad svijeta? 8. Zar proviđa? Zacijelo ne proviđa kada ga nije stvorio, a ako ništa ne stvara niti proviđa, onda nema mjesta gdje bi se nalazio: od početka jedan i jedini stvoritelj svijeta jest Bog. Proročka svjedočanstva

9, 1. Ako bismo se zadovoljili samo takvim razlaganjima, netko bi mogao ocijeniti da je naše učenje ljudsko. Međutim, budući da naša obrazlaganja potvrđuju proročki glasovi (vjerujem da i vama koji ste veoma načitani i izobraženi nisu nepoznati spisi Mojsija, Izaije, Jeremije i ostalih proroka koji u ekstazi na poticaj božanskoga Duha govorahu ono što im je on nadahnjivao pri čemu se Duh njima služio kao što flautist puše u flautu): što dakle oni vele? 33

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

2. Gospodin je Bog naš, nitko se s njime ne mo28

že mjeriti. I opet: Ja sam Bog, prvi i posljednji, i osim mene drugog boga nema. 29 Te slično: Prije mene ne bijaše drugog boga niti će ga biti poslije mene: ja sam Bog i nema boga osim mene. 30 A o njegovu veličanstvu: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama. Kakav dom da mi sagradite ili gdje da bude mjesto mog boravišta. 31 Vama ostavljam da u tim knjigama istražite njihova proroštva kako biste ispravnim sudom okončali nepravdu koju trpimo. Kršćani

vjeruju u jednoga i savršenoga Boga

10, 1. Sve u svemu, dovoljno sam pokazao kako nismo bezbožnici mi koji jedinim Bogom priznajemo onoga koji je nestvoren, vječan, nevidljiv, netrpljiv, neshvatljiv i neizmjeran, dokučiv jedino duhom i razumom, obavijen svjetlošću i ljepotom, duhom i neizrecivom snagom. On je sve stvorio i ukrasio i sve uzdržava po svojoj Riječi. 2. Priznajemo i Sina Božjega. Neka nitko ne smatra smiješnim da Bog ima Sina. Ipak glede Boga Oca i Sina imamo drukčije poimanje 28 29 30 31

34

Usp. Izl 8,6; 15,11; Pnz 4,39; Ps 134,5 i dr. Usp. Pnz 32,39; Iz 45,21; Hoš 13,4. Usp. Iz 43,10; 46,9. Iz 66,1.

od pjesnika koji pripovijedaju priče prikazujući bogove ni u čemu boljima od ljudi. Nego Božji je Sin Očeva Riječ u misli i djelovanju: na njegovu sliku i po njemu sve je stvoreno jer su Otac i Sin jedno32 i jer je Sin u Ocu i Otac u Sinu u jedinstvu i sili Duha; Očev um i riječ33 Sin je Božji. 3. Želite li u svojoj iznimnoj umnosti saznati što znači Sin, ukratko ću vam izložiti. On je prvi Očev izdanak, ne što bi bio stvoren (zapravo od početka Bog, vječni um, u samomu sebi imao je Riječ34 jer je odvijeka razuman), 35 nego što je, dok sve materijalno bijaše bezoblično i u stanju mirovanja, gušće izmiješano s rjeđim, iz njega proistekao da svemu bude zamisao i djelotvorna sila. 36 32

Iv 10,30.38; usp. Teofil, II ad Autol. 2, 10.

33

Grč.

34

U latinskom u je ovdje umjesto verbum ostavljena grč­ ka riječ logon jer logos ima cijeli grozd značenja: riječ, govor, ali i misao, smisao; posebno u stoicizmu logos je um, božansko počelo, sila koja proizvodi, prožima i oblikuje sva bića. U tomu duhu valja razumjeti Prolog Ivanova Evanđelja gdje je izraz logos u hrvatskome preveden kao Riječ: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo" (Iv 1,1-4).

noii.s kai l6gos.

logik6s.

35

Grč.

36

O ovim poimanjima platonovskoga podrijetla usp. Platon, Tim. 50c-5lb. 53a-b. 35

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

4. N airne, s ovim se promišljanjem slaže i Duh kada veli: Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina. 37 A za Duha Svetoga, koji je nadahnjivao proroke, kažemo da je odvir Božji38 koji isijava i vraća se kao sunčeva zraka. 5. Tko se onda ne bi čudio što se bezbožnicima naziva one koji ispovijedaju Boga Oca i , Boga Sina i Duha Svetoga te koji pokazuju nji: hovu moć u jedinstvu i razliku u poretku? Naše se učenje o Bogu ne ograničava na to, nego priznajemo i (da postoji) mnoštvo anđe­ la i službenika koje je stvoritelj i tvorac svijeta Bog po svojoj Riječi rasporedio i uredio tako da bdiju nad elementima, nad nebesima, nad svijetom, nad stvarima koje su u njemu i nad njihovim dobrim uređenjem. proročki

Kršćanske

zapovijedi

11, 1. Ne čudite se što pornno iznosim naše učenje; izlažem ga potanko da ne biste robovali raširenu i nerazumnu mišljenju te da rnognete spoznati istinu; zapravo, i na temelju samih zapovijedi kojih se držimo, a koje nisu ljudske nego predane od Boga, možemo vas uvjeriti da nas ne smatrate bezbožnicima. 37 38

36

Usp. Izr 8,22. Usp. Mudr 7,25.

2. Kakva su, dakle, ta odgojeni?

učenja

u kojima srno

A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 39 3. Budući da je govor saslušan s dosta mrmljanja, dopustite da slobodno nastavim jer iznosim obranu pred vladarima i filozofima. Ta tko od onih koji rješavaju silogizrne i razrješuju dvosmislene izraze, objašnjavaju podrijetlo riječi ili [tumače] istoznačnice i bliskoznač­ nice, što je subjekt, a što predikat te obećavaju da će takvim i sličnim govorima učenike uči­ niti sretnima, tko je od njih, velim, tako čista duha da neprijatelje ne samo ne bi mrzio, nego bi ih čak ljubio te one koji su ih ocrnjivali ne samo ne pogrđivao, što bi bilo posve razumljivo, nego ih blagoslivljao i molio za one koji im rade o glavi? Naprotiv, oni te tajne i dalje zlovoljno istražuju u svojemu interesu i uvijek žele učiniti nekakvo zlo smatrajući svoje zanimanje umijećem riječi, a ne pokazivanjem či­ njenica. 4. Kod nas ćete naprotiv naći neuke, obič­ ne radnike i starice koji, ako ne znaju riječima 9 3

Usp. Mt 5,44sl.; Lk 6,26sl.

37

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

iskazati korisnost našega nauka, djelima pokazuju korisnost svojih načela. Oni ne recitiraju naučene riječi, nego predočuju dobra djela: udarani, udarca ne uzvraćaju; pokradeni, ne parniče se; onima koji traže daju te bližnje ljube kao same sebe. 40 Kršćani

vjeruju da je Bog sudac

12, 1. Prema tome, kada ne bismo vjerovali da Bog upravlja ljudskim rodom, zar bismo živjeli tako čisto? Nipošto. Međutim, budući da smo uvjereni kako ćemo za sav ovaj život morati položiti račun Bogu koji je stvorio i nas i svijet, opredijelili smo se za umjeren, dobrohotan i prezriv život, smatrajući da ne ćemo pretrpjeti nikakvo veliko zlo, sve ako nam se i život oduzme, s obzirom na to kolika je naknada koju ćemo za krotak, dobrohotan i umjeren život od velikoga Sudca primiti kao nagradu. 2. Platon je rekao da će Minos i Radamant41 suditi i zlotvore kazniti; mi pak (sve ako i postoje neki Minos, Radamant ili njihov otac) tvrdimo da ni oni ne će umaći Božjemu sudu. 3. Zar da se pobožnima smatra one koji misle da se život sastoji u ovome: Jedimo i pijmo 40 41

38

Usp. Lk 6,29-35. Minos i Radamant su sudci duša; usp. Gorgija, 523c524a; Justin, I Apol. 8, 4; Tacijan, Ad Gr. 6, 1; 25, 2.

jer sutra nam je mrijeti42 te smrt drže dubokim snom i zaboravom (san i smrt su braća ), a nas, 43

koji do ovoga života malo držimo; nas koji se vodimo jedino željom da spoznamo Boga i njegovu Riječ, kakvo je jedinstvo Sina i Oca, kakvo je zajedništvo Oca i Sina, što je Duh, kakvo je njihovo jedinstvo i u jedinstvu razlikovanje Duha, Sina i Oca; nas koji znamo da život što nas čeka nadilazi ono što se može izraziti, ako tamo prispijemo očišćeni od svake krivnje; nas toliko dobrohotne da ljubimo ne samo prijatelje (rečeno je: Ako ljubite one koji vas ljube i pozaj-

mljujete samo onima koji vama pozajmljuju kakvu ćete nagradu primiti? 44 ): zar da se nas takve, pitam, koji ovaj život provodimo tako da na sudu izbjegnemo osudu, ne smatra pobožnima? 4. Ovo je tek neznatno među važnima i tek nekoliko od tolikih stvari, da vam više ne dodijavam. Tko kuša med i kajmak 45, po maloj količini prosuđuje je li sve dobro.

42

43 44 45

Usp. Iz 22,13; Mudr 2,1-9; 1 Kor 15,32. Svakako poznata i popularna izreka sažimala je težnju za životnim nasladama: usp. Horacije, Carm. 1, 4; 2, 3; 4, 7. Usp. Homer, Ilijada, 16, 672; Vergilije, Eneida 6, 278. Usp. Lk 6,32.34; Mt 5,46. Usp. 1 Pt 2,2sl. 39

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

Bogu ne treba krvnih žrtava 13, 1. Međutim, budući da većina onih koji nas optužuju za bezboštvo (dok ni u snu nisu spoznali Boga, nego, neotesanci i neznalice prirodnih i božanskih nauka, pobožnost mjere prema količini žrtava) nas okrivljuje što ne prikazujemo žrtve i ne priznajemo bogovima one koje gradovi priznaju, i jedno i drugo, o, carevi, razmotrite, molim, ovako: ponajprije zašto ne prinosimo žrtava. 2. Stvoritelju i ocu ovoga svijeta nisu potrebni krv ni mirisi jer on sam je najugodniji miris kojemu ne treba ništa ni u njemu ni izvan njega. Međutim, najveća žrtva njemu jest spoznati tko je razastro i zaokružio nebesa i zemlju utvrdio kao središte, tko je vode skupio u mora i svjetlost razdvojio od tame, tko je eter uresio zvijezdama i učinio da zemlja proizvodi svakovrsno sjemenje, tko je stvorio životinje i oblikovao čovjeka. 3. Ako toga tvorca priznajemo Bogom koji znanjem i upravljačkom vještinom sve uzdržava i ravna te mu uzdižemo čiste ruke, kakve su još hekatombe46 potrebne? 4. I njih ljudi okrenuti gledaju kadom 46

40

Hekatomba, vrlo popularna žrtva u antičkoj Grčkoj, prema hekaton i bous - "sto volova"; no prva riječ ima i značenje vrlo velika broja pa se hekatomba odnosi na žrtvovanje velika broja raznih životinja, a ne nužno na žrtvovanje stotine volova.

gledaju molbama tihim, ljevanicom, dimom žrtvenim, mole se, kad je prestupio tko, sagriješio štogod. 47 Zašto bih se brinuo za holokauste kojih Bog ne treba? Pa ipak, treba prikazati nekrvnu žrtvu, tj. iskazati duhovno bogoslužje. 48 Kršćani

nisu bezbošci

14, 1. A zašto ne priznajemo ona ista božanstva koja su u gradovima i zašto im se ne molimo prilično je glupo prigovaranje. Među­ tim, ni oni koji nas za bezbožništvo optužuju jer ne prihvaćamo iste bogove koje oni priznaju međusobno se ne slažu. Atenjani na božansko dostojanstvo uzdižu Keleja i Metaniru49; Spartanci Menelaja50 pa nje47

48

49

50

Homer, Ilijada, 9, 499-501. Izraz "razumsko - duhovno bogoslužje" (logiken la-' treian) preuzet je iz Rim 12,1 gdje Pavao zaklinje da čitav kršćanski život bude duhovno bogoslužje koje nije sputano nikakvim zakonskim propisima niti se izražava krvnim žrtvama kao u židovskome (usp. Hoš 6,6), odnosno poganskom svijetu. Kelej bijaše eleuzijski kralj, a Metanira njegova žena; prema legendi njihov je sin bio Triptolem koji je ljude naučio poljodjelstvu i uveo Demetrin kult. Slavni grčki heroj, Atrejev sin i brat spartanskoga kralja Agamemnona, muž Helene koju je Paris oteo i zbog čega je izbio Trojanski rat. 41

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

mu u čast prikazuju žrtve i slave blagdane; Trojanci slave Hektora, premda ne žele čuti njegovo ime; stanovnici Keja Aristeja, 51 smatrajući ga Jupiterom i Apolonom; Tažani Teagena koji za olimpijade počini ubojstva5 2; stanovnici Sama Lisandra unatoč mnogim počinjenim pokoljima i zločinima 53 ; Kilikijci Alkmana i Hesioda, Medeju i Niobu; Sicilijci Butakidova sina Filipa54; Amatunžani Onesila55; Kartažani Hamil51

52

53

54

55

42

Aristeja se štovalo ne samo na Keju, nego i u drugim krajevima Grčke kao zaštitnika stoke i polja. Neki su ga smatrali sinom Urana i Geje, a drugi Apolona i Kirene. Slučaj što ga prenosi Atenagora nije pouzdan. Teagena, Temostenova sina i slavnoga pobjednika olimpijskih igara, spominju i Lukijan, Deor. conc. 12 i Pauzanija 6, 2; Pauzanija pripovijeda kako je Teagenov kip pao na onoga tko ga je udario pa ga ubio. Zapravo, pravo ubojstvo za olimpijskih igara na koje vjerojatno misli Atenagora počinio je Kleomed (usp. Pauzanija 6, 9). Slavni, ali okrutni spartanski general: među pokoljima što ih je naredio osobito se spominje onaj nakon bitke kod Egospotama kada je poklana 3000 zarobljenih Atenjana (usp. Ksenofont, Hell. 2, 1, 29; Plutarh, Lys., passim, posebno 11 i 18). Herodot (Hist. 5, 47) piše kako je Butakid bio pobjednik olimpijskih igara, ali je njegova slava prvenstveno vezana uz njegovu izvanrednu tjelesnu ljepotu tako da su ga neki narodi štovali kao boga. Hersisov sin i brat Gorga, kralja Salamine na Cipru, stao je na čelo pobune Ciprana protiv Darija. U bitki je poražen i ubijen. Stanovnici Amatunta, jedinoga

kara. 56 Ni cijeli dan mi ne bi bio dovoljan da ih sve nabrojim. 2. Prema tome, ako se ni sami glede svojih bogova ne slažu, zašto nas optužuju jer mislimo drukčije od njih? Zar nije smiješno ono što biva u Egipćana? U hramovima za svečanih zborovanja udaraju se u prsa kako se radi za pokojnicima i prikazuju žrtve kao bogovima. No ne treba se čuditi jer oni i životinje smatraju bogovima pa kada uginu, obriju se i pokapaju ih u hramovima, a pozivaju na javno žalovanje. 57 3. Ako smo dakle mi bezbožni zato što ne iskazujemo bogoštovlje kao i oni, onda su bezbožni svi gradovi i svi narodi jer ne štuju svi ista božanstva. 15, 1. No pretpostavimo da štuju ista (božanstva): što onda? Budući da većina nije u stanju razlučiti što je materija, a što Bog i kakva je među njima razlika pa pada ničice pred kipove načinjene od materije, zar bismo zato i mi, koji razlikujemo i odvajamo nestvoreno-

56

57

grada koji je ostao vjeran Dariju, Onesilu odsjekoše glavu, ali kasnije ih proroštvo nagna da ga štuju: usp. Herodot, Hist. 5, 104; 113sl. Veliki kartažanski general kojega spominje Herodot (Hist. 7, 167), no Atenagora je vjerojatno vojskovođi­ no ime pobrkao s imenom Melqarta, božanstva kojega se štovalo u Fenikiji. Usp. Laktancije, Div. inst., 1, 20. 43

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

ga od stvorenoga, ono što jest od onoga što nije, ono što se dohvaća umom od onoga osjetilnog, i sve to nazivamo prikladnim imenom, trebali moliti kipove i klanjati im se? 2. Jer ako su materija i Bog isto, tj. dva imena za istu stvarnost, mi koji stijene, drvo, zlato i srebro ne smatramo bogovima jesmo bezbožni. Ako li međutim između jednoga i drugoga postoji velika razlika, tolika kao između tvorca i njegova djela, zašto nas se optužuje? Kao u slučaju lončara i gline (materija je glina, a umjetnik lončar), tvorac je Bog, 58 a materija je podložna njegovu umijeću. No kao što bez umijeća glina sama ne može postati posuda, tako ni materija prikladna za razne oblike bez Boga kao tvorca ne bi poprimila ni razlike, ni oblika, ni ljepote. 3. Kao što lončarovo djelo ne smatramo vrjednijim od lončara ni pehare i zlatne posude od zlatara, nego ako u njima zapažamo kakvu umjetničku ljepotu, hvalimo tvorca i zbog posuda on prima pohvalu, tako i kada se radi o materiji i Bogu zbog uređenosti svijeta slava i čast ne pripadaju materiji nego njezinu tvorcu Bogu. 4. Prema tome, kada bismo forme 59 materije priznavali bogovima, činilo bi se da ne58 59

44

Usp. Rim 9,21. Izrazom forma (grč. ežde) Atenagora platonovskim govorom označuje formu koja prethodno postoji u umu

mamo pojma o pravome Bogu, izjednačujući s ono što je podložno rastakanju i propadanju.

vječnim

Treba se klanjati tvorcu svijeta 16, 1. Svijet je predivan i veličanstven svojom golemošću i onim što je raspoređeno u krugu kao i onim na sjevernomu nebu; pa ipak, zbog toga se ne treba klanjati njemu nego njegovu tvorcu. 2. Ni podanici koji vam pristupaju ne propuštajući iskazati poštovanje vama, vladarima i gospodarima od kojih mogu postići ono što im je potrebno, ne utječu se vašoj veličanstve­ noj palači, nego ako se zateknu u kraljevskome domu, usput se dive njezinoj krasoti, a poštovanje iskazuju vama o kojima sve ovisi. 3. Pa i vi, carevi, sebi uređujete carske palače, međutim, svijet ne bijaše stvoren kao da ga je Bog trebao jer Bog je samomu sebi sve,' nedostupna svjetlo, savršeni svijet, duh, sila, razum. Prema tome, ako je svijet dobro ugođen instrument koji se ritmički kreće, ne klanjam se instrumentu, nego onome tko usklađuje zvukove i izvodi skladno suzvučje (ta ni na natjecanjima sudci ne zanemaruju svirače

1 ,

tvorca kao idea, potom se utiskuje u materiju i ostvaruje u zbilji.

45

ATENAGORA

i ne ovjenčavaju njihove kitare). Ili ako je svijet, kao što veli Platon, djelo Božjega umijeća, diveći se njegovoj ljepoti, dolazim do njegova tvorca; ili ako je supstancija i tijelo, kako bi htjeli peripatetičari, ne napuštamo štovanje Boga, koji je tvorac kretnja tijela, da bismo padali ničice pred jadnim i slabim elementima i klanjali se zraku, prema njihovu mišljenju netrpljivoj, a zapravo trpljenju podložnoj materiji; ili ako su, kako neki smatraju, dijelovi svijeta Božje sile, mi se ne prigibamo na poklon tim silama, nego njihovu tvorcu i gospodaru. 4. Od materije ne tražim ono što ona nema niti napustivši Boga štujem elemente koji ne mogu ništa više od onoga što im je naređeno; pa i ako su divni zbog tvorčeva umijeća, ipak su po prirodi materije raspadljivi. Tome je svjedok i sam Platon koji veli: Ono što smo

nazvali nebom i svijetom od oca je postiglo mnoga blaženstva pa ipak dionik je i tijela: stoga nije moguće da bude izuzeto od promjene. 60 5. Prema tome, ako se nebu i elementima kao umjetnosti divim, ne klanjam im se kao božanstvima znajući da su podložni zakonu propadljivosti: kako da bogovima zovem te stvari za koje znam da su ih načinili ljudi? Izvolite o tome malo razmisliti.

MOLBA ZA KRŠĆANE

17, 1. Meni koji iznosim obranu valja podrobnije progovoriti i o imenima, koja su odnedavna, te o kipovima, koji su tako rekuć načinjeni jučer i prekjučer; vi o tome znate bolje jer ste o starima upućeni u svemu i više od sviju. Velim, dakle, kako su Orfej, Homeri Hesiod ti koji izvode rodoslovlja i nadijevaju imena onima koje nazivaju bogovima. 61 2. To potvrđuje i sam Herodot: Držim da su Hesiod i Ho-

mer po dobi od mene stariji ne više od četiri stotine godina, a oni su za Grke sastavili povijest bogova, dali su im imena, razdijelili njihove časti i vještine i opisali njihov izgled. 62 3. Sve dok nisu izumljeni plastika, slikarstvo i kiparstvo, za njihove se prikaze uopće nije znalo. Međutim, pojaviše se Saurija iz Sama, Kra ton iz Sikiona i Kleant iz Korinta te Kora63 također iz Korinta, crtačko umijeće obrisa izumio je Saurija nacrtavši sjenu konja na suncu, slikarstvo (je izumio) Kra ton koji je na izbijeljeloj ploči naslikao sjene muškarca i žene, a ona djevojka izumila je umijeće modeliranja: zaljubljena u nekoga, na zidu je ocrtala obri61

62

63 60

46

Usp. Platon, Pol. 269d.

Ovi su pjesnici zapravo u stihove pretočili tradicionalne legende grčkoga naroda, no Atenagora kao da potpuno vjeruje Herodotu kojega citira. Herodot, Hist. 2, 53. Dvojbeno je je li to vlastito ime ili jednostavno "djevojka".

47

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

se njegove sjene dok je spavao, a onda je njezin otac (koji bijaše lončar), budući da mu se svidjela savršena sličnost lika, isklesavši ocrtano to ispunio glinom: taj se lik još i danas ču­ va u Korintu. 64 Nakon njih dođoše Dedal i Teodor Milećanin koji izumiše kiparsko umijeće i plastiku. 4. Prema tome, slike i kipovi izrađuju se tek odnedavna da za svaki možemo reći tko ih je načinio. Naime, kip Dijane Efeške i Atene (ili radije Atele; naime, oni koji se služe tajnovitijim govorom Atelom nazivaju drevni kip od maslinova drveta) i sjedeće [Minerve] nači­ nio je Dedalov učenik Endej, a Apolon Delfijski djelo je Teodora i Telekla, Apolon iz Dela i 64

48

Plinije izvješćuje nešto drukčije: "Crtanje su izmislili Egipćanin Filoklo ili Korinćanin Kleant, ali su se prvi njime bavili Korinćanin Aridik i Sikionac Telefon ... Lončar Butad iz Sikiona, koristeći se tom istom zemljom kao materijalom, prvi je izmislio u Korintu modeliranje likova u glini. To je učinio za svoju kćer koja se zaljubila u jednoga mladića; i ona je, kada je on odlazio u tuđinu, nacrtala na zidu obris sjene njegova lica, koju je bacalo svjetlo svjetiljke. Njezin je otac na to utisnuo glinu i napravio reljef te ga zajedno s ostalim glinenim predmetima ostavio da očvr­ sne na vatri. Kažu da se taj portret čuvao u hramu nimfa dok Mumije nije razorio Korint. Neki kažu da su na otoku Samu plastičnu umjetnost prvi izumili Rek i Teodor mnogo prije nego što su iz Korinta protjerani Bakhovići" (Nat. hist. 35, 16; 36, 151(43)-152).

Artemida Tekteja i Angeliona, Junona iz Sama i ona iz Arga djela su Smiliadove ruke, bludnica Venera iz Knida Praksitelovo je djelo, a Eskulap iz Epidaura Fidijino, koji je načinio i druge kipove. 5. Ukratko govoreći, nema nijednoga kipa za koji bi se moglo reći da ga nije načinio čo­ vjek. Prema tome, ako su bogovi, zašto nisu postojali od početka? Zašto su mlađi od svojih tvoraca? Zašto im je trebala ljudska ruka i umijeće da bi postali? Oni su zemlja, kamen, materija i beskorisna majstorija.

Homer i Orfej o podrijetlu bogova 18, 1. Uostalom, budući da neki tvrde da to doista jesu kumiri, a bogovi da su oni koje kumiri prikazuju te da su molitve kao i žrtve kumirima upućene bogovima i njima u čast se prikazuju te da nema drugoga načina da se pristupi bogovima,

uostalom, teško je bogove jasno vidjeti, 65 a da je tako, za dokaz navode djelotvornost nekih kumira; hajde da na temelju imena ispitamo njihovu moć. 2. No prije nego što se upustim u to razlaganje, zamolio bih vas, uzvišeni carevi, da mi 65

Homer, Ilijada 20, 131.

49

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

oprostite što govorim po istini; nije mi namjera pogrđivati kumire, nego da bih opovrgnuo optužbe, obrazlažem naša načela. I sami se možete zapitati o kraljevstvu nebeskomu: kao što je vama, ocu i sinu, sve u rukama jer ste vlast primili odozgo (proročki Duh veli: "Kraljeva je duša u Božjim rukama" 66 ), tako je sve podložno Bogu i njegovoj Riječi (Logosu) kojega smatramo neodvojivim Sinom. 3. Zato prije svega razmotrite ovo: bogovi nisu postojali od početka, kako vele, nego je svatko od njih rođen kao što se i mi rađamo. I u tome se svi slažu; naime, Homer veli:

vom, a među njima lice boga po imenu Herkul i Kron 70 • . 5 .. Taj je Herkul snio neizmjerno golemo jaJe k~Je se, budući da bijaše puno, od roditelja snazno raspuklo na dvoje. Gornji njegov dio poprimi obličje Neba (Urana), a donji Zemlje (Geje). Pojavi se i božica Zemlja opremljena tijelom. Sjedinivši se sa Zemljom, Nebo rađa ženske Klotu, Lahesu i Atropu te muške storuke Kota, Ciga, Briareja te Kiklope Bronta, Steropa i Arga, koje je potom vezane sunovratio u Tartar jer je znao da će ga sin svrgnuti s prijestolja. Zbog toga rasrđena Zemlja rodi Titane:

Poštovana Zemlja Nebu rodi sinove, koje se naziva Titanima, radi osvete Uranu, veličanstvenom zvjezdanom nebu. 71

Okean je otac bogova, a Tetida majka. 67 A Orfej (koji im je prvi nadjenuo imena, 68 opisao im je rođenje i ispripovjedio djela svakoga od njih; on za koga drže da je o božanskim stvarima govorio najistinitije i koga je Homer u mnogo čemu slijedio, poglavito u onome što se odnosi na bogove), ustvrdivši da je prvo rođenje bogova iz vode, veli:

Okean je početak stvarima svima. 69 4. Prema njemu, voda je počelo svemu i iz vode postade blato, a od oboga nastala je životinja, zmaj s lavljom glavom i drugom biko66 67 68

69

50

Usp. Usp. Usp. Usp.

Izr 21,1. Homer, Ilijada 14, 201. 302. gore, pogl. 17. Homer, Ilijada 14, 246.

Poganski su bogovi smrtni 19, 1. To je bio početak rađanja onih koje smatraju bogovima i cijeloga svijeta. Što dakle to znači? Sve to čemu se pridaju božanska sv~js~va ima svoj početak. A ako prije nisu postoJah pa su onda rođeni, kao što hoće oni koji o njima govore, onda nisu (bogovi). Jer nešto 70 71

Usp. Orf. Frag. 57 (iz. Kern) Heziod, Teogonija 207-210. 51

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

je ili nestvoreno i vječno, ili je stvoreno i propadljivo. 2. I nije da to tako gledam ja i drukčije od filozofa. Što je ono što postoji oduvijek i nema početka,

a što je ono stvorena i što nikad nije

Raspravljajući

(biće)? 72

o onomu inteligibilnom i senzibilnom uči da je ono što uvijek jest, što se razabire umom, nestvoreno, a ono što nije, što se razabire osjetilima, stvoreno te ima početak i kraj. 3. Zbog toga i stoici tvrde da će sve biti uništeno u požaru pa ponovno stvoreno te da će svijet imati novi početak Mada prema njima postoje dva uzroka, jedan djelatan i pokretač­ ki, tj. providnost, i drugi podložan i promjenjiv, tj. materija, ako nije moguće da stvoreni svijet ostane u istomu stanju premda njime upravlja providnost, kako bi moglo ostati ustrojstvo tih bogova koji ne postoje po svojoj naravi, nego su rođeni? Ta zašto bi bogovi imali prednost nad materijom kada su sazdani iz vode? 4. Međutim, kako oni smatraju, ni voda nije počelo svega. Što bi moglo postojati od jednostavnih i jednoobličnih elemenata? Nadalje, materiji je potreban rukotvorac, a rukotvorcu materija. Kako bi oblici postojali bez materije ili bez tvorca? Nema razloga zašto bi mate72

52

Usp. Platon, Tim. 27d.

rija bila starija od Boga jer nužno je da djelatni uzrok prethodi onome što nastaje. 20, 1. Da je njihova besmislena teologija došla samo dotle da tvrdi kako su bogovi rođeni i kako potječu iz vode, pokazavši kako ne postoji ništa što je rođeno, a da nije propadljivo, mogao bih prijeći na preostale optužbe. 2. No oni nam donekle opisaše i njihova tijela prikazavši Herkula kao boga-zmaja koji se valja,73 a druge kao storuke te rekoše kako je Jupiterova kći koju je dobio s Rejom, odnosno Cererom imala dva oka na prirodnome mjestu, a druga dva na čelu te lice životinje na stražnjemu dijelu vrata i osim toga da je imala rogove tako da je sama Reja, prestrašivši se od toga kćerina čudovišna izgleda, pobjegla i nije ju htjela dojiti; otuda joj tajnovito ime Atela, a općenito se zove Prozerpina i Kora, no ipak se razlikuje od Minerve koju se zove "Kora". 3. Nadalje, lijepo su ispripovjedili njihova djela, kako ih već oni zamišljaju: kako je Saturn ocu odrezao genitalije i zbacio ga s kola te bio čedomorac budući da je proždirao svoju mušku djecu; kako je Jupiter, svezavši ga, oca sunovratio u Tartar, kao što je činio i Uran sa svojom djecom, te kako je za vlast ratovao s Titanima i progonio majku Reju jer je odbila s njime općiti, no kada se ona pretvorila u 73

Usp. gore, pogl. 18. 53

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

zmaja, i on se preobrazio u zmaja pa svezavši je tzv. herkulovskim čvorom, s njom je općio, a simbol je toga spolnog sjedinjenja Merkurov štap. Nadalje pripovijedaju kako je općio s kćerkom Prozerpinom koju je, također se pretvorivši u zmiju, silovao i od nje dobio sina Dioniza. 4. Prema tome, kada tako stoje stvari, moram reći barem ovo: što je u takvoj pripovijesti poštovanja vrijedno i dobro da bismo vjerovali kako su Saturn, Jupiter, Kora i ostali božanstva? Zar odlike tijela? Ta koji bi čovjek pouzdane prosudbe i vičan razmišljanju mogao vjerovati da je od boga rođena ljutica? (Orfej piše:

Fan drugo grozno potomstvo iz svete utrobe porodi: ljuticu (Ehidnu) strašnu za gledanje, kojoj kose s glave (spuštahu se) i lice bijaše krasno, a ostatak od vrha vrata bijaše od strašnog zmaja. )74

5. Uistinu, ako se ni po čemu ne razlikuju od najprezrivijih životinja (a božanstvo se naravno mora razlikovati od zemaljskih stvari i onoga što je sazdano od materije), onda nisu božanstva. Pa zašto se onda molimo njima koji su rađeni poput stoke i imaju životinjski i izobličen izgled?

Bogovi su kao ljudi 21, 1. Isto tako, da su samo rekli kako su ti bogovi tjelesni i kako imaju krv, sjeme te osjećaje srdžbe i požude, i u tome bi se slučaju te pripovijesti moralo smatrati glupostima i smiješnim stvarima jer u Bogu nema ni srdžbe ni požude, ni hlepnje kao ni rađalačkoga sjeme-, na. 2. Sve da i jesu tjelesni, ipak bi trebali biti iznad strasti i srdžbe, da se ne vidi Minerva

Ljuta na oca Jupitera, i divlji je hvataše bijes ni da Junona izgleda ovako:

Al' gnjev provali Junoni iz grudi, te

Ili tko bi prihvatio da taj Fan, kao prvorođeni bog (on je, naime, prvi izišao iz jajeta) ima tijelo ili obličje zmije, ili da ga je progutao Jupiter, kako bi postao neograničen? 75 74 75

54

Ulomci. Po orfičkome mitu o stvaranju, u početku je postojalo samo srebrno kozmičko jaje, a stvorilo ga je Vrijeme. Iz jajeta je izišlo dvospolno biće Fan-Dioniz, koje je imalo

riječ

započne

76

i da budu neosjetljivi na bol:

Ao, očima svojim sad čovjeka miloga vidim

76

sjemenje života. Ono je stvorilo sav svemir (kćer Niks, Geju i Urana, a kada je napokon došao Zeus, on je, prema jednoj verziji, progutao Fana-Dioniza da bi u sebi imao izvor života). Homer, Ilijada 4, 23; 24.

55

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

gonjena oko grada, a moje za Hektarom srce!77

plače

Urnukn( Ham.eru, Bog ne bjesni! Ti mi pak opisuješ boga umrljana krvlju i čovjekoubojicu:

Marse,

One koji su podložni srdžbi ili boli nazivam neznalicama i budalama. Ako otac ljudi i bogova oplakuje sina:

Ajme od ruke Patrokla Sarpedom( koji je meni od svih miliji ljud( sudbinom poginut valja78 i dok tuguje, nije kadar izbaviti ga iz pogibli:

Jupiterov sin Sarpedon, - obranio nije ga otac79 pa tko ne bi prekorio neznanje onih koji takvim pričama sebe predstavljaju kao štovatelje bogova, a zapravo su bezbožnici? 3. Sve da i jesu tjelesni, ipak Venerina tijelo ne ranjava Diorned:

Rani Tidejev sin me Diomed, prehrabri junak, 80 a ni Mars dušu:

... Jupiterova kći Venera vazda sramoti mene, koji sam hrom, a ljubi Marsa mrskog. 81 ... naguli mu lijepu kožu. 82 On, Jupiterov saveznik protiv Titana, u bitkama strašan, izgleda slabiji od Diorneda.

78 79

80 81 82

83

56

Homer, Homer, Homer, Homer, Homer, Homer, Homer,

Ilijada 22, 168-169. Ilijada 16, 434-435. Ilijada 16, 522. Ilijada 5, 376. Odiseja 8, 308-309. Ilijada 5, 858. Ilijada 15, 605.

zidova, ljudomoro krvna 84

i pričaš mi o preljubu i lancima:

Oboje uđu u krevet i zaspe! Vulkana vještaka umjetni okovi tad ih sa sviju obuhvate strana te već ni jednog uda ne mogaše maći ni dići. 85 4. Zar ne će odbaciti gomilu tih bezbožnih gluposti na račun bogova? Uran (Nebo) biva kastriran, Saturn svezan i strrnoglavljen u Tartar, Titani dižu pobunu, Stiks pogiba u bitki; k tome još ih prikazuju kao smrtne; međusobno čine preljub, a obljubljuju i ljude.

Eneja, koga s Anhisom rodi božica Venera u idskim uvalama sa čovjekom spavaše smrtnim. 86 Zar ne vode ljubav? Nisu li podložni strastima? Uistinu, da su bogov( ne bi osjećali požude! Pa sve kada bi Bog po božanskoj rasporedbi prihvatio (ljudsko) tijelo, ne bi li samim time bio rob požude? 5. Ta još mi nikada ljubav za boginjom, a ni za

ženom tako ne svlada dušu u grudima razliv se po njoj, niti kada sam ženu Iksiona ljubiti stao, ... ni kad kćer Akrisija ljubih Danaju; ni kad Feniksa kćer daleko slavnoga ljubih

Bjesnio on je ko Mars, kopljometni bog. 83 77

obaraču

84

85 86

Homer, Ilijada 5, 31; 455. Homer, Odiseja, 8, 295-297. Homer, Ilijada 2, 820-821. 57

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

ni kad u Tebi ljubihAlkmenu, kad Semelu ljubih, ... ni kad boginju ljubih ljepokosu Demetru, ni kad preslavnu Letu, ni samu tebe kad ljubih. 87

22, 1. Možda su to pjesničke bludnje, no o bogovima se daje i određeno prirodno tumačenje, i to poput ovoga Empedoklova:

Rođen je pa je i propadljiv te nema ništa Božje. Štoviše, (ti bogovi) služe ljudima: O Admetovi dvori, gdje sam - premda bog -

u nadničarskoj službi krušac jeo svoj; 88 i napasaju stoku:

U ovaj dođoh kraj i tu govedar bjeh i čuvah ovaj dom do dana današnjeg. 89 Dakle, Admet je veći od boga. 6. O, vrača­ ru i mudrače, i drugima proroče budućnosti, ipak nisi prorekao smrt svojega miljenika, nego naprotiv, svojim si rukama ubio onoga koga si ljubio. 90

Ja mišljah, ne će usta Feba lagati božanska, što im proročanstva buja dar. (Ovako Eshil ružno govori o lažnome proricatelju Apolona.)

Jupiter vatra, Junona djeliteljica života, te Pluton i Nesti, koja suzama natapa ljudsko vrelo. 92 2. Ako je dakle Jupiter vatra, Junona zemlja, Pluton zrak i Nesti voda - a to, tj. vatra, voda i zrak su elementi - nijedan od njih nije Bog, ni Jupiter, ni Junona, ni Pluton; ta sazdani su i potječu iz materije koja se razlikuje od Boga:

Vatra, voda, zemlja i ugodni visovi zraka i uz njih ljubav. 93 3. Kako bi netko mogao za te elemente u neslozi smiješane reći da su bogovi kada bez ljubavi ne bi mogli opstati? Po Empedoklu, prvo počelo je ljubav, složene se stvari pokoravaju, a gospodar je prvo počelo. Prema tome, ako držimo da je jedna

Sam pjesmu pjeva, sam na gozbi nazočan, sam ovo reče; sam ubilac postade za sina mojega. 91 87 88 89 90

91

58

Homer, Ilijada 14, 315-327. Euripid, Alcest. lsl. Isto, 8sl. Apolon je volio Hijacinta, ali disk koji je u igri bacio Zefir dahom skrenu pa on ubi njegova ljubljenoga. Platon, Pol. 2, 383b, fragment 350 izgubljene Eshilove tragedije. Tim riječima Tetida, božica mora i Ahilejeva majka, prikazuje Apolona (Feba) kao velika licemjera. Prema Ilijadi (24, 1-21), Apolon je bio naklo-

92

93

njen trojanskome junaku Hektaru čije je mrtvo tijelo Ahilej, u žalosti za poginulim prijateljem Patroklom, vezao za borbena kola i tako vukao oko Patroklova groba. Na istomu mjestu Ilijade (30-54) Apolon pred bogovima napada Ahilejevu surovost. U navedenomu fragmentu iz Eshilove tragedije Apolon je označen kao ubojica Ahileja (usp. i Ilijada 21, 278, gdje Ahilej ne vjeruje u majčino proročanstvo da će poginuti od Apolonove ruke; usp. i 22, 359 i sl.). Empedoklo, fragm. 6. Empedoklo, fragm. 17, 18, 20. 59

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

te ista moć onoga tko zapovijeda i onoga tko sluša, nerazborito ćemo propadljivu, tekuću i promjenjivu materiju izjednačiti s nerođenim, vječnim i uvijek postojanim Bogom. 4. Po stoicima, Jupiter je vrela supstancija, a Junona zrak94 i njezino se ime izgovara kada se kaže zrak; 95 Neptun je piće. 96 Drugi opet na drukčiji način iznose njihovu narav: neki vele da je Jupiter dvoliki zrak, tj. muško-žensko biće; drugi opet da je vrijeme koje razvedruje jer je jedini umaknuo Saturnu. 5. No stoicima se može reći ovo: ako vjerujete da je jedini Bog koji sve nadvisuje nerođen i vječan, a jednako da tjelesa nastaju od oblika do kojih dolazi mijenjanjem materije te kažete da duh Božji koji prožima materiju već prema njezinim promjenama mijenja ime sada ovako, sada onako, oblici materije postat će Božje tijelo pa kada se elementi rastoče u sveopćemu požaru, neizbježno je da zajedno s oblicima nestanu i imena, a da ostane samo Božji duh. Tko bi onda vjerovao da su bogovi ta ti94

95

96

60

Usp. gore, pogl. 6. Atenagora želi reći da kada se neprekidno izgovara riječ aer (zrak), tj. "aeraeraeraer ... ", istodobno se izgovara era, tj. ime Hera= Junona (usp. Ciceron, De nat. deor. 2, 26, 66). Neptun = Poseid8n od p6sis, što znači "piće", u ovomu slučaju u smislu voda.

jela mijenjanjem materije podložna propadljivosti? 6. Onima pak koji vele da je Saturn vrijeme97, a Reja zemlja (te da ona sa Saturnom začinje i rađa pa se smatra majkom svega, a on rađa i [rođeno] proždire) i da odsijecanje genitalija znači općenje muška sa ženskom pri če­ mu se kao odvaja [od muškarčeva tijela] i ubacuje sjeme u maternicu pa se rađa čovjek kojemu je urođena požuda, tj. Venera, te da Saturnov bijes označava promjenu vremena pri čemu živa i neživa bića propadaju i da spone i Tartar označavaju vrijeme koje se mijenja i prolazi, njima dakle velimo: ako je Saturn vrijeme, ono se mijenja, ako je prikladan trenutak, okreće se, ako je mrak, ili led, ili vlažna tvar, ništa od toga nije trajno; Bog je naprotiv besmrtan, nepomičan i nepromjenjiv. Dakle, ni Saturn ni njegov kumir nisu Bog. 7. Što se pak tiče Jupitera, ako je on od Saturna rođeni zrak (za kojega kažu da mu je muški dio Jupiter, a ženski Junona, njegova sestra i suprugat podložan je mijenama; ako li je vrijeme, mijenja se; a Bog niti se mijenja niti promeće. 8. Čemu da više dodijavam vama koji bolje znate što je govorio bilo tko od onih koji su se bavili tumačenjem prirode ili što su pisci mi97

Saturn = Kron

(grč.

kr6nos - vrijeme). 61

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

slili o prirodi, ili o Minervi za koju vele da je umnost koja sve prožima, ili o Izidi za koju vele da je priroda vremena iz koje svi potječu i po kojoj svi postoje, ili o Ozirisu čije je udove, nakon što ga je brat Tifon ubio, Izida sa svojim sinom Orom tražila i našavši ih pohranila u grob koji se još uvijek naziva Ozirisovim grobom? 98 9. Dok na sve načine duhom premeću o obliku materije, gube iz vida Boga kojega se razabire razumom te od elemenata i njihovih dijelova čine božanstva svakome dajući drukčije ime: sjemenju žita Oziros (otuda misterijskim jezikom govore o pronalasku udova, tj. plodova i kliču Izidi: "Našli smo, veselimo se!"); plodu loze Bakho, a samoj lozi Semela i žaru sunca žega. 10. Doista, oni koji mitove diviniziraju radije čine sve drugo nego da razmišljaju o Bogu pri tome ne uviđajući kako onim što navode u 98

62

Ubivši brata Ozirisa, Tifon je razbacao dijelove njegova tijela. Najprije ga je zatvorena u škrinju bacio u Nil, ali ga je Ozirisova sestra i supruga Izida našla i skrila. Drugi put mu je tijelo raskomadao i razbacao na 14 krajeva. Izida je drugi put krenula u potragu pa našavši udove, pohranila ih je u grob. Po legendi koju potvrđuje i Aristid, Apol. 12, 2, lzida je u potragu povela i malenoga dječaka Horusa, rođena iz njezina braka s Ozirisom.

obranu božanstava zapravo potvrđuju ono što se protiv njih govori. 11. Kakve veze imaju Europa, Bik, Labud i Leda sa Zemljom i Zrakom da bi Jupiterovo besramno općenje s njima označavalo (sjedinjenje) zemlje i zraka? 12. No budući da propuštaju otkriti Božje veličanstvo i nisu u stanju umom se uzdignuti (jer nemaju veze s nebeskim), o oblicima materije lupetaju i nisko pavši diviniziraju načine postojanja materije poput onoga tko bi umjesto kormilara držao / · do lađe kojom plovi. Međutim, kao što je, ma-· kar svime opremljena, lađa bez kormilara ništa, tako ni elementi, makar dobro uređeni, ništa ne vrijede bez Božje providnosti. Naime, lađa sama ne će ploviti, a ni elementi bez tvorca ne će se micati. Moć

demona

23, 1. Vi koji ste od sviju pametniji, mogli biste reći: ako ti kojima podižemo kipove nisu bogovi, kako to da su neki kumiri djelotvorni? Ta nije vjerojatno da nepomični kipovi bez duše mogu štogod po sebi, a da ih nitko ne pokreće.

2. U nekim se mjestima, gradovima i narodima u ime kumira zbivaju nadnaravni događaji i mi to ne osporavamo. Međutim, ako su 63

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

neki bili pomognuti, a drugi oštećeni, nipošto ne prihvaćamo da su ti koji su djelovali ili na jedan ili na drugi način bogovi. 3. Pomno smo istražili zašto vjerujete da kumiri imaju nekakvu moć i tko su ti koji, prisvajajući sebi njihova imena, djeluju. Meni koji sam naumio pokazati tko su ti koji u kumirima djeluju i zašto nisu bogovi valja se poslužiti nekim svjedočanstvima filozofa. 4. Kao prvi Tales,99 kako podsjećaju oni koji su ga pomno proučavali, pravi razliku između Boga, demona i heroja. Smatra da je Bog um svijeta, demoni pak životinjska bića, a heroji ljudske duše odvojene [od tijela]: dobri (heroji) dobre (duše), a zli zle. 5. Platon, koji se također ne izjašnjava o drugomu, i sam razlikuje nestvorenoga Boga i ono što je nestvoreni načinio radi ljepote neba: 100 planete i nepomične zvijezde te demone. Glede demona, dok je sam odbijao o njima govoriti, držao je kako valja poslušati one koji Tales iz Mileta (6. st. pr. Kr.), slavni astronom i filozof; nije nam sačuvano nijedno njegovo djelo, a njegovi učenici Anaksimen i Anaksimandar prenijeli su neke njegove postavke iz fizike, matematike, geometrije i astronomije te njegovu teoriju o početku svijeta. Za Talesa iskonski element o kojemu ovisi život jest voda shvaćena kao vlažan element raširen po svim dijelovima zemlje. 100 Usp. Tim. 40a-b.

99

64

su o njima govorili. Reći pak nešto o ostalim božanstvima i saznati njihov postanak nadilazi naše moći pa treba vjerovati onima koji su o tome prije govorili; a ovi, budući da su, kako su sami pripovijedali, potomci bogova, zacijelo su te svoje pretke dobro poznavali. Ne može se, dakle, ne vjerovati djeci bogova, čak i ako govore bez odgovarajućih i obveznih dokaza; nego kad već poštujemo običaje, treba im vjerovati jer kažu da iznose takoreći porodičnu povijest. 6. Po njima, dakle, ovako trebamo i mi shvaćati i objašnjavati postanak ovih bogova: od Zemlje i Neba (Geje i Urana) rođena su djeca Okean i Tetida, a od njih Fork, Saturn i Reja i cijelo to društvo, a od Saturna i Reje Jupiter, Junona i svi oni koji se, kao što znamo, nazivaju njihovom braćom, te još drugi njihovi potomci. 101 7. On, dakle, koji je razmatrao o vječnomu umu i Bogu, kojega se spoznaje razumom i koji je otkrio svoje atribute, tj. onaj koji uistinu jest, koji ima samo jednu narav i iz kojega isijava dobro, tj. istina o prvoj sili (reče): sve je oko vladara svijeta i sve (opstoji) zahvaljujući njemu i on je uzrok svemu, a glede drugoga i trećega drugo oko drugoga, a treće oko trećega. 102 Je li on (Platon) smatrao kako nadilazi njegove snage da spozna istinu o onomu za što se veli da je nastala iz 101 102

Usp. Tim. 40d-41a. Platon, Ep. 2, 312c.

65

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

osjetilnih stvari kao što su nebo i zemlja? To ne možemo reći. 8. Međutim, budući da je smatrao nemogućim da bogovi rađaju i da budu rođeni, jer ono što je rođeno ima i svoj kraj, 103 te da je mnogo teže razuvjeriti mnoštvo koje nepromišljeno prihvaća te priče, zato reče da njegove sile nadilazi spoznanje i razlaganje o podrijetlu ostalih demona jer nije bio u stanju pojmiti ni izraziti to da se bogovi rađaju. 9. Ona njegova izreka: Veliki kralj na nebu Jupiter, koji vozi krilata kola, stupa prvi sve uređu­ jući i upravljajući, a slijedi ga vojska bogova i demona104 ne odnosi se na Jupitera za kojega se kaže da je Saturnov sin, nego se imenom Jupiter označava stvoritelja svijeta. 10. To pokazuje i sam Platon: ne mogavši ga nazvati drugim prikladnim imenom, upotrijebio je pučki izraz, ali ne kao vlastito ime Boga, nego zbog jasnoće jer se ne može svima obznaniti Boga u njegovoj moći pa ga nazva velikim da se razlikuje nebeski od zemaljskoga, nerođeni od rođenoga, mlađi od neba i zemlje, mlađi i od Krećana koji ga ugrabiše da ga otac ne ubije.

103

104

66

Ista misao u pogl. 19. Fedar 246e.

Demoni su pobunjeni anđeli 24, 1. Zašto da vama koji ste upućeni u sve znanosti spominjem pjesnike ili iznosim druga učenja? Mogu reći tek nekoliko stvari: makar pjesnici i filozofi nisu priznavali da postoji samo jedan Bog te glede njih [bogova] nisu neke shvaćali kao demone, druge kao materiju, a druge opet kao bivše ljude, zar ima razloga da se progoni nas koji pravimo razliku između Boga i materije te naravi jednoga i drugoga? 2. Kao što priznajemo Boga i Sina, njegovu Riječ, te Duha Svetoga, tj. jedno biće u moći - Oca, Sina i Duha - jer Sin je Očev um, Riječ i mudrost, a Duh isijavanje kao svjetlost od vatre, 105 tako smo shvatili da postoje i druge, sile koje djeluju na materiju i po materiji: jedna je Bogu neprijateljska, ali ne kao da bi Bogu nešto bilo protivno - kao mržnja ljubavi kod Empedokla106 - ili kao noć danu prema pojavljivanju zvijezda (ta kada bi se nešto Bogu protivilo, prestalo bi postojati jer bi ga Božja moć i sila uništila), nego jer se taj duh koji je nad materijom, od Boga stvoren kao i drugi anđe­ li i kojemu bi povjereno upravljanje materijom i materijalnim oblicima, protivi Božjoj dobroti koja je njegov atribut i u njemu je kao boja kows WG

Usp. gore, pogl. 10. Usp. gore, pogl. 22.

67

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

že na tijelu i bez kojega ne postoji (ne kao da je dio njega, nego kao njegovo nužno svojstvo poput crvenila u vatri ili plavetnila na nebu). 3. Te je anđele Bog stvorio da vode brigu o njegovim stvorenjima tako da Božja providnost bude potpuna i sveopća, a anđeoska da se odnosi na pojedinačne stvari nad kojima su postavljeni. 107 4. Kao što među ljudima koji raspolažu slobodom biranja dobra ili zla (uostalom, ni vi ne biste dobre nagrađivali, a zle kažnjavali kada dobro ili zlo ne bi bilo u njihovoj vlasti; i u onome što ste im povjerili neki su od njih valjani dok su drugi nevjerni), tako je i među anđelima.

5. Od Boga obdareni slobodom, neki ustrajaše u onome za što ih je Bog stvorio i predodredio, drugi su se pak ponašali drsko i s obzirom na bit svoje naravi i s obzirom na povjerenu im zadaću, tj. (tako se ponio) i prvak nad materijom i njezinim oblicima, a i drugi (koji bijahu) postavljeni oko ovoga prvog svoda (znate da ništa ne govorimo bez svjedočanstava, nego ono što su proroci navijestili); oni zahvaćeni požudom prema djevicama bijahu svladani tjelesnom ljubavlju, a onaj bijaše nemaran i nevaljao u upravljanju povjerenim stvarima. 107

68

Usp. Justin, II Apol. 5, 2.

6. Od njih koji obljubiše djevice 108 rodiše se tzv. giganti. Ako su o gigantima djelomično govorili i pjesnici, nemojte se čuditi jer od mudrosti svijeta božanska je mudrost toliko daleko koliko je istina daleko od vjerojatnoga budući da je jedna nebeska, a druga zemaljska, sukladna vladaru nad materijom.

Mnoge laži mi znamo kazivati istini slične.

109

25, 1. Stoga ti s neba pali anđeli lutaju zrakom i zemljom jer više nisu u stanju uspeti se do nebeskoga, a duše giganata su demoni koji lutaju svijetom, izazivaju kretnje -jedni (tj. demoni) prema naravima koje su primili, a oni drugi, tj. anđeli, sukladno svojim požudama. Vladar nad materijom, kako se iz samih događaja može razabrati, upravlja i djeluje protiv Božje dobrote. Često mi duh uznemiruje briga

da l' našim stvarima upravlja sudba ili Bog, protiv nade i protiv pravednosti jedne bez ičega iz domovine izgna dok drugima daje uživat' blagostanje.U 0 2. Ako je biti sretan ili nesretan protiv svake nade i pravednosti primoralo Euripida da odbije izjasniti se o tome kome treba pripisati ws Usp. Justin, II Apol. 5, 3. Hesiod, Theog. 27. 110 Euripid, fragm. 901. w9

69

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

to upravljanje zemaljskim stvarima, o tome bi s pravom mogao reći:

Vidjevši, dakle, to kako ćemo reći da postoji rod bogova, ili da ćemo držat se zakona? 111 To je i Aristotela navelo da ustvrdi kako onim što je pod nebesima ne ravna nikakva vladarska providnost, premda nad nama svejedno ostaje vječna Božja providnost:

A zemlja - hoćeš, ne ćeš - mora travu mi podavat, tovit blago moje; 112 providnost pak koja se tiče pojedinaca, proteže se već prema svačijim zaslugama, po istini, a ne hirovito, dok se sve ostalo ravna po zakonu razuma sukladno općemu ustrojstvu naravi. 3. Međutim, budući da kretnje i djelovanja koji potječu od demona izazivaju te neuredne porive - štoviše, vidimo da pokreću i ljude, i iznutra i izvana, jednoga ovako, a drugoga onako, pojedinačno ili kao narode, zasebno ili zajedno, već prema utjecaju materije ili srodnosti s božanskim - zato neki, do čijih se uče­ nja drži, smatrahu da se ovaj svijet ne drži nikakvim redom, nego da djeluje po nerazumnu slijepu slučaju sudbini. Ne znaju da što se tiče ustroja cijeloga svijeta, ništa nije neuredno ni 111 112

70

Adespotan, fragm. 99. Usp. Euripid, Cycl. 332sl.

nemarno, nego da je sve učinjeno razložno tako da red ne krši ni onaj tko ga je utvrdio. 4. Čovjek također obdržava dobar poredak glede onoga što ovisi o onome tko ga je stvorio, i s obzirom na narav rođenja, koja ima jedan i svima zajednički karakter, i s obzirom na ustrojstvo svojega tijela, koje ne krši postavljeni mu zakon, i s obzirom na konac života, koji je jednak i svima zajednički, ali s obzirom na -i vlastiti karakter te djelovanje kneza demona i njegovih sljedbenika, netko je potican i vučen ovamo, a netko onamo, premda svi u sebi imaju istu sposobnost rasuđivanja.

Demoni djeluju u kumirima 26, 1. Oni pak koji ljude privlače kumirima spomenuti su demoni koji su željni krvi žrtava i koji je ližu; puku draga božanstva, s imenima kojima nazivaju kipove, bijahu ljudi, kao što se može razabrati iz njihove povijesti. 2. A da su demoni ti koji djeluju pod njihovim imenima, potvrđuje i narav svakoga od tih djela. Naime, neki odsijecaju genitalije poput Reje, drugi ranjavaju i probadaju poput Dijane, i taurska božica ubija goste; ne ću govoriti o onima koji noževima ili bičevima sami sebe unakažuju, ni koliko je vrsta demona: jer Bogu nije svojstveno poticati na ono što se naravi protivi. 71

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

Kad demon čovjeku sprema nevolje najprije mu pomuti um. 113 Međutim, budući da je savršeno dobar, Bog uvijek čini dobročinstva. 3. Troja i Parij najveće su svjedočanstvo kako se oni koji imaju moć razlikuju od onih kojima su kipovi podignuti. Troja ima kipove Nerilina, 114 čovjeka koji je živio u naše vrijeme, a Pari Aleksandra 115 i Proteja: 116 Aleksandrov grob i kip još su na trgu. Drugi Nerilinovi kipovi javni su ures, ako se takvim predmetima grad može doista ukrasiti. Međutim, za jednoga od njih drži se da kazuje proroštva i iscjeljuje bolesnike pa zbog toga stanovnici Troje prinose žrtve te kip oblažu zlatom i ovjenčavaju ga. 4. Glede Aleksandrova i Protejeva kipa (a za njega znadete da se blizu Olimpije bacio u oganj), za ovoga se govori da kazuje proroštva dok se Aleksandrovu [Nesretni Parise, prvi ljepotica, ženaru ludi] 117 javUlomak iz nepoznate tragedije. O njemu nema drugih podataka. 115 Atenagorina suvremenika Aleksandra iz Abonoteika, Eskulapova svećenika, ismijao je i Lukijan u djelu 113 114

Aleksandar ili Lažni prorok. 116

Riječ

72

Demoni kvare dušu 27, 1. Što onda reći? Ponajprije da kretnje · duše kojom ne upravlja razum nego mašta iz materije izvlače čas ovu, čas onu sliku ili je same stvaraju i zamišljaju. Tome duša biva podvrgnuta posebno kada prihvaća duh materije i s njim se miješa, ne gledajući na nebeske stvari i njihova tvorca, nego dolje na zemaljske, uopće na zemlju, kao da je samo krv i tijelo, a ne više čisti duh. 2. Stoga te kretnje duha kojima ne ravna razum nego mašta stvaraju priviđenja povezana s bolesnom ljubavlju prema kumirima. Ka-

je o osobi koju je Lukijan ismijao u O Peregrino-

voj smrti. 117

no prinose žrtve i posvećuju blagdani kao božanstvu koje te sluša. 5. Da li onda to preko kipova izvode Nerilin, Protej i Aleksandar ili narav materije? A materija je bronca: pa što može bronca sama po sebi? Je li moguće da se ona ponovno pretvori u novi oblik kao što je, po Herodotu, Amasis pretvorio umivaonik za vodu? 118 Uostalom, što za bolesnike mogu učiniti Nerilin, Protej i Aleksandar? To što se pripovijeda da kip čini sada, činio je i dok je Nerilin bio živ i bolestan.

Usp. Homer, Ilijada 3, 39 (ali Homer misli na Prijamova sina Aleksandra).

118

Amasis je zlatnu posudu za vodu, u kojoj su gosti prali noge, povraćali i mokrili, pretvorio u kip kojega se onda štovalo (usp. Herodot, Hist. 2, 172).

73

ATENAGORA

da onda duša, nježna i povodljiva, neiskusna i bez poznavanja čvrsta nauka, nenavikla na istinu, nevična razmatranju tko je otac i stvoritelj svijeta, u sebi bude zadivljena krivim mišljenjima o sebi samoj, onda demoni koji su nad materijom, koji hlepe za mirisnim dimom i krvlju žrtava i koji ljude zavode, iskorištavaju te obmanjujuće kretnje duše priprostih, zaposjedaju im umove i nadahnjuju neobična viđenja kao da dolaze iz kumira i kipova; i kad god se duša po sebi, kao besmrtna, kreće sukladno razumu pa ili pretkazuje buduće ili liječi sadašnje, time se hvastaju demoni.

Nazovi bogovi bili su ljudi 28, 1. U skladu s iznesenim možda treba štogod reći o imenima (bogova). Herodot, dakle, i Filipov sin Aleksandar u pismu majci (a za obojicu se pripovijeda da su u Heliopolu, Memfisu i Tebi razgovarali sa svećenicima) vele kako su od njih saznali da su bogovi bili ljudi. 2. Herodot naime piše: Dokazivali su mi, da-

kle, da su svi oni čiji su se likovi ondje nalazili bili baš takvi i veoma udaljeni od bogova. Prije tih ljudi bogovi su vladali Egiptom i živjeli su zajedno sa smrtnicima, i to tako da je uvijek jedan od njih bio najmoćniji: posljednji je tako u Egiptu imao vlast 74

MOLBA ZA KRŠĆANE

Horus sin Ozirisa, 119 kojega Grci nazivaju Apolonom; on je zbacio Tifona s prijestolja i posljednji je tako zavladao Egiptom. Oziris se na grčkom zove Dioniz (= Bakho). 120 3. Dakle, i ostali, a i posljednji bijahu vladari Egipta. Imena gotovo svih bogova došla su iz Egipta u Grčku. 121 Apolon je sin Bakha i Izide, kao što Herodot veli: Kažu da su Apolon i Arte-

mida djeca Bakha i !zide, a da im je Leta bila hraniteljica i spasiteljica. 122 4. Dakle, za vladare su imali te koji bijahu nebeskoga podrijetla, ali možda zbog nepoznavanja prave pobožnosti, možda zbog njihove moći njih su, kao i njihove žene, smatrali bogovima.

Svi Egipćani prinose očišćene bikove i telad kao žrtve, ali ne smiju žrtvovati krave, jer su one posvećene Izidi. Naime, Izidin kip prikazuje boginju u ženskom liku s kravljim rogovima, onako kao što Grci slikaju Iju. 123 5. Tko bi glede tih pripovijesti više zavrjeđi­ vao da mu se vjeruje od onih koji su, prema slijedu pokoljenja od oca na sina, primili ne samo svećeničku službu i te priče? Doista nije moguće da službenici, koji ljude nagovaraju na iskazivanje časti kipovima, krivo govore da bijahu ljudi. 119

Usp. gore, pogl. 22. Herodot, Hist. 2, 144. 121 Herodot, Hist. 2, 50. 122 Herodot, Hist. 2, 156. 123 Herodot, Hist. 2, 41. 120

75

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

6. Ako dakle sam Herodot veli da su Egip- ' ćani o bogovima govorili kao o (bivšim) ljudima, ne bi mu trebalo vjerovati kao pripovjedaču kada piše: Nemam namjeru raspredati pripovijetke o bogovima što sam ih čuo pa ću navesti jedino njihova imena, a što nije od velike važnosti. 124 No budući da Aleksandar i Hermes zvan Trismegist, koji je svoj rod povezivao s njima, te brojni drugi, da ih pojedinačno ne nabrajam, govore isto, nema nikakve sumnje da se njih, jer bijahu vladari, smatralo bogovima. 7. A da su bili ljudi, potvrđuju i veoma uče­ ni Egipćani koji vele da su zrak, zemlja, sunce i mjesec bogovi, a ostale smatraju smrtnim ljudima i hramove njihovim grobovima. To tvrdi i Apolodor u svojoj knjizi o bogovima. 8. Herodot pak i njihove osjećaje naziva misterijima: Već sam prije ispričao kako slave svetko-

vinu u čast Izide u gradu Busiridi. Nakon prinošenja žrtve svi muškarci i žene udaraju se u grudi, a radi se doista o mnogim desetcima tisuća ljudi: a zašto se udaraju, ne smijem kazati. 125 Ako [su] bo-

ljudi, 9. kao što

i sam Herodot: U

gradu Sais, u Minervinu svetištu, iza hrama, sasvim uz zid Minervina hrama nalazi se i grob onoga čije ime iz bogobojaznosti ovom prilikom ne mogu navesti. 126 A u svetom gaju postavljeni su veliki kameni obelisci, a do njih je jezero ukrašeno kamenim popločenjem i lijepo izgrađeno u krug, veliči­ nom, kako mi se činilo, jednako jezeru na Delu koje se naziva Okruglim. Na tom jezeru noću priređuju prikazivanja njegovih muka, što Egipćani nazivaju misterijima. 127 I ne pokazuje se samo Ozirisov grob, nego i njegova mumija: Ovi, kad im se donese mrtvac, pokazuju onima koji su im ga donijeli drvene uzorke leševa, posve vjerno obojene, pa za one najbolje izrađene kažu da pripadaju onome či­ je ime u vezi s tim, mislim, nije dopušteno izreći. 128

Grci imaju isto poimanje bogova i ljudi 29, 1. I oni Grci koji su upućeni u pjesništvo i povijest o Herkulu (vele):

Okrutnik se nije obazirao na božanske kazne ni na stol kojim ga je ponudio, već ga (tj. Ifita) ubi.129

govi, besmrtni [su]; ali ako se ljudi za njih šibaju i ako su njihove patnje misteriji, onda [su] Usp. Herodot, Hist. 2, 3. Tekst ovdje nije pouzdan i razlikuje se od Herodotova; sam Herodot, iniciran u egipatske misterije, nesumnjivo je zakletvom bio vezan čuvati tajne Ozirisovih svećenika. 125 Herodot, Hist. 2, 61.

potvrđuje

124

76

Riječ je o Ozirisu. Herodot, Hist. 2, 170. 128 Herodot, Hist. 2, 86. 129 Homer, Odiseja 21, 28-29. 126 127

77

ATENAGORA

MOLBA ZA KRŠĆANE

Budući

bogovima, kada se i Ino, 133 nakon što je poludjela i doživjela nevolje, smatralo božicom:

da bijaše takav, s pravom je poludio te, zapalivši lomaču, sama sebe spalio. 2. A o Eskulapu Hesiod napisa:

Brodolomci će zvati Leukoteju, 134 i njezina sina:

A ljudi i bogova otac, rasrđen s Olimpa žarku munju baci i ubi Latonina miljenika, toliko bijesan bi. 130 A Pindar će:

Dobitak čak i mudrost u zamku hvata i njega (tj. Eskulapa) zavede obiljem u rukama zlata. Al' im Saturnov sin rukama iz grudi dah oduze brzo i goruća munja zadade smrt. 131 3. Dakle, ili bijahu bogovi, ali ih zlato nije zanimalo (O zlato, najdraža nagrado smrtnicima,

nijedna majka ni ikoje dijete ne pruža toliko veselje. 132 Naime, božanstvu ništa ne treba i ono nadilazi želje,) i nisu umirali; ili bijahu ljudi pa zbog neznanja bijahu zli i pohlepni. 4. Zašto da puno govorim spominjući Kastora, Poluksa ili Amfiaraja koje se takoreći jučer ili prekjučer od ljudi rođene ljude, držalo Fragm. 125. Usp. Pyth. 3, 54sl. r32 Seneka ovaj tekst pripisuje Euripidovu Bellerofontu (fragm. 324, lsl.).

t 3o 13

r

78

Božanskog Polemona zazivat će mornari. 135 Za pogane bogovi su smrtna bića 30, 1. Pa ako su odvratni i Bogu mrski lju-

di držani za bogove i Derketina kći Semiramida, razvratna i krvoločna žena, smatrana sirijskom božicom pa zbog Derkete Sirijci štuju golubice i Semiramidu (a nemoguće je da se žena pretvori u golubicu, kako stoji u Ktezijevoj136 priči), kakvo čudo da su neke zbog vladanja i tiranije njihovi suvremenici nazvali bogovima? - Sibila (koju spominje i Platon) veli:

Bijaše onda deseti naraštaj smrtnika kad potop uništi prve ljude, a vladahu Saturn, Titan i Japet koje ljudi najizvrsnijim rodom Prema izgubljenoj Euripidovoj drami, Kadmovu kćer i Semelinu sestru Ino Hera je učinila ludom pa se ona sa sinom Melikertom (zvanim i Polemon) bacila u more; oboje njih uz Posejdona štovalo se kao morska božanstva. 134 Adespotan, fragment 100 Euripidove drame Ino. r35 Adespotan, fragment 101. r36 Ktezije, grčki liječnik i povjesničar iz 5. st. pr. Kr., autor je djela Persica i Indica. 133

79

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

Geje i Urana (Zemlje i Neba) prozvaše, kad Zemlji i Nebu nadijevaše imena jer oni se prvi ljudima ukazaše. 137 ili ako druge (takvima smatrahu) zbog snage, kao Herkula i Perzeja, ili zbog njihova umijeća, kao Eskulapa? 2. Stoga oni kojima podložnici iskazivahu štovanje, ili sami vladari, jedni zbog straha, drugi zbog poštovanja dobiše naziv [bogova]. Tako je i Antinoj zbog dobrote vaših predaka prema podanicima postigao da ga se smatra bogom. Oni pak koji su rođeni poslije štovanje prihvatiše bez ispitivanja stvari. 3. Krećani su uvijek lašc( čak t( o kralju, i grob podigoše Krećani; ali ti nisi mrtav.138 Vjeruješ, Kalimaše, 139 u Jupiterovo rođenje, a u njegov grob ne vjeruješ pa uvjeren kako zamračuješ istinu čak i neznalicama navješću­ ješ da je mrtav; ako potom vidiš kakvu peći­ nu, podsjećaš na Rejino rođenje, a ako pogledaš grob, zasjenjuješ njegovu smrt ne znajući da je vječan samo nestvoreni Bog. 4. Ili priče o bogovima što ih pripovijedaju narod i pjesnici nisu vjerodostojne pa je ispraOracc. Sibyll., 3, 108-113. Kalimah, Hymnus in Jovem, 8-9; Pavlov navod u Tit 1,12 je prema Epimenidu. 139 Kalimah (oko 300.-240. pr. Kr.), najznačajniji pjesnik helenističkoga doba, filolog i učitelj u Aleksandriji; sastavio je katalog glasovite aleksandrijske biblioteke.

137 138

80

zno štovanje koje im se iskazuje (ta oni o kojima se lažno pripovijeda ne postoje) ili su rođe­ nja, ljubavi, ubojstva, krađe, škopljenja i munje istinitt a više ih nema jer su prestali postojati, kao što su i rođeni jer [prije] nisu postojali. 5. Zašto bi nekim pričama trebalo vjerovati, a drugima ne kada su pjesnici o njima pisali da bi se bogove više štovalo? Doista, oni zahvaljujući kojima ih se smatralo bogovima, koji su pripovijedanjem o njihovim djelima nastojali pokazati kako su dostojni štovanja, nipošto ne bi izmišljali laži o njihovim patnjama. 6. Pokazao sam, dakle, prema svojim mogućnostima, a ne kako stvar zaslužuje, da mi nismo bezbožnici jer priznajemo Boga, stvoritelja ovoga svijeta, i njegovu Riječ.

Optužbe protiv kršćana 31, 1. Još protiv nas izmišljaju gozbe i neča­ sne obljube140 kako bi se uvjerili da nas opravdano mrze i da će nas ili zastrašivanjem odvratiti od našega načina života ili nas za iznimno teške zločine izručiti okrutnim i neumoljivim vlastima. Izruguju se s onima koji znaju da je to prastari običaj, a ne samo u naše doba, da se po božanskome zakonu i logici zloća bori protiv vrline. 140

Optužba navedena na

početku,

pogl. 3. 81

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

2. Tako je, naime, Pitagora zajedno s tristo sudrugova spaljen, Heraklit i Demokrit bijahu protjerani, prvi iz Efeza, a drugi, optužen da je lud, iz Abdere, a na koncu i Sokrata Atenjani osudiše na smrt. Međutim, kao što oni s obzirom na krjepost zbog mišljenja svjetine nipošto nisu bili lošiji, tako ni nerazumne objede nekih nipošto ne će zasjeniti ispravnost našega života jer uživamo čast pred Bogom. Pa ipak, pozabavit ću se i tim optužbama. 3. Dobro znam da sam se već rečenim pred vama opravdao. Vi koji ste od sviju pametniji znadete da oni, čiji se život ravna prema Bogu kao prema pravilu kako bi svatko od nas pred njim bio besprijekoran i savršen, oni nikada ne će prihvatiti pomisao ni na najmanji · grijeh. 4. Naime, kada bismo vjerovali da živimo samo ovaj jedan život na zemlji, možda bi se moglo posumnjati da smo kao robovi tijela i krvi ili svladani pohlepom ili požudom krivi. Međutim, budući da znamo kako je Bog svjedok onome što mislimo i govorimo i noću i danju te, jer je svjetlost, da vidi i ono što nam je u srcima, uvjereni smo kako ćemo, nakon što se oslobodimo ovoga zemaljskog života, uživati drugi, izvrsniji od ovoga sadašnjeg, nebeski, a ne zemaljski (jer ćemo boraviti kod Boga i s Bogom oslobođeni mijenjanja i trpljenja u duši, ne kao da smo u tijelu - prem82

da ćemo ga imati1 41 - nego ćemo biti kao nebeski duhovi), ili ćemo s ostalima strmoglavljeni imati gori (život) u ognju; nije nas Bog stvorio kao ovce ili tegleću marvu, kao drugorazredno djelo da propadnemo i nestanemo. Zato nije vjerojatno da smo spremni griješiti ni sebe izručiti velikome sudcu da nas kazni.

Optuženi za ono što se pripisuje poganima 32, 1. Ne treba se čuditi što o nama izmišljaju isto što govore o svojim bogovima i njihove patnje prikazuju kao misterije. Ako žele osuđi­ vati razvratno i promiskuitetno općenje, trebali bi mrziti Jupitera, koji je imao djecu s majkom Rejom142 i s kćeri Prozerpinom te što se oženio vlastitom sestrom, ili pak Orfeja, koji ih je opjevao te Jupitera prikazao opakijim i pokvarenijim i od Tijesta; naime, taj je obljubio svoju kćer slijedeći proroštvo jer je htio vladati i osvetiti se. 2. Mi smo naprotiv tako daleko od promiskuitetnih opačina 143 da nam nije dopušteno ni pogledati s požudom. Naime, pisano je: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. 144 141

Usp. 1 Kor 15,44. Usp. gore, pogl. 20. 143 Usp. Justin, II Apol. 3, 7; Teofil, III ad Autol. 15. 144 Mt 5,28.

14z

83

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

3. Zašto se, dakle, one kojima nije dopušteno drugoga gledati mimo onoga za što je Bog oči stvorio, tj. da nam budu svjetlost, i kojima je požudno gledanje već preljub - jer oči su za drugu svrhu - te koji će biti suđeni i po samim mislima, ne bi smatralo suzdržljivima? 4. Ta mi se ne ravnamo po ljudskim zakonima kojima zlikovac može umaknuti (na početku 145 sam vam, o, gospodari, pokazao da je naš nauk predan od Boga), nego imamo zakon po kojemu nam je bližnji najviša mjera pravednosti.146 5. Stoga već prema uzrastu, jedne smatraju sinovima i kćerima, druge opet braćom i sestrama, a starije poštuju kao očeve i majke. Budući da ih nazivaju braćom i sestrama, i drugim rodbinskim nazivima, najveća im je briga da njihova tijela ostanu neokaljana i neoskvrnjena jer nam naš nauk veli: Ako netko ponovi poljubac zato što mu se svidjelo, [griješi] te dodaje: Osobito treba paziti na poljubac odnosno na po-

zdravljanje kao na ono što nas, ako se imalo mišlju okalja, isključuje iz vječnog života. 147

r45

Usp. gore, pogl. 11. Usp. Mt 22,39sl. 147 Navod vjerojatno iz apokrifna spisa. r

46

84

Kršćansko

poimanje braka

33, 1. Budući, dakle, da imamo nadu u vječ­ ni život, stvari ovoga života, pa i sama zadovoljstva duše, preziremo: svatko od nas svojom suprugom smatra onu koju je oženio prema danim nam zakonima i takvom je drži jedino radi rađanja potomstva. 2. Jer kao što sjemenom zasijavši njivu ratar iščekuje žetvu ne sijući ponovno, tako je za nas rađanje djece mjera dopuštene žudnje. Štoviše, kod nas ćeš naći mnoge, kako muškarce, tako i žene, koji ostariše, a da nisu sklapali braka jer se nadaju da će se tješnje sjediniti s Bogom. 148 3. Jer ako nas ostajanje u djevičanstvu i celibatu više povezuje s Bogom i ako nas naprotiv samo pristajanje na tjelesne misli i požude [od njega] udaljuje, puno više odbacujemo djela na koja izbjegavamo i misliti. 4. Naime, naše se pravilo života ne sastoji u vježbanju govora, nego u pokazivanju i urednu vladanju tako da svatko ostaje ili kako je ro- · đen ili sklapa samo jedan brak jer drugi je preljub. 5. Pismo veli: Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub, 149 ne dopuštajući ni da se otpusti onu kojoj se oduzelo djevičan148 149

Usp. Mt 19,13 Mk 10,11; usp. Mt 5,32; 19,9.

85

MOLBA ZA KRŠĆANE

ATENAGORA

stvo, a ni da se drugu oženi. 6. Doista, tko se lišava svoje prve žene, čak i kada je mrtva, prikriveni je preljubnik koji se protivi Božjoj ruci (jer na početku Bog stvori jednoga muškarca i jednu ženu) i rastavlja najtješnje zajedništvo tijela s tijelom preko kojega dolazi do miješanja krvi. 34, 1. I premda srno takvi (zašto da kazujern ono što ne valja govoriti?), ono što se o nama govori primjer je izreka: Bludnica prekorava čistu. 2. Doista, oni koji uspostaviše trgovinu bluda i koji za mladež podigoše sramotna svratišta sa svakovrsnim besramnim nasladama - ne štedeći ni muškarce pa muški s muškima čine grozote koje na svaki način oskvrnjuju one s poštovanja vrjednijim i ljepšim tijelima, obeščašćujući i od Boga stvorenu ljepotu (ta ljepota na zemlji nije nastala sama od sebe, nego je poslana Božjom rukom i voljom) oni ipak nama grubo predbacuju sramote za koje su svjesni da ih sami čine i koje pripisuju svojim bogovima, njima se hvastajući kao divnim i bogova dostojnim djelima. 3. Ti preljubnici i pederasti ozloglašuju one koji žive čisto i koji sklapaju samo jedan brak (dok su oni poput riba; one, naime, gutaju sve na što se namjere i jača progoni slabiju. Zapravo, uživaju u ljudskim tijelima, čine nasilje protivno zakonima koje ste u svrhu svake pravednosti doni86

jeli vi i vaši prethodnici) tako da nisu dovoljni upravitelji provincija koje poslaste da bi saslušali pritužbe protiv onih kojima nije dopušteno da se udarani ne izlože udarcima niti da one koji ih pogrđuju ne blagoslivljaju. Doista, nije dovoljno biti pravedan (pravednost je vratiti istom mjerom), nego je naš način života da budemo dobri i da podnosimo zlo. Kršćani

nisu ljudožderi

35, 1. Tko bi onda zdravorazurnan nas takve mogao nazivati ubojicama? Ta ne može se ljudsko meso jesti prije nego što se nekoga ubije. 2. I dok u prvome slučaju lažu, glede drugoga, upita li ih netko jesu li vidjeli to što govore, nitko nije toliko bezobrazan da bi se usudio reći kako je vidio. 3. Na koncu i mi, tko više, tko manje, imamo robove pred kojima se ne možemo sakriti; ipak, ni među njima se nije našao nitko tko bi protiv nas iznosio takve laži. 4. Ta tko bi za ubojstvo i kanibalizam mogao optužiti one za koje znaju da ne podnose ni gledanje kako se pravedno osuđenoga ubija? A kome nisu iznimno privlačna gladijatorska natjecanja i borbe sa zvijerima, posebno ona koja ste zabranili? 5. Mi, naprotiv, držeći kako je gledanje ubijanja čovjeka gotovo jed87

ATENAGORA

nako počinjenju ubojstva, odrekli srno se takvih predstava. 150 Kako bismo onda mogli zaklati čovjeka mi koji ne idemo na takve predstave da se ne okaljamo i ne oskvrnemo teškim zločinom? 6. Kako bismo mogli biti ubojice mi koji tvrdimo da su žene koje uzimaju abortivna sredstva ubojice i da će za pobačaj morati Bogu položiti račun? Ne može netko držati kako je čedo u utrobi živo biće te kako se Bog za njega brine, a onda ga, kada se rodt ubijati; niti može novorođenče izlagati jer oni koji ih izlažu čedo­ rnorci su, niti ga othranjena pogubiti. Uvijek srno u svemu isti i jednaki, podložni razumu, nikada nad njim. Kršćani

vjeruju u uskrsnuće

36, 1. Tko je, dakle, taj koji bi, kada vjeruje u sama sebe učinio grobom za tjelesa koja će uskrsnuti? Ne može se čvrsto vjerovati u uskrsnuće naših tijela i opet ih jesti kao da ne će uskrsnuti niti se može smatrati da će zemlja vratiti tijela u nju položena, a da se ne će morati odgovoriti za one koje se sahrani u sebi. 2. Naprotiv, normalno je da se oni koji drže da ne će morati položiti račun za ovaj bilo do-

uskrsnuće,

150

88

Usp. Tacijan, Ad Gr. 23.

MOLBA ZA KRŠĆANE

bar bilo zao život niti smatraju da će biti uskrsnuće, nego misle da će duša zajedno s tijelom propasti kao da se u njemu gasi, ne će ustezati ni od kakve opačine. Onima pak koji vjeruju da baš ništa ne će biti izuzeto od Božjega suda te da će zajedno s dušom biti suđeno i tijelo koje je služilo nerazumnim žudnjama duše i njezinim strastima, nije dopušteno počiniti ni najmanji grijeh. 3. Ako nekornu izgleda kao obična priča da će se istrunulo, raspadnuto i gotovo ni u što pretvoreno tijelo iznova sastavitt upravo ti koji ne vjeruju nemaju razloga optuživati nas za zloću nego za ludost jer tim učenjima zavaravamo sebe, a nikomu od njih ne nanosimo štetu. Uostalom, nismo jedini koji drže kako će' tijela uskrsnutt nego su isto mislili i mnogi filozofi, a sada nije umjesno to pokazivati da ne bi izgledalo kako dodajemo rasprave koje se udaljuju od izlaganja, bilo da govorimo o onomu što se spoznaje urnom i osjetilima ili o njihovu ustroju, bilo da pokazujemo kako su netjelesna bića starija od tjelesnih i kako je inteligibilno prije senzibilnoga, mada prvo zapažamo ono osjetilno (jer tjelesno ima konzistenciju od netjelesnoga, združivanjern s njime, a osjetilno od inteligibilnoga). Po Pitagori i Platonu, ništa ne priječi da nakon raspadanja tjelesa dođe do novoga početka od istih elerne89

ATENAGORA

nata iz kojih su bila sazdana. Nego, odgodimo ovo razlaganje o uskrsnuću za drugu prigodu.1s1

Od careva se traži pravednost 37, 1. Vi, po naravi i izobrazbi u svemu izvrsni, umjereni i dobrohotni te vlasti dostojni, kimanjem vaše vladarske glave izrazite suglasnost sa mnom koji sam optužbe osporio te pokazao da srno bogoljubni, umjereni i či­ sta duha. 2. Ta tko više zaslužuje ono što ište od onih koji poput nas molimo za vaše carstvo da, kao što je posve pravedno, primite vlast, sin od oca, da se vaše carstvo proširi i uveća te da svi postanu vaši podanici? 3. To je i nama na korist da bismo provodili miran i spokojan život te spremno izvršavali sve što nam se zapovjedi. 152

Možda misli na raspravu O uskrsnuću, za koju je Atenagorino autorstvo dovedeno u pitanje. 152 Usp. 1 Tim 2,2.

151

90

O USKRSNUĆU MRTVIH

Dvostruka linija izlaganja 1, 1. U svakoj misli i u svakomu učenju, koji o određenim pitanjima sadrže istinu, pojavljuje se i nešto lažno, a pojavljuje se ne kao da prirodno proizlazi iz sarnostojna počela ni iz posebna uzroka, nego ga namjerno izmišljaju oni kojima je draže nečisto sjeme da bi ugušili istinu. 2. To se može vidjeti ponajprije kod onih koji se nekoć posvetiše razmišljanju o ovim stvarima te u njihovu razilaženja i s prethodnicima kao i sa suvremenicima, ali ništa manje i u samoj zbrci različitih tumačenja kojoj srno svjedoci. Takvi nisu nijednu istinu poštedjeli od svojih klevetničkih napada: ni Božju bit, ni [njegovo] znanje, ni djelovanje, kao ni išta drugo što iz toga slijedi i što određuje pravilo naše vjere. Jedni potpuno odbacuju mogućnost da se spozna istina o ovim stvarima, drugi je iskrivljuju već kako im se svidi, a drugi opet u sumnju dovode i ono što je očito. 3. Zato držim kako je onima koji se žele baviti ovim temama potrebno dvostruko ra91

ATENAGORA

O USKRSNUĆU MRTVIH

zlaganje: jedno u prilog istini i drugo o istini.1 Razlaganje u prilog istini protiv onih koji ne vjeruju i koji sumnjaju, a ono o istini za one ispravna duha i spremne istinu prihvatiti. Zbog toga onaj koji ta pitanja želi istražiti treba u svakoj prilici paziti na ono što je potrebno i na temelju toga urediti svoje razmišljanje te redoslijed izlaganja prilagoditi kako već dolikuje i nipošto ne smije zanemariti ono što je potrebno, a ni mjesto pojedinoga argumenta kako bi pokazao da se stalno drži metode kojom je započeo. 4. S obzirom na dokazivanje i logički slijed, dakako, razlaganja o istini dolaze prije govora u prilog istini; međutim, s obzirom na to što je prikladnije, izlaganja u prilog istini trebaju prethoditi govorima o istini. Doista, ratar ne bi mogao korisno posijati sjeme u zemlju prije nego što neobrađeno tlo poore i ukloni sve što bi dobru sjemenu moglo štetiti. Jednako ni liječnik ne može bolesnu tijelu dati djelotvoran lijek prije nego što iz njega ukloni zlo ili ako ne obuzda ono zlo koje mu prijeti. Tako ni onaj tko želi poučiti istini nikoga ne može uvjeriti govoreći o njoj ako je u umu sluša-

2, 1. Ovako razmišljamo. Svaka nevjera, ako se u nekima pojavljuje ne zbog nesmotrenosti ili nepromišljenosti, nego samo na temelju ozbiljna razloga i uvjerenosti u istinu, razložna je jedino kada ono u što se ne vjeruje izgleda nevjerojatno. Dakako, nevjerovanje u ono što nije nevjerojatno svojstveno je ljudima koji istinu ne prosuđuju po zdravim kriterijima. 2. Stoga

1

2

92

Najava teme u prilog istini otkriva autorovu apologetsku namjeru, a o istini uvodi u sustavno razmatranje istinskoga nauka. Usp. dolje, pogl. 11.

telja skriveno krivo i njegovu izlaganju protivno mišljenje. 5. Stoga, smjerajući onome što je korisnije i mi koji put govorenje u prilog istini stavljamo ispred govora o istini. Jednako i sada, u ovomu izlaganju o uskrsnuću, ne čini se neumjesnim držati se te metode. Naime, i s obzirom na ovo pitanje nalazimo one koji uopće ne vjeruju, druge koji sumnjaju, a i među onima koji temeljne istine prihvaćaju, 2 neki su jednako nesigurni kao i oni što sumnjaju i, što je vrhunac besmislenosti, takva su stanja duha, premda im same stvari ne daju povoda za nevjerovanje niti mogu iznijeti valjana razloga zašto ne vjeruju, odnosno zašto sumnjaju.

Nijekati

uskrsnuće znači

nijekati Božju svemoć

Atenagora misli na one koji prihvaćaju da je Bog svemoguć, stvoritelj svijeta, i da njime providonosno upravlja, ali ne vjeruju u uskrsnuće.

93

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

oni koji u uskrsnuće ne vjeruju ili u nj sumnjaju ne smiju svoj sud o njemu iznositi na temelju onoga što im se čini na prvi pogled ni prema onomu što godi nečijim hirovima, naprotiv, trebaju tvrditi da ne postoji nikakav uzrok čovjekova podrijetla (što je, dakako, odveć lako osporiti) ili, ako priznaju da je onomu što postoji uzrok Bog, uzevši tu istinu kao temu rasprave i od nje polazeći, pokazati kako za uskrsnuće nema nijednoga valjana dokaza. 3. To će uspjeti dokažu li da Bog ne može ili ne želi mrtva, pa čak ni posve raspadnuta tijela ponovno sjediniti te ih opet sastaviti da budu oni isti ljudi. No budući da to ne mogu (dokazati), neka prestanu biti bezbožno nevjerni i neka ne pogrđuju ono što nije dopušteno pogrđivati. Iz onoga što ćemo reći vidjet će se kako ne govore istinu kada tvrde kako (Bog) to ne može ili ne želi. 4. S obzirom na nemogućnost, razabire se da je (nešto) uistinu nemoguće ili zbog neznanja glede onoga što bi trebalo učiniti ili, makar se to znalo, zbog nedovoljne sposobnosti da se to učini kako treba. Tko ne zna što treba uči­ niti, ne može ni poduzeti ni izvršiti ono što ne zna, a tko pak dobro zna što, kojim sredstvima i kako treba učiniti, ali nikako nema snage izvesti to što zna ili je nema dovoljno, taj, ako je razborit i ako razmotri svoje sposobno94

sti, ne će (posao) ni započinjati; ako li ga je nepromišljeno započeo, ne će dovršiti ono što je naumio. 5. Međutim, nije moguće da Bog ne poznaje narav tijela koja će uskrsnuti na život, ni s obzirom na svekolike udove, ni s obzirom na njihove dijelove, kao ni (da ne zna) kamo odlazi svako raspadnuta tijelo, ni koji dio elemenata poprima rastočeno tijelo kako bi otišlo prema sebi sličnome, premda ljudima izgleda da se uopće ne može razlikovati ono što se po svojoj prirodi ponovno sjedinila sa svime. 3 Onaj koji, i prije nego što je svako biće u sebi sazdano, poznaje i narav budućih elemenata od kojih se sastoje ljudska tijela, i dijelove tih elemenata od kojih će uzeti ono što mu se bude učinilo prikladnim za stvaranje ljudskoga tijela, dakako i pošto se tijelo potpuno raspadne, znat će gdje će završiti svaki od tih (dijelova) što ih je uzeo za izradu svakoga bića. 6. Prema vrijedećemu redu stvari među nama i na osnovi onoga što se glede ostaloga može zaključiti, značatnije je predviđanje onoga što se još nije zbilo. Sto se pak tiče Božjega veličanstva i njegove mudrosti, i jedno i drugo mu je svojstveno i jednako mu je lako znati ono što se već rastočilo, kao i predvidjeti ono što se još nije zbilo. 3

O ovakvu poimanju usp. Platon, Tim. 57b.

95

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

3, 1. S obzirom na (Božju) moć, da je ona dostatna za uskrisavanje tijela, potvrđuje i sa. mo njihovo podrijetlo. Naime, ako je pri prvomu stvaranju on načinio prije nepostojeća ljudska tijela i njihova počela i kada se ona na bilo koji način raspadnu, jednako će ih lako uskrisiti; jednako i to može. 2. I nije na štetu ovomu razlaganju to što neki pretpostavljaju da su prva počela iz materije, odnosno ljudska tijela iz elemenata kao počela, ili pak iz sjemenja. 5 U njegovoj (božanskoj) moći je dati oblik materiji koju oni smatraju bezobličnom,6 bezobličnu i neuređenu supstanciju uresiti mnogim i raznolikim oblicima, dijelove elemenata sljubiti u jedno, sjeme koje bijaše jedno i jednostavno umnožiti, neorganizirano organizirati i beživotnome dati život. U njegovoj je moći i ono rastočeno ponovno sljubiti, ono što 4

4

5

6

96

Riječ

je o elementima od kojih je sazdano ljudsko tijelo i o materiji koju je Bog stvorio kao prvu te kojom se poslužio pri stvaranju svijeta i ostalih stvorenja; usp. Leg 15, 2sl. Ovdje (kao i u Leg 22, lsl.) osvrće se na Empedoklovo učenje po kojemu su četiri počela svijeta (zemlja, zrak, voda i vatra) te na Anaksagorino učenje kako sva živa bića potječu iz sjemenja koje se nalazi u zraku te koje se potom pomiješalo s vodom. O bezobličnoj materiji koju je stvorio Demijurg vidi Platon, Tim. 30a; 5la; usp. i Justin, I Apol. 10, 23; 59, 1 (usp. i Mudr 11,17).

leži uskrisiti i mrtvo vratiti u život te ono propadljivo pretvoriti u nepropadljivo. 7 3. Isti će tvorac svojom moću i mudrošću ono što je raskomadalo mnoštvo svakovrsnih životinja, koje se obično bacaju na ta tjelesa i njima se hrane, razlučiti pa ga u njegovim udovima i dijelovima tijela ponovno objediniti makar neko tijelo završilo u jednoj ili u mnogim životinjama, makar iz jednih u drugima, makar se prirodnim raspadanjem zajedno s njima (životinjama) jednom rastočilo na prva počela. A to je izgleda neke silno uznemiravalo, čak i one koji se isticahu u mudrosti i koji, ne znam zašto, smatrahu opravdanima sumnje raširene među pukom. 8

Može li uskrsnuti onaj kojega su pojele životinje? 4, 1. Oni naime vele da mnoga tijela onih koji pogiboše u brodolomima i u rijekama postadoše hrana ribama; mnoga druga (tijela) onih koji izginuše u boju, ili zbog drugoga nasilna uzroka, ili kakve druge nesreće, ostavši bez ukopa, leže izložena da ih požderu zvijeri koje se namjere. 7

8

Usp. Justin, I Apol. 10, 2sl.; Tacijan, Ad Gr. 6, 3; Teofil, I ad Autol. l, 8; Tertulijan, Apol. 48, 5sl.; De res. carn. 11, 6-10. Usp. Metodije, De res. l, 20, 4; 216, 2-5.

97

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

2. Ako dakle tjelesa budu na taj način uništena te udovi i dijelovi od kojih su se sastojala rastrgani od mnoštva zvijeri pa kao hrana postanu jedno s njihovim tijelima, kao prvo oni niječu da ih se odatle može izdvojiti, a onda vele da postoji druga još veća poteškoća. 3. Ljudska tijela, koja požderu životinje također dobre za jelo ljudima, prolaze kroz njihov želudac i postaju jedno s tijelima onih koji se njima hrane; ljudska tijela koja su te životinje pojele nužno prelaze u tijela drugih ljudi jer životinje koje su ih u međuvremenu pojele uzeto hranjivo prenose u one ljude kojima su sada one hrana. 4. Tome domeću tragične slučajeve djece koju su se roditelji pritisnuti glađu ili bezumnošću usudili pojesti te djecu koja su pojedena zbog neprijateljske varke, kao i medijski stol9 te žalosne tijestovske gozbe, 10 a tome dodaju i niz drugih 9

10

98

Prema Herodotovu pripovijedanju (Hist. t 107-119), medijskome kralju Astijagu u snu je bilo objavljeno da će mu njegov unuk preoteti kraljevsku vlast. Kralj je tada Harpagu, koji se brinuo za sve njegove poslove, naredio da ubije potencijalnoga uzurpatora. Harpag nije izvršio njegov nalog pa je Astijag, da kazni neposluh, dao ubiti Harpagova sina i od njegova mu tijela priredio gozbu. Tijestovske se gozbe (za koje se optuživalo i same kršćane - usp. Leg. 3) spominju kao najgrozniji i najglasovitiji zločini koje se prikazivalo i na pozornicama. Prema legendi, Tijesta, koji mu je zaveo ženu, Atrej je

nečuvenih

strahota koje se čine kod Grka i barbara. Iz svega toga u skladu sa svojim umovanjem zaključuju kako je uskrsnuće nemoguće jer isti udovi ne bi mogli biti uskrišeni s tijelima koja se jedna od drugih razlikuju: stoga ili se ne bi mogla sazdati prijašnja tijela, budući da su dijelovi od kojih su se sastojala prešli u druga tijela, ili ako bi oni [dijelovi] bili vraćeni prvima, [tijela] kasnijih ostala bi sakata i necjelovita.

Bogu je sve moguće 5, 1. No meni se čini da onaj tko tako razmišlja prije svega ne poznaje moć i mudrost tvorca i upravitelja svijeta koji je za svaku životinju odredio odgovarajuću hranu, prikladnu njezinoj naravi i vrsti, i nipošto nije želio da se neki organizam bilo koje vrste treba spajati i miješati s bilo kojim drugim tijelom, a niti mu predstavlja teškoću spojene elemente odijeliti; nego naravi svakoga pojedinog stvorenja on dopušta da čini ili podnosi ono što se s njom slaže sprječavajući ili dopuštajući ono što hoće sa svrhom koju želi. Osim toga, nisu [izgleda] uzeli u obzir snagu ni narav bića koja su hrana ili se hrane. najprije prognao, a onda u znak tobožnjega pomirenja pozvao na gozbu na kojoj mu je za jelo dao meso njegove vlastite djece. 99

ATWNAGORA

2. Inače bi svakako uvidjeli da sve ono što netko popuštajući izvanjskoj nuždi pojede nije životinji prikladna hrana, nego neka jela, budući da obično škode, čim uđu u splet trbušne šupljine, bivaju izbačena, tj. ili povraćanjem ili izlučivanjem na drugi način, tako da uopće ne prolaze ni prvi proces prirodne promjene 11 niti ih tijelo onoga tko se hrani asimilira. 3. Jednako tako, sve što biva probavljeno i što prođe prvu promjenu ne asimilira se posve s dijelovima koji se hrane jer hranidbena svojstva nešto gubi kada je u trbuhu, drugo se izlučuje u drugoj promjeni do koje dolazi u jetri pa se mijenja u neki drugi element koji više nema hranidbena svojstva. Naposljetku, sama promjena do koje dolazi u jetri ne završava sva kao hranjivo čovjeka, nego se dio tako pretvorenih tvari prirodno izlučuje kao višak. A hranjivo koje preostane, prispjevši u udove i dijelove koje treba hraniti, katkada se pretvara u nešto drugo da prevlada nad onim čega je u obilju ili previše, a što obično škodi ili u sebe pretvara ono s čim stupi u dodir.

11

Metabolizam kao temu Atenagora ovdje nije mogao izbjeći.

100

O USKRSNUĆU MRTVIH

Štetna i korisna hrana organizmu 6, 1. Prema tome, budući da među svim životinjama postoji velika prirodna raznolikost i da se sama prirodna hrana pretvara prema različitim vrstama životinja i tijelu koje se hrani te da se u hranjenju svake životinje razlikuje trostruki proces čišćenja i izlučivanja, iz toga nužno slijedi da se ono što za hranjenje određene životinje nije prikladno, budući da ga ona ne može asimilirati, uništava, da se prirodnim putem rastače ili se pretvara u nešto drugo. Dakle, i tu treba biti prirodno slaganje hranidbene vrijednosti tijela koje hrani i sposobnosti životinje koja se hrani tako da ono prvo prolazeći kroz odgovarajuće prečistače i podložno strogu prirodnomu procesu čišćenja biću životinje bude savršeno sukladan doprinos. 2. I tko stvari pravo imenuje, samo će ovo nazvati hranom jer se odbacuje sve što je suvišno i štetno ustroju životinje koja se hrani, kao i golemu količinu pojedenu da se napuni želudac i utaži glad. 3. Nitko ne može sumnjati da se to jelo asimilira s tijelom koje se hrani miješajući se i amalgamirajući sa svim njegovim udovima i dijelovima. Ono pak (jelo) koje nije takvo i protivno je prirodi, brzo se kvari dođe li u dodir s jačom silom, a lako kvari ono što nadvla101

ATENAGORA

da i pretvara se u štetne sokove i otrovna svojstva jer tijelu koje treba hraniti ne pruža ništa srodno ni prijateljsko. 4. Najveći pokazatelj toga jest što mnoge životinje zbog takve hrane trpe boli ili smrtnu pogibelj kada zbog ljute gladi progutaju štogod otrovno i protivno njihovoj prirodi; naprotiv, tijelu koje se hrani nipošto nije pogubno, ako jedu ono što je za njih i što im je prirodno, a onim protivnim se uništava. 5. Prema tome, za različite naravi živih bića proviđena je različita hrana prikladna njihovoj naravi i ništa od onoga što životinja pojede, čak ni svaki dio, ne asimilira se u cijelosti s tijelom koje se hrani, nego samo ono što je kroz cijeli probavni proces pročišćeno, pretvoreno i lišeno svih natruha da ga dotično tijelo može asimilirati, i što je prilagođeno dijelovima koje treba hraniti. Odatle je jasno kako se nikada nešto protivno naravi ne asimilira s organizmima za koje nije prikladna ni odgovarajuća hrana, nego ili sirova i štetna kroz crijeva biva izbačena prije nego što proizvede nekakav drugi sok, ili ako se unutra duže zadrži, izaziva bol i teško izlječivu bolest, ujedno uništavajući prirodnu hranu ili čak i samo tijelo kojemu je hrana potrebna. 6. Čak ako se nekada suzbije bilo lijekovima, bilo boljom hranom ili nadvlada prirod102

O USKRSNUĆU MRTVIH

nim sposobnostima (organizma), ne rješava je se bez velike štete jer ona ne donosi ništa blagotvorno onomu što je prirodno jer se s prirodom ne može sljubiti.

Uskrsavaju samo stvarni dijelovi tijela 7, 1. Pa kada bi se i prihvatilo da bi neka takva hrana (tako je zovemo jer je to običaj), makar protivna prirodi, jednom pojedena bila probavljena i promijenjena u nešto vlažno ili suho, toplo ili hladno, to im ne bi bilo u prilog jer tijela koja će uskrsnuti ponovno će biti sazdana od svojih vlastitih dijelova i ništa od spomenutih tvari nije dio [tijela] niti ima svojstva ni funkcije dijela; čak i ne ostaje uvijek u dijelovima tijela koji se hrane niti će uskrsnuti s onim što će uskrsnuti, ne pridonoseći više ništa životu ni krvi, ni žuči, ni dahu. Onda tijela više ne će trebati ono što su nekoć trebala da bi se hranila jer s potrebom i rastakanjem organizama koje su hranili nestat će i korisnost stvari kojima su se hranili. 2. Čak i kada bi se prihvatilo da je tako uzeta hrana pretvorbom došla dotle da je postala tijelo, ni u tomu slučaju nije nužno da takvom hranom maloprije promijenjeno tijelo, kada dođe u dodir s tijelom drugoga čovjeka, postaje njegov sastavni dio jer ni tijelo koje je 103

ATENAGORA

asimiliralo drugo tijelo ne zadržava uvijek ono što je asimiliralo, niti asimilirano čvrsto ostaje s onim s kojim se sjedinilo. Naprotiv, ono doživljava duboke promjene, i to dvostruke: katkada ga istroše napori i brige, katkada žalosti, teškoće i boleštine; i još zbog promjena izazvanih grijanjem ili hlađenjem kada se sokovi koji hranu dobivaju, ostajući kakvi jesu, ne mijenjaju s mesom i mašću. 3. S obzirom da je tijelo podložno takvim promjenama, razabire se da je im još više podložno kada se hrani neprikladnom hranom. Sada se udeblja da gotovo puca pretvarajući sve što pojede u mast, sada se pak iz jednoga ili iz više prije rečenih razloga na jedan ili na drugi način nje lišava i smršavi, i samo ono što je prirodno predodređeno i što se povezuje s udovima, s kojima živi u skladu s prirodom zajedno podnoseći napore, ostaje povezano s tim dijelovima da ih povezuje, štiti i grije. 4. Međutim, budući da se ni ovakvim pomnim istraživanjem ni popustljivim prihvaća­ njem njihovih protivnih mišljenja ne može dokazati ono što oni tvrde pa ostaje da se ljudska tijela nikada ne miješaju s drugima iste prirode, čak ni kada netko, kao žrtva nečije zamke u neznanju jede od takva tijela ili se pak sam od sebe nagnan nuždom ili ludilom okalja sebi sličnim tijelom (a znamo da postoje zvijeri 104

O USKRSNUĆU MRTVIH

ljudskoga obličja ili s naravi složenom od ljudi i zvijeri, kako ih već prikazuju odvažniji pjesnici). 8, 1. Međutim, treba li uopće govoriti da ljudsko nije određeno da bude hrana nijednoj životinji nego isključivo da bude sahranjeno u zemlju u počast naravi jer nijedno drugo živo biće Stvoritelj nije odredio da bude hrana njemu sličnima, premda je hranjenje drugim živim bićima različite vrste nešto prirodno? 2. Uspiju li, dakle, dokazati da je ljudsko tijelo određeno da bude hrana ljudima, ništa ne će priječiti da međusobno proždiranje bude nešto normalno kao i ono drugo što je po prirodi dopušteno. A tko se usudi nešto takvo tvrditi, moći će kao omiljeno i vrlo ukusno jelo jesti meso svojih najdražih prijatelja te ga poslužiti svojim najmilijima. 3. Međutim, ako je i samo kazivanje toga opačina, ako je to da čovjek jede ljudsko meso grozno svetogrđe, gore od bilo kojega jela ili zločinačkoga i protuprirodnoga čina; nadalje, ako ono što je protivno prirodi nikada ne će biti hrana udovima i dijelovima kojima je potrebna i ako se ono što ne će biti hrana ne asimilira s dijelovima koje ne može hraniti, onda se ni ljudska tijela ne će sjediniti sa sličnim tijelima kojima su protuprirodna hrana, makar 105

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

zbog okrutne nesreće morala proći kroz njihove želudce. 4. U tome slučaju, tijela lišena hranidbene sposobnosti i ponovno raspršena u one elemente iz kojih su potekla, s njima se sjedinjuju svako za neko vrijeme, a onda, kada ih još jednom mudrost i snaga onoga tko je svaku narav živih bića utvrdio i opremio njoj vlastitim sposobnostima, prirodno se međusobno sjedinjuju makar bila vatrom spaljena, u vodi izagnjila, od zvijeri ili bilo koje životinje požderana; makar se neki dio odvojen od tijela raspao pri. je drugih dijelova.12 Onda ponovno međusob­ no sjedinjeni zauzimaju isti prostor, radi sklada i ustroja istoga tijela te radi uskrsnuća i života onoga što bijaše mrtvo i posve raspadnuto. 5. Nije, dakle, prikladno duljiti s ovim govorom; postoji jednodušan sud barem među onima koji nisu poluživotinje.

Božja je moć veća od ljudske 9, 1. Budući da ima puno toga što je za postavljeno pitanje korisnije, ne ću se sada baviti onima koji se utječu ljudskim djelima i ljudima koji ih načiniše, koji nisu u stanju obnoviti razbijena, vremenom nagrđena ili na neki drut2

Usp. Tacijan, Ad Gr. 6.

106

gi način oštećena djela; nadalje, usporedbom s , lončarima i zanatlijama pokušavaju pokazati '

kako Bog mrtvo i rastočeno tijelo, sve kada bi i htio, ne želi niti može uskrisiti. I ne misle kako takvim razmišljanjima Boga teško vrijeđaju kada na istu razinu stavljaju moć bića koja su apsolutno udaljena, odnosno (kada izjednaču­ ju) bića s onima koji se njima služe i proizvode umijeća s prirodnima. 2. Uzimanje zaozbiljno tih dokaza zavrjeđuje prijekor jer pobijanje površna i glupa mišljenja svakako bi bilo ludo. Daleko je razumnije i posve u skladu s istinom reći: Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.13 Ako po tomu dokazu sukladnu s općim mišljenjem i po onome što smo gore istražili razum pokazuje da je moguće, jasno je kako [Bogu] nije nemoguće. I da nije neželjeno [od Boga].

Uskrisivati je dostojno Boga 10, 1. Ono što Bog ne želi, ne želi ili zato što je nepravedno ili zato što je njega nedostojno. 14 Nadalje, ono što je nepravedno odnosi se na onoga koji će uskrsnuti ili na nekoga drugog. 2. No očito je da nijedno stvorenje izvan (čovjeka) koje se ubraja među bića ne trpi ne13 14

Lk 18,27. Usp. gore, pogl. 2.

107

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

pravdu. Duhovne naravi15 ne trpe zbog uskrsnuća ljudi; naime, uskrsnuće ljudi nije zaprjeka njihovu postojanju, niti im nanosi štetu ni nepravdu, niti [škodi] nerazumnim bićima kao ni onima bez duše 16 jer nakon uskrsnuća ne će postojati pa ne može biti nepravde prema onome tko ne postoji. 3. Ako bi pak pretpostavio da će ona postojati zauvijek, obnavljanjem ljudskih tijela ne bi pretrpjela nikakvu nepravdu. Naime, ako sada podvrgnuta prirodi ljudi i njihovim potrebama - jer ih trebaju - podjarmljena i posve njima na raspolaganju ne trpe nikakve nepravde, s većim razlogom kada (ljudi) posta, nu besmrtni i ne više potrebiti za njihovim služenjem, ta bića oslobođena od bilo kakva ropstva ne će trpjeti nikakve krivde. 4. I kada bi mogla govoriti, ne bi optuživala Stvoritelja što ona, nepravedno podvrgnuta ljudima, nisu kao i oni dionici uskrsnuće. Bići­ ma koja nemaju istu narav Onaj koji je pravedan nije dodijelio jednak kraj. Osim toga, tko nema nikakav pojam pravednosti, ne može ni prigovarati zbog nepravde. 5. Nema govora kako se razabire određena nepravda s obzirom na čovjeka koji će uskrsnuti. On je duša i tijelo, a nepravda se ne či15 16

Atenagora aludira na Misli se na životinje.

108

anđele

i demone.

ni ni duši ni tijelu. A nitko razuman ne će reći• da se duši čini nepravda jer na taj bi način nepromišljeno isključio i sadašnji život. Ako sada (duša) boraveći u propadljivu i trpljivu tijelu ne trpi nikakve nepravde, krivdu će još manje trpjeti kada bude sjedinjena s nepropadljivim i netrpljivim tijelom. Ni tijelu se ne nanosi nikakva nepravda jer ako krivde ne trpi sada, kada je propadljivo sjedinjeno s nepropadljivim, očito je da nepravdu ne će trpjeti ni kada se nepropadljivo združi s nepropadljivim. 6. A također nitko ne bi mogao reći da je Boga nedostojno djelo uskrisiti raspadnuto tijelo i ponovno ga sazdati. Ako ga nije bilo ne- 1 dostojno ono što je gore - tj. stvaranje propadljiva i trpljiva tijela - još manje će ga biti nedostojno ono što je bolje, tj. [učiniti ga] nepropadljivim i netrpljivim.

Istina nadilazi zabludu 11, 1. Ako su prirodnim počelima i onim što iz njih slijedi pokazane sve točke našega istraživanja, jasno je da uskrsnuće raspadnutih tijela Bog može izvesti, da ga želi i da ga je ono dostojno. Rečenim se pokazalo kako je tome protivno mišljenje krivo i razmišljanje onih koji ne vjeruju besmisleno. 2. Zar treba govoriti o slaganju argumenata i o njihovoj među109

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

sobnoj povezanosti kao da su razdvojeni nekakvom različitošću, a ne radije o tome da ono što Bog može učiniti to može i htjeti i da mu je ono što hoće svakako i moguće te da je u sklad u s njegovim dostojanstvom? 3. Prethodno je dostatno pokazano da je jedno raspravljanje o istini, a drugo u prilog istini, u čemu se jedno razlikuje od drugoga te kada ih i u kojemu slučaju treba primijeniti.17 Ipak, držim kako nema razloga da radi opće sigurnosti te zbog slaganja rečenoga s onim što još valja reći ne krenemo ponovno od tih pitanja i onoga što iz njih proizlazi. Jedna od tih dviju metoda po naravi ima prvenstvo, a na drugoj je da prvoj služi i pripravi joj put te otkloni svaku preprjeku i smetnju. 4. Naime, govorenje o istini, budući da je radi sigurnosti i zdravlja potrebna svim ljudima, ima prvenstvo po naravi, po redu i po korisnosti. Po naravi ukoliko pruža spoznaju o stvarima; po redu ukoliko je popraćeno argumentima koje izlaže i u njih ulazi; po korisnosti ukoliko spoznajom priskrbljuje sigurnost i zdravlje. 5. Govorenje u obranu istine niže je i po naravi i po snazi jer pobijanje je laži manje nego dokazivanje istine; i po redu je drugotno jer snagu pokazuje protiv onih što su u zabludi; 17

Usp. gore, l,3sl.

110

krivo pak mišljenje klica je bačena sjemena i pokvarenosti. No premda je tako, često ovaj drugi način dokazivanja prelazi na prvo mjesto i katkada biva korisniji, kao onaj koji nekima otklanja teškoću da vjeruju i raspršuje sumnju i zabludu onima koji su tek na početku. 6. I jedan i drugi govor imaju istu svrhu: i onomu koji pobija zabludu, kao i onomu koji dokazuje istinu cilj je prava pobožnost; ipak nisu isto budući da je jedan, kako rekoh, potreban svima koji vjeruju i stalo im je do sigurnosti i vlastitoga zdravlja, a nekima i protiv nekih korisniji je drugi. 7. Neka ovo bude sažetak, da se podsjeti na već rečeno. Sada se pak valja dohvatiti našega predmeta pa pokazati istinitost nauka o uskrsnuću: i razmatranjem o razlogu po kojemu i zbog kojega su stvoreni prvi čovjek i njegovo potomstvo (mada nisu postali na isti način) i razmatranjem o zajedničkoj naravi svih ljudi kao ljudi te, napokon, o budućemu Stvoriteljevu sudu nad ljudima za sve vrijeme njihova života već prema tome kako su živjeli; sudu u či­ ju pravednost nitko ne može sumnjati. Uskrsnuće

i cilj stvaranja

12, 1. Dokaz koji se izvodi iz uzroka sastoji se u promišljanju je li čovjek stvoren slučajno 111

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

i bez svrhe ili s nekakvom svrhom. Ako je stvoren s nekakvom svrhom, je li zato da jednostavno živi i opstoji prema naravi u kojoj je sazdan ili pak radi nečije koristi. Ako radi koristi, da li samoga Stvoritelja ili nekoga drugog, Bogu bliska bića, do kojega mu je više stalo. 2. Općenitije to razmatrajući, nalazimo da nitko tko je zdrava razuma i tko uvijek postupa prema razumnoj prosudbi što god dragovoljno čini ništa ne čini bez razloga, nego ili radi vlastite koristi ili u prilog onima za koje se brine, ili radi samoga djela (koje čini) na nj ponukan određenom prirodnom sklonošću ili ljubavlju. Tako (poslužimo se slikom, da izlaganje bude jasnije) čovjek gradi kuću za svoje potrebe; za goveda, deve i druge životinje koje su mu potrebne gradi sklonište prikladno za svaku od njih; prividno ne radi vlastite koristi. Međutim, ako se dobro pogleda na svrhu, (gradi) baš zato, a s obzirom na neposredni objekt, (to čini) iz brige za one do kojih mu je stalo. Također rađa djecu, ali ne radi svoje koristi niti koristi drugoga što mu pripada, nego da bi ti od njega rođeni postojali i što duže živjeli kao ljudi, zbog svoje se smrti tješeći potomstvom djece i unučadi te misleći ka112

ko će na taj način ono što je smrtno učiniti besmrtnim.18 3. No, to čine ljudi. Bog međutim nije ljude stvorio bez svrhe: ta on je mudar, a nijedno djelo mudrosti nije isprazno; a nije (ih stvorio) radi vlastite koristi, ta njemu ništa ne treba. Njemu kojemu ništa nije potrebno nijedno od njegovih djela ne će biti dobitak za vlastitu korist. I opet, čovjeka nije sazdao ni radi neke od njega stvorene stvari. Nijedno biće obdareno razumom i sposobnošću prosudbe nije bilo niti biva stvoreno na korist nekoga drugog ni višega ni nižeg bića, nego da živi i opstoji vlastitim životom stvorenja. 4. Razum ne nalazi nikakvu korisnost koja bi bila razlog stvaranju čovjeka budući da su besmrtna bića oslobođena bilo kakve potrebe i uopće od ljudi ništa ne trebaju. Životinje su pak po naravi podvrgnute i određene da svaka na svoj način koristi ljudima, a ne da se one služe ljudima. Naime, nije bilo niti jest pravo· da onaj tko zapovijeda i vlada bude podvrgnut da služi nižima niti da onaj tko je obdaren razumom bude podložan nerazumnim bićima koja nisu u stanju zapovijedati. 5. Prema tome, ako je čovjek stvoren bez razloga i svrhe (a zapravo nijedno Bože djelo nije bez svrhe, barem što se tiče Tvorčeve na18

Usp. Platon, Symp. 206c. 207e. 113

ATENAGORA

mjere) niti je (stvoreno) na korist samoga Stvoritelja ili bilo kojega od Božjih stvorenja, prema prvomu i najopćenitijemu promišljanju jasno je da je Bog čovjeka stvorio radi njega sama te zbog dobrote i mudrosti koju se može vidjeti u svekoliku stvorenju. Ako se pak stvorenja pogleda izbližega, Bog je čovjeka stvorio radi života samih stvorenja, ali ne da kratko traje pa da se onda potpuno ugasi. 6. Takav je život, držim, Bog dodijelio gmazovima, pticama, vodenim životinjama ili, općenitije govoreći, svim nerazumnim bićima. No onima koji u sebi nose sliku Stvoritelja, tj. koji posjeduju razbor i obdareni su razumskom prosudbom, njima je Stvoritelj udijelio trajan i · vječan život da bi, spoznavši svojega Tvorca, njegovu moć i mudrost te slijedeći [njegov] zakon i pravednost, živjeli zauvijek bez trpljenja, uživajući u darovima koje su, mada u propadljivim i zemaljskim tijelima, stekli u prethodnomu životu. 19 7. Sva bića koja bijahu stvorena zbog drugoga, čim prestanu postojati ona zbog kojih su stvorena, i sama s pravom nestaju i ne opstaju uzalud jer među Božjim stvorenjima nema mjesta onome što je beskorisno. Nadalje, glede bića stvorenih upravo da bi postojala i živjela u skladu sa svojom naravi, budući da je sam uzrok 19

Usp. niže, pogl. 13 i 25.

114

O USKRSNUĆU MRTVIH

povezan s naravi i jasno ga se može vidjeti jedino u postojanju, nikada ne će biti uzroka koji bi njegovo postojanje potpuno uništio. 8. Budući da se taj uzrok [zbog kojega su stvoreni] zapaža u njihovu postojanju, nužno je da tako stvoreno biće opstane, djelujući i trpeći sukladno svojoj naravi, dok svaki od dvaju sastavnih dijelova mora pridonositi onomu što mu pripada: duša postoji i opstaje na način sukladan naravi u kojoj je stvorena i vrši službu sukladnu naravi (njezina je služba upravljati porivima tijela i sve što se događa prosuđivati i mjeriti odgovarajućim kriterijima i mjerilima), a tijelo se po svojoj naravi kreće prema onome što njemu odgovara i doživljava promjene kojima je podložno, među inima i one vezane uz dob, izgled, stas, ali i uskrsnuće. 9. Uskrsnuće je upravo vrsta promjene, posljednja od sviju, promjena na bolje svega što tada još bude preostalo. Čovjek je stvoren za vječni život

13, 1. Uvjereni u to buduće ništa manje nego u ono što se već zbilo i razmatrajući o našoj naravi, zadovoljni smo životom koji je, kao što i dolikuje sadašnjemu stanju bića, podložan potrebi i propadljivosti te se čvrsto nadamo neprolaznomu u besmrtnosti. Nije to sa115

ATENAGORA

njarija naučena od ljudi, da sami sebe zavaravamo ispraznom nadom, nego se naše pouzdanje oslanja na nepogrješivo jamstvo, tj. naum našega Tvorca. On je čovjeka sazdao od besmrtne duše i tijela, obdario ga umnošću, u srce mu je usadio zakon da se očuvaju i zaštite darovi kojima ga je nadario, prikladni za mudar i razuman život. Dobro znamo da Bog ne bi čovjeka stvorio takva kakav jest niti bi ga opskrbio svim darovima određenima za vječ­ nost da nije htio da njegovo djelo ostane zauvijek. 2. Prema tome, ako je Stvoritelj ovoga svijeta čovjeka načinio da bude dionik razumskoga života i, postavši motritelj njegova veličanstva i njegove mudrosti koji blistaju u svemu, njih gleda zauvijek, onda, prema Tvorčevu naumu i primljenoj naravi, proizlazi da je razlog rađa­ nja vječnost, a vječnost uskrsnuća, bez kojega čovjek ne bi mogao zauvijek postojati. Iz reče­ noga je očito kako se iz razloga (našega) stvaranja i Stvoriteljeve volje uskrsnuće jasno potvrđuje. · 3. Budući da je to razlog zbog kojega je čo­ vjek došao na ovaj svijet, valja nam razmotriti pitanja koja slijede po naravi ili po utvrđe­ nomu redu. U našemu istraživanju [istine] nakon razloga stvaranja ljudi slijedi proučavanje (njihove) naravi, a nakon toga slijedi razlaga116

O USKRSNUĆU MRTVIH

nje o Stvoriteljevu pravednome sudu nad njima i nakon svega o kraju života. Budući da je prva tema već istražena, moramo onda razmotriti ljudsku narav.

Ljudska narav i Božja providnost 14, 1. Dokazivanje istinitosti učenja ili bilo čega drugoga što je istraživanju zadana, koje nesumnjivo potvrđuje ono što se govori, treba krenuti ne od principa izvan materije ni od onoga što neki misle ili su mislili, nego od općih i naravnih poimanja ili od povezanosti onoga što slijedi iz prethodnoga. 2. Naime, ili se radi o prvim počelima - a dovoljan je samo spomen da potakne prirodnu sposobnost mišljenja - ili (se radi) o onome što prirodno proizlazi iz prethodnoga i o njihovu prirodnomu slijedu; onda se treba držati reda pokazujući što doista proizlazi iz počela ili onoga što je pretpostavljeno, da se ne zanemari ni istina ni njezin siguran dokaz niti da se pobrka ono što je prirodno uređeno i što se razlikuje, a ni da se prekida prirodni slijed. 3. Na temelju toga držim kako oni koji se na pravi način posvete proučavanju ovoga pitanja i kao razboriti žele prosuditi hoće li ili ne će biti uskrsnuća ljudskih tijela, prije svega moraju voditi računa o snazi argumenata koji 117

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

su u prilog ovoj tvrdnji te na koje mjesto spada svaki od njih, koji je prvi, drugi, treći i napokon posljednji. 4. Pri utvrđivanju toga poretka na prvo mjesto treba staviti razlog čovjekova postanka, tj. Stvoriteljev naum pri njegovu stvaranju, uz koji valja usko vezati i narav stvorenih ljudi. Ne što bi to pitanje po redu bilo drugo, nego jer je nemoguće istražiti oboje istodobno, mada su zapravo međusobno usko povezana i za našu stvar oba jednako važna. 5. Kada se ovim argumentima, kao prvima koji proizlaze iz djela stvaranja, uskrsnuće jednom jasno dokaže, tu se istinu ništa manje valjano može potvrditi razlozima koji se odnose na Božju providnost, tj. na temelju nagrada ili kazna koje čekaju svakoga čovjeka prema pravednomu sudu i na temelju svršetka ljudskoga života. 6. Doista, raspravljajući o uskrsnuću mnogi se oslanjaju samo na treći argument kao na jedini razlog, smatrajući da će uskrsnuće biti samo radi suda. Međutim, da je to očito pogrješno, pokazuje se time što će uskrsnuti svi ljudi koji umru, ali ne će svi koji uskrsnu biti suđe­ ni. Naime, da je razlog uskrsnuću jedino pravednost koju se mora izvršiti, zacijelo oni koji nisu počinili nikakva zla niti kakva dobra, kao što su nježna dječica, ne bi trebali uskrsnuti. 118

7. No budući da dopuštaju kako će sa svima uskrsnuti i oni koji umru u nejačkoj dobi, do uskrsnuća ne će doći radi suda kao prvoga razloga, nego po Stvoriteljevu naumu i zbog naravi stvorenja.

Ljudska narav dokazuje

uskrsnuće

15, 1. Uostalom, dovoljno bi bilo promotriti i sam razlog stvaranja čovjeka da se logičkim slijedom pokaže kako nakon raspadanja tijela slijedi uskrsnuće; ipak držim ispravnim da se ne zanemari nijedan od iznesenih argumenata te da se, u skladu s rečenim, onima koji sami ne mogu razlučiti pokaže kako jedno slijedi iz drugoga, a ponajprije da se prouči ljudsku narav koja vodi istomu razmišljanju i jednako djelotvorno potvrđuje uskrsnuće. 2. Naime, ako se općenito drži da je ljudska narav sazdana od besmrtne duše i tijela, koje je pri stvaranju s njom združeno, te ako Bog nije odredio stvorenje, njegovo postojanje ni cjelokupni životni tijek po naravi same duše ni po naravi odijeljena tijela, nego da ljudi budu složeni od jednoga i drugoga kako bi, provevši život s onim s čim se rađaju i žive, jednom prispjeli i zajedničkome cilju; iz toga nužno slijedi: budući da je od dvoga jedno biće koje podnosi sve što podnosi duša i što podnosi tijelo, 119

ATENAGORA

koje djeluje i izvršava sve što nalaže prosudba osjećaja i razuma, čitav niz tih stvari usmjeren je prema istomu cilju pa se sve slijeva jednomu te istom i skladnom suglasju: stvaranje čovjeka, njegova narav, njegov život, djelovanje i trpljenja, životne zgode i njegovoj naravi sukladan kraj. 3. Ako u živomu biću vlada takav sklad i onoga što potječe od duše i onoga što se izvršava po tijelu, onda svemu treba biti jedinstven i kraj. A kraj će biti uistinu jedinstven ako živo biće čiji je to kraj ostane u svojemu vlastitom ustroju. Živo će biće biti uistinu ono što jest ako budu isti svi dijelovi od kojih je ono sastavljeno. A bit će isti uz poštivanje njihove sjedinjenosti ako se ono što se razdvojilo ponovno sjedini radi ustroja živoga bića. 4. Način na koji su ljudi sastavljeni nužno pokazuje kako će doći do uskrsnuća mrtvih i raspadnutih tijela. Jer bez njega sami se udovi nikada ne bi mogli po naravi jedni s drugima spojiti niti bi se ponovno uspostavila narav istih ljudi. 5. Nadalje, ako je ljudima dan um i razbor za razumijevanje onoga što se dohvaća umom, ne samo tvari, nego i dobrote, mudrosti i pravednosti njihova Darivaoca - time što traje ono radi čega je dano shvaćanje - nužno je da zauvijek traje i samo shvaćanje. Međutim, ne120

O USKRSNUĆU MRTVIH

moguće je da ono traje ako ne traje narav koja je primila to shvaćanje i sposobnost za njega. 6. A taj koji je primio um i razbor jest čo­ vjek, a ne samo duša sama za sebe. Dakle, nužno je da čovjek sazdan od oboga postoji zauvijek, a postojati ne može ako ne uskrsne. 7. Kada ne bi bilo uskrsnuća, dakako, ne bi opstala ni narav čovjeka kao čovjeka. Ako li pak ljudska narav ne bi opstala, zaludu bi duša bila združena s potrebama tijela i s njegovim trpljenjima; zaludu bi tijelo, kočeno i upravljano uzdama duše, bilo sprječavano da ne dosegne ono za čim žudi; uzaludan [bi bio] um, uzaludna razboritost, poštivanje pravednosti i prakticiranje bilo koje krjeposti, ustanove i odredbe zakona i, jednom riječju, uzaludno bi bilo sve što je u ljudima i radi ljudi divno ili, još bolje, uzaludno bi bilo i samo stvaranje ljudi i njihova narav. 8. No ako u svekoliku Božjemu djelu i njegovim darovima ništa nije uzaludno, nužno je da vjekovječnosti duše odgovara vječnost tijela u skladu s njegovom vlastitom naravi.

Ljudski život traje i nakon smrti 16, 1. Neka se nitko ne čudi što život prekinut smrću i raspadanjem nazivamo trajanjem bića, nego neka razabere kako nije samo jedno zna121

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

čenje

ovoga izraza, nije ni samo jedan način toga trajanja jer nije ni jedna narav onoga što traje. 2. N airne, ako sve što traje traje po svojoj naravi, u bića posve nepropadljivih i besmrtnih ne će biti isto trajanje kao naše jer se ne mogu na istu razinu staviti viša i niža bića, a ni kod ljudi se ne može tražiti to uvijek jednako i nepromjenjivo trajanje. Jer ona prva od početka jednostavno voljom Stvoritelja bijahu stvorena besmrtna i određena da traju vječno; ljudi, naprotiv, s obzirom na dušu od početka imaju nepromjenjivo trajanje, ali s obzirom na tijelo besmrtnost postižu po promjeni. 3. Upravo je to smisao uskrsnuća: prema njemu upirući pogled, očekujemo raspadanje tijela kao ono što slijedi nakon ovoga života podložna potrebama i propadljivosti, a nakon njega nadamo se vječnomu postojanju. 20 Tako svoju smrt ne izjednačujerno sa smrću nerazumnih bića, a ni vječnost ljudi s vječnošću besmrtnih bića, da ljudsku narav i život nerazborito ne izjednačimo s naravi i životom posve drukčijih bića. 4. Stoga se ne treba zgražati ako se s obzirom na ljudsko trajanje uočava određena nejednakost, niti uskrsnuće treba nijekati zbog odjeljivanja duše od tijela, a niti raspadanje

udova i njegovih dijelova prekida nastavljanje života. 5. Kada tijekom sna prirodno dođe do blokade osjetila i prirodnih sposobnosti pa izgleda da se osjetilni život prekinuo - ljudi dakako spavaju u pravilnim vremenskim intervalima i onda se ponovno vraćaju svojemu načinu života - ne izbjegavamo zbog toga nazivati ga životom. To je razlog, držim, što neki san nazivaju bratom srnrti21 ne što bi smatrali da potječu od istih predaka i roditelja, nego što se mrtvi i oni koji spavaju nalaze u sličnu stanju barem što se tiče spokoja i neosjećanja ničega oko sebe, pa čak i neosjećanja vlastitoga bića i vlastitoga života. 6. Ako, dakle, ljudski život, koji je od početka do kraja pun anomalija i isprekidan svime što srno spomenuli, ne odbijamo zvati životom, ne smijemo ne vjerovati u život koji slijedi nakon raspadanja i koji uključuje uskrsnuće, makar se odvajanjem duše od tijela na neko vrijeme prekida. Uskrsnuće

17, 1. Sama ljudska narav, budući da od početka Stvoriteljevorn voljom ima nejedna21

20

Usp. Job 19,25sl.

122

pretpostavlja preobrazbu

Usp. Homer, Ilijada 14, 231; 16, 672; Odiseja 13, 79; Vergilije, Eneida 6, 278. 123

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

kost, ima onda nejednak i život i trajanje, čas prekidan snom, čas smrću, kao i promjenama koje odgovaraju svakoj dobi, s tim da se sada ne vidi jasno ono što će doći kasnije. 2. Tko bi vjerovao, osim onoga tko iz iskustva zna, da se u meku sjemenu koje je u svim dijelovima slično nalazi tolika raznolikost i mogućnost ili masa koja se nakuplja i slaže (mislim na kosti i živce, na hrskavice i mišiće, na meso, utrobu i ostale dijelove tijela)? Ništa od toga ne može se vidjeti u vlažnu sjemenu, pa čak se ni u djece ne pojavljuje ono što će doći kod mladeži, a ni u toj dobi (se ne pokazuje) ono muževne dobi, ni kod muževa se ne pokazuje ono što je svojstveno staračkoj dobi. 3. Iako neke pojave o kojima smo govorili uopće ne pokazuju ili pak pokazuju nejasno prirodni slijed i promjene koje se zbivaju u ljudskoj naravi, ipak oni koji u prosuđivanju tih stvari nisu zbog zloće ili nemara zaslijepljeni znaju da se prvo mora ubaciti sjeme, zatim, pošto se oblikuje u pojedine udove i dijelove i pošto se začeto rodi, počinje rasti u prvoj dobi i rastući dolazi do odrasle dobi, a kada ona dođe kraju, slijedi opadanje prirodnih sposobnosti do starosti i onda rastakanje već iscrpljenih tijela. 4. Dakle, premda sjeme nema u sebi zapisan ni ljudski život ni oblik, a ni život rastaka124

nje i vraćanje u prva počela, ipak prirodni slijed događaja navodi da se vjeruje u ono što nije vjerojatno na temelju onoga što se očima vidi; mnogo više um, tragajući za istinom na temelju prirodnoga slijeda, navodi na vjerovanje u uskrsnuće jer um istinu utvrđuje sigurnije i snažnije nego iskustvo.

Božji sud o čovjeku 18, 1. Svi dosadašnji argumenti koje smo razmotrili da potvrdimo uskrsnuće iste su vrste, jer im je isto polazište; naime, polazište im je početak prvih ljudi po stvaranju. No dok neki snagu imaju od samoga polazišta od kojega kreću, drugi pak prateći ljudsku narav i život vjerodostojnost dobivaju od Božje providnosti prema nama. 22 Naime, argument uzroka zbog kojega su i po kojemu su ljudi stvoreni, usko povezan s ljudskom naravi, snagu ima iz stvaranja, a argument pravednosti, tj. da Bog sudi ljude koji su živjeli čestito ili opako, iz kraja (ljudskoga) postojanja; naime, temelji su im različiti, ali ponajviše ovise o providnosti. 2. Pošto smo koliko nam je bilo moguće pojasnili prve argumente, valjat će ono što smo 22

Usp. gore, pogl. 14. 125

ATENAGORA

O USKRSNUĆU MRTVIH

naumili pokazati i argumentima koji slijede, tj. zasluženom nagradom ili kaznom koje čekaju svakoga čovjeka prema pravednome sudu te svrhom ljudskoga života. 23 Među njima na prvo mjesto treba staviti ono što je prvo po naravi te ponajprije razmotriti argument suda. Samo jedno želimo dodati u brizi oko prikladna početka i reda: oni koji Boga priznaju stvoriteljem svega, ako žele biti dosljedni vlastitim načelima, trebaju njegovoj mudrosti i pravednosti pripisati i čuvanje sviju stvorenja i brigu za njih. Pa ako o tome misle tako, valja smatrati kako ništa na zemlji ili na nebu nije bez upravljanja ili providnosti, nego treba priznati da se nad svim vidljivim i nevidljivim, malim i velikim, nadvija Stvoriteljeva skrb. 3. Stvoriteljeva je skrb potrebna svim stvorenjima, i to svakom za se, prema naravi i određenoj im svrsi. No držim da je beskorisno sada praviti razliku prema pojedinim slučajevi­ ma ili navoditi što je prikladno svakoj naravi. 4. Dakako, čovjeku o kojemu je ovdje riječ kao potrebitu treba hrana, kao smrtnu treba potomak, kao razumnu treba rasuđivanje. Ako je svako od spomenutoga čovjeku prirodno, ako mu je za življenje potrebna hrana, ako mu je potreban potomak da bi produžio svoj rod, ako mu je potrebno rasuđivanje radi za23

Usp.

126

također

pogl. 14.

kona koji treba regulirati hranjenje i potomstvo, onda, budući da se hranjenje i potomstvo tiču cjelokupnoga složenog bića, i sud se treba odnositi na oboje, tj. na čovjeka sazdana od tijela i duše te da čovjek takav kakav jest položi račun za sve što čini pa za to primi nagradu ili kaznu. 5. Ako dakle pravedan sud naknadu za djela daje složenomu biću, pravo je da ne primi samo duša plaću za djela što ih je počinila zajedno s tijelom (jer ona po sebi nema nagnuća prema grijesima povezanima s tjelesnim nasladama, jelom ili brigama oko tijela), a ni da je primi samo tijelo (ta ono samo nije sposobno rasuđivati o zakonu i pravednosti), nego će za svako svoje djelo biti suđen čovjek sazdan od oboga. Pa ako razum i ne vidi da se to zbiva u ovomu životu (doista, u sadašnjemu životu nismo tretirani prema zaslugama jer mnogi bezbožnici, predani svakovrsnim zločinima i opačinama, do kraja života prožive pošteđeni od zla ne doživjevši nevolje; naprotiv, oni koji svoj život ravnaju prema svim vrlinama proživljavaju patnje, nepravde, uvrjede, klevete, zlostavljanja i svakovrsne nevolje) ili nakon smrti (jer tada više nema složenoga bića budući da je duša od tijela odijeljena i samo se tijelo rastače u ono iz čega je bilo sazdano ne zadržavajući ništa od prijašnje prirode ili oblika, a 127

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

još manje sjećanje na učinjena djela), ipak svakome je jasno ono što slijedi, tj. da se, prema Apostolu, ovo raspadljivo i prolazno treba obući u neraspadljivost24 da bi, pošto uskrsnućem mrtvi budu oživljeni, a rastavljeni i rastočeni dijelovi ponovno sjedinjeni, svatko primio po zasluzi

ono što je po tijelu

činio,

bilo dobro, bilo zlo.

Božja providnost 19, 1. Prema tome, kao odgovor onima koji priznaju providnost te kao i mi prihvaćaju ista načela, a onda ne znam zbog čega odbacuju vlastite stavove, trebalo bi upotrijebiti ove i mnoge druge argumente ako bi netko htio proširiti ono što je rečeno sažeto i na brzinu. 2. No protiv onih koji s obzirom na temeljne postavke misle drukčije, možda bi bilo dobro pretpostaviti drugo načelo, tj. zajedno s njima sumnjajući o onome što je predmet njihovih misli i ispitati je li čitav ljudski život i postojanje zanavijek prezren? Zar gusta tama prekriva zemlju te same ljude i njihova djela baca u neznanje i zaborav? Nije li sigurnije držati da je Stvoritelj gospodar svojih djela, ču­ var svega što postoji i što nastaje, sudac djela i misli? 24

Usp. 1 Kor 15,54.

128

3. Jer kada ne bi bilo suda nad učinjenim ljudskim djelima, ljudi ne bi bili ništa više od nerazumnih životinja. Štoviše, makar gospodarili strastima i prakticirali pobožnost, pravednost i druge vrline, živjeli bi gore od njih. Daleko bi bolji bio životinjski i zvjerski život; vrli- 1 na bi bila ludost; prijetnja sudom posve smiješna; predavanje svakovrsnim nasladama najveće dobro; njima zajednička maksima i jedini zakon ona izreka raskalašenika i bludnika: "Jedino i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." 25 Zapravo, prema nekima svrha ovoga života ne bi bio ni užitak, nego stanje potpune neosjetljivosti. 26 4. Međutim, ako se Stvoritelj ljudi u nekoj mjeri brine za svoja stvorenja i ako će se negdje razlučiti tko je provodio čestit, a tko loš život, [to mora biti] ili u sadašnjemu životu, dok 25

26

Usp. Iz 22,13; Mudr 2,1-9; 1 Kor 15,32. Izreku navodi i u Leg. 12. Ataraksija (duševni mir, smirenost, ravnodušnost nepodložnost uznemiravanju) u razdoblju helenizma cilj filozofije (mudroljublja): mudrac je onaj koji je postigao duševni mir, a ne onaj koji je postigao spoznaju svijeta. Stoički ideal ataraksije (apatije) postiže se u stanju autarkije, samodostatnosti. Kod epikurovaca ataraksija podrazumijeva više vedrine i težnju zadovoljstvu, a ono je prvenstveno u oslobođenosti od boli; ona pak omogućuje duševni mir, ne kao pasivnost, nego uživanje u višim i trajnijim zadovoljstvima, radostima duha, koje doživljavamo u ljepoti, prijateljstvu, solidarnostt razboritosti, čestitosti i pravednosti. 129

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

su oni koji slijede vrlinu ili porok još živi, ili nakon smrti, kada dolazi do odvajanja i raspadanja. 5. No ne vidimo da do pravedna suda dolazi ni u jednomu Hi u drugomu slučaju: u sadašnjemu životu dobri ne primaju nagradu za vrlinu, a ni opaki (kaznu) za svoju zloću. 6. Preskačem govor o tome da dok god postoji ova sadašnja narav, smrtna narav nije u stanju podnijeti kazne koje odgovaraju brojnijim ili težim grijesima. 7. Naime, ubojica, vladar ili tiranin koji nepravedno ubije tisuće i tisuće (ljudi), dakako, kaznu za te zločine ne bi mogao platiti jednom smrću.

A onaj tko o Bogu nije držao ništa što odgovara istini, nego je živio u oholosti i bogohuljenju, prezirući ono božansko, kršeći zakone te čineći besramnosti s dječacima i ženama, nepravedno rušeći gradove, paleći kuće zajedno s onima koji u njima borave, pustošeći krajeve i zajedno s njima uništavajući stanovništvo, puke, pa i čitave narode, kako bi takav mogao u propadljivu tijelu podnijeti kaznu koja odgovara tim zločinstvima budući da smrt dolazi prije zaslužene kazne i da prirodna smrt ne bi bila dovoljna ni za samo jedno od tih zločinstava? Dakle, ni tijekom sadašnjega života, a ni poslije smrti nema suda koji odgovara zaslugama. 130

Nema suda bez uskrsnuća 20, 1. Onda ili je smrt potpuno utrnuće života gdje se duša zajedno s tijelom rastače i propada ili duša ostaje u sebi nerastočiva i nepropadljiva, dok propada i rastače se tijelo, ne zadržavajući nikakvo sjećanje na počinjena djela ni ikakav osjećaj što ga je s dušom doživjela. 2. Da se ljudski život potpuno gasi, više ne bi bilo nikakve brige za ljude kojih više nema niti bi bilo suda nad onima koji su živjeli krjeposno ili poročno, nego bi se ponovno nagomilalo bezakonje i roj besmislica koje iz njega proizlaze te bezbožnost koja je vrhunac te razularenosti. 3. Ako li pak propada tijelo i svi se rastočeni dijelovi vraćaju u srodne elemente, dok duša kao nepropadljiva ostaje za se, ni u tomu slučaju nad dušom ne bi bilo suda jer bi mu nedostajala pravednost, a nedopušteno je pretpostaviti ikakav sud koji bi Bog provodio ili naložio, a u kojemu ne bi bilo pravednosti. A u sudu nema pravednosti ako nema onoga tko je vršio pravednost ili nepravednost. Dakako, sva djela za koja se sud ustanovljuje uživotu je počinio čovjek, a ne sama duša. Ukratko rečeno, takav postupak nipošto ne bi bio u skladu s pravičnošću. 131

ATENAGORA

Isti sud za dušu i tijelo 21, 1. Ako se nagrađuju dobra djela, tijelu se očito čini nepravda jer dok je s dušom dijelilo napore za činjenje dobrih djela, nije i dionik nagrada za počinjeno dobro; i jer duša če­ sto postiže oproštenje za neke grijehe zbog nedostataka i potreba tijela, tijelo je isključeno iz dioništva u nagrađivanju dobrih djela za koja je kroz život zajedno podnosilo napore. 2. Jednako tako, ako se sudi za grijehe, nije pravedno prema duši ukoliko samo ona mora platiti kazne za ono što je počinjeno na poticaj tijela koje ju je natezalo svojim željama i kretnjama, sada je obuzevši i silovito vukući, katkada se i slažući s njome koja želi ugoditi i udovoljiti tijelu u njegovim prirodnim nagnućima.

3. Zar ne bi bilo nepravedno suditi samo dušu za poroke kao što su razuzdanost, nasilje, pohlepa i nepravda te za grijehe koji iz njih proizlaze, a prema kojima ona po svojoj naravi nema nikakve sklonosti, ni kretnje, ni poticaja? 4. Većina takvih zala potječe otuda što ljudi ne znaju zauzdati uzburkanost strasti izazvanih nedostatcima i potrebama tijela te brigama i pažnjom prema njemu (ta one su razlog svakoga zgrtanja imutka, a osobito njego132

O USKRSNUĆU MRTVIH

va korištenja; jednako se tako brak i drugi životni pothvati, u sebi i već prema okolnostima prosuđuju jesu li poročni ili ne). Je li onda pravo da tamo gdje tijelo prvo osjeća te dušu navlači da pristane i sudjeluje u činima na koje je nagnano bude suđena samo duša? (Je li pravo) da, dok žudnje i naslade, kao i strahovi i boli za koje kada su neumjereni valja položiti račun, dolaze od tijela, a da grijesi koji iz njih proizlaze i odgovarajuće im kazne padnu samo na dušu koja uopće nema takvih potreba, ni sklonosti, ni strahova niti je po sebi podložna tome što čovjek obično doživljava? 5. Pa ako bismo i pretpostavili da strasti ne pripadaju samo tijelu nego čovjeku, što bi bilo ispravno jer mu je život (složen) od dvoga, ipak ako jednostavno pogledamo njihovu narav, ne kažemo da one priliče duši. 6. Uistinu, ako joj hrana uopće nije potrebna, zacijelo nikada ne će željeti ono što joj u konačnici nije potrebno da bi postojala niti će je ikada privlačiti ono čime se po svojoj naravi nikako ne služi. Ne će se žalostiti zbog nedostatka novca ili imutka, koji je se uopće ne tiču. 7. Nadalje, ako je nepropadljiva, ne boji se ničega da bi je nešto moglo uništiti: ne straši se ni gladi, ni bolesti, ni sakaćenja, ni vatre, niželjeza jer od toga ne trpi nikakvu štetu ni bol budući da je ne dohvaćaju ni tijela ni tjelesne sile. 133

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

8. Stoga ako je besmisleno duši pripisati strasti, kao da bi joj bile svojstvene, onda je krajnje nepravedno i Božjega suda nedostojno samo duši pripisati grijehe potekle iz strasti, kao i kazne za te grijehe.

Vrline i poroci pripadaju i duši i tijelu 22, 1. Uz to, zar nije besmisleno da se vrlinu i porok ne može ni zamisliti u svezi s dušom odvojenom od tijela (budući da vrline znamo kao vrline čovjeka te jednako tako injima suprotne poroke, a ne vrline duše od tijela odvojene i zasebno postojeće), a da pripadajuću nagradu ili kaznu pridajemo samo duši? 2. Kako bi se jakost i postojanost mogle pripisivati jedino duši, koja se ne boji ni smrti, ni ranjavanja, ni sakaćenja, ni štete, ni zlostavljanja, ni time izazvanih bolova i patnja? 3. Kako (samo njoj pripisati) uzdržljivost i umjerenost kada je nikakva požuda ne privlači prema jelu, spolnomu općenju ili drugim nasladama i užitcima, niti je išta iznutra uznemiruje, a niti izvana potiče? 4. Kako (samo njoj pripisati) razboritost kada o njoj ne ovisi ono što treba ili ne treba čini­ ti, što treba izabrati ili izbjeći, štoviše kada joj nisu usađeni nikakva kretnja ni prirodni poriv da nešto čini? 134

5. Uostalom, kako bi se pravednost uoppripisivala dušama, bilo u odnosu prema drugomu ili prema bilo čemu iste ili druge vrste kada nemaju ni izvora, ni sredstva, ni načina da svakome daju pravično prema zasluzi ili dužnoj mjeri, osim poštovanja prema Bogu; štoviše, kada nemaju poriva ni kretnje da se služe svojim, a ustegnu se od tuđih stvari budući da se korištenje onoga što je prirodno ili ustezanje od toga vidi jedino kod onoga tko je načinjen tako da ih upotrebljava; duša pak po svojoj naravi ne treba ništa niti je tako sazdana da se može služiti ovim ili onim pa stoga u tako ustrojenoj duši nema tzv. privatnog interesa. će

Zakoni se odnose na cijeloga čovjeka 23, 1. No od svega je najgluplje što se doneseni zakoni odnose na ljude, a plaća za izvršavanje ili kršenje zakona dodjeljuje se samo dušama. 2. Ako za kršenje zakona treba biti primjereno kažnjen onaj tko je te zakone i dobio (zakone dobiva čovjek, a ne samo duša), onda za prekršaje treba biti kažnjen čovjek, a ne samo duša. Ta nije Bog dušama naložio da se drže daleko od onoga što im ne priliči, kao što su preljub, ubojstvo, krađa, grabež, nepoštivanje 135

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

roditelja i općenito od svake požude koja bližnjemu nanosi nepravdu i štetu. 3. Zapovijed: Poštuj oca svoga i majku svoju27 ne pristaje samo dušama jer se te imenice ne primjenjuju na njih, budući da duše ne rađaju duše pa da bi dobile naziv oca i majke, nego ljudi rađaju ljude. 4. Ni zapovijed: Ne učini preljuba 28 ne bi se mogla primjereno izreći ni zamisliti u odnosu na duše jer među njima nema razlike između muška i ženska, ni spolnoga općenja, ni želje za njim. Ako li nema želje za spolnim sjedinjenjem, onda sjedinjenja ne može ni biti; a gdje ga nema uopće, onda nema ni zakonitoga sjedinjenja, tj. braka; nadalje, gdje nema zakonitoga sjedinjenja, nema ni žudnje za sjedinjenjem protivno zakonu, tj. s tuđom ženom, a što i jest preljub. 5. Ni zabrana krađe i hlepnje za posjedovanjem ne odnosi se na duše: njima ne treba ono što se zbog prirodne potrebe ili koristi običava krasti ili nasilno otimati kao što su zlato, srebro, životinje ili štošta drugo korisno za jelo, odijevanje ili upotrebu. Besmrtnoj je duši beskorisno sve za čim potrebiti kao za nečim korisnim žudi. 6. No iscrpnije raspravljanje o ovim stvarima ostavimo onima koji žele podrobnije raz27 28

Usp. Izl 20,12; Lev 19,3; Ef 6,2. Usp. Izl 20,14.

136

motriti sve pojedinosti ili koji se žele žešće ogledati s protivnicima. Nama je pak dovoljno ovo izneseno i ono što u skladu s ovim potvrđuje uskrsnuće; dulje bavljenje ovim već bi bilo previše. Zapravo namjera nam nije bila ne izostaviti ništa od onoga što se može reći, nego okupljenima ukratko iznijeti što valja misliti o uskrsnuću i dokaze koji vode ovoj istini prilagoditi sposobnostima prisutnih.

Cilj ljudskoga života 24, 1. Pošto smo na ovaj način istražili ono što smo namjeravali, ostaje nam razmotriti ono što se zaključuje na temelju kraja. Zapravo, to je vidljivo iz već rečenoga i samo traži toliko pozornosti i dodatna promišljanja da ne bi izgledalo kako smo u maloprije najavljenom29 neka pitanja propustili spomenuti na štetu predmeta kojim se bavimo ili podjele zadane na počet­ ku. 30 2. Radi koristi nazočnih, a i da se preduhitre drugi mogući prigovori, dobro bi bilo barem napomenuti da sve što je nastalo prirodno, kao i sve što je načinjeno umijećem mora imati svoj kraj. Doista, to nas uči opće iskustvo, a to potvrđuje i ono što se zbiva nama naočigled. 29 30

Usp. pogl. 18. Usp. pogl. 13. 137

O USKRSNUĆU MRTVIH

ATENAGORA

3. Zar ne vidimo da je jedan svršetak težaka, a drugi liječnika, drugi opet bića koja se rađaju iz zemlje, drugi životinja koje na njoj rastu i koje su došle na svijet prirodnim slijedom pokoljenja? 4. Ako je to tako pa ako prirodnim i umjetnim silama te odgovarajućim djelima nužno odgovara njima naravni svršetak, i kraj čovje­ ka, čija je narav posebna, treba se razlikovati od kraja drugih bića. Ta nije pravo da isti kraj bude nerazumnim bićima i bićima koja se vladaju prema urođenomu im zakonu i razumu te provode razborit život u skladu s pravednosti. 5. Stoga oslobođenost od boli ne može biti za njih doličan kraj jer bi im onda bio zajednič­ ki s potpuno neosjetljivim bićima. To ne može biti ni uživanje onoga što hrani i veseli tijelo ni obilje naslada; kada bi bilo tako, zvjerski bi život nužno imao prvenstvo, dok bi život prema krjeposti ostao bez konačne svrhe. Držim da takav kraj pripada zvijerima i životinjama, a ne ljudima koji imaju besmrtnu dušu i razumsko rasuđivanje. Uskrsnućem

do promatranja Boga

25, 1. Međutim, čovjekov kraj nije ni blaženstvo duše odijeljene od tijela; naime, ne smatramo da život ni kraj pripada jednomu 138

od dijelova od kojih je čovjek sazdan, nego onomu koji se sastoji od oboga. Takav je svaki čovjek kojemu je dodijeljen ovaj život pa treba postojati i kraj upravo toga života. 2. Ako je dakle kraj oboga, a do toga ne može doći dok su dijelovi još u ovomu životu (zbog višekratno navedenih razloga) ni kada je duša odijeljena (jer ne može se reći da čo- · vjek postoji kakav jest ako se tijelo počelo raspadati ili ako je posve rastočeno, makar duša nastavlja zasebno živjeti), nužno je da se ljudski kraj pokaže u drugome sastavu jednoga i drugoga, ali istoga živog bića. 3. Ako to nužno slijedi, onda je svakako nužno i uskrsnuće mrtvih ili posve raspadnutih tijela i da iznova budu sazdani isti ljudi jer kraj po prirodnomu zakonu zapravo nije neodređen ni za ljude shvaćene apstraktno, nego radi onih istih koji su živjeli u prethodnomu životu. Nadalje, ne mogu se sazdati isti ljudi ako ista tijela ne budu vraćena istim dušama. S druge strane, nemoguće je da isto tijelo ponovno dobije istu dušu na bilo koji drugi način osim po uskrsnuću: kada se ono dogodi, slijedi kraj koji odgovara ljudskoj naravi. 4. Ne će pogriješiti tko tvrdi da kraj života sposobna za razboritost i razumsko prosuđi­ vanje treba biti trajno i nerazrješivo povezan s onim s čim se u najvećoj mjeri i ponajprije sla139

ATENAGORA

, že naravni razum, tj. da treba stalno uživati u kontempliranju Onoga koji jest i njegovih zakona; premda mnogi ljudi zbog hlepnje i snažne navezanosti na zemaljske stvari taj kraj ne dosežu. Ipak, zbog mnogih koji ne dosižu kraj kakav im dolikuje ne poništava se zajednička sudbina jer svaki će čovjek s tim u svezi biti ispitan te će mu biti odmjerena zaslužena nagrada ili kazna, već prema tome je li živio dobro ili opako.

140

ARISTID Apologija

UVOD U APOLOGIJU ARISTIDA IZ ATENE

Apologija Aristida iz Atene najstarija je sačuva­ na apologija, a upravljena je caru Hadrijanu, pretpostavlja se između 124. i 126. godine. O samomu autoru nemamo drugih podataka osim što nam Euzebije Cezarejski prenosi informaciju da je bio filozof, što ne čudi s obzirom da je u Ateni imao prigodu pohađati razne filozofske škole i upoznati najbolje od grčke misli. No i bez naknadna Euzebijeva dokaza sam bi nas tekst naveo na takvu pomisao jer Aristid ulazi u raspravu o pojedinim temama prvenstveno iz filozofske perspektive. Kao i svaki drugi filozof onoga vremena, Aristid je želio razumjeti tri bitna sadržaja koji su bili predmet filozofskoga istraživanja: svijet, čovjeka i Boga. Glede svijeta sam će reći kako je promatrao svemir te je otkrio da je uređen zakonima. Svijet je kao veliki organizam koji živi, to jest kreće se, ali ne nepravilno, nego u savršenu redu, sukladno zakonima upisanim u bit njegova postojanja. Upravo postojanje takva sklada u svijetu koji se kreće navodi ga na zaključak da je sam Bog upisao te zakone u svijet. Tako iz postojanja svijeta i reda u njemu Aristid dolazi do zaključka o Božjoj opstojnosti koju dokazuje polazeći od aristotelovskoga dokaza iz gibanja tvrdeći kako je Bog pokretač koji je sve po143

ARISTID

krenuo, ali pokretač koji pokretanjem nije proizveo kaos, nego je sve uredio skladom. Aristid je tako jedan od rijetkih ranokršćanskih autora koji dokazuje Božju opstojnost služeći se dokazima iz Aristotelove filozofije. Međutim, njegovo je promišljanje, premda razumsko-filozofsko, pri čemu se isprepleću motivi iz stoicizma i aristotelizma, ipak vođeno svjetlom vjere. Osim što Boga opisuje kao Aristotelova Prvoga pokretača, pridaje mu i druge atribute služeći se metodom takozvane negativne teologije. Tako Bog nije konačan, ni prolazan, ni promjenjiv, nego je neizmjeran, nedokučiv, beskonačan, vječan. Premda je neophodan ovakav postupak radi naslovljenika same Apologije, jer su oni smatrali valjanom isključivo razumsko-filozofsku argumentaciju, nedvojbeno je da Aristid bitne istine o Bogu prima iz vjere, ali ih vješto zaodijeva u filozofsko ruho sukladno zahtjevima rasprave i dokazivanja, želeći time istaknuti da ni kršćani ne ispovijedaju drukčije istine o Bogu i svijetu od onih koje se nalaze u zahtjevima ljudske razumnosti. Upravo zahvaljujući datostima objave Aristid s mnogo više sigurnosti i jasnoće formulira odnos između Boga i svijeta nego što je bio slučaj u filozofskim školama njegova vremena. Dok je platonizam pretpostavljao dualističku napetost između Boga i svijeta, aristotelizam je odbacivao Božju providnost, a stoicizam nije poznavao osobnoga Boga, kršćanstvo je jasno ispovijedala osobnoga Boga stvoritelja koji svojom providnošću upravlja svijetom. Upravo zahvaljujući kršćanskoj vjeri Aristid zna da nije nedostojno Boga stvarati svijet, nego je to izraz njegove svemoći. Nadalje, u tomu je du144

UVOD U APOLOGIJU ARISTIDA IZ ATENE

hu i jasno zastupao da Bog nije samo pokrenuo svijet sukladno čvrsto određenomu redu, nego Bog skrbi o svijetu i uzdržava ga svojom providnošću. Koristeći razumsko zaključivanje za dokaz o Božjoj opstojnosti i dobroti, Aristidu je cilj pokazati poganima da vjera što je ispovijedaju kršćani nije nelogična ni u suprotnosti s ljudskim razumom, nego dapače pročišćena od svih primjesa laži i opsjene. Tvrdeći da je istina ono što naviještaju kršćani, a što u konačnici nije suprotno razumu, Aristid pokazuje kako se riječ objave Božje i riječ razuma ne suprotstavljaju. Osim ove kratke kozmološko-teodicijeske rasprave nadahnute kršćanskom vjerom, Aristid većinu svoje rasprave posvećuje kritici poganstva, podižući raspravu s religijske na antropološku razinu. Aristid je svjedok kako se je rano kršćanstvo pokazivalo ne samo različitom religijom u odnosu na pogansku religiju, nego i kako je snagom iznutra mijenjalo antropološke obrasce i rušilo zadane sheme i društvene barijere koje su na nedopustiv način dijelile ljude. Ponosni na svoje civilizacijske domete Grci su sebi dopuštali slobodu dijeliti ljude na Grke i barbare, uvjereni kako je kulturološka obilježje presudno za vrjednovanje ljudi. No Aristid smatra da to nije temeljni čimbenik ni ključ po kojemu bi se trebalo razvrstavati ljude, kao ni savršenstvo i domet pojedine civilizacije. Vođen istinama kršćanske vjere uvjeren je da bi se procjenjivanje stupnja napretka pojedinca i društva moglo i trebalo određivati prema stupnju spoznaje Božje. Jedino s obzirom na spoznaju Boga može se vrjednovati domet ljudskoga bića i njegova uzvišenost. 145

ARI STID

Tako Aristid, premda Atenjanin, ne pada u zamku i zabludu starih grčkih shema po kojima su prezirali ljude nižega sloja i obrazovne kvalifikacije, slabijega imovinskog stanja ili drukčijega društvenog statusa (sluge, robovi). Kritičan prema tomu obrascu Aristid pokazuje da ni ljudi visokoga obrazovanja poput Grka nisu spoznali bitne istine o Bogu te nisu izbjegli zabludi mnogoboštva. On stoga nudi drugi obrazac, onaj kršćanski po kojemu nije prikladno razlikovati ljude s obzirom na rodoslovnu ili civilizacijsku pripadnost, pa ni po stupnju obrazovanja, nego isključivo po stupnju spoznaje Boga. Takvim će postupkom ostvariti dvostruk uči­ nak: osim što će izmijeniti kriterije antropološko-civilizacijskoga obrasca, pokazat će snagu i sposobnost kršćanstva da spoznaju Boga učini dostupnom svakomu čovjeku, čime će automatski biti ostvareno i pokazana njegovo dostojanstvo. Jer ljudsko dostojanstvo i uzvišenost ljudske osobe ne gradi se i ne mjeri prema zemaljskim znanstveno-tehničkim dostignućima, nego samo na ispravnu poimanju Boga i na istinskomu zajedništvu s njime. Samo spoznajući Boga na ispravan način, ljudi mogu ukloniti i granice koje ih na neprimjeren način međusobno dijele. A što se tiče znanja, ono koje vjerniku dolazi iz vjere, pa i kada je školski neobrazovan, može nadomjestiti čak i znanje kojim se filozofi i drugi učeni ljudi hvastaju. Koliko je društvo napredno, ne mjeri se stoga gospodarskim ni stručnim napretkom, nego isključivo dometom kojim su se približili Bogu ispravnom spoznajom. A koliko su ljudi i narodi blizu Bogu, toliko su blizu istine i vlastitoga cilja. 146

UVOD U APOLOGIJU ARISTIDA IZ ATENE

A sukladno činjenici da su se tijekom povijesti ostvarile među ljudima tri razine ili tri oblika spoznaje i odnosa prema Bogu, Aristid razlikuje tri skupine ljudi: mnogobošce, Zidove (monoteiste) i kršća­ ne (monoteiste koji vjeruju u Krista). U duhu toga podvrgava oštroj kritici poimanje bogova uvriježena u mnogobožačkim narodima, apostrofirajući na poseban način Kaldejce, Grke i Egipćane. Nemajući pravu spoznaju Boga, Kaldejci su se dali u klanjanje stvorenju (nebo, zemlja, more, zvijezde, mjesec, nebeska tijela, čovjek) umjesto Stvoritelja. Grci se pak ponose svojom mudrošću, a ipak su upali u zabludu mnogoboštva, učeći kako ima više bogova, među kojima postoje muški i ženski, podložni strastima poput ljudi, što je nedostojno pravoga Boga. Propitujući njihova glavna religiozna uvjerenja i štovanje božanstava, ustvrdit će da se radi o ljudskim besmislicama. Po njemu je doista nerazumno štovati božanstva koja su ljudska rukodjela, a ne živi bogovi. Osim toga, mitovi i priče o božanstvima svjedoče o njihovoj izopačenosti, što postaje loš primjer i ljudima i izravan poticaj na zlo i grijeh. Time je, tvrdi Aristid, štovanje božanstava u izravnu sukobu s državnim zakonima koji brane načela dobrote i pravednosti. Samo po sebi to bi morala biti dostatno i znak caru da shvati o čemu je riječ te da se dosljedno postavi kao jamac i zaštitnik vrjednota i zakonodavstva. Egipatska religioznost je po Aristidu najgori oblik poganske religioznosti jer egipatska religija bićima bez razuma, zemaljskim i vodenim, biljkama i sjemenju, pridaje božanske atribute, što ih je odvelo u ludost i nemoral najgore vrste. 147

ARISTID

Što se tiče Židova, Aristid ističe njihov monoteizam i vjeru u Boga kojega priznaju stvoriteljem svega, što je u biti najveća razlika između njih i pogana. Premda su na većemu stupnju spoznaje od pogana, ipak na njihov račun ima dva bitna prigovora. Kao prvo, tijekom povijesti znali su se više puta Bogu iznevjeriti padajući u idolopoklonstvo te progoneći proroke i pravednike koji su ih pozivali na obraćenje i vjernost. Drugi bitan prigovor jest da nisu prepoznali Krista Sina Božjega, čime su upali u veliku zabludu i, ostajući u nesavršenoj spoznaji Boga, odlutali od punine istine. Što se pak tiče kršćana, njih Aristid predstavlja kao treću vrstu ljudi (tertium genus) koja se od prethodnih razlikuje po jasnoj spoznaji istine o Bogu koju mogu zahvaliti objavi Gospodina Isusa Krista od kojega i vuku podrijetlo. Opisujući Krista kao Sina Božjega u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim Aristid u kratkim crtama skicira povijest spasenja (ekonomiju) kojoj su Gospodinova utjelovljenje i rođenje te smrt i uskrsnuće bili vrhunac. Potom je od Gospodina preko apostola započeo postojati kršćanski rod koji živi posebnim neporoč­ nim životom. Oni su spoznali Boga na najuzvišeniji način jer su prihvatili Kristova spasiteljsko djelo u kojemu se Bog objavio u punini. Kako po jasnoći spoznate istine, tako i po intenzitetu ćudo­ redna življenja, kršćani nadmašuju sve ostale narode. Čuvajući Gospodinove zapovijedi, osim ću­ doređem, ističu se i svetim životom, čemu u prilog govori i međusobna ljubav, a napose ljubav prema potrebnima (udovicama, sirotama). 148

APOLOGIJA

[Caru] Cezaru Titu Hadrijanu Antoninu Augustu Piju, Marcijan Aristid, filozof iz Atene.

Bog je stvoritelj svijeta 1, 1. Božjom providnošću, care, došao sam na svijet. I promatrajući nebo, zemlju i more te gledajući sunce i sva ostala divna stvorenja, ostao sam zadivljen time kako je svijet uređen. 2. Ustanovivši potom kako se cijeli svemir i sve što je u njemu kreće po zakonu nužnosti,1 shvatio sam da je taj koji ih pokreće i uzdržava Bog. A dobro je znano da je pokretač jači od pokretanoga i da je ono što posjeduje red jače od onoga što je stavljeno u red. 2 Stoga tvr1

2

Aristid kao filozof misli na prirodne zakone po kojima se sve kreće. Prema Aristotelu (Metaph. I, 2, 982 b, sl.), promatranje svijeta i divljenje početak je filozofije. Aristotelovski pojam o kretanju i pokretaču; na temelju njega Aristid zaključuje da je Bog iznad stvari koje je stvorio; usp. i pogl. 3. Pokazivanje Božje providnosti na temelju promatranja nebeskih tijela opće je mjesto i u kršćanskoj apologetici: usp. npr. Origen, Počela, II, 1, 5; IV, 1, 7. 149

ARISTID

dim da je Bog to biće koje je stvorilo i uredilo sve, a sam je bez počela i vječan je, besmrtan i bez potreba, iznad svakoga čuvstva, nedostatka, srdžbe, neznanja i svake druge stvari. Sve postoji zahvaljujući njemu. On ne traži žrtava ni ljevanica, 3 niti išta vidljivo; on ni od koga ništa ne traži, a svi ištu od njega. 4 2. Pošto sam ti izložio ovo o Bogu, već prema tome kako sam sposoban o njemu govoriti, prijeđimo na ljudski rod da vidimo koji se ljudi drže istine što smo je o njemu izrekli, a koji su u zabludi. Poznato nam je, care, kako na svijetu postoje tri roda ljudi: oni koji se klanjaju onima što vi nazivate bogovima, Židovi i kršćani. Nadalje, oni koji štuju mnoge bogove dijele se u tri roda: Kaldejci, Grci i Egipćani. Oni su bili vođe i učitelji drugih s obzirom na štovanje i klanjanje bogovima nazivanih mnogim imenima.

Kaldejci 3, 1. Pogledajmo dakle koji od njih imaju udjela u istini, a koji u zabludi. 2. Kaldejci su, ne poznavajući Boga, zabludjeli slijedeći elemente pa počeše štovati stvorenja umjesto njiho3 4

Usp. Ps 40,7. Usp. Justin, I Apol. 10, l; 13, 1; Dini. 22. 23. 41; Pismo Diognetu, 3, 5.

150

APOLOGIJA

va Stvoritelja. 5 Potom oni ta počela, oblikujući ih, zovu slikom neba, zemlje i mora, sunca i mjeseca i drugih elementa i nebeskih tijela. Postavivši ih u hramove, klanjaju im se dajući im imena božanstava te ih čuvaju pomno da ih ne ukradu lopovi. Nisu shvatili kako čuvar mora biti veći od čuvanoga i kako je svaki tvorac veći od tvorevine. Naime, ako su njihova božanstva preslaba da spase same sebe, kako će spasenje providjeti drugima? Velika je stoga zabluda zbog koje Kaldejci silno griješe štujući beživotne likove ko-. ji im ništa ne koriste. 3. Također se čudim, care, · da oni koji se među njima nazivaju filozofima nisu razumjeli da su elementi propadljivi. Pa ako su elementi propadljivi i podređeni prema nužnosti, kako je moguće da budu bogovi? Ako pak elementi nisu bogovi, kako onda mogu biti bogovima likovi načinjeni njima u čast? 4, 1. Pozabavimo se, care, samim elementima kako bismo s obzirom na njih pokazali da nisu bogovi nego stvari propadljive i podložne promjenama te stoga nisu stvorene odredbom Boga koji jest, koji je nepropadljiv, nepromjenjiv i nevidljiv. On sve vidi i kada hoće, mijenja i preoblikuje. Zašto onda govorim o elementima? 2. Oni koji vjeruju da je nebo bog, griješe. Vidimo doista da se ono mijenja i kreće prema nužnosti i da je sastavljena od mnogih elemenata. Stoga 5

Usp. Rim 1,25. 151

ARISTID

je nazvano i svemir. Svemir je, doista, djelo nekoga majstora, a to što je izgrađeno ima početak i svrhu. Nebo se kreće prema nužnosti zajedno sa svojim svijetlećim tijelima. Zvijezde, postavljene za znakove prema redu i udaljenosti, jedne zalaze, druge ustaju te se kreću u vremenima kako su određena donoseći ljeto i zimu, kako , im je Bog odredio. Ne prelaze omeđene granice sukladno neumoljivoj naravnoj nužnosti zajedno s nebeskim svemirom. Iz toga je očito da nebo nije bog, nego Božje djelo. 3. Oni pak koji zemlju smatraju božanstvom varaju se. Vidimo doista da je ljudi preziru, njome gospodare, kopaju je, miješaju je i čine beskorisnom. Ako je sunce sprži, postaje neplodna: ništa se ne rađa iz spaljene zemlje. Osim toga, ako primi više vode nego što je neophodno, propada zajedno sa svojim plodovima. Gaze je ljudi i živa bića, okaljana je krvlju ubijenih, nju se kopa i ispunja mrtvima pa postaje odlagalište tjelesa. 4. Budući da je to tako, nedopustivo je misliti da je zemlja bog, nego je djelo Božje na korist ljudi. 5, 1. Jednako su u zabludi oni koji za vodu vjeruju da je božica. Jer i ona je stvorena da je ljudi upotrebljavaju i na mnoge načine njome gospodare. Onečišćuje se, zagađuje se i koristi, kuhana postaje različita i mijenja boju i ledi se od hladnoće. 2. Uzima se za pranje od svih nečistoća. Stoga je nemoguće da je voda božica, 152

APOLOGIJA

nego Božje djelo. 3. U zabludi su i oni koji drže da je vatra božanstvo. Zapravo, i ona je stvorena na korist ljudima i oni gospodare njome, prenose je s mjesta na mjesto kako bi kuhali i pržili svaku vrstu mesa, pa čak i tijela mrtvih. Uništava se i na mnoge načine gase je ljudi. Stoga je nedopustivo da je vatra bog, nego je Božje djelo. 4. U zabludi su i oni koji vjeruju da je puhanje vjetrova božanstvo. Ta očito je da je dah vjetra podložan nekome drugom i da ga je Bog odaslao ljudima na korist za pokretanje brodova i za prikupljanje žita i za druge potrebe. Dah vjetra se pojačava i smanjuje prema odredbi Božjoj. 5. Stoga ne treba smatrati puhanje vjetra bogom, nego djelom Božjim. 6, 1. Griješe i oni koji vjeruju da je sunce božanstvo. Vidimo kako se ono kreće prema prirodnoj nužnosti i mijenja i prelazi od znaka do znaka zalazeći i izlazeći, kako bi zagrijalo biljke i sjemenje, na korist ljudi. Osim toga, zauzima prostore zajedno s drugim zvijezdama. Mnogo je manje od neba, pomračuje se i nema nikakvu samostalnost. 2. Stoga je nezamislivo da bi sunce bilo bog, nego je Božje djelo. 3. Oni koji vjeruju da je mjesec bog, varaju se. Vidimo da se on kreće prema nužnosti, mijenja se i prelazi od znaka do znaka, zalazi i izlazi na korist ljudi i manji je od sunca, raste, pada i pomračuje se. Stoga se ne može vjerovati da je mjesec bog, nego Božje djelo. 153

APOLOGIJA

ARISTID

7, 1. Oni koji drže da je čovjek bog u zabludi su. Vidimo da je začet prema prirodnoj nužnosti, raste i stari, pa i protiv svoje volje. 2. Nekada se veseli, nekada je žalostan, potreban hrane, pića i odjeće. 3. Po sebi je sklon srdžbi, gorljivosti, željama, pokajanju i ima mnogo nedostatka. Podložan je pokvarljivosti na različi­ te načine poradi elemenata, živih bića i smrti nad njim nadvijene. Stoga se ne može vjerovati da je čovjek bog, nego djelo Božje. 4. U veliku su zabludu upali Kaldejci slijedeći vlastite želje. Klanjaju se doista propadljivim elementima i neživim kipovima božanstava i ne shvaćaju da pobožanstvenjuju te stvari.

Grci i njihovo poimanje Boga 8, 1. Prijeđimo sada na Grke6 kako bismo saznali imaju li kakvo mišljenje o Bogu. 2. Grci, dakle, koji tvrde da su mudri, zabludjeli su još više nego Kaldejci učeći da postoje mnoga božanstva, neka kao muška, a neka kao ženska, [robo6

U pogl. 8-11 Aristid želi pokazati kako u pitanju vjere Grci griješe više od barbara - Kaldejaca: sva muška i ženska božanstva u vlasti su strasti i slabosti; nema božanstva koje nije okaljana zločinom ili koje ne stoji iza sramotnih i opakih djela. Štoviše, mitološke priče o prijestupima i zločinima božanstava potiču ljude da se oponašajući one kojima se klanjaju i sami okaljaju zločinom.

154

vi] svake strasti i tvorci svake vrste nezakonitosti. 3. Upravo oni dopuštaju da su bogovi preljubnici, ubojice zahvaćeni ljutnjom, ljubomorni i srditi, ocoubojice i bratoubojice, lopovi i pljačka­ ši, hromi i grbavi, čarobnjaci i luđaci. Neki su od njih ubijeni, drugi gromom udareni, neki su čo­ vjekovi sužnji, drugi bjegunci, drugi se pak tuku u prsa i plaču uzdišući, a neki se pretvaraju u životinje. 4. Zbog toga su, care, Grci uveli smiješne izraze, besmislene i svetogrdne, zovući bogovima, prema svojim izopačenim željama, osobe koje to nisu, kako bi mogli, imajući ih za odvjetnike zla, počinjati preljube, krasti, ubijati i čini­ ti strašne stvari. 5. Ako doista njihovi bogovi či­ ne takve stvari, zašto onda ne bi mogli i oni [ljudi koji prema njima okreću svoj duh] činiti iste stvari. 6. Stoga, zbog svih ovih načina zastranjenja ljude je zapalo da vode duge ratove i čine pokolje i da imaju gorka zatočeništva.

Besmisleni mitovi 9, 1. Ali kada potom izložimo o svakome od njihovih bogova, vidjet ćeš velike apsurdnosti. 2. Tako se od njih saznaje da bog Kron 7 posto7

U sirijskome tekstu naziva ga se Kevan (Chiwan), koji je bio asirsko-babilonsko božanstvo (usp. Am 5,26), u egipatskoj inačici Refan (usp. Dj 7,43); predstavljalo ga se kao zvijezdu s nekim razlikovnim znakovima. 155

ARISTID

ji prije svih i njemu žrtvuju vlastitu djecu. 3. Imao je mnogo djece od božice Reje, a poludjevši pojeo je vlastitu djecu. 4. Pričaju da mu je Zeus odrezao genitalije i da ih je bacio u more; iz njih se rodila, kako pripovijedaju, Afrodita. Dakle, Zeus je potom svojega oca svezana bacio u Tartar. 5. Vidiš li zabludu i ludost koju iznose protiv svojega boga? Je li moguće da bog bude kastriran? Koja ludost! Tko bi od onih koji imaju razum rekao ove stvari? 6. Na drugo (mjesto) stavljaju Zeusa za kojega vele da je kralj njihovih bogova i da uzima oblik životinje kako bi činio preljub sa smrtnim ženama. 7. Govore doista da se je preobrazio u bika zbog Europe [i Pasife], u zlato poradi Danaje, u labuda poradi Lede, u satira poradi Antiope, u munju poradi Semele. Od ovih se rodiše mnoga djeca: Dionis, Zet, Anfion, Heraklo, Apolon, Artemida, Perzej, Kastor, Helena, Poluks, Minos, Radamant, Serpedont i devet kće­ ri koje zovu Muze. Na isti način pričaju i glede Ganimeda. 8. Događa se, dakle, care, da ljudi oponašaju sve ove stvari i postaju preljubnici, žrtve ludosti i počinitelji drugih strašnih či­ na oponašanjem svojega boga. 9. Kako je moguće da jedan bog bude preljubnik ili perverznjak ili ocoubojica? 10, 1. Zajedno s tim govore i o nekome Hefestu da je bog: on je hrom i drži u ruci če156

APOLOGIJA

kić i par kliješta za vatru, bavi se broncom kako bi sebi priskrbio hranu. 2. Zar je taj bog u tolikoj potrebi? Nedopustivo je da bi neki bog bio hrom ili pak u potrebi među ljudima. 3. Zatim spominju i Hermesa kao boga puna želja, lopova, škrtca, čarobnjaka, bogalja i tumača govora. 4. Stoga nije moguće da je on bog. 5. Uče također da je bog Asklepije, liječnik i pripravljač lijekova, spravlja preparate za razmazivanje da si priskrbi za jelo. Bio je doista potreban. Naposljetku ga je zbog Lakedemonjanina Tindareja Zeus udario gromom i tako je umro. 6. Ako je dakle Asklepije bio bog, a kada udaren gromom nije mogao sebi pomoći, kako bi onda mogao pomoći drugima? 7. Uči se potom da je Ares bog ratnik, ljubomoran, željan potomstva i drugih stvari i da su ga, nakon preljuba s Afroditom, zavezali lancima mali Eros i Hefest. Kako je dakle bio bog onaj koji je bio pun želja, ratnik, zatočenik i preljubnik? 8. Uče također da je bog Dionis koji organizira noćne zabave, učitelj je opijanja i otima žene bližnjima i potom poludi i bježi. Na kraju su ga ubili Titani. Ako dakle Dionis ubijan nije mogao sama sebe spasiti, nego postaje lud, pijanac i bjegunac, kako je mogao biti bog? 9. Uvode potom i Herakla koji je žrtva pijanstva i bijesan ubija vlastitu djecu, a na kraju ga je ubila vatra i tako je umro. Kako je moguće da

157

ARI STID

postoji bog pijanica, ubojica vlastite djece i da ga vatra može progutati? Kako bi mogao pomoći drugima ne mogavši pomoći sebi? 11, 1. Pored tih uče da je Apolon bog ljubomoran koji drži luk i tobolac, a ponekad liru i trzalicu i za plaću daje ljudima proroštva. Nije li onda taj bog potrebit? Nije moguće da je bog potrebit, ljubomoran i svirač. 2. Uče potom da mu je Artemida sestra, lovkinja koja nosi luk i tobolac te idući sama luta po planinama zajedno sa psima kako bi ulovila jelena ili divlju svinju. Kako je moguće da je božica ova žena što lovi i luta zajedno sa psima? 3. Za Afroditu govore da je i ona jedna božica i da je preljubnica; doista, jednom se spojila s preljubnikom Aresom, potom s Adonisom i ničiju smrt nije oplakivala tražeći vlastitoga ljubavnika. Pričaju da je čak sišla u Had kako bi otkupila Adonisa od Perzefone, one Hadove. Poznaješ li, care, ijednu ludost veću od ove, da se govori o božici koja čini preljub, koja se žali i plače? 4. Uče kako je Adonis bog, da je lovac i preljubnik i da je umro nasilnom smrću, a udario ga je sin i nije bio sposoban učiniti ništa da izbjegne nesreću. Kako će dakle skrbiti za ljude preljubnik, lovac i onaj tko je umro nasilnom smrću? 5. Sve ove stvari i mnoge druge slične, pa čak i mnogo sramotnije i izopačenije, Grci su uveli, o, care, izmišljajući priče o svojim bogovima 158

APOLOGIJA

koje nije dopušteno reći niti ih se uopće sjetiti. Dakle, ljudi su, uzimajući primjer od samih bogova, počinjali svaku vrstu bezakonja i gadosti i bezboštva, onečišćujući zemlju i nebo njihovim užasnim radnjama. Egipćani

12, 1. Egipćani pak, budući da su mnogo budalastiji i gluplji od ovih, od svih su najviše i zabludjeli. 8 Nisu im bili dovoljni kultovi Kaldejaca i Grka, nego su poučavali da su bogovi i bića bez razuma, zemaljska i vodena, biljke i sjemenja i bili su zaraženi svakom vrstom ludosti i izopačenosti gore nego svi narodi zemlje. 2. Od davnine su štovali Iziđu kojoj je brat i muž bio Oziris, kojega je ubio vlastiti brat Tifon. Stoga je Izida pobjegla zajedno sa svojim sinom Horusom u Biblos u Siriji tražeći Ozirisa i gorko žaleći dok Horus nije odrastao i ubio Tifona. 3.-5. Dakle, niti je Izida bila u stanju pomoći vlastitomu bratu i mužu niti je Oziris, kojega je ubio Tifon, bio u stanju pomoći samome sebi, niti je Tifon bratoubojica, usmrćen Horusovom i !zidinom rukom, mogao zaštititi sebe sama od smrti. 6. Ove, koji su 8

U pogl. 12-13 Aristid pokazuje do kolike su izopačenosti došli Egipćani, gori od Kaldejaca i Grka jer kao božanstva štuju životinje i planete.

159

APOLOGIJA

ARISTID

postali poznati po svojim nesrećama, Egipća­ ni su smatrali bogovima. Oni, pak, još uvijek nisu bili zadovoljeni tim stvarima i kultovima drugih naroda, poučavali su da su bili bogovi i nerazumna bića. 7. Neki su od njih časti­ li ovcu, drugi jarca, drugi tele i svinju, drugi potom gavrana, jastreba, lešinara i orla, drugi pak krokodila, drugi mačku, psa, vuka, majmuna, zmiju i ljuticu, drugi pak kapulu i luk, akaciju 9 i svaku drugu vrstu stvorenja. 8. Ti jadnici ne razumiju da ne postoji nikakva moć glede svih tih stvari. Premda gledajući da drugi ljudi jedu njihove bogove, da se neki spaljuju, ubijaju i raspadaju, ipak ne shvaćaju da nisu bogovi. Zajednička

zabluda

13, 1. U veliku su zabludu upali Egipćani, Kaldejci i Grci uvodeći ove bogove i praveći njihove slike i divinizirajući nijeme i neosjetljive kumire. 2. Čudim se zbog činjenice da, premda vide da njihove bogove rukotvorci vežu, tešu i sijeku, da s vremenom stare, uništavaju se i pretapaju, ne shvaćaju da nisu bogovi. Ako doista ne mogu ništa učiniti glede vlastitoga spasenja, kako mogu onda skrbiti o ljudima? 3. Ali njiho9

Izraz akantha u Herodota (2, 96) akaciju.

160

označava

egipatsku

vi pjesnici i filozofi Kaldejaca, Grka i Egipćana, želeći svojim pjesmama i pričama slaviti svoje bogove, prije svega razotkrivaju njihovu sramotu i objavljuju je svima (... ). Ako dakle ljudsko tijelo, premda je sastavljeno od više dijelova, ne odbacuje nijedan ud, nego je skladno po sebi samome zadržavši čvrstu cjelovitost, kako je moguća u naravi nekoga boga takva borba i takvo neslaganje? Ako je doista postojala jedna jedina narav bogova, jedan bog ne bi bio prisiljen progoniti drugoga niti ubijati ga niti či­ niti mu kakvo zlo. 4. Ali ako pak jedni bogovi progone, ubijaju, otimaju, gromom gađaju druge bogove, onda doista ne postoji jedinstvena narav bogova, nego postoje razdijeljeni duhovi, i svi izopačeni; ali nijedan od njih nije Bog. Jasno je, dakle, care, da je sve znanje o naravi bogova pogrješna. 5. Kako dakle mudri i uče­ ni među Grcima nisu razumjeli da postavljajući zakone osudiše sami sebe tim istim zakonima? Ako su zakoni pravedni, onda su bez daljnjega nepravedni njihovi bogovi koji se međusobno ubijaju, truju, čine preljube, kradu, sjedinjuju se protiv naravi i čine ostale stvari protiv zakona. Ako su pak, ponašajući se tako, činili dobro, onda su nepravedni zakoni jer su postavljeni protiv bogova. Međutim, zakoni su dobri i pravedni, potvrđujući što je dobro i zabranjujući što je zlo, pa su tako djela njihovih bogova nezakoni161

ARISTID

ta. Dakle, njihovi su bogovi nepravedni i zaslužuju smrt i bezbožni su i oni koji promiču ove bogove. Ako su pak priče o njima samo mitovi, onda oni nisu ništa nego tek riječi. Ako su pak naravni, nisu više bogovi koji čine i trpe takve stvari. Ako je pak riječ o alegorijama, radi se o mitovima i ničemu više. 6. Jasno je, dakle, care, da sve štovanje iskazano bogovima djela su koja prouzrokuju zabludu i propast. Ne moramo doista zvati bogovima one koji su vidljivi, a ne vide, nego treba častiti kao Boga onoga koji nevidljiv vidi sve stvari i svih je tvorac.

Židovi 14, 1. Sada se, care, pozabavimo i Židovima znajući da i oni imaju neke spoznaje o Bogu. Oni su kao potomstvo Abrahama, Izaka i Jakova bili prognanici u Egiptu. Odatle ih je Bog izveo rukom jakom i mišicom čudesnom po Mojsiju, njihovu zakonodavcu, i s mnogim čudesima i znakovima pokazao im je svoju moć. 10 Ali, pokazujući i sami nezahvalnost i neuviđavnost, često su iskazivali čašćenje kultovima pogana i ubiše poslane proroke i pravednike. Kada je potom Sin Božji htio doći na zemlju, nakon što su ga izružili, predali su ga w

Usp. Izl 13,17-19,25.

162

APOLOGIJA

rimskome upravitelju Pilatu i osudiše ga na križ, prezirući njegova dobročinstva i nebrojena čudesa koja je učinio među njima i ubiše ga svojim bezakonjem. 2. Oni i sada časte samo jednoga Boga stvoritelja svega, ali ne u potpunoj spoznaji. Niječu doista da je Krist Sin Božji i sliče poganima, premda ostavljaju dojam da se na neki način približavaju istini od koje su se udaljili. To je ono što se tiče Židova. Kršćani

15, 1. Kršćani su nastali od Gospodina Isusa Krista. On je priznat Sinom Boga svevišnjega u Duhu Svetome, sišao s neba poradi spasenja ljudi. A rođen od Djevice bez ljudskoga sjemena i bez pokvarljivosti uze tijelo i ukaza se ljudima da ih odvrati od zablude višeboštva. A nakon što je dovršio čudesni plan spasenja 11 po smrti križa, imao je iskustvo poslušnom voljom sukladno velikome planu spasenja. Nakon tri dana uskrsnu o je i uzišao na nebo. Slavu njegova drugoga dolaska ti je, care, moguće upoznati ako slučajno čitaš onaj spis koji drugi nazivaju evanđeosko Sveto pismo. 12 u 12

Aristid koristi pojam ekonomija (oikonomža). Aludira se na korpus novozavjetnih tekstova koji su se čitali na liturgijskim sastancima zajednice, a o kojima je sazrijevala svijest da se radi o svetim teksta163

ARISTID

2. On je imao dvanaest apostola koji su, nakon što je uzišao na nebo, išli u krajeve svijeta i poučavali su o njegovoj veličini, kako učini jedan od njih koji je prošao naše krajeve navješćuju­ ći nauk istine.13 Stoga se svi oni koji od onda do danas nastavljaju služiti njihovu navještaju pravednosti zovu kršćanima. 3. Oni su oni koji su iznad svih naroda zemlje pronašli istinu. Priznaju doista Boga stvoritelja i tvorca svih stvari u jedinorođenomu Sinu i u Duhu Svetomu i ne časte nijednoga , boga izvan ovih. U srce su urezali zakone toga ,\, istog Gospodina Isusa Krista te ih čuvaju nadajući se uskrsnuću mrtvih i životu u buduće­ mu vremenu. 4. Ne čine preljuba ni bludništva, ne svjedoče lažno, ne žude za tuđim dobrima, poštuju oca i majku i ljube bližnjega, sude po pravednosti. 14 5. Što ne žele da se dol godi njima, ne čine ni oni drugima, potiču one koji se ponašaju neispravno i uzimaju ih za vima koji po važnosti ne zaostaju za starozavjetnima, štoviše, čak ih i nadilaze. Polazeći od ove svijesti razvit će se kasnije pojmovi Stari i Novi zavjet s jasno definiranim popisom knjiga (kanon). 13 Jasna je aluzija na apostola Pavla koji je navijestio rado. snu vijest u Grčkoj pa je tako došao do Atene, kako iz, vještava sveti Luka u Djelima apostolskim (usp. Dj 17). 14 Autor ovdje sažima odredbe Dekaloga, ali i neke druge svetopisamske tekstove: usp. Izl 20,12sl.; Izr 31,9; Iv 7,24. 164

APOLOGIJA

prijatelje, čine dobro neprijateljima, krotki su i ljubazni. 6. Ustežu se od bilo kojega nezakonita sjedinjenja i uzdržavaju se od bilo kakve nečistoće. 7. Ne preziru udovicu, ne žaloste sirotu. Onaj tko posjeduje proviđa onome koji nema ne izazivajući zavist. Ako vide stranca, vode ga u kuću i raduju se s njim kao s bratom. Ne zovu se braća po tijelu, nego po duhu. 8. Spremni su dati život za Krista. Čuvaju doista s odlučnošću njegove odredbe, živeći u svetosti i pravednosti, kako ih je Gospodin Bog poučio, zahvaljujući mu u svakome trenutku, za svako jelo, piće i za sva ostala dobra. 9. Doista, ovo je put istine koji će odvesti one koji njime hode u vječno kraljevstvo u budućemu životu koje je obećao Krist. I da ti znaš, care, da ne govorim ove stvari iz vlastite pobude. Nakon što pogledaš Pisma kršćana, otkrit ćeš da ništa ne govorim izvan istine. 16. Dakle, dobro se razumije da je tvoj sin ' ispravno poučen da se klanja Bogu živome i da se spasi u vremenu koje ima doći. Velike su i čudesne stvari koje kršćani rekoše i učiniše. Ne izgovaraju ljudske riječi, nego Božje. Drugi se narodi varaju i uvlače u zabludu druge; doista hode kao u mraku i sudaraju se kao pijanci. 17. Ovdje, care, završava moj govor tebi, govor koji mi je u duhu diktirala istina. Neka stoga prekinu tvoji glupi mudraci ludo govo165

ARI STID

rit protiv Gospodina. Priliči doista da vi časti­ te Boga stvoritelja i da slušate njegove nepokvarljive riječi tako da, spašavajući se od suda i kazne, budete priznati baštinicima besrnrtnoga života.

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

STARI ZAVJET

Mudre izreke

Knjiga Izlaska Izl 8,6 Izl 13,17-19,25 Izl 15,11 Izl 20,12 Izl 20, 12sl. Izl 20,14

34 162 34 136 164 136

Levitski zakonik Lev 19,3

136

Ponovljeni zakon Pnz 4,39 Pnz 32,39

34 34

Job 19,25sl.

122

fob Psalmi Ps 40,7 Ps 134,5

150 34

Izr 8,22 Izr 21,1 Izr 31,9

36 50 164

Knjiga Mudrosti Mudr 2,1-9 Mudr 7,25 Mudr 11,17

39 36 96

Izaija Iz 22,13 Iz 43,10 Iz 45,21 Iz 46,9 Iz 66,l

Hošea Hoš 6,6 Hoš 13,4

129 34 34 34 34 41 34

Amo s Am5,26

166

155

167

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

KAZALO IMENA

Nov1zAvJET Evanđelje

po Mateju Mt5,28 83 Mt5,32 85 Mt 5,39sl. 21 Mt 5,44sl. 37 Mt 5,46 39 mt 19,9 85 Mt 19,13 85 Mt 22,39sl. 84

Evanđelje

po Marku Mk 10,11 85

Evanđelje

po Luki Lk 6,26sl. Lk 6,29 Lk 6,29-35 Lk 6,32.34 Lk 18,27

37 21 38 39 107

Evanđelje

po Ivanu Iv 1,1-4 Iv 1,3 Iv 7,24 Iv 10,30.38

168

35 26 164 35

Djela apostolska Dj 7,43 Dj17

155 164

Poslanica Rimljanima Rim 1,25 151 Rim 9,21 44 Rim 12,1 41 Prva poslanica Korinćanima

1 Kor 15,32 1 Kor 15,54

39, 129 15,54

Poslanica Efežanima Ef 6,2 136 Poslanica Kološanima Kol 1,16 26

Abraham 162 Aristotel 28, 29, 70, 149

Lisid 28

Dedal 48

Marko Aurelije 19 Mojsije 33, 162

Endej 48

Opsim 28

Fidija 49 Filolaj 28

Pilat 169 Platon 28, 29, 35, 38, 46, 52, 58, 64, 65, 66, 79, 89, 95, 96, 113 Praksitel 49

Hadrijan 149 '

Izak 162 Jakov 162

Smiliad 49 Sofoklo 27

Prva poslanica Timoteju 1 Tim 2,2 90 Prva Petrova poslanica 1 Pt 2,2sl. 39

169

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

Abortus, v. pobačaj Anđeli 36, 67-69, 108

- upravitelj svijeta 99 Brak 85-86

Besmrtnost 74, 108, 113, 115, 116, 119, 122, 136, 138, 166 Bludništvo 86, 88, 164 Bog - besmrtan, nepomičan, nepromjenjiv 61 - bez počela, besmrtan, vječan, bez potreba, iznad čuvstva 150 - gospodar svijeta 33 - jedini, nestvoren i vječan 29 - nedostupna svjetlo, savršeni svijet, duh, sila, razum 45 - stvoritelj 29, 32-33, 36, 38, 40, 45, 74, 81, 99, 116, 150 - sudac 38 - trojstven 35-36, 39, 67, 163 - um svijeta 64 - umjetnička vatra i duša svijeta 30

Demoni 67-69 Duh Sveti 30, 31, 33, 35, 36, 39, 67, 163, 164

170

Filozofija, filozofi 22-23, 27-28, 31, 37, 52, 64, 67, 89, 151, 161

Peripatetičari

46 Pjesnici 27, 31, 35, 59, 67, 69, 80, 81, 105, 161 Pobačaj 88 Preljub 57, 83, 84, 85, 86, 135-136, 155, 156, 157, 158, 161, 164 Proroci31,33-34,68, 162 Sloboda 68 Stoici 30, 52, 60, 129 Sud (Božji) 140 Sudbina 70 Svemir 29, 149, 152

- red 26, 30, 32, 35, 40, 44, 45, 70-71, 149-150, 152 - svijet 26, 31, 45, 46, 52 Sveto pismo 85, 163, 165 Ubojstvo 87-88, 135 Uskrsnuće 88-90, 91-140, 164 - u. Kristova 163 Zločin 20,

22, 24-25, 81, 88, 105, 127, 130

Istina 24-25, 31, 36, 65, 69, 70, 74, 80, 91-94, 107, 110-111, 117, 118, 125, 130, 137, 150, 163, 164, 165 lsus Krist - Očev um 35, 67 - otajstva njegova života 163-164 - Riječ (Logos) 26, 29, 34, 35, 36, 39, 50, 67, 81 - Sin 35, 39, 163 Kanibalizam 87 Kršćani (istine u koje vjeruju i ćudoredni život) 163-166 Novi zavjet 163 171

SADRŽAJ

ATENAGORA Uvod u Atenagorine spise i misao ........... 7 Molba za kršćane ........................ 19 O uskrsnuću mrtvih ...................... 91 ARISTID Uvod u Apologiju Aristida iz Atene ....... 143 Apologija .............................. 149 Kazalo biblijskih citata ..................... 167 Kazalo imena ............................. 169 Kazalo važnijih pojmova ................... 170

173

CRKVENI

OCI

CRKVENI

OCI

JUSTIN

CRKVENI

OC:l

O C1

\'l'.HBt'}l

TACIJAL'\f

\lf{!jl_\f

\l.!{IH,\I

\F!Ull\!

Tekstovi koji pripadaju zbirci Apostolskih otaca, najstarijih kršćanskih pisaca i djela nakon Novoga zavjeta, i koje su njihovi autori ovjerovili vlastitim mučeništvom, vraćaju nas na izvore kršćanstva i ne prestaju nadahnjivati kršćane svih razdoblja.

Justin filozof i mučenik i Tacijan, Justinov i sam apologet, spadaju u najznačajnije kršćanske autore 2. st. i tipični su predstavnici kršćanske apologetske literature.

učenik