Razgovor s Trifunom [Crkveni oci ed.] 9789532352757

Citation preview

NAKLADNA KUĆA VERBUM

Glavni urednik: mr. se. Petar Balta

Biblioteka:

CRKVENlI OCK "1L

JUSTIN Razgovor s Trifunom

Urednik: dr. se. Ivan Bodrožić

Prijevod: mr. se. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj

VERBUM Split, 2011.

Naslov izvornika: "Dialogus cum Tryphone" u Die iiltesten Apologeten, ur. E. J. Goodspeed, Gottingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1915, str. 90-265. (grčko izdanje)

JUSTIN, FILOZOF I MUČENIK

© Copyright Verbum, Split, 2011.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Ilustracija na koricama: Starokršćanski simbol Kristova monograma, detalj sa sarkofaga pronađeno­ ga u Manastirinama u Saloni, 5.-6. stoljeće Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - ~atal9gizacija uvpublikaciji SVEUCILISNA KNJIZNICA U SPLITU UDK276-05 929 Iustinus Martyr, sanctus IUSTINUS Martyr, sanctus Razgovor s Trifunom I Justin; . Split: Verbum, 2011. - (Biblioteka Crkveni oci; 4) Prijevod djela: Dialogus cum Tryphone. - Kazala. ISBN 978-953-235-275-7 140324093

O životu Justina filozofa i mučenika, jednoga od autora 2. st., koji je najtipič­ niji predstavnik kršćanske apologetske literature, nema previše informacija, ali ipak ima dovoljno da se može u grubim crtama orisati njegov životni put. Većinu informacija ostavio je on sam o sebi u svojim spisima dok ostale pojedinosti njegova života spominju Tacijan, Euzebije Cezarejski i Epifanije Salaminski. Osim toga, sačuvano je službeno izvješće o mučeništvu (Martyrium SS. Justini et sociorum) koje potvrđuje njegovo svjedočanstvo pred rimskim prefektom i mučeničku smrt. Justin je rođen u Palestini u poganskoj obitelji, vjerojatno obitelji kolona koja se naselila u Samariju u gradu Sihemu - Flavia Neapolis (današnji Nablus) nakon židovskoga rata koji je završio 70. godine rušenjem Jeruzalema. Otac mu se zvao Prisko, a djed Bakej. Odgojen je u kulturi svojega vremena te se je i sam naposljetku zaogrnuo filozofskim plaštem. Kao iskren tražitelj istine prošao je kroz više filozofskih škola (stoička, peripatetička, pitagorejska i platonička) da bi potom, zahvaljujući jednomu starcu koji ga je uputio da se okrene svetopisamskim spisima, uporno traženje okončao ulaskom u kršćanstvo, nakon čega će sve svoje sposobnosti staviti u službu vjere u kojoj je otkrio istinu. Nema potpune sigurnosti, no po svemu sudeći, ako je vjerovati Euzebiju Cezarejskomu i njegovim izvorima, Justinovo se obraćenje zbilo u Efezu. U svakom slučaju može se govoriti o maloazijskomu ambijentu u kojemu je primio kršćansku formaciju, o čemu svjedoče milenarističnajznačajnijih kršćanskih

5

JUSTIN, FILOZOF I MUČENIK

ke ideje uz koje pristaje te pozivanje na apostola Ivana koji je u tim krajevima koncem prvoga stoljeća naviještao evanđelje. Ulaskom u kršćanstvo ne će se odreći svojega filozofskog poziva, nego će prihvatiti kršćan­ stvo kao pravu filozofiju te će se svim marom dati na poučavanje ove nove filozofije. Filozofskom djelatnošću bavit će se i za kasnijega boravka u Rimu, gdje će na Via Tiburtina otvoriti školu u kojoj će djelovati sve do smrti. Upravo će filozofski uspjeh biti neposredan povod za progon jer će ga zavidni cinički filozof Krescent prijaviti carskim vlastima kao kršćanina tražeći primjerenu osudu. Justinovo obraćenje, dosljedan kršćanski život i odvažno svjedočenje vjere sve do mučeništva bit će veliko blago Crkve prvih stoljeća, što će biti konkretna potvrda kako kršćanstvo nije nespojivo s filozofijom. Činjenica da je Justin bio u isto vrijeme filozof i kršćan­ ski mučenik postaje tim dragocjenija kada se zna da je živio u vremenu kada su poganski intelektualci s prijezirom gledali na kršćanstvo kao na religiju nižih slojeva pučanstva, a ujedno su i sami kršćani, imajući pred oči­ ma gnostička iskrivljivanje istina vjere, zazirali od filozofije kojom su se ovi obilno koristili. Kao mučenik postat će uzor kršćanima te kao filozof naznačiti put kojim će se kretati kršćanstvo u sučeljavanju s kulturom svojega vremena. Zahvaljujući Justinu i ljudima poput njega, kršćanstvo će se sve više potvrđivati kao značajan čimbenik u društvu svojega vremena te kao religija velikih intelektualnih pretenzija, što nije bio slučaj s drugim religijama. Točna kronologija Justinova života ostaje još uvijek nepoznanica. Zna se, međutim, kako je podnio mučeništva u vrijeme cara Marka Aurelija, a prema osudi koju je potpisao rimski prefekt Junije Rustik (163.-167.). Sirijska kronika i Rimski martirologij vele da se to zbilo 165. godine. Epifanije spominje da je tada imao 30 go6

JUSTIN, FILOZOF I MUČENIK

dina, no po sudu znanstvenika, vjerojatno se spomenuta brojka odnosi na vrijeme od obraćenja do mučeniš­ tva. Prema tome, približna kronologija njegova života mogla bi se rekonstruirati na sljedeći način: Justin je rođen vjerojatno početkom drugoga stoljeća (između 100. i 110.), a obratio se oko 130. (pretpostavlja se u Efezu). Između 148. i 160. boravi u Rimu, gdje je napisao svoja apologetska djela. Osuđen na odsijecanje glave, muče­ ničku smrt, kako je već rečeno, podnio je prije 167. Pripisuje mu se više djela, ali su sačuvana i danas poznata samo tri njegova autentična djela: Prva i Druga apologija te Razgovor s Trifunom. Djela mu se ne odlikuju prevelikom stilskom elegancijom, ali su prevažna za povijest kršćanske misli jer je Justin prvi nama poznati kršćanski autor koji je dotakao odnos vjere i razuma ukazujući na njihovu međusobnu upućenost, što je urodilo višestrukim i neprocjenjivim plodom. U svojim je izlaganjima pokazao spojivost kršćanstva s grčkom filozofijom te je bio prvi filozof koji je, služeći se aristotelovskim i platonističkim kategorijama, rabio filozofsku terminologiju za tumačenje kršćanskoga otajstva. Kao najpoznatiji branitelj kršćanske vjere pred carskim vlastima Justin je pionir apologetike, a s pravom ga se smatra prvim kršćanskim filozofom i začetnikom kršćanske filozofije.

7

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

Razgovor s Trifunom najstarija je sačuvana antižidovska apologija i najopsežnije Justinovo djelo. Radi se o naknadnu zapisu dvodnevne rasprave koju je Justin vodio s učenim Židovom Trifunom, palestinskim izbjeglicom nakon židovske pobune pod vodstvom Bar Kohbe (132.-135.), a koja je izraelski narod skupo stajala. Tekst je prilično dobro sačuvan, osim što nedostaje jedan dio uvoda, te postoji oveća praznina u 74. poglavlju za koju se ne zna točno koliko je odlomaka sadržavala. Sudeći po informacijama koje pruža sam Razgovor, susret Justina i Trifuna zbio se nedugo nakon završetka rata u Palestini, premda nije jasno kada je to točno moglo biti. Među znanstvenicima prevladava mišljenje kako je razgovor bio vođen najdalje do 140. godine, jer se Trifun predstavlja kao "izbjeglica zbog nedavnoga rata" (Uvod). Djelo je posvećeno nekomu Marku Pompeju, a tekst ove rasprave zapisan je oko 160., svakako nakon Prve apologije, na koju aludira u Razgovoru kada govori kako se pismom obratio Cezaru (120,6). Mnogo se pisalo o tome radi li se isključivo o izmišljenu razgovoru u funkciji književne vrste ili se pak stvarno dogodio. Većina vjerodostojnih autora ipak drži kako se razgovor stvarno dogodio te da sači­ njava bitnu okosnicu spora, usprkos činjenici da je materijal kasnije sastavljan u jedno djelo. U prilog tome govori i Euzebije Cezarejski koji donosi vijest o razgovoru tvrdeći kako se održao u Efezu. Za bolje razumijevanje značenja ovoga Justinova djela važno je poznavati okolnosti vremena u kojemu je nastalo, kako one crkvene, tako i one izvancrkvene. 9

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

Prva polovica 2. st. razdoblje je u kojemu je Crkva bila pozvana jasno reagirati na krivovjerna gibanja u vlastitim redovima, pri čemu su najaktivniji bili marcioniti i gnostici, prisutni u veliku broju u samomu Rimu, gdje je i Justin proboravio dobar dio svojega života. Osim jasna stava prema njima, Crkva se morala odrediti i prema onima vani, u prvomu redu prema Židovima koji su pokazivali veliku odbojnost prema kršćanstvu, uporno odbijajući mogućnost ikakva zajedništva. Nadalje, bilo je neophodno izjasniti se prema grčkoj filozofiji, kao nositeljici kulture svojega vremena, a isto tako tražio se stav prema Rimskome Carstvu koje još uvijek nije pokazivalo naklonosti ni prijateljskih namjera prema kršćan­ stvu. Ovim se uvodnim razmišljanjem namjerava dati samo određeni okvir Justinove misli za lakše čitanje i razumijevanje samoga Razgovora jer je nemoguće ulaziti u sve detalje njegove prebogate poruke.

Justin i filozofija Kako je već spomenuto, Justin u Razgovoru s Trifunom ne svjedoči samo o svojemu odnosu prema židovstvu, nego i o svojemu stavu prema grčkoj filozofiji, kojom se bavio profesionalno te je se nije odrekao ni nakon obraćenja, nego je ponosno i časno nosio filozofski plašt po kojemu je, kao i svaki drugi filozof, bio prepoznatljiv u javnosti. Za njega je filozofija disciplina, to jest znanost kojoj je primarni cilj i predmet istraživanja spoznaja opstojnosti Božje i njegove naravi. Dok filozofija istražuje ono što je božansko, Justin je mišljenja kako posebnu pozornost valja svrnuti na njegovu jedincatu narav i na providnost kojom uzdržava cijeli svijet, napose čovjeka. Naravno da se uz problem Boga uvijek javlja i problem čovjeka te se filozofija bavi i razumije10

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

vanjem ljudske duše kao besmrtne i bestjelesne. U tomu kontekstu Justin priznaje kako je filozofija najveće, najvrjednije i najcjenjenije blago pred Bogom te bi po sebi trebala biti jedna, kao što je jedna i istina o Bogu i čovje­ ku. Činjenica je, međutim, da je ne koriste svi kako bi došli do spomenutoga cilja, to jest do ispravne spoznaje koja se tiče božanskoga i ljudskoga svijeta. Zbog različi­ tih rezultata do kojih su došli različiti filozofi nastale su pojedine filozofske škole, kroz koje je i sam prošao željan prave spoznaje. Kako sam tumači u prvim poglavljima Razgovora, najprije je pristupio nekomu stoiku, pa peripatetiku da bi, razočaran, svoja očekivanja usmjerio prema pitagorejcu te naposljetku platonovcima. Oduševio se razmatranjem ideja i bestjelesne stvarnosti te je očekivao kako će vrlo brzo doći do motrenja Boga. Susret, naposljetku, s jednim starcem na samotnu mjestu blizu mora promijenit će tijek njegova života. Spomenuti starac, ulazeći u raspravu s njim o vrijednosti i mogućnosti filozofije, ukazat će mu na nedostatnost filozofije, upućujući ga istodobno da pravu istinu pronađe iščitavajući proročke spise u kojima se govori o Bogu i naviješta dolazak njegova Sina Isusa Krista. Justin će zdušno prihvatiti spomenute savjete, no za njega to ne će značiti odbaciti filozofiju u korist kršćanske vjere, nego, naprotiv, prihvaćanje kršćanstva kao prave filozofije, jedine koja mu je kadra ponuditi cjelovitu i nepogrješivu istinu o Bogu i čovjeku. Uplovljavajući u luku kršćanstva, njegov je životni put došao do onoga konačnog cilja jer je u kršćanstvu pronašao jedinu filozofiju koja je sigurna i spasonosna. Svoju filozofsku formaciju ipak će prihvatiti za sretnu okolnost i kao dobru podlogu za dublje razumijevanje kršćanskih istina, a spoj filozofije i vjere potom će mu pomoći za kvalitetnije suočavanje s različitim filozofskim pravcima i školama za koje će pokazati da nisu imali sigur11

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

nost i jasnoću kršćanskih istina. Stoga ne će biti čudno što će do konca života nositi filozofski ogrtač te će imati uspjeha poučavajući filozofiju koja je svoje ispunjenje pronašla u kršćanstvu, to jest kršćansku vjeru koja ne bježi od zdrava zajedništva s filozofijom.

Justin i židovstvo Razgovor koji Justin vodi s Trifunom, premda zaupitom o filozofijt neminovna prelazi potom na druge teme i sadržaje, prije svega se usredotočujući na odnos kršćana prema židovstvu i obrnuto. Rasprava će postupno prijeći od filozofskih argumenata na razgovor o židovskomu Pismu, Zakonu, vjeri i običajima, da bi se potom usredotočila na razmišljanje o zadaći Isusa Krista. Pretpostavka za razumijevanje ove teme jest sljedeća: Židovi su u 1. i 2. stoljeću kršćanima odricali pravo na čitanje Svetoga pisma pod izgovorom da se radi o židovskim spisima i židovskoj objavi od koje su se kršćani udaljili, zbog čega je od toga trenutka njihovo či­ tanje Pisma i besmislena i nezakonito. Justin će s pozicija kršćanina najprije potvrditi pravo na korištenje starozavjetnih tekstova kao svoFh. Potom će predbaciti Trifunu i židovskim učiteljima kako ne razumiju dobro Pisma jer, umjesto da u njima duhom proniču poruku Duha Božjega, radije se drže slova ne razaznajući svetopisamska proročanstva. Isto im tako predbacuje da se, umjesto da žive po vjeri, slijepo drže Zakona. Valja također naglasiti da Justin kao predložak svetopisamskoga teksta rabi Septuagintu (LXX), koja je kao prijevod židovskih svetih spisa na grčki u 1. i 2. stoljeću uživala golem ugled i vjerodostojnost, no u ovomu je razdoblju razvidna kako židovski učiteljt jer je koriste kršćani kao svoj tekst, prave odmak od nje počinje

12

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM vraćajući se izvornomu hebrejskom tekstu. Stoga Justinova polemika pretpostavlja i predbacivanje zbog nedosljednosti i mijenjanja pojedinih dijelova, to jest osporavanja kvalitete prijevoda same LXX. Upravo se oko ispravna tumačenja Pisma vodi cijela njihova rasprava. Justin je uvjerenja kako židovski učitelji ne tumače ispravno Stari zavjet, ne uočavajući njegovu bitnu usmjerenost prema Kristu. Stoga ukazuje na nedostatnost njihova tumačenja te raspravlja o pojedinim retcima koje drži proročanskim nagovještajem Kristova dolaska. Židovi su, kako drži Justin, odbacili novi i konačni savez, a prezreli vlastiti zakon čineći grijehe i bezakonje. Zavidni i kratkovidni, nisu bili voljni prihvatiti plodove univerzalnoga navještaja Božje poruke svim narodima, koji su doista čudesni i veliki, jer je po Kristu svakomu dan poziv na bogoljubnost i krjepostan život. Ne samo da nisu prepoznali plodove Božjega djelovanja u svim narodima, nego su se suprotstavljali Crkvi otvoreno pozivajući na progone i uvodeći po svojim sinagogama zazivanje prokletstva na kršćane. Naš Apologet, kao potvrdu da su Židovi od Boga odbačeni poradi okorjelosti srca, uvodi dokaz iz povijesne očevidnosti. Po njemu židovska pobuna i rušenje Jeruzalema, kao i progon Židova iz Palestine, rječito govori o kazni koju im je Bog poslao zbog nevjere i tvrdoće srca. Osim toga, objašnjava kako nisu nakon Ivana Krstitelja imali drugih proroka, što im se dogodilo zato što su odbacili Krista. Držeći kako su napravili grub previd, Justin se trudi iz starozavjetnih tekstova pokazati kako je pretkazano njegovo božanstvo u mnogim događajima (teofanije) i osobama (Jošua, Jakov). Zato on, za razliku od židovstva, događaje opisane u Pismu ne tumači doslovno, nego kao znakove koji se odnose na buduća događanja u Kristu.

13

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

Svjedok kršćanske vjere Osim što Razgovor s Trifunom ima polemičku vrijednost antižidovske apologije, on je spis koji odražava i Justinovu kršćansku svijest i ispovijest. To je uočljivo najprije u tekstovima u kojima obrazlaže vjeru u Kristova božanstvo i mesijanska poslanje. Ukazujući Trifunu kako su Židovi previdjeli starozavjetna mesijanska proročanstva, Justin pokazuje kako je obećani Mesija trebao biti Bog. Drugi bitan korak koji je trebao napraviti u svojemu dokazivanju nije se ticao samo proročanstava, nego i njihovih ostvarenja na razini povijesti. Zato je trebao dokazati da je upravo Isus iz Nazareta, sin Marijin, bio spomenuti Bog Mesija. Imajući ne baš laku zadaću, Justin uspješno vodi raspravu te dokazuje kako kršćani, ne dovodeći u pitanje Božju objavu, ispovijedaju jedinstvo Božje i jedincatost Boga. Osim što im je monoteizam neupitan iz Pisama, Justin ipak dokazuje potom da Pisma, osim o Stvoritelju svega, govore i o jednomu drugom Bogu (deuteros theos), koji se ne razlikuje od Oca samo imenom, nego i brojem. Premda je nagoviješten i opisan mnogim imenima (anđeo, poslanik, navjestitelj), on je u biti Bog koji izvršava volju Stvoritelja svega što je, po Justinu, očito već iz starozavjetnih teofanija, a u punini se očitovalo u Kristovu poslanju koje ispunjava nakon utjelovljenja. Pozivajući se na povijesna svjedočanstva, potvrđena apostolskim svjedočenjem i spi- · sirna, Justin pokazuje kako je Krist bio onaj koji je bio raspet pod Poncijern Pilatom, nakon čega je i uskrsnuo. Upravo jer je Bog i Krist, Isus je dostojan svakoga štovanja kojim se časti jedino Boga. Govoreći o Pismu, valja napomenuti i kako Justin često govori o spisima Kristovih apostola, što nam potvrđuje kako kršćanska zajednica u ovomu razdoblju uz Pismo, pri čemu se misli na Stari zavjet, čita i apostolske spise. Premda se još nije oblikovao pojam Novi za14

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

vjet, što će se dogoditi ne tako dugo nakon Justina, ipak imamo potvrdu kako Crkva ima i druge značajne spise na koje se poziva i od čijega čitanja i razumijevanja živi. Pa i onda kada nemarno popis istih, znamo da se radi o spisima potvrđenima i zajamčenima apostolskim autoritetom. Upravo će apostolstvo pojedinoga spisa biti kriterij po kojemu će Crkva prepoznavati svoja vjerodostojna djela, za razliku od onih gnostičkih, koji će nastajati u veliku broju već u ovomu razdoblju u kojemu djeluje i sveti Justin. Usporedo s time vjera Crkve u Krista, koji je ispunjenje starozavjetnih proročanstava, pokazuje kako je Crkva mogla imati dovoljno svijesti i snage, ne samo suprotstaviti se židovstvu koje je htjelo osporiti kršćanima pravo na Pismo, nego je imala odvažnosti isključiti iz svojih redova pojedince poput Marciona koji nisu blagonaklona gledali židovsko naslijeđe. Glede Pisma Marcion je odbacio sve ono što odiše židovstvom, pri čemu je ne samo Stari zavjet proglasio djelom zloga Boga, nego je i od novozavjetnih spisa zadržao samo Luku i Pavla (bez pastoralnih poslanica i Poslanice Hebrejima), a i njih pročišćavajući od natruha židovstva. Osim što se u Razgovoru s Trifunom može rekonstruirati ovakva slojevita rasprava o objavi, vrlo je značaj­ na i soteriološka rasprava. Za našega Apologeta Krist je Bog i Mesija koji je prolio krv za spasenje svih ljudi, čime ukazuje na univerzalnost spasenja koje naviještaju kršćani. Prihvaćajući vjeru u Krista, pogani su postali subaštinici patrijarha i proroka koji su, nagovještavajući ga, u njega vjerovali. Za Justina radi se o velikoj milosti koju je Bog iskazao i poganima, zbog čega se trebalo radovati da su i oni od vjere u jednoga Boga imali duhovnu korist te su napokon mogli živjeti ćudorednirn životom dostojnim i Boga i čovjeka. Iz soteriološkoga Kristova djela izvire, za Justina, jasna sakrarnentalna i ekleziološka poruka. Krist je us-

15

UVOD U RAZGOVOR S TRIFUNOM

postavio kupelj u kojoj se peru spašenici, a to je kupelj krštenja. Svi koji se peru u toj kupelji preporodili su se jer su oprani Kristovom krvlju. Kao takvi dostojni su Božjega života koji se daruje u euharistijskoj hrani. Krist je svojim tijelom ostvario i krvlju zapeča­ tio novi savez, a svi su ljudi pozvani imati udjela u njemu, čime se oblikuje novi Božji narod, to jest Crkva kao novi Izrael. Osim što je univerzalan po pozivu upuće­ nu svim ljudima, novi je savez univerzalan i po tome što je sastavljen od univerzalnih vječnih propisa i djela prikladnih za sav ljudski rod, a ne samo isključivih židovskih elemenata. Nadalje, univerzalizam se sastoji u tome što se spasenje tiče cijeloga čovjeka, i duše i tijela, po čemu nam je Justin vjerodostojan svjedok vjere prve Crkve koja je postojano naviještala istinu uskrsnuća. Justin će ići i korak dalje te će govoriti i o cjelovitosti budućega tijela u životu vječnomu. Justin je, osim toga, prvi teolog povijesti jer cjelokupnu povijest, i Židova i pogana, sagledava kroz optiku Kristova otajstva. Razvijajući nauk o Logosu, čije se sjemenke nalaze u svim ljudima, uočava da je cijelo čovje­ čanstvo povezana s Kristom dok je, s druge strane, prema njemu usmjerena vjerska baština židovskoga naroda, što potvrđuje tipološkim tumačenjem Staroga zavjeta. U Kristu su ispunjenje pronašla sva mukotrpna traženja poganskih mudraca koji su djelomično uspijevali nešto i pronaći, ali je u njemu nadasve prisutno kao objavljena sve što je nekada bilo pod sjenom ili u praliku (typos) u događajima i riječima Staroga zavjeta. Glede Justinova poimanja povijesti, važno je također naglasiti da je Justin bio milenarist, to jest vjerovao je u tisućgodišnje Kristova kraljevstvo sa svetima na zemlji, nakon Kristova drugoga dolaska, pri čemu se je pozivao na Ivanovo Otkrivenje.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Uvod 1, 1. Dok sam ujutro šetao trijemom,1 pristupi mi jedan u društvu nekih i reče mi: "Zdravo, filozofe!" I to rekavši, odmah se okrenu i pođe sa mnom, a tako učiniše i njegovi drugovi. Okrenuvši mu se, rekoh: "Izvoli." 2. A on će: "U Argu", reče, "sokratovac Korint me poučio da ne valja prezreti ni odbaciti onoga tko je obukao tu halju 2, nego mu treba iskazati svu uljudnost i s njime se družiti jer bi iz toga općenja mogla proizići kakva korist bilo njemu, bilo meni. Ta obojici je dobro ako se ijedan od njih okoristi. Zato kada vidim nekoga odjevena poput tebe, rado mu pristupam i upravo zbog toga ti se sa zadovoljstvom obraćam, a ovi me slijede nadajući se da će i oni od tebe čuti štogod korisno." 3. "Tko si, među smrtnicima, vrli čovječe?" 3 poigravši se, tako ga oslovih. Tada mi on priopći ime i kojega je roda. "Zovem se Trifun", reče, "i Židov sam, obrezanik, 1

2

3

16

Euzebije (Crkvena povijest 4, 18,6) tvrdi da je razgovor vođen u Efezu, ali u samorriu tekstu nema nikakve informacije o tome. Odnosi se na ogrtač kakav su nosili filozofi, pa i Justin. Usp. Ilijada 6,123.

17

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

izbjeglica zbog nedavnoga rata; 4 živim u Grčkoj, uglavnom u Korintu." "Ali kako bi ti filozofija mogla biti korisnija od tvojega Zakonodavca5 i proroka?" A on će: "Zašto ne? Zar filozofi ne govore stalno o Bogu i zar se stalno ne bave pitanjima njegove jedincatosti i providnosti? Nije li zadaća filozofije istraživati ono božansko?" 4. "Dakako, i sam tako mislim. Međutim, veći­ na se filozofa ne bavi time postoji li jedan ili više bogova ni proviđaju li ili ne proviđaju svakome od nas jer smatraju da spoznaja toga ništa ne pridonosi našoj sreći. Stoviše, čak se trude uvjeriti nas kako se Bog brine za svemir, za razne rodove i vrste, ali za mene i tebe, ni za koga pojedinačno ne, inače ga ne bismo cijelu noć i dan molili. 5. Nije teško razabrati kamo ih to vodi: onima koji tako drže otvara se mogućnost nekažnjena samovoljna govorenja i ponašanja da govore i čine ono što im se hoće ne bojeći se kazne niti se nadajući kakvoj nagradi od Boga. A i kako bi [se bojali ili nadali]? Kada vele da će sve u budućnosti uvijek biti isto pa će i svaki od nas živjeti na isti način kao i sada; ništa ne će biti ni bolje ni gore. Neki pak, koji drže da je duša besmrtna i bestjelesna, smatraju da, ako i učine kakvo zlo, ne će biti kažnjeni (jer ono što je bestjelesna ne može trpjeti) i, ako je duša besmrtna, onda im Bog i ne treba." 4

5

18

Riječ je o židovskoj pobuni 132.-135. pod vodstvom Bar Kohbe, koju su Rimljani ugušili u krvi. Tj. Mojsija.

6. Na to se on uljudno nasmija i reče: "Hoćeš li nam o tome iznijeti svoje mišljenje, kakvo je tvoje poimanje Boga i koja je tvoja filozofija?"

Justinova filozofska formacija i put 2, 1. "Da," rekoh, "iznijet ću ti svoje mišljenje. Naime, filozofija je najveće, najvrjednije i najcjenjenije blago pred Bogom, kojemu nas samo ona može dovesti i preporučiti, i istinski su mu posvećeni oni koji svoj duh njoj predaju. Ta što je filozofija i zašto je dana ljudima većini je nepoznato. Inače ne bi bilo ni platonovaca, ni stoika, ni peripatetika, ni teoretika, 6 ni pitagorejaca jer znanost je samo jedna. 2. Valja, dakle, objasniti kako je postala mnogostruka. Dogodilo se da su se onima koji su prvi prigrlili filozofiju i stoga postali slavni pridružili sljedbenici ne kao tragatelji za istinom, nego samo jer su bili zadivljeni njihovom snagom duha i uzdržljivošću te novinom njihova govora pa je svatko od njih smatrao istinitim ono što je naučio od svojega učitelja, i onda kada su oni to isto i slično učenje prenijeli svojim nasljednicima, ono je nazvana po rodočelniku toga nauka. 7 3. I ja sam u početku, željan razgovarati s jednim takvim, pristupio nekomu stoiku. I pošto sam prilično dugo s njim živio, a da nisam ništa naučio o Bogu (zapravo on niti je znao niti je to znanje 6 7

Možda jedna struja pitagorejaca, tzv. matematičari. Slično kao što se i krivovjerja nazivaju po svojim začetnici­ ma (usp. Razg. 35,4).

19

JUSTIN

smatrao potrebnim), napustio sam ga i pridružio sam se drugome zvanom peripatetik, čovjeku koji se smatrao oštroumnim. Nakon što me nekoliko dana držao kod sebe, za nastavak je zatražio da se dogovorimo oko plaće da naše druženje bude plodonosno. Zbog toga sam ga napustio, uopće ga ne smatrajući filozofom. 4. Međutim, budući da mi je duh još uvijek silno čeznuo za slušanjem dragocjene pouke što je pruža filozofija, prispio sam veoma uglednu pitagorejcu, čovjeku velika znanja o mudrosti. Čim sam mu došao željan postati njegovim slušačem i učenikom, pitao me: 'Reci mi jesi li se bavio glazbom, astronomijom i geometrijom? Ili misliš da možeš razmatrati ono što vodi sreći, a da prije ne ovladaš ovim disciplinama koje duh odvraćaju od sjetilnih stvari i pripravljaju ga za stjecanje onih duhovnih, tako da dođe do izravna motrenja same ljepote i same dobrote?' 5. Pošto je te discipline uvelike nahvalio i ustvrdio kako su neophodne, otpustio me jer sam mu priznao da u njih nisam upućen. Zato, razumljivo, bijah ojađen budući da su moja očekivanja propala, a osobito jer sam bio uvjeren da je on štošta znao. S druge strane, kada sam razmislio koliko bih se dugo trebao baviti tim disciplinama, nisam imao toliko vremena. Zatekavši se u toj neprilici, odlučih obratiti se platonovcima; naime, i oni su uživali veoma dobar glas. 6. Tako sam se družio s razboritim i među platonovcima veoma uglednim čo­ vjekom, koji je nedavno stigao u naš grad, te sam s njim iz dana u dan silno napredovao. Veoma me privlačila spoznaja bestjelesne stvarnosti, a raz20

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

matranje o idejama mojemu je duhu davalo krila. Činilo mi se da sam nakon kratka vremena postao mudar i naivno sam očekivao da ću brzo doći do motrenja Boga; naime, to je svrha Platonove filozofije.

Justinovo

obraćenje

3, 1. Tako naumivši jednoga dana duh potpuno upokojiti i 'izbjegavati ljudske stope', pođoh na neko osamljeno mjesto nedaleko od mora. No dok sam se približavao mjestu gdje sam namjeravao boraviti sam, gle, neki starac u poodmakloj dobi, ali nipošto neugledna izgleda nego, naprotiv, koji je zračio ljupkošću i ozbiljnošću, na malenu me odstojanju slijedio. Okrenuvši se, stadoh preda nj te ga oštro pogledah. 2. A on će: 'Poznaješ li me?' Zanijekah. 'Zašto me onda tako gledaš?' upita. 'Čudim se da si naumio na isto mjesto kao i ja', odgovorih. 'Nikada ne bih očekivao da ću ovdje nekoga zateći.' On će nato: 'Zabrinut sam za neke svoje. Daleko su od mene pa dolazim ovamo vidjeti hoće li se odnekud pojaviti. A ti, što radiš ovdje?' upita me. 'Uživam ovako provoditi vrijeme', rekoh, 'jer mogu bez ikakve smetnje sam sa sobom razgovarati i budući da nema ništa što bi ometalo, ovakva su mjesta vrlo prikladna za umovanje.' 21

JUSTIN

3. 'Znači, ljubitelj si razmišljanja, a ne djelovanja i zbilje; zašto ne bi radije bio čovjek od akcije nego sofist?' dometnu. 'Ta što bi se moglo činiti važnije nego pokazati da um vlada svijetom, obgrliti ga i uzdignuti se kako bi se s visine promatrale zablude i ponašanje drugih, koji ne rade ništa pametno ni bogougodno?' rekoh mu. 'Bez filozofije i ispravna promišljanja nema razboritosti. Stoga bi svi ljudi trebali filozofirati i smatrati je najvećom i najodličnijom djelatnošću, dok je sve ostalo drugorazredno ili trećerazredno. Pa ako je u kakvoj svezi s filozofijom, prikladno je i prihvatljivo, ako li je pak od filozofije odijeljeno i prakticirano od ljudi koji se filozofijom ne bave, neprikladno je i prezriva.' 4. 'Onda filozofija usrećuje?' upita sugovornik. 'Naravno, i to samo ona', odgovorih. On nastavi: 'Ako te nešto ne sprječava reći, kaži što je filozofija i kakvu sreću pruža.' 'Filozofija je znanost o bitku i spoznavanje istine, a sreća je nagrada te znanosti i te mudrosti', odgovorih. 5. 'A što nazivaš Bogom?' upita. 'Ono što je uvijek isto, jednako samom sebi, a što je svemu ostalom uzrok, to je Bog.' Tako mu odgovorih, a on, zadovoljan, ponovno me upita: 'Zar znanje nije zajednički naziv za različite stvari? Tako u raznim umijećima za onoga tko je u njih upućen kaže se da zna, primjerice u slučaju vojnoga, pomorskoga i liječničkoga umijeća. Nije li tako i s onim što se odnosi na Boga i čovjeka? Ne postoji li znanje koje pruža uvid u božanske i ljud22

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

ske stvari, dakle spoznaju njihova božanstva i pravednosti?' 'Svakako', odgovorih. 6. 'Je li onda poznavanje Boga i čovjeka isto što i poznavanje glazbe, aritmetike, astronomije i tome slična?' 'Nipošto', rekoh. 'Nisi mi pravo odgovorio', nastavi on. 'Postoje znanja koja stječemo učenjem ili raspravljanjem, a do drugih dolazimo opažanjem. Ako ti netko kaže kako u Indiji postoji životinja drukčija od sviju ostalih, takva i takva, šarena i mnogooblična, ti ne bi znao da postoji prije nego što si je vidio niti bi mogao išta o njoj·reći, osim ako bi o njoj čuo od nekoga tko ju je vidio.' 7. 'Priznajem, ne bih', rekoh. 'Kako onda', nastavi on, 'filozofi mogu ispravno poimati Boga i o njemu reći štogod istinito kada ga ne poznaju, budući da ga nisu vidjeli niti o njemu što čuli?' 'Ali oče,' uzvratih, 'Boga ne mogu vidjeti kao druga živa bića, nego ga jedino umom mogu dokučiti, kao što veli Platon, kojemu vjerujem.'

Duša ne može vidjeti Boga 4, 1. 'Dakle,' nastavi on, 'naš je um obdaren takvom i tolikom sposobnošću da može razabrati ono što nije prethodno osjetilima iskusio? I ljudski bi um mogao gledati Boga makar ne bio obdaren Svetim Duhom?' 23

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

'Platon veli8 da oko uma u sebi ima tu sposobnost', odvratih, 'i da nam je ono dano upravo da, kada je čisto, njime motrimo sam bitak koji je uzrok svemu što se umom razabire; on nema ni boje, ni oblika, ni veličine, ni išta što se očima zapaža: jer to je biće kao takvo, veli, iznad svake supstancije, neiskazivo i neobjašnjivo, jedino lijepo i dobro, po naravi ucijepljena dobro oblikovanim dušama zahvaljujući srodnosti s njim i žudnji za motrenjem.' 9 2. 'A kakva nam je srodnost s Bogom?' nastavi on s pitanjima. 'Je li duša božanska i besmrtna, čestica njegova veličanstvenoga uma? Možemo li, kao što ona motri Boga, svojim umom dokučiti božansko pa tako biti sretni?' 'Svakako', odgovorih. 'Zar sve duše nastavaju sva bića bez razlike', pitao je dalje, 'ili se ljudska duša razlikuje od duše konja ili magarca?' 'Ne, sve su u svima jednake', odgovorih. 3. 'Onda će konji i magarci također gledati Boga ili su ga možda već vidjeli', zaključi on. 'Nipošto,' odvratih, 'čak ni većina ljudi, nego oni koji žive ispravno čisteći se pravednošću i svim ostalim vrlinama.' 'Prema tome, Boga se ne motri zahvaljujući srodnosti s njime ni zahvaljujući umu, nego zbog vlasti nad sobom i pravednosti', zaključi on. 'Upravo tako,' odgovorih, 'ali i jer se posjeduje sposobnost spoznaje Boga.' 'Ali kako, zar koze ili ovce čine nepravdu?' 8 9

24

Usp. Fedon 65e-66a; Država 6,509b; 7,533d; Sofist 254a. Usp. Platon, Epist. VII, 344 B-C.

'Ne', složih se. 4. 'Hoće li onda, po tvojemu mišljenju, i teživotinje gledati Boga?' 'Ne će; naime, tijelo im je takvo da im to prijeV•

Cl.

I

'Kada bi te životinje progovorile,' tjerao je dalje, 'znaj da bi zacijelo, i to s većim pravom, ismijale naše tijelo; no ostavimo sada to i dopustimo da je tako kako ti kažeš. Međutim, odgovori mi na ovo: vidi li duša Boga dok je u tijelu ili tek nakon što se od njega odijeli?' 5. 'Zahvaljujući umu moguće joj je to postići i dok je u ljudskomu tijelu, ali poglavito kada se od tijela odijeli te bude sama sa sobom, postaje sposobna za ono što je čitavo vrijeme željela', 10 odgovorih. 'A kada se ponovno vrati u ljudsko tijelo, sjeća li se da je Boga gledala?' 'Ne bih rekao.' 'Pa kakva korist od gledanja ili što oni koji vide imaju više od onih koji ne vide ako se viđenoga uopće ne sjećaju?' 6. 'Ne znam ti reći', odvratih. A on će: 'A što biva s onima koje su ocijenjene nedostojnima toga gledanja?' 'Bivaju zatočene u neko životinjsko tijelo i to im je kazna.' 'Znaju li da su u takvim tijelima zbog toga, tj. zbog nekakva grijeha?' 'Ne vjerujem.' 10

Usp. Platon, Fedon, 66C.

25

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

7. 'Onda to kažnjavanje, čini mi se, ne služi ničemu; čak bih rekao da uopće nisu kažnjene kada kazne nisu svjesne.' 'Zapravo, ne.' 'Duše, dakle, Boga ne vide niti sele u druga tijela jer inače bi znale da ih se tako kažnjava pa bi se bojale da se više ne okaljaju ni manjim grijehom. Međutim, one mogu razabrati da Bog postoji te da su pravednost i bogoljubnost nešto predivna. U tome se s tobom slažem', zaključi. 'Pravo veliš', odgovorih.

Duša nije besmrtna 5, 1. 'Onda oni filozofi o tome ništa ne znaju jer nisu u stanju reći što je duša.' 'Izgleda da ne znaju.' 'Ne bi se moglo reći ni da je besmrtna jer da je besmrtna, bila bi i nestvorena.' 'Besmrtnom i nestvorenom smatraju je neki koji se nazivaju platonovcima.' 'Tvrdiš li da je i svijet nestvoren?' 'Ima ih koji to tvrde, ali ja se s njima ne slažem.' 2. 'Pravo činiš. Ta kako držati da bi tako čvrsto, otporno i složena tijelo, koje se mijenja, svakodnevno umire te se opet rađa bilo bez kakva uzroka? Ako je svijet stvoren, nužno je da su i duše stvorene te da mogu i nestati. One su, naime, stvorene radi ljudi i drugih živih bića, naravno, ako se slažeš da su stvorene zasebno, a ne zajedno sa svojim tijelima.' 26

'Čini se da je tako.'

'Dakle, duše nisu besmrtne.' 'Izgleda ne, kada je i svijet stvoren.' 3. 'Međutim, ne smatram da sve duše umiru jer za opake bi to bio pravi dobitak. Što onda? Držim da duše čestitih borave na nekomu boljem mjestu, a duše opakih i zlotvora na goremu čekaju­ ći dan suda. Tada one koje se nađu Boga dostojne više ne će umrijeti, a druge će biti kažnjene dokle Bog bude htio da postoje i da trpe kaznu.' 4. 'Nije li to što govoriš nalik onome što o svijetu veli i Platonu Timeju 11 kada kaže da je on po svojoj naravi propadljiv jer je stvoren, ali da se voljom Božjom ne će rastočiti niti završiti u kobi smrti? Misliš li da bi se to isto moglo reći za dušu i općenito za sve drugo?' 'Osim Boga, sve što postoji ili što će ikada postojati ima propadljivu narav pa može nestati i više ne postojati: zapravo, samo je Bog nestvoren i nepropadljiv pa zato i jest Bog; sve ostalo pak što je izvan njega stvorena je i propadljivo. 5. Zbog toga duše umiru i bivaju kažnjene: da su pak nestvorene, niti bi griješile niti bi se odavale takvim ludostima, ne bi prvo bile kukavne, a potom prkosne, zacijelo se ne bi svojevoljno preselile u tijela svinja, zmija ili pasa niti bi ih se na to moglo primorati da su nestvorene. Ta nestvoreno je slično nestvorenu, njemu jednako, pa jedno nad drugim ne može prevladati ni moću ni dostojanstvom. 6. Stoga nestvoreno nije mnogostruka jer kada bi u njemu bilo kakve razlike i kada bi tražio 11

42 A-B.

27

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

uzrok toj razlici, ne bi ga mogao naći pa protežući misao u beskraj, došao bi do Jednoga nestvorenog, za koga bi rekao da je uzrok svemu. ' 'Ma je li to promaklo Platonu i Pitagori', primijetih, 'mudrim ljudima, koji su nam poput zida i bedema filozofije?'

Neslaganje s filozofima 6, 1. 'Uopće me ne zanimaju Platon, Pitagora ni bilo tko od onih koji tako misle. Ovo je istina: iz ovoga što slijedi možeš je uvidjeti. Duša, dakle, ili je život ili ima život. Ako je život, oživljava nešto drugo, a ne samu sebe, kao što i kretanje pokreće nešto drugo, a ne samo sebe. Nitko ne niječe da duša živi. Ako pak živi, ne živi zato što je život, nego zato što ima udjela u životu; prema tome, jedno je ono što ima udjela u drugome i razlikuje se od drugoga u čemu se ima udjela. Duša ima udjela u životu jer Bog želi da ona živi. No udjela više ne će imati kada on ne bude htio da više živi. 2. Duši, dakle, život nije vlastit kao što je Bogu. Zapravo, kako čovjeku nije svojstveno da postoji zauvijek niti da mu tijelo uvijek bude združena s dušom, nego kada dođe trenutak da se taj sklad naruši, duša napušta tijelo pa čovjeka više nema; na isti način, kada duša više ne treba postojati, od nje se odvaja životvorni duh pa duše više nema, nego se vraća odakle je i uzeta.' 12 12

28

Posrijedi je antropologija koja duša, duh. Usp. 1 Sol 5,23.

prihvaća

trodijelnost: tijelo,

Proroci poznaju istinu 7, 1. 'Koga bi se onda moglo uzeti za učitelja i gdje naći pomoć', upitah, 'ako se istina ne nalazi ni u ljudi kao što su oni?' 'Pred mnogo vremena, prije svih tih koji se drže filozofima, postojali su ljudi blaženi, pravedni i prijatelji Božji, koji su govorili po nadahnuću božanskoga Duha i pretkazivali buduće događaje koji su se sada obistinili: zovu se proroci. Jedino su oni vidjeli istinu i naviještali je ljudima bez straha i obzira prema ikome, ne davši da njima ovlada slavohleplje, nego, po nadahnuću Svetoga Duha, govoreći samo ono što su vidjeli i čuli. 2. Njihovi spisi postoje još i danas i tko ih čita, vjerujući im, može se veoma okoristiti i glede počela i glede svrhe, kao i svega onoga što filozof mora znati. Naime, oni se u izlaganju nisu služili dokazivanjem, budući da su o istini pružali vjerodostoj- · no svjedočanstvo i iznad svakoga dokaza. Prošli i sadašnji događaji tjeraju da se složi s onim što su govorili. 3. Osim toga, vjerodostojnima su se pokazali i ču­ desima koja učiniše jer su proslavili Boga i Oca, Stvoritelja svijeta,13 te navijestili njegova Sina, Krista, kojega je poslao, što lažni proroci, nadahnuti prijevarnim i nečistim duhom, nisu činili niti čine, budući da se usuđuju čudesa radije činiti kako bi ljude smutili i proslavili duhove zablude i demone. 14 Moli, dakle, ponajprije da ti se otvore vrata svjetlosti: ta ne može svatko uvidjeti ni shvatiti tu istinu, nego samo onaj kome to dadne Bog i njegov Krist.' 13 14

Usp. Platon, Timej, 28 C. Usp. 1 Tim 4,1.

29

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

Obuzet ljubavlju prema Kristu 8, 1. Kada je izrekao to i još mnogo drugoga što nije zgodno sada navoditi, otiđe savjetujući mi da o tome razmislim. Više ga nisam vidio. Meni se pak odmah u duši raspalila vatra, obuzela me ljubav prema prorocima i onim ljudima koji su Kristovi prijatelji: razmišljajući u sebi o onome što je rekao, zaključih da je ta filozofija jedina sigurna i syasonosna. 2. Tako sam i zbog toga postao filozof. Zelio bih da svi imaju jednaku odvažnost duha pa da se nikada ne udalje od Spasiteljeva nauka: jer u njemu je neka strašna veličanstvenost i prikladan je da smuti one koji odstupaju od pravoga puta, dok preblagi mir preplavljuje one koji ga vrše. Ako ti je, dakle, stalo do tebe i željan si spasenja te se uzdaš u Boga i ako ti sve to nije strano, kada priznaš Božjega Krista i budeš iniciran, možeš živjeti sretno." 3. Tek što ovo izrekoh, Trifunovi drugovi, prijatelju, prasnuše u smijeh, a on mi, smiješeći se, reče: "Prihvaćam i ostalo i divim se tvojoj gorljivosti prema božanskom, no možda je bilo bolje da si nastavio slijediti filozofiju Platona ili nekoga drugog filozofa prakticirajući jakost, umjerenost i samosvladavanje, nego da se daš takvim lažnim pričama zavarati i pristajati uz ljude nedostojne bilo kakva uvažavanja. Naime, da si se držao te vrste filozofije i besprijekorno živio, ostala bi ti nada u bolju sudbinu, no napustivši Boga i položivši nadu u čovjeka, kakvo ti spasenje ostaje? 4. Zato ako i mene želiš poslušati (ta već te smatram prijateljem), najprije se daj obrezati, zatim po običaju op30

služuj Zakon, subotu, blagdane i mlađake posvećene Bogu, jednom riječju, sve što je zapisana u Zakonu vrši pa ćeš možda steći milost od Boga. Glede Krista, ako je već rođen i negdje živi, nepoznat je i sam ne zna da je Krist niti ima kakve moći sve dok ne dođe Ilija pa ga pomaže i svima javno obznani; vi, naprotiv, sabravši isprazna naklapanja, napravili ste sebi svojega Krista i zbog njega sada bezumno srljate u propast." Kršćani

ne vjeruju neutemeljenim pričama

9, 1. "Bilo ti oprošteno i stekao milost, čovječe," rekoh, "jer ne znaš što govoriš, nego radije slušaš učitelje koji Pisma ne razumiju pa buncajući govoriš što ti padne na pamet. No dopustiš li da ti se obrazloži, vidjet ćeš da nismo u zabludi niti ćemo prestati vjeru u njega ispovijedati, pa makar nas zbog toga stizale ljudske uvrede, makar nas najokrutniji tiranin htjedne prisiliti da ga se odreknemo: ako ostaneš, pokazat ću ti da nismo povjerovali ispraznim pričama ni neutemeljenim govorima, nego u riječi pune božanskoga duha, ispunjene silom i bogate milošću." 15 2. Na to se njegovi drugovi opet nasmijaše i nepristojno vikahu. Tada ustadoh spremajući se otići; onda me on zgrabi za ogrtač i reče da me ne će pustiti prije nego što ispunim ono što sam obećao. Od15

Duh, sila, milost (pneuma, dynamis, haris) stupovi su "prave filozofije" s jasnim kristološkim konotacijama; usp. i 1 Sol 5,23.

31

,(,'" ~

I ,,

JUSTIN

govorih: "Samo ako tvoji drugovi ne budu bučni i ovako se nepristojno ponašali, nego, ako žele, neka šutke slušaju; ako li pak misle da imaju važnijega posla, neka odu, a mi potražimo neko mirno mjesto i dovršimo raspravu." 3. Trifun se složio da tako učinimo pa se uputismo u središte trga okružena trijemom. Dvojica od onih što bijahu s njime otiđoše ismijavajući i izrugujući naše zanimanje. Kada smo pak došli na ono mjesto gdje su se s obje strane nalazila kamena sjedišta, na jedno od njih sjedoše Trifunovi prijatelji, od kojih je jedan spomenuo rat koji je izbio u Judeji i tako počeše razgovarati.

Trifun predbacuje nepoštivanje Zakona 10, 1. Pošto dovršiše, opet im se obratih: "Prijatelji, zar nema nešto drugo što nam predbacujete osim toga da ne živimo po Zakonu, da nismo tjelesno obrezani kao vaši od i da ne opslužujemo subote kao i vi? Ili možda optužujete i naš način života i naše običaje? Želim pitati ovo: zar ste i vi glede nas povjerovali da jedemo ljudsko meso te da se nakon gozbe, ugasivši svjetiljke, upuštamo u nedopuštene odnose16 ili nam samo predbacujete prihvaćanje ovoga nauka, koji vi smatrate krivim?" 2. "To je ono čemu se čudimo", reče Trifun. "Ono što se uglavnom govori, nedostojno je vjerovanja jer 16

32

Ove u puku raširene optužbe jedan su od razloga reagiranja apologeta. Posrijedi je krivo shvaćanje euharistijskoga slavlja i blagovanja Kristova tijela, međusobna nazivanja braćom i razmjenjivanja poljupca mira, što je shvaćano kao incest.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

je previše nastrano. Štoviše, znam da su vaše zapovijedi u onomu što nazivate evanđeljem tako divne i uzvišene da držim kako ih nitko ne može opsluživati; naime, potrudio sam se pročitati ih. 3. Među­ tim, osobito vidimo teškoću u tome što se smatrate bogoljubnima i držite da ste iznad drugih, a zapravo se od njih uopće ne razlikujete niti je vaše ponašanje drukčije od ponašanja pogana, s obzirom da ne opslužujete blagdane ni subote niti ste obrezani; a povrh toga što svoju nadu polažete u raspetoga čovjeka i ne očekujete da ćete od Boga primiti kakvo dobro bez opsluživanja njegovih zapovijedi. Zar nisi proči­ tao: Neka se iz njegova naroda ukloni onaj tko se osmoga dana ne obreže? 17 Isto je propisano i za strance, kao i za robove kupljene novcem. 4. Vi pak ovaj Savez prezirete i nije vas briga za nj kao ni ono što iz njega proizlazi te nas pokušavate uvjeriti kako poznajete Boga dok ne činite ništa što čine bogobojazni. Ako, dakle, možeš o tome štogod zadovoljavajuće reći i pokazati kako se uopće možete bilo čemu nadati, premda ne opslužujete Zakona, rado ćemo te poslušati, a slično i drugo možemo zajedno razmotriti."

Bog obećao i sklopio novi savez 11, 1. "Niti će ikada biti drugoga Boga, Trifune, niti odvijeka postoji drugi (ovako mu odgovorih) osim onoga koji je stvorio i uredio ovaj svijet. I ne držimo da je jedan naš, a drugi vaš Bog, nego je onaj isti koji je vaše oce izveo iz Egipta mišicom 17

Post 17,14.

33

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

jakom i rukom ispruženom. 18 I ne uzdamo se u nekoga drugoga (jer drugoga i nema), nego u onoga u koga se uzdate i vi, u Boga Abrahamova, !zakova i Jakovljeva. Međutim, nada nam nije položena u Mojsija ni u Zakon, inače bismo činili isto što i vi. 2. Sada pak, Trifune, čitao sam da će biti konačni zakon i savez od sviju čvršći, koji valja čuvati svima koji žele postići Božju baštinu. Naime, Zakon dan na Horebu već je prevladan i samo je vaš dok ovaj vrijedi baš za sve; zakon donešen protiv zakona dokida onaj prethodni, a slično i savez sklopljen kasnije dokida onaj sklopljen prije. Kao vječni i konačni zakon dan nam je Krist i ujedno kao savez vjernosti, nakon kojega nema više nikakva drugoga zakona, ni zapovijedi, ni propisa. 3. Zar nisi či­ tao što veli Izaija? Počujte me, počujte me, narode moj, i kraljevi poslušajte mene jer od mene Zakon dolazi i moj sud za svjetlo narodima. Brzo će stići pravda moja i moje spasenje doći, i u moju će se mišicu narodi uzdati.19 A po Jeremiji o tomu istom novom savezu ovako veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske. 20 4. Ako je, dakle, Bog navijestio da će sklopiti novi savez koji je trebao biti svjetlo narodima, mi uviđa­ mo i uvjereni smo da po imenu raspetoga Krista, ostavivši kumire i sve druge opakosti, pristupamo Bogu i u tomu ćemo ispovijedanju i bogoljubno18 19

20

34

Usp. Pnz 5,15; Ps 136,11-12. Iz 51,4-5. Jr 31,31-32; usp. Heb 8,8-9.

sti ustrajati sve do smrti. Na temelju djela i čudesa koja slijede svi mogu shvatiti da je ovo novi zakon i novi savez te iščekivanje onih koji iz svih naroda od Boga očekuju dobra. 5. Zapravo, mi smo pravi Izrael, Judina pleme, potomstvo Jakovljevo, Izakovo i Abrahamovo, koji zbog vjere još neobrezan dobi potvrdu i blagoslov21 te bi prozvan ocem mnogih naroda, 22 mi koji smo po ovomu raspetom Kristu privedeni Bogu, a što ćemo u nastavku izlaganja pokazati."

Židovi odbacili novi savez 12, 1. Osim toga, rekoh kako i na drugomu mjestu Izaija uzvikuje: Poslušajte moje riječi, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama savez vječan, sveta obećanja dana Davidu. Evo, učinih ga svjedokom pucima. Narodi koji te ne poznaju zazivat će te, puci koji te ne znaju dohrlit će k tebi radi Gospodina, Boga tvojega, Sveca Izraelova, jer on te proslavio. 23 2. "Taj ste zakon vi prezreli, a i njegov novi savez obezvrijedili te ga čak ni sada ne prihvaćate niti se kajete za svoje loše ponašanje: uši su vam još uvijek zatvorene, vaše oči slijepe, a srce vam je usaljeno. 24 Jeremija je vikao, ali vi ga ne slušate, zakonodavac je među vama, ali ga vi ne vidite; siromasi primaju Radosnu vijest, slijepci vide, 25 ali vi ne shvaćate. 3. Već 21 22 23

24

25

Usp. Post 15,6; Rim 4,9-10; usp. Post 24,1. Usp. Post 17,5. Iz 55,3-5. Usp. Iz 6,10; Mt 13,13-15. Usp. Iz 29,18-19; 35,5; 61,1; Mt 11,5.

35

JUSTIN

je potrebno drugo obrezanje, a vi se hvastate onim tjelesnim; novi zakon želi da trajno slavite subotu, a vi se smatrate bogoljubnima time što ne radite jedan dan ne shvaćajući zašto vam je to bilo propisano. I ako jedete beskvasni kruh, kažete da vršite Božju volju. Nije to ono što se mili Gospodinu, našemu Bogu. Ako je netko među vama krivokletnik ili lopov, neka s time prestane; ako je tko preljubnik, neka se pokaje: tako će slaviti premilu i pravu subotu Božju; ako nekome ruke nisu čiste, neka se opere26 i bit će čist.

Izaija navijestio spasonosnu kupelj 13, 1. Zasigurno, Izaija vas nije poslao u kupalište27 da tamo sperete ubojstvo i ostale grijehe za što ne bi bila dostatna ni sva morska voda, nego je, naravno, već onda naviještao onu spasonosnu kupelj određenu za one koji se pokaju i čiste se ne više krvlju jaraca ni ovaca, ni pepelom junice, 28 ni prinosom najboljega brašna, nego u vjeri krvlju i smrću Kristovom koji je zato i umro, kao što je Izaija pretkazao: 2. Ogolio je Gospod svoju svetu mišicu pred oči­

ma svih naroda, i svi će narodi i krajevi zemaljski vidjeti spasenje Božje. Odlazite, odlazite, odlazite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto! Iziđite iz njegove sredine, odvojite se vi koji nosite posude Gospodnje! Jer ne26 27

28

36

Aluzija na krštenje. Vjerojatno misli na Iz 1,16 (LXX: Operite se, očistite, uklonite iz svojih duša djela opaka), što izričitije spominje u Razg. 18,2. Usp. Heb 9,13-14.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

ćete ići bježeći, ta prethodnica će vam biti Gospodin Bog Izraelov koji će vas sabrati. Gle Sluga će moj shvatiti, i bit će uzdignut i veoma proslavljen. 3. Kao što se mnogi nad tobom užasnuše - toliko će te ljudi iznakaziti i poniziti - tako će se nad njim mnogi zadiviti narodi i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono što o njem nitko nije govorio i shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu. Gospodine, tko da povjeruje u ono što čusmo, kome se otkri ruka Gospodnja? Naviještali smo pred njim kao djetešcom, kao korijenom u zemlji sasušenoj. 4. Nema na njem ljepote ni sjaja, vidjesmo ga i nije imao ljepote ni ljupkosti, nego je prezren i odbačen od ljudi. Covjek pritisnut bolima, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, obescijenjen. 5. On naše grijehe nosi i za nas trpi boli, a mi smo držali da je izložen boli, udarcima i nevolji. Međutim, on je ranjen za naše grijehe i za opačine naše satrven: na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas masnice iscijeliše. Svi smo mi poput ovaca lutali i svatko je svojim putem bludio. A Gospodin je njega predao za bezakonja nas sviju, a na zlostavljanje on svojih usta ne otvara. K'o ovca na klanje odveden je; k'o janje nijem pred onima što ga strižu, tako nije otvorio svojih usta. 6. U poniženju njegovu protiv njega sud sazvaše. Tko će ispripovjediti njegovo rođenje? Budući da sa zemlje ukloniše život njegov, za grijehe naroda moga otiđe u smrt. I dat ću zločince za njegov ukop i bogate za smrt njegovu, jer nije poči­ nio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' Gospodinu se svidje očistiti ga od rane. Žrtvujete li naknadnicu za grijeh, duša će vam vidjeti dugovječna potomstvo. 7. Gospodin želi otkloniti patnju duše njegove, pokazat mu svjetlost i usadit mu razbor, opravdati pravednika,

37

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

vjernog slugu mnogih. On će na se uzeti naše grijehe. Zato će baštiniti mnoštvo i dijelit će plijen mogućnika jer mu je duša predana smrti i među zlikovce bi ubrojen, a sam grijehe mnogih ponese na sebi te je za njihove zločine predan. 8. Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata. Ta Gospodin govori: 'Raširi prostor svog šatora i svojih prebivališta, razastri, ne štedi platna svog, produži mu užeta, kolčiće učvrsti, proširi se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo baštiniti narode i napučit ćeš opustjele gradove. 9. Ne boj se što si obeščašćena; ne srami se što si ismijana, jer ćeš zaboraviti svoju vječ­ nu sramotu i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga. Jer Gospodin si je dao ime, onaj koji te otkupio, sam Bog Izraelov, zazivat će se po svoj zemlji. Gospodin te pozvao kao ženu ostavljenu i poniženu, kao ženu od mladosti omraženu. 29 Kupelj pokore i spoznanja 14, 1. Dakle, po kupelji pokore i spoznanja od Boga ustanovljenoj, kako tvrdi Izaija, zbog grijeha naroda Božjih, mi smo povjerovali i propovijedamo ono krštenje koje je on sam objavio, a koje jedino može očistiti pokajnike, tj. vodu života. 30 Naprotiv, zdenci, koje ste sebi iskopali, ispucali su31 i beskorisni su vam. Ta kakva korist od krštenja koje. 29 30 31

38

Usp. Iz 52,10-54,6. Usp. Jr 2,13; Otk 21,6; Iv 4,10. Jr 2,13.

čisti

samo put i tijelo? 2. Neka se vaša duša 'pokrsti' od srdžbe i pohlepe, od zavisti i mržnje pa će i tijelo biti čisto. Zapravo, to je smisao beskvasnih kruhova, da više ne činite starih djela kvasca zloće. 32 Vi ste, naprotiv, sve shvatili na tjelesan način pa se smatrate bogoljubnima, makar ih vršili srca puna prijevarnosti i svake zloće. 3. Zato je Bog naredio da nakon sedam dana zamijesite beskvasne kruhove, da upotrijebite novi kvasac, tj. da vršite nova, a ne ponavljate stara i opaka djela. Pa da vam bude jasno kako je to ono što od vas traži novi zakonodavac, ponovit ću riječi što sam ih naveo pridodajući one koje sam ispustio. Izaija ovako donosi: 4. Poslušajte me, i duša će vam živjeti. I sklopit ću

s vama Savez vječan, sveta obećanja dana Davidu. Evo, učinih ga svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. Narodi koji te nisu znali zazivat će te i puci koji te ne poznaju k tebi će dohrliti radi Boga tvojega Sveca Izraelova, jer on te proslavio. 5. Tražite Boga dok ga ne nađete, zovite ga dok je blizu! Nek' bezbožnik ostavi svoje putove, a zlikovac naume svoje pa nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, jer je velikodušan u pr(lštanju vaših grijeha. Jer moje misli nisu vaše misli ni moji puti nisu vaši put( nego koliko je visoko iznad zemlje nebo, toliko su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. 6. Kao što se s neba spušta snijeg i dažd i ne vraća se dok zemlju ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se dok ne izvrši sve što sam htio i obistini moje odredbe. 7. Da, s 32

Usp. 1 Kor 5,8.

39

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN radošću ćete otići

i u veselju ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti čekajući vas i sva će poljska stabla pljeskati granama. Umjesto trnja rast će čempresi, um7esto koprive mirta će nicati. I bit će to Gospodinu na slavu, kao znak vječan, neprolazan. 33

8. Te i slične proročke riječi, Trifune," nastavih, "ne~e vse odnos~ na prvi Kristov dolazak za koji je nav13esteno da ce se pojaviti bez slave i ljepote te smrtan, a druge se pak odnose na njegov drugi dolazak kada će se pojaviti u slavi i na oblacima pa će vaš narod vidjeti i spoznati onoga koga su proboli, kao što su prorekli Hošea, jedan od dvanaest proroka, te Daniel.

Pravi post 15, 1. Naučite, dakle, opsluživati pravi post, kao što veli Izaija, tako da se svidite Bogu. Naime, Izaija je ovako vikao: 2. Viči iz sveg grla, ne suspreži sef

Glas svoj poput trube podigni i objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. 3. Sad od mene ištu pravedan sud i žele se približiti Bogu govoreći: 'Zašto smo postili kad ti nisi vidio, ponižavali svoje duše, a ti nisi znao?' Gle, u dane kad postite činite što vas je volja i na posao gonite svoje podložnike. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete jadnika. ~ašto mi postite kao danas? Zar da se čuje glas vašeg povika? 4. Takav post nije mi po volji da u dan čovjek po-

nizi svoju dušu. Pa kad bi svoj vrat savio gotovo u krug i prostro poda se kostrijet i pepeo, ne zovite to postom ni danom ugodnim Gospodinu. Nije to post koji mi je po volji, govori Gospodin: nego raskini sve okove nepravedne, razveži sve spone nasilničke, na slobodu pusti potlačene, i sve nepravedne ugovore poderi. 5. Podijeli svoj kruh s gladnim, i beskućnika uvedi u svoj dom; vidiš li gologa, odjeni ga, i ne preziri pripadnika svoga roda. Tada će zorom sinuti tvoja svjetlost, i tvoja će odjeća brzo ustati. 34 Tvoja će pravda ići pred tobom, i slava će te Božja okruživati. Tada ćeš zazvati i Bog će te uslišati, dok još budeš govorio reći će ti: 'Evo me.' 6. Ukloniš li od sebe jaram, stisnutu pesnicu i mrmljanje, dadeš li rado kruha gladnome i nasitiš li potlačenog, tada će tvoja svjetlost zasjati u tmini i tvoja će tama kao podne postati. Tvoj će Bog uvijek biti s tobom i nasitit ćeš se po želji svoga srca, tvoje će se kosti okrijepiti i bit će kao vrt zaljeven, kao vrelo ili zemlja gdje voda nikad ne presuši. 35 7. Obrežite, dalde, prepucij svojega srca, kao što svim ovim izrazima traži Božja riječ.

Tjelesno obrezanje kao znak 16, 1. Uostalom, sam je Bog to po Mojsiju vikao, ovako rekavši: Obrežite svoje otvrdnulo srce;

šiju više ne ukrućujte! Jer Gospodin, Bog vaš i Gospodar nad gospodarima, Bog je velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi. 36 I u Knjizi Levitskoga 34 35

36

33

40

Iz 55,3-13.

Vjerojatno se misli na uskrsnuće tijela. Usp. Iz 58,1-11. Pnz 10,16-17.

41

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

zakona: Jer su prekršili [moje zapovijedi] i mene prezreli te protiv mene zastranjivali nalijevo, i ja sam isto s njima činio te ću učiniti da propadnu u zemlji njihovih neprijatelja. Onda će se njihovo neobrezano srce smutiti.37 2. To od Abrahama primljeno tjelesno obrezanje zapravo je dano kao znak kojim se razlikujete od drugih naroda i od nas da biste samo vi trpjeli ono što sada s pravom trpite38 i da vaši krajevi budu opustošeni, gradovi spaljeni, a vaše plodove da pred vašim očima neprijatelji pojedu te da više nitko od vas ne uziđe u Jeruzalem. 3. Ta ni po čemu se ne razlikujete od drugih ljudi osim po svojemu tjelesnom obrezanju. Držim da se nitko od vas ne bi usudio nijekati da je Bog predviđao i predviđa ono buduće te da svakome pripravlja dostojnu nagradu. Stoga vam se to dogodilo s pravom i po zasluzi. 4. Jer ubiste pravednika39 i prije njega njegove proroke, a sada onima koji svoju nadu polažu u njega i u onoga koji ga je poslao, Boga, svevišnjega kralja i stvoritelja svega, prezirete i koliko je do vas pogrđujete ih proklinjući po svojim sinagogama one koji u Krista vjeruju. Naime, nemate ovlasti na nas dignuti ruku zbog onih koji sada vama vladaju, no svaki put kada biste to mogli, to biste i učinili. 5. Zato vam Bog po Izaiji dovikuje govoreći:

Gledajte kako pravednik gine, i nitko ne mari; uklanja se ljude pravedne, i nitko ne shvaća. Da, zbog nepravde 37

Usp. Lev 26,40-41. U vrijeme nastanka Razgovora, oko 135. godine, Zidovi su bili izloženi rimskoj represiji zbog ustanka pod vodstvom Bar Kohbe. Usp. Jak 5,6; Iz 57,1. V

38

39

42

uklonjen je pravednik. Njegov će ukop biti u miru: uz~t je od njih. Pristupite sad, sinovi nepravedni, leglo prel;ubničko i djeco bludnice! S kim ste se podrugivali, na koga ste otvarali usta i komu jezik plazili?40 Židovske klevete protiv kršćana 17, 1. Drugi narodi nisu toliko nepravedni prema nama i Kristu, štoviše, vi ste odgovorni za njihove negativne predrasude o Pravedniku i o nama koji od njega potječemo. Naime, pošto ste razapeli njega, jedinoga neporočnog i pravednog čovjeka čijim se modricama liječe oni koji po njemu pristupaju Ocu te znajući da je od mrtvih uskrsnuo i uzišao na nebesa, kao što su proroštva unaprijed navijestila da će se zbiti, ne samo da se niste pokajali za zlo koje počiniste, nego ste u Jeruzalemu odabrane ljude poslali po svem svijetu da govore kako se pojavila bezbožna kršćanska sekta i da šire optužbe koje sada protiv nas ponavljaju svi koji nas ne poznaju: tako ste odgovorni ne samo za nepravdu koja se tiče samo vas, nego i svih ostalih ljudi. 2. Stoga s pravom viče Izaija: Zbog vas se moje ime pogrđuje među narodima. 41 I još: Jao duši njihovoj jer

skovaše opak naum protiv sebe samih rekavši: 'Svežimo pravednika jer nam smeta.' Tako, jest će plod svojih djela. Jao zlotvoru: zlo će ga snaći, na nj će pasti djela ruku njegovih. I opet na drugomu mjestu: Jao onima koji na se krivnju vuku kao debelom užadi i grijeh kao kal40 41

Iz 57, 1-4. Usp. Iz 52,5; Rim 2,24. 43

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

skim konopcem, onima, koji govore: 'Neka pohiti i približi ga, neka se ispuni naum Sveca Izraelova, da bismo znali.' Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim. 42 3. Potrudili ste se da protiv jedinoga besprijekornog i pravednog svjetla koga je Bog ljudima poslao po svem svijetu proširite gorke, mračne i nepravedne optužbe. On vam se učinio nezgodnim kada je protiv vas vikao: Pisano je: Dom moj Dom je molitve, a vi od njega učiniste pećinu razbojničku. 43 Pa je u hramu isprevrtao stolove mjenjača. 4. I vikao je: Jao vama, pismo-

znanci i farizeji, licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Obijeljeni grobovi, koji izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju. I pismoznancima: Jao vama, pismoznanci, jer imate ključeve: sami ne ulazite, a onima koji bi htjeli ući ne dopuštate: slijepe vođe. 44

Kršćani

poslušni novomu zakonodavcu

18, 1. Budući da si, Trifune, i sam priznao da si ono što je naš Spasitelj naučavao, držim kako nije neumjesno da osim proročkih riječi navedem i neke njegove kratke izraze. 2. Operite se, dakle, i budite čisti te uklonite iz svojih duša opakosti,45 ali tako da tu kupelj primijenite na način na koji vam Bog naređučitao

42

43 44

45

44

Usp. Iz 3,9-11; 5,18-20. Mt 21,13; Lk 19,46. Usp. Mt 23,27; Lk 11,52; Mt 23,13.16.24 Usp. Iz 1,16.

je i da se obrežete pravim obrezanjem. Ta mi bismo obdržavali tjelesno obrezanje, subote i sve blagdane, da.nismo spoznali razlog zbog kojega je sve to vama bilo propisano, tj. zbog vaše zloće i tvrdoće srca. 3. Jer ako podnosimo sve čime nas muče ljudi i zli demoni, smrt i neizrecive muke, molimo milosrđe za one koji nam nanose ta zla ništa ni od koga ne tražeći zauzvrat, kao što nam je naložio novi zakonodavac, kako, Trifune, ne bismo opsluživali 01:0 što nam ne škodi, hoću reći tjelesno obrezanje, subote i blagdane?

Spasenje pravednika bez obrezanja 19, 1. To je ono čime doista zbunjujemo, tj. kako sve to podnosimo, a ne opslužujemo i sve ostale odredbe kojima se sada bavimo. 2. Jamačno, to obrezanje nije svima potrebno, nego samo vama da biste, kao što prije rekoh, s pravom trpjeli ono što sada podnosite. Ne primamo ni onoga beskorisnog 'krštenja' iz bazena, koje je ništa u odnosu na ovo krštenje koje daje život. 3. Stoga je i Bog uzviknuo: Ostaviste njega, izvor vode žive

te iskopaste sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. 46 Pa sada vi tjelesno obrezani trebate naše obrezanje, a mi koji ga imamo vašega ne trebamo. Kada bi nam trebalo, kao što vi držite, Bog ne bi stvorio Adama neobrezana, niti bi svrnuo pogled na darove koje mu je prinio neobrezani Abel, niti bi mu omilio neobrezani Henok kojega se više ne nađe jer ga je Bog uzeo. 4. Neobrezani je Lot spašen 46

Usp. Jr 2,13.

45

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

iz Sodome, kada su ga izveli oni isti anđeli i Gospodin. Noa, rodočelnik novoga naraštaja, neobrezan uđe u arku zajedno sa svojim sinovima. Neobrezan bijaše Melkisedek, svećenik Svevišnjega, kojemu je desetinu dao Abraham, prvi koji je primio tjelesno obrezanje, i koji je blagoslovio Abrahama i po čije­ mu nalogu Bog obznani da će po Davidu ustanoviti vječnoga svećenika. 5. Prema tome, to je obrezanje potrebno samo vama da narod bude ne-narod i puk ne-puk, kao što veli Hošea, jedan od dvanaest proroka. Jer svi spomenuti pravednici, mada nisu opsluživali subote, bijahu Bogu mili, a nakon njih i Abraham i svi njegovi sinovi sve do Mojsija, za či­ jega se vremena vaš narod pokazao nepravednim i Bogu nezahvalnim, načinivši u pustinji [zlatno] tele. 6. Zato se Bog tomu narodu prilagodio i naredio da se prinose žrtve njegovu imenu, kako više ne biste štovali kumire. Međutim, vi niste opsluživali tu zapovijed, nego ste čak i svoju djecu žrtvovali kumirima.47 I opsluživanje subote vam je naložio da se spominjete Boga, naime, njegova riječ veli ovo: Da

spoznate da sam ja Bog, vaš otkupitelj.48 Smisao odredaba o jelima 20, 1. Jednako je tako naložio da se uzdržavate od nekih jela, da i pri jedenju i pijenju pred oči­ ma imate Boga, budući da ste lakoumni i skloni

odbacivanju njegove spoznaje, zbog čega i Mojsije veli: Narod je jeo i pio, a onda ustao da se zabavlja. 49 I opet: Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se pa se uzritao

ljubljeni: udebljao se, utovio, usalio pa je odbacio Boga, svoga stvoritelja. 50 Naime, Mojsije vam u Knjizi Postanka kazuje kako je pravednomu Noi Bog dopustio da jede od svega živoga osim mesa u kojem je još krv, 51 tj. od udavljenoga." 2. Budući da je on [Trifun] htio prigovoriti riječima kao zeleno poljsko bilje, 52 preduhitrio sam ga rekavši: "To kao zeleno poljsko bilje zašto ne prihvaćate u smislu u kojemu je od Boga kazana, tj. da kao što je bilje dao ljudima za hranu, tako je dao i životinje da jedu meso? Međutim, budući da neko bilje ne jedemo, vi tvrdite da je od toga vremena Noi propisano razluči­ vanje. 3. To vaše tumačenje nije vjerodostojno. Kao prvo, mogao bih pokazati da je svaka biljka hrana i da se može jesti, ali ne ću se oko toga truditi. Nego, ako među poljskim biljem pravimo razliku na temelju toga što nisu sve jestive, nije da ih ne jedemo zato što bi bile okaljane i nečiste, 53 nego zato što su gorke, otrovne ili bodljikave. Naprotiv, one koje su ukusne, hranjive i poželjne, bilo morske, bilo kopnene, želimo i jedemo ih. 4. Tako vam je Bog po Mojsiju naložio da se uzdržite od svega što je nečisto, nepravedno i opako jer, premda ste u pustinji jeli manu i vidjeli sva čudesa što ih je Bog za vas 49

50 17 •

48

46

Aluzija na kanaanski obred koji je predviđao žrtvovanje djece bogu Molohu. Ez 20,12.20; Izl 31,13.

51 52

53

Usp. Usp. Usp. Usp. Usp.

Izl 32,6; 1 Kor 10,7. Pnz 32,15. Post 9,3-4. Post 9,3. Dj 10,14.

47

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN učinio, načinili

ste zlatno tele i klanjali mu se. Stoga s pravom uvijek viče: Djeca su oni nerazumna, si-

Smisao žrtava

novi u kojima vjernosti nema. 54

22, 1. Zbog grijeha vašega naroda i idolopoklonstva Bog je odredio da se tako prikazuju darovi, a ne što bi ih on trebao. Počujte što o tome veli po Amosu, jednomu od dvanaestorice proroka, vičući: 2. Jao vama što žudite za danom Gospodnjim! Što

Subota uspostavljena kao znak 21, 1. A to što vam je, kao što prethodno rekoh, zbog vašega bezakonja i bezakonja vaših otaca Bog zapovjedio da kao znak opslužujete subotu i nametnuo ostale propise, što znači da je to bilo radi naroda, da se njegovo ime među njima ne pogrđuje, što je neke od vas ostavio na životu, sve vam to mogu pokazati same njegove riječi. 2. Uostalom, ovako po Ezekielu poručuje: Ja sam Gospodin, Bog vaš! Po uredbama

mojim hodite, čuvajte moje propise. Ne kaljajte se kumirima egipatskim i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako biste priznavali da sam ja Gospodin, Bog vaš. Ali ogorčiste me i vaši sinovi nisu hodili po mojim uredbama niti su čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, nego su moje subote oskvrnjivali. 3. I rekoh da ću gnjev svoj na njih izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji, ali to ne učinih, da se moje ime ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. Digoh ruku na njih u pustinji da ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. 4. I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: i onečistit ću ih u njihovim kućama kad budem prolazio da uništim svu prvorođenčad. 55

54

Jr 4,22; Pnz 32,20.

55

Ez 20,19.7.20-26.

48

će

vam biti taj dan Gospodnji? Tama, a ne svjetlost. Bit vam k'o onom što uteče pred lavom pa naleti na medvjeda; koji uđe u kuću i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. Neće li dan Gospodnji biti tama, a ne svjetlost, mrklina, a ne sunčan sjaj? Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše skupštine. 3. Stoga kad mi prinosite svoje paljenice i žrtve, neću ih primiti niti ću se osvrnuti na vaše spasenjske prikaze. Uklonite od mene 7:1noštvo svojih pjesama i psalama, neću slušati tvojih instrumenata. Pravda nek' poteče kao voda i pravica k'o bujica nezajažljiva. Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinj( dome Izraelov?, govori Gospodin. Prihvatili ste šator Molohov i zvijezdu boga vašega Rafana, kumire što ih sebi napraviste. 4. Odvest ću vas onkraj Damaska, govori Gospodin; Bog svemogući njemu je ime. Jao onima što uživaju na Sionu i onima koji se uzdaju u samarijsku goru. Koji su imenovani prvacima pobrali su prvine naroda, njima se obraća dom Izraelov. Svi krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, pa siđite u Gat tuđinski, najmoćnije gradove među tim kraljevstvima te vidite jesu li im područja veća od vašega? 5. Dolaze u kobni dan, primiču se i vežu uz lažne subote, leže na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljen( jedu janjad iz stada i telad iz krda; deru se uza zvuk glazbala; držahu to kao nešto stalno, a ne prolazno; će

49

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. Stog će prvi među odličnicima sad biti prognani; boravište zlotvora bit će porušeno, iz Efrajima će biti istrijebljene konjske zaprege. 56 6. I opet po Jeremiji poručuje: Paljenicama dometnite još i !danice, i jedite meso jer ocima vašim nisam dao zapovijedi ni o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske.57 7. Pa opet po Davidu u 49. psalmu ovako reče: Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. Sa Siona predivnog Bog zablista: Bog naš očito dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: Saberite mu sve pobožnike njegove koji žrtvom Savez njegov sklopiše! Nebesa objavljuju pravednost njegovu jer Bog je sudac. 8. Slušaj, narode moj, ja ću ti govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: Bog, tvoj Bog sam ja. Ne korim te zbog žrtava tvojih: paljenice su tvoje svagda preda mnom. Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova, ta moje su sve životinje šumske, ovce i goveda u gorama; znam sve ptice nebeske, i divota polja sa mnom je. 9. Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja. Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I zazovi me u dan nevolje pa ću te osloboditi, a ti ćeš me slaviti. A grešniku Bog progovara: Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, koji mrziš stegu, te riječi moje iza leđa bacaš? 10. Kad lupeža vidiš, s njime trčiš 56 57

50

Am 5,18-6,7. Jr 7,21-22.

i družiš se s preljubnikom. Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu protiv brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i pred oči ti staviti tvoje grijehe. Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbi i ne bude nikoga tko bi vas spasio. Žrtva zahvalnica me pravo štuje i to je staza na kojoj ću pokazati spasenje svoje.58 11. Prema tome, Bog od vas ne prihvaća žrtve niti je na početku zapovjedio da ih se prinosi zato što bi mu one trebale, nego zbog vaših grijeha. Isto tako i hram koji se zove jeruzalemski nazvao je svojim domom i sjedištem ne zato što bi mu on trebao, nego opet da se tamo njemu obraćate, a ne da štujete kumire. Da je tako, potvrđuje i Izaija: Kakvu kuću da mi sagradite?, govori Gospodin. Nebesa su mi prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama. 59 Bog - ljubitelj svih ljudi 23, 1. Ne prihvatimo li da je tako, doći ćemo do besmislenih zaključaka, kao da nije bio isti Bog u vrijeme Henoka i svih ostalih koji ne bijahu tjelesno obrezani niti su opsluživali subote kao ni ostalih propisa, budući da je to tek Mojsije naložio, ili da Bog nije uvijek htio da se čitav ljudski rod drži iste pravednosti. To pak držati očito je smiješno i besmislena. 2. Naprotiv, valja nam priznati da je .1 zbog grješnih ljudi te i slične propise dao on, koji · 58 59

Ps 50,1-23. Iz 66,1.

51

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

je uvijek isti, on ljubitelj ljudi, on koji sve unaprijed zna i koji ništa ne treba, on pravedan i dobar. Pa ako nije tako, recite mi, ljudi, što vi mislite o ovim pitanjima." 3. Kako nitko ne odgovori, nastavih: "Onda ću, Trifune, tebi i svima koji htjednu postati prozeliti navijestiti božanski nauk što ga čuh od onogav č~vjeka. 60 Vidite da zvijezde ne počivaju niti opsluzuJU subote. Ostanite kakvi ste bili na počet­ ku. Ta, ako prije Abrahama nije trebalo obrezanja ni prije Mojsija opsluživanja subote, blagdana ni ž:tava, ~e treba ih ni sada, nakon što se pojavio Sm BozJI Isus Krist, prema Očevoj volji bez grijeha rođen od Djevice od Abrahamova roda. 4. Ta i sam Abraham, dok još bijaše neobrezan zbog vjere kojom je uzvjerovao Bogu, bio je opravdan i blagoslov~je1:, kao što pokazuje Pismo. Obrezanje je pak pnm10 kao znak, a ne kao opravdanje, kao što nas i Pismo i zbilja tjeraju priznati. Tako da je glede onoga nar.oda s pravom rečeno: Neka se od svoV

ga roda odstrani onaj tko se osmog dana ne obreže.61 5. Nadalje, to što ženski rod ne može primiti tjelesnoga obrezanja pokazuje da je to obrezanje dana ~ao znak, a 1:e ~ao djelo pravednosti. Naime, Bog Je tako stvono zene da i one mogu jednako vršiti sve što je pravedno i krjeposno. Doista, vidimo ~a je tje~esno u~trojstvo muškarca drukčije nego u ~ene, ~l~ ne mozemo na temelju toga utvrditi da je Jedno 1h drugo pravedno ili nepravedno, nego na temelju pobožnosti i pravednosti.

Krv spasenja 24, 1. I ovo bih vam, ljudi, mogao pokazati," nastavio sam, "da osmi dan više nego sedmi sadrži otajstvo, što ga je Bog po njemu navijestio. No kako ne bi izgledalo da želim promijeniti temu, shvatite, preklinjem vas, da je krv onoga obrezanja dokinuta te da mi vjerujemo u krv koja daje spasenje. Sada je jedan savez, 62 a iz Siona je izišao drugi zakon. 63 2. Kao što je prethodno bilo naviješteno, Isus Krist sve koji žele obrezuje kamenim noževima, 64da postane narod pravedni koji čuva vjernost, koji prihvaća istinu i čuva mir. 65 3. Dođite k meni svi vi koji se Boga bojite, koji želite vidjeti sreću Jeruzalema. 66 Dođite, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! Da, odbacio je svoj narod, dom Jakovljev. 67 Dođite svi narodi, saberimo

se u Jeruzalemu68 koji više ne će biti napadan zbog grijeha naroda. Doista, 4. pokazah se onima koji me ne traže, nađoše me oni koji ne pitahu za me, dovikuje po Izaiji. Rekoh: Evo me, narodima koji ne prizivaše ime

moje. Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom i buntovničkom, koji hodi putem zlim, za svojim grijesima. Narod je to koji me bez prestanka u lice srdi. 69

62 63 64

65 66 67

60

61

52

Riječ

je o starcu koji se spominje u Uvodu (usp. Razg. 3,1). Post 17,14.

68 69

Usp. Iz 55,3; Jr 31,31. Usp. Mih 4,2; Iz 2,3. Jš 5,2-3. Usp. Iz 26,2-3. Usp. Ps 66,16; 126,4-5. Usp. Iz 2,5-6. Usp. Jr 3,17. Iz 65,1-3.

53

JUSTIN

Upitna baština Izraelova 25, 1. Oni koji se smatraju pravednima i tvrde da su Abrahamova djeca70 htjeli bi s nama primiti u baštinu barem maleno mjesto, kao što Duh Sveti po Izaiji kazuje, kada kao u njihovo ime ovo veli: 2. Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i

slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga?Gdje je obilje tvoga milosrđa kojim si nas uzdržao, Gospodine? Ta ti si naš Otac, jer Abraham nas ne poznaje niti nas Izrael priznaje. Nego si ti, Gospodine, naš Otac, oslobodi nas; tvoje je ime oduvijek nad nama. Zašto nas puštaš da lutamo, Gospodine, daleko od tvojih putova, zašto si nam otvrdnuo srca pa da te se više ne bojimo? 3. Vrati se radi slugu svojih, radi plemena tvoje baštine, da bismo u baštinu primili bar malo od tvoje svete gore. Postadosmo kao na početku kad nam nisi zapovijedao niti se tvoje ime nad nama zazivala. O, da rastvoriš nebesa, od straha tresla bi se brda i istopila kao vosak pred ognjem;71 oganj će proždrijeti tvoje neprijatelje i tvoje će se ime očitovati među tvojim protivnicima, pred tvojim licem narodi će se smesti. 4. Učiniš li djela slavna, strah od tebe obuzeo bi brda. Odvijeka nismo čuli, niti su nam oči vidjele Boga osim tebe, ni djela osim tvojih koja činiš onima koji se uzdaju u tvoje milosrđe. Pomažeš onima što pravdu čine i spominju se putova tvojih. Gle, rasrdio si se, a mi griješismo. Time se odmetnusmo i svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane, i vijani smo k'o lišće zbog bezakonja naših: tako nas vjetar otpuhuje. 5. Nikog nema da tvoje ime prizo70 71

54

Usp. Lk 16,15; 3,8; Mt 3,9. Usp. Ps 97,5; Mih 1,4.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

ve, ni ikog da se sjeti tebe prigrliti, jer lice si svoje od nas sakrio i ostavio nas zbog naših grijeha. Pa ipak, sad se okreni, Gospodine, ta svi smo mi narod tvoj! Opustošen je grad tvoga svetišta, Sion postade pustinjom, a Jeruzalem prokletstvom; dom, svetinja naša i ponos, u kom te oci naši blagoslivljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. A ti si, Gospodine, sve to dopustio, šutio i nas silno ponizio." 72 6. Na to će Trifun: "Što time hoćeš reći, da nitko od nas ne će ništa baštiniti na svetoj gori Božjoj?"

Pogani - subaštinici patrijarha i proroka 26, 1. Odgovorih: "Ne kažem to, nego da oni koji su Krista progonili, a i dalje ga progone te se ne kaju, na svetoj gori ne će ništa baštiniti. Naprotiv, narodi koji u njega budu vjerovali i pokajali se za svoje grijehe uživat će baštinu zajedno s patrijarsima i prorocima te pravednicima Jakovljeva roda. Makar ne obdržavali subote, niti se obrezali, niti slavili blagdane, ipak će imati udjela u svetoj Božjoj baštini. 2. Ta po Izaiji Bog ovako govori:

Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, za ruku ću te uzeti i učvrstiti; i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. 73 3. I opet: Podignite stijeg narodima! Evo, Gospodin oglasuje do nakraj zemlje: 'Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj, s 72 73

Iz 63,15-64,11. Iz 42,6-7.

55

JUSTIN

njim je naplata njegova i djelo njegovo ispred njega; i nazvat će ga svetim narodom, otkupljenim od Gospodina, a tebe će zvati traženim, a ne ostavljenim gradom.' Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Onaj što veličanstveno odjenut pun snage korača? Ja naučavam pravdu i sud spasonosan. 4. Zašto ti je odjeća crvena i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? U kaci sam sam gazio, od naroda nikog ne bijaše sa mnom; u gnjevu ih izgazih i zgnječih ih kao zemlju, po zemlji prolih krv njihovu. Jer za njih dođe dan naplate, i primače se godina otkupljenja. Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika, pozorno promotrih, al' ne bješe potpore; moja mi mišica pomože i moja me srdžba poduprla: u gnjevu svom ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom." 74 Razlog Božjih zapovijedi

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM već

trebali shvatiti i da shvatite da, sve ako vam je po svim prorocima Bog zapovjedio da činite ono što vam i po Mojsiju zapovijeda, sve je to zbog tvrdoće vaših srdaca i nezahvalnosti prema onome koji uvijek isto kazuje, da biste se na taj način pokajali i njemu omilili te da ne žrtvujete sinove svoje i svoje kćeri zlodusima niti da se s tatima bratimite,

za mitom hlepite, za darovima letite, da siročadi pravdu ne uskraćujete i da vam udovička parnica ne bude na srcu,76 zatim da vam ne budu ruke ogrezle u krvi. 77 3. Naime, i kćeri sionske ispružena vrata hode, okolo okom namiguju i vuku haljine. 78 I opet viče Bog: Svi zastraniše, svi se zajedno pokvariše: nikoga nema tko bi razumio, nijednoga nema. Jezikom lažno laskaju, grob otvoren grlo je njihovo, pod usnama im je otrov ljutičin, razvaline i nevolja na njinim su putima, a put mira oni ne poznaju. 79 4. Prema tome, kao što vam je na

27, 1. Trifun upita: "Zašto od riječi proroka navodiš probrane, ono što ti se sviđa, a ne spominješ one koje jasno zapovijedaju opsluživanje subote? Naime, po Izaiji je ovako rečeno: Zadržiš li nogu da

ove propise dao zbog vaših zloća, tako, jer ste u njima ustrajali, štoviše umnožili ste ih, po tim istim propisima Bog vas poziva da ga se spomenete i da ga spoznate. A vi ste pak narod okorjela srca80

ne pogaziš subotu tako da u sveti dan ne činiš što ti se prohtije i nazoveš li subotu milinom tvome Bogu posvećenom, nećeš kročiti nogom prema poslu niti izustiti riječi iz svojih usta: uzdat ćeš se u Gospodina, a on će te dovesti do zemaljskih dobara, dat će ti da uživaš u baštini oca tvoga Jakova; jer Gospodnja su usta govorila." 75

i bezuman, 81 slijep82, hrom, 83 sinovi u kojima vjernosti

2. A ja ću na to: "Nisam, prijatelji, zanemario ta proroštva što bi mi ona bila protivna, nego jer ste 74 75

56

Iz 62,10-63,6. Iz 58,13-14.

početku

nema, 84 kao što sam veli samo ga usnama časte, a srce im je daleko od njega, i naučavate svoje, a ne njegove Iz 1,23. Iz 1,15. 78 Usp. Iz 3,16. 79 Usp. Rim 3,11-17 (Ps 14,3; 5,10; 140,4; Iz 59,7-8). 80 Usp. Ez 3,7. 81 Usp. Jr 4,22. 82 Usp. Iz 42,18. s3 Usp. 1 Kr 18,21. 84 Pnz 32,20. 76 77

57

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

uredbe. 85 5. Zato, recite mi, zar je Bog htio da griješe svećenici dok prikazuju subotnje prinose ili oni koji se subotom daju obrezati ili koji obrezuju, budući da sam on naređuje da se novorođenčad svakako obreže osmoga dana, pa makar bila i subota? Ili zar nije mogao učiniti tako da se novorođenčad obreže dan prije ili dan nakon subote, ako je znao da je zlo to činiti subotom? Ili zašto nije one koji su prije Mojsija i Abrahama nazvani pravednicima i njemu omiljeli, a nisu bili obrezani niti su opsluživali subote, zašto njih nije poučio da sve to čine?" Spoznati Boga i Krista 28, 1. Na to će Trifun: "I prije smo to od tebe i pozorno pratili jer je, pravo govoreći, vrijedno pažnje. I meni ne izgleda da treba reći, kao što mnogi čine, da je to zato što se Bogu tako svidjelo; naime, tako uvijek čine oni koji ne znaju odgovoriti na postavljeno pitanje." 2. Nastavih: "Budući da svoje dokazivanje i obrazlaganje izvodim iz Svetoga pisma i činjeni­ ca, ne biste trebali otezati ni oklijevati povjerovati meni zato što sam neobrezan. Jer preostalo vam je malo vremena da nam pristupite. Ako Krist dođe, uzalud ćete se kajati, zaludu ćete plakati jer vas ne će uslišati. Jeremija je dovikivao narodu: Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. Obrežite se Gospodinu, skinite obrezak sa srca svoga. 86 3. Nemojte, dakle, čuli

sijati u trnje ni po neobrađenoj zemlji odakle ne ćete ubrati ploda. Spoznajte Krista i eto u vašim srcima krasne ljetine, krasne i rodne. Evo, bliže se dani - kaže Gospodin -kad ću svrnuti svoj pogled na sve koji su obrezani na tijelu, na Egipat i Judeju, na Edom i sinove Moabove, jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca. 87 4. Vidite da nije to obrezanje koje je Bog htio dati kao znak: ništa ne koristi Egipćanima, ni sinovima Moabovim, ni sinovima Edomovim. A makar bio Skit ili Perzijanac, samo da poznaje Boga i njegova Krista te opslužuje njegova vječna načela pravednosti, ima pravo, uistinu korisno obrezanje, Bog ga ljubi te uživa u njegovim darovima i prinosima. 5. Iznijet ću vam, prijatelji, riječi samoga Boga kada se obraćao narodu po Malahiji, jednomu od dvanaestorice proroka: Ovako piše: Niste mi mili - govori Gospodin - i ne primam žrtve iz ruku vaših. Jer od istoka sunčeva do zapada moje se ime slavi među narodima, i na svakom se mjestu prinosi žrtva čista Imenu mojemu, jer se moje Ime časti među narodima - govori Gospodin. A vi ga naprotiv skvrnite. 88 6. I po Davidu reče: Narod koji ne poznavah služi mi; što ušima čuje posluša me. 89

Jedinstvo Božjega naroda 29, 1. Proslavimo Boga, u jedno sabrani narodi, jer je i nas pohodio; proslavimo ga po Kralju slave i 87

85 86

58

Usp. Iz 29,13; Mt 15,8-9. Jr 4,3-4.

88

89

Usp. Jr 9,24-25. Mal 1,10-12. Usp. Ps 18,44-45.

59

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

Gospodaru sila. 90 Jer svidješe mu se i narodi, naše su mu žrtve milije od vaših. Zašto bih onda i dalje poštivao obrezanje ako imam Božje svjedočanstvo? Čemu mi to krštenje kada sam kršten Duhom Svetim? 2. Držim da sam rečenim uvjerio i onoga tko teško shvaća. Ta nisu ovo riječi koje sam ja složio ni ljudsko umijeće uresila, nego one što ih je David pjevao, Izaija navijestio, Zaharija obznanio i Mojsije zapisao. Priznaješ li to, Trifune? To se nalazi u vašim knjigama, odnosno ne u vašima, nego u našima; ta mi ih se držimo dok, naprotiv, vi ih čita­ te, ali im ne razumijete smisao. 3. Nemojte se stoga toliko mučiti i ne predbacujte nam tjelesno obrezanje, da ga je sam Bog ustrojio, i ne smatrajte da či­ nimo nešto strašno ako subotom pijemo topli napitak. Ta toga dana Bog jednako svijetom upravlja kao i ostalih dana, a i velikim je svećenicima naređena da, kao i drugih dana, i ovoga jednako prikazuju prinose, i napokon, toliki pravednici bili su potvrđeni svjedočanstvom samoga Boga, mada nisu opsluživali tih zakonskih odredaba. Kršćani

bio pozvan na obraćenje i pokajanje duha te da je to vječno proroštvo nakon Mojsijeve smrti izišlo na vidjelo. 2. A to je, ljudi, bilo rečeno u psalmu. Naime, da ih [Gospodnje odredbe] držimo slađima od meda, meda samotoka, 91 mi koji po njima postadosmo mudri, vidljivo je iz činjenice da se ni pod prijetnjom smrti ne odričemo njegova Imena. Nadalje, svima je očito da mi koji u njega vjerujemo molimo ga da nas očuva od tuđinaca, tj. od duha zloće i zablude, kao što izražava proročka riječ koja predstavlja nekoga od onih što u nj vjeruju. 3. Naime, uvijek zazivamo Boga da nas po Isusu Kristu očuva od demona k9jima je štovanje Boga strano, a kojima smo se nekoć klanjali, da bismo, po njemu se obrativši Bogu, bili besprijekorni. Mi ga zovemo pomoćnikom i otkupiteljem; moći njegova imena demoni se boje pa se danas u ime Isusa Krista, [raspeta] pod Poncijem Pilatom, upraviteljem Judeje, njih zaklinje i pokorava. Svima je, dakle, očito da mu je Otac dao takvu moć da su demoni podvrgnuti njegovu imenu i rasporedbi njegove muke i smrti.

ispunjavaju Božje odredbe Kristova moć o drugomu dolasku

30, 1. Naprotiv, svojoj zloći pripišite što bezumni ljudi ružno govore o Bogu, tvrdeći da nije uvijek sve jednako poučavao istoj pravednosti. Tako su se te uredbe činile nelogične i Boga nedostojne mnogima koji bez dara razumijevanja nisu shvatili da je vaš narod, dok je činio zlo i u duši bolovao,

31, 1. Ako je takva moć bila i još uvijek je vezana uz rasporedbu muke, kolika li će biti o njegovu slavnomu dolasku? Jer doći će kao Sin Čovječji na oblacima, kako objavljuje Daniel, a s njim će doći i anđeli. 2. Evo tih riječi: Gledao sam dok prijestolja ne

90

91

60

Usp. Ps 24,10.

Ps 19,11.

61

JUSTIN

bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odjeća mu bijela poput snijega, a vlasi na glavi kao čista vuna; njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i kotači kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla izvirući ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade posluživahu ga. Knjige se otvoriše i sud sjede. 3. Slušah tada zvuk velikih riječi što ih ispuštaše rog, i neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadana i predano ognju. I ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na određeno vrijeme i rok. Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazio je kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome, stupi preda nj i oni koji posluživahu dovedu ga k njemu. 4. Njemu bi predana vlast i kraljevsko dostojanstvo i svi narodi zemlje po plemenima te sva slava. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći niti će njegovo kraljevstvo propasti. I prestravi mi se zbog toga sav duh, viđenja me uznemiriše. Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 'One četiri goleme nemani jesu četiri kraljevstva koja će biti izbrisana sa zemlje i oduzet će im se kraljevstvo za vijeke vjekova.' 5. Zaželjeh tada saznati potankosti o četvrtoj neman( koja je sve uništavala i bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene kandže; žderala je, i mrvila, i nogama gazila što preostajaše; i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o jednom od njih koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji se izgledom isticao nad drugim rogovima. I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv svetaca te ih nadvladava, dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme da sveci Svevišnjega preuzmu kraljevstvo. 6. I o četvrtoj nemani mi bi rečeno: 'Bit će to 62

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM četvrto

kraljevstvo na zemlji, koje će nadvladati sva ta kraljevstva i progutat će svu zemlju, opustošiti je i uništiti. A deset rogova - ustat će deset kraljeva [i drugi] nakon njih, koji će zloćom nadmašiti prethodne, oborit će tri kralja. On će huliti na Svevišnjega, zatirati preostale svece Svevišnjega; zauzet će se da promijeni blagdane i vremena; bit će predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 7. Tada će zasjesti Sud, vlast mu oduzeti da razara i sasvim uništi. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se svetom narodu Svevišnjega da vlada zauvijek i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.' Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen, stanje mi se promijeni, ali ovo rečeno sačuvah u svom srcu." 92 Razlikovati dva Kristova dolaska 32, 1. Pošto zašutjeh, Trifun reče: "Čovječe, to i drugo takvo u Pismima tjera nas d~ čekamo slavnoga i velikoga onoga koji kao Sin Covječji od Pradavnoga prima kraljevstvo. A onaj vaš koga nazivate Kristom bijaše bez časti i slave, toliko da je zapao u krajnje prokletstvo predviđeno Božjim zakonom: ta bio je raspet." 93 2. Odvratih mu: "Ljudi, ako Pisma koja sam gore naveo ne kažu da mu je izgled bio bez ljepote i sjaja, i rođenje neizrecivo, da će za njegovu smrt biti usmrćeni bogati, da smo njegovim modricama iscijeljeni 92

93

Dn 7,9-28. Usp. Pnz 21,23; Gal 3,13.

63

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

i da je morao biti odveden ko ovca, 94 ako vam nisam uspio objasniti da su dva njegova dolaska, jedan o kojemu ste ga proboli i drugi o kojemu ćete spoznati onoga koga ste proboli95 pa će vaša plemena naricati, ple-

me po pleme, žene na jednoj strani, muškarci na drugoj, 96 kao da sam govorio ono što je nerazumljivo i nesigurno. No u čitavu ovomu govoru svoje dokazivanje temeljim upravo na onome što smatrate svetim i proročkim spisima, nadajući se da će se netko od vas naći u onomu rodu po milosti Gospodina Sabaota ostavljenom za vječno spasenje. 97 3. Dakle, da bi vam sada bilo jasnije o čemu se radi, pridodat ću i druge riječi kazane po blaženomu Davidu iz kojih ćete moći uvidjeti da sveti i proročki Duh Krista naziva Gospodinom te da ga Gospodin Otac svega poziva sa zemlje i smješta sebi zdesna dok ne podloži neprijatelje za podnožje njegovim nogama, 98 a što se dogodilo kada je, nakon što je uskrsnuo od mrtvih, naš Gospodin uzišao na nebo, u punini vremena, i kada je već pred vratima onaj koji će izreći bezbožne i sramotne stvari protiv Svevišnjega, a koji će, kako obznanjuje Daniel, vladati jedno vrijeme i [dva] vremena i polovinu vremena. 99 4. Vi pak, ne znajući koliko dugo treba vladati, drukčije mislite te spomenuto vrijeme tumačite kao sto godina. Ako je tako, čovjek bezakonja100 bi trebao vladati najmanje tristo pedeset godi94 95

96 97

98 99

100

64

Usp. Iz 53,2-9. Usp. Zah 12,10; Iv 19,37; Otk 1,7. Usp. Zah 12,12. Usp. Iz 1,9; Rim 9,29. Usp. Ps 110,1. Dn 7,25. Usp. 2 Sol 2,3.

na, ako izraz svetoga Daniela 'vremena' shvaćamo kao samo dva vremena. 5. Sve to što sam tek usputno spomenuo kazujem vam da se napokon uvjerite u ono što je Bog protiv vas rekao, tj. da ste djeca nerazumna, 101 i još: zato, evo, namjeravam promije-

niti ovaj narod i promijenit ću ih, i uklonit ću mudrost mudrih i skrit ću umnost umnih, 102 da prestanete sami sebe i one koji vas slušaju zavaravati te se dadnete poučiti od nas kojima je Kristova milost udijelila mudrost. 6. Evo, dakle, riječi kazanih po Davidu: Reče

Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama. Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja. Uza te je kneževstvo za dan tvog junaštva u sjaju tvojih svetih; prije zore iz krila te rodih.' Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: 'Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu.' Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile. Na putu će se napit' iz potoka; zato će visoko dignuti glavu." 103 Psalam 110. odnosi se na Krista 33, 1. Nastavih: "Nije mi nepoznato da žarko želite ovaj psalam protumačiti tako kao da se odnosi na kralja Ezekiju, ali odmah ću vam na temelju samih riječi psalma pokazati da se varate. Reče­ no je: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati, i: Zauvijek 101

102 103

Jr 4,22. Usp. Iz 29,14. Ps 110,1-7.

65

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

ti si svećenik po redu Melkisedekovu, uz ono što slijedi i prethodi. Ezekija pak nikada nije bio svećenik niti je Božji svećenik zauvijek: glede toga ne ćete se usuditi protusloviti mi. Da je doista to rečeno o našemu Isusu, obznanjuju sami ti izrazi. Ali uši su vam zatvorene i srca zaslijepljena. 104 2. Glede onoga Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu: zbog vašega nevjerovanja Bog je zakletvom obznanio da je on sveće­ nik po redu Melkisedekovu, tj. da je poput Melki. sedeka, prema onomu što piše Mojsije, postao sve. ćenik Svevišnjega i on, koji bijaše svećenik neobrezanih, blagoslovi obrezanoga Abrahama koji mu je prinio desetine: tako je Bog pokazao da će onaj koga je Duh Sveti nazvao njegovim vječnim sveće­ nikom i Gospodinom biti svećenik i Gospodin neobrezanih te da će jednako i obrezane što mu pristupe, tj. koji u nj povjeruju i od njega zaištu blago. slov, prihvatiti i blagosloviti. I da će on najprije biti ' skroman čovjek, a zatim preuzvišen pokazuje završetak psalma gdje veli: Na putu će se napit' iz potoka, pa onda: zato će visoko dignuti glavu. i

Proročanstvo

Psalma 72.

34, 1. I dalje da vas uvjerim kako ništa od Pisama niste razumjeli, navest ću drugi psalam što ga je Duh Sveti diktirao Davidu, psalam za koji vi tvrdite da se odnosi na Salomona, koji također bijaše vaš kralj: međutim, i on se zapravo odnosi na na104

66

Usp. Iv 12,40; Iz 6,10.

šega Krista. Vi se pak zavaravate oslanjajući se na dvoznačne izraze. Naime, gdje je rečeno savršen je zakon Gospodnji, 105 vi ne shvaćate da se to odnosi na zakon koji će doći nakon Mojsijeva, nego baš na onaj koji je po Mojsiju dan, premda Bog obznanjuje da će dati novi zakon i sklopiti novi savez. 106 2. A gdje je rečeno: Bože, sud svoj daj kralju, 107 tvrdite da psalam govori o Salomonu, budući da on bijaše kralj, dok riječi pslama posve jasno govore da se radi o vječnomu kralju, tj. Kristu. Naime, Krist je naviješten kao kralj, svećenik, Bog, Gospodin, anđeo, čo­ vjek, vojskovođa, stijena, rođeno dijete, prvo podložan trpljenju, da bi potom uzišao na nebesa te ponovno došao u slavi s vječnim kraljevstvom: to ću pokazati na temelju čitava Svetoga pisma. 3. No da biste razumjeli ovo što govorim, navest ću riječi psalma. Evo ih: Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima tvojim po pravici! Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a klevetnika on će oboriti. I živjet će dugo kao sunce i prije mjeseca u sva pokoljenja. Sići će kao kiša na travu, kao kap što natapa zemlju. 4. U danima njegovim cvjetat će pravda i obilje mira, sve dok bude mjeseca. I vladat će od mora do mora i od rijeka do granica svijeta. Etiopljani će preda nj pasti ničice, i neprijatelji njegovi lizat će prašinu. Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. Klanjat će mu se svi vladari ze105 106 107

Ps 19,8. Usp. Iz 2,3; 51,4; Mih 4,2; Jr 31,31; Iz 55,3; Heb 8,8. Ps 72,1.

67

JUSTIN

mlje, svi narodi služit će njemu. On će siromaha osloboditi od moćnika, i nevoljnika koji pomoćnika nema. 5. Smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: otkupit će ih od lihve i nepravde i oni će časti~ ti njegovo ime. Živjet će i darivat će ga zlatom iz Arabije, svagda će za njega moliti, čitavog će ga dana blagoslivljati. Bit će oslonac na zemlji, dizat se na vrhuncima bregova; nad Libanonom će se dizati njegov plod, po gradovima će cvjetati kao trava na livadi. 6. Ime će mu biti blagoslovljena dovijeka, ono živi i prije sunca. U njemu će biti blagoslovljena sva plemena zemlje, svi će ga narodi veličati. Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! I blagoslovljena slavno mu ime dovijeka i u vijeke vjekova. Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! Na kraju ovoga upravo izrečena psalma dopisano je: Time se završavaju himni Jišajeva sina Davida. 7. Znam da je Salomon bio slavan i velik kralj, za čije je vladavine izgrađen jeruzalemski hram; međutim, isto je tako jasno da se ništa od onoga što je u psalmu reče­ no ne odnosi na njega. Naime, niti su mu se klanjali svi kraljevi, niti je vladao sve do krajeva zemlje, niti su njegovi protivnici pavši preda nj lizali prašinu. 8. Štoviše, usuđujem se reći i ono što je on učinio, a što piše u Knjizi o Kraljevima, tj. da je zbog žene u Sidonu štovao kumire, nešto što ne dopuštaju da se čini ni oni pogani koji su po raspetomu Isusu spoznali Boga stvoritelja svega, koji naprotiv podnose svakovrsne uvrede i kazne sve do smrti jer ne žele štovati kumire niti jesti ono što je kumirima žrtvovana."

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Krivovjerci su lažni proroci 35, 1. A Trifun će: "Ipak čujem da mnogi od onih koji tvrde da vjeruju u Krista i nazivaju se kršćanima blaguju meso žrtvovana kumirima tvrdeći da im to ništa ne škodi." 2. Odgovorih: "U tome što ima takvih ljudi koji se priznaju kršćanima i tvrde da vjeruju u Isusa raspetoga kao Gospodina i Krista, a ne drže se njegovih odredaba nego nauka prijevarnih duhova, mi učenici pravoga i čistoga nauka Isusa Krista nalazimo razlog da budemo vjerniji i postojaniji u nadi koju je on navijestio. Zapravo, ne vidimo drugo nego stvarno ispunjenje onoga što je on unaprijed pretkazao da će se dogoditi u njegovo ime. 3. Naime, rekao je: Mnogi će doći u moje ime, u ovčjem

odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. I: Bit će razdora i krivovjerja. I još: Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivi. I opet: Ustat će mnogi lažni kristi i lažni proroci te će mnoge zavesti. 108 4. Mnogo ih je, dakle, bilo, a i bit će ih, prijatelji, koji su došavši u Isusovo ime nauča­ vali da se govori i čini ono što je bezbožno i opako. Mi ih nazivamo po imenima onih od kojih ti nauci i mišljenja potječu. 5. Ti zapravo na svoj način uče · pogrđivati Stvoritelja svega i Krista, čiji je dolazak naviješten, i Boga Abrahamova, !zakova i Jakovljeva. S njima nemamo ništa zajedničko i znamo da su bezbožnici, opaki, nepravednici i bezakonici te da Isusa uopće ne štuju, nego ga priznaju samo ri108

68

Mt 24,5; 7,15; usp. 1 Kor 11,18-19; Mt 7,15; usp. Mt 24,11.24; Mk 13,22.

69

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN ječima.

6. Nazivaju se kršćanima na isti način kao i pogani koji Božje ime ispisuju na svoje rukotvorine, a onda sudjeluju u bezbožnim i opakim obredima. Među njima jedni se zovu marcioniti, drugi valentinovci, treći bazilidovci, četvrti saturnilovci, svaki prema imenu rodočelnika dotičnoga nauka: svatko od njih smatra da filozofira pa misli, kao što na početku već rekoh, da za nauk koji slijedi mora uzeti ime po začetniku toga filozofskog sustava. 7. Prema tome, kako rekoh, znamo ne samo iz svega toga što je Isus predvidio da će se nakon njega zbiti, nego i iz mnogih drugih stvari koje je prorekao da će se dogoditi onima koji vjeruju i priznaju da je on Krist. Zapravo, sve što trpimo nama, koji smo ubijani od svojih susjeda, unaprijed je nagovijestio da će se dogoditi tako da se nijedna njegova riječ ili djelo ne mogu osporiti. 8. Stoga molimo i za vas, kao i za sve ostale ljude koji nas mrze, da se s nama obratite Kristu Isusu, koga djela, što i sada zazivom njegova imena postaju čudesa, i nauk, i proroštva o njemu potvrđuju da je potpuno savršen i besprijekoran pa da više ne bljujete hule, nego vjerujete u njega i o njegovu budućemu dolasku u slavi budete spašeni, a ne osuđeni na oganj."

Krist, kralj slave 36, 1. On pak odgovori: "Recimo da je tako kako kažeš: da je Krist nazvan stijenom i da je prorečeno kako mora trpjeti te poslije svojega prvog dolaska, za koji je naviješteno da će se pojaviti kao 70

trpeći,

doći

u slavi kao sudac sviju ljudi te postati vječni kralj i svećenik. No pokaži da je on taj za koga je sve to prorečeno." 2. Onda nastavih: "Prema tvojoj želji, Trifune," rekoh, "doći ću do toga što hoćeš da pokažem, kada za to bude vrijeme. Sada mi prvo dopusti da navedem ona proroštva koja sam odabrao, kako bih pokazao da Krista Duh Sveti simbolički naziva Bogom, Gospodarom sila i Jakovom te da su vaši tumačitelji kako Bog obznanjuje bezumni 109 jer tvrde da se ne radi o Kristu, nego o Salomonu kada je prenio šator svjedočanstva u hram što ga je dao izgraditi. 3. A evo Davidova psalma: Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se da prevari svoga bližnjega. 4. Taj će primiti blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže Gospodina, koji traže lice Boga Jakovljeva. Podignite svoja vrata, knezovi, dižite se, dveri vječne, pa će ući Kralj slave. Tko je taj Kralj slave? Gospodin silan i junačan u boju. Podignite svoja vrata, knezovi, dižite se, dveri vječne, i ući će Kralj slave. Tko je taj Kralj slave? Gospodar sila, on je Kralj slave.11° 5. Već sam pokazao da Gospodar sila nije bio Salomon, nego naš Krist: kada je od mrtvih uskrsnuo i uzišao na nebo, knezovima od Boga za to zaduženima bi zapovjeđeno da otvore vrata nebeska da 109 110

treba

Usp. Jr 4,22. Ps 24,1-10.

71

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

uniđe

Kralj slave pa uzišavši sjedne zdesna Ocu dok ne podloži dušmane za podnožje svojim nogama, 111 kao što je pokazano u drugomu psalmu. 6. Međutim, kada ga nebeski knezovi vidješe bez ljepote, bez slave i časti, 112 ne prepoznavši ga, pitaju: Tko je taj Kralj slave? Onda im Duh Sveti i u svoje i u Oče­ vo ime odgovara: Gospodar sila, on je Kralj slave. Ta svatko će priznati da ni za Salomona, koji doista bijaše slavan kralj, ni za šator svjedočanstva nitko od onih koji stajahu na vratima jeruzalemskoga hrama ne bi se usudio pitati: Tko je taj Kralj slave?

ska čast ljubi što je pravo. Ti si pravednost utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu. Uzvisujte Gospodina, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: jer on je svet. 4. Mojsije i Aron među svećenicima njegovim, i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Gospodina, veli Pismo, i on ih usliša. Iz stupa od oblaka govoraše njima: čuvahu njegova svjedočanstva i odredbe što ih njima dade. Gospodine, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao sve grijehe njihove. Uzvisujte Gospodina, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Gospodin, Bog naš." 114

Ostali tekstovi o Kristu kralju

Krista valja štovati

37, 1. I u Psalmu 46.", nastavih, "o Kristu je reče­ no: Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje. Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte! Jer Bog je kralj nad zemljom svom, pjevajte vrsno! Bog zakraljeva nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju svojem. Prvaci se sabiru poganski k Bogu Abrahamovu jer su Božji vlastodršci zemlje veoma uzvišeni. 113 2. Zatim u 98. psalmu Duh vas Sveti prekorava i obznanjuje da je on, koga ne želite priznati kraljem, kralj i Gospodin i Samuelov, i Aronov, i Mojsijev i ukratko sviju ostalih. Evo riječi toga psalma: 3. Gospodin kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese. Velik je Gospodin na Sionu i uzvišen nada sve narode. Nek' slave ime tvoje veliko, jer je strašno i sveto i kraljev-

38, 1. Nato Trifun reče: "Čovječe, bolje da smo poslušali naše učitelje, koji su odredili da se s vama ne družimo, i nismo trebali s tobom započinjati ovaj razgovor. Pa ti govoriš mnoge bezbožnosti pokušavajući nas uvjeriti da je taj raspeti bio s Mojsijem i Aronom, da im je govorio iz stupa od oblaka, pa onda postavši čovjekom, da je bio raspet, uzišao na nebo, kako bi se ponovno vratio na zemlju, te da ga valja štovati." 2. Na to odgovorih: "Znam da vam je, kao što Božja riječ kaže, ova velika mudrost Stvoritelja svega i svemogućega Boga skrivena. 115 Zato suosjećam s vama i uveliko se trudim ne biste li razumjeli ovo naše mišljenje, protivno vašemu, ako ništa drugo, a ono da na dan suda ne budem odgovoran. Čut ćete

111 112 113

72

Ps 110,1. Usp. Iz 53,2-3. Ps 47,6-10.

114 115

Ps 99,1-9. Usp. Iz 29,14; l Kor 1,19; 2,7.

73

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

ono što izgleda još udaljenije od vašega mišljenja: nemojte se uznemiravati, nego radije još spremnije poslušajte i istražujte, prezrevši predaju svojih učite­ lja jer, dakako, proročki duh razotkriva njihovu nesposobnost da razumiju Božje riječi pa radije uče svoj nauk. 3. U 44. je psalmu tako o Kristu rečeno ovo: Iz s~ca ~~ n~vir:t rifeči divne: kralju kazujem svoja djela, jezi~ mi_1e k o pisal7ka hitra pisara. Lijep si, najljepši od ljudskih smova, po usnama ti se milina prosula; stoga te Bog blagoslovio dovijeka. Pripaši mač uz bedra, junače; u svom sjaju i ljepoti kreni i stupaj i vladaj, za istinu, za blagost i pravdu: desnica će te tvoja čudesno voditi. Oštre su streli~e tvoje~. siln_i, narodi padaju pred tobom - u srcu kraljevih ~1epn7atel7a. 4. Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. Ljubio si pravednost, a mrzio bezakonje, stoga te Bog, Bog tvoj, pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih iz kojih te obveseliše. Kraljevske su kćeri tebi na čast, zdesna ti je kraljica u zlatnoj, šarenoj odjeći. Slušaj, kćeri, po~ledat ~ri~l~hni: zabo~avi. svoj narod i dom oca svog; kralj ce pozel7eti l7epotu tvo7u, 7er je on gospodar tvoj, njemu će se klanjati. 5. Kći Tira je među darovima; bogataši naroda iskat će tvoje lice. U nutrini je sva slava kraljeve kćeri, u ~alji~ama š~renim, zlatom vezenim. Kralju dovode djevice iza n7ega, n7egove družice tebi privode. S veseljem ih vode i ~ ~licanf~m_ u k.raljeve i~ ~~o:e uvode.. Oce tvoje naslijedit ce !VO)l sinovi, postavit ees ih knezovima na svoj zemlji. Iz kol7ena u koljeno spominjat ću se tvoga imena, zato će te narodi hvaliti u vijeke vjekova.11 6

Krist, darovatelj darova

116

119

74

Ps 45,2-18.

39, 1. Ne treba se čuditi", nastavih, "što nas mrzite. Ta mi to shvaćamo, a vama predbacujemo trajno otvrdnuće srca. Doista, obraćajući se Bogu, i Ilija za vas veli: Gospodine, pobili su tvoje proroke i tvoje žrtvenike porušili; ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život, a Bog mu odgovori: Ostalo mi je još sedam tisuća ljudi, koji nisu koljena prignuli pred Baalom.117 2. Kao što onda zbog tih sedam tisuća Bog nije raspalio svoje srdžbe, tako ni sada još nije presudio niti sudi jer zna da još ima onih koji svednevice bivaju poučeni u i;menu njegova Krista i koji ostavljaju put zablude, a koji će po ovomu Kristu prosvijetljeni primiti darove, svatko u mjeri u kojoj bude dostojan: jedan prima duha mudrosti, drugi savjeta, drugi opet jakosti, drugi liječenja, drugi pak predznanja, drugi poučavanja, a drugi straha Božjega." 118 3. Na to mi Trifun reče: "Želim da znaš kako to govoreći trabunjaš." 4. A ja ću onda njemu: "Počuj, ako te volja, jer ne ludujem i ne trabunjam. Ta prorečeno je da će nas nakon svojega uzlaska na nebesa Krist osloboditi od robovanja grijehu i udijeliti nam darove. Evo tih riječi: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.11 9 5. Prema tome, mi koji smo primili darove od Krista po proroštvima uzišla u visine pokazujemo da ste vi, koji ste mudri u svojim očima i pa117

118

Usp. 1 Kr 19,10.18 Usp. Iz 11,2; 1 Kor 12,7-10.28. Ps 68,19; usp. Ef 4,8.

75

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

metni sami pred sobom, 120 zapravo glupi te da Boga i njegova Krista štujete samo usnama. 121 Mi, naprotiv, koji smo upućeni u svu istinu, štujemo ih djelima, spoznanjem i srcem sve do smrti. 6. No možda zbog toga vi oklijevate priznati da je on Krist, kao što tvrde Pisma i sve ono što se očitovalo, što se zbiva u njegovo ime, tj. da vas ne progone vlastodršci koji pod utjecajem duha zloće i zablude zmije - nikada ne će prestati ubijati i progoniti one koji ispovijedaju Kristovo ime sve dok on opet ne dođe, sve okonča te svakome udijeli nagradu prema zasluzi." 7. A Trifun će: "Objasni nam onda po čemu je taj, za kojega kažete da je raspet i uzišao na nebo, Božji pomazanik- Krist. Doduše, Pisma jasno obznanjuju da Krist treba trpjeti, ponovno doći u slavi te primiti vječnu vlast nad svim narodima kada mu budu podložena sva kraljevstva - i sve si nam to na temelju prije navedenih Pisama dostatno pokazao. No sada nam pokaži da je baš on taj." 8. Prihvatih: "Ljudi, onome tko ima uši već je pokazano onim što i sami priznajete. Ali da ne pomislite da sam u neprilici i u nemogućnosti pokazati to što tražite, kao što obećah, učinit ću to u prikladno vrijeme. Sada se pak vraćam da nastavim započeti govor.

120 121

76

Iz 5,21. Usp. Iz 29,13; Mt 15,8.

Starozavjetni simboli Kristove žrtve 40, 1. Dakle, otajstvo janjeta, za koje Bog zapovijeda da ga se žrtvuje kao Pashu, _bija.~e sli~a. Krista čijom krvlju iz vjere u njega om koJI u nJ VJeruju mažu svoje kuće, 122 tj. sami sebe. Ta svi može-' te shvatiti da je ono obličje u kojemu je Bog stv?rio Adama bilo 'kuća' Božjega daha. No sada cu vam pokazati da je i ta odredba ?il~ pvrivre~e1:a. 2. Bog ne dopušta da se pashaln_o JanJe z~tvuJe_ nigdje drugdje osim na mjestu gdJe se zaziva nJeg~~ vo ime: ta znao je da će poslije Kristove muke doc1 dani kada će mjesto u Jeruzalemu biti predano u ruke yašim neprijateljima pa će doći kraj svim žrtvenim prinosima. 3. Nadalje, to što je bilo propisano da to janje bude potpuno pečeno bilo je bol Kristove muke križa koju je morao podmJeh. Naime, janje se peče postavljeno u položaj nalik križu, budući da mu se ravna motka zabija od donjega dijela sve do glave, a druga se stavlja poprijeko na leđa i uz nju se pričvr~ćuju janjet?~e noge. 4. Isto tako, i ona dva jednaka Jarca, za koJa Je zapovjeđeno da ih se za posta prikaže, jednoga za pomirnicu, a drugoga za okajnicu, naviještali su dvostruki Kristov dolazak: prvi o kojemu su ga starješine vašega naroda i svećenici odveli kao pomirnicu stavivši na nj ruke i ubivši ga te njegov drugi dolazak kada ćete na istomu mjestu u Jeruzalemu spoznati njega koga ste prezreli i koj~ ~e bio ~rtva za sve grješnike koji se htjednu obratiti te koJI opslužuju post o kojemu govori Izaija, tj. koji kidaju

~~n:-

122

Usp. Izl 12,6.

77

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

nametnute okove i opslužuju sve drugo što je on nabrojio, a ja podsjetio, kao što to čine oni koji vjeruju u Isusa. 5. Osim toga, dobro znate da i žrtvovanje dvaju jaraca, za koje je naređeno da ih se prikaže za vrijeme posta, nije dopušteno učiniti drugdje osim u Jeruzalemu.

Starozavjetni simboli euharistije 41, 1. Slično također, ljudi," nastavio sam, "i prinos najboljega brašna, kako je predano da se prikaže za one koji su očišćeni od gube,1 23 slika je euharistijskoga kruha koji nam je naš Gospodin Isus Krist naložio činiti u spomen na muku podnešenu za očišćenje duša ljudi od svih opakosti te da zahvaljujemo Bogu što je za čovjeka stvorio svijet i sve što je na njemu, što nas je oslobodio od zla u kojemu smo bili i što je konačno uništio vrhovništva i vlasti po onome koji je po njegovoj volji trpio. 2. Zato glede žrtava koje ste nekoć Bogu prikazivali, kao što već rekoh, po Malahiji, jednomu od dvanaestorice proroka, veli: Ne vršite moje volje, govori Gospodin, i ne primam žrtve iz vaših ruku: jer od istoka sunčeva do zapada slavi se moje ime među narodima i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je moje Ime među narodima, govori Gospodin, a vi ga skvrnite. 124 3. A glede žrtava pak koje mi, narodi, njemu prikazujemo na svakomu mjestu, tj. glede euharistijskoga kruha i kaleža on ih je u ovomu ulomku već pretkazao rekav-

ši da mi slavimo njegovo ime dok ga vi skvrnite. 4. Ona pak odredba o obrezanju koja nalaže da se novorođene svakako obreže osmoga dana bila je slika pravoga obrezanja kojim smo obrezani od grijeha i zloće po Gospodinu našemu Isusu Kristu, koji je od mrtvih uskrsnuo prvoga dana u tjednu; naime, prvi dan u tjednu prvi je od svih dana, ali prema kružnomu slijedu svih dana zove se osmim danom, mada ne prestaje biti prvi. Proročanstvo

42, 1. I to što je prema predaji naprsnik velikoga svećenika trebao imati dvanaest dragulja 125 simbol je dvanaestorice apostola obješenih na silu vječ­ noga svećenika Krista. Njihovim se glasom sva zemlja ispunila slavom i milošću Boga i njegova Krista. Zato i David veli: Po svoj zemlji razliježe se njihov glas, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu. 126 2. I Izaija govori u ime apostola koji kažu Kristu kako se nije vjerovalo njihovu propovijedanju, nego sili onoga tko ih je poslao. Ovako veli: Gospodine, tko povjerova našoj riječi? I kome se otkri ruka Gospodnja? Naviještali smo pred njim kao djetešcom, kao korijenom u zemlji sasušenoj1 27 i dalje prema već navedenim riječima proroštva. 3. To što govori u množini: Naviještali smo pred njim, a zatim dodaje kao djetešcom znači da jadni koji mu postadoše podložnici izvr125

123

124

78

Usp. Lev 14,10. Usp. Mal 1,10-12.

o apostolima

126 127

Usp. Izl 39,lOsl. Ps 19,5. Iz 53,1-2.

79

JUSTIN

šavaju njegove zapovijedi i uopće svi su postali kao dijete. To je ono što se može vidjeti u tijelu: sastoji se od brojnih udova, a svi skupa zovu se i tvore tijelo; tako narod i skupština uključuju mnogo ljudi koje se ipak naziva i označuje kao da su jedna zbilja. 4. Sve u svemu, ljudi, rekoh, mogao bih jamačno i za ostale Mojsijeve propise pokazati da su bili slike, znakovi i navještaji onoga što se trebalo dogoditi s Kristom ili s onima za koje je predvidio da će u njega vjerovati ili napokon onoga što će učiniti sam Krist. No budući da mi se čini kako su ovi razmotreni sasvim dostatni, vraćam se utvrđe­ nu redoslijedu izlaganja.

Otajstvo Kristova rođenja 43, 1. Kako je, dakle, obrezivanje započelo s Abrahamom, a subota, žrtve, prinosi i blagdani s Mojsijem, a pokazana je da je sve to propisano zbog tvrdoće srca vašega naroda, tako se sve to trebalo okončati s onim koji se prema Očevoj volji rodio od Djevice kao Abrahamov potomak iz plemena Judina, od roda Davidova, s Božjim Sinom, Kristom. Jer On je vječni zakon, novi savez, 128 čiji je dolazak unaprijed naviješten čitavu svijetu, kao što pokazuju već navedena proroštva. 2. I mi koji po njemu pristupamo Bogu nismo to obrezanje primili po tijelu, nego duhovno obrezanje koje čuvaju Henok i njemu slični. Primili smo ga po krštenju, budući da bijasmo grješnici, zbog božanskoga milo128

80

Usp. Iz 2,3; 51,4; Mih 4,2; Jr 31,31.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM srđa, i svi ga mogu tako primiti. 3. No sada valja govoriti o otajstvu njegova rođenja. Dakle, da izrazi kako je Kristova rođenje ljudima neizrecivo, kao što je već prije rečeno, Izaija veli: Tko će ispripovije-

diti njegovo rođenje? Budući da sa zemlje ukloniše život njegov, za grijehe naroda moga otiđe u smrt. 129 Proročki

je Duh tim riječima izrazio kako je neizrecivo onoga koji je trebao umrijeti da bismo mi grješnici njegovom modricom bili iscijeljeni. 130 4. Osim toga, da bi oni što u njega vjeruju mogli spoznati na koji je način rođen i došao na svijet, proročki je Duh opet po Izaiji navijestio kako se to ima zbiti: 5. Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: 'Zairođenje

šti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.' Ali Ahaz odgovori: 'Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.' Tada reče Izaija: 'Čujte, sada dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima? Zašto i Bogu mom dodijavate? Zato, sam će vam Gospodin dati znale Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel. Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro. 6. Jer prije nego dječak nauči tepati 'tata' i 'mama', pred asirskim će kraljem uzeti moć Damaska i plijen Samarije. Bit će zauzeta zemlja zbog koje strepiš od dvaju kraljeva. Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuće oca tvojega dovest će Gospodin dane kakvih još ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude, (dovest će) kralja asirskoga.' 131 7. Svima je očito kako se u Abrahamovu tjelesnomu potomstvu nikada nit129 130 131

Iz 53,8. Iz 53,5. Iz 7,10-16a; 8,4; 7,16b-17.

81

JUSTIN

ko nije rodio od djevice niti se govorilo da je netko tako rođen, osim ovoga našeg Krista. 8. No budući da se vi i vaši učitelji usuđujete tvrditi kako u Izaijinu proroštvu ne stoji: Evo, djevica će začeti, nego: Evo, djevojka će začeti pa tumačite da se proroštvo odnosi na Ezekiju, koji bijaše vaš kralj, nastojat ću i to ukratko osporiti te pokazati da se i to odnosi na onoga koga mi priznajemo Kristom.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti i bit će na ruglo svim ljudima. '133 4. Pošto ste se, dakle, udaljili od ove nade, valja vam poraditi na tome da spoznate na koji način možete dobiti oproštenje grijeha i nadu da ćete baštiniti obećana dobra. A nema drugoga osim ovoga: da ovoga priznate Kristom i· uronite u kupelj na otpuštenje grijeha, koju je Izaija navijestio, te onda živite bez grijeha."

Odbacivanje Božje istine zavrjeđuje kaznu 44, 1. Tako ću s obzirom na vas biti posve nedužan ako učinim svaki napor da vam podasterem dokaze kako bih vas uvjerio. No ako vi ustrajete u svojoj okorjelosti srca ili u slabosti duha zbog smrti namijenjene kršćanima, pa ne htjednete prionuti uz istinu, sami ćete biti odgovorni za svoju zlu kob. I sami sebe zavaravate ako mislite da ćete zato što ste Abrahamovo potomstvo po tijelu potpuno uživati dobra za koja je naviješteno da će ih darovati po Kristu. 2. Ta uopće ih ne može nitko primiti, osim onih koji svoj stav suobliče Abrahamovoj vjeri i koji raspoznaju sva otajstva, tj. da su neki propisi dani za bogoštovlje i pravedno djelovanje, a da su drugi propisi i prakse zapisani ili s obzirom na otajstvo Krista ili zbog okorjelosti srca vašega naroda. Da je tako, Bog potvrđuje u Ezekielu veleći: Pa da se Noa, Jakov i Daniel zauzmu za sinove i kćeri, neće biti uslišani. 132 3. A i kod Izaije o tome ovako veli: Gospodin reče: 'Izlazit će i gledat će

Spasenje isključivo po Kristu 45, 1. Tada Trifun dometnu: "Makar se činilo da prekidam ovaj govor, za koji kažeš da bi ga trebalo produbiti, ipak me tišti jedno pitanje koje želim postaviti, ako dopuštaš." A ja ću: "Samo pitaj što god želiš, kako ti već padne na pamet; nakon pitanja i odgovora potrudit ću se dovršiti izlaganje." 2. Tada on upita: "Reci mi onda: hoće li oni koji su živjeli po Mojsijevu zakonu u uskrsnuću mrtvih živjeti kao Jakov, Henok i Noa ili ne će?" 3. Odgovorih mu: "Čovječe, kada iznijeh ono što je rečeno po Ezekielu: Pa da se Noa, Daniel i Jakov zauzmu za sinove i kćeri, neće biti uslišani, nego će se svatko spasiti svojom pravednošću, 134 rekoh da će se jednako spasiti i oni koji su živjeli po Mojsijevu zakonu. Ta i u Mojsijevu je zakonu propisano da podložnici zakona vrše ono što je dobro, sve133

132

82

Usp. Ez 14,20.

134

Iz 66,23-24. Usp. Ez 14,20.14.

83

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

to i pravedno po naravi, a isto je tako pisano da su odredbe što su ih podložnici zakona opsluživali bile nametnute zbog tvrdoće srca naroda. 4. Budući da su oni koji su vršili ono što je općenito, prirodno i uvijek dobro Bogu mili, po ovomu Kristu o uskrsnuću će se spasiti kao i pravednici koji su živjeli prije njih, Noa, Henok, Jakov i drugi ako ih je bilo, zajedno s onima koji ovoga Krista priznaju Sinom Božjim, koji bijaše prije zore i mjeseca, 135 i prihvatio je utjeloviti se i roditi od one Djevice iz roda Davidova da bi po toj rasporedbi uništio onu zmiju koja je na početku zlo učinila i anđele koji su je . slijedili te da smrt bude prezrena i o drugomu Kri, stovu dolasku potpuno nestane za one koji u njega vjeruju i žive tako da mu omile te da više ne postoji kada jedni budu poslani na sud i osuđeni na vječni oganj, a drugi da žive zajedno ne znajući za muku, propadljivost, bol i smrt."

Zakon i spasenje 46, 1. On me upita: "Ako bi pak i sada netko htio živjeti opslužujući Mojsijeve odredbe, a vjerovao u toga Krista raspetoga, priznajući da je on Božji Krist-Pomazanik te da je njemu dano da svima sudi i da je njegovo kraljevstvo vječno, bi li se taj mogao spasiti?" 2. Odgovorih: "Razmotrimo", zatražih, "je li sada moguće opsluživati sve Mojsijeve propise." 13s

84

Usp. Ps 110,3; 72,5.

On odvrati: "Ne, nije moguće; ta znamo da, kao što si rekao, nije dopušteno na drugomu mjestu (osim u Jeruzalemu) žrtvovati ni pashalno janje ni jarce koje je zapovjeđeno prinijeti za vrijeme posta ni bilo koju drugu žrtvu." Onda nastavih: "Onda nam ti reci, molim te, što je moguće opsluživati; uvjerit ćeš se da se netko i bez čuvanja i vršenja vječnih zapovijedi 136 ipak može spasiti." .· A on će: "Može se opsluživati subotu, dati se' obrezati, opsluživati mjesece, očistiti se pranjima, ako se bude u dodiru s nekim za koga je Mojsije to zabranio, i nakon bračnih odnosa." 3. Tada rekoh: "Abraham, Izak, Jakov, Noa, Job i ostali koji su prije ili poslije njih živjeli kao i oni, pa još Abrahamova žena Sara, !zakova žena Rebeka, Jakovljeva žena Rahela, Lea i druge žene poput njih sve do majke vjernog sluge137 Mojsija, nitko od njih to nije opsluživao: po vašemu mišljenju, hoće li se spasiti?" Trifun odgovori: "Nisu li Abraham i njegovo potomstvo obrezani?" 4. Prihvatih: "Znam", rekoh, "da su Abraham i njegovo potomstvo obrezani. No više sam puta već rekao zašto im je obrezanje dano pa ako reče­ no nije dovoljno da vas pokoleba, dodatno to istražimo. I sami znate da do Mojsija nijedan pravednik nije ni na koji način opsluživao nijedan od propisa kojim se bavimo niti je dobio zapovijed da ih 136

137

Misli se na židovske zakone i odredbe, a ne ha ralni zakon. Usp. Br 12,7; Heb 3,5.

vječni

mo-

85

JUSTIN

opslužuje, osim obrezanja koje je započelo s Abrahamom." On će: "Dakako, znamo", reče, "i držimo da će se spasiti." 5. Nastavih: "Onda shvatite da vam je sve te propise Bog dao po Mojsiju zbog tvrdoće srca vašega naroda tako da opomenuti mnoštvom tih odredaba u svakomu svojem djelu Boga imate pred očima pa ne činite nepravedna ni bezbožna djela. Tako, zapovjeđeno vam je da oko sebe stavljate crvenu pređu, da zahvaljujući njoj nikada ne zaboravite Boga, a naređena vam je i da se opasujete trakama od fine kože s ispisanim tekstom, 138 držimo, bez sumnje svetim, i na taj vas način opominjući da se u srcu uvijek spominjete Boga i ujedno njegova prijekora. 6. Međutim, vi se Boga uopće ne spominjete niti ste se dali uvjeriti da ne štujete kumira: zapravo, u Ilijino vrijeme izbrojivši one koji se nisu klanjali Baalu reče da ih je sedam tisuća, 139 a kod Izaije vas optužuje da ste čak i svoju djecu žrtvovali kumirima. 140 7. Mi, naprotiv, da ne bismo više žrtvovali onima kojima nekoć žrtvovasmo, podnosimo najgora mučenja pa dok nas se ubija, veselimo se ni najmanje ne sumnjajući da će nas Bog po svojemu Kristu uskrisiti te nas učiniti nepropadljivima, oslobođenima od trpljenja i besmrtnima. I znamo da za vršenje pravednosti i bogoljubnosti ništa ne koriste uredbe koje su dane zbog okorjelosti srca vašega naroda." 138 139 140

86

Usp. Izl 13,9.16; Pnz 6,8; 11,18. Usp. 1 Kr 19,18; Rim 11,4. Usp. Iz 57,5.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Vjera u Krista spašava 47, 1. Trifun još upita: "Ako netko, znajući da je tako, drži da taj jest Krist i, dakako, u njega vjeruje i sluša ga, a uz to htjedne opsluživati ove propise, hoće li se spasiti?" Odgovorih: "Po mojemu mišljenju, Trifune, taj će se spasiti, samo da ne čini sve kako bi druge ljude, tj. one koji su iz poganstva po Kristu obrezani od zablude, uvjerio da i oni opslužuju te iste propise govoreći kako se ne će spasiti ne budu li ih opsluživali, kao što si ti činio na početku razgovora kada si tvrdio da se ne ću spasiti ne budem li ih opsluživao." 2. Na to će on: "Zašto si onda rekao 'po mojemu mišljenju taj će se spasiti' ako nema onih koji niječu da će se takvi spasiti?" "Ima ih, Trifune," odgovorih, "da s takvima čak ne žele ni razgovarati ni zajedno boraviti; s njima se ne slažem. No ako oni zbog slabosti duha pored nade u ovoga Krista te opsluživanja vječ­ nih i prirodnih odredaba pravednosti i pobožnosti žele opsluživati i one mojsijevske propise koji se još mogu praktiricati, za koje znamo da su dani zbog okorjelosti srca naroda, samo da prihvate živjeti s kršćanima i vjernicima i da ih, kao što rekoh, ne nastoje uvjeriti da se kao oni daju obrezati ili da opslužuju subote ili da obdržavaju druge slič­ ne propise, držim da ih se mora prihvatiti i s njima sve dijeliti te ih držati za rođake i braću. 3. One pak' iz vašega roda, Trifune," rekoh, "koji tvrde da vjeruju u ovoga Krista, a one druge što u Krista vjeru87

JUSTIN

ju, a koji dolaze iz poganstva, prisiljavaju da posve žive po Mojsijevu zakonu, ili koji se s njima ne žele družiti, njih ni ja ne prihvaćam. 4. Ipak držim kako će se oni, koji im budu povjerovali da su osim ispovijedanja Božjega Krista obvezni opsluživati Zakon, moći spasiti. No smatram da se oni koji, nakon što su ispovjedili i spoznali da je ovaj Krist, iz bilo kojega razloga vrate opsluživanju Zakona te zaniječu da je on Krist i ne obrate se prije smrti, ne će spasiti. Jednako tako tvrdim da se ne će spasiti ni oni Abrahamovi potomci koji žive po Zakonu, a prije smrti ne povjeruju u ovoga Krista, posebno oni koji su u sinagogama proklinjali i proklinju one što u ovoga istog Krista vjeruju da postignu spasenje i izbjegnu kaznu u ognju. 5. Doista, Bog u svojoj dobrostivosti i čovjekoljublju 141 te u neizmjernu bogatstvu pravednim i bez krivnje smatra onoga tko se pokaje za svoje grijehe, kao što obznanjuje po Ezekielu, 142 dok grješnikom smatra bezbožna i nepravedna koji od vršenja bogoljubnosti i pravednosti zapada u nepravednost i bezbožnost. Zato je i naš Gospodin Isus Krist rekao: U onome u čemu

vas zateknem, po tome ću vas i suditi."

Vjera u Kristova utjelovljenje 48, 1. Trifun će na to: "I o tome smo čuli tvoje mišljenje. Nastavi, dakle, govor gdje si stao te ga dovrši. Naime, čini mi se čudno i nemoguće doka141 142

88

Usp. Tit 3,4. Usp. Ez 33,19.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

zati. Jer reći kao što ti činiš da je taj Krist prije vjekova postajao kao Bog, zatim da je prihvatio roditi se i postati čovjek te da nije čovjek rođen od čovje­ ka, to mi izgleda ne samo čudno, nego čak ludo." 2. Na to rekoh: "Svjestan sam da rečeno izgleda čudno, posebno ljudima vašega roda, koji nikada nisu htjeli razumjeti ni vršiti ono što je Božje, nego samo ono što uče vaši učitelji, kao što i sam Bog potvrđuje. 143 Unatoč tome, Trifune," nastavih, "to ne znači da ovaj nije Božji Krist-Pomaza- : nik, makar nisam u stanju dokazati da je prije postajao kao Sin onoga koji je sve stvorio, jer je i sam Bog, ni da je kao čovjek rođen od djevice. 3. Među­ tim, budući da je pokazana da je on Božji Pomazanik, po onome što jest, pa ako i ne uspijevam pokazati da je postojao prije te da je po Očevoj volji prihvatio roditi se kao čovjek u tijelu s našim ograničenostima, samo se s obzirom na to može reći da sam u zabludi, a ne i nijekati da je on Krist, prem- J da izgleda kao čovjek rođen od ljudi i makar se pokazalo da je Krist postao po izabranju. 4. Ima nekih u našemu rodu, prijatelji," nastavih, "koji pri- · znaju da je on Krist, ali tvrde da je čovjek rođen od ljudi: s njima se ne slažem niti bi većina njih koji se sa mnom slažu to izjavila jer nam je sam Krist zapovjedio da ne vjerujemo ljudskim učenjima, nego onima koja su naviještali blaženi proroci i koja je sam on predao."

143

Usp. Iz 29,13; Mt 15,9; Mk 7,7.

89

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

!van Krstitelj kao naviješteni Ilija 49, 1. Trifun nadoda: "Čini mi se da oni koji smatraju da je rođen kao čovjek i da je izabranjem pomazan i postao Krist govore nešto vjerojatnije :,nego vi, koji govorite ono što si iznio. Svi mi doista \iščekujemo Krista koji treba doći i roditi se kao čo­ \vjek od čovjeka i biti pomazan od Ilije. Ako se pokaže da je ovaj Krist, svakako ga treba smatrati čo­ vjekom rođenim od ljudi. Međutim, budući da Ilija još nije došao, zaključujem da on i nije Krist." 2. Uzvratih mu pitanjem: "Zar rečeno po proroku Zahariji1 44 ne kaže da će doći Ilija prije nego dođe Dan Gospodnji, dan velik i strašan?" 145 "Točno", odgovori on. "Ako, dakle, rečeno tjera da se prihvati kako su , naviještena dva Kristova dolaska, jedan kada će se pojaviti podložan patnji, bez časti i be~ ljepote, te drugi kada će doći u slavi kao sveopći sudac, kao što je prethodno višekratno pokazana, ne ćemo li onda razumjeti da Božja riječ Iliju navješćuje kao preteču za veliki i strašni dan, tj. dan drugoga dolaska?" "Svakako", odgovori. 3. "I naš nam je Gospodin", nastavih, "u svojim poukama predao da će se dogoditi upravo to kada reče da će Ilija doći, 146 a znamo da će se baš to dogoditi kada s nebesa u slavi bude dolazio naš Gospo144 145 146

90

Zapravo Malahija (3,23). Mal 3,23. Usp. Mt 17,11.

din Isus Krist, čijega je prvoga pojavka u Ivanu 147 glasnikom bio Duh Božji nekoć prisutan u Iliji, 148 ! Ivanu, proroku od vašega roda, nakon kojega' među vama više nema drugoga proroka. On je boraveći pored rijeke Jordana vikao: Ja vas krstim vodom na obraćenje. Ali dolazi jači od mene kojem nisam dostojan nositi sandale: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača i pročistit će svoje gumna, žito će sabrati u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.149 4. Toga istog proroka vaš je kralj Herod bacio u tamnicu 150 pa kada je valjalo proslaviti njegov rođendan, odobrovoljen plesanjem kćeri svojega brata, reče joj da zaište što god želi. Djevojku je majka nagovorila da zatraži glavu Ivana koji bijaše bačenu okove pa kada je ona to učinila, kralj je naredio da se Ivanova glava donese na pladnju. 151 5. Zato dok bijaše na zemlji, naš je Krist onima koji smatrahu da prije Krista treba doći Ilija rekao: !lija će doći i sve obnoviti. No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. I dalje piše: Tada učenfqi razumješe da im to reče o Ivanu Krstitelju." 152 6. A Trifun doda: "I to što veliš čini mi se čud­ no, tj. da je Božji proročki Duh, koji bijaše u Iliji, bio i u Ivanu."

147 148 149 150

151 152

Usp. Lk 1,17. Usp. Mt 17,12-13. Mt 3,11-12; Lk 3,16-17. Usp. Lk 3,20. Usp. Mt 14,6-11; Mk 6,17-27. Mt 17,10-13; 17,13.

91

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

Na to nastavih: "Ne čini li ti se da se isto zbilo s Isusom (Jošuom), sinom Nunovim, 153 koji je nakon Mojsija vodio narod kada je Mojsiju bilo reče­ no da na Isusa položi ruke, budući da mu je sam . Bog rekao: Uzet ću nešto Duha koji je u tebi i stavit ću

,ga u njega?" 154 7. "Svakako", on će. "Kako je onda," proslijedih, "dok Mojsije još bijaše živ, Bog s njega prenio Duha na Isusa (Jošuu), tako je isto mogao i od Ilije Duha prenijeti na Ivana da bi se, kao što se Krist o prvomu dolasku pojavio bez slave, i isto tako Duh koji bijaše u Iliji uvijek je ostao čist jer bijaše Kristov, i shvatilo da je prvi dolazak bio bez slave. 8. Naime, rečeno je: Skrivenom rukom Gospodin potuče Amaleka, a zacijelo ne ćete osporavati da je Amalek bio poražen. No ako se govori da će se Amaleka poraziti tek o slavnomu Kristovu dolasku, kakva bi smisla imalo reći: Skrivenom rukom Gospodin potuče Amaleka? 155 Možete shvatiti da se skrovita Božja sila očitovala u Kristu raspetome pred kojim drhte demoni, sva vrhovništva i vlasti zemlje." 156

153

154 155 156

92

Polazeći od istovjetnosti imena, Justin dovodi u vezu starozavjetnoga Jošuu (kako Jošuu, sina Nunova, tako i Jošuu, velikoga svećenika iz knjige Zaharijine) i Isusa, koje u hrvatskomu poznajemo kao dva različita imena. No da ne bi zbunjivalo čitatelje, ostavljamo za Jošuu u zagradi i hrvatski naziv. Usp. Br 27,18; 11,17. Iz! 17,16. Usp. Jak 2,19; Ef 1,21; Kol 2,10.

Uloga Gospodinova preteče 50, 1. Na to će Trifun: "Imam dojam da si o ovim stvarima s mnogima već vodio oštre rasprave pa si stoga spreman odgovoriti na svako pitanje koje ti se postavi. Zato mi najprije objasni kako možeš dokazati da postoji drugi Bog osim onoga koji je sve stvorio, a onda ćeš mi pokazati i to da je prihvatio roditi se od djevice." 2. Tada rekoh: "Prvo mi dopusti da navedem neke riječi iz Izaijina proroštva izrečene o ulozi preteče Gospodina našega Isusa Krista koju je izvršio Ivan, krstitelj i prorok." On će: "Slažem se." 3. Onda ja nastavih: "Izaija je o Ivanovoj ulozi preteče prorekao ovo: Ezekija odgovori Izaiji: 'Po-

voljna je riječ koju ti je Gospodin objavio. Neka vladaju mir i pravednost za moga života.' 157 A zatim: 'Tješite narod; svećenici, govorite srcu Jeru~alema, i tješite ga, jer je došao kraj njegovu poniženju: grijeh mu je oprošten jer je iz ruke 'Gospodnje primio dvostruko za sve grijehe svoje.' Glas viče u pustinji: 'Pripravite putove Gospodnje, poravnajte staze Bogu našemu. Svaka udolina nek' se ispun( a svaka gora i brežuljak nek' se spusti. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni putovi. Otkrit će se tada Slava Gospodnja i svako će tijelo vidjeti spasenje Božje, jer Gospodin je govorio.' 4. Glas nalaže: 'Viči!' Odgovorih: 'Sto ću vikati? Svako je tijelo k'o trava, i sva ljudska slava k'o cvijet poljski. Sahne trava, vene cvijet, a riječ Gospodnja ostaje dovijeka.' Na visoku se uspni goru, glasniče radosne 157

Iz 39,8.

93

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

vijesti Sionu. Podigni snažno svoj glas, nositelju radosne vijesti Jeruzalemu. Podignite ga, ne bojte se. Recite judejskim gradovima: 'Evo Boga vašega!' Gle, Gospodin dolazi u moći, mišicom svojom vlada. Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegovo djelo. Kao pastir napasat će stado svoje, rukom će okupljati jaganjce, a skotne će ovce okrijepiti. 5. Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio planine, a tezuljom bregove? Tko je spoznao misao Gospodnju, koji ga je uputio savjetnik? S kim se on posvjetova? Tko mu je pokazao pravdu? Tko li mu je pokazao put k umnosti? Svi su narodi kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji i držat će ih se kao ispljuvak. Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina." 158

njegovo djelo proroka i krstitelja, ako je propovijedao radosnu vijest govoreći kako je kraljevstvo nebesko blizu, 160 ako je unaprijed navijestio da mora mnogo pretrpjeti od pismoznanaca i farizeja, biti raspet i treći dan uskrsnuti, 161 da će se ponovno vratiti u Jeruzalem i tada ponovno s učenicima blagovati i piti1 62 te napokon, kao što rekoh, kako će se u međuvre­ menu prije njegova povratka pojaviti krivovjerja i ustati lažni proroci u njegovo ime, 163 a što se obistinilo, kako se još može biti nesiguran pored činjenica koje vas mogu uvjeriti? 3. Uostalom, rekao je kako se među vama više ne će pojaviti nijedan prorok, kao i da će ljudi upoznati novi savez, čije je sklapanje Bog nekoć nagovijestio, a što je već bilo na djelu, tj. ukoliko je to bio sam Krist, i to ovim riječima:

Zakon i Proroci su do Ivana Krstitelja, a otada kraljevstvo Božje trpi silu i siloviti ga osvajaju. Zapravo ako hoćete, on je !lija koji je imao doći. Tko ima uši da čuje, neka čuje. 164

Ivan Krstitelj, posljednji prorok 51, 1. Pošto završih, Trifun reče: "Čovječe, sve riječi proroštva koje si naveo dvosmislene su i ne sadrže ništa presudno za ono što želiš dokazati." A ja mu odgovorih: "Trifune, da proroci nisu nestali iz vašega roda pa da ih nakon ovoga Ivana još ima, možda biste ih mogli držati dvosmislenima. 2. Ali ako je Ivan došao kao preteča koji je vikao ljudima da se pokaju, 159 ako je Krist, dok je ovaj još bio na rijeci Jordanu, došao da dokonča 158 159

94

Iz 40,1-17. Usp. Mt 3,2.

Dva Kristova dolaska 52, 1. I po patrijarhu Jakovu", nastavih, "unaprijed je naviješteno da će biti dva Kristova dolaska, da će o prvomu trpjeti, da nakon njega u vašemu rodu ne će više biti ni proroka ni kralja te da će narodi koji budu vjerovali u Krista koji je trpio 160 161 162 163 164

Usp. Mt4,17; Mk 1,14-15. Usp. Mt 16,21; Mk 8,31; Lk 9,22. Usp. Lk 22,30; Mt 26,29. Usp. Mt 24,5.11. Lk 16,16; Mt 11,12-15.

95

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

iščekivati

njegov ponovni dolazak. I zbog toga je", rekoh, "Duh Sveti to izrazio slikovito i prikriveno. Naime, ovako je rečeno", dodadoh: 2. "Juda, tvoja će te braća slaviti; šaka ti je na šiji dušmana, sinovi oca tvoga tebi će se klanjati. Juda, laviću mali: iz klice si, sinko, izrastao. Poput lava, poput lavića leži potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? Od ]ude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada; njega će narodi iščeki­ vati. Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu će oprati svoju odjeću, svoju halju u krvi od grožđa. Oči mu od vina svjetlucave, a zubi bijeli poput mlijeka. 165 3. Ne ćete se usuditi bezobrazno tvrditi niti moći dokazati kako nije istina da se u vašemu rodu od njegova početka nikada nije dogodilo da nema proroka ili kneza sve dok nije došao i trpio ovaj Isus Krist. Premda kažete da je Herod (od čije je ruke trpio) bio Ašelonac i isto tako tvrdite da je u vašemu rodu on bio veliki svećenik, zbog čega ste i tada imali onoga koji je, po Mojsijevu zakonu, prinosio žrtve te čuvao ostale propise, čime se slijed proroka očuvao sve do Ivana, pa i kada je vaš narod bio odvedenu Babilon, kada je zemlja bila opustošena, a sveto posuđe odnešeno, ni tada niste bili bez proroka, gospodara, poglavara i vladara vašega naroda. Ta i onda je Duh, koji bijaše u prorocima, vama pomazivao i postavljao kraljeve. 4. No nakon pojavka u vašemu rodu Isusa, našega Krista, i nakon njegove smrti više nije bilo i nema proroka, štoviše, čak ste prestali služiti 165

96

Post 49,8-12.

svojemu vlastitom kralju, a povrh toga zemlja vam je opustošena kao koliba u čuvara plodova. 166 A onim što po Jakovu kaže: Njega će narodi iščekivati simbolički su naznačena dva Kristova dolaska i činjeni­ ca da će narodi u nj povjerovati, što možete odavno ustanoviti. Naime, mi iz svih naroda po vjeri u Krista opravdani smo i iščekujemo njegov ponovni dolazak. Proročanstvo

o magarici i magarčiću

53, 1. Onim pak Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot unaprijed su vam predoznačena njegova djela koja je učinio o svojemu prvom dolasku, kao i narodi koji će u nj povjerovati. Oni zapravo bijahu poput magarčića bez samara i jarma na vratu sve do dolaska ovoga Krista koji ih je, poslavši svoje učenike, poučio tako da, pošto im je stavljen jaram njegova nauka, oni podložiše leđa da sve podnose kako bi postigli očekivana dobra što ih je on obećao. 2. A zbilja, magarica s magarčićem bijaše svezana blizu sela po imenu Betfaga, za koju je naš Gospodin Isus Krist, kada se spremao ući u Jeruzalem, zapovjedio učenicima da mu je dovedu pa, sjevši na nju, uđe u Jeruzalem. 167 Budući da je bilo jasno prorečeno kako se s Kristom treba ispuniti i budući da se vidljivo ostvarilo, to očito pokazuje da je on Krist. I nakon što se sve to obistinilo i Pismima potvrdilo, vi ste još uvijek tvrda srca. 3. Da će se tako zbi166 167

Iz 1,7-8. Usp. Mt 21,1-2.7.10; Mk 11,1-2.4.7.11; Lk 19,30.

97

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

ti, unaprijed je navijestio Zaharija, jedan od dvanaestorice proroka riječima: Klikni iz sveg grla, kćeri sionska, viči i razglašuj, kćeri jeruzalemska; evo, kralj tvoj . ti dolazi: pravičan je i spasonosan, ponizan i siromašan, jaše na osamarenoj živini, na magaretu, mladetu magaričinu.168 4. To što proročki duh, kao i patrijarh Jakov, izričito spominje da će imati magaricu zajedno s magarčićem i to što je sam on, kako već rekoh, svojim učenicima zapovjedio da mu dovedu obje životinje, sve je to predoznačavalo one iz vaše sinagoge, kao i one iz naroda koji će u njega vjerovati. Naime, kao što je magarčić bez samara označavao one iz drugih naroda, tako one iz vašega naroda označuje osamarena magarica: jer na vama je breme Zakona, dana vam po prorocima. 5. Osim toga, po proroku je Zahariji nagoviješteno da će ovaj Krist biti udaren, a njegovi učenici raspršeni, 169 što se i obistinila. Doista, pošto je bio razapet, učenici koji bijahu s njime raspršiše se sve dok nije uskrsnuo od mrtvih i dok ih nije uvjerio da je bilo prorečeno kako mora trpjeti. 170 Oni I se osvjedočiše pa pođoše po svoj zemlji to propovijei dati. 6. Zato smo i mi čvrsti u njegovoj vjeri i nauku jer se naše uvjerenje temelji na prorocima i na onima koje po svoj zemlji vidimo da su u ime onoga raspetoga postali štovatelji Boga. Evo što je Zaharija rekao: Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka moga naroda - riječ je Gospodina nad Vojskama; udari pastira, i njegove će se ovce razbježati. 171 168 169 170 171

98

Zah 9,9. Usp. Mt 26,31; Mk 14,27. Usp. Lk 24,25-26.44-46. Zah 13,7; usp. Mt 26,31.

Proročanstvo

o krvi Kristovoj

54, 1. A glede proroštva patrijarha Jakova što ga Mojsije bilježi - U vinu će oprati svoju odjeću, svoju halju u krvi od grožđa 172 - ono označuje da će u svojoj krvi oprati one koji budu u njega vjerovali. Naime, njegov Sveti Duh 'odjećom' naziva one koji po njemu dobivaju oproštenje grijeha: u njima je on svojom silom stalno prisutan, a vidljivo će biti prisutan o svojemu drugom dolasku. 2. Nadalje, izrazom 'u krvi od grožđa' vješto je pokazao da Krist ima krv, ali ne od ljudskoga sjemena nego od Božje sile. Naime, budući da nije čovjek nego Bog taj koji je proizveo 'krv grožđa', tako je predoznačio da Kristova krv ne će biti od ljudskoga sjemena, nego od Božje sile. Dakle, ljudi, ovo navedeno proroštvo pokazuje da Krist nije čovjek od ljudi, rođen na običan ljudski način."

Pitanje o "drugomu Bogu" 55, 1. Na ovo Trifun odgovori: "Imat ćemo na umu i ovo tvoje tumačenje, mada bi bilo poželjno da dodatnim obrazlaganjem to pitanje utvrdiš. No sada se vrati izlaganju odakle si se udaljio pa nam pokaži da proročki Duh poznaje i drugoga Boga osim Boga stvoritelja, pazeći ipak da ne spominješ sunce i mjesec, za koje je pisano da ih je Bog dao poganima da ih štuju kao bogove. 173 Služeći se nekako 172 173

Post 49,11. Usp. Pnz 4,19.

99

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

tom mišlju, proroci često govore: Bog tvoj, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, obično dodajući velik, jak i strašan. 174 2. Zapravo, to nije rečeno

kao da bi oni bili bogovi, nego da nas poukako je među onima koje se smatra bogovima i gospodarima jedini Gospodar onaj koji je uistinu Bog, koji je sve stvorio. Da to potvrdi, Duh Sveti po Davidu reče: Bogovi naroda, koje se smatra bogovima, kipovi su demona, a nipošto bogovi. 175 I domeće proklinjanje onih koji ih prave i štuju." 176 3. Onda ja prihvatih: "Nisu to, Trifune, dokazi koje sam namjeravao iznijeti," rekoh, "po kojima se, znam, osuđuju oni koji štuju takve kumire, nego dokazi koje nitko ne će moći osporiti. Zvučat će ti neobično, premda ih čitate svakoga dana, tako da ćete i iz toga moći shvatiti da vam je zbog vaše zloće Bog zamaglio moć razumijevanja mudrosti sadržane u njegovim riječima, 177 osim nekih kojima je milošću svojega prevelikog milosrđa, kao što reče Izaija, ostavio sjeme spasenja, da ne bi i vaš rod poput stanovnika Sodome i Gomore potpuno propao.178 Pazite, dakle, na riječi Svetoga pisma koje ću spomenuti, a koje ne treba tumačiti, nego samo slušati. či

174 175 176 177 178

Usp. Usp. Usp. Usp. Usp.

100

Pnz 10,17. Ps 96,5; 1 Kor 16,26. Ps 115,8. 2 Kor 3,14. Iz 1,9; Rim 9,29.

Krist se objavio Abrahamu 56, 1. Dakle, blaženi i vjerni sluga Božji179 Mojsije izjavljuje da je Bog, koji se kod hrasta Mamre ukazao Abrahamu s dvojicom anđela poslanih zajedno s njime da sude Sodomi, poslan od nekoga drugog Boga, onoga koji uvijek boravi iznad nebesa i kojega nikada nitko nije vidio ni čuo, onaj kojega poznamo kao Tvorca i Oca svega. 2. Naime, ovako veli: Gospodin mu se ukaza kod hrasta Mamre

dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju pa reče: itd. sve do: Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Gospodinom, upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj okolici: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine." 180 Okončavši izlaganje, upitah ih jesu li razumjeli što sam govorio. 3. Oni odgovoriše da su razumjeli, ali da navedene riječi ne potvrđuju kako postoji niti da Duh Sveti tvrdi kako postoji neki drugi Bog ili Gospodin, osim stvoritelja svega. 4. Onda nastavih: "Pokušat ću vas uvjeriti u ono što tvrdim kada shvatite Pisma, tj. da postoji i da se spominje drugi Bog i Gospodin, različit od · stvoritelja svega, koga se također naziva anđelom jer ljudima naviješta sve ono što im želi priopćiti stvoritelj svega, iznad kojega nema drugog Boga." Ponovivši što sam prethodno rekao, upitah Trifu179

180

Usp. Br 12,7; Heb 3,5. Post 18,1-3; 19,27-28.

101

l

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

na: "Držiš li da se Bog ukazao Abrahamu pod hrastom Mamre, kao što ulomak kazuje?" "Svakako", odgovori on. 5. "A je li bio jedan od one trojice," nastavih, "koje proročki Duh naziva ljudima, a ukazaše se Abrahamu?" "Nipošto," odgovori on, "nego mu se Bog ukazao prije ukazanja one trojice. Ta trojica, koje Pismo naziva ljudima, bijahu anđeli, od kojih dvojica bijahu poslana da zatru Sodomu, a jedan da Sari navijesti kako će roditi sina: za to je bio poslan i izvršivši svoju zadaću, otišao je." 6. "Kako onda protumačiti to", upitah, "što se jedan od trojice koji je ušao u šatori i rekao: U svoje vrijeme vratit ću se k tebi, a tvoja žena Sara imat će sina, 181 pa se onda i vratio nakon što je Sara rodila sina, ako ne da i tom prigodom proročka riječ pokazuje da je Bog?" Da bi vam bilo jasno to što govorim, počujte što je posve jasno rekao Mojsije. 7. Doista, ovako veli: Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu: 'Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom!' Abrahamu su teško pale te riječi glede njegova sina. Ali Bog reče Abrahamu: 'Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i sluškinje; sve što ti Sara bude rekla poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.'182 8. }este li, dakle, shvatili", upitah, "kako se onaj koji, unaprijed znajući da će trebati Abrahama posavjetovati glede onoga 181 182

Post 18,14. Post 21,9-12.

102

što je Sara željela, pod hrastom reče da će se vratiti doista i vratio, kao što je pisano, te da je Bog, što potvrđuju ove riječi: Bog reče Abrahamu: 'Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i sluškinje'?" 183 9. Trifun reče: "Dakako da smo razumjeli, ali time nisi pokazao da je Bog drugi u odnosu na onoga koji se ukazao Abrahamu i koji se ukazao i drugim patrijarsima i prorocima, nego si nam samo pokazao kako nismo bili u pravu misleći da su sva ona trojica koji uđoše u Abrahamov šator bili anđeli." 10. Opet uzeh riječ: "Kako nisam uspio iz Pisama pokazati da je jedan od one trojice bio Bog i da se zove anđeo jer, kao što rekoh, nosi poruke onima kojima svoje zapovijedi želi priopćiti Bog, stvoritelj svega: za njega koji se na ovoj zemlji Abrahamu ukazao u ljudskomu obličju, kao i dvojica anđela što bijahu s njime, vama je opravdano misliti, kao što uostalom to čini čitav vaš narod, da je Bog koji bijaše prije stvaranja svijeta." "Točno", odgovori, "i tako sve do sada držimo." 11. Nastavih: "Vraćajući se Pismima, nastojat ću vas uvjeriti da je taj, za koga vam je rečeno i pisano da se ukazao Abrahamu, Jakovu i Mojsiju i tamo ga se zove Bogom, drugi Bog u odnosu na Boga koji je sve stvorio, drugi po broju, a ne po drukčijoj namisli; on nije učinio ništa osim onoga što je htio da učini ili rekne stvoritelj svijeta, iznad kojega nema drugoga Boga." 183

Post 21,12. 103

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

12. Tada Trifun zaiska: "Pokaži nam, dakle, da on postoji tako da se i u tome s tobom složimo. Čuli smo te kako tvrdiš da on nije ništa izjavio ni učinio ni kazao, mimo namisli stvoritelja svega." A ja rekoh: "Pismo koje sam prethodno naveo to će vam pojasniti. Ovako veli: Sunce izađe nad ze-

mljom i Lot uđe u Soar. Gospodin zapljušti s neba na Sodomu sumporom i ognjem i uništi one gradove i svu njihovu okolicu." 184 13. Četvrti od drugova koji ostadoše s Trifunom kaza: "Prema tome valja reći da se osim onoga s dvojicom anđela koji siđoše prema Sodomi, koga jedinoga riječ po Mojsiju naziva Gospodinom, Abrahamu ukazao i sam Bog." 14. "Ne samo zato," nastavih, "treba svakako priznati da Duh Sveti Gospodinom naziva jednoga drugog osim onoga koga poznajemo kao stvoritelja svega. To potvrđuje ne samo po Mojsiju, nego i po Davidu. Naime, po njemu je rečeno: Reče Gos-

podin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane tvoje za podnožje tvojim nogama', 185 kao što sam već naveo. I drugdje: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. Ljubio si pravednost, a mrzio bezakonje, stoga te pomaza Bog, Bog tvoj, uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 186 15. Odgovorite mi, dakle, mislite li da Duh Sveti Bogom i Gospodinom naziva nekoga trećeg mimo stvoritelja svega i njegova I

~

,

(

gnati svakoga bezobrazna i zla anđela da ne zapo- . sjedne našu dušu. 4. A da duše nastavljaju živjeti, ' .· · pokazao sam vam i onim kada je Samuelovu dušu na Šaulov zahtjev dozvala jedna vračara. 375 Naime, jasno je da su sve duše takvih pravednika i proroka padale u vlast sila kakva bijaše i u one vračare, što potvrđuju činjenice. 5. Prema tome, i nas, radi · kojih je to i obznanio, sam Bog također po svojemu Sinu poučava da se svim silama borimo te na koncu života molimo da nam duše ne upadnu u vlast neke od tih sila. Doista, kada je na križu ispuštao dušu, reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj, 376 što sam također saznao iz apostolskih spisa. 6. U tim spisima stoji i kako je, potičući svoje učenike da nadmaše ponašanje farizeja, inače neka znaju da se ne će spasiti, rekao ovo: Ne bude li vaša pravednost veća

od pravednosti pismoznanaca i Jarizeja, u kraljevstvo nebesko. 377

nećete ući

Krist nakon muke ustaje od mrtvih 106, 1. U nastavku psalma otkriva da je on znao kako će mu njegov Otac sve dati te da će ga probuditi od mrtvih; jednako obznanjuje da je sve koji se Boga boje on poticao da Boga hvale što se po otajstvu ovoga raspetoga smilovao svemu ljudskom rodu vjernika; i još da je stao usred svoje bra375

Usp. 1 Sam 28,7-11. Spomenutoga dokaza nema u tekstu, osim ako nije ispao jer je bio u onomu dijelu koji nedostaje.

376

Lk 23,46. Mt 5,20.

377

185

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN će,

apostola (koji se pokajaše što su ga napustili kada je bio raspet, nakon što je od mrtvih uskrsnuo i uvjerio ih da im je još prije muke najavio kako mu valja sve to podnijeti, a i da su proroci to unaprijed nagovijestili). S njima je dakle živio hvaleći Boga, kao što piše u apostolskim spisima. 2. Evo tih riječi: Braći ću

svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. Koji se bojite Gospodina, hvalite njega: Svi od roda Jakovljeva, slavite njega: svi potomci Izraelovi, njega se bojte. 3. To što se kaže da je jednom od apo-

stola promijenio ime u Petar, a što je također zabilježena u apostolskim spisima, te da je također promijenio imena dvojici Zebedejevih sinova nazvavši ih Boanerges, tj. sinovi groma, 378 označuje da je on bio onaj isti po kome je Jakov nazvan Izrael, a Hošea Jošua, imenom s kojim je u patrijarsima obećanu zemlju uveo preostali dio narod koji je izišao iz Egipta. 4. A da je trebao ustati kao zvijezda od Abrahamova roda, Mojsije je obznanio ovim riječima: Od Jakova zvijezda izlazi i vođa od Izraela. I drugo Pismo veli: Evo čovjeka komu je ime Iskon. 379 Doista, u spisima njegovih apostola piše da se u vrijeme njegova rođenja na nebu pojavila zvijezda: prepoznavši u tome znak, magi iz Arabije dođoše da mu se poklone. 380

378 379 380

Usp. Mk 3,16-17. Br 24,17; Zah 6,12. Usp. Mt 2,2.9-10.

186

Znak]onin 107, 1. A s obzirom na to da je treći dan nakon razapinjanja trebao uskrsnuti, u spisima piše kako oni od vašega roda, raspravljajući s njime, rekoše:

'Pokaži nam znak'. A on im odgovori: 'Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak ]one proroka.' 381 Iz toga što je rekao prikriveno slušatelji su mogli shvatiti da će nakon što bude razapet treći dan uskrsnuti. 2. Ali također je ukazao da je vaš naraštaj opakiji i više preljubnički od stanovnika Ninive koji se, kada im je Jona, treći dan izbačen iz utrobe velike ribe, propovijedao da će svi nakon tri dana propasti, u svojemu srcu iskreno pokajaše i odlučni udaljiti se od nepravde proglasiše post obvezan za sva živa bića, ljude i životinje, s vrećama kao odjećom i snažnim jecajima, uvjereni da je Bog milosrdan i dobrohotan prema svakome tko se udalji od zla. Tako su sam kralj toga grada, a s njim i velikaši odjeveni vrećama ustrajno postili i molili pa su postigli da njihov grad ne bude uništen. 382 3. Međutim, Jona se ozlovoljio kada trećega dana grad nije bio uništen kao što je on navijestio; Bog pak, po svojemu naumu, dade da mu iz zemlje izraste bršljan i on se od žege skloni u njegovu sjenu (biljka je naglo izra:sla, a da je Jona nije ni zasadio ni zalijevao, nego je iznenada izrasla da mu pravi hladovinu). Dakle, prema drugomu planu Bog učini da ona usahnu zbog čega Jona bijaše klonuo duhom, a Bog ga 381 382

Mt 12,38-39. Usp. Jon 3,1-10.

187

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

prekori što se neopravdano žalostio zato što grad Niniva nije bio razoren, rekavši: 4. Tebi je žao bršlja-

na oko kojega se nisi trudio, niti si ga njegovao, nego je u jednu noć niknuo i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja? 383 Židovsko protivljenje kršćanima 108, 1. Svima onima od vašega roda poznata je zgoda s Jonom pa kada vam je Krist kazao da će vam dati znak Jone potičući da se, kada on uskrsne od mrtvih, pokajete za počinjeno zlo i po uzoru na Ninivljane Bogu upravite svoj plač, tako da vaš narod i vaš grad ne bude zauzet i razoren, kao što se naprotiv dogodilo. 384 2. Također, ne samo da '\ se nakon što ste čuli da je od mrtvih uskrsnuo niste pokajali, nego, kao što rekoh, probrane ljude poslaste po svem svijetu da kazuju kako se pojavila bezbožnička i bezakonička sekta koju je osnovao neki Galilejac Isus, kojega razapeste, a da ga uče­ nici noću ukradoše iz groba u koji nakon pribijanja na križ bijaše položen385 te sada zavode ljude tvrdeći da je od mrtvih uskrsnuo i uzišao na nebo. Vi ga optužujete da je naučavao taj nauk koji svemu ljudskom rodu predstavljate kao bezbožan, opak i 383 384

385

Jon 4,10-11. Razorenje Jeruzalema 70. godine kaznu za ubojstvo Krista. Usp. Mt 28,13.

188

kršćani tumače

kao Božju

svetogrdan, kako biste okrivili one koji ga priznaju kao Krista, učitelja i Sina Božjega. 3. I povrh toga, nakon što vam je grad osvojen i zemlja opustošena, ne samo da se ne kajete, nego se usuđujete proklinjati njega i one što u njega vjeruju. Mi, naprotiv, ne mrzimo ni vas ni one koji su od vas prihvatili takvo mišljenje o nama, nego molimo da se sada obratite te svi od Boga, dobrohotnoga i premilostivoga Oca svega, postignete milosrđe.

Mihejevo proročanstvo o obraćenju naroda 109, 1. A da će se narodi odvratiti od zla u kojemu su griješeći živjeli kada čuju nauk što će ga apostoli propovijedati počevši od Jeruzalema te kada ga po njima upoznaju, dopustite da vam navedem nekoliko riječi iz proroštva Miheja, jednoga od dvanaestorice proroka: 2. Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: 'Dođite, uziđimo na goru Gospodnju, u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučit' svojim putovima, i hodit ćemo stazama njegovim. Jer će sa Siona Zakon izaći, riječ Gospodnja iz Jeruzalema.' On će upravljati mnogim pučanstvima i bit će sudac moć­ nim narodima. Svoje će mačeve prekovati u plugove, a svoja koplja u srpove. Narod na narod neće mača dizati niti će se više za rat vježbati. 3. Svaki će mirno živjeti pod svojom lozom i pod svojom smokvom, i nitko ga neće plašiti. To rekoše usta Gospodina nad Vojskama. Jer 189

JUSTIN

svi će narodi ići u imenu svojih bogova, a mi ćemo naprotiv ići u imenu Gospodina, Boga našega, uvijek i dovijeka. 'U onaj ću dan sabrati onu što bijaše pritisnuta nevoljama, okupit ću otjeranu i onu s kojom sam grubo postupao. Od nevoljne ću Ostatak učiniti, moćan narod od potlačene.' I vladat će Gospodin nad njima na gori Sionu od sada pa dovijeka." 386 Dva Kristova dolaska 110, 1. To izrecitiravši, dodadoh: "Znam, Iju~-- di, da vaši učitelji priznaju kako se sve riječi ovoga ulomka odnose na Krista. Također znam da tvrde kako on još nije došao, a da je i došao, ne bi se znalo tko je: tek kada se očituje u slavi, znat će se tko je, govore oni. 2. Tada će se također ostvariti, tvrde, ono što se u ovomu ulomku čita, kao da još nema nikakva ploda proročkih riječi. Bezumni su i ne razumiju ono što svekolika Pismo pokazuje, tj. da su naviještena dva Kristova dolaska: prvi, o kojemu se kaže da će biti podložan trpljenju, bez slave i časti 387 te razapet, i drugi, o kojemu će s neba doći u slavi, kada će čovjek otpadnik, 388 koji huli protiv Svevišnjega389, na zemlji drsko činiti opakosti protiv nas kršćana, koji smo iz Zakona i nauka poteklih iz Jeruzalema390 po Isusovim apostolima naučili štovati Boga i koji se utječemo Bogu Jakov386 387 388 389 390

Mih 4,1-7; usp. Iz 2,2-4. Usp. Iz 53,2-3. Usp. 2 Sol 2,4. Usp. Dn 7,25; 11,36. Usp. Mih 4,2.

190

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

ljevu i Bogu Izraelovu. 3. M( koji bijasmo puni ratova, ubojstava i svakovrsnih opačina, po svoj zemlji svatko je svoje ratno oružje - mačeve u plugove i koplja u srpove - pretvorio te gajimo bogoljubnost, pravednost, ljubav prema bližnjemu, vjeru i nadu koju po raspetome imamo od samoga Oca. Sjedimo svatko pod svojom lozom, tj. općimo samo sa zakonitom suprugom. Naime, znate kako proročka riječ veli: Njegova žena bit će kao plodna loza. 391 4. A očito je da po svoj zemlji nas koji vjerujemo u Isusa nitko ne može prestrašiti ni vrgnuti u ropstvo. Ta poznato je da udarani mačem, razapinjani, bacani pred zvijeri, i u okove, i u vatru te podvrgavani svakovrsnim drugim mukama ne napuštamo svoje ispovijedanje vjere, naprotiv, što smo više izloženi tim mukama, to je veći broj vjernika i bogoljubnih u Isusovu imenu. 392 Kao kada netko kida rodne loze, a ona uspijeva baciti nove snažne i plodonosne mladice, tako se događa i s nama jer vinograd što ga je zasadio Bog i Spasitelj Krist njegov je narod. 5. Ostatak proroštva ispunit će se o njegovu drugomu dolasku. Ono nevoljnu i otjeranu znači izvan svijeta budući da, koliko je do vas i svih drugih ljudi, svakoga se kršćanina progoni ne samo s njegova posjeda, nego i iz čita­ va svijeta jer ni jednoga kršćanina ne ostavljate da slobodno živi. 6. Vi, naprotiv, govorite da se to dogodilo vašemu narodu. No ako ste nakon poraza 391

Ps 128,3.

392

Apologetski topos što ga je kasnije jezgrovito izrazio Tertulijan: Semen est sanguis christianorum - Krv mučenika, sjeme kršćana (Apologeticum 50,13).

191

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

u ratu prognani, to vas je s pravom zadesilo, kao što potvrđuju sva Pisma. Mi pak, koji nakon što smo spoznali Božju istinu nismo učinili ništa slič­ no, od Boga primamo svjedočanstvo da nas se sa zemlje uklanja zajedno s Kristom, savršenim pravednikom i jedinim bez ljage i grijeha. Doista, Izaija dovikuje: Evo kako pravednik gine i nitko ne mari;

uklanja se ljude pobožne i nikoga nije briga. 393 Starozavjetni pralikovi Krista 111, 1. Da je i u Mojsijevo vrijeme bilo unaprijed simbolički nagoviješteno kako će biti dva dolaska ovoga Krista, već sam pokazao govoreći o znaku dvaju jaraca žrtvovanih tijekom posta. Isto je otajstvo također simbolički predoznačeno i potvrđeno onim što su učinili Mojsije i Isus (Jošua). Naime, prvi je sve do večeri ostao na vrhu brda raširenih ruku koje su mu pridržavali, što nije ništa drugo nego slika križa; drugi je pak s imenom promijenjenim u Isus (Jošua) vodio bitku i Izrael je pobijedio.394 2. S obzirom na obojicu ovih svetaca i Božjih proroka valja i ovo shvatiti, tj. da nijedan od njih nije bio u stanju sam nositi teret ovih otajstava, tj. znak križa i promjene imena (Isus I Jošua). Samo jedan ima, imao je i imat će takvu snagu, onaj čijega se svaka vlast boji jer zna da će biti uništena. Prema tome, naš Krist koji je trpio i bio razapet nije potpao pod prokletso/o Zakon,~, nego se pokazao kao jer,,,

dini koji će spasiti one što ne odstupaju od vjere u njega. 3. I one koji su spašeni u Egiptu, kada su pomoreni egipatski prvorođenci, sačuvala je krv pashalnoga jaganjca poškropljena po obama dovratnicima i nadvratniku. 395 Pashalni jaganjac bijaše Krist · koji je kasnije žrtvovan, 396 kao što i Izaija veli: K'o ovca na klanje odveden je. 397 Također je pisano da ćete ga uhititi na dan Pashe i isto tako za Pashu razapeti. Naime, kao što je krv pashalnoga jaganjca spasila one što bijahu u Egiptu, tako one koji će vjerovati od smrti spasava krv Kristova. 4. Zar bi Bog pogriješio da nije bilo toga znaka na vratima? Nipošto, velim vam, nego je to bilo da se predoznači spasenje koje će ljudskomu rodu doći po Kristovoj krvi. I znak crvene vrpce, što su ga u Jerihonu Jošuine uhode dale bludnici Rahabi rekavši joj da je priveže za prozor kroz koji ih je spustila da umaknu neprijateljima,398 jednako bijaše simbol Kristove krvi po kojoj se iz svih naroda spašavaju oni koji nekoć bijahu bludnici i zlotvori, a koji dobiše oproštenje grijeha i čuvaju se da više ne griješe.

Kritika židovskih

112, 1. Vi pak, koji to jadno tumačite, Bogu pripisujete veliku slabost ako to shvaćate ograničeno tako kako jest, ne tražeći silu koja se u rečenome 395 396

393 394

Iz 57,1. Usp. Izl 17,10-13.

192

učitelja

397

398

Usp. Izl 12,7.13. Usp. 1 Kor 5,7. Iz 53,7. Usp. Jš 2, 18.

193

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

I

,. .,, ,'

krije. Na taj bi se način i Mojsija moglo nazvati prekršiteljem Zakona jer, nakon što je osobno naložio da se ne pravi nikakva lika ni onoga što je na nebu ni onoga što je na zemlji ili u moru, 399 potom sam pravi mjedenu zmiju i postavlja je za znak, naredivši da je pogledaju oni koji budu ugrizeni; i doista, kada bi je pogledali, bivali su spašeni. 400 2. Treba li možda držati da je narod spašavala ona ista zmija koju je, kao što rekoh, Bs>g na početku prokleo401 i koju će zatrti velikim mačem, kao što veli Izaija? 402 Zar ćemo te događaje uzimati tako glupo, kao što čine vaši učitelji, a ne kao znakove? Ne ćemo li s likom raspetoga Isusa povezati taj znak kojim je Mojsije raširenih ruku, a s njim i onaj koji je dobio ime Isus (Jošua), izvojevao pobjedu vašemu narodu? 3. Doista, na taj način više nismo u dvojbi glede onoga što je zakonodavac učinio. Ta nije napustio Boga ni narod uvjerio da svoju nadu položi u onu zmiju po kojoj je započeo prijestup i neposluh, nego je to blaženi prorok učinio i rekao vrlo promišljeno i otajstvena; zapravo, nema niče­ ga što bi netko mogao s pravom prekoriti u svemu onome što su razni proroci rekli ili učinili, samo ako se ima njihova sposobnost rasuđivanja. 4. Ali ako netko postupa kao vaši učitelji, koji se ograničavaju na tumačenje zašto se na ovomu ili onom mjestu ne govori o ženskim devama, ili što se misli pod ženskim devama, ili zašto je za žrtve potreb399 400 401 402

Usp. Izl 20,4. Usp. Br 21,9. Usp. Post 3,14. Usp. Iz 27,1.

194

no toliko mjerica ponajboljega brašna i ulja - vama · to tumače prizemno i jadno dok se o onomu što je uistinu važno i istraživanja vrijedno ne usuđuju ni govoriti ni tumačiti; kada pak tumačenje damo mi, odvraćaju vas da uopće ne slušate, pa čak da s nama i ne razgovarate - zar u tomu slučaju nisu , s pravom čuli ono što im je rekao naš Gospodin Isus Krist: Obijeljeni grobovi, izvana izgledaju lijepi,

a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečisto­ će! Namirujete desetinu od metvice, a gutate devu! Slijepe vođe/ 403 5. Prema tome, ako ne prezrete učenja onih koji sebe veličaju i traže da ih se zove 'rabi, rabi' te ako proročkim spisima ne pristupite postojana i spremna duha tako da podnosite ono što su i sami proroci pretrpjeli, iz proročkih riječi ne možete izvući nikakvu korist.

Isus i Jošua 113, 1. Evo što želim reći. Onomu Isusu (Jošui), kao što sam višekratno ponovio, koji se zvao Hošea i koji je zajedno s Kalebom bio poslan izvidjeti kanaansku zemlju, Mojsije je dao ime Isus. 404 Ti se sada ne pitaš zašto je to učinio, to ti nije problematično niti se oko toga zamaraš. Zato ti Krist ostaje skriven pa čitaš i ne razumiješ, a i sada kada ču­ ješ da je Isus naš Krist, ne razabireš da mu to ime nije dano bez razloga, nipošto tek slučajno. 2. Ali čemu tako pobožno istražuješ zašto je jedno 'a' do403 404

Usp. Mt 23,27.23-24. Usp. Br 13,1.6.8.16.

195

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

dano ispred Abrahamova imena te jednako nadugo i naširoko raspravljaš zašto je na sličan način jedno 'r' dodan o Sarinu imenu, 405 a ne trudiš se isto tako istražiti zašto je Nunovu sinu ime Hošea, što mu ga je otac dao, bilo promijenjeno u Isus (Jošua). 3. Zašto mu nije samo ime promijenjeno, nego je postao i Mojsijevim nasljednikom te je kao jedini preostali od svojega naraštaja koji bijahu izišli iz Egipta, ono što je od naroda ostalo, uveo u Svetu zemlju. 406 I kao što je on, a ne Mojsije, u Svetu zemlju uveo narod i kockom je razdijelio onima koji s njim u nju uđoše, tako će i Isus Krist obrnuti raspršenost naroda te svakome dodijeliti dobru zemlju, ali ne više na isti način. 4. Naime, onaj prvi im je dao vremenitu baštinu, jer nije bio Krist Bog ni Sin Božji, a ovaj drugi, naprotiv, nakon svetoga uskrsnuća dat će nam vječni posjed. Onaj je zaustavio sunce kada mu je već bilo promijenjeno ime u Isus (Jošua) i kada je već dobio snagu od njegova Duha. Ta Isus je bio taj koji se ukazao Mojsiju, Abrahamu i drugim patrijarsima te po Očevoj volji s njima razgovarao, a što sam već pokazao. On je također došao da se rodi kao čovjek od Djevice Marije te, velim, zauvijek živi. 5. On je taj od kojega i po kojemu Otac namjerava stvoriti novo nebo , i novu zemlju; 407 on je taj koji će u Jeruzalemu zablistati kao vječna svjetlost;408 on je kralj Salema i vječni svećenik Svevišnjega po redu Melkisedeko405 406 1

407 408

Usp. Usp. Usp. Usp.

196

Post 17,5.15. Br 32,11-12. Iz,65,17; Otk 21,1. Iz 60,1.19-20.

vu. 409 6. O prvomu (Isusu) je rečeno da je narod dao obrezati kamenim noževima410 (što je bilo navještaj obrezanja kojim nas je sam Isus Krist obrezao od kamenja i kipova); od onih koji ne bijahu obrezani, tj. onih iz zablude svijeta načinio je skupine, budući da posvuda bijahu obrezani kamenim noževima, tj. riječju našega Gospodina Isusa. Pokazao sam da proroci Krista simbolički nazivaju kamenom i stijenom. 7. Stoga pod kamenim n0ževima shvaćamo njegove riječi po kojima su mnogi neobrezani što bijahu u zabludi primili obrezanje srca, obrezanje za koje je Bog htio da ga po prvomu Isusu (Jošui) do tada primaju oni što su već imali obrezanje započeto s Abrahamom: to je mislio rekavši da one koji uđoše u Svetu zemlju Isus (Jošua) po drugi put obreza kamenim noževima. Kršćansko

obrezanje srca

114, 1. Katkada je Duh Sveti učinio tako da se nešto zbude vidljivo, a što bijaše slika onoga što se trebalo dogoditi, a katkada je pak o budućim događajima govorio pripovijedajući o njima tako kao da se zbivaju tada ili kao da su se već zbili. Ako onaj tko se namjeri na proročke riječi, ta pravila i ne pozna, ne može ih primjereno pratiti. Primjera radi navest ću neka proroštva tako da razaberete što želim reći. 2. Kada po Izaiji kaže: K'o ovca na

klanje odveden je; k'o janje nijem pred onim što ga stri409 410

Usp. Post 14,18; Ps 110; Heb 5,6.10. Usp. Jš 5,2-3.

197

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

že411, govori kao da se muka već dogodila. Ili opet kada veli: Svagda sam pružao ruku narodu odmetnič­ kom i buntovničkom, 412 ili: Tko povjerova našoj riječi413 radi se o izrazima koji kao da označuju ono što se već dogodilo. A više sam vam puta pokazao da se Krista simbolički naziva stijenom te tropološki Jakovom i Izraelom. 3. Pa kada opet kaže: Gledat ću nebesa, djelo prstiju tvojih, 414 ako to ne shvatim kao djelo njegove Riječi, shvatit ću nerazumno, kao što čine vaši učitelji koji drže da nerođeni Bog, Otac svega, ima ruke, noge, prste i dušu kao neko složeno biće pa zato smatraju da se sam Otac ukazao Abrahamu i Jakovu. 4. Blaženi, dakle, mi koji smo primili drugo obrezanje kamenim noževima; vaše pak prvo obrezanje obavljalo se i još uvijek se obavlja željeznima: dakako, i dalje ste tvrda srca. Naše obrezanje, drugo po redu jer je ustanovljeno nakon vašega, rezom ne ljudske ruke oštrim nas kamenjem, tj. po riječima apostola onoga najvišeg ugaonog kamena, 415 obrezuje od idolopoklonstva i svake poročnosti. Naša su srca toliko obrezana od opakosti da radosno podnosimo umiranje za ime predivne Stijene, koja u srcima onih što po njemu ljube Oca svega daje da vrije živa voda i napaja one koji žele piti vodu živu. 416 5. Međutim, dok ovo govorim, vi uopće ne razumijete; ne shvaćate u Iz 53,7. Iz 65,2. 413 Iz 53,1. 414 Ps 8,4. 415 Usp. 1 Ft 2,6; Ef 2,20. 416 Usp. Jr 2,2.13; Iv 4,10.14; Otk 22,1.17. 4

412

198

ono što su proroci unaprijed navijestili da će Krist učiniti, a i ne vjerujete nama kada vas vodimo Pismima. Doista, Jeremija je ovako vikao: Jao vama,

jer ostaviste Izvor vode žive, te iskopaste sebi kladence ispucane što vode držati ne mogu. Nije li pustinja gdje se diže gora Sion jer pred vama Jeruzalemu dadoh otpusno pismo? 417 Zaharijino proroštvo o Kristu 115, 1. No morali biste vjerovati Zahariji kada u prispodobi iznosi otajstvo Krista i naviješta ga na simboličan način. Evo tih riječi: 'Kliči i raduj se, kćeri

sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat', govori Gospodin. U onaj dan mnogi će narodi uz Gospodina prionuti i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe' i znat će da me tebi posla Gospodin nad Vojskama. 2. I Judeja će biti baština Gospodnja, njegov dio u Svetoj zemlji, i on će izabrati Jeruzalem. Svako tijelo nek dršće pred Gospodinom jer, evo, on usta sa svojih svetih oblaka. Potom mi pokaza Isusa (Jošuu), velikoga svećenika, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, a đavao mu stajaše zdesna da ga tuži. I reče Gospodin đavlu: 'Suzbio te Gospodin, koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?"' 418

3. Budući da se Trifun spremao odgovoriti i promi, rekoh: "Prvo pričekaj i počuj što govorim. Ne namjeravam dati tumačenje koje ti pretpostavljaš ni reći kako s imenom Isus (Jošua) nije bilo

turječiti

m 418

Usp. Jr 2,13; Iz 16,1; Jr 3,8. Zah 2,14-3,2.

199

JUSTIN

nijednoga svećenika u babilonskoj zemlji gdje je vaš narod bio u sužanjstvu. Kada bih to i učinio, samo bih pokazao da je u vašemu rodu postajao svećenik Isus (Jošua). Ali nije to prorok vidio u objavi koju je doživio, kao što ni đavla i anđela Gospodnjega nije vidio vlastitim očima u svojemu normalnu stanju, nego u stanju ekstaze po objavi koja mu je dana. 4. Sada pak velim: kao što je rečeno da se po imenu Isus Nunovu sinu dogodilo da je učinio neka čude­ sa i neka djela koja su nagoviještala ono što se trebalo zbiti s našim Gospodinom, tako je i objava glede svećenika Isusa koji bijaše u vašemu narodu u Babiloniji bila nagovještaj onoga što se trebalo dogoditi djelom našega svećenika i Boga _i Krista, Sina Oca svega, i to kanim pokazati. 5. Prilično sam se začu­ dio", nastavih, "što ste maloprije ostali mirni i niste me napali kada sam rekao da je Nunov sin bio jedini od svojih vršnjaka izišlih iz Egipta, a koji je ušao u Svetu zemlju zajedno s mlađim naraštajem. Naime, poput muha trčite i oblijećete oko rana. 6. Ako netko kaže mnoštvo divnih stvari, a pojavi se neka sitnica koja vam se ne sviđa ili koju ne razumijete ili koja nije potpuno točna, ne zanima vas mnoštvo onoga dobrog i hvatate se te sitnice trudeći se pokazati kako je to svetogrđe i zločin. No budući da ćete na isti način biti suđeni od Boga, to ćete više položiti račun za svoja velika nedjela, kao i svoje zloči­ ne te naopaka tumačenja kojima iskrivljujete Pisma jer pravo je da sudom kojim sudite i vi sami budete suđeni. 419 419

Usp. Mt 7,2.

200

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Krist - veliki svećenik 116, 1. No da vam obrazložim objavu koja se odnosi na Isusa Krista, sveca, nastavljam izlaganje i kažem da je ta objava dana i za nas koji vjerujemo u velikoga svećenika Krista, upravo ovoga raspetoga. Mi koji smo živjeli u sramoti i svakovrsnu gnjusnu ponašanju, milošću našega Isusa po volji njegova Oca svukosmo sve prostote kojima bijasmo odjeveni. Protiv nas ustaje stalni neprijatelj đavao želeći sve privući sebi, ali Božji anđeo, tj. Božja sila poslana nam po Isusu Kristu grdi ga i od nas udaljuje. 2. Mi smo kao izvučeni iz ognja, budući da smo očišćeni od prijašnjih grijeha, dakle oslobqđeni od nevolja i ognja kojima nas žeže đa­ vao i sve njegove sluge, a iz kojih nas opet izvlači Isus, Božji Sin. On je obećao zaodjenuti nas spremljenom odjećom budemo li čuvali njegove zapovijedi i najavio da će se pobrinuti za vječno kraljevstvo. 3. Naime, kao što se onaj Isus što ga prorok naziva svećenikom pojavio obučen u prljave haljine420 jer je, kao što je rečeno, oženio bludnicu i nazvan je glavnjom iz ognja izvučenom jer je dobio oproštenje grijeha (dok je njegov neprijatelj đavao bio prekoren), tako i mi koji smo po Isusovu imenu kao jedan čovjek svi povjerovali u Boga stvoritelja svega, zapaljeni riječju kojom nas je pozvao po imenu njegova prvorođenoga Sina, svlačimo nečistu odjeću, tj. grijehe. Mi smo pravi svećenički rod Božji, kao što sam Bog potvrđuje kada veli: Na svakom mjestu među narodima prinose se žrtve ugodne 420

Usp. Zah 3,1-3.

201

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

i čiste. 421 A Bog ni od koga ne prima žrtve osim preko svojih svećenika.

Bogu ugodne žrtve 117, 1. Bog, dakle, unaprijed potvrđuje da su mu ugodne sve žrtve po njegovu imenu, a koje nam je Isus Krist povjerio da ih prikazujemo, tj. euharistiju kruha i vina, žrtve što ih kršćani na svakomu mjestu zemlje prinose. One pak što ih prikazujete vi po onim svojim svećenicima on odbacuje veleći: Ne pri-

mam žrtve iz vaših ruku, jer od istoka sunčeva do zapada slavno je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima, veli; a vi ga skvrnite. 422 2. Vi, svađalački raspoloženi, još uvijek tvrdite da su to žrtve što su ih u Jeruzalemu prikazivali ondašnji stanovnici zvani Izraeliti, a koje Bog ne prihvaća, dok je navodno rekao da prihvaća molitve onih iz njihova roda koji bijahu raspršeni i te molitve naziva žrtvama. I sam tvrdim da su molitve i zahvaljivanja što ih čine oni koji su dostojni jedine savršene i Bogu ugodne žrtve. 3. A njih činiti povjerena je samo kršćani­ ma, također spomenom što ga vrše svojim objedom na kojemu blaguju i piju i na kojemu se također spominju muke što ju je za njih podnio Sin Božji. Veliki svećenici i učitelji vašega naroda čine sve da se njegovo ime po svoj zemlji pogrđuje i psuje. No za tu istu nečistu odjeću, što ste je bacili na sve one koji su po

Isusovu imenu postali kršćani, Bog će pokazati da je uklonjena od nas kada sve uskrisi pa jedne učini nepropadljivima, besmrtnima, oslobođenima od boli u vječnomu i neraspadljivom kraljevstvu, dok će druge poslati u kaznu vječnoga ognja. 4. Vi i vaši učite­ ljisami sebe zavaravate kada tumačite kao da se ulomak odnosi na one od vašega roda koji se nalaze raspršeni, govoreći da su njihove molitve i žrtve bile či­ ste i Bogu ugodne: priznajte da lažete i da se na svaki način trudite sami sebe obmanuti. Ponajprije jer se ni sada vaš rod ne proteže od istoka do zapada, nego postoje narodi u kojima nitko od vašega roda još nikada nije boravio. 5. Međutim, uopće nema naroda - ni barbarskoga, ni grčkoga, ni bilo kojega drugog, kako god se zvali, pa ni onih koji žive u kolima, ni onih bez domova, ni onih koji napasajući stada žive pod šatorima423 - u kojemu se Ocu i stvoritelju svega ne uzdižu molitve i zahvaljivanja po imenu raspetoga Isu~a. A također jer u vrijeme kada je govorio prorok Malahija još niste bili raspršeni po svim krajevima zemlje u kojima se sada nalazite, kao što se i iz Pisama razabire.

Poziv Židovima da se obrate 118, 1. Prema tome, bolje biste napravili da

prestanete sa svojim svađalačkim držanjem i pokajete se prije nego dođe veliki dan suda, 424 kada će m U ove tri skupine moguće je razabrati Skite, indijske askete

421 422

Mal 1,11. Mal 1,10-12.

202

424

i arapske nomade. Usp. Mal 3,23.

203

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

svi pripadnici vaših plemena koji su proboli ovoga Krista naricati, 425 kao što sam na temelju Pisama pokazao da je naviješteno. Također sam objasnio ono da se Gospodin zakleo po redu Melkisedekovu te što je taj navještaj značio. I o Izaijinu proroštvu koje veli: Njegov je grob uklonjen 426 već rekoh da se odnosilo na to da je Krist trebao biti pokopan te uskrsnuti, kao što sam u više navrata kazivao da je ovaj isti Krist sudac sviju živih i mrtvih. 2. O njemu govoreći i Natan je ovako opomenuo Davida:

Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od njegovih prethodnika. Utvrdit ću ga u svome domu i njegovu kraljevstvu dovijeka. 427 I kada Ezekiel go428

vori o knezu u domu, ne misli na drugoga nego na njega. Jer on je izabrani svećenik i vječni kralj, Krist, ukoliko je Sin Božji; i nemojte misliti da za njegov drugi dolazak Izaija ili drugi proroci govore o krvnim žrtvama i ljevanicama koje bi trebalo prikazati na žrtveniku, nego o istinskim i duhovnim pohvalama i zahvaljivanjima. 3. Nismo mi u nj povjerovali uzalud niti su nas zaveli oni koji su nas tako poučili, nego se to zbilo po divnomu Božjem promislu da bismo se po pozivu na novi i vječ­ ni, tj. Kristov savez, 429 našli bogoljubniji i razboritiji od vas koji pogrješno uživate glas da ste pobož' ni i pametni. 4. Tome se čudeći Izaija reče: Kralje425 426 427 428

429

Usp. Zah 12,10-12; Iv 19,37; Otk 1,7. Iz 57,2. 2 Sam 7,14-f6. Usp. Ez 44,3. Usp. Jr 31,31; 32,40; Iz 55,3; 61,8.

204

vi će pred njim usta zatvoriti jer oni kojima nije naviješten vidjet će ga i oni koji o njemu nisu čuli spoznat će. Gospodine, tko povjerova našem propovijedanju? Kome se otkri ruka Gospodnja? 430 Radi onih koji danas s tobom dođoše, Trifune, trudio sam se ovim izlaganjem ukratko i sažeto ponoviti ono što sam već bio izložio", zaključih. 5. Na to će on: "Pravo radiš", reče. "I znaj da, premda mnogo toga ponavljaš, ja i ovi koji su sa mnom rado te slušamo." Kršćani

primili Abrahamovu baštinu

119, 1. Ponovno uzeh riječ: "Mislite li, ljudi, da ćemo sve ovo u Pismima moći razumjeti ako voljom onoga tko ih (Pisma) je htio ne primimo milost razumijevanja? Dakako, trebalo se obistiniti ono što je rečeno u Mojsijevo vrijeme: 2. Tuđim me bozima uvri-

jediše, razjariše me svojim gnusobama. Žrtvovahu zlodusima kojih ne poznavahu, koji bijahu novi, nedavno pristigli, i koje oci njihovi ne poznavahu. Napustio si Boga koji te rodi i ne sjećaš se više Boga koji te hrani! Vidje to Gospodin, planu ljubomorom i gnjevom na svoje sinove i kćeri te reče: Lice ću im svoje sakriti i pokazat ću što će na kraju biti od njih. Jer izopačen je to naraštaj, sinovi u kojima vjernosti nema. Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me svojim kumirima; i ja ću njih ljubomornim učinit' pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom. Jer moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina podzemlja; proždrijet će zemlju i sve 430

Iz 52,15-53,1.

205

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

što ona rađa, sažeći joj brda do temelja. Nevolje na njih ću svaliti. 431 3. Nakon što je onaj pravednik ubijen, ponovno smo procvjetali kao novi narod, izbili kao novo i obilno klasje, kao što rekoše proroci: U onaj dan mnogi će se puci uteći Gospodinu kao narod i nastanit će se posred sve zemlje. 432 A mi nismo samo narod, nego smo sveti narod, kao što smo već pokazali: Oni će se zvati sveti narod, otkupljenici Gospodnji. 433 4. Zato nismo narod dostojan prijezira, ni neko barbarska pleme, ni nekakav rod Karijaca ili Frigijaca, 434 nego i nas Bog odabra435 i pokaza se onima koji ne pitahu za njega. Evo, reče, Bog sam narodu koji nije zazivao ime moje. 436 Zapravo, ovo je onaj narod što ga je Bog nekoć obećao Abrahamu kada mu je navijestio da će ga učiniti ocem mnogih naroda, 437 ne govoreći o Arapima, Egipćanima ni Idumejcima; naime, i Išmael je postao ocem velikoga naroda, a isto tako i Ezav, pa i sada postoji veliko mnoštvo Amonićana. 438 Noa je pak bio otac Abrahamov pa tako čitava ljudskoga

roda, makar jedni bijahu potomstvo jednoga, a drugi drugoga. 5. Što je onda Bog više udijelio Abrahamu? To što ga je svojim glasom pozvao rekavši mu da iziđe iz zemlje u kojoj boravi.439 Tim je glasom pozvao i sve nas i mi smo napustili onaj način života kojim smo poput ostalih stanovnika zemlje opako živjeli pa ćemo s Abrahamom baštiniti svetu zemlju, baštinu koju ćemo primiti za vijeke vjekova, budući da smo zbog iste vjere Abrahamova djeca. 440 6. Doista, kao što Božjemu glasu Abraham povjerova i uračuna mu se u pravednost, 441 tako smo i mi povjerovali - sve dotle da smo spremni dati život - Božjemu glasu koji iznova odjekuje po propovijedanju Kristovih apostola, a koji nam je nekoć naviješten po prorocima, te smo odbacili sve stvari ovoga svijeta. Bog dakle Abrahamu obećava narod koji ima istu vjeru, koji je bogoljuban i pravedan te koji veseli Oca, 442 a to niste vi, u kojima vjernosti nema. 443

431

Vladalac iz plemena Judina

Pnz 32,16-23. Zah 2,15. 433 Iz 62, 12. 434 U starini stanovnici Karije i Frigije poslovično su bili slika nepoćudnosti; usp. primjerice Euripid, Kiklop 654; Ciceron, Pro Flacco 27. 435 Usp. Pnz 14,2. 436 Iz 65,1. 437 Usp. Post 12,1-2. 438 Išmael, sin Abrahama i sluškinje Hagare, u biblijskoj se tradiciji smatra rodočelnikom Arapa; Ezav je pak otac stanovnika Edoma, kraja u Transjordaniji južno od Mrtvoga mora, dok su Amoniti, tradicionalni neprijatelji Izraela, stanovali sjeverno od Mrtvoga mora i smatrani su Lotovim potomcima (usp. Post 19,36-38). 432

206

120, 1. Promotrite kako Izaku i Jakovu također daje isto obećanje. Izaku naime veli: Tvojim će se potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje, a Jakovu: Tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 444 To ne kaže Ezavu, ni Rubenu, ni ikomu 439 440 441 442

443 444

Usp. Post 12,1. Usp. Ga! 3,7. Post 15,6; usp. Ga! 3,6. Usp. Izr 10,1. Usp. Pnz 32,20. Post 26,4; 28,14.

207

JUSTIN RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

drug_om, nego samo onima od kojih se po rasporedbi od Djevice Marije trebao roditi Krist. 2. Nadalje, razmotriš li blagoslov Judi, uvidjet ćeš ono što tvr~im. Naime, Jakovljevo se potomstvo dijeli i nasta,;7lJa po Judi, Faresu, Jišaju i Davidu. To je pak oznacavalo kako će neki od vašega roda biti sinovi Abrahamovi i biti uvršteni među Kristove dok 6~. drugi dodu~e biti sinovi Abrahamovi, ali poput p17eska na obali morskoj, 445 koji je sterilan i neplodan, obilan i bezbrojan, ali potpuno nesposoban da donese plod, nego samo da pije morsku vodu, a za to se optužuje veliko mnoštvo onih iz vašega roda: upijaju gorka i bezbožna učenja, a Božju riječ ispljuju van. 3. Stoga o Judi veli: Od Jude žezlo, se kral!_e~sko, ni palica vladalačka od nogu njegovih nece udal71t1 dok ne dođe onaj kome pripada; on će biti očeki?anje_naroda. 446 Da je to rečeno ne o Judi nego o Knstu, Jasno je jer svi mi iz svih naroda ne išče­ kujemo Judu, nego Isusa koji je i vaše oce izveo iz E gip . t a. 447 N mme, . sve do Kristova dolaska proteže se proročki nagovještaj: Dok ne dođe onaj kome pripada; on će biti očekivanje naroda. 4. Došao je, dakle, kao što smo višekratno pokazali, a iščekujemo da se _opet ;r~ti na oblacima Isus, čije ime oskvrnjujet~ i s-':'e c~~,1te da s~ pogrđuje po svoj zemlji. Mogao bih, lJud1, nastavio sam, "s vama se sukobiti i oko izraza koji vi tumačite kao daje rečeno: Dok ne dođe 44 5 · 446 447

Post 22,17. Post 49,10. _\ :vrdnja na osnovi tipološke veze Jošua - Isus. Za Justina 1zr~z on će bi.ti oč.ekivanje naroda ne odnosi se na utjelovljenje, vec na drugi Knstov dolazak.

ono što mu pripada, jer Sedamdesetorica nisu prevela tako, nego: Dok ne dođe ona/ kome pripada. 5. Budući da je iz nastavka ulomka vidljivo da je torečeno o Kristu (ovako stoji: On će biti očekivanje naroda), ne ću s vama raspravljati o toj potankosti kao što se nisam trudio oko izlaganja o Kristu služeći se Pismima koja vi ne priznajete, a koje sam vam naveo, tj. riječi proroka Jeremije, zatim Ezre i Davida, nego sam se držao samo Pisama koja vi još uvijek priznajete. Dobro znajte: da su ih vaši učitelju razumjeli, i njih bi uništili kao što su učinili s onim gdje se pripovijeda o Izaijinoj smrti koga ste prepilili drvenom pilom: i to je simboliziralo Krista koji je trebao vaš rod rasjeći na dvoje, utvrđujući tko je dostojan vječnoga kraljevstva zajedno sa svetim patrijarsima i prorocima, a druge naprotiv šaljući, kao što već rekoh da će učiniti, u kaznu neugasiva ognja zajedno s njima sličnim nevjernicima i tvrdoglavcima iz sviju naroda. 6. Ta rekao je: Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu.448 I ovo kažem bez straha od ikoga," dodadoh, "sve kada bih od vas morao biti raskomadan jer mi nije ni do čega drugoga nego do istine. I nisam mislio ni na koga od mojega roda, tj. od Samarijanaca, kada sam se pismom obratio Cezaru te rekao 9a su oni od njihova roda bili u zabludi vjerujući Simunu Magu, za kojega kažu da je bog iznad svakoga vrhovništva, vlasti i sile." 148 '

Mt 8,11-12.

208 209

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

Krist - blagoslov svih naroda

vu imenu te se sva vrhovništva i kraljevstva njegova imena boje više od onih koji su umrli - zar ne će o svojemu slavnom dolasku potpuno uništiti one koji su ga mrzili i one koji su se od njega pogubno udaljili, a svoje pak uvesti u pokoj davši im sve čemu su se nadali? 4. Nama je dano i čuti, i razumjeti, i spasiti se po ovomu Kristu te spoznati sve što je Očevo. 455 Zato mu je Bog rekao: Premalo je da

121, 1. Budući da su ostali mirni, dometnuh: "Prijatelji, govoreći o ovomu Kristu, na Davidova je usta rečeno da će se narodi blagoslivljati ne više njegovim potomstvom, nego njime. Ovako tamo stoji: Ime je njegovo zauvijek, uzdignut će se iznad sunca, njime će se blagoslivljati svi narodi. 449 Ako su u Kristu blagoslovljeni svi narodi i mi iz svih naroda koji u njega vjerujemo, onda on jest Krist i mi smo po njemu blagoslovljeni. 2. U prvo je vrijeme Bog dao sunce da ga se štuje, kao što je pisano, 450 i nikada nitko nije zbog vjere u sunce trebao biti pogubljen; naprotiv, može se vidjeti kako ljudi iz svakoga naroda radi imena Isusova prihvatiše i prihvaćaju svakovrsna trpljenja, samo da ga ne zaniječu. Jer njegova Riječ istine i mudrosti žarča je i svjetlija od sile sunca451 te prodire u dubine srca i uma. 452 Zato je i rečeno: Njegovo će se ime uzdignuti iznad sunca, i opet: Iskon mu je ime, veli Zaharija. 453 Opet o njemu govoreći veli: Plemena će naricati, pleme po pleme. 454 3. Ako se o svojemu prvom dolasku - bez slave i ljepote i u prezrivosti pokazao tako sjajan i silan da nema ljudskoga plemena koje ga ne pozna, da se u svakomu narodu obraća od prijašnjega lošeg načina života, da se i demoni podvrgavaju njego449 450 451

452

i

453 454

Usp. Ef 1,21. Usp. Pnz 4,19. Više nego na sunčevu energiju Justin izgleda misli na protivne kozmičke sile (usp. Ef 6,12). Usp. Heb 4,12. Ps 72,17; Zah 6,12. Zah 12,10.12.

210

mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš raspršene Izraelce. Postavit ću te za svjetlost narodima, da budeš spasenje njima sve do nakraj zemlje. 456 Krist prosvjetljuje i pogane 122, 1. Vi držite da je ovo rečeno za tuđince i prozelite dok se zapravo odnosilo na nas koji smo prosvijetljeni po Isusu, inače bi Krist i njima dao svjedočanstvo. Sada ste, naprotiv, dvostruko postali sinovi pakleni, 457 kao što je sam rekao. Prema tome, proročke se riječi ne odnose na njih nego na nas za koje je rečeno: Vodit ću slijepce putovima kojih

ne poznaju, hodit će nepoznatim stazama. Ja sam tome svjedok, govori Gospodin Bog, i sluga moj koga izabrah.458 2. Za koga je onda Krist posvjedočio? Oči­ to za one koji povjerovaše. Prozeliti, naprotiv, ne samo da ne vjeruju, nego njegovo ime dvostruko više od vas oskvrnjuju te nas koji u njega vjeru-

!

155 ' 456 457 458

Usp. Iv 14,7. Iz 49,6. Usp. Mt 23,15. Iz 42,16; 43,10.

211

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

jemo žele pobiti i zlostavljati, zapravo, tru~e s~v u svemu biti vama jednaki. 3. A opet drugdJe v1ce:

, Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, za ruku ću te uzeti i učvrstiti. Postavit ću te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora.459 I ove se riječi, ljudi, odnose na Krista i na prosvijetljene narode. Ili ćete opet reći da govore o Zakonu i prozelitima?" 4. Neki od onih koji dođoše drugoga dana kao u kazalištu povikaše: "Što? Zar ne govore o Zakonu i onima koji su njime prosvijetljeni? A to su prozeliti!" 5. "Nipošto," odgovorih gledajući u Trifuna, "jer da je Zakon mogao prosvijetliti narode i one koji ga posjeduju, kakva potreba za novim savezom? Pod onim da je Bog unaprijed navijestio kako će poslati novi savez, vječni zakon i odredbu ne shvaćamo stari zakon i njegove prozelite, nego Krista i njegove prozelite, tj. nas pogane koje je prosvijetlio kao što negdje veli: Ovako govori Gospodin: U vrijeme naklona

ja sam te uslišio, u dan spasa pomogao sam ti. Postavio sam te za Savez narodima, da zemlju podigneš i u baštinu primiš opustošena mjesta. 460 t· Što je, dakle, Kristova baština? Nisu li to narodi? Sto je Božji savez? Zar nije Krist? Kao što drugdje veli: Ti si sin moj, danas te

rodih. Zatraži samo i dat krajeve zemaljske. 461

ću

ti puke u baštinu i u posjed

Kršćani

123, 1. Kao što je sve ovo rečeno o Kristu i narodima, tako isto smatrajte da je i ono drugo navedeno ranije. Ta prozelitima ne treba nikakav savez kada, budući da je jedan te isti Zakon za sve obrezane, Pismo o njima ovako veli: Pridružit će im se tuđinac i priključiti se domu Jakovljevu. 462 Nadalje, prozelit koji se obreže kako bi pristupio narodu kao domorodac je; mi pak, koji smo dostojni da nas se zove narodom, ipak smo pogani jer nismo obrezani. 2. Osim toga, smiješno je to što držite da su oči prozelitima otvorene, a vaše ne, te da se vas naziva slijepima i gluhima, a njih prosvijetljenima. To bi postala još smješnije ako biste rekli da je Zakon dan poganima, kada ga vi sami niste spoznali. 3. Inače biste se bojali Božje srdžbe, ne biste bili sinovi bezakonja niti tumarali u zabludi, nego biste pazili da ne morate stalno slušati kako vam go-, vori: Sinovi u kojima vjernosti nema463 ni: Tko je sli-

jep, ako ne moje sluge, i tko je gluh ako nev oni kojima zapovijedam? Zaslijepljeni su sluge Božje. Cesto ste vidjeli, ali se niste obazirali, uši vam bjehu otvorene, ali niste čuli. 4. Je li to divna Božja pohvala vama i 464

Božje svjedočanstvo u počast njegovim slugama? No vi se ne sramite što takvo što često slušate niti strepite kada vam Bog prijeti, nego ste i dalje bezuman narod okorjela srca. Zato ću, evo, promijeniti ovaj narod, veli Gospodin, promijenit ću ih pa ću 462

159 '

460 461

Iz 42,6-7. Iz 49,8. Ps 2,7-8.

212

- pravi narod i djeca Božja

463 464

Iz 14,1. Pnz 32,20. Iz 42,19-20.

213

JUSTIN

ukloniti mudrost mudrih i skrit ću umnost umnih. 465 I s pravom. Zapravo, niste ni mudri ni razboriti, nego lukavi i izopačeni: mudri ste tek za zlodjela, 466 a niste u stanju spoznati skroviti Božji naum, ni vjerni Gospodnji savez, niti pronaći vječne staze. 467 5. Tako: U domu Izraelovu i u domu Judinu posijat ću sjeme čovječje i sjeme životinjsko, 468 a po Izaiji ovako govori o drugomu Izraelu: U onaj će dan biti treći

Izrael u Asiriji i Egiptu, blagoslovljen u zemlji koju blagoslovi Gospodin nad Vojskama rekavši: 'Blagoslovljen će biti moj narod u Egiptu i Asiriji, i baština moja, Izrael.' 469 6. Budući, dakle, da Bog ovaj narod blagoslivlje, zove ga Izraelom i proglašava svojom baštinom, zašto se ne obratite i zašto sami sebe zavaravate misleći da ste samo vi Izrael i zašto ovaj od Boga blagoslovljeni narod proklinjete? Naime, nakon što se obratio Jeruzalemu i okolnim krajevima, ovako je dodao: Povrh vas rodit ću ljude, narod svoj,

Izraela: i zaposjest će vas i bit ćete njihova svojina i nećeš zbog njih više biti bez djece." 470 7. "Što dakle," upita Trifun, "Izrael biste bili vi i ovo govori o vama?" Rekoh mu: "Da o tome nisam izlagao nadugo, mogao bih pomisliti da to pitaš jer nisi shvatio. Ali budući da smo i to pitanje s tolikim dokazima i tvojim slaganjem zaključili, ne mislim da ne znaš 465 466

467 468 469

470

Iz 29,14; usp. 1 Kor 1,19. Usp. Jr 4,22. Usp. Jr 4,16 (LXX). Jr 31,27. Iz 19,24-25. Ez 36,12.

214

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

što je već rečeno ili da pitanje želiš iznova pokrenuti, nego držim kako želiš potaknuti da to pokažem i za ove." 8. On očima učini znak slaganja pa nastavih: "Ako ušima slušajući čujete, govoreći o Kristu Bog ga u Izaiji slikovito naziva Jakovom i Izraelom. Ovako veli: Jakov je moj sluga, njega ću poduprijeti;

Izrael je moj izabranik, na njega ću staviti svoga duha i donijet će pravo narodima. On se neće prepirati niti će vikati, glas mu se neće čuti po trgovima. Napuknutu trsku on neće lomiti niti će gasiti stijenj što tinja. Vjerno će donositi pravdu i utvrditi je, i neće sustati dok na zemlji ne uspostavi pravo. U njegovo se ime uzdaju narodi.471 9. Dakle, kao što se po onomu jedinom Jakovu, koji je nazvan i Izrael, čitav vaš narod zove Jakov i Izrael, tako i mi po Kristu, koji nas je rodio Bogu, poput Jakova, Izraela, Jude, Josipa i Davida zovemo se i jesmo prava djeca Božja, 472 oni koji čuvaju Kristove zapovijedi."

I pogani - sinovi Božji 124, 1. Vidjevši ih uznemirene zato što sam rekao da smo i mi djeca Božja, da preduhitrim njihovo pitanje, rekoh: "Počujte, ljudi, kako Duh Sveti glede toga naroda kaže da su svi njegovi člano­ vi djeca Svevišnjega i da će se u njihovu zboru pojaviti upravo ovaj Krist da sudi čitavu ljudskomu rodu. 2. Riječi kazane po Davidu u vašemu pri471 472

Iz 42,1-4; usp. Mt 12,18-21. Usp. 1 Iv 3,1; Iv 1,12.

215

JUSTIN .

jevodu ovako glase: Bog ustaje u skupštini bogova, usred bogova sud održava. Dokle ćete sudit' nepravedno, ić' na ruku grješnicima? Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! Izbavite siromaha i ubogog istrgnite iz ruku bezbožnih. Nisu shvatili nit' razumjeli, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje. Rekoh doduše: 'Vi ste bogovi i svi ste sinovi Svevišnjega. Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih.' Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda. 473 3. U prijevodu Sedamdesetorice rečeno je: Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih da obznani ljudsku neposlušnost, tj. onih kojima je govorila zmija, i pad jednoga od velikih, tj. onoga koga se naziva zmijom, strovaljena velikim padom zato što je zaveo Evu. 4. Ali budući da nisam u tu svrhu naveo ovaj ulomak, nego da vam pokažem kako Duh Sveti prekorava ljude - koji bi, da su čuvali njegove zapovijedi, postali oslobođeni trpljenja i besmrtni kao Bog i koje je on smatrao dostojnima da se zovu sinovima Božjim prekorava ih, rekoh, da poput Adama i Eve sami sebi spremaju smrt pa zato prihvaćamo prijevod psalma koji vam je po volji. I na ovaj se način pokazuje kako se ljude smatralo dostojnima da postanu bogovima, kako bi svi mogli postati sinovima Svevišnjega i kako će svatko za se biti suđen i osuđen, upravo kao Adam i Eva. A da Krista Pismo naziva i Bogom, već je višekratno pokazano.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM Tumačenje

125, 1. Želio bih, ljudi, od vas čuti kakva je snaga imena Izrael", rekoh; budući da su šutjeli, dodadoh: "Reći ću ono što znam jer ne smatram ispravnim ni šutjeti ako znam ni - ako sumnjam da vi to znate, a zbog zavisti ili nesposobnosti ne želite reći, premda znam da se uvijek oko toga brinete nego radije sve jednostavno i bez obmanjivanja kazujem kao što moj Gospodin reče: Iziđe sijač sijati sjeme: jedno pade na put, drugo u trnje, drugo opet na kamenito tlo, a neko pade na dobru zemlju. 474 2. Dakle, zbog nade da negdje postoji dobra zemlja treba govoriti. Naime, onaj moj Gospodin, snažan i moćan kao što jest, kada dođe, od svakoga će tražiti svoje i ne će osuditi svojega službenika vidi li da je on, znajući da je njegov Gospodin moćan i da će, došavši, tražiti svoje, to položio u razne banke, a ne iz bilo kojega razloga zakopao. 475 3. Ime Izrael, dakle, znači ovo: čovjek koji pobjeđuje silu. Naime, isra znači 'čovjek koji pobjeđuje', a el znači 'sila'. Da će Krist to učiniti kada postane čovjekom, unaprijed je naviješteno po otajstvu Jakovljeve borbe s onim koji mu se ukazao kao izvršitelj Oče­ ve volje, 476 a koji bijaše Bog jer bijaše prvorođenac svakoga stvorenja. 4. Naime, nakon što je postao čovjekom, kao što prije rekoh, pristupio mu je đa­ vao, tj. ona sila koja se naziva i Sotona, da ga napastuje i pokuša poraziti tražeći da mu se pokloni. 474 475

473

Ps 82,1-8.

216

imena Izrael

476

Usp. Mt 13,3-8; Mk 4,3-8; Lk 8,5-8. Usp. Lk 19,23; Mt 25,18.27. Usp. Post 32,25-29.

217

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

Ali Krist ga svlada i porazi raskrinkavši njegovu opakost jer je otpadnik od Božje volje, protivno Pismima, tražio da mu se pokloni kao Bogu. On mu je odgovorio: Pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi! Tada smeten i poražen đavao odstupi. 477 5. Osim toga, budući da je naš Krist trebao oslabjeti, tj. u vidu trpljenja i muke, što će se obistiniti kada bude razapet, i o tome je unaprijed dao navještaj onim kada je Jakovu dodirnuo i uganuo bedro. 478 Od davnine mu bijaše ime Izrael, a tako je nazvao blaženoga Jakova kada ga je blagoslovio i time navijestivši da će svi koji se po njemu utječu Ocu biti blagoslovljeni Izrael. Vi pak, budući da ništa od toga ne shvaćate niti ste spremni shvatiti, kao Jakovljevo potomstvo po tijelu očekujete da ćete se svakako spasiti. No, da se i u tome varate, opsežno sam pokazao.

Krist - izvršitelj poslanja i volje Božje 126, 1. Trifune," rekoh, da ste spoznali tko je onaj koji se katkada zove anđeo velikog savjeta, kojega Ezekiel naziva čovjekom, a Daniel sinom čovječ­ jim, Izaija djetetom, David Kristom - Pomazanikom i stijenom, Salomon mudrošću, Mojsije Josipom, Judom i zvijezdom, Zaharija Iskonom, a Izaija opet patnikom, Jakovom i Izraelom, koga se naziva štapom, cvijetom, ugaonim kamenom i Sinom Božjim, da ste ga, rekoh, upoznali, ne biste ga pogrđivali, njega koji 11

477

478

Usp. Mt 4,10-11; Lk 4,8.13. Usp. Post 32,26.

218

je već došao, bio rođen, trpio i uzišao na nebo. On će opet doći i tada će naricati vaših dvanaest plemena.479 2. Jer da ste shvatili ono što su proroci rekli, ne biste nijekali da je on Bog, Sin jedinoga, nerođenoga i neizrecivoga Boga. Doista, po Mojsiju je na jednomu mjestu u Knjizi Izlaska rečeno: Gospodin progovori Mojsiju i reče mu: 'Ja sam Gospodin. Objavljivao sam se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog njihov. Ali njima nisam očitovao svoga imena i sklopio sam svoj Savez s njima.'480 3. I opet ovako veli: Neki se čovjek rvao s Jakovom 481 te tvrdi da to bijaše Bog jer donosi kako je Jakov izjavio: Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh. 482 Također piše da je to mjesto na kojemu se s njim borio, na kojemu mu se ukazao i blagoslovio ga on prozvao Viđenje Boga. 4. Slično se i Abrahamu, kao što Mojsije veli, Bog ukazao kod hrasta Mamre dok je on za dnevne žege sjedio na ulazu u šator. 483 Potom dodaje: Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje povrh njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Malo potom jedan od njih Abrahamu obećava sina: Zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću roditi ja starica? Zar je Bogu išta nemoguće? Navratit ću se k tebi u ovo isto doba i Sara će imati sina. 484 Potom otiđoše od Abrahama. 5. O toj trojici opet ovako veli: Ustavši odatle okrenuše se put Sodome. Zatim opet onaj koji bijaše i koji 479

480 481 482

483 484

Usp. Zah 12,12. Izl 6,2-4. Post 32,25. Post 32,31. Post 18,1. Post 18,2.13-14.

219

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

127, 1. Isto je i s drugim što su rekli Zakonodavac i proroci. Držim da sam rekao dovoljno da, kada Bog na kojega se pozivam, kaže: Od Abrahama Bog se podiže, ili Gospodin reče Mojsiju, i Gospodin se spusti da vidi kulu š~o su je gradili sinovi čovječji, ili

kada Bog zatvori Noinu arku izvana, 489 ne biste mislili kako je nerođeni Bog osobno odnekuda sišao ili se popeo. 2. Naime, neizrecivi Otac i Gospodar svega nikamo ne ide niti obilazi okolo, ne spava niti ustaje, nego ostaje na svojemu mjestu, gdje god to bilo, jasno vidi i jasno čuje, ali ne očima ni ušima nego neizrecivom moću. Sve vidi i pozna i nitko mu se od nas ne može sakriti. Dakle, ne kreće se niti ga koje mjesto može obuhvatiti, pa čak ni čitav svijet ni ono što bijaše prije postanka svijeta. 3. Kako bi onda ovaj Bog mogao s nekim razgovarati ili se nekome ukazati ili se pojaviti u tijesnu kutku zemlje kada narod na Sinaju nije mogao gledati slavu onoga koga je on poslao, a ni sam Mojsije nije mogao ući u šator što ga je sam podigao, kada je on bio ispunjen slavom Božjom, 490 a ni svećenik nije uspi o ostati pred hramom kada je Salomon unio kovčeg saveza u jeruzalemski dom što ga je sam Salomon sagradio. 491 4. Zapravo, ni Abraham, ni Izak, ni Jakov ni itko drugi nije vidio Oca i neizrecivoga Gospodara svega i samoga Krista, nego su vidjeli onoga koji je voljom Očevom također Bog, njegov Sin i, po tome što izvršava njegovu volju, anđeo. Bog je htio / da se on rodi od djevice i kao čovjek; on je nekoć bio i oganj koji je iz grma razgovarao s Mojsijem. 492 5. , Jer ako Pisma ne bismo shvatili na ovaj način, znači­ lo bi da Otac i Gospodar svega nije bio na nebesima kada se po Mcijsiju veli: Gospodin zapljušti s neba na

485

489

jest ovako

reče: Neću

vati ono što kanim

od sluge svoga Abrahama skri-

učiniti. 485

Ponovih, dakle, i ono što u Mojsijevim spisima slijedi, a što sam već recitirao, kao i svoje izlaganje iz čega je očito", rekoh, "da je onaj koji se ukazao Abrahamu, Izaku i Jakovu te ostalim patrijarsima, a za koga je pisano da je Bog, djelovao po zapovijedi Oca i Gospodina kao izvršitelj njegove volje." 6. Tome dometnuh, mada nisam prije rekao: "I kada je narod htio jesti mesa, a Moj sije nije vjerovao onome koga se i u toj prigodi naziva anđelom i koji je obećao da će im ga Bog dati do sitosti: 486 opet je on taj, Bog i anđeo od Oca poslan, koji je sve to govorio i činio. Pismo, naime, u nastavku ovako donosi: Reče Gospodin Mojsi-

ju: 'Zar je ruka Gospodnja tako kratka? Sad ćeš vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće.' 487 I opet na drugomu mjestu ovako veli: Gospodin mi je rekao: 'Nećeš prijeći ovog Jordana.' Gospodin, Bog tvoj, koji ide pred tobom, on će istrijebiti narode. 488 Krist u starozavjetnim teofanijama

486 487 488

Post 18,16-17. Usp. Br 11,4.18-22. Br 11,18-23. Pnz 31,2-3.

220

I

490 491 492

Post 17,22; Izl 6,29; Post 11,5; 7,16. Usp. Iz! 40,35. Usp. 2 Ljet 5,14. Usp. Izl 3,2.4.

221

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem od Gospodina s neba,493 i opet kada se po Davidu reče: Podignite svoja vrata, knezovi, dižite se, dveri vječne, pa će ući Kralj slave, 494 te još kada veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama. "195 Krist rođen

moću

i voljom

Očevom

128, 1. Rečenim je obilno pokazano da se Krist, koji bijaše Gospodin i Bog, koji je Sin Božji i prije se objavio u moći kao čovjek i kao anđeo, također pokazao u obliku ognja, kao primjerice u grmu, tako i prigodom suda nad Sodomom." Ponovno sam izlagao sve što sam prethodno prepisao iz Knjige Izlaska o ukazanju u grmu, kao i o nadijevanju imena Isus (Jošua) pa, dakle, dodadoh: 2. "A nemojte vi ostali misliti da ovo često ponavljam radi pretjerane opširnosti, nego jer znam da se neki žele umiješati te reći kako se sila koja se od Oca svega ukazala Mojsiju, Abrahamu i Jakovu zove anđeo kada se susretne s ljudima jer se po njoj ljudima obznanjuju Očeve zapovijedi, a zove se sla, va jer se katkada očituje u neshvatljivim viđenji­ ma; katkada se pak zove čovjek jer se Očevom voljom pojavljuje u tomu obličju; najposlije, zove se i Riječ jer ljudima donosi Očeve poruke. 3. Ta je pak sila, vele, od Oca neodvojiva i neodjeljiva kao što 493 494 495

Post 19,24. Ps 24,7. Ps 110,1.

222

je svjetlost sunčeva na zemlji neodvojiva i neodjeljiva od sunca koje je na nebu: pa kada sunce zađe, s njime istodobno nestaje i svjetlosti. Na isti način, vele, kada želi, Otac svoju silu isijava van, a kada želi, opet je vraća sebi. Nadalje, uče kako je na isti način Bog stvorio anđele. 4. Međutim, pokazano je da anđeli postoje, i to uvijek postojano, a ne rastaču se u biće koje ih je stvorilo. Na dalje, da se ta sila, što je proročka riječ, kao što je također višekratno pokazano, naziva i Bogom i anđelom, ne razlikuje samo po imenu kao svjetlost od sunca, nego i brojem, čime sam se već kratko pozabavio gore gdje sam rekao da se radi o sili rođenoj od Oca njegovom moću i voljom, ali ne odsijecanjem, kao da bi ',, se Očeva bit razdijelila, kako biva sa svim drugim , stvarima, koje jednom podijeljene i rasječene više nisu ono što su prije bile. Tamo sam, primjera radi, naveo vatru koju vidimo da zapali druge vatre pri čemu ona od koje se brojne druge mogu zapaliti ostaje ne umanjena, nego u istomu stanju.

Krist brojem drugi u odnosu na Oca 129, 1. Da to pokažem, sada ću ponoviti ono što sam već naveo. Kada proročka riječ veli: Gospodin za-

pljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem od Gospodina s neba, 496 onda tvrdi da se radi o dvojici brojem različitih, o jednomu koji je na zemlji i kaže da je sišao izvidjeti viku na Sodomu, 497 i o drugomu na 496 497

Post 19,24. Usp. Post 18,24.

223

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

nebesima koji je, kao Otac i Bog, Gospodin Gospodina na zemljt štoviše, koji je uzrok da ovaj bude moćan, Gospodin i Bog. 2. I opet kada riječ donosi da je Bog u početku kazao: Evo, Adam postade kao jedan od nas}98 to 'kao jedan od nas' također ukazuje na brojevnu množinu jer te riječi nemaju simboličko značenje, kako ih pokušavaju tumačiti sofisti i oni koji istinu nisu sposobni ni reći ni shvatiti. 3. U Knjizi Mudrosti također stoji: Budem li vam navije-

štao ono što se svednevice zbiva, sjetit ću se navesti i ono što je odvijeka. Gospodin me stvori kao počelo svojih djela. Prije vjekova utemelji me, na početku prije nego nači­ ni zemlju, prije nego stvori pradubine, prije nego provriješe izvori voda, prije nego su učvršćene gore, prije svih brjegova rodi me." 499 4. To navevšt dodah: "Vi koji me slušate, razumjet ćete samo ako ste pozorni: riječ kazuje da je ovaj izdanak od Oca rođen prije svakoga stvorenja, tj. rođen je i brojem se razlikuje od onoga koji rađa, što će svatko priznati."

Narod iz svih naroda 130, 1. Budući da se svi složiše, nastavih: "Sada iznijeti neka svjedočanstva što ih prije nisam spomenuo. Otajstveno ih je izrekao vjerni sluga500 Mojsije i to ovako: Kličite, o nebesa, s njime, klanjajte mu se svi anđeli Božji! Zatim dodadoh ono što slijedi: Kliči­ ću

anđeli

Božji, jer je krv slugu svojih osvetio i osvetit će, i istom mjerom vratit' dušmanima. Naplatit će od onih koji njega mrze, očistit' će Gospodin zemlju svog naroda.501 2. Tim riječima govori o nama, narodima koji kličemo s njegovim narodom, tj. s Abrahamom, Izakom, Jakovom, prorocima, ukratko sa svim člano­ vima onoga naroda koji Bogu omilješe, kao što smo prethodno utvrdili. No tu ne podrazumijevamo sve pripadnike vašega naroda jer smo po Izaiji spoznali da će trupla odmetnika proždrijeti crv( oganj neugasivi, nikada ne umrijevši, tako da će biti na gadost svim ljudima.502 3. Osim ovih svjedočanstava, ljudi/' rekoh, "želim vam kazati još neke riječi toga istog Mojsija, iz kojih možete razabrati kako je od davnine Bog raspršio sve ljude prema narodima i jezicima. Od svih naroda sebi je uzeo vaš, beskoristan, neposlušan i nevjeran narod te pokazao kako oni koje je izabrao iz svih naroda vrše njegovu volju po Kristu, koga naziva Jakovom i kojemu daje ime Izrael, zbog čega, kao što već više puta rekoh, mi moramo biti Jakov i Izrael. 4. Doista, kada veli: Kliči te, puci, s njegovim narodom, dodjeljuje im sličnu baštinu, a ne i jednako ime: nego kada ih naziva pucima i poziva da se vesele s njegovim narodom, da vas prekori, naziva vas poganima. Jer kao što ste ga rasrdili svojim idolopoklonstvom, tako je on htio da oni, koji bijahu idolopoklonici, spoznaju njegovu volju i prime njegovu baštinu.

te, puci, s njegovim narodom, u njemu nek se osnaže svi 498

Post 3,22. Izr 8,21-25. soo Usp. Br 12,7; Heb 3,5. 499

224

501

Pnz 32,43 (LXX).

502

Iz 66,24. 225

JUSTIN

Nevjernost Izraela i vjernost kršćana

13t 1. Izreći ću i riječi iz kojih je vidljivo da je Bog razdijelio sve narode. Evo ih: Oca svoga pitaj, i poučit će

te, pitaj starije, pa će ti kazati. Kad je Višnji dijelio narode, kad je razmještao sinove Adamove, odredi im međe po broju sinova Izraelovih. Tad Gospodina zapade njegov narod, ]akov, Izrael bi njegova baština."503 Dodadoh kako su Sedamdesetorica prevela: Odredi međe narodima po broju Božjih anđela, a budući da ničim ne osporava moje obrazlaganje, slijedio sam njihov prijevod. 2. "Vi pak, želite li prihvatiti istinu, priznat ćete i da smo mi, koje je Bog pozvao po otajstvu križa, otajstvu punu prijezira i sramote (zbog našega ispovijedanja vjere, poslušnosti i bogoljubnosti sve do smrti smo kažnjavani od demona i đavolske vojske po vama koji im služite. 3. Međutim, mi sve podnosimo da čak ni glasom ne zaniječemo Krista po kome smo pozvani na spasenje što ga je Otac pripravio), Bogu vjerniji nego vi, koje je izbavio iz Egipta uzdignutom rukom pohodivši vas velikom slavom, kada vam se more rastvorilo i otvorio suh put, kada je uništio one koji su vas progonili s velikom vojskom i sjajnim kolima, zatvorivši nad njima more što ga je za vas učinio prohodnim.504 Svijetlio vam je u svjetlosnu stupu da biste za razliku od svih naroda na zemlji mogli uživati vlastito svjetlo, trajno i bez zalaska. Dao je da samo vama za hranu s neba pada mana, kruh anđeoski, tako da više niste trebali spravljati kruha. I voda u Mari za vas je postala 503 504

Pnz 32,7-9. Usp. Pnz 4,34; Izl 16,10; 14,21-29.

226

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

slatka. 505 4. I, kao što već rekoh, kada su vas zmije ujedale, dan vam je znak onoga koji je trebao biti razapet506 (Bog vam je iskazivao milost ovih otajstava prije njihova vremena, a vi ste mu uvijek bili nezahvalni), kao i slikom Mojsijevih raširenih ruku te likom onoga kojemu bijaše dana ime Isus (Jošua), kada je potukao Amaleka, o čemu je Bog zapovjedio da se zapiše spomen i da se vašim ušima preda ime Isus rekavši da je on taj koji će sa zemlje izbrisati spomen na Amalečane. 507 5. Jasno je da je spomen na Amaleka ostao i nakon Nunova sina; to, kao i sve što sam do sada ovdje iznio, znači, Trifune, da su po raspetomu Isu- . su, koga su svi ti simbolički događaji unaprijed na- c. viještali, demoni trebali biti uništeni i bojati se njegova imena te da su ga se jednako trebala bojati sva vr- . hovništva i vlasti, a s druge strane pokazuje kako će u njega vjerovati miroljubivi i bogoljubni ljudi iz svako- · ga naroda. 6. Također, vama, željnima mesa, dana je toliko obilje prepelica508 da ih se ni izbrojiti ne može. Za vas je iz stijene provrla voda509 i oblak vas je pratio da vam za žege čini hladovinu i da vas štiti od hladnoće, 510 a ta je slika predoznačavala drugo novo nebo;511 veze na vašoj obući nisu se pokidale, niti su se sandale raspale, nit' se vaša odjeća izderala, 512 nego je i ona na vašoj djeci zajedno rasla. 505 506 507

sos 509 510 511 512

Usp. Izl 16,14-15; Ps 78,24-25; Izl 15,25. Usp. Br 21,6-9. Usp. Izl 17,11-14. Usp. Izl 16,13. Usp. Br 20,11; Izl 17,6. Usp. Izl 13,21; Ps 105,39. Usp. Iz 65,17; 66,22; Otk 21,1. Usp. Pnz 8,4; 29,4.

227

JUSTIN

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Čudo sa šatorom svjedočanstva

Židovi ustraju suprotstavljati se Bogu

132, 1. Uza sve to vi ste načinili tele, bludniči­ li s tuđinskim kćerima i klanjali se kumirima, pa i nakon što vam je zemlja predana uz takva čudesa da ste čak mogli vidjeti kako je na zapovijed onoga kome bi dano ime Isus (Jošua) sunce na nebu stalo i nije zašlo za trideset i šest sati513 i sva ostala ču­ desa koja su vam se događala. Od njih, čini mi se, ovdje treba spomenuti još jedno da vam pomogne spoznati onoga Isusa kojega mi priznajemo Kristom, Božjim Sinom, a koji je raspet, uskrsnuo, uzišao na nebo te će se opet vratiti kao sudac svih ljudi, počevši od Adama. 2. Znate da", rekoh, "kada su stanovnici Ašdoda oteli šator svjedočanstva pa bili udareni strašnom i nepopravljivom pošasti, 514 odlučiše šator staviti na kola u koja upregoše nedavno oteljene krave kako bi saznali je li ih Božja sila udarila zbog šatora i želi li Bog da ga vrate odakle su ga bili uzeli. 3. Pa kada su to učinili, krave ni od koga vođene otiđoše ne na mjesto odakle je šator bio otet, nego na polje nekoga Hošee, 515 čo­ vjeka s istim imenom kao i onaj koji bijaše nazvan Isus (Jošua) i koji je narod uveo u zemlju te mu je razdijelio. Stigavši na polje, krave tu ostadoše, što vam još jednom pokazuje da ih je vodilo premoćno ime, kao što je i prije narod, preostao od onih što iziđoše iz Egipta, u zemlju uveo onaj koji je dobio ime Isus (Jošua), a prije se zvao Hošea.

133, 1. Pored svih tih čudesa koja ste od vremena do vremena vidjeli i proroci vas optužuju što ste svoju djecu žrtvovali demonima, a tomu zločinu usudili ste se i još se usuđujete dodati sličan protiv Krista. Uza sve to želim da nađete milost Boga i njegova Krista te da se spasite. 2. Naime, unaprijed znajući da ćete tako postupati, Bog vas je po proroku Izaiji prokleo: Jao duši njihovoj, skova-

513 514 515

Usp. Jš 10,12-13. Usp. 1 Sam 5,1-6. Usp. 1 Sam 6,1-14.

228

še opak naum protiv samih sebe govoreći: 'Svežimo pravednika, jer nam smeta. Zato će jesti plod djela svojih. Jao zlotvoru, zlo će ga snaći prema djelima ruku njegovih.' 3. Narode moj, poreznici će te tvoji opljačkati, tlačitelji će vama vladati. Narode moj, oni koji vas nazivaju blaženima zavest će vas, raskopat će putove kojim hodiš. Ali sada će na sud sazvati narod, sam će Gospodin doći na sud sa starješinama i glavarima svog naroda. 'Vi, zašto ste spalili moj vinograd, zašto je u vašim kućama ono što oteste siromahu? Zašto narod moj tlači­ te i pogaziste lice siromaha?'516 4. I na drugomu mjestu po ovomu proroku o tomu istom veli: Jao onima koji na se krivnju vuku kao debelom užadi i grijeh kao kolskim konopcem, onima što govore: 'Neka pohiti i približi ga, neka se ispuni naum Sveca Izraelova, da bismo znali.' Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! 5. Jao jakima među vama, vinopijama i junacima u miješanju jakih pića. Jao onima koji za mito brane kriv516

Iz 3,9-15.

229

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

ca, a pravedniku uskraćuju pravdu! Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što suha trava nestaje u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Gospodina nad Vojskama i prezreše riječ Gospodina, Sveca Izraelova. Zato se raspali gnjev Gospodina nad Vojskama, i on diže ruku na njih i udari ih te se potresoše gore. Trupla njihova leže k'o smeće po putu. Uza sve to nisu se obratili i ruka im je sveđer podignuta. 517 6. Doista, r ruka vam je još podignuta jer i nakon što ste ubili

Krista, niste se pokajali, nego i nas, koji po njemu povjerovasmo Bogu i Ocu svega, mrzite i ukoliko vam se ukaže prilika, ubijate. Neprestano proklinjete njega i njegove učenike dok mi svi molimo za vas i za sve ljude bez razlike, onako kako nas je naučio naš Kristi Gospodin, naloživši nam da molimo

i za neprijatelje te da ljubimo one koji nas mrze i blagoslivljamo one koji nas proklinju. 518 Jakovljeva ženidba -pralik Crkve 134, 1. Ako vas, dakle, pobija nauk proroka i samoga Isusa, bolje vam je da radije slijedite Boga nego svoje glupe i slijepe učitelje koji vam sve do danas dopuštaju da svatko ima četiri ili pet žena pa ako netko opazi privlačnu ženu i poželi je, pozivaju se na ono što su učinili Jakov, nazvan Izrael, i drugi patrijarsi kako bi ustvrdili da nikakvo zlo ne čini onaj koji takvo što čini te se i time pokazu517 518

Iz 5,18-25. Usp. Mt 5,44; Lk 6,27-28.

230

ju bijedni i bezumni. 2. Naime, kao što već rekoh, u svakomu se tom činu ispunja rasporedba velikih otajstava: reći ću vam da se Jakovljevom ženidbom ostvaruje određena rasporedba i prednagovještaj onoga što će se zbiti da iz toga spoznate kako su vaši učitelji uvijek gledali ne na ono što je više božansko, što je svemu uzrok, nego na ono nisko i iskvareno. Zato pozorno poslušajte što govorim. 3. Jakovljeva je ženidba bila pralik onoga što je trebao ispuniti Krist. Zapravo, Jakovu nije bilo dopušteno istodobno oženiti dvije sestre. On je Labanu služio da dobije njegove kćeri, ali prevaren za mlađu, morao je služiti drugih sedam godina. 519 Prema tome, Lea predstavlja vaš narod i sinagogu, - ' a Rahela pak našu Crkvu. Za njih Krist služi sve do danas, za njih i za sluge jedne i druge. 4. Naime, dok je Noa potomstvo jednoga sina dao da bude sluga drugoj dvojici, 52°Krist je sada došao da objedini jedne i druge, i sinove slobodnih i sinove slugu, priznajući isto dostojanstvo svima koji čuvaju njegove zapovijedi, baš kao što su Jakovljevi sinovi, i oni od slobodnih žena i oni što ih je dobio sa sluškinjama, uživali isto dostojanstvo. Za svakoga je pak predoznačeno što će biti po redu i predznanju.521 S. Jakov je Labanu služio da stekne garave i šarene ovce: Krist je služio sve do križa522 za raznovrsne ljude iz svakoga naroda, stekavši ih cijenom svoje krvi i otajstvom križa. Lea je imala sla519 520 521 522

Usp. Post 29,16-29. Usp. Post 9,25-27. Usp. Post 49,1-27. Usp. Fil 2,7-8.

231

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

JUSTIN

be oči: 523 i oči vaše duše prilično su slabe. Rahela je Labanu uzela kućne kumire i sakrila ih524 sve do danas: i za nas su zagubljeni materijalni bogovi naših otaca. 6. Čitavo vrijeme Jakova je mrzio njegov brat: danas i nas i našega Gospodina mrzite vi i općenito svi ljudi, mada smo po naravi braća. Jakov je nazvan Izrael: Izrael je, kao što je pokazano, i Krist koji je bio i zvao se Isus.

Crkva -pravi Izrael 135, 1. Pa kada Pismo veli: Ja sam Gospodin Bog, Svetac Izraelov, koji je Izraela pokazao kao vašeg kralja, 525 zar ne čujete da govori o Kristu kao pravo-

mu vječnom kralju? Ta dobro znate da Izakov sin Jakov nikada nije bio kralj. Zato, još jednom nam objašnjavajući na kakva kralja misli pod Jakovom i Izraelom, Pismo ovako veli: 2. Jakov je moj sluga,

njega ću poduprijeti; Izrael je moj izabranik, njega će prigrliti duša moja. Na njega sam stavio svoga duha i donijet će pravo narodima. On neće vikati, nit' će mu se vani glas čuti. Napuknutu trsku on neće lomiti niti će gasiti stijenj što tinja sve dok ne pobijedi. Utvrdit će pravdu i neće sustati dok na zemlji ne uspostavi pravo. U njegovo će se ime uzdati narodi. 526 3. Zar se u patrijarha Jakova uzdaju oni što dolaze iz naroda, a i vi sami, ili pak u Krista? Kao što se dakle Krista na523 524 525 526

Usp. Post 29,17. Usp. Post 31,19. Iz 43, 15. Iz 42,1-4; usp. Mt 12,18-21.

232

ziva Izraelom i Jakovom, tako smo i mi, od Kristove utrobe odrezani, pravi izraelski narod. No radije se zadržimo na samomu tekstu: 4. Izvest ću, reče, iz Jakova i Jude potomstvo, za ba-

štinika svoje svete gore; baštinit će je odabranici moji i moje sluge, i ondje će stanovati. Po gorama će biti torovi stada, a nizina akorska počivalište govedima - narodu mojem koji me tražio. A vi koji ste me ostavili i zaboravili Svetu goru moju, koji ste pripremili stol demonu i demonu nalili čašu, vas ću predati maču. Svi ćete pasti u klanju jer zvao sam vas, a Đi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabirali ste što mi nije po volji. 527 5. To su riječi Svetoga pisma. I vi shvaćate da je Jakovljevo potomstvo o kojemu je riječ nešto drugo, a ne vaš narod, kao što bi netko mogao pomisliti. Jer nije prihvatljivo da oni koje je Jakov posijao ustupe pravo pristupa onima koje je Jakov rodio ni da bi onaj koji narod prekorava smatrajući ga nedostojnim baštine kasnije ga opet prihvatio i đavao mu obećanja. 6. Ali kao što tamo prorok veli: Haj-

de, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! Da, odbacio je svoj narod, dom Jakovljev, jer je zemlja, kao na početku, puna proroštava i vračanja, 528 tako i ovdje moramo razumjeti dva Judina potomstva i plemena, kao dva Jakovljeva doma, jedan rođen po krvi i tijelu, a drugi po vjeri i Duhu. 529

527 528 529

Iz 65,9-12. Iz 2,5-6. Usp. Gal 4,29.

233

JUSTIN

Židovi odbacili Krista ća

136, 1. Promotrite sada kako se prorok obranarodu. Pošto je gore rekao: Kao što o soku grož-

đa

vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov', tako ću učiniti i ja radi slugu svojih: zbog njega neću sve uništiti, 530 nastavlja: Izvest ću iz Jakova i ]ude potomstvo itd., pokazavši da, dok se na jedne srdi pa prijeti kako će ostaviti samo malobrojne, drugima obećava da će ih izvesti i da će boraviti na njegovoj gori. To su oni za koje je rekao da će ih posijati i roditi; 531 2. vi, naprotiv, kada zove, ne odazivate mu se i kada govori, ne slušate ga, nego ste samo činili zlo pred Gospodinom. A najveća je vaša zloća u tome što ste mrzili pravednika kojega ubiste, a mrzite i one koji su od njega primili ono što jesu, tj. pravednici, pobožnici i čovjekoljupci. Zato: Jao duši njihovoj, govori Gospodin, jer skova-

še opak naum protiv sebe samih rekavši: 'Svežimo pravednika jer nam smeta. '532 3. Dakako, vi niste poput svojih otaca žrtvovali Baalu niti ste na sjenovitim mjestima i uzvisinama spravljali poslastice za nebesku vojsku, 533 ali niste prihvatili njegova Krista. Tko njega ne pozna, ne pozna ni volje Očeve, tko njega pogrđuje i mrzi, pogrđuje i mrzi i onoga tko ga je poslao, i tko u njega ne vjeruje, ne vjeruje ni proroštvima koja su ga svima najavila.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

Poziv na obrezanje srca 137, 1. Braćo, ne govorite ništa loše protiv ovoga raspetoga! Ne ismijavajte njegove modrice zahvaljujući kojima svi mogu biti iscijeljeni. 534 Bilo bi divno da povjerujete riječima Pisama i obrežete svoju tvrdoću srca. Ne uspijete li to učiniti, to je zbog usvojenih uvjerenja jer obrezanje vam bijaše dano kao znak, a ne kao djelo pravednosti, kao što same riječi Pisma pokazuju. 2. Priznajte ga i više ne vrijeđajte Sina Božjega. Ne dajite za pravo svojim učiteljima farizejima i ne ismijavajte kralja Izraela, kako vas starješine sinagoga uče da činite nakon molitve. Jer ako onaj tko dira čovjeka koji nije Bogu po volji kao da dira Božju zjenicu, 535 to više ako dira Božjega miljenika: 536 a da on to jest, dostatno je višekratno pokazano." 3. Budući da su oni šutjeli, nastavih: "Vidite, prijatelji, povremeno sam navodio Pisma i u prijevodu Sedamdesetorice. Prethodno sam ih donosio onako kako ih vi držite htijući provjeriti vaše mišljenje. Kada sam, dakle, naveo ulomak gdje stoji: Jao njima jer skovaše opak naum protiv sebe samih rekavši, nastavio sam kako prevode Sedamdesetorica: 'Uklonimo pravednika jer nam smeta', dok sam započinjući razgovor donio tekst kako ga vi prihvaćate:

Rekavši: 'Svežimo pravednika jer nam smeta.'

4. No nešto ste činili i čini mi se da niste pažljivo slušali što govorim. Budući da i ovaj dan prolazi 530 531

532 533

Iz 65,8. Usp. Jr 31,27. Iz 3,9-10. Usp. Jr 7,18.

234

534 535

536

Usp. Iz 53,5. Zah 2,12. Usp. Ef 1,6.

235

JUSTIN

(ta sunce je već zašlo), onome što sam rekao dodajem samo jedno i onda ću završiti. Pravo govoreći, i ovo sam već prije rekao, ali mi se čini opravdano time se još jednom pozabaviti.

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

lji nego narodu koji ga sluša, a kojemu je pripravio počinak u Jeruzalemu, kao što se po svim znakovima potopa unaprijed pokazalo, tj. oni koji su pripravljeni po vodi, vjeri i drvu i kaju se za svoje grijehe izbjeći će Božji sud koji dolazi.

Otajstvo spasenja u vrijeme potopa Blagoslov i prokletstvo Nožnih sinova 138, 1. Znadete, ljudi, da kod Izaije Bog reče Jeruzalemu: Za vrijeme Npina potopa spasih te. 537 Ono što je Gospodin htio reći jest da se u vrijeme potopa očitovalo otajstvo spasenja ljudi. Naime, prilikom potopa pravedni Noa s ostalim ljudima, tj. sa ženom, s trojicom njihovih sinova i ženama tih sinova, kojih bijaše osam, simbolizirali su osmi dan u koji se uskrsnuli Krist pojavio, dan koji ima odlike prvoga dana. 2. Naime, Krist koji je prvorođenac svakog stvorenja538 postao je i počelo novoga roda što ga je on sam preporodio po vodi, vjeri i drvetu, roda koji posjeduje otajstvo križa kao što je po drvetu bio spašeni Noa sa svojima plutajući na vodi. Kada, dakle, prorok veli: Za vrijeme Noina potopa spasih te, kao što prije rekoh, istodobno se obraća narodu koji vjeruje Bogu i ima ove znakove. I Mojsije je vaš narod preko mora preveo sa štapom u ruci. 3. Vi pak mislite da je to rekao samo vašemu narodu ili zemlji. Međutim, budući da Pismo veli kako sva zemlja bijaše potopljena i da su se vode dizale petnaest lakata povrh svih brda,539 jasno je da se Bog nije obraćao zem537 538 539

Usp. Iz 54,8-9. Kol 1,15. Usp. Post 7,19-20.

236

139, 1. U Noino je vrijeme unaprijed naviješteno i drugo, vama nepoznato otajstvo. Radi se o ovome: osim blagoslova kojim je blagoslovio dvojicu svojih sinova, Noa trećega sina proklinje sve do unuka.540 Nije proročki Duh kanio prokleti sina kojega je Bog blagoslovio zajedno s braćom541 nego, budući da je kazna za grijeh trebala obuhvatiti čitavo potomstvo sina koji je ismijavao očevu golotinju, prokletstvo započinje sa samim sinom. 2. Rečenim je unaprijed najavio da će Šemovi potomci zaposjesti imanja i nastambe u Kanaanu, a onda će Jafetovi potomci zagospodariti onim što su Šemovi potomci uzeli sinovima kanaanskim i opljačkati Semove sinove kao što su oni opljačkali sinove Kanaanove. Tako se i dogodilo. 3. Počujte. Vi koji potječete od Šema po Božjoj ste volji osvojili zemlju Kanaanovih sinova. Poznato je da su vam je onda po Božjemu naumu oduzeli Jafetovi sinovi i oni njome gospodare. O tome je ovako rečeno: Noa se otrijeznio od vina i

saznao što mu je učinio najmlađi sin. Onda reče: 'Neka je proklet mladić Kanaanac, braći svojoj bit će sluga.' Onda 540 541

Usp. Post 9,25-27. Usp. Post 9,1.

237

JUSTIN

nastavi: 'Blagoslovljen Gospodin, Bog Šemov, Kanaanac nelc' mu je sluga! Nek Bog raširi Jajeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga/'542 4. Prema tome, blagoslovljena su dva naroda, onaj koji potječe od Šema i onaj od Jafeta; nadalje, određeno je da će Šemovi sinovi prvi zauzeti Kanaanove nastambe i unaprijed se najavljuje da će Jafetovi potomci od njih preuzeti te iste posjede dok je jedini narod potekao od Kanaana određen da služi dvama drugima. Sada je pak Krist po Očevoj svemoći došao pozvati na prijateljstvo, na blagoslov, na obraćenje i suživot, što će se ostvariti među svetima u ovoj istoj zemlji koju je, kao što pokazah, obećao za baštinu. Dakle, ljudi odasvud, bilo robovi, bilo slobodni, koji vjeruju u Krista i istinu sadržanu u njegovim i u riječima proroka, znaju da će se zajedno s njime sabrati u toj zemlji i da će baštiniti vječna i nepropadljiva dobra.

Jakov - pralik Krista 140, 1. Zato je i Jakov, kao što već rekoh, koji je pralik Krista, oženio dvije sluškinje svojih dviju slobodnih žena543 te s njima imao djecu da predoznači kako će Krist jednako kao i slobodne prihvatiti i sve iz Jafetova potomstva, a podrijetlom od Kanaana i učiniti ih sinovima subaštinicima. To smo mi, ali vi to ne možete razumjeti jer ne možete piti iz Božjega živog vrela nego samo također

RAZGOVOR SA ŽIDOVQM TRIFUNOM

iz ispucanih kladenaca što vode držati ne mogu, 544 kao što veli Pismo. 2. A ispucani kladenci koji vodu ne drže oni su što ih vama iskopaše vaši učitelji koji, kao što Pismo jasno veli, naučavaju ljudske uredbe. 545 I povrh toga vas, a i sami sebe zavaravaju misleći da će se vječno kraljevstvo svakako dati onima koji potječu od Abrahama po tijelu, 546 makar bili grješnici, nevjernici i buntovnici protiv Boga. Ali Pisma pokazuju da će to biti drukčije. 3. Inače ne bi Izaija ovo rekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma i Gomora, 547 ni Ezekiel:

Pa da se Noa, Jakov i Daniel zauzmu za sinove i kćeri, biti uslišani. I ne će otac zbog sina ni sin zbog

neće

oca, nego će svatko propasti zbog svojega grijeha i svatko će se svojom pravednošću spasiti; 548 ni opet Izaija: Gledat će trupla ljudi koji se od mene odmetnu-

še: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti; i bit će na ruglo svim ljudima. 549 4. Isto tako ni voljom Oca i Gospodara svega i koji ga posla naš Gospodin ne bi rekao: Doći će s istoka i zapada i sjesti

za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu.550 Nije Božja krivnja ako oni, bilo anđeli, bilo · ljudi, za koje on unaprijed zna da će biti zli opaki i postanu, nego je svatko za sebe odgovoran kakvim će se pokazati, a i to sam gore pokazao. 544 545 546

547 548

542 543

Post 9,24-27. Usp. Post 30,4.9.

238

549 550

Usp. Jr 2,13. Iz 29,13; usp. Mt 15,9. Usp. Mt 3,9. Iz 1,9. Usp. Ez 14,20; 18,20; Pnz 24,16. Iz 66,23-24. Mt 8,11-12.

239

JUSTIN

Pokajanje - izvor milosrđa 141, 1. A da ne biste imali izgovor kako je Krist trebao biti raspet ili kako i u vašemu narodu ima prijestupnika pa da drukčije i nije moglo biti, preduhitrit ću vas i ukratko reći kako, htijući da anđeli i ljudi vrše njegovu volju, Bog odluči stvoriti ih potpuno slobodne da vrše pravdu, obdarene razumom da znaju tko ih stvori i zahvaljujući kome postoje, dok prethodno nisu postojali, dade im ovaj zakon po kojemu će biti suđeni jesu li djelovali protiv ispravna razuma. Zato ćemo mi sami, ljudi i anđeli, sebe optužiti za svoju zloću, ako se žurno ne pokajemo. 2. Ako Božja riječ unaprijed obznanjuje da će neki anđeli i ljudi zasigurno biti kažnjeni, to je učinio znajući da će nespremni na obraćenje ostati zlotvori, međutim, takvima ih nije Bog učinio. Stoga, ako se pokaje, svatko tko hoće može zadobiti Božje milosrđe, a riječ ih unaprijed proglašava blaženima veleći: Blago 551 čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju, tj. onome koji će, pokajavši se za svoje grijehe, za njih od Boga dobiti oproštenje, a ne - kao što govorite vi i vama slični, u tome se zavaravajući - makar bili i grješnici, budući da poznaju Boga, Gospodin im ne će ubrajati njihovu krivnju. 3. To nam potvrđu­ je jedini nedostatak u koji je zbog taštine upao David, grijeh koji mu je oprošten tek nakon što je plakao i jecao, kao što nam je iz Pisma poznato. 552 Ako nekome poput Davida oproštenje nije udijeljeno 551 552

Ps 32,2. Usp. 2 Sam 11-12.

240

RAZGOVOR SA ŽIDOVOM TRIFUNOM

prije nego što se pokajao, nego tek nakon što je grijeh oplakao - kralju velikomu kao što je on i poma- · zaniku i proroku - kako se uopće mogu nadati da im Gospodin ne će ubrojiti krivnju oni koji su neči­ sti i posve izopačeni, ako prethodno ne budu naricali, udarali se u prsa i pokajali se? 4. Ljudi," dodadoh, "upravo taj jedini Davidov grijeh s Urijinom ženom pokazuje kako su patrijarsi imali više žena ne kao dopuštenje za preljubništvo, nego jer su se po njima ispunjala određena rasporedba i sva otajstva. Jer da je svakome bilo dopušteno uzeti ženu koju hoće, kako hoće i koliko ih hoće (kao što čine oni u vašemu narodu koji po svoj zemlji, i gdje borave i kamo budu poslani, uzimaju žene pod izlikom braka), to bi onda tim više bilo dopušteno Davidu." 5. To rekavši, predragi Marko Pompeju, završio sam.

Oproštaj i razlaz sugovornika 142, 1. Trifun, koji je neko vrijeme šutio, reče: "Vidiš, nismo se sračunato susreli da o ovome razgovaramo. No priznajem da sam ovim susretom potpuno zadovoljan, a držim da i drugi osjećaju isto. Našli smo više nego što smo očekivali i što smo se mogli nadati. Kada bi nam bilo moguće to češće upriličiti, mogli bismo s većom koristi razumjeti riječi Svetoga pisma. No budući da se spremaš za ukrcaj i od dana do dana očekuješ zaplovi241

JUSTIN

ti, kada otputuješ, neka ti ne bude teško sjetiti nas se kao _erijatelja." 2. "Sto se mene tiče," rekoh, ostanem li, spreman sam susret ponoviti svakoga dana; međutim, nadam se da ću, ako Bog da i pomogne, otploviti pa vas potičem da se radi svojega spasenja upustite u najveću borbu i da Krista svemogućega Boga stavite ispred svojih učitelja." 3. Nakon toga se udaljiše poželjevši mi sretnu plovidbu, bez ikakvih nevolja. Ja sam pak za njih molio govoreći: "Ljudi, ne mogu vam moliti ništa bolje nego da spoznate kako ovim putem svatko može naći sreću te da i vi kao i mi uzvjerujete da je Isus Božji Krist- Pomazanik."

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

11

242

STARI ZAVJET

Knjiga Postanka 1,26-28 2,9 2,17 3,1 3,9 3,13-14 3,14 3,22 4,9 7,16 7,19-20 9,1 9,3 9,3-4 9,24-27 9,25-27 11,5 11,6 12,1 12,1-2 14,18 15,6 17,5 17,5.15 17,14 17,22

116 156 149 182 176 146 166, 194 116, 224 176 221 236 237 47 47 238 231, 237 221 180 207 206 197 35, 167, 207 35 196 33, 52 221

18,1 158, 219 18,1-3 101 18,2.13-14.16-17. 219 20-23 18,13-14 105 102 18,14 18,16-17 220 18,24 223 19,16-25 106 19,23-25 104 19,24 114, 222, 223 19,27-28 101 19,36-38 206 21,9-12 102 21,12 103 22,17 208 24,1 35 207 26,4 28,10-19 111 28,14 207 29,16-29 231 29,17 232 30,4.9 238 30,38 156 31,10-13 109 31,13 113, 157 243

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

31,19 32,23-31 32,25 32,25-29 32,26 32,29 32,31 35,1.7 35,6-10 38,25 49,1-27 49,8-12 49,10 49,11

232 110 219 217 218 138 219 113 110 158 231 96 208 99, 118, 139

Knjiga Izlaska 2,23 3,2 3,2-4 3,2.4 3,6 3,16 4,17 6,2-4 6,29 7,11-12 7,11-12.22 8,3.14 12,6 12,7.13 13,9.16 13,21 14,16 14,21-29 15,23-25 15,25 244

112 111 113 221 112 112 156 219 221 146 129 146 77 193 86 227 156 226 156 227

15,27 16,7 16,10 16,13 16,14-15 17,5-6 17,6 17,10-12 17,10-13 17,11-14 17,12 17,16 20,4 20,22 23,20-21 28,11-12 31,13 32,6 32,11 39,10 40,35

158 114 226 227 227 156 227 164 192 227 172 92 194 138 138 157 46 47 157 79 221

Levitski zakonik 14,10 26,40-41

78 42

Knjiga Brojeva 11,4.18-22 11,17 11,18-23 . 12,7 13,1.6.8.16 13,8 17,3 20,11 21,6-9

220 92 220 85, 101,224 195 138 157 227 227

21,8-9 21,9 24,17 27,18 32,11-12

169 194 186 92 196

Ponovljeni zakon 4,19 4,34 5,15 6,8 8,4 10,16-17 10,17 11,18 14,2 21,23 24,16 27,26 29,4 31,2-3 31,16-18 32,4 32,7-9 32,15 32,16-23 32,20 32,43 33,13-17

99,210 226 34 86 227 41 100 86 206 63, 162, 171 239 170 227 220 137 167 226 47 206 48, 57, 207, 213 225 165

Jošua 2,18 5,2-3 5,13-14 5,13-6,2

193 53, 197 114 117

10,12-13

228

Prva knjiga o Samuelu 5,1-6 6,1-14 28,7-11

228 228 185

Druga knjiga o Samuelu 7,12-16 7,14-16 11-12

128 204 240

Prva knjiga o Kraljevima 18,21 18,25-29 19,10.18 19,18

57 129 75 86

Druga knjiga o Kraljevima 1-6

158

Druga knjiga Ljetopisa 5,14

221

1,6 2,1

146 146

fob

Psalmi 1,3 2,7 2,7-8 3,5-6 5,10 8,4 14,3 18,44-45 19,2-7 19,5

157 162 212 173 57 198 57 59 121 79 245

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

19,6 130 67 19,8 19,11 61 173, 174 22 22,2-24 175 22,17-19 173 23,4 158 24,1-10 71 24,7 153,222 60, 154 24,10 240 32,2 74 44 45,2-18 74 45,7-8 104 45,7-13 118 157 45,8 72 46 47,6-10 72 50 49 50,1-23 51 53 66,16 75, 160 68,19 66 72 72,1 67 72,1-5.17-19121 84 72,5 140 72,5.17 72,11 140 72,17 210 78,24-25 227 216 82,1-8 149 90,4 157 92,13 167 92,16 135, 136 96 246

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

96,1-13 96,5 96,10 97,5 98 99,1-7 99,1-9 105,39 110 110,1 110,1-4 110,1-7 110,3 110,3-4 115,4-8 115,8 126,4-5 128,3 132,11 136,11-12 140,4 148,1-2

136 100, 135, 146, 152 135 54 72 120 73 227 65, 151, 197 64, 72, 104, 222 151 65 84, 140 118 130 100 53 191 128 34 57 155

Mudre izreke 8,21-25 8,21-36 10,1

224 115 207

Izaija 1,7-8 1,9 1,15 1,16 1,23

97 64, 100, 239 57 36,44 57, 150

2,2-4 2,3 2,5-6 3,9-10 3,9-11 3,9-15 3,16 5,18-20 5,18-25 5,21 6,8 6,10 7,10-16a 7,14 7,16b-17 8,4 9,5 11,1 11,1-3 11,2 14,1 16,1 19,24-25 26,2-3 27,1 29,13 29,14 29,18-19 30,1-5 33,13-19 35,1-7 35,5 36,13-20

190 53, 67, 80 53,233 234 44 229 57 44 230 76 138 35, 66, 130 81, 124 133, 152 81, 124 81, 124, 141 139, 140 157 158 75 213 199 214 53 166, 194 58, 76, 89, 148,239 65, 73, 145, 214 35 146 132 131 35 151

37,6-7 37,36-37 39,8 40,1-17 42,1-4 42,5-13 42,6-7 42,8 42,16 42,18 42,19-20 43,10 43,15 49,6 49,8 50,4 51,4 51,4-5 52,5 52,10-54,6 52,15-53,1 53,1 53,1-2 53,2-3

151 151 93 94 215,232 123 55,212 121 211 57 213 211 232 211 212 180 67, 80 34 43 38 205 198 79 72, 154, 162, 176, 190 53,2-9 64 53,5 81, 171,235 53,7 163, 193, 198 53,8 81, 117, 134, 139 53,8.3.4.12.7.8 163 53,9 173, 181 54,8-9 236 247

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

55,3 55,3-5 55,3-13 57,1 57,1-4 57,2 (LXX) 57,2 57,5 58,1-11 58,13-14 59,7-8 60,1.19-20 61,1 61,8 62,10-63,6 62,12 63,15-64,11 65,1 65,1-3 65,2 65,8 65,9-12 65,17 65,17-25 66,1 66,5 66,5-11 66,22 66,23-24 66,24

53, 67, 204 35 40 42, 192 43 173 204 86 41 56 57 196 35 204 56 206 55 206 53 173, 198 234 233 196, 227 149 51 172 156 227 83,239 225

Jeremija 2,2.13 2,13 3,8 248

198 38, 45, 199, 239 199

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

3,17 4,3-4 4,16 (LXX) 4,22 7,18 7,21-22 9,24-25 11,19 31,15 31,27 31,31 31,31-32 32,40

53 58 214 48, 57, 65, 71, 214 234 50 59 134 144 214,234 53, 67, 80, 204 34 204

Ezekiel 3,7 57 3,16-19 150 82, 239 14,20 83 14,20.14 16,3 142 18,20 239 20,12.20 46 20,19.7.20-26 48 33,7-9 150 33,19 88 36,12 214 44,3 204

Daniel 2,34 7,9-28 7,10.13-14 7,25 11,36

131, 139 63 145 64, 190 190

Hošea

Zaharija

10,6

182

3,1-2

160

Joel Amos 5,18-6,7

50

fona 3,1-10 4,10-11

187 188

Mihej 1,4 4,1-7 4,2

54 190 53, 67, 80, 190 142

5,1

Novi Evanđelje

po Mateju

2,1-2.7-8.11 2,1-6 2,1-17 2,2 2,2.9-10 2,11-12 2,12-13.16 2,13 2,18 2,18-20 3,1-4

142 142 179 142 186 142 144 143 144 143 161

2,12 2,14-3,2 2,15 3,1 3,1-2 3,1-3 6,12 9,9 12,10 12,10.12 12,10-12 12,12 13,7

235 199 206 182 146 201 186, 210 98 64, 121 210 204 64, 219 98

Malahija 1,10-12 1,11 3,23

59, 78, 202 202 90, 203

ZAVJET

3,2 3,9 3,11 3,11-12 4,9-10 4,10 4,10-11 4,17 5,20 5,44 5,45 7,2

94 54, 239 160 91 , 183 182 218 95 185 155, 230 172 200 249

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

7,15 7,22-23 8,11-12

69, 150 140 140, 209, 239 10,22 150 11,5 35 11,12-15 95 11,27 176 215,232 12,18-21 187 12,38-39 13,3-8 217 13,13-15 35 13,55 162 14,6-11 91 76, 148 15,8 15,8-9 58 89,239 15,9 44 16 95, 140, 177 16,21 17,10-13 91 17,11 90 17,12-13 91 17,13 91 21,1-2.7.10 97 21,13 44 22,13 140 23,13.16.24 44 23,15 211 23,27 44 23,27.23-24 195 44 24 24,5 69 24,5.11 95 24,5.11.24 150 24,9 150

250

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

24,11.24 25,18.27 25,41 26,31 26,29 26,39 27,2 27,13-14 27,35 27,39-43 27,46 27,63 28,13 Evanđelje

69 217 140 98 95 175, 183 182 180 173 178 175 131 188

po Marku

1,4-6 161 1,14-15 95 3,16-17 186 3,23 182 4,3-8 217 6,3 162 91 6,17-27 7,7 89 95, 140, 177 8,31 10,17-18 178 11,1-2.4.7.11 97 13,22 69 14,27 98 178 15,29-30 15,34 175 Evanđelje

po Luki

1,17 1,35-38 2,1-5 2,7

91 177 143 143

3,3.15 161 3,8 54 3,16-17 91 3,20 91 3,22 182 3,23 162 4,7-8 183 4,8.13 218 6,27 155 6,27-28 230 6,35-36 172 8,5-8 217 9,22 95, 140, 177 10,19 140 10,22 176 10,27 168 11,52 44 13,26-27 140 16,15 54 16,16 95 18,18-19 178 19,23 217 19,30 97 19,46 44 20,35-36 149 22,30 95 22,44 183 23,35 178 23,46 185 24,25-26.44-46 98 Evanđelje

po Ivanu

1,12 1,20-23 3,15

215 161 169

4,10 4,10.14 7,12 12,40 14,7 19,37

38 131, 198 131 66 211 64, 121, 204

Djela apostolska 5,29 10,14

147 47

Poslanica Rimljanima 2,24 2,29 3,11-17 4,3 4,9-10 9,29 11,4

43 167 57 167 35 64, 100 86

Prva poslanica Korinćanima 1,19 2,7 5,7 5,8 10,7 11,18-19 11,23-25 12,7-10 16,26

73,214 73 134, 193 39 47 69 132 75 100

Druga poslanica Korinćanima 3,14

Poslanica 3,6 3,7 3,10

100 Galaćanima

207 207 170 251

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

3,13 4,29

63, 162 233

Poslanica Efežanima 1,6 1,21 2,20 4,8 6,12

235 92, 210 198 75, 160 210

Poslanica Filipljanima 2,7-8 2,8

231 134

Poslanica Kološanima 1,15 1,15.17 2,10

152, 154, 236 176 92

Prva poslanica Solunjanima 5,23

28, 31

Druga poslanica Solunjanima 2,3 2,4

64 190

Prva poslanica Timoteju 4,1

29

KAZALO IMENA

Poslanica Titu 3,4

88

Poslanica Hebrejima 3,5 4,12 5,6.10 8,8 8,8-9 9,13-14

85, 101, 224 210 197 67 34 36

Jakovljeva poslanica 2,19 5,6

92 42

Prva Petrova poslanica 2,6

198

Prva Ivanova poslanica 3,1

Betlehem 142-144, 179, 182

215

Danaja 124 Dioniz 129

64, 121, 204 149 196,227 38 198

Elizej 158 Eva 153, 177, 216 Ezav 110, 113, 206, 207 Ezekija 65, 66, 82, 93, 124, 128, 129, 133, 141, 151, 153

Otkrivenje 1,7 20,4 21,1 21,6 22,1.17

Abel 45, 176 Abraham 46, 52, 54, 66, 80, 85, 101-108, 112-114, 166, 177,206-209,221-225 Alkmena 130 Antipa 182 Aron 72, 73, 120, 164, 172 Asklepije 130

Henok 45, 51, 80, 83, 84, 166 Herkul 130 Herod 91, 96, 142-143, 179, 181-182 Horeb 34, 126 Hur 164, 172 Ilija 31, 75, 90-92, 95, 159 Ivan Krstitelj 91, 93, 94-95 252

Izak 85, 102, 113, 177, 207, 220-221,225 Jakov 71, 82, 113, 130, 138, 139, 144, 156--157, 176-177, 186, 198, 207, 209, 215, 217-222, 225, 230234, 238-239 Jona 187-188 Josip (patrijarh) 164, 176, 215 Josip (zaruč. Marijin) 142, 161, 179, 182 Jošua 92, 114, 116-117, 138, 146, 162, 164, 165, 186, 192-197, 199-200, 208, 222, 227, 228 Juda 34, 80, 96, 158, 176, 208,215,218,233-234 Kvirin 143 Marija (Djevica) 52, 80, 84, 123-124, 133, 138, 143, 152, 154,176-177, 179, 182, 184, 196, 208, 221 Marko Pompej (naslovnik spisa) 241 Melkisedek 46, 66 Nazaret 143 253

KAZALO IMENA Noa 46, 82-85, 166, 206, 231, 236,237,239 Perzej 124, 133 Pitagora 28 Platon 21, 23-25, 27-30 Poncije Pilat 61, 140, 154, 180, 182 Ptolemej 128, 133, 153 Rahaba 193

Salomon 66-68, 71-72, 116, 120, 153, 159,218,221 Samuel72, 73, 120, 185 Sodoma (i Gomora) 46, 100-102, 104-107, 112113,219,222-223,239

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

Šimun Mag 209

Anđeli

Zeus 129, 130

46, 61, 101-107, 116, 138, 154-155, 161, 179, 200,223,240 - pali/zli anđeli, v. demoni, đavao, Sotona 84, 139, 145-146, 177, 185, 200, 239 Antikrist 64 Apostoli 79, 138, 140, 186, 189, 190, 207 - spisi apostola 161, 177, 178, 180, 182-186 Bog - dobrohotan i milosrdan 172, 187, 189 - izvor milosti 31, 144 - jedan i uzrok svemu 22, 33-34, 100 - jedincat i pravedan 18, 60, 169 - ljubitelj ljudi 51-52, 59, 88 - nagrađuje i kažnjava 33, 42,200 - nerođen 221 - nestvoren i nepropadljiv 27 - nevidljiv 101

254

- Otac i Stvoritelj 29, 42, 68, 69, 73, 77, 78, 93, 100, 101, 103, 108, 114, 125, 127, 137, 180, 198, 230 - spasitelj 86, 137, 178, 180 - spoznatljiv 23-26 - svemoguć 152, 172, 184185 - sveznajuć 166, 172 - upravitelj svemira i ljudi 18, 60 - vječan, besmrtan 28, 216 Bogoljubnost 26, 34, 76, 86, 88, 158, 159, 168-169, 191, 226 Bogoštovlje 82, 98, 148, 165, 190, 210 Bračna vjernost 191 Crkva, novi narod Božji, v. kršćani 34-35, 38, 53-55, 59-61, 78, 97-98, 118, 119, 132, 135, 152, 165, 191 (vinograd), 193, 197, 203, 206-216, 224-227, 231-133,236-238 Demoni, v. anđeli, đavao, Sotona 29, 45, 61, 135, 255

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

140, 144, 146, 154, 165, 210, 226, 227, 229 Duh Sveti 23, 29, 54, 60, 66, 71, 74, 96, 99, 100, 101, 104, 114, 135, 137, 142144, 152, 159, 162, 197, 215,216 Duša 18, 23-28, 78, 147, 184 (Isusova), 185 (neumrla) Đavao,

v. anđeli, demoni, Sotona 129-130, 143, 146, 150, 182, 200, 201, 217, 218,226

Euharistija 32, 78-79, 132, 202 Evanđelje 33, 176 Filozofija 18-22, 30 (kršćan­ stvo kao f.) Idolopoklonstvo, v. kumiri 49, 86, 125, 167, 170, 198, 225, 234; Židovi žrtvovali djecu 46, 86, 136, 229 Istina 22, 29, 76, 82, 126, 150, 163, 192, 210, 224, 226, 238 Isus Krist - drugi dolazak 40, 61, 77, 95, 190 - imena Kristova: anđeo 67,70-72,101-107, 109114, 139, 157, 218, 220224; čovjek 33, 43, 67, 99, 111, 217-219, 222, 256

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

228; oganj 221; vojsko67, 114; dan 177; istok 177; stijena 67, 70, 131, 157, 164, 177, 197, 198, 218; mač 166, 177, 194; štap 177, 218; Jakov 71, 176, 177, 186, 198, 215, 225, 232, 233; Izrael 138, 176, 177, 186, 198, 215, 217-218, 225, 232, 233; dijete 67; kralj 67, 71-74, 134, 141-142, 153-154, 157, 172-173, 196, 204, 222, 232, 235, 241; svećenik 46, 65-66, 67, 7L 79, 118, 146, 151, 172, 196, 199-202, 204; pomazanik 76, 84, 89, 157, 172-173, 218, 242; Bog (drugi) 99, 10110~ 11~ 11a 11~ 12L 133, 216, 219, 222-224, 242; Bog 67, 71-73, 89, 93, 99-106, 109-114, 116, 118, 121-123, 127, 129, 133, 135, 138, 157, 158, 196, 200, 215, 216, 217, 219-224; Gospodin 64-67, 69, 72-73, 78, 79, 88, 93-94, 97, 101, 104-111, 113-114, 119-121, 127, 135-140, 149, 150, 151, 168, 172, 195, 197, 200, 217, 222, 224, 230, 232, 239-241; vođa

-

-

-

-

-

prvorođenac 152, 154, 165, 176, 201, 217, 236Sin Čovječji 61-63, 139~ 140, 145, 177, 218; pravednik 42-44, 157, 192, 206, 234; Sin Božji 89, 114, 116, 200, 222-223; sila 114, 184, 201, 217, 222-223; Gospodar sila 71-72, 154; slava 114, 222; mudrost 114, 177; pashalno janje 77, 193 krv Kristova 36, 53, 77, 99, 118, 132, 139, 193, 231 rođen 52, 80, 89-90, 93, 108, 117, 121-127, 133, 138-139, 152-154, 159, 177, 184, 196, 208, 221 Spasitelj 30, 44, 168, 178, 191 trpio, raspet i proslavljen 76, 125, 129, 133, 135, 175, 183, 218 utjelovljen 73, 84, 89, 108, 132, 139, 156, 159, 174-178, 217 uzašao, uzašašće 43, 64, 67, 71-73, 76, 117, 150, 154, 160, 188, 228

Krivovjerci (lažni proroci i učitelji) 19, 29, 69-70, 95, 116, 147-148, 150 Križ 134, 156-158, 164165, 170, 173, 182, 184-

185, 188, 192, 226, 231, 236-237 Kršćant v. Crkva 82, 87, 118, 119, 144, 147-148, 172, 188, 190-202, 205207., 213-215,226-227 - bogoljubni 33, 36, 39, 147, 191,204,227 - progonjeni 42-44, 172 Krštenje, kupelj 36, 38, 44, 45, 60, 80, 83, 148, 160161, 236 Kumirt štovanje kumira, v. idolopoklonstvo 46, 51, 68-69, 86, 100, 165, 169, 17L 228 Ljubav 30, 168-169, 191 Milenarizam (tisućgodišnje kraljevstvo) 146-149 Nada 30, 33, 34, 42, 69, 83, 87, 130, 171, 179-181, 191, 194, 211, 217 Nedjelja (prvi i osmi dan) 53, 79, 236 Obraćenje,

obratiti se 34, 51, 61, 70, 77, 88, 91, 152, 161, 189-190, 203-205, 210,214,23a240,21-23 (Justinovo) Obrezanje 32-33, 35, 36, 41-42,45-46,51-53,55, 58-60, 66, 79-80, 85-87, 257

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

148, 166-167, 197-198, 213,235

Odredbe, v. zapovijedi i propisi 45, 60-61, 77, 79, 84, 138, 158, 166, 167, 212 Pedofilija 171 Pobožnost 52, 87 Pokajanje, pokajati se 43, 55, 57, 61, 186, 187, 188, 230,240-241 Pravednost 23, 24, 26, 51, 52, 59, 60, 86-88, 132, 162, 166-168, 191,235,239 Propisi, v. odredbe i zapovijedi 34, 36, 45, 48, 51, 57, 80, 82-87, 96, 125126, 134, 167 Sotona, v.

anđeli,

demoni, đavao 182-183, 217 Spasenje, spasiti 30, 53, 64, 70, 83-88, 100, 119-120, 125, 137, 165, 167, 169, 178-181, 185, 193, 211, 218,226,229,239,242 Teofanije 101-102, 108, 111114, 138, 157-158, 196, 220-221 Uskrsnuće

41, 84, 147-149, 196; Isusovo 43, 64, 71,

258

79, 95, 98, 117, 135, 150, 154, 173, 186, 187, 188, 204,228

Vjera, vjerovati, ispovijedati vjeru 31, 34, 35, 36, 38, 42, 52, 53, 55, 61, 66, 70,77-81,82,84,87-89, 95, 97, 98, 99, 118, 128, 129, 131, 132, 140, 149, 152, 159, 163, 165-167, 169, 171, 177, 178, 185, 189, 191, 193, 199, 201, 204,207,210, 211, 226227,230,233-238 Zakon 31-36, 53, 60, 67, 80, 83-85, 88, 98, 124-125, 158, 162-163, 170-171, 190-192, 194, 212-213, 240 Zapovijedi, v. odredbe i propisi 33---34, 46, 56-57, 77, 80, 85, 103, 113, 131, 166, 168, 170-171, 201, 215216, 222

SADRŽAJ

Justin, filozof i mučenik ........................ 5 Uvod u Razgovor s Trifunom .................... .9 Razgovor sa Židovom Trifunom ................ 17 Kazalo biblijskih citata ....................... 243 Kazalo imena ............................... 253 Kazalo važnijih pojmova ..................... 255

Žene 52 Žrtve 46, 49-51, 59-60, 7778, 80, 85-86, 96, 125, 166, 167, 192-193, 194, 202-204

259

CRKVENI

OCI

CRKVENI

OCI

APOSTOLSKI OCI I.

APOSTOLSKI OCI II.

Ignacijc Antiohijski: Pisma Polikarp: Poslanici Filipljanima Polibrpovo mučcnisn·o

Didachć

Bam1bina poslanica Klcmeut Rimski: Pismo Korinćaninhl

VERBlJM

VERBUM

Niz otačkih spisa, koji suvremenim duhovnim tražiteljima nudi mogućnost da otkriju autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti, u prvom svesku donosi pisma Ignacija Antiohijskog, Poslanicu Filipljanima sv. Polikarpa te Polikarpovo mučeništva.

Drugi svezak iz neiscrpne riznice duhovnog bogatstva kršćanske literature prvog razdoblja kršćanstva donosi Didache, Pismo Korinćanima Klementa Rimskoga i Barnabinu poslanicu.

135 str. Tvrdi uvez.

159 str. Tvrdi uvez.

PREPĐRtJČlil..JEMQ CRKVENI

OCI

APOSTOLSKI OCI III. Pscudo-Klementova homilija Pismo Diognetu Hcrmin Pastir

..........................................."''''''''''' VERUUM

Treći

svezak niza Apostolski od nastavlja s najstarijim tekstovima kršćanstva nakon Novoga zavjeta koji ne prestaju nadahnjivati kršćane svih razdoblja te donosi Pseudo-Klementovu

homiliju, Pismo Diognetu i Hermina Pastira. 215 str. Tvrdi uvez.