VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije. Stenografske beleške


107 94

Serbian Pages [1164] Year 1958

Report DMCA / Copyright

DOWNLOAD PDF FILE

Table of contents :
Front Cover
Plenarna sednica, 22 aprila 1958 godine -
Referat druga Josipa Broza Tita: „Zadaci Saveza komu-
Plenarna sednica, 23 aprila 1958 godine 16
Izveštaj Centralnog komiteta o radu Saveza komunista
Rad u komisijama
Sednica Komisije za pitanja spoljne politike i međuna-
Plenarna sednica, 24 aprila 1958 godine -
459, Stevan Doronjski 466, Đemal Bijedić 471, Sve-
Rad u Komisijama, 25 aprila 1958 godine
sovac 515, Olga Vrabič 519, Ante Miljković 523,
Sednica Komisije za političko-organizacioni i idejni
Božičević 623, Oskar Davičo 627, Krste Crvenkov-
649, Otmar Kreačić 651, Grga Jankez 786, Stojan
Vidić 693, France Perovšek 696, Mirko Tepavac
886, Stojan Bjelajac 890, Dragiša Ivanović 892,
905, Veljko Vlahović
Recommend Papers

VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije. Stenografske beleške

  • 0 0 0
  • Like this paper and download? You can publish your own PDF file online for free in a few minutes! Sign Up
File loading please wait...
Citation preview

VII

RE

KONG

SAVEZA

STA

UNI

KOM

IJ

SLAV

JUGO

ke

grafs

steno

k

boles

BERKELEY LIBRARY UNIVERSITY OF CALIFORNIA

PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE

ZE PALTER LOSEVDRO MALJA RTE SE

KON GRE S YI S K

SE!

ZA ŠTAMPU PRIREDILA REDAKCIONA KOMISIJA KONGRESNIH DOKUMENATA

VII

KONGRES

SAVEZA

KOMUNISTA

JUGOSLAVIJE

LJUBLJANA 22-26 APRILA 1958

STENOGRAFSKE BELEŠKE

KULTURA 1958 BEOGRAD

FARMINGTON PLAR FOR CO-OPERATIVE BOOK PURCHASES

JN9679

A555 K6 1958e

VII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

PLENARNA SEDNICA održana u Ljubljani 22 aprila 1958 godine. Početak rada u 10 časova.

- Ulazak u dvoranu generalnog sekretara Saveza komunista Jugoslavije druga Josipa Broza Tita prisutni delegati i gosti pozdravljaju dugotrajnim aplauzom i skandiranjem : „Heroj Tito!", „Mi smo Titovi - Tito je naš!“ Ovacije traju nekoliko minuta. Zatim generalni sekretar Saveza komunista Jugoslavije, drug Josip Broz Tito otvara Kongres ovim rečima : Drugovi i drugarice, Otvaram VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije. (Dugotrajan aplauz.) Pozdravljam sve prisutne delegate VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije. (Buran aplauz.) Pozdravljam sve prisutne goste VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije. (Buran aplauz.)

Centralni komitet SKJ je pozvao na VII Kongres niz komunističkih, socijalističkih i drugih radničkih partija i naprednih pokreta. VII Kongresu prisustvuju delegati : Komunističke partije Danske (Buran aplauz.) Komunističke partije Norveške (Buran aplauz.) 5 412

Aziske socijalističke konferencije i Japanske socijalističke partije (Buran aplauz.) Fronta nacionalnog oslobođenja Alžira (Dugotrajan aplauz.) Italijanske socijalističke partije (Buran aplauz.) Švajcarske partije rada (Buran aplauz.) Socijalističke partije Čilea (Buran aplauz.) Unije stanovništva Kameruna (Buran aplauz.) Istiklala (Maroko) (Buran aplauz.) Ujedinjene radničke partije Izraela (MAPAM) . (Buran aplauz.) Kongresu prisustvuju kao posmatrači i pretstavnici : Komunističke partije Indonezije (Buran aplauz.) Komunističke partije Italije (Buran aplauz.) Komunističke partije Tunisa (Buran aplauz.) Nacionalne unije Ujedinjene Arapske Republike. (Buran aplauz.) Kongresu prisustvuju takođe i posmatrači komunističkih i radničkih partija : Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (Aplauz.) Vijetnama (Aplauz.) Poljske (Aplauz.) Mađarske (Aplauz.) Mongolije (Aplauz.) Bugarske (Aplauz.) Njemačke Demokratske Republike (Aplauz.) Rumunije. (Aplauz.) Pozdravljam i sve ostale prisutne goste. (Aplauz.) (Svi prisutni u dvorani ustaju i pevaju „ Internacionalu“.)

JOSIP BROZ TITO : Drugovi i drugarice, U vremenu između VI i VII Kongresa Savez komunista Jugoslavije pretrpio je težak gubitak smrću drugova Borisa Kidriča i Moše Pijade, članova Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Prije nego što počnemo s radom, predlažem da njima i svim preminulim članovima Saveza komunista Jugoslavije odamo poštu minutom ćutanja. Slava preminulim drugovima! (Slava im!)

6

Drugovi i drugarice, Predlažem da VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije položi vijenac na grobnicu narodnih heroja u Ljubljani i time oda poštu svim borcima palim u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj Revoluciji. Dozvolite mi da predložim delegaciju VII Kongresa za polaganje vijenca : 1. Bakarić Vladimira 2. Mićković Milana, delegata iz Trepče 3. Petrović Dušana 4. 5. 6. 7.

Damjanović Božidarku, delegata iz Mladenovca Tomić Božidara, delegata iz Beograda Relić Petra, delegata iz Pančeva Hodžu Fadila

8. Jocić Vladimira, delegata iz Niša 9. Mrazović Karla 10. Markoci Marka, delegata iz Zagreba 11. Hanzir Ivana, delegata iz Zagreba 12. Cerovečki Slavicu , delegata tvornice 39„ Varteks" iz Varaždina 13. Krivec Vladu 14. Kopitar Marijanu radnicu, delegata iz Ljubljane 15. Šterban Karela, delegata iz Trbovlja 16. Borštnar Jožu , delegata iz Novog Mesta 17. Stijačić Radovana, delegata iz Tuzle 18. Bilan Stipa, delegata iz Jajca 19. Bijedić Džemala, delegata iz Mostara 20. Taki Hamida , delegata iz Kumanova 21. Kostovski Savu, delegata iz Gostivara 22. Mićunović Vukosavu , delegata iz Bijelog Polja 23. Radifković Marka, delegata sa Cetinja 24. Bulatović Branka, delegata iz Kolašina. Prima li se prijedlog? (Prima.) Molim delegaciju da krene na polaganje vijenca. Drugovi i drugarice, Prilikom održavanja konferencija za izbor delegata za VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije, a da bi što veći broj drugova i drugarica iz organizacija mogao biti biran za delegate na ovom Kongresu, po zaključku VII Plenuma Centralnog komiteta 7

Saveza komunista Jugoslavije, članovi Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i članovi Centralne revizione komisije nisu birani za delegate na ovom Kongresu. U vezi s tim predlažem VII Kongresu da se članovima Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i članovima Centralne revizione komisije priznaju sva prava delegata, izuzev prava odlučivanja o Izvještaju Centralnog komiteta SKJ, odnosno Izvještaju Centralne revizione komisije. Prima li se ovaj prijedlog? (Prima se. Dugotrajan aplauz.)

JOSIP BROZ TITO : Drugovi i drugarice, Predlažem da se izabere Radno pretsjedništvo VII Kongresa i molim da mi dopustite da pročitam prijedlog. 1. Babović Spasenija 2. Bakarić Vladimir 3. Bojčevski Jani - radnik, pretsjednik radničkog savjeta „Autoremont" iz Bitolja 4. Broz Josip Tito 5. Cerovečki Slavica ---- radnica, član radničkog savjeta tvornice „Varteks" iz Varaždina 6. Ceremošnik Maks - radnik, pretsjednik radničkog savjeta Tvornice vaga iz Celja 7. Cvijović Drago - inženjer u preduzeću „Ratko Mitrović“ iz Čačka 8. Čolaković Rodoljub 9. Doronjski Stevan 10. Gošnjak Ivan 11. Hodža Fadil 12. Jovanović Blažo 13. Kardelj Edvard 14. Koliševski Lazar 15. Leskošek Franc 16. Mićković Milan - direktor Rudnika Trepča 17. Marinko Miha 18. Pucar Đuro 19. Ranković Aleksandar 20. Radosavljević Dobrivoje 21. Krleža Miroslav

8

22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31.

Salaj Duro Savić Pavle Stambolić Petar Šoti Pal Todorović Mijalko Tomšič Vida Tripalo Mika Veselinov Jovan Vlahović Veljko Vukmanović Svetozar.

Ima li ko drugi prijedlog ? (Nema.) Objavljujem da je prijedlog primljen i pozivam članove Radnog pretsjedništva da zauzmu svoja mjesta. (Članovi Radnog pretsedništva zauzimaju svoja mesta. Delegati aplaudiraju i skandiraju : „ Heroj Tito!")

PRETSEDAVAJUĆI, SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Uime izabranog Radnog pretsjedništva zahvaljujem se na povjerenju .

PRETSEDAVAJUČI , SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Na današnji dan, 1870 godine, rodio se Vladimir Ilič Lenjin . Rodio se čovjek koji će docnije organizovati ruski proletarijat i njime rukovoditi u pobjedonosnoj Oktobarskoj socijalističkoj revoluciji, koja je ne samo potresla čitav svijet nego i otvorila najznačajnije razdoblje u istoriji čovječanstva u kome radnička klasa počinje da ostvaruje svoju istorisku misiju uništenje eksploatatorskih klasa i izrabljivanja čovjeka po čovjeku . Lenjin i njegovo djelo vjesnici su nove epohe, epohe u kojoj stari svijet ugnjetavanja i tlačenja smjenjuje novi sistem odnosa među ljudima i narodima . On je realizator genijalne Marksove naučne misli o društvenoj ulozi radničke klase . Pod njegovom zastavom radnici, seljaci i ugnjeteni narodi svijeta vode otsudne bitke kojima počinje svetski proces razvitka socijalizma. Time je

9

Vladimir Ilič Lenjin, kao i Marks i Engels u njihovo doba, postao vod ne samo ruskog već i međunarodnog proletarijata. Lenjin je to postao zato što je duboko poznavao suštinu marksizma i suvereno vladao njome, što je Marksovu teoriju znao adekvatno da primijeni na određene istoriske i konkretne društvene uslove i što je umio da potstakne i razvije stvaralačku energiju radničke klase i radnih masa i da u nju duboko vjeruje. Odnos Vladimira Iliča Lenjina prema marksizmu nije nikada bio kabinetski, knjiški, dogmatski , nego uvijek stvaralački. To je odnos velikog revolucionara koji najznačajnije naučno otkriće u istoriji društvene misli uzima kao rukovodstvo u razvijanju praktične revolucionarne borbe radničke klase za novo društvo. Lenjin je primjer revolucionara -marksista, koji Marksovo učenje razvija u klasnim sukobima i praktičnoj društvenoj borbi , koji budno prati i reaguje na sve promjene u društvenim kretanjima i prema njima određuje nove zadatke i usmjerava revolucionarnu akciju radnih masa. Zato su ne samo njegova pismena djela, već još više pobjedonosna društvena praksa kojom je rukovodio i revolucionarni uspjesi radničke klase koje je inspirisao pretstavljali najmoćnije oružje u borbi protiv svih revizionističkih napada na marksizam. Lenjinovo revolucionarno i teoretsko djelo ogroman su istoriski argument neuništivosti i životnosti marksističke naučne misli. Dogodilo se da je danas , kada VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije počinje s radom , i dan rođenja velikog Lenjina, koji je radničkoj klasi i čitavom naprednom čovječanstvu ostavio u nasljeđe moćno političko i teoretsko oružje u borbi protiv svakog političkog i ekonomskog ugnjetavanja, u idejnoj borbi protiv svih vidova revizionizma i okamenjivanja marksističkih principa u mrtve dogme i šablone. Drugovi i drugarice, neka i ovaj naš VII Kongres , koji se održava na 88- godišnjicu od rođenja Lenjina, protekne u stvaralačkom lenjinskom duhu. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Predlažem da se izabere Sekretarijat Kongresa i Redakciona komisija. Dozvolite mi da uime Radnog pretsjedništva predložim sastav ovih radnih tijela Kongresa. 10

U 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Sekretarijat VII Kongresa predlažem : Biber Antuna Markovski Krstu, delegata iz Skoplja Begić Muhidina, delegata iz Tuzle Planojević Milevu , delegata iz Beograda Stojnić Velimira Vipotnik Janeza, delegata iz Ljubljane Zorić Milorada, delegata iz Gradaca.

Ima li ko drugi prijedlog? (Nema.) Konstatujem da je prijedlog za izbor Sekretarijata Kongresa jednoglasno prihvaćen. Molim drugove izabrane u Sekretarijat Kongresa da zauzmu svoja mjesta. Predlažem slijedeće drugove za Redakcionu komisiju kongresnih dokumenata : 1. Brilej Jožu , delegata iz Kranja 2. Hadživasilev Mitu, delegata iz Skoplja 3. Marković Dragoslava, delegata iz Beograda 4. Mijatović Cvijetina 5. Miljković Milutina, delegata iz Peći 6. Minić Milku , delegata iz Čačka 7. Osolnik Bogdana, delegata iz Beograda 8. Sarajčić Ivu , delegata iz Zagreba 9. Šiljegović Boška, delegata organizacije Saveza komunista Jugoslavije JNA. Ima li ko drugi prijedlog? (Nema.) Konstatujem da je prijedlog jednoglasno usvojen. Drugovi i drugarice, Kongres će pozdraviti odred ljubljanskih pionira. (Ulazi grupa ljubljanskih pionira pozdravljena aplauzom .)

POZDRAV LJUBLJANSKIH PIONIRA: Radosni smo što vas i mi pioniri možemo pozdraviti , vas koji ste došli iz svih krajeva naše domovine, a naročito Tebe, dragi naš maršale Tito! Dragi Tito, srećni smo što Te vidimo u svojoj sredini . Tebi, kao i svim delegatima i gostima , želimo da se u našem gradu dobro 11

osećate i da na Kongresu diskutujete i donesete odluke o krupnim stvarima. Kada budemo porasli, razumećemo vaše delo. Zasad znamo da moramo učiti i pripremati se da sa što većim uspehom nastavimo vaše veliko delo! Neka živi naš ljubljeni drug Tito ! (Buran aplauz.) (Jedna grupa pionira rukuje se sa Maršalom i baca cveće Radnom pretsedništvu, druga grupa pionira baca cveće delegatima Kongresa. Pioniri odlaze propraćeni burnim aplauzom.)

PRETSEDAVAJUĆI, SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Uime Radnog pretsjedništva predlažem slijedeći dnevni red: 1. Zadaci Saveza komunista Jugoslavije u vezi sa međunarodnom situacijom i unutrašnjim razvojem socijalističke izgradnje Jugoslavije - referent drug Tito. (Aplauz.) 2. Izvještaj Centralnog komiteta o radu Saveza komunista Jugoslavije i Referat o organizaciono - političkim zadacima Saveza komunista Jugoslavije referent drug Aleksandar Ranković. (Aplauz.) 3. Izvještaj Centralne revizione komisije SKJ. 4. Program Saveza komunista Jugoslavije - referent drug Edvard Kardelj . (Aplauz.) 5. Izmjene i dopune Statuta SKJ - referent drug Moma Marković. (Aplauz.) 6. Rezolucija VII Kongresa o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije. 7. Izbor Centralnog komiteta i Centralne revizione komisije SKJ. 8. Razno. Da li neko ima primjedaba u vezi s dnevnim redom? (Aplauz.) Nema. Stavljam dnevni red VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije na glasanje. Ko je za predloženi dnevni red, neka digne ruku ? (Svi.) Ima li ko protiv? (Nema . ) Nema niko. Konstatujem da je dnevni red VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije jednoglasno prihvaćen onako kako je predložen. 121

Drugarice i drugovi, predlažem da se izabere Verifikaciona komisija koja će izvršiti verifikaciju mandata svih delegata i podnijeti izvještaj Kongresu. Dozvolite mi da predložim slijedeće drugove u Verifikacionu komisiju : 1. Antunović Ristu 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

Biljanović Danila, delegata iz Mostara Borštnar Jožu , delegata iz Novog Mesta Brković Sava Car Peru, delegata iz Zagreba Džunov Ristu, delegata iz Titovog Velesa Kaić Nikolu, delegata organizacije Saveza komunista JNA Gretić Ivicu, delegata iz Varaždina i Virovitice Kufrin Milku, delegata iz Karlovca Materić Iliju, delegata iz Zenice Naumovski Nauma Nimani Džavida

13. Purić Draga, delegata iz Novog Pazara 14. Radovanović Miliju , delegata iz Niša 15. Tomšič Vidu Ima li ko kakav drugi prijedlog? (Nema.) Nema. Objavljujem da je primljen prijedlog za Verifikacionu komisiju. Molim izabrane drugove da se u prvoj pauzi sastanu u zgradi predviđenoj za rad radnih tijela da bi se konstituisali i dogovorili o daljem radu. Kongres će uime Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije pozdraviti drug Franjo Gaži, član Pretsjedništva Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. (Aplauz.)

FRANJO GAŽI : Dragi druže Tito, drugarice i drugovi delegati , Smatram se osobito počašćenim što mogu uime Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije pozdraviti VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije. Uvjeren sam da je svako od vas svjestan činjenice da su danas oči svih naših naroda uprte na ovo zasjedanje kao na jedan od najvažnijih političkih događaja naše zemlje. 13

Osobito želim istaći da zasjedanje ovog Kongresa prati sa najvećom pažnjom mnogomilionsko članstvo Socijalističkog saveza radnog naroda iz svih krajeva naše zemlje. Drugarice i drugovi, vama je poznato da je u Socijalističkom savezu, u toj našoj jedinstvenoj političkoj organizaciji , učlanjena velika većina građana naše domovine iz redova radnih ljudi raznih zanimanja, bez razlike na pol i vjeru . Nedvojbeno je da svi ti ljudi vole svoju zemlju i žele da se ona u miru i slobodi izgrađuje i u svakom pogledu napreduje. Usto treba reći da su svi oni svjesni da se bolji i srećniji život naših naroda i čitavog čovječanstva može osigurati samo ako se ne vrši izrabljivanje jednih od strane drugih, bez vođenja ratova i samo putem socijalističkog uređenja društvene zajednice. Već iz samih priprema za ovaj Kongres, koje su, po mom mišljenju , tako brižljivo sprovedene, čitav naš narod, a osobito članstvo Socijalističkog saveza osvjedočili su se da Savez komunista sa drugom Titom na čelu ostaje i nadalje kao i dosada dosljedan i odlučan pobornik jedne prave narodne politike usmjerene u pravcu napretka zemlje i boljeg života naroda, politike koja odgovara volji i interesima radnih ljudi , kako u okviru granica naše zemlje tako i u svijetu uopće. Potpuno je sigurno da će zaključci doneseni na ovom Kongresu biti usmjereni opet u tom pravcu ; zato, drugovi i drugarice delegati, budite uvjereni da će se za njihovo ostvarenje cjelokupno članstvo Socijalističkog saveza svojski zalagati i oduševljeno boriti. Još jednom vas sve skupa uime Saveznog odbora Socijalističkog saveza Jugoslavije i uime svoje drugarski pozdravljam i vašem radu želim mnogo uspjeha. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , SVETOZAR VUKMANOVIĆ :

Drugovi i drugarice, Kongres će uime Saveza sindikata Jugoslavije pozdraviti drug Rade Vučković, član Pretsjedništva Saveza sindikata Jugoslavije. (Aplauz.)

14

RADE VUČKOVIĆ : Drugovi i drugarice delegati, Uime Saveza sindikata Jugoslavije pozdravljam VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije, sa željom da i ovaj Kongres bude nov doprinos izgradnji socijalizma u našoj zemlji, kao i prilog borbi međunarodnog radničkog pokreta za pobedu socijalizma u svetu . Radnička klasa Jugoslavije s ponosom i radošću dočekuje VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije. Sindikati naše zemlje, kao najmasovnija organizacija radničke klase, bili su u prošlosti , a biće i u budućnosti, inspirisani i vođeni onim smelim, dalekosežnim i revolucionarnim idejama koje jugoslovenski komunisti tako verno izražavaju . Sa zadovoljstvom možemo konstatovati da se put dosadašnje revolucionarne borbe i izgradnje socijalizma u našoj zemlji, u svetlosti odluka ranijih kongresa Komunističke partije Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, pokazao za naše uslove jedino moguć, pravilan i životno sposoban. Zato svi narodi Jugoslavije, a u prvom redu naša radnička klasa , očekuju s ogromnim interesovanjem i oduševljenjem ovaj Kongres koji danas počinje. U periodu od VI Kongresa Saveza komunista Jugoslavije u razvitku našeg socijalističkog društvenog uređenja učinjen je krupan korak u daljem usavršavanju socijalističke demokratije, u izgrađivanju novih socijalističkih odnosa u proizvodnji, zasnovanih na širokom učešću trudbenika, ne samo u upravljanju proizvodnjom već i u njenom daljem razvoju , a naročito u raspodeli dohotka. Razvijen je jedinstven i celovit mehanizam radničkog i društvenog samoupravljanja, koji se tako snažno manifestovao i afirmisao u našoj svakidašnjoj praksi , a posebno došao do izražaja na Kongresu radničkih saveta Jugoslavije. Na osnovu novog položaja proizvođača u proizvodnji i raspodeli i na osnovu svoje svesne akcije u ostvarivanju programa socijalističkog preobražaja zemlje, radnička klasa postaje sve svesnija sebe, svoje političke odgovornosti i svojih društvenih zadataka . Ona je postala vodeća društvena snaga koja svoju ulogu neposredno i svakodnevno ostvaruje. Sve je to imalo ogromnog uticaja na razvijanje samoinicijative i stvaralačkih sposobnosti naših radnih ljudi, kako u celokupnoj privredi tako i na društvenom i političkom području . Stvoreni su svi osnovni uslovi za dalje jačanje materijalne osnove zemlje i poboljšanje životnog standarda, što pre svega zavisi od dalje mo-

15

bilizacije samih radnih ljudi naše zemlje na razvijanju proizvodnje i podizanju produktivnosti rada. Zahvaljujući takvom razvitku naše zemlje i socijalističkim tekovinama radničke klase, naši sindikati dobili su novu ulogu, široke mogućnosti za svestranu aktivnost i nove, velike zadatke, koje će oni i ubuduće - u interesu radničke klase i socijalizma samopregorno ostvarivati. Na svom dosadašnjem putu Savez komunista Jugoslavije u svojoj politici socijalističke izgradnje, u svojoj borbi za sreću čoveka i jedan novi socijalistički humanizam, u svojoj borbi za mir, aktivnu koegzistenciju i međunarodnu saradnju - imao je uvek snažnu podršku čitave radničke klase. Duboko svesna istoriskog značaja svega što je socijalistička Jugoslavija dosad postigla i ostvarila - naša radnička klasa, jedinstvenija nego ikad i čvrsto okupljena oko Saveza komunista i druga Tita, spremna je da se bori za onu perspektivu i za ona ostvarenja, na koja joj ovaj Kongres jugoslovenskih komunista bude ukazao. Mi smo i dosad, sa Savezom komunista na čelu , postigli sve svoje pobede i sve svoje tekovine. Mi sa punim poverenjem i nepokolebljivom spremnošću očekujemo vaše odluke. Živeo VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije ! (Aplauz.) Živeo Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije ! (Aplauz.) Živeo drug Tito, verni sin radničke klase i tvorac svih naših pobeda! (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Uime Narodne omladine Jugoslavije, Kongres će pozdraviti drug Kropušek Anton, član Pretsjedništva Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije.

ANTON KROPUŠEK : Dragi drugovi i drugarice delegati, Poverena mi je časna dužnost da uime milionske organizacije Narodne omladine Jugoslavije pozdravim ovaj Kongres, koji ima ogroman značaj ne samo za komuniste, već i za sve naše radne ljude, za sve mladiće i devojke Jugoslavije. 16

Mi smo pokolenje koje se kroz slavnu revolucionarnu borbu i stvaralačku izgradnju novih društvenih odnosa čvrsto ubedilo u to da je naše mesto, mesto mladih, uz Savez komunista , uz najnaprednije i najrevolucionarnije snage našeg društva. Zbog toga Savez komunista za nas znači istinsku i trajnu partiju mladosti, i zato se, sasvim prirodno, i mi svrstavamo pod njenu pobedonosnu zastavu . Ciljevi i ideali Saveza komunista, koji su izrasli iz velike borbe za oslobođenje čoveka iz okova klasnog društva , otvaraju nam svetle vidike budućnosti. Na pragu atomskog doba, koje najavljuje neslućeni razvitak nauke i tehnike, osećamo punu vrednost i značaj svesne borbe za novo društvo za socijalizam. Znamo da je to jedini put koji omogućava čoveku da postane istinski gospodar svoje sudbine i prirodnih snaga. Baš zbog toga su ciljevi 1 ideali Saveza komunista i naši ciljevi i naši ideali . Sva poznata dela mladih u prošlom periodu plod su saznanja i ubeđenja da su naša sudbina, ostvarenje naših mladalačkih težnji i naše budućnosti nerazdvojno povezani sa opštom borbom naprednih društvenih snaga za izgradnju materijalnih osnova našeg društva i za pobedu istinskih humanih socijalističkih odnosa među ljudima. Oduševljenje i vedri optimizam omladine ne dolazi samo kao rezultat perspektiva koje joj otvara objektivni društveni razvitak i svesno nastojanje Saveza komunista, već i kao rezultat odlučujućih dostignuća dosadašnjeg revolucionarnog delovanja naših komunista i radnih ljudi uopšte. Mi se nalazimo u povoljnom položaju, jer čitava društvena zajednica i politički sistem pomažu i obogaćuju naše težnje ka potpunijim , višim oblicima društvenog života , razvijaju naš kritički odnos prema svemu što smo postigli , potkrepljuju raspoloženja koja ne dozvoljavaju stagnaciju misli i delovanja. Mi koji pripadamo pokolenju rođenom u buri Revolucije i koji rastemo zajedno sa našom socijalističkom domovinom, postali smo već njen čvrsti stvaralački deo. Mnoštvo mladih ljudi aktivno deluje u široko razvijenom mehanizmu socijalističke demokratije. U organima društvenog samoupravljanja sarađuje preko 100.000 devojaka i mladića. Svakim danom nama mladima otvaraju se sve šire mogućnosti za ostvarivanje naših životnih ciljeva . Oslobođeni smo mučne nesigurnosti za sutrašnji dan koja je tako karakteristična za omla-

2 VII Kongres SKJ

17

dinu u kapitalističkim zemljama. Mi znamo šta imamo danas i šta možemo postići sutra. Najubedljiviji dokaz socijalističke svesti mladih ljudi pretstavlja masovan odziv stotine hiljada omladinaca na poziv druga Tita da izgrade dobrovoljnim radom Autoput „Bratstvo-jedinstvo“. Mi želimo takođe da izrazimo zadovoljstvo i zahvalnost što naše socijalističko društvo ulaže sve veće napore u cilju ostvarivanja još povoljnijih uslova za vaspitanje omladine u socijalističkom duhu . Svi posleratni kongresi jugoslovenskih komunista bili su izvanredan događaj , početak još jednog novog značajnog razdoblja u životu socijalističke Jugoslavije. Zato celokupna omladina dočekuje VII Kongres sa velikim oduševljenjem i toplim nadama. Njegove odluke i novi Program Saveza komunista Jugoslavije otvaraju nove perspektive radnim ljudima i omladini Jugoslavije. Program će u našim rukama biti oštro oružje u borbi protiv svih neprijatelja, za savlađivanje svih prepreka i teškoća na našem putu ostvarenja bolje socijalističke budućnosti. Drugarice i drugovi, Sve što smo ovde rekli nisu samo naše želje, već i naša odlučna spremnost. To neka bude i odraz naše zahvalnosti za velike tekovine koje nama mladima pruža naša socijalistička zemlja , i odraz naše ljubavi prema Savezu komunista i drugu Titu , kao i naše dužnosti da pomognemo i nastavimo izgradnju srećne i bogate zajednice bratskih naroda Jugoslavije. Stotine hiljada članova Narodne omladine i celokupna omladina Jugoslavije koja se vaspitava u duhu odgovornosti prema našoj revolucionarnoj prošlosti, sadašnjici i budućnosti , želi da vas, dragi drugovi, još jednom uveri da možete sa punim pouzdanjem i ubuduće računati na nepokolebljivo jedinstvo omladinskih redova u borbi za socijalizam i očuvanje nacionalne nezavisnosti naše socijalističke domovine. Živeo Savez komunista Jugoslavije ! ( Buran aplauz.) Živeo naš voljeni drug Tito ! (Buran aplauz.)

18

PRETSEDAVAJUĆI , SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Uime Saveza ženskih društava Jugoslavije Kongres će pozdraviti drugarica Branka Savić, član Upravnog odbora Saveza ženskih društava Jugoslavije.

BRANKA SAVIĆ: Drugarice i drugovi delegati, Uime društvenih organizacija koje rade na polju zdravstvene i socijalne zaštite, na vaspitanju dece i pomoći porodici pozdravljam VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije. Razvitak komunalnog sistema i samoupravljanja u društvenim službama dali su široke mogućnosti za rad društvenih organizacija, a posebno onih koje se bave rešavanjem svakodnevnih životnih problema radnih ljudi i njihovih porodica. Ove društvene organizacije u komunalnom sistemu našle su svoje mesto i postale sastavni deo razvijenog samoupravljanja građana. One su okupljajući široke mase radnih ljudi istovremeno omogućile, olakšale i ubrzale razvoj društvenih organa samoupravljanja i postale oslonac u njihovom radu. Na području socijalne politike, zdravlja, prosvete i komunalnih poslova, društvene organizacije dale su svoj dragoceni doprinos. Hiljade ovih organizacija u komunama, stanbenim zajednicama, oko škola i drugih vaspitnih, zdravstvenih, socijalnih ustanova bave se rešavanjem najrazličitijih pitanja iz tih oblasti. One rade na opštezdravstvenom prosvećivanju , postaju faktor promene zaostalog domaćinstva, osnivaju raznovrsne dečje ustanove i servise za pomoć porodici. Konkretno, rade na reformi škola i vaspitanju dece, tretiraju pitanja porodičnih odnosa itd. One postaju sve više tribina sa koje građani raspravljaju o svojim problemima, sami uče, stiču nova saznanja, iznose svoje zahteve pred društvene organe, a istovremeno mnoga pitanja rešavaju svojim sopstvenim snagama. Stotine hiljada mladih seoskih devojaka završilo je kurseve zdravstvenog prosvećivanja. Preko hiljadu odbora i sekcija ženazadrugarki radilo je na vaspitanju seljanki kao domaćica i proizvođača. Svake godine desetine hiljada roditelja na kursevima i predavanjima upoznaju se sa zdravstvenim, pedagoškim principima u podizanju i vaspitanju dece. Prvi servisi za usluge u domaćinstvu

2#

19

otvoreni su zalaganjem društvenih organizacija. Đačke kuhinje u školama, čitaonice i biblioteke, letovališta i oporavilišta, pionirski domovi i stotine drugih ustanova plod su zalaganja i rada društvenih organizacija. Društvene organizacije pomažu da se škole oslobađaju krutih pedagoških metoda u vaspitanju dece, razvijajući dečju samostalnost, inicijativu i interesovanje putem raznovrsnih dečjih kolektiva. Zajednički društveni rad na ovom poslu građana i stručnih kadrova pomaže roditeljima u vaspitavanju njihove dece. Prirodno je da su u ovim društvenim organizacijama žene veoma aktivne, jer su one i najviše zainteresovane za rešavanje ovih problema. Naravno da se ova pitanja danas ne rešavaju izolovano, već kao opštedruštvena pitanja, pitanja životnog standarda, podizanja mladih generacija i stvaranja novih odnosa među ljudima. Ono što bih želela da posebno istaknem jeste značaj koji za usmeravanje rada ovih organizacija ima teorija i praksa Saveza komunista Jugoslavije. Ostavljajući punu inicijativu i samostalnost rukovodstvima ovih organizacija, članovi Saveza komunista, naročito posle VI Kongresa, unosili su u njih široke političke perspektive i socijalističku svest, ideje naučnog socijalizma i marksističkog pristupanja ovim pitanjima i to ne samo na papiru , ni dogmatski . U društvenim organizacijama građani kroz sopstvenu socijalističku praksu u rešavanju pitanja u kojima su lično zainteresovani stiču i proveravaju svoja iskustva, prolaze kroz prvu školu društvenog samoupravljanja i socijalizma. Milioni radnih ljudi naše zemlje prate sa najvećim interesovanjem rad VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije . Društvene organizacije očekuju da će im Kongres Saveza komunista, a naročito donošenje njegovog Programa , dati teoretsko obrazloženje društvenog razvitka i njegovog daljeg progresa i još šire perspektive u njihovom radu . U periodu kada su u našoj zemlji stvorene materijalne mogućnosti da se sve više mogu zadovoljiti potrebe radnog čoveka, uime organizacija kojima je ovo osnovni zadatak obećavam da će njihovo milionsko članstvo uložiti još veće napore u stvaranju uslova za bolji i kulturniji život porodice, za svestrani razvoj i afirmaciju svakog čoveka, za vaspitanje dece kao slobodnih građana, koji će dalje razvijati socijalističke društvene odnose. Neka živi Savez komunista Jugoslavije ! Neka živi drug Tito ! (Aplauz. )

20 20

PRETSEDAVAJUĆI, SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Kongres će uime Jugoslovenske narodne armije pozdraviti drug general-major Nikola Kaić. (Aplauz.)

NIKOLA KAIĆ : Drugovi i drugarice, druže Tito, Dozvolite mi da VII Kongresu komunista Jugoslavije isporučim drugarske i borbene pozdrave vojnika i starješina Jugoslovenske narodne armije. Uvjeren sam da izražavam istinu kad kažem da će svi pripadnici Armije, ma gdje se oni nalazili na svom radnom mjestu, u kasarnama, školama i vježbalištima ili na graničarskoj osmatračnici, mislima svojim biti vezani za rad ovog Kongresa, prožeti osjećanjem duboke ljubavi i privrženosti Savezu komunista. U ovih pet istoriskih dana oni će ponovo, još snažnije doživjeti svoju zemlju i svoju Partiju. T Te njihove misli i osjećanja izraz su dubokog uvjerenja da će se na ovom najvišem forumu komunista Jugoslavije pretresati sveukupno društveno zbivanje u jednom dužem razdoblju života naroda Jugoslavije, da će se na njemu donositi odluke i dalekosežne smjernice njihovog socijalističkog razvitka. Pripadnici Jugoslovenske narodne armije dočekuju VII Kongres komunista Jugoslavije uvjereni da su bespoštedno uložili sve svoje snage da ispune zadatke koji su se Armiji postavili od VI Kongresa naovamo. Rezultati tih napora vidni su u svim oblastima njene djelatnosti . Oni se ogledaju u kvalitetnijem i savremenijem naoružanju i opremi, u visokom stručnom znanju , vještini i sposobnosti komandovanja njenih kadrova u ovladavanju savremenom vojnom tehnikom. Iznad svega oni se ogledaju u njenoj visokoj revolucionarnoj političkoj svijesti, u monolitnoj čvrstini njenih redova, u njenoj visokoj borbenoj vrijednosti i gotovosti . Te zadatke Armija je uspjela da izvrši samo i jedino zahvaljujući naporima i dostignućima koje su naši narodi ostvarili u izgradnji naše jugoslovenske socijalističke stvarnosti. Duboko i neraskidivo povezani sa životom naroda, njegovim interesima, teškoćama i uspjesima, uključujući i sve svoje snage u te napore, 21

komunisti i svi pripadnici Armije sa dubokem zahvalnošću cijene i poštuju sve ono što naši radni ljudi čine i odvajaju od sebe da bi osposobljavajući Armiju jačali odbranbenu snagu zemlje. Jedinstvo naroda i Armije ostvareno u oslobodilačkom ratu i Revoluciji, produbljeno u poslijeratnom radu i stvaranju , duboko prožima sve pripadnike Armije. To je postala tradicija kojoj će Armija uvijek i dokraja ostati vjerna. Ali to nije samo tradicija. To je uslov i imperativ našeg socijalističkog razvitka, jer je povezanost Armije i naroda elementarna snaga naše odbranbene moći . Samo Armija, koja je utkana u život naroda, koja je nerazdvojan dio narodnog tijela, može, oslonjena na neiscrpne snage naroda , da ispuni svoj osnovni zadatak - zadatak čuvara nezavisnosti i slobode soeijalističke domovine. Vjerna toj svojoj tradiciji , svojoj društvenoj funkciji kao dio socijalističke zajednice, naša Armija će uvijek biti snažna podrška borbi naše zemlje i rukovodstva naših naroda za mir i socijalizam u svijetu, borbi koja je u današnjici, punoj pretećih opasnosti, tako bliska svijesti i srcima miliona ljudi u svijetu . Nikad ona neće biti napadač niti pretnja slobodi drugih naroda ili oruđe u tuđim rukama. Ona postoji samo zato da brani naše narode, tekovine Revolucije i socijalistički razvitak, da osigura pravo na slobodan život naroda Jugoslavije i njihov nezavisan i ravnopravan položaj među drugim narodima. Na tim osnovama, a pod oprobanim našim državnim i partiskim rukovodstvom - Titovim rukovodstvom, ništa nas neće zaustaviti na našem putu. To nam svjedoči prošlost, kad nas nisu slomile ni nadmoćne snage neprijatelja, ni teškoće u izgradnji, ni pretnje i pritisci sa raznih strana. To nam je zaloga budućnosti , jer Titovo rukovodstvo, to je rukovodstvo uspjeha i pobjeda u ratu i miru . Sa takvog puta pripadnike Armije ne može nikakva sila skrenuti. Pozdravljajući vas, drugovi i drugarice delegati , uime Jugoslovenske narodne armije, budite ubijeđeni da će komunisti u Armiji, svi vojnici, podoficiri i oficiri dočekati i primiti odluke Kongresa riješeni da se predano, dokraja svojih snaga založe za njihovo ostvarenje svijesni njihovog značaja za uzrast i napredak zemlje i za razvoj socijalizma. Te odluke će istovremeno dati osnovu za daljnje jačanje cdbranbene moći zemlje, što će Armiju još više osposobiti da izvrši zavjet koji je dala svome narodu , svojoj Partiji i svom Vrhovnom komandantu. Da živi VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije !

22 22

Zivio vrhovni komandant Jugoslovenske narodne armije drug Tito! Živio organizator naših pobjeda u socijalističkoj Revoluciji i socijalističkoj izgradnji - drug Tito! (Dugotrajan aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Obavještavam Kongres da je od strane komiteta i osnovnih organizacija Saveza komunista, radničkih savjeta radnih kolektiva i preduzeća, organizacija i rukovodstava Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i drugih društvenih organizacija, jedinica JNA i pojedinaca stigao Kongresu do 9,30 sati 761 pozdravni telegram. (Aplauz.) S obzirom na veliki broj telegrama, predlažem da se oni ne čitaju, već da se svim pošiljaocima telegrama zahvalimo šaljući im drugarske kongresne pozdrave. (Aplauz.) Dajem pauzu od pola časa. (Pauza objavljena u 10,52 časa.)

(Pa uz a)

PRETSEDAVAJUĆI, MIHA MARINKO :

Drugovi i drugarice, Prelazimo na prvu tačku dnevnog reda : „ZADACI SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE U VEZI SA MEĐUNARODNOM SITUACIJOM I UNUTRAŠNJIM RAZVOJEM SOCIJALISTIČKE IZGRADNJE JUGOSLAVIJE." Reč ima drug Tito. (Dugotrajan aplauz.)

JOSIP BROZ TITO : Drugovi i drugarice, Kao što smo na VI Kongresu naše Partije morali konstatovati da se svijet nalazi u jednom začaranom krugu , u jednoj zaista mučnoj i besperspektivnoj situaciji u pogledu rješavanja međunarodnih spornih problema i ostvarenja jednog trajnog mira, kome čovječanstvo tako neodoljivo teži , - tako ni danas, nažalost, iako je otada 23 23

prošlo više od pet godina, ne možemo reći da je u tom pogledu postignut neki vidan napredak. Prošlo je trinaest godina otkako je završen u historiji čovječanstva najstrašniji rat po veličini ljudskih i materijalnih žrtava, a još nema znakova da su neki današnji odgovorni ljudi izvukli pouke iz te velike tragedije. Štaviše, iako su još svježi milioni grobova iz druge svjetske tragedije, iako još nisu izbrisani tragovi prolivene krvi, ponovo je potekla krv i počela su nova razaranja . Tek što je obustavljen rat u Vijetnamu i Koreji , a već je počeo rat u Egiptu, koji je samo energičnim stavom Ujedinjenih nacija bio obustavljen. Ali , nažalost, i danas se ratuje, u Indoneziji i u Alžīru, što pokazuje da neki misle da nastave sa starom praksom nasilja i razaranja protiv naroda koji ne žele ništa drugo osim da budu gospodari na svome. U glavama nekih ljudi preovladava misao da je samo silom i oružanom nadmoćnošću mogućno riješiti razne sporne probleme, i da oni tako mogu postići svoje ciljeve. Takva gledišta dovela su do nezapamćene trke u naoružavanju i do uvođenja sve novih i novih sredstava za masovno uništavanje, a naročito atomskog i hidrogenskog oružja. Postoje težnje da se najveće tekovine ljudskog genija koriste tako da, umjesto sreće i blagostanja, čovječanstvo može da doživi najveću katastrofu, kakvu ljudi teško mogu zamisliti . U čemu je suština takvog pravca razvitka u međunarodnim odnosima poslije Drugog svjetskog rata? Prvo, u pitanju poslijeratne konstelacije u svijetu sukobili su se dijametralno suprotni interesi glavnih članica antihitlerovske koalicije, zapadnih velikih sila i Sovjetskog Saveza. Drugo, propao je pokušaj da se suprotnosti u interesima ublaže nekim sporazumima na poznatim konferencijama u Teheranu , Jalti, Berlinu i drugima, rješavanjem nekih međunarodnih problema koji su se ticali i drugih naroda, a naročito onih koji su bili nezavisni i koji su imali puno pravo da sami odluče o svojoj sudbini. Treće, postojeće suprotnosti bile su poslije rata zaoštrene i takozvanom borbom protiv komunizma, koju danas vode veoma moćni reakcionarni krugovi vodećih zemalja u svijetu. Od komunizma se stvara bauk koji treba da uplaši ne samo sopstvene već i druge narode, a komunističkim se nazivaju ne samo svi napredni pokreti već i narodi koji teže da budu nezavisni . Misao o krstaškom pohodu protiv komunizma pretstavlja danas ideološku osnovu za postizanje raznih imperijalističkih ciljeva, a naročito novih oblika kolonijalnog potčinjavanja. To ne samo da pretstavlja veliku kočnicu za rješavanje današnjih među-

24

narodnih spornih problema i za miroljubivu saradnju i koegzistenciju među državama sa različitim društvenim sistemima, nego i snažno pojačava permanentnu opasnost od ratnih sukoba u svjetskim razmjerama. Eto, to su osnovni elementi koji su doveli današnju međunarodnu situaciju u ćorsokak, iz koga se teško može vidjeti izlaz ako neki najodgovorniji ljudi velikih sila, koji odlučuju o sadašnjoj i budućoj politici, ne budu iz osnova izmijenili stara shvatanja o međunarodnim odnosima, to jest ako ne budu shvatili da se danas u svijetu mnogo štošta promijenilo i da treba realistički i smjelo prilaziti stvaranju takvih međunarodnih odnosa koji odgovaraju i težnjama čovječanstva, i stvarnim interesima njihovih naroda i današnjem stepenu ekonomskog, naučnog i kulturnog razvitka . Velike sile na Zapadu pokušavaju da opravdaju postojeći kurs svoje politike ukazivanjem na izvjesne aspekte spoljne politike Sovjetskog Saveza za vrijeme Staljina. Historiska je činjenica da je Staljin bio jedan od protagonista onih sastanaka na kojima se govorilo o sudbini drugih nezavisnih naroda, bez njihovog znanja i odobrenja. Takvo shvatanje baziralo se na principu snage velikih sila, a ne na principu prava svih naroda da sami odlučuju o svojoj sudbini . Neke velike sile, u poslijeratnom periodu , ne biraju sredstva da bi postigle dominaciju nad drugim narodima i u svijetu uopšte. Jedan od primjera takve spoljne politike bio je , nažalost, višegodišnji Staljinov pritisak na Jugoslaviju . Tu se uopće nije ra- | dilo o nekim bitnim ideološkim pitanjima , već jedino o težnji za potčinjavanjem Jugoslavije, kao države, staljinskoj politici . Takva politika morala je pretrpjeti krah, jer nije vodila računa o stvarnim mogućnostima realizacije politike zastrašivanja silom . Ona je čak postigla suprotan efekat : davanje oružja u ruke drugoj strani, gdje su postojale veoma jake, ali u to vrijeme još latentne tendencije za dominacijom nad drugim narodima i u svijetu uopšte. Takva politika Staljina dovela je dalje i do postepene izolacije Sovjetskog Saveza uslijed nepovjerenja drugih malih naroda prema toj zemlji socijalizma, od koje su oni sa puno prava očekivali najveću podršku za svoju nezavisnost i ravnopravnost. Jedan od razloga za stvaranje Atlantskog pakta bila je kruta i bez potrebe prijeteća Staljinova spoljna politika, a osim toga i činjenica da su zapadne sile došle do uvjerenja da diplomatskim putem neće moći ostvariti svoje imperijalističke ciljeve. Taj pakt je trebalo da posluži ostvarenju svjetske dominacije i postizanju ci25 25

ljeva sa pozicije sile. Tu je još i danas težište sila Atlantskog pakta i ne biraju se niti žale sredstva u trci za naoružavanjem i postizanjem premoći u vojnoj tehnici. Stvaranje Atlantskog vojnog pakta i uvlačenje Zapadne Njemačke u taj pakt neminovno je moralo dovesti i do stvaranja Varšavskog odbranbenog pakta istočnih zemalja, kao protuteže Atlantskom paktu . Ali takva situacija stvorila je opasnu prepreku, koja ne samo što onemogućava uspostavljanje povjerenja i zbližavanje između država suprotnih strana nego još i produbljuje jaz među njima, -što, čas jače čas slabije , pothranjuje hladni rat. Podjela svijeta na blokove izazvala je, umjesto ekonomske integracije i plodne međunarodne saradnje u tom pogledu , cijepanje svjetske privrede, i time je prouzrokovala ogromne štete narodima. Embargo koji je u zapadnim zemljama uveden na razne proizvode, u odnosu na socijalističke zemlje, prouzrokovao je ne samo ekonomsku štetu i za jednu i za drugu stranu, već je, i sa političke tačke gledišta , produbio jaz između Istoka i Zapada. Taj embargo znatno je zaoštrio odnose između Istoka i Zapada. Takva politika zapadnih država donedavno je skoro potpuno paralizovala trgovinu između članica Atlantskog pakta i socijalističkih zemalja. Moralo se, naravno, pokazati , i sve se jasnije pokazuje, da takva politika ekonomskog pritiska mora pretrpjeti neuspjeh. I, razumije se, već danas taj lanac ekonomske blokade sve više popušta, jer su težnje za ekonomskom integracijom veoma jake u svim zemljama svijeta. Proizvodne snage u mnogim zemljama dostigle su u svom razvitku vanredno visok stepen i neodoljivo teže opštoj ekonomskoj integraciji svijeta. Stavljati barijere procesu ekonomskog povezivanja znači ne samo kočiti dalji razvoj proizvodnih snaga, nego u isto vrijeme, i s političkog aspekta, stvarati vecma jake antagonističke elemente u međunarodnim odnosima, što dovodi do neobično jake napetosti koja još više doprinosi zaoštravanju hladnog rata i prijeti da se pretvori u svjetski oružani sukob. Dok su Sjedinjene Američke Države na jednoj strani činile napore da po mogućnosti embargom i ekonomskim pritiskom što više oslabe istočne zemlje , dotle su na drugoj strani, takozvanim Maršalovim planom i na razne druge načine, davale ogromna sredstva ne samo članicama Atlantskog pakta nego i drugim zemljama, radi ekonomskog jačanja i sprečavanja raznih ekonomskih, a samim tim i političkih potresa . To je neosporno postiglo svoj cilj , jer se na taj način zaista uspjelo za izvjesno vrijeme spriječiti da se 26

u evropskim kapitalističkim zemljama ponovi historija ekonomskih i socijalnih potresa iz godina između dva rata.. U periodu poslije Drugog svjetskog rata dolazi u SAD sve više do izražaja antikomunistička ideološka koncepcija, koja se stavlja u službu strategiskim interesima. To je neminovno dovelo do sve jače polarizacije dva ideološka fronta. Govorim o ideološkim frontovima, jer bi bilo nepravilno govoriti o ideološkim blokovima već i zbog toga što antikomunistička koncepcija i propaganda Amerike nije uperena samo prema zemljama u kojima se gradi socijalizam, nego i protiv komunističke ideologije i naprednih pokreta u univerzalnom smislu. Posljednjih godina članice Atlantskog pakta sve intenzivnije preduzimaju razne mjere radi strategiskog i vojno -tehničkog jačanja zemalja Atlantskog pakta. Izgrađuju se najbržim tempom strategiske vojne baze u Evropi, Aziji i Africi , stvaraju se mnogobrojne rampe za lansiranje raketa , a u nekim zemljama, naprimjer u Engleskoj , bombarderi-nosači atomskih i hidrogenskih bombi permanentno su u vazduhu . Na taj način stvara se strategiski vojni obruč oko Sovjetskog Saveza i ostalih istočnih zemalja. Osim toga, donosi se veoma nesretna odluka o naoružavanju Zapadne Njemačke, koja je, zajedno sa posljednjom odlukom o naoružanju Bundesvera atomskim oružjem, u ogromnoj mjeri pogoršala situaciju u Evropi, jer pretstavlja veliku opasnost od novog ratnog sukoba. Stvoreni su pakt SEATO na Pacifiku i Bagdadski pakt na Bliskom Istoku, a danas se pokušava da se stvori Sredozemni pakt sa ciljem da se na jednoj strani što više razjedine arapske zemlje i spriječi njihova politička i ekonomska integracija, a na drugoj strani da se ne samo zadrže kolonijalni posjedi već i da se vrate u status kolonija neke zemlje koje su već postigle svoju nezavisnost. Na takav kurs zapadnih velesila sigurno je uticalo to to što je skoro u svim istočnim zemljama - u Poljskoj , Čehoslovačkoj , Rumuniji, Bugarskoj , Mađarskoj , Albaniji i Jugoslaviji došlo u toku ili po završetku rata do promjene unutrašnjih društvenih sistema. Na takvu vojno-blokovsku politiku Amerike i zapadnih zemalja naročito je snažno djelovala pobjeda kineske revolucije. Potrebno je još jednom podvući i to da je na takav kurs Zapada djelovala i kruta politika Staljina, koja je dovela do izolacije i slabljenja pozicije Sovjetskog Saveza u svijetu ; samim tim ona je omogućila i jačanje pozicije zapadnih zemalja , s Amerikom na čelu, koje su stvaranje Atlantskog pakta i strategiskih baza opravdavale upravo takvom staljinskom politikom sile i krutosti , pa su u tom

27

pogledu privremeno dobile i moralnu podršku u velikom dijelu ' međunarodne javnosti. Takvo stanje u međunarodnim odnosima postojalo je do 1953 godine. Poslije smrti Staljina, Sovjetski Savez postepeno mijenja pređašnje metode, preuzima inicijativu u spoljnoj politici i nastoji da se putem pregovora, i na najvišem nivou, postigne bilo kakav sporazum makar i u djelimičnom rješavanju nekih međunarodnih problema. Popuštanju zategnutosti mnogo su doprinijele veoma značajne prethodne mjere Sovjetskog Saveza , kao što su : početak normalizacije odnosa sa Jugoslavijom i donošenje Beogradske deklaracije, rješenje austriskog pitanja, povlačenje sovjetskih trupa sa teritorije Kine, Austrije i Finske, odricanje od teritorijalnih zahtjeva prema Turskoj , likvidacija mješovitih društava u Kini i drugim istočnim zemljama narodne demokratije i liberalizacija odnosa s njima, priznanje nezavisnog položaja mladim aziskim i afričkim zemljama itd. Takav novi pozitivni razvitak sovjetske spoljne politike imao je, s jedne strane, veoma jak uticaj na popuštanje međunarodne zategnutosti, a s druge strane učinio je da se postepeno popravlja i izolovani položaj Sovjetskog Saveza u svijetu . Ali na takvu promjenu sovjetske politike gledalo se u zapadnim zemljama sasvim pogrešno, kao na unutrašnju slabost koja je navodno bila prouzrokovana smrću Staljina i tobožnjom teškom ekonomskom situacijom . Na osnovu takve nerealne procjene smatralo se, a često se i danas tako smatra, da je promjena sovjetske politike čist manevar, da bi se dobilo u vremenu . Prema tome, na Zapadu je i dalje ostala na snazi politika koja polazi sa takozvane pozicije sile, i još uvijek se odbacuju razni prijedlozi da se na miran način pristupi rješavanju ' postojećih spornih problema. Stojeći na takvom nepomirljivom stanovištu, zapadne sile i dalje izgrađuju svoje vojne snage ubrzanim tempom, kako bi postigle nadmoćnost u tom pogledu. Iz bojazni da ne budu izolovane, Amerika i druge zapadne zemlje morale su ipak, pod pritiskom svjetskog javnog mnjenja, korigovati u izvjesnom smislu svoj kruti stav prema promjenama u spoljnoj politici i željama SSSR za popuštanjem zategnutosti u svijetu. Tako je došlo do Ženevske konferencije na najvišem nivou. Da li je ta konferencija dala neke vidnije rezultate ? Razumije se da nije ; oni se nisu mogli ni očekivati . Ali već sama činjenica da je došlo do tog sastanka bila je pozitivna , naročito kad se ima u vidu niz godina hladnog rata . Ta konferencija imala je bar tu dobru stranu što je održana i što je time bila stvorena jedna 28

bolja atmosfera za dalje i strpljivije traženje mirnog načina u rješavanju spornih međunarodnih problema. Danas se ponovo postavlja pitanje jednog sastanka na najvišem nivou, s tim da se on proširi učešćem nekih zemalja koje ne pripadaju ni Atlantskom ni Varšavskom paktu. Mi smo takav svoj stav izložili uoči prošle Nove godine. Sovjetska vlada je predložila sastanak na najvišem nivou i izrazila želju da na tom sastanku, osim šefova velikih sila, učestvuju i neke zemlje van Atlantskog i Varšavskog pakta . Nažalost, danas možemo konstatovati da zapadne zemlje odbijaju neke konstruktivne prijedloge Sovjetskog Saveza, i to sa raznim i ni malo ubjedljivim motivacijama i protuprijedlozima. Moram ovdje dodati da je već došlo do izvjesnog kontakta na nivou ambasadora, što mi pozdravljamo i želimo da bude uspješno. Mi , razumije se, nismo neki veliki optimisti u pogledu rezultata koji bi se mogli postići na toj konferenciji na najvišem nivou, ali mislimo da bi sporazum, makar i u jednom pitanju koje danas tišti i zabrinjava svijet, kao što je naprimjer obustava atomskih i hidrogenskih eksperimenata u ratne svrhe, imao ogroman značaj i za smirivanje u svijetu i za poboljšavanje mogućnosti za dalje razgovore o razoružanju i rješavanju drugih međunarodnih problema. Iz dosadašnjeg izlaganja moglo se vidjeti da je Amerika imala i da još i danas ima glavnu ulogu u poslijeratnoj politici zapadnih velikih sila, ali je potrebno da se sa nekoliko riječi posebno osvrnemo i na politiku Velike Britanije i Francuske. Ove dvije velike sile nalazile su se, a i danas se nalaze, u dosta nepovoljnijem položaju od Amerike, naročito uslijed ekonomske situacije koja je dobrim dijelom rezultat ratnog razaranja koje su i te dvije zemlje pretrpjele, a osim toga i uslijed opterećenosti kolonijalnim problemima. U poslijeratnom periodu snažno se potresla i počela da se ruši zgrada kolonijalnih imperija. Postoji čitav niz zemalja, kao što su Indija, Burma, Egipat, Sirija, Sudan, Malaja, Gana, Maroko, Tunis , Vijetnam, Indonezija i druge, koje su izvojevale svoju potpunu ili djelimičnu nezavisnost. Razumije se da su se evropske velike sile iz tih i drugih razloga orijentisale na oslanjanje na SAD i pristupile Atlantskom paktu i drugim organizacijama koje su u prvom redu uperene protiv Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih zemalja. Krupna ekonomska i vojna pomoć, koju su te zemlje dobijale i još uvijek djelimično dobijaju od SAD, imala je efikasno dejstvo u savlađivanju poslijeratnih ekonomskih teškoća, ali je ujedno i sužavala njihovu slobodu političkog djelovanja, jer nije uvijek odgo29 29

varala pogledima tih zemalja na pojedine probleme i njihovim sopstvenim interesima u perspektivi. Britanska ocjena jednog novog rata bila je prilično realna, jer je polazila od toga da bi Britanija, zbog svog geografskog položaja i zbog neizbježnog slabljenja njenog ekonomskog i imperijalnog položaja, gubila u tom ratu, bez obzira na to ko bi bio pobjednik. Britanija je zbog toga zainteresovana da se smanji međunarodna napetost, da ne bi bile ugrožene njene dosadašnje pozicije u svijetu . Ali, po svemu sudeći i sadašnji britanski odgovorni ljudi slažu se s Amerikom i drugim svojim partnerima u tome da se sa SSSR mogu voditi razgovori i postići odgovarajući ciljevi samo sa pozicije sile. Po mišljenju odgovornih ljudi Britanije, primanje Zapadne Njemačke u NATO i pariski sporazumi osiguravaju takve pozicije. Slično je i sa stavom i položajem Francuske, iako se francuska vlada za vrijeme pariskih razgovora odupirala stvaranju EOZ . Zbog teškoća ekonomskog karaktera i zbog borbe Alžira za nezavisnost, Francuska je, iako nerado, prihvatila naoružavanje Zapadne Njemačke i njeno uključivanje u Atlantski pakt. O drugim zemljama Atlantskog pakta ne govorim ovdje zato što su one u čitavoj toj stvari imale manje-više drugostepeni uticaj i što su se prilikom svog opredeljivanja za Atlantski pakt i druge organizacije blokovskog karaktera rukovodile više ekonomskim i drugim sopstvenim interesima nego nekim odbranbenim i ideološkim motivima. Drugi svjetski rat znatno je izmijenio ekonomski i politički položaj zemalja Zapadne Evrope. To je, naravno, snažno uticalo na poslijeratnu konstelaciju evropskih zemalja, koje su , skoro sve, izašle iz Drugog svjetskog rata privredno veoma osiromašene a i politički oslabljene . Uslijed takve situacije, zapadnoevropske zemlje imale su u odnosu na SAD drugostepeni značaj u poslijeratnom procesu razvitka međunarodne situacije. One su, dakle, izgubile ulogu koju su imale prije rata, a sve to ostavilo je izvjestan pečat zavisnosti od SAD kao najjače zapadne sile. Razumije se da se to snažno odrazilo i u političkom pogledu , to jest u stvaranju jednog jedinstvenog bloka zapadnih sila u kome, ne samo sa vojne nego i sa ekonomske i političke tačke gledišta, dominira najjača sila Amerika.

309

S druge strane, nasuprot najjačoj kapitalističkoj zemlji , Americi, stoji najjača socijalistička zemlja, Sovjetski Savez, oko koga su se grupisale novoformirane socijalističke zemlje, odnosno zemlje narodne demokratije. Ovakvo grupisanje je razumljivo i iz odbran-

benih razloga, posebno ako se uzme u obzir da se zapadne zemlje još ni danas ne mogu pomiriti sa činjenicom da je u tim istočnim zemljama uništen kapitalistički sistem i da se` gradi novo, socijalističko društveno uređenje. Sa Zapada se nastoji svim silama da se neprekidnom žestokom propagandom i miješanjem u unutrašnje stvari tih zemalja bar spriječi njihov normalni progresivni razvoj , ako se već ne može postići vraćanje na staro i restaurirati kapita1 lizam. Između Istoka i Zapada postoji , dakle, duboki jaz, kome zapadna propaganda neprekidno daje ideološki karakter, da bi lakše postigla svoj cilj - podjelu svijeta na antikomunistički i komunistički. Ali postoje mnoge zemlje koje principijelno stoje na stanovištu da je rješavanju međunarodnih problema potrebno prilaziti na miroljubiv način , a ne sa pozicija sile, jer ona dovodi do trke u naoružavanju i ugrožava svijet novom ratnom opasnošću . Među zemlje koje stoje na takvom stanovištu spada i Jugoslavija. Te zemlje igraju vanredno važnu ulogu u borbi za popuštanje međunarodne zategnutosti i za sprečavanje daljih agresivnih poduhvata od strane onih koji žele da silom oružja postignu svoje egoističke ciljeve. Akcija koju vode te zemlje za pobjedu miroljubivog kursa u međunarodnim odnosima odvija se uglavnom u Ujedinjenim nacijama, i moramo kazati da ona nije bezuspješna, jer principi borbe za mir i mirnu međunarodnu saradnju dobijaju sve snažniju moralnu podršku međunarodne javnosti . Kolonijalizam i događaji na Srednjem i Bliskom Istoku Drugovi i drugarice, Kao što nam je poznato, poslije Drugog svjetskog rata čitav niz zemalja oslobodio se kolonijalnog položaja. To je bio rezultat dugogodišnje borbe kolonijalnih naroda, koji su neodoljivo težili da budu nezavisni i da sami sobom upravljaju , kako bi se što prije izvukli iz zaostalosti i nerazvijenosti. Iako su te nove nezavisne države nastavile svoj unutrašnji razvoj na osnovama prijašnjeg, kapitalističkog sistema, koji su uvele kolonijalne sile, ipak njihov dalji unutrašnji razvoj sve više dobija oblike državnog kapitalizma i elemente svojstvene socijalističkom razvoju . Ali, razumljivo je da se većina tih novih nezavisnih zemalja mora boriti sa velikom zaostalošću, sa svojom nerazvijenošću uopšte i napose sa teškoćama oko svoje industrijalizacije. Ta zaostalost odnosno nerazvijenost

31

ostala je kao rezultat kolonijalnog sistema vladavine , ili , bolje reći , kao posljedica čitave politike ekonomskog raubovanja i eksploatacije, koja je vođena radi lakšeg održavanja tih zemalja u kolonijalnoj potčinjenosti. Današnje suprotnosti i protivurječnosti, koje proističu iz takvog stanja i odnosa između visoko razvijenih zemalja sa vanredno razvijenim proizvodnim sredstvima i nerazvijenih zemalja sa slabo razvijenim sredstvima za proizvodnju , traže efikasno i hitno rješenje koje bi bilo u obostranom interesu . Rješenje u obliku pružanja međunarodne pomoći nerazvijenim ili slabo razvijenim zemljama, radi njihovog bržeg ekonomskog razvitka, u interesu je i cjelokupne svjetske privrede. Ali , takva međunarodna pomoć pogodiće svoj pravi cilj i biće efikasna za narode nerazvijenih područja samo ako se daje bez uslova političke ili vojne prirode. Samo u tom slučaju ona će imati progresivan efekat, pretstavljaće nov pozitivan elemenat u savremenim međunarodnim ekonomskim odnosima i snažno će djelovati u pozitivnom smislu i na međunarodne političke odnose. To rješenje imperativno traže i visoko razvijene proizvodne snage, a to je potrebno i u interesu očuvanja mira u svijetu . Zato takva pomoć ne bi ni smjela da se daje uz neke uslove, koji bi krnjili nezavisnost tih zemalja i stavljali ih u podređen i zavisan položaj od ove ili one visoko razvijene zemlje. Ako bi se tako riješilo pitanje pomoći nerazvijenim zemljama, onda bi se otstranili elementi koji danas u velikoj mjeri pretstavljaju izvore ekonomskih slabosti i političke zaoštrenosti u međunarodnim odnosima. Kakvu situaciju imamo danas u Africi, i Aziji , a posebno na Bliskom i Srednjem Istoku ? Razumije se da je proces daljeg rušenja kolonijalnih posjeda, uslijed uporne borbe kolonijalnih naroda, zadao veliku brigu kolonijalnim silama. Svako nasilno zadržavanje procesa oslobođenja naroda u kolonijama, u današnjim uslovima, zaoštrava borbu i primorava čitave narode da se late krajnjeg sredstva - oružane borbe - da bi postigli svoje oslobođenje. Prošla su vremena kada su narodi kolonija trpjeli, iščekivali, slušali i stvarali bogatstva metropolama, a sami padali u sve veću bijedu . Oni koji to ne mogu da shvate, doživjeće još veća razočaranja. Zemlje koje su se već izborile za svoju nezavisnost djeluju veoma ohrabrujuće i služe kao primjer narodima koji su još u kolonijalnom položaju. Ti narodi jasno vide da se, ekonomski, kulturno i politički, mogu razvijati samo ako postanu nezavisni , ako budu sami sobom upravljali i ako svoja nacionalna bogatstva budu iskorištavali za svoj razvitak. 32 32

Takav razvoj događaja nagoni kolonijalne sile da svim sredstvima sprečavaju emancipaciju tih naroda i da, čak i primjenom grube sile, nastoje zadržati svoje još preostale kolonijalne posjede. Otuda, na jednoj strani, najsvirepije gušenje oslobodilačkih pokreta, kao što je naprimjer slučaj u Alžiru i Keniji , a na drugoj pritisak u raznim vidovima na one zemlje koje su nedavno izvojevale svoju nezavisnost i slobodu , kao što su Tunis, Maroko, Indonezija i druge. Nedavno smo bili očevici krvave agresije protiv jedne nezavisne zemlje, protiv Egipta, koji je s punim pravom uklonio posljednje ostatke iz kolonijalnog perioda jer su krnjili njegovu nezavisnost i integritet. Ovaj nerazumljivi akt vojne agresije na Egipat mogao je imati nedogledne posljedice, da Ujedinjene nacije nisu tako oštro i brzo reagovale, i da protiv te agresije nisu ustali Sovjetski Savez i Amerika, koji su bili svjesni teških posljedica ove avanture. Ali stvar se time nije završila . Ponovo se nagomilavaju tamni oblaci nad Srednjim Istokom. Kolonijalne sile hoće da povrate svoje izgubljene pozicije u tom dijelu svijeta. One hoće ne samo da spriječe dalji gubitak svojih kolonijalnih posjeda, već i da povrate ono što je izgubljeno. Egipat je najveća smetnja ostvarenju tih ciljeva. I, pošto oružana agresija nije uspjela traže se novi putevi da bi se srušio Egipat, kao bastion oslobodilačkih pokreta u Africi i na Srednjem Istoku . Po mišljenju kolonijalnih sila, Egipat pretstavlja najjače uporište i za one zemlje koje se odupiru stranim intervencijama i brane svoju nezavisnost i za one narode Afrike koji se bore za svoju nezavisnost. Pritisak na Siriju prošle godine imao je tu posljedicu da je ubrzao ujedinjenje Egipta i Sirije, kojima se zatim pridružio i Jemen. Ta zajednica sada pretstavlja snažnu privlačnu tačku za sve arapske narode, a isto tako i solidnu bazu stabilizacije mira u tom dijelu svijeta. Bagdadski pakt je, doduše, nanio štetu integraciji arapskih zemalja, ali nije mogao postići cilj da se sve arapske zemlje potpuno potčine interesima velikih sila. Pokušaj uspostavljanja kolonijalizma pod vidom ispunjavanja takozvanog vakuma u tom dijelu svijeta doživio je neuspjeh . Bagdadski pakt, koji je imao za cilj ne samo strategisko opkoljavanje Sovjetskog Saveza , nego i potčinjavanje arapskih zemalja interesima zapadnih zemalja, sve više gubi svoju efikasnost uslijed toga što arapski narodi pružaju otpor takvim nastojanjima kao i stvaranju vojnih baza na njihovim teritorijama. Isto tako ni zastrašivanje komunizmom nije 3 VII Kongres SKJ

33

postiglo nikakav efekat kod arapskih naroda. Mlade arapske države, čiji su narodi na svojim leđima osjetili kolonijalno ugnjetavanje a prožeti su jakim nacionalnim osjećanjem i težnjom za punom nezavisnošću i demokratskim razvitkom, ne mogu biti optuživane za uspostavljanje komunizma. Sve je to izmišljeno da bi poslužilo kao povod za miješanje u unutrašnje stvari arapskih zemalja. Oslabiti i razbiti ne samo jedinstvo arapskih zemalja već i svaku zemlju posebno, potčiniti ih i likvidirati njihovu nacito je cilj neokolonijalizma koji treba da onalnu nezavisnost zamijeni klasični kolonijalizam koji je nekada vladao u ovom dijelu svijeta. Slična historija ponovila se i u Indoneziji . Mlada ujedinjena republika naroda Indonezije postala je sada, uslijed intriga i miješanja nekih zapadnih krugova u njene unutrašnje stvari, poprište građanskog rata. Ujedinjena nezavisna Indonezija smeta nekim zapadnim velikim silama u postizanju njihovih ciljeva u tom dijelu svijeta, i zato se, po već poznatom običaju, optužuje vlada Indonezije kao prokomunistička i od nje se traži vrlo otvoreno, ne samo preko potplaćenih pobunjenih oficira već i direktno preko novina na Zapadu, da otstupi i preda vlast pobunjenicima . Oštri napadi nekih američkih listova na indonežansku vladu dovoljno jasno pokazuju o čemu se tu radi. Radi se naime o tome da se Indonežanska Republika, čija vlada vodi nezavisnu i neutralnu politiku , ili prisili da pristupi paktu SEATO ili da se putem unutrašnje pobune i građanskog rata razbije kao ujedinjena država i da se onda njeni dijelovi ne samo podvrgnu uticaju zapadnih velesila , već i da ponovo, u novom obliku , postanu kolonije ili polukolonije. Ovo miješanje u unutrašnje stvari Indonezije mora svakoga da zabrine, jer pretstavlja opasnost od jednog teškog međunarodnog zapleta čije bi posljedice mogle biti katastrofalne. Takva politika velikih sila na Srednjem Istoku i u Južnoj Aziji pretstavlja veliku opasnost za mir u svijetu . Takav razvoj mnogo liči na događaje koji su prethodili Prvom i Drugom svjetskom ratu . Sve je to, zajedno sa trkom u naoružavanju i eksperimentima sa atomskim i hidrogenskim bombama, stvorilo atmosferu velike zabrinutosti u čitavom svijetu . Veoma neplodni razgovori o razoružanju stvaraju besperspektivnost i čine budućnost neizvjesnom. Postavlja se pitanje da li je mogućno izaći iz tog opasnog začaranog kruga u kome se svijet danas nalazi? Postoji samo jedna alternativa: ili rat ili mirno prilaženje rješavanju međunarodnih 34

problema. Ogromna većina naroda svijeta danas želi mir, a rat priželjkuje samo šaka neodgovornih ljudi koji ne misle na njegove posljedice. Prema tome, svi odgovorni državnici i vlade kojima je na srcu mir, i sve miroljubive snage u svijetu, moraju se mnogo snažnije založiti u borbi protiv svih onih elemenata koji se igraju vatrom i prijete da zapale svijet. Razvitak nauke i tehnike doveo je u društvenim odnosima do apsurdne situacije, kada pojedinci ili pojedine grupe mogu da odluče o upotrebi nuklearne energije u ratne svrhe, a to znači da donesu odluku o sudbini čovječanstva. Ako se među tim ljudima nađu sadisti, luđaci, egoisti, ili pojedinci kojima su život u izobilju i ogromna bogatstva dosadili, oni mogu biti vođeni logikom : „ Poslije mene neka sunce ne grije". Očigledno je da živimo u takvom vremenu kada o upotrebi nuklearne energije ne bi smjeli da odlučuju pojedinci i pojedine grupe. To je stvar svih naroda, čitavog čovječanstva ! (Dugotrajan aplauz.) Mi iskreno pozdravljamo odluku Sovjetskog Saveza da obustavi dalje eksperimente sa atomskim i hidrogenskim bombama i smatramo taj akt krupnim doprinosom dobre volje da dođe do sporazuma ne samo u pogledu svake dalje obustave tih eksperimenata, već i do zabrane upotrebe tog užasno razarajućeg ratnog sredstva. Mi smo prošle godine donijeli u Narodnoj skupštini rezoluciju sa apelom da dođe do jednostrane obustave eksperimenata . Krajnje je vrijeme da sve države obustave probe sa nuklearnim sredstvima za uništavanje, da se ozbiljno pristupi razgovorima za rješavanje spornih problema i razgovorima o razoružanju i drugom. Nagovještavanje sastanka šefova država na najvišem nivou ponovo je vratilo nadu narodima svijeta da će ipak postepeno doći do izvjesnog sporazumijevanja i da će mir biti spasen.

SPOLJNA POLITIKA JUGOSLAVIJE U periodu između VI i VII Kongresa Saveza komunista, Jugoslavija je u svojoj spoljnoj politici postigla krupne uspjehe.

3*

35

Spoljna politika Jugoslavije zasnivala se u tom periodu : na principima miroljubive i svestrane međunarodne saradnje, na principima aktivne koegzistencije između naroda i država bez obzira na unutrašnje društveno uređenje, na nemiješanju u unutrašnja pitanja drugih zemalja, na rješavanju raznih međunarodnih

35

problema mirnim sporazumijevanjem i na odbacivanju upotrebe sile kao načina za postizanje raznih ciljeva, na ravnopravnosti malih i velikih zemalja u svim oblastima saradnje, na razoružanju i napose na zabrani upotrebe nuklearnih sredstava za uništavanje i eksperimenata sa atomskim i hidrogenskim bombama, na likvidaciji kolonijalizma a za pravo svakog naroda da sam sobom upravlja, na pružanju ekonomske pomoći slabo razvijenim zemljama bez bilo kakvih uslova koji bi krnjili nezavisnost i integritet zemalja kojima je potrebna takva pomoć, na univerzalnost Ujedinjenih nacija itd. Takva dosljedna nezavisna spoljna politika stvorila je Jugoslaviji u svijetu veliki ugled koji omogućava da se njena riječ čuje prilikom raznih međunarodnih susreta . Tu svoju politiku Jugoslavija je uporno sprovodila i kroz Organizaciju ujedinjenih nacija, dajući punu podršku toj međunarodnoj ustanovi u njenim naporima, u njenom vršenju vanredno teških zadataka i u borbi za afirmaciju njenih principa. U skladu sa našom željom za afirmacijom principa koje smo naprijed istakli i sa našom težnjom za svestranom saradnjom sa svima zemljama, bez obzira na unutrašnje društvene sisteme. u periodu između dva kongresa učinjene su zvanične državne posjete Velikoj Britaniji , Turskoj , Grčkoj , Indiji , Burmi, Etiopiji, Egiptu, Francuskoj , Sovjetskom Savezu i Rumuniji . Te su posjete imale veliki značaj u svakom pogledu , i to ne samo za našu zemlju nego i uopšte . U vezi s tim treba naročito pomenuti veoma tijesnu saradnju Jugoslavije sa Indijom , Burmom , Etiopijom, Egiptom, Indonezijom i drugima, kako na spoljno- političkom tako i na ekonomskom i kulturnom polju. To su zemlje koje ne pripadaju nijednom paktu i koje vode veoma aktivnu spoljnu politiku mira i međunarodne saradnje. Korisna neposredna razmjena mišljenja o raznim međunarodnim problemima i dublje upoznavanje sa unutrašnjim ekonomskim , političkim, kulturnim i društvenim prilikama tih zemalja uopšte, omogućili su da se sada sa njima veoma uspješno razvija saradnja u svim pitanjima . U tom dijelu svijeta Jugoslavija uživa veliki ugled zbog svoje politike nemiješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja. Mogli smo se ubijediti da između nas i rukovodećih ljudi tih zemalja postoje identična gledišta u svim važnijim međunarodnim pitanjima, a naročito u pitanju miroljubive koegzistencije i miroljubivog rješavanja raznih problema. Mi smatramo da postojanje tolikog broja zemalja koje imaju takvu miroljubivu 36

koncepciju pretstavlja veoma važan faktor u današnjoj borbi za mir.

U Evropi, u odnosima sa evropskim zemljama, Jugoslavija se u proteklom periodu nije vezala ni za kakve aranžmane koji bi bili upereni bilo prema kome, bez obzira na tešku situaciju koju nam je nametnula staljinska politika. Mi smo odlučno odbijali i svaku pomisao o pristupanju Atlantskom paktu ili nekom evropskom sporazumu koji bi imao blokovski karakter. Ali , mi smo nastojali da sarađujemo sa evropskim zemljama u svim onim pitanjima koja su bila od obostrane koristi : učvrstili smo i proširivali naše ekonomske, kulturne i druge veze, koje su bile korisne za našu zemlju . Na evropsku ekonomsku integraciju gledali smo, a i danas još gledamo, samo kao na djelimično i nepotpuno rješenje koje u sebi skriva dosta negativnih elemenata , naročito u pogledu dominacije ekonomski jačih . S druge strane, ta integracija ima blokovski pečat i smeta pravilnom razvoju ekonomske integracije u širem smislu. Zbog toga se mi nismo ni tu angažovali niti primali bilo kakve obaveze, iako u to vrijeme naša situacija nije bila ružičasta.

Naši odnosi s Italijom Rukovođena željom da što više doprinese ublažavanju međunarodne napetosti, Jugoslavija je poslije višegodišnjih pregovora sa susjednom Italijom postigla sporazum u tršćanskom pitanju . Time je skinut s dnevnog reda ovaj problem, koji je niz godina bio elemenat zategnutosti i hladnog rata. To je omogućilo da se poslije toga odnosi između naše dvije zemlje sve više popravljaju i da se razvija vanredno korisna ekonomska saradnja i za jednu i za drugu zemlju. Mi danas sa Italijom imamo dobre odnose i postoje velike mogućnosti za međusobnu razmjenu dobara, jer tome pogoduju i geografski položaj i unutrašnje ekonomske strukture naših emalja. U tim odnosima naročito je karakterističan pogranični promet između Italije i Jugoslavije koji je već od 1957 godine dostigao broj od 5,882.428 posjetilaca sa obje strane. U posljednje vrijeme naše odnose jedino zamračuje stvaranje raketnih rampi u Italiji , koje objektivno mogu da ugroze nezavisnost i bezbjednost Jugoslavije. U našim odnosima stvara se time jedan nov elemenat o kome mi moramo voditi računa.

37

O ujedinjenju Njemačke Naš stav prema ujedinjenju Njemačke već odavno je poznat. Prilikom zauzimanja tog stava mi se nismo orijentisali ni prema kome, kako nam to imputiraju neki zapadni krugovi, jer vodimo svoju nezavisnu spoljnu politiku. Ako se naša spoljna politika podudara sa politikom neke druge zemlje, u konkretnom slučaju sa politikom Sovjetskog Saveza, to je utoliko bolje i mi bismo željeli da se naša politika i naši pogledi na međunarodne probleme podudaraju što češće i sa politikom i pogledima Amerike i drugih zapadnih zemalja. Razumije se da smo se prilikom zauzimanja stava u pogledu njemačkog ujedinjenja u prvom redu rukovodili interesima mira, i to ne samo u današnjoj situaciji već i u daljoj perspektivi . Mi smo protiv toga da se problem ujedinjenja Njemačke tretira kao međunarodni problem od koga zavisi rješavanje svih ostalih međunarodnih problema, uključujući tu i razoružanje . Mi smatramo da je ujedinjenje Njemačke stvar samog naroda Zapadne i Istočne Njemačke. On ima pravo da u bližoj ili daljoj perspektivi sam nađe najpogodnije rješenje i svako miješanje sa strane samo otežava ujedinjenje na jednoj realističnoj osnovi. Sticanjem historiskih okolnosti u ratu i poslijeratnom razvoju došlo je do stvaranja dvije njemačke države sa različitim društvenim sistemima. U Zapadnoj Njemačkoj je kapitalistički sistem, a u Istočnoj Njemačkoj se razvija socijalistički sistem. Kakav je sada izlaz iz te situacije ? Da li ćemo dopustiti da zbog toga pitanja svijet opet zagazi u novu ratnu katastrofu ? Ili ćemo radije pomoći njemačkom narodu da postepeno i na miran način, u duhu principa koegzistencije, uredi međusobne odnose u federativnom ili kom drugom demokratskom obliku . Jedna demokratska Njemačka , koja više nikad ne bi bila strah i trepet za narode Evrope već primjer visokog i svestranog razvitka i miroljubive saradnje, potrebna je ne samo njemačkom narodu već i čitavom svijetu . Jedino to s pravom treba da očekuju drugi narodi , a sve drugo treba prepustiti njemačkom narodu , da sam odluči , kad se radi o rješavanju njemačkog pitanja. Priznanje Demokratske Republike Njemačke i prekid odnosa Savezne Republike Njemačke sa Jugoslavijom Zbog principa saradnje sa svim zemljama koje žele da sarađuju sa nama na ravnopravnoj osnovi , i zbog našeg stava da postoje dvije njemačke države , mi više nismo mogli odlagati pri38

znanje Demokratske Republike Njemačke. To bi priznanje svakako uslijedilo mnogo ranije, da 1948 godine nije bila stvorena takva situacija u kojoj je Jugoslavija i sa te strane bila stalno napadana. Mi smo znali da zapadno-njemačka vlada neće sa razumijevanjem primiti to priznanje, ali nismo očekivali da će ona zbog toga ići i do prekida diplomatskih odnosa sa Jugoslavijom. Smatramo da taj gest vlade Savezne Republike Njemačke sa moralne tačke gledišta više šteti njima nego nama, jer je dobro poznato da je Jugoslavija odmah poslije rata uradila sve da se postepeno zaboravi ono što je našoj zemlji i našim narodima, u toku okupacije, učinila njemačka fašistička vojska. Jugoslavija je prva pustila njemačke ratne zarobljenike, pa čak i neke ratne zločince. Jugoslavija je bila među prvim zemljama koje su priznale Saveznu Republiku Njemačku kao državu i uspostavila je s njom obimne ekonomske odnose. Sada naši odnosi sa Zapadnom Njemačkom imaju samo karakter ekonomske razmjene i saradnje, dok pitanje normalnih odnosa danas više ne zavisi od nas već od zapadno-njemačke vlade . Naši odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama Naši odnosi sa SAD zasnovani su na uzajamnom poštovanju , ravnopravnoj saradnji i nemiješanju u unutrašnja pitanja . Ukoliko je bilo nekih pokušaja koji nisu bili na liniji ovih principa, oni su obično dolazili od strane pojedinaca ili grupa, a ne i od vlade SAD. Mi smo od Amerike dobijali ekonomsku i vojnu pomoć u vrijeme kad nam je ona bila najpotrebnija, to jest u vrijeme političkog, ekonomskog i propagandnog pritiska Staljina na našu zemlju . To nam je u velikoj mjeri pomoglo da savladamo ogromne teškoće u kojima smo se tada nalazili. Iako je pomoć SAD iznosila svega 4% našeg nacionalnog dohotka, bilo bi nepravilno i nerazumljivo s naše strane ako bismo negirali veliki značaj te pomoći koju smo primali u vrijeme kad nam je bilo najteže. Neki ljudi na Istoku htjeli su da to iskoriste u propagandne svrhe, ističući sumnju da nam se ta pomoć daje bez nekih političkih ili drugih ustupaka . Ali činjenice su činjenice : mi nismo pravili nikakve ustupke takvog karaktera, niti nam je u to vrijeme neko stavljao takve uslove. Međutim, poslije naših posjeta Sovjetskom Savezu u ljeto i krajem septembra 1956 godine, pod uticajem jake propagande reakcionarnih listova na Zapadu , pretsjednik Ajzenhauer otkazao je dalju isporuku aviona i ostalog teškog naoružanja Jugoslaviji, a ostala je samo isporuka rezervnih dijelova i sličnog. To nam nije teško palo, jer je već u to vrijeme naša ocjena bila da Jugoslaviji ne 39

影 prijeti nikakva opasnost od agresije i da je poslije dolaska sovjet' ske delegacije u Beograd i donošenja Beogradske deklaracije nastupio period sve boljih odnosa sa Sovjetskim Savezom i ostalira zemljama narodne demokratije . Osim toga, čitava naša koncepcija miroljubive politike i nezaoštravanja ionako napete situacije u svijetu, kao i naš poznati stav u pogledu razoružanja i protiv ratnih sukoba, nisu bili u skladu s daljim traženjem naoružanja za našu Armiju. Mi smo samo želili da se , radi normalnog razvitka naše mirnodopske Armije, isporuči ono što je već prije bilo ugovoreno.

U vezi s takvim našim stavom i zbog jake uvredljive kampanje u američkoj reakcionarnoj štampi , ja sam uputio lično pismo ' pretsjedniku Ajzenhaueru, u kome sam zapravo otkazao dalje planiranje vojne pomoći iz razloga koje sam gore naveo. Poslije izjave američke vlade od 15 maja 1957 godine nastavljeno je isporučivanje opreme koja je već ranije trebalo da bude isporučena, ali je to bilo više simbolički . O tome je, u istom smislu, dao izjavu i drug Gošnjak pred Narodnom skupštinom krajem 1956 godine. Prema tome, mi smo želili da se to naše odbijanje ne tumači drukčije. Ali, pošto se nastavljala kampanja u američkoj štampi i protiv takve simboličke isporuke i pošto je naša spoljna politika stalno bila preispitivana, mi smo u decembru 1357 godine otkazali svako dalje primanje i takve pomoći, sa sličnom motivacijom koju sam ja već 1956 godine naveo u pismu pretsjedniku Ajzenhaueru. Američka vlada je prihvatila naše razloge i dalja isporuka vojne pomoći sporazumno je obustavljena. To nije imalo nikakvog štetnog odraza na naše političke odnose i na ekonomsku saradnju između dvije zemlje. Mi želimo svakako da zadržimo dobre odnose nezavisno od prestanka pomoći kakvu smo dosad dobijali . Mi želimo da naša saradnja bude što ravnopravnija i u ekonomskom pogledu . A za nas bi nesumnjivo bila poželjnija pomoć u obliku kredita i mi se nadamo da će se naša ekonomska saradnja ubuduće i odvijati u tom pravcu . Vama je već poznato da se naši odnosi sa Grčkom i Turskom nalaze u fazi dalje miroljubive saradnje. Iz istih razloga zbog kojih smo otkazali vojnu pomoć, smatramo da je trebalo da i vojna strana Balkanskog sporazuma dobije sekundaran karakter, a da ustupi mjesto još jačoj ekonomskoj , kulturnoj i naročito političkoj saradnji, u borbi za mir. Danas su naročito dobri prijateljski odnosi između Grčke i Jugoslavije , što primjerno dokazuje mogućnost saradnje između država sa različitim društvenim uređenjem . Isto tako ne postoje nikakvi značajniji problemi koji bi mogli poreme-

40

titi one dobre odnose sa Turskom koji su nastali u vrijeme stvaranja Balkanskog sporazuma . Ako ovdje nisam nabrojao i druge zemlje Evrope, naročito Britaniju , Francusku , Belgiju , Holandiju, Dansku, Norvešku, Švedsku, zemlje Latinske Amerike i druge, to ne znači da su naši odnosi sa tim zemljama bili manje dobri ili manje korisni sa ekonomskog i političkog gledišta. Naprotiv, mi smatramo odnose sa tim zemljama dobrim i stabilnim. Oni se zasnivaju na bazi uzajamno korisne saradnje u svim pitanjima od obostranog interesa. Ne kažem da među nama nema mnogo različitih pogleda na razne probleme. Ima ih, naročito kad se radi o društvenim sistemima i spoljnoj politici , ali to nikako ne može biti razlog da odbacimo saradnju u pitanjima od zajedničkog interesa. Međutim, moglo bi se ipak prigovoriti da u odnosima sa nekim od tih zemalja ne ide sve glatko. Mnogi ljudi na Zapadu još neće da shvate punu sadržinu i značaj principa koegzistencije, a naročito princip nemiješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja. Još uvijek se vodi ideološki rat protiv zemalja socijalizma, a u toku posljednje dvije godine neki krugovi na Zapadu su se naročito okomili na Jugoslaviju zbog normalizacije i poboljšanja njenih odnosa sa Sovjetskim Savezom i drugim istočnim zemljama. Uzmimo u vezi s tim kao primjer slučaj Đilasa, inspiratora i agenta takve antijugoslovenske propagande, a zatim i proces vođen zbog antidržavne djelatnosti protiv grupe poznatih četnika i bivših socijalista koji su u Drugom svjetskom ratu prišli četnicima i sarađivali s okupatorom. Taj proces izazvao je kampanju koju je inspirisala Druga internacionala protiv naše zemlje. Nažalost u toj antijugoslovenskogj kampanji naročito su žalosnu ulogu odigrali pojedini rukovodioci laburista i neke druge socijalističke vođe . Sve je stavljeno u pokret da bi se razbio ugled Jugoslavije na međunarodnom terenu , jer su ti antijugoslovenski raspoloženi elementi svjesni da pomoću tih izdajnika ne mogu ništa naštetiti Jugoslaviji na njenom unutrašnjem planu . Snaga naše socijalističke zemlje i jedinstvo naših naroda tako su jaki , da je prosto smiješno i pomisliti da je pomoću pojedinih izdajnika mogućno razbiti tu snagu. Zato se ovdje i radi na spoljno-političkom planu . (Dugotrajan aplauz.) Međunarodnoj reakciji i nekim socijalistima smeta uloga Jugoslavije u međunarodnim zbivanjima. Njima smeta ugled koji Jugoslavija uživa u aziskim i afričkim zemljama, prije svega kod kolonijalnih naroda, a naročito u redovima radnih ljudi u tim zemljama.

41

Da li mi sada treba da dramatizujemo takav odnos prema Jugoslaviji i da svojim protivmjerama još više zaoštravamo te odnose? Razumije se da bi to bilo pogrešno. Mi treba svojim primjerom da učinimo da ti ljudi spoznaju koliko je takva politika štetna i za njih same, a posebno za mir i mirnu saradnju među narodima. Naš rad u Organizaciji ujedinjenih nacija U proteklom periodu, Jugoslavija je preko svojih pretstavnika bila veoma aktivna u Organizaciji ujedinjenih nacija. U toku čitavog ovog perioda Jugoslavija se naročito uporno zalagala za ostvarenje principa univerzalnosti OUN, zalažući se za prijem u ovu organizaciju svih zemalja koje su prema Povelji UN stekle to pravo, a naročito za priznanje zakonskog prava na pretstavništvo u Ujedinjenim nacijama Narodnoj Republici Kini, čije otsustvo ometa pravilno funkcionisanje ove organizacije. Jugoslavija je uvijek pridavala najveći značaj Organizaciji ujedinjenih nacija i njenoj ulozi u borbi za mirno rješavanje međunarodnih spornih problema. Jugoslavija se borila protiv pokušaja da se sporni problemi, koje prema Povelji UN treba da rješava Organizacija ujedinjenih nacija, prenesu van ove organizacije i rješavaju između nekoliko velikih sila. I pored velikih teškoća , za koje snose odgovornost u prvom redu neke velike sile, Organizacija ujedinjenih nacija se pokazala kao nezamjenljivi instrumenat mira i međunarodne saradnje. U njoj su sve više počele da dolaze do izražaja konstruktivne tendencije za međunarodnu saradnju , naročito kod malih i srednjih zemalja, kojima je stalo da Ujedinjene nacije vrše što efikasnije svoju ulogu . Jugoslavija se naročito zalagala protiv ratnih sukoba i agresije uopšte. Kada je došlo do agresije protiv Egipta, jugoslovenska delegacija je dala inicijativu za sazivanje vanredne sjednice OUN, sa ciljem da se odmah obustavi dalja agresija protiv te zemlje. U vezi sa događajima u Mađarskoj i sa opasnošću od šireg sukoba u Evropi, Jugoslavija se i u Organizaciji ujedinjenih nacija založila za takvo rješenje toga pitanja kojim bi se obezbijedio mir u Evropi , a mađarskom narodu pružila mogućnost da konsoliduje svoju unutrašnju situaciju i osigura miran razvitak. U pogledu razoružanja Jugoslavija je takođe nastojala da svojim prijedlozima doprinese da se i to pitanje što prije riješi na jedan realistički način .' 42

Aktivno učestvujući u stvaranju fonda Ujedinjenih nacija za pomoć nerazvijenim zemljama, Jugoslavija je sarađivala sa velikim brojem članica. To je omogućilo da se vrši snažan moralni pritisak na pojedine zemlje u vezi sa stvaranjem ovog fonda. Kao aktivan član međunarodnih organizacija i specijalizovanih agencija OUN, Jugoslavija je ispoljavala veliku aktivnost u Međunarodnoj organizaciji rada, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, UNESCO-u , FAO-u , kao i u Dunavskoj komisiji, Svjetskoj federaciji bivših boraca, Interparlamentarnoj uniji i mnogim drugim . Drugovi i drugarice, Vodeći računa o tome od kolike je važnosti u našoj spoljnoj politici podrška naroda, Savez komunista Jugoslavije je u periodu od VI do VII Kongresa posvetio veliku pažnju idejno-političkoj djelatnosti i nastojao je da ne samo članstvo Partije već i da najšire mase naroda budu uvijek na vrijeme i pravilno obaviještene o međunarodnim zbivanjima i o našim spoljnopolitičkim stavovima. Radi toga je na Drugom plenarnom zasjedanju CK SKJ, u junu 1953 godine, i odlučeno da se svim organizacijama Saveza komunista Jugoslavije uputi otvoreno pismo u kome se ukazivalo na tadašnje nedovoljno tumačenje međunarodnih događaja. Smatrajući da spoljna politika FNRJ mora biti izraz težnje za obezbjeđenjem opšteg mira i slobodnog razvitka socijalizma u našoj zemlji, Savez komunista Jugoslavije, rukovodeći se tim interesima, razvijao je najširi masovni rad na upoznavanju i angažovanju naših naroda u sprovođenju takve politike . Veliku ulogu u pravilnom usvajanju i tumačenju spoljnopolitičke linije rukovodstva SKJ i vlade FNRJ, između VI i VII Kongresa SKJ, imali su česti sastanci rukovodećih organa SKJ, SSRNJ 1 drugih masovnih organizacija koji su posvećivani tim pitanjima.

NORMALIZACIJA ODNOSA SA SOVJETSKIM SAVEZOM I DRUGIM ISTOČNIM ZEMLJAMA NARODNE DEMOKRATIJE Drugovi i drugarice, Jedan od najkrupnijih i najvažnijih događaja u našim odnosima sa spoljnim svijetom poslije 1948 godine jeste normalizacija i poboljšanje odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza i ostalih zemalja narodne demokratije. Taj protekli period bio je pun

43

teških iskušenja za Savez komunista Jugoslavije i za čitavu našu zemlju. U normalizaciji tih odnosa, koja je počela već ranije, prekretnica je ipak učinjena tek dolaskom sovjetske delegacije, na čelu sa drugom Hruščovom, i sa donošenjem poznate Beogradske deklaracije 1955 godine. Razumije se da za tu inicijativu , za dolazak sovjetske delegacije , treba u prvom redu zahvaliti izvjesnim promjenama u stavovima rukovodilaca Sovjetskog Saveza poslije smrti Staljina, čija je spoljna politika, a naročito politika pritiska i prijetnji prema Jugoslaviji, bila štetna i za sam Sovjetski Savez. Nije naša stvar da danas analiziramo koji su sve elementi doveli do poznatih unutrašnjih promjena u Sovjetskom Savezu, koje se odražavaju i u sovjetskoj spoljnoj politici, a naročito u po· litici koja je našla svoju potvrdu u Beogradskoj i Moskovskoj deklaraciji kao dokumentima koji treba da pretstavljaju principe o odnosima između socijalističkih zemalja , a i uopšte . O tome se govorilo na XX Kongresu KP Sovjetskog Saveza. Na XX Kongresu KPSS, koji je imao ogroman značaj za ponovno jačanje povjerenja u SSSR i njegovu ulogu u svijetu , to je i potvrđeno u internom referatu, u kome se govorilo o kultu ličnosti i Staljinovim greškama. Nepravilan odnos prema Jugoslaviji , neuobičajena sredstva i pritisak koji je Staljin organizovao protiv Jugoslavije imali su teške posljedice , ne samo za odnose između SSSR i Jugoslavije već i za međunarodni radnički pokret uopšte. U tom periodu , kao što će se kasnije vidjeti, međunarodni radnički pokret je pretrpio znatnu štetu i oslabio je, ali ne krivicom Jugoslavije, kao što nam se to htjelo pripisati , već zbog besperspektivnosti u pogledu pravilnih odnosa između socijalističkih zemalja i komunističkih partija uopšte, zbog grubog miješanja u unutrašnja pitanja drugih socijalističkih zemalja i partija, itd. Otpor naše Komunističke partije i našeg naroda takvim nesocijalističkim koncepcijama, u pogledu odnosa između socijalističkih zemalja, imao je veliki značaj ne samo za našu zemlju već i za radnički pokret u svijetu . On je pokazao da se može naći put daljeg jačanja i razvitka radničkog pokreta u svim zemljama . (Aplauz.) Ostajući dosljedno i pod najtežim okolnostima na principima marksizma-lenjinizma, Savez komunista Jugoslavije je dokazao da se sve nacionalne snage mogu iskoristiti u interesu socijalizma, ako komunisti vode pravilnu politiku za dobrobit svoje zemlje i svog naroda i za izgradnju socijalizma, što u krajnjoj liniji znači i jačanje socijalističkih snaga u svijetu . Prema tome, mobilizacija

44

svih latentnih nacionalnih snaga u borbi za izgradnju socijalizma u svakoj zemlji posebno nije nacionalizam, već jačanje socijalističkih snaga i međunarodnih progresivnih snaga uopšte. (Aplauz.) Drugi svjetski rat imao je ogromno razorno dejstvo u pogledu uništavanja ljudi i materijalnih dobara i od tih teških posljedica svijet se teško oporavlja. Ali , on je i protiv volje ne samo njegovih pokretača , već i mnogih drugih koji ga nisu htjeli , donio ogromne promjene u svijetu. Na istoku Evrope i Azije došlo je do stvaranja čitavog niza država s novim društvenim sistemom . No bilo bi pogrešno misliti da je zbog tih činjenica rat stimulativan i koristan za socijalne promjene u svijetu . Ne, u današnjoj epohi rat je najveća nesreća za čovječanstvo i činjenica da je poslije Drugog svjetskog rata nastao niz socijalističkih država ni u kom slučaju ne može biti njegovo opravdanje. Smatrao sam za potrebno da ovo pomenem, jer ima ljudi koji misle da samo rat može riješiti pitanje društvenih promjena, kao što ima i drugih koji smatraju da se samo ratom mogu postići razni ciljevi , odnosno riješiti pitanje - ,,ko će koga“. Takvo shvatanje je ne samo pogrešno već i štetno . Ali, stvarnost je stvarnost. Pojava niza novih socijalističkih zemalja donijela je sa sobom i nove probleme - među kojima i pitanje kakvi treba da budu odnosi između socijalističkih država. Te probleme Staljin nije sagledao, a i neki od onih ljudi koji su ga slijepo slijedili . Na odnose između socijalističkih zemalja gledalo se pogrešno. Nisu se poštovali specifični uslovi i nije se vodilo računa o historiskom razvitku svake zemlje posebno . Mislilo se da je socijalizam uvozna roba i da se on može razvijati šablonski prema jednom primjeru (buran aplauz), to jest nametanjem formi socijalističkog razvitka drugim zemljama. To je, razumije se, dovelo do vrlo teških posljedica za razvitak socijalizma i radnički pokret u svijetu . Poslije sukoba između Jugoslavije i SSSR 1948 godine, posljedice prakse koju su u zemljama narodne demokratije sprovodili neki rukovodioci našle su svoj izraz u privremenoj krizi u Poljskoj , a zatim je zbog takve politike došlo do naročito teških događaja u Mađarskoj koji su bili iskorišteni od kontrare" volucionarnih elemenata u cilju prevrata. To je zadalo veoma težak udarac socijalističkim snagama u svijetu . Pogrešno bi bilo negirati da međunarodna i domaća reakcija nije nastojala da iskoristi te krize za organizovanje i za pretvaranje kriza u kontrarevoluciju. Međutim, ako uopšte dozvolimo da u jednoj socijalističkoj zemlji dođe do kontrarevolucije, onda smo krivi mi sami , mi

45

komunisti, jer smo dozvolili da se unutar zemlje stvaraju elementi kontrarevolucije. Prema tome, pogrešno je ako se u ocjenjivanju tih kriza polazi od posljedica, a ne od uzroka. (Aplauz.) To može samo još više zamrsiti stvari , jer se na taj način ne mogu izvući pravilni zaključci . Mi smatramo da su te nemile pojave u nama bliskim socijalističkim zemljama dobra pouka za sve nas, komuniste , i bilo bi tragično kad se to ne bi uzelo u obzir i kad se ne bi stalno imalo u vidu . Poslije dolaska sovjetske delegacije u Jugoslaviju 1955 godine i odlaska naše delegacije u Moskvu 1956 godine , poslije razgovora koji su tom prilikom vođeni i donošenja poznatih deklaracija, stvoreno je plodno tlo za veoma uspješan napredak u stvaranju međusobnog povjerenja i saradnje. Međutim, ponovo su se bili pojavili oblaci na našem zajedničkom nebu. Zbog mađarskih događaja ponovo je došlo do zategnute situacije između nas i Sovjetskog Saveza, ali je za vrijeme naših 1 razgovora sa sovjetskim rukovodiocima u Rumuniji, avgusta 1957 " godine, ta stvar skinuta sa dnevnog reda. Tom prilikom likvidirali smo neke nesporazume i ostalo je vrlo malo od onoga što bi moglo smetati našoj svestranoj saradnji i prijateljskim odnosima. Važno je da je sada to sve iza nas, važno je da se pođe novim, pravilnim putem saradnje i da se zaboravi sve ono staro što bi moglo uticati na današnje i buduće dobre i prijateljske odnose. Bitno je da među nama ima više povjerenja, da se razumijemo, da postoji drugarska i iskrena razmjena mišljenja i iskustava u izgradnji socijalizma , da postoji međusobno poštovanje i nemiješanje jednih u unutrašnji razvitak drugih - kao što je to kazano i u Beogradskoj deklaraciji, koja je bila izraz obostranih napora da se potpuno uklone tragovi prijašnje nenormalne situacije i da se odnosi među nama postave na nove, zdrave osnove. Jugoslovensko-sovjetski odnosi , zasnovani na Beogradskoj deklaraciji , razvijaju se danas vrlo uspješno . Široko se razvija i trgovinska razmjena. Zaključen je niz sporazuma, kao naprimjer: o izgradnji industriskih preduzeća u Jugoslaviji u vrijednosti od 110 miliona dolara, o robnom kreditu u visini od 54 miliona dolara, o naučno-tehničkoj saradnji , o zajmu u zlatu ili devizama u visini od 30 miliona dolara, o saradnji u oblasti atomske energije. Osim toga zaključena je i kulturna konvencija, na čijoj se osnovi razvila široka saradnja, kao i konvencija o regulisanju dvojnog državljanstva ; zaključen je i poseban sporazum o izgradnji aluminijskog kombinata i fabrike umjetnog gnojiva, itd . Sve to dokazuje da su

46

normalizacija i uspostavljanje dobrih i prijateljskih odnosa dobili i svoju materijalnu bazu u ekonomskoj saradnji, koja je od velike koristi za obje zemlje. Isto tako, veoma dobro se razvijaju odnosi i jača svestrana sa- \' radnja između Jugoslavije i Rumunije, naročito poslije posjete naše državne i partiske delegacije Rumuniji i rumunske delegacije Jugoslaviji. Tom prilikom donesena je deklaracija koja danas , zajedno sa Beogradskom i Moskovskom deklaracijom, pretstavlja osnovu na kojoj se razvijaju naši međusobni odnosi i saradnja. S Poljskom nas vezuju veoma dobri i prijateljski odnosi koji su našli svoj izraz u zajedničkoj deklaraciji donesenoj za vrijeme boravka poljske partiske i državne delegacije u Jugoslaviji 1957 godine. U razgovorima koji su tada vođeni između poljske i naše delegacije pokazalo se duboko međusobno razumijevanje i identično gledanje na najvažnija pitanja iz spoljno-političkog domena, na razvoj socijalizma u našim zemljama, kao i na odnose koji treba da postoje između socijalističkih zemalja. Odnosi s Mađarskom sve više se popravljaju poslije sukoba u vezi s događajima u toj zemlji, i danas sa njom ponovo imamo korisnu saradnju na ekonomskom, kulturnom i političkom polju . Saradnja sa Čehoslovačkom i Bugarskom u ekonomskom pogledu odvija se normalno, a što se tiče političke i kulturne saradnje želili 1 bismo da bude bolja nego što je sada. Odnosi s Albanijom još uvijek su nenormalni, ali ne našom krivicom ; ti odnosi nisu onakvi kakvi bi morali da budu između dvije susjedne zemlje. Mi veoma žalimo što se kod izvjesnih drugova u nekim od tih zemalja još uvijek ispoljavaju tendencije nepovjerenja i pogrešnog tretiranja unutrašnjeg razvoja u našoj zemlji . Sumnja se u socijalistički karakter Jugoslavije, priča se o njenom anarhosindikalističkom putu, u partijama se interno govori i onda širi dalje da treba taktično postupati s Jugoslavijom (smeh) prevaspitati je i ponovo dovesti u lager itd. (Smeh . ) Nama je teško da shvatimo ovakvu kratkovidost i netaktičnost prema našoj zemlji . To nije put za razvijanje povjerenja i dobrih odnosa između socijalističkih zemalja i bilo bi veoma korisno kad bi ti drugovi već jedanput napustili takve besmislene tendencije koje samo štete i koče pravilan razvoj naših odnosa. (Aplauz i skandiranje : „ Heroj Tito!") Nama se često prebacuje da nismo internacionalisti, zbog toga što nismo u lageru . Tim drugovima izgleda da je internacionalizam uslovljen pripadnošću lageru a ne socijalističkom svijetu u širem smislu. Oni ne polaze od toga kakvu politiku vodiš, da li si vjeran 47

( principima internacionalizma koji znače solidarnost sa radničkim i naprednim pokretima u univerzalnom smislu , da li gradiš socijalizam na način koji jača socijalističke ideje ne samo unutar zemlje već i uopšte. Internacionalizam , prije svega, obavezuje radničku klasu da u svojoj zemlji uporno razvija sve forme revolucionarnog rada, kad još nema vlast u rukama i sve forme stvaralačkog rada u izgradnji socijalizma kad već ima vlast u rukama . Internacionalizam znači poštovanje ravnopravnih odnosa i zauzimanje drugarskog stava prema zemljama koje grade socijalizam i prema svim komunističkim i progresivnim partijama van socijalističkih zemalja. Internacionalizam se ne može dijeliti na uža i šira područja, na lagerski i vanlagerski (buran aplauz) , jer je on univerzalan u smislu širenja nauke marksizma-lenjinizma i njene primjene u praksi. Internacionalizam je dakle praksa , a ne riječi i propaganda. (Aplauz.) To bi trebalo da imaju u vidu oni koji žele da dijele nazive internacionalista ili neinternacionalista.

PRETSEDAVAJUĆI , MIHA MARINKO : Predlažem da prekinemo rad Kongresa. Nastavak rada posle podne u 16,30 časova. (Prepodnevni rad plenuma završen je u 12,50 časova.)

Nastavak rada plenarne sednice VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije . Početak rada u 16,30 časova.

(Ulazak maršala Tita sa Radnim pretsedništvom prisutni delegati i gosti pozdravljaju burnim aplauzom i skandiranjem: Partija"! „Heroj Tito"! „CK - Tito"!) ,,Tito

PRETSEDAVAJUĆI, MIHA MARINKO : Drugovi i drugarice, Nastavljamo s radom Kongresa. Reč ima drug Tito.

48

JOSIP BROZ TITO :

(Nastavak referata) SOCIJALISTIČKA JUGOSLAVIJA I MEĐUNARODNI RADNIČKI POKRET POSLIJE RATA

Drugovi i drugarice, U periodu između VI i VII Kongresa SKJ međunarodni radnički pokret prolazio je kroz razne faze uspona, ali i stagnacije. Razvitak međunarodnog radničkog pokreta u toku posljednjih decenija nije išao u skladu sa društvenim zbivanjima i razvitkom materijalnih uslova. To je naročito karakteristično za mnoge komunističke partije koje se u svojim zemljama nisu razvile u snažne političke faktore. Njima su nedostajale smjele inicijative u borbi za pridobijanje masa, one su bile začaurene u sebe i izolovane od masa i zbog toga nisu mogle da odigraju neku odlučujuću ulogu u društvenom razvoju svojih zemalja. U tom pogledu dolazi do prekretnice tek posljednjih godina, kad se pojedine partije oslobađaju od dogmi i sektaštva i sve više traže sopstvene forme rada i borbe. One sve više dolaze do spoznaje da revolucionarna snaga ne leži samo u avangardi, već da ta snaga latentno postoji u masama koje teže za pravednijim društvenim promjenama, a da avangarda treba samo da nađe pravilan put za mobilizaciju masa u borbi za njihove interese i u skladu sa specifičnim uslovima u svakoj zemlji . Današnji razvoj u svijetu traži od radničkih pokreta da se više angažuju u rješavanju međunarodnih problema, kao što su, naprimjer, borba za mir, za razoružanje, za zabranu atomskih eksperimenata u ratne svrhe i upotrebe atomskog oružja, za odbacivanje rata kao sredstva u rješavanju međunarodnih problema, za obustavljanje agresivnih pritisaka i ratnih avantura protiv izvjesnih aziskih i afričkih zemlja i kolonijalnih oslobodilačkih pokreta itd. Radnička klasa ne može biti indiferentna prema tome da li se proizvodi nuklearno oružje ili ne . Čovječanstvo strepi od toga strašnog, uništavajućeg sredstva, a radnička klasa se nalazi u situaciji da bez nekog vidnijeg otpora sama i proizvodi sredstva koja ugrožavaju čovječanstvo. Protagonisti rata nude radničkoj klasi hljeb da bi proizvodila razna ratna sredstva, a pritom govore da drugog izlaza nema ako želi izbjeći besposlicu . Ali radnička klasa će, zajedno sa svim progresivnim snagama, ići drugim putem , putem borbe protiv trke u naoružanju. 4 VII Kongres SKJ

49

Snage socijalizma u svijetu danas su već toliko narasle da one, u interesu daljeg razvoja, zahtijevaju veću aktivnost radničkog pokreta kao vodeće snage u rješavanju postojećih suprotnosti u savremenom društvu. Danas se nalazimo u periodu čvršćeg povezivanja međunarodnog radničkog pokreta u cilju savladavanja rascjepa i međunarodnih sukoba. Pretstoji nam rješavanje niza ideoloških problema koje je već sam život postavio i čije se osvjetljavanje neminovno nameće. Dogmatizam, koji je dosada smetao razvoju stvaralačke misli , izazvao je suprotne tendencije, tendencije anarhizma i revizionizma, što takođe destruktivno utiče i ometa pravilan razvoj . Ali okovi dogmatskog gledanja na savremene probleme počinju da pucaju i stvaraju se uslovi za novi, snažniji razvitak stvaralačke misli . Procesi u razvitku društva došli su danas do tog stepena da ne mogu ići dalje i brže bez novih pregnuća i svjesnih akcija radničke klase. Posljednjih godina staljinskog perioda radnički pokret u svijetu , a naročito njegov avangardni dio, mnogo je stradao ; on je, u tom periodu, ne samo stagnirao već je i nazadovao . Uzroci su za to bili u prvom redu u nesamostalnoj politici koju su vodile pojedine partije, čija su rukovodstva u prošlosti bila naučena da primaju i sprovode direktive koje dolaze izvana, bez obzira da li su te direktive pravilne ili ne za dotične zemlje. To je bilo karakteristično do XX Kongresa KPSS. Sve češći neuspjesi radničke klase u njenoj borbi, zbog takve politike, prouzrokovali su besperspektivnost i apatiju, što je bilo od ogromne štete za snage socijalizma u svijetu uopšte. Pored toga je i avangardni dio radničke klase proživljavao krizu rascjepa . Ali je svakako pritisak na socijalističku Jugoslaviju , poslije 1948 godine, najteže pogodio radničku klasu , jer je prvi put od Oktobarske revolucije izazvao sumnju u ispravnost politike zemlje koja je u čitavom tom periodu pretstavljala kulu svjetilju za međunarodni radnički pokret. To je imalo za posljedicu da je u borbi radničke klase jako otupila revolucionarna oštrica, što su neprijatelji socijalizma - međunarodna reakcija koristili do najveće mjere. Veliku pozitivnu ulogu i prekretnicu u tom pogledu značio je XX Kongres KPSS , na kome su podvrgnute oštroj kritici greške iz Staljinovog perioda, koje su bile činjene kako u unutrašnjem životu i razvoju SSSR tako i u spoljnoj politici . Novi kurs sovjetskih rukovodilaca, koji je istakao nove forme saradnje među socijalističkim zemljama, polazeći od nemiješanja u njihov unutrašnji razvoj i priznanja da specifični uslovi u svakoj zemlji posebno 50 59

igraju jednu od najvažnijih uloga za uspješnu izgradnju socijalizma, - taj novi kurs koji je našao svoj odraz i u Beogradskoj i Moskovskoj deklaraciji doprinio je da je došlo do postepenog uspostavljanja povjerenja i ponovnog jačanja socijalističkih snaga u svijetu. Naročito je važno da se postepeno napuštaju stare forme saradnje i da se prelazi na bilateralne odnose, to ni u kom slučaju ne znači slabljenje socijalističkog svijeta, njegove cjeline i efikasnosti, već baš obratno - to omogućava mobilizaciju svih snaga socijalizma. Tako se stvara bogatstvo novih formi i iskustava, koji se stavljaju u službu socijalizma, jer se oslobađa stvaralačka misao, koja je, kočena prijašnjim oblicima saradnje, na današnjoj etapi razvitka potpuno stagnirala. U vezi sa takvim našim gledanjem na saradnju između komunističkih partija i naprednih pokreta u svijetu uopšte, mi nismo mogli potpisati Deklaraciju dvanaest komunističkih i radničkih partija socijalističkih zemalja u Moskvi. Jugoslovenska praksa daje mnogobrojne primjere u primjeni demokratskih oblika u izgradnji socijalizma, što nesumnjivo pretstavlja snažan faktor u širenju i jačanju socijalističke svijesti, u stvaranju jedinstva nacionalnih snaga usmjerenih na izgradnju novog društvenog sistema - socijalizma. Organizaciona forma stvaralačkih snaga socijalizma kod nas jeste naš Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije. Zar bismo mi mogli okupiti oko jedanaest miliona birača, naših građana , na zajedničkom djelu izgradnje nove socijalističke Jugoslavije, da Savez komunista nije shvatio težnje naših naroda , da nije vodio računa o historiskim elementima u razvoju naše zemlje i o specifičnim uslovima koji su nastali u tom historiskom razvoju ? Razumije se da ne bismo ! Savez komunista ostao bi izoliran, unutrašnji proces izgradnje socijalizma doživljavao bi teške krize, i teško je povjerovati da bi naša nova Jugoslavija mogla savladati sve one ogromne teškoće i izdržati sve one oluje koje su se na nju sručile u nedavnoj prošlosti. Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije pretstavlja veoma pogodnu organizaciju za razvijanje široke saradnje sa socijalističkim i drugim naprednim pokretima u svijetu . U tom pogledu postignuti su dobri rezultati , i ta saradnja imala je za nas naročito veliki značaj u vrijeme naše izolacije poslije 1948 godine. Ta saradnja, razumije se, nailazi s vremena na vrijeme na teškoće subjektivnog karaktera , kao što je, naprimjer, vanredno jaka kampanja koju su protiv naše zemlje preduzeli nedavno izvjesni rukovodeći ljudi iz nekih socijalističkih partija, među kojima naročito 51

iz Laburističke partije u Britaniji, u vezi sa suđenjem renegatu i izdajniku Đilasu i četvorici bivših saradnika okupatora , zatim u vezi sa normalizacijom odnosa sa SSSR, itd. U toj kampanji , ti krugovi našli su se na istoj liniji sa najreakcionarnijim elementima kapitalističkog svijeta. Ali takvi neprijateljski ispadi ne treba da ometaju naša nastojanja u daljem povezivanju sa tim pokretima, jer to ne čine radne mase već neki rukovodioci i novinarska piskarala, sa kojima te mase nemaju nikakvih zajedničkih interesa. Ta kampanja ne treba da nas uznemirava , jer znamo da se ona ne vodi zbog nekog moralno propalog čovjeka već je ustvari sastavni dio opšte borbe protiv zemalja socijalizma, koja je čas jača čas slabija, već prema tome kakvi se ciljevi žele postići, i zato se, po običaju, u tome ne biraju sredstva niti se gleda na moralnu stranu takve antikomunističke borbe. Taj bijes nekih laburističkih i socijalističkih vođa može se donekle razumjeti, ako se ima u vidu da su se oni od uspostavljanja veza sa našom zemljom nadali i nečem drugom a ne samo saradnji u izvjesnim problemima od opšteg interesa. Oni su se stalno nadali da će pomoću takvih propalih ljudi moći da iznutra torpediraju naše jedinstvo , da bi se onda mogao graditi višepartiski sistem po zapadnom tipu i da bi se mogla uvesti zapadna demokratija sa svim elementima restauracije kapitalizma . Eto, to se njima izjalovilo i otuda takva uvredljiva i bijesna kampanja pros tiv naše zemlje. (Dugotrajan aplauz.)

O UNUTRAŠNJEM DRUŠTVENOM RAZVOJU I ULOZI KOMUNISTA Drugovi i drugarice, Period od VI Kongresa do danas odlikuje se veoma različitim formama daljeg razvijanja i usavršavanja našeg socijalističkog društvenog bića . Taj proces vrši se u skladu s našim materijalnim mogućnostima i stepenom razvitka socijalističke svijesti u našoj zemlji. Isto tako, i spoljni faktori, subjektivnog i objektivnog karaktera, nisu bili bez uticaja na brži ili sporiji proces tog razvitka. Prema tome, razumljivo je da smo mi u tom razvoju nailazili na razne teškoće koje smo morali savladati da bismo se kretali naprijed . Trebalo je mnogo napora, samoprijegora i požrtvovanja naših radnih ljudi da bismo u tom periodu i uprkos svim teškoćama, postigli tako značajne rezultate u izgradnji industrije i eko32 52

nomike uopšte, i u daljem usavršavanju našeg društvenog sistema. Prvenstvena uloga u savlađivanju teškoća na raznim sektorima naše društvene djelatnosti pripada Savezu komunista i Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. Bez njihovog upornog zalaganja bilo bi nemogućno i zamisliti takav polet i upornost radnih ljudi i takve uspjehe kakvi su u tom periodu postignuti u izgradnji socijalizma u našoj zemlji . Tome je mnogo doprinijelo i to što je na VI Kongresu Saveza komunista Jugoslavije uloga komunista u razvoju naše socijalističke zajednice dobila kvalitativnu promjenu. U prelazu sa državno-centralističkog upravljanja na decentralizaciju u raznim sektorima društvenog razvitka morao je i rad komunista da bude usklađen sa tim promjenama. Jer, u toj višoj fazi društvenog razvitka diktatura proletarijata dobija novu , demokratskiju i širu sadržinu , pošto se stepen socijalističke svijesti u masama trudbenika ne samo povećao već i proširio, dok je klasni neprijatelj izgubio svoju moć otpora. U početnoj fazi izgradnje naše nove društvene zajednice postojali su faktori koji su igrali negativnu ulogu i koji su bili velika kočnica u našem razvoju . To su u prvom redu bili dosta jaki ostaci starog društvenog, kapitalističkog sistema. Ljudi sa starim shvatanjima, koji su bili i lično pogođeni , potpomagani su iz inostranstva i oni su na razne načine davali otpor razvoju novog društvenog uređenja u našoj zemlji. Protiv tih elemenata morala je postojati prinuda i nju su uspješno mogli da vrše samo komunisti na čelu radničke klase i radnog seljaštva koje je na svim bojištima, u toku Oslobodilačke borbe i Narodne revolucije, svojom krvlju dalo dokaz svoje vjernosti novom društvenom uređenju socijalizmu. Osim toga, mi smo naslijedili vanredno veliku zaostalost, industrisku i drugu, razrušenu zemlju u ratu, oskudicu u materijalnim sredstvima itd. Sve je to zahtijevalo čvrsto centralističko rukovođenje, da bi se postavili prvi temelji izgradnje socijalizma. I tu su komunisti odigrali presudnu ulogu rukovodioca, i faktora prinude kad je ta prinuda bila potrebna . Ali, kad su porasle materijalne snage i kad se pojačala i proširila socijalistička svijest, takva uloga komunista postajala je kočnica u radu , jer je sprečavala razmah inicijative masa, pa je zato trebalo mijenjati rad i ulogu kornunista u daljem razvitku . Komunisti su morali napustiti metode komandovanja i preći na rješavanje vaspitnih zadataka i praktično rukovođenje na terenu — u fabrikama, raznim institucijama itd. - jer su se tu , u praksi rješavali, a i danas se rješavaju , teškoće i glavni zadaci koji zahtijevaju umješnost, upornost i požrtvovanje komunista. 53 53

Da li su svi komunisti odmah poslije VI Kongresa shvatili potrebu tog novog kursa u načinu svog rada? Ne, nisu to shvatili. Skoro dvije godine poslije toga bilo je nesnalaženja, koje je još i povećano Đilasovim revizionističkim tumačenjima odluka VI Kongresa o daljem razvitku u našoj zemlji . Nastala je izvjesna zbrka u glavama kod jednog dijela komunista , koji su smatrali da je demokratizacija sama sebi cilj , pa makar to išlo i na štetu izgradnje socijalizma, a ne viša forma društvenih, socijalističkih odnosa. Ali čim je ta slabost bila savladana i čim su komunisti našli svoje pravo njesto, odmah su se pokazali i ogromni rezultati na svim poljima naše društvene djelatnosti. Usmjeravajuća uloga i praktičan rad komunista imaju prvostepeni značaj u mobilizaciji i aktivizaciji najširih masa naših trudbenika u izgradnji naše zemlje. Prema tome, uloga komunista u daljem razvoju socijalističkog društva nije danas manje važna nego što je bila u prvim počecima izgradnje poslije rata, kao što je to govorila grupica ljudi sa Dilasom na čelu. Revizionističko i anarhističko buncanje tog renegata išlo je za tim da se likvidira ne samo uloga komunista, već i partija kao organizovana rukovodeća snaga. Osim toga, danas se jasno vidi da je on, potstican od nekih krugova izvana, i sporazumno s njima, išao i za tim da se ponovo uspostavi višepartiski sistem i restaurira kapitalizam u našoj zemlji. Takva zamisao mogla se roditi samo u glavi pokvarenog ili ludog čovjeka , a nikako u glavi čovjeka koji poznaje našu stvarnost. Ogromni uspjesi u industriji , poljoprivredi i na drugim sektorima socijalističke izgradnje , koji su postignuti posljednjih godina, čim su se komunisti snašli i pravilno orijentisali u svom radu, potvrđuju konstataciju o vanrednoj i odlučujućoj važnosti uloge komunista u procesu izgradnje socijalizma . I to ne samo gledano s aspekta industrijalizacije i svestranog razvitka civilizacije - jer to u izvjesnom stepenu rade i nesocijalističke zemlje - već još više u pogledu stvaranja pravilnih društvenih socijalističkih odnosa i cjelokupnog socijalističkog preobražaja. Iako je unutrašnji klasni neprijatelj socijalizma pobijeđen, iako je on izgubio ekonomsku bazu i politički uticaj , ipak ne treba potcjenjivati njegovo latentno prisustvo i dejstvo u raznim oblicima, kad mu se god za to pruži prilika . Ovo latentno prisustvo neprijatelja socijalizma ne treba potcjenjivati, naročito zbog toga što se sa strane, sa Zapada, protivnici naše socijalističke stvarnosti svim silama upinju da aktiviraju te unutrašnje neprijateljske elemente socijalizma, da bi pomoću njih, ako ne baš onemogućili , a 54

ono bar ukočili i kompromitovali našu socijalističku stvarnost pred spoljnim svijetom. Protivnici socijalizma sa Zapada ne biraju baš mnogo ni sredstva ni ljude u borbi protiv nove , socijalističke Jugoslavije . Pogledajmo samo kakva je paklena galama bila organizovana na Zapadu zbog jednog Đilasa, ili Krekića i drugih. Po narudžbini izvana, za judine pare, ti su izdajnici napisali klevetničke pamflete protiv socijalizma i naše stvarnosti. Jedan od tih pamfleta proturen je i u inostranstvo, gdje se preštampava na razne jezike i gdje ga neki novinari na Zapadu , kao optužbu protiv komunizma, proglašavaju za epohalno djelo. Nažalost, toj propagandi su nasjeli i neki napredni ljudi u inostranstvu, koji se nisu zapitali šta misle građani Jugoslavije o izdajničkom djelu Đilasa i sličnih, koje je zapravo bilo upereno protiv čitavog našeg naroda ; tendencija zapadnih neprijatelja socijalizma bila je da se tim pamfletom što više sruši ugled Jugoslavije na međunarodnom terenu, jer njima smeta uloga koju ona danas igra kao nezavisna socijalistička zemlja. Ti ljudi , iz tobožnjeg humanizma i prijateljstva prema jednom čovjeku, ne vode računa o mišljenju čitavog naroda, što nimalo nije humano, jer oni na taj način ne mogu ili neće da vide da u tom pamfletu jedan renegat pljuje na najljepše tekovine revolucije - na socijalizam. Pokušaji takve neslavne spoljne intervencije i miješanja u naš unutrašnji život razbili su se o jedinstvo naših naroda. Blagodareći budnosti komunista i čitavog radnog naroda, domaće štetočine brzo su otkrivene i spriječene da nesmetano štete našoj zajednici. I u tom pogledu uloga komunista je od velike važnosti , jer čvrsto povezani s narodom u rješavanju svakodnevnih zadataka, oni pretstavljaju onu kariku koja čini našu zajednicu monolitnom i nepobjedivom. To je pokazala prošlost, a pokazaće to i budućnost. (Dugotrajan aplauz.) Nije moj zadatak da ovdje, u ovom referatu, podvrgnem podrobnoj kritici rad komunista u prošlom periodu, jer će to biti obuhvaćeno u organizaciono-političkom izvještaju . Ali mogu nešto da kažem i o tome. U Savezu komunista bilo je u prošlom periodu ne malo grešaka koje mnogo štete monolitnosti i idejnoj čvrstini našeg Saveza. Suviše liberalno gledanje na idejno skretanje pojedinih komunista, i dopuštanje da se njihov uticaj ponekad nesmetano odvija u sredini u kojoj rade, ima često vrlo rđave posljedice. Prema takvim pojavama treba se odnositi sa više budnosti i spriječiti ih na bilo koji način, a najefikasnije je uklanjanje takvih elemenata iz Saveza, da ne truju i da ne slabe njegove redove. 55

U našem bujnom društvenom razvitku zadatak komunista je da budu nosioci i idejni inspiratori stalnog usavršavanja formi i metoda toga procesa. Smjelo uklanjanje nedostataka i zastarjelih formi traži od komunista da stalno prate i izučavaju cjelokupno društveno kretanje, da dobro poznaju razne zakone i uredbe, da bi mogli usmjeravati njihovu primjenu u praksi, a ne da se samo bave uskim prakticizmom. Dalji uspješan razvitak naših proizvodnih snaga i društvenog samoupravljanja zavisi u prvom redu od članova Saveza komunista . U tóm razvoju pokazuju se, s vremena na vrijeme, i razne negativne pojave, čiji su nosioci vrlo često sami komunisti, kao što su naprimjer lokalizam, nepoštovanje zakonskih propisa itd. U Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ od februara ove godine, koje je upućeno svim organizacijama Saveza komunista i objavljeno u štampi , podrobno se govori o mnogobrojnim greškama ! slabostima u radu komunista ; te greške i slabosti imale su veoma negativan odraz u našem društvenom životu . Pismo je bilo primljeno i među komunistima i od strane čitavog naroda sa velikim oduševljenjem i duboko smo uvjereni da će ono biti snažna podrška organizacijama Saveza komunista u njihovom pravilnom radu . (Dugotrajan aplauz.) } Promjena uloge komunista, koja se, iako sporo, razvijala poslije VI Kongresa , imala je veliki značaj u postepenoj likvidaciji birokratskih tendencija, koje su dobijale sve negativniji karakter u centralističkom sistemu upravljanja, nužnom u prvim godinama , u uslovima likvidacije kapitalizma i preuzimanja sredstava proizvodnje u ruke države, odnosno društva . Ali, čim je ta etapa bila prevaziđena, takvo upravljanje postajalo je sve više destimulativno i pretstavljalo je kočnicu u daljem razvitku proizvodnih snaga društva. Zato su i komunisti morali da se preorijentišu sa prijašnjih formi i metoda u radu na nove forme koje je zahtijevalo decentralizovano, društveno upravljanje , to jest učešće sve širih masa proizvođača i trudbenika u upravljanju . Takvu promjenu u radu zahtijevao je razvitak socijalističke demokratije u našoj zemlji i uopšte. Ali, iako je masovna kontrola sve jača u novim uslovima sve demokratskijeg i masovnijeg upravljanja cjelokupnim društvenim procesom socijalističkog razvitka, ipak i u decentralizovanom upravljanju postoji opasnost od birokratizma, ako radne mase nisu dovoljno budne, i komunisti dovoljno aktivni u borbi protiv birokratskih tendencija. Takve pojave kod nas ne samo da nisu bile rijetke, nego su one uzele prilično maha zbog nebudnosti komunista i zbog

56

toga što radnički savjeti još nisu dovoljno učvršćeni. I tu , u likvidaciji tih birokratskih i drugih štetnih tendencija, odgovornost komunista je velika. Potrebno je da se partiske organizacije što više aktiviraju, da stalno budu budne i da tu budnost prema raznim birokratskim i drugim za zajednicu štetnim tendencijama razvijaju i među trudbenicima. Savez komunista Jugoslavije i njegovi članovi, kao pojedinci, moraju biti svjesni inicijatori neprekidnog razvijanja socijalističke demokratije. Oni ne smiju dozvoliti da birokratske metode i razne lokalističke tendencije koče pravilan i normalan razvoj društvene zajednice kao cjeline. Interesi pojedinaca i lokalnih privrednih i drugih jedinica moraju se usklađivati s interesima čitave zajednice. Komunisti ne smiju dozvoliti da jedna privredna organizacija ili jedinica, zbog nekih svojih egoističkih ciljeva, radi na štetu drugih organizacija i privrednih jedinica. Odnosi između pojedinih privrednih preduzeća ili drugih proizvođačkih organizacija, kao i ustanova, moraju se zasnivati na uzajamnoj koristi i međusobnoni pomaganju. Svaka nepoštena manipulacija i materijalno oštećenje drugih ide na štetu čitave društvene zajednice i njenog ugleda. Govorim to zbog toga što još i danas ima ovakvih pojava, a odgovornost za te pojave u velikoj mjeri snose komunisti, koji često ne samo da dozvoljavaju već i sami podliježu tim greškama. Čak i neki rukovodeći komunisti sprečavaju borbu protiv raznih nepravilnosti i grešaka, onemogućavajući kritiku preduzimanjem raznih represalija i drugim. Bez zdrave i konstruktivne kritike komunisti ne mogu pravilno vršiti svoje dužnosti. (Dugotrajan aplauz.) Naš privredni razvoj od 1952 do 1957 godine U čitavom poslijeratnom periodu u našem privrednom razvitku bilo je svih onih teškoća i slabosti koje obično prate nastojanja na brzom privrednom razvoju, a naročito industrijalizaciju jedne tako nerazvijene zemlje kao što je bila Jugoslavija. Ima ljudi, naročito van naše zemlje, koji , svakako ne iz nekih dobronamjernih pobuda, najčešće nepotpuno i netačno prikazuju rezultate koje smo mi ostvarili u godinama poslije rata, a koji su u odnosu na stanje u 1939 40 utoliko veći što smo mi poslije teških ratnih razaranja i pljačkanja okupatora, tokom pune četiri godine, počeli skoro iz osnova da podižemo našu opustošenu zemlju . Treba se zato upitati šta smo mi naslijedili od ionako oskudne predratne industrije i nerazvijene privrede? Koliko je kod nas ostalo u životu od one malobrojne kvalifikovane radne snage, koja u svakoj zemlji pret57

stavlja jedan od najglavnijih elemenata u borbi za uspješan razvoj društvenog života i privrede uopšte, a napose industrijalizacije? Bilo je potrebno nekoliko godina najvećih napora da bismo obnovili svoju razrušenu zemlju i počeli dalje snažno da razvijamo svoju privredu. Zato su za najveću osudu prigovori iz onih zemalja koje su u ratu malo ili nimalo stradale. Jer, kad se ocjenjuje naš privredni razvitak, treba polaziti od stvarnih činjenica koje omogućuju da se jasnije vidi kakve su ogromne napore činili. a i danas još čine, naša radnička klasa i građani nove Jugoslavije, da bi postigli tako velike rezultate u izgradnji naše socijalističke zemlje. Danas već možemo kazati da su napori naših radnih ljudi u savlađivanju naslijeđene privredne zaostalosti krunisani uspjehom. Naša zemlja je promijenila svoj lik i postala je već industriski razvijena. To je i bila naša težnja , jer smo iz iskustva znalı da jedna zemlja može biti sigurna da će očuvati svoju nezavisnost samo ako je privredno razvijena, ako je u stanju da aktivira materijalne, moralne i političke snage u stvaralačkom radu na izgradnji boljeg života svih radnih ljudi . Ali , u našem slučaju nije se radilo samo o očuvanju nezavisnosti i sprečavanju raubovanja naše nacionalne imovine od strane inostranih kapitalista, već i o stvaranju novih društvenih odnosa, o izgradnji socijalizma. Važan preduslov za izgradnju socijalizma je nesmetana upotreba svih nacionalnih bogatstava u toj izgradnji . To je bio, i još uvijek je veoma složen posao. Usmjeravanje naše djelatnosti u mnogobrojnim pravcima, a usto još i veliki nedostatak materijalnih i ljudskih snaga, neminovno su doveli do raznih slabosti u našem svestranom društvenom razvitku . Te slabosti bile su najčešće objektivnog karaktera, ali je isto tako bilo , i to ne malo, slabosti i grešaka subjektivnog karaktera, a ima ih donekle još i danas. Industrijalizacija naše zemlje zahtijevala je u prvom redu izgradnju bazične industrije. To je uslovilo zanemarivanje drugih grana industrije , naročito prerađivačke i za proizvodnju robe za široku potrošnju , kao i poljoprivrede, jer je bazična industrija zahtijevala velike i dugoročne investicije. Sve je to jedno vrijeme dovelo do stagnacije u podizanju životnog standarda. Mi smo bili svjesni toga, ali nismo mogli drukčije postupiti, jer smo htjeli da što prije stvorimo mogucnost za dalju izgradnju industrije za proizvodniu robe široke potrošnje , radi podizanja životnog standarda naših radnih ljudi . Osim toga, odbrana zemlje zahtijevala je takođe veoma velika sredstva, koja u prvim godinama nisu bila u srazmjeri s našim niskim nacionalnim dohotkom i mogućnostima. Sve 38

58

ove i još mnoge druge stvari zahtijevale su maksimalne napore i odricanja. To su bili objektivni uzroci naših slabosti, koje nismo mogli izbjeći . Ali, bilo je i subjektivnih slabosti i grešaka, a ima ih donekle još i danas, kao što su, naprimjer : luksuzno građenje i predimenzioniranje objekata, rasipanje investicija na razne druge objekte koji nisu imali direktne veze sa obyektima u kojima je trebalo što prije započeti proizvodnju itd. Sve je to usporavalo i poskupljivalo građenje raznih industriskih objekata od kojih je zavisila dalja izgradnja industriskih preduzeća , a samim tim i akumulacija novih sredstava za razvitak naše zemlje. Rukovodstva Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije pretresala su više puta , u periodu od 1952 godine do danas, pitanja naše ekonomike. Plenum CK SKJ, u junu 1953 godine, raspravljao je o slabostima i nedostacima u radu komunista na sprovođenju odluka VI Kongresa u izvršavanju raznih privrednih zadataka. Bilo je govora o tome da su mnogi komunisti čísto lokalistički i prakticistički prilazili rješavanju privrednih zadataka, da su pravili razne računice koje nisu bile u skladu sa socijalističkim odnosima unutar zajednice itd . Govorilo se i o tome da se treba boriti protiv uskih interesa jednih preduzeća koji idu na štetu drugih, protiv rentabilnosti i stimulativnosti koje se stiču sa nesocijalističkih pozicija , i slično . Umjesto da se bore protiv iskorišćavanja raznih pukotina u nedovršenom sistemu , neki komunisti su često, izigravajući razne propise, iskorišćavali te praznine za postizanje privremenih partikularističkih i egoističkih interesa. Na proširenoj sjednici Izvršnog komiteta CK SKJ od 28 septembra 1955 godine bila su postavljena ekonomska pitanja. Na toj sjednici je konstatovano da je dosadašnji visok nivo investicija bio nužno potreban radi podizanja bazične industrije, ali da je nedovoljno ulagano u prerađivačku industriju i poljoprivredu. Takva struktura i obim investicija imali su za posljedicu sporiji razvitak proizvodnje sredstava za ličnu potrošnju, sporiji porast nacionalnog dohotka i životnog standarda, što se nepovoljno odrazilo na tržište i životni standard radnika i službenika, naročito u gradovima i industriskim centrima. U vezi s tim zaključeno je da se ekonomska politika u narednom periodu postavi na slijedeće osnove : Da se obezbijedi učvršćenje i osigura postepen porast životnog standarda u skladu s porastom proizvodnih snaga i produktivnosti rada ; da budući obim i struktura investicija budu takvi da obezbijede otklanjanje dosadašnjih disproporcija, a da ne ugroze politiku stabilizacije privrede i postepenog porasta životnog standarda ; da

59

se kroz investicionu politiku obezbijedi srazmjeran porast potrošnje dobara ; da se ulaganja vrše tamo gdje će se postići najbrži efekat u povećanju nacionalnog dohotka i ostvarenju naprijed pomenutih zadataka ; da se osigura što veća stabilnost tržišta ; da se obezbijedi proširenje robne razmjene s inostranstvom ; da se, u vezi sa naprijed navedenim principima, što više pomogne razvoj nerazvijenih oblasti ; da se posveti što veća briga poljoprivredi , koja je u prošlosti znatno zaostala zbog nužnosti pomenute investicione politike, i da se mobilišu sve snage za njeno unapređenje. Sva ova pitanja bila su razmatrana i na IV Plenumu Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, održanom 27 novembra 1955 godine. Na proširenoj sjednici Izvršnog komiteta CK SKJ 6 novembra 1956 bilo je zaključeno da se u 1957 godini obezbijedi povećanje lične potrošnje i da se posebno posveti pažnja standardu života radnika i službenika. To povećanje trebalo je postići stalnim podizanjem produktivnosti rada preduzimanjem odgovarajućih mjera u sprovođenju ekonomske politike i razradom platnog sistema, uključujući i druge elemente koji mogu uticati na povećanje produktivnosti rada. Bilo je predviđeno da se ukupna potrošnja dovede u sklad sa sopstvenim ekonomskim mogućnostima i da se da prioritet poljoprivredi u pogledu njenog razvitka. Pored čitavog niza drugih zaključaka, na tim savjetovanjima bilo je riješeno da Savezno izvršno vijeće formira komisiju kojoj je postavljen zadatak da ispita stanje i probleme nerazvijenih područja, da razradi principe i predloži mjere za rješavanje ovog problema u okviru Perspektivnog plana. Na sjednici Izvršnog komiteta CK SKJ 27 juna 1957 godine takođe su na dnevnom redu bili ekonomski problemi . Konstatovano je da tekući deficit u platnom bilansu pretstavlja jedan od centralnih problema naše ekonomske politike . U vezi s tim zaključeno je da se tekući platni bilans ne može više pokrivati sredstvima iz inostranstva na bazi besplatne pomoći , već na bazi kredita i usklađivanja uvoza i izvoza, što je istaklo potrebu da se određene grane industrije orijentišu na proizvodnju za izvoz i da se investiciona sredstva više usmjeravaju u tu svrhu. Iako su investicije za bazičnu industriju bile, kao što je naprijed podvučeno, naglavniji uslov za dalji razvoj naše privrede, to ne znači da nije bilo krupnih grešaka prilikom korišćenja investicionih sredstava. O tome dovoljno jasno govori činjenica da je u poslijeratnim ulaganjima ostalo neaktivirano preko 320 milijardi 60

dinara, jer se na mnogim mjestima nije vodilo računa o ekonomičnosti i svrsishodnosti tih ulaganja, a naročito se nije brinulo o predimenzioniranju . Treba podvući da su se kapaciteti koristili vrlo slabo, često i ispod 60%. Sve su to bili razlozi zbog kojih se temeljito diskutovalo o ovim problemima na sjednicama rukovodećih foruma Saveza komunista i Socijalističkog saveza, gdje su donesene i odgovarajuće odluke, ali za koje se ne može reći da su uvijek bile sprovedene u djelo čak i od strane nekih rukovodećih komunista. Promjena u našoj ekonomskoj politici - koja je značila preorijentaciju investiranja sa bazične na prerađivačku industriju i poljoprivredu, a zatim na rekonstrukciju i proširenje postojeće industrije - donijela je u vrlo kratkom vremenu dobre rezultate. Povećavali su se u mnogome asortiman, kvalitet i kvantitet robe za široku potrošnju. Kada danas na velesajmovima gledamo našu raznovrsnu robu ili tehnička sredstva i upoređujemo ih sa inostranim, mi zaista možemo biti zadovoljni sa kvalitetom naših proizvoda. Danas je naša industrija sposobna da zadovoljava najveći dio naših potreba, kako u opremi tako i u reprodukcionom materijalu i proizvodima za ličnu potrošnju. Obim naše industriske proizvodnje u cjelini bio je na kraju 1957 godine za 3,1 puta veći u odnosu na 1939 godinu. Jugoslavija danas proizvodi, u odnosu na 1939 godinu : 5,3 puta više električne energije, 2,5 puta više uglja, 4,5 puta više čelika, 6 puta više cinka, 2,2 puta više cementa, 5 puta više vještačkih đubriva ; proizvodnja sirove nafte od 1.122 tone porasla je na 395.560 tona ; proizvodnja poljoprivrednih mašina povećana je od 1.805 tona na 17.930 tona, odnosno za oko 10 puta ; proizvodnja transformatora povećana je od jedne tone na 3.402 tone, proizvodnja rotacionih mašina od 44 tone na 5.585 tona ; proizvodnja mašina i uređaja za industriju povećana je od 4.990 tona na 21.405 tona, odnosno za 4,3 puta, dok je proizvodnja mašina i uređaja za građevinarstvo povećana od 108 na 8.440 tona, odnosno za 78 puta, proizvodnja prehranbene industrije u cjelini porasla je za preko 2,5 puta itd. Ali u našoj industriskoj proizvodnji postoje još mnoge slabosti, kao što su : neiskorišćavanje kapaciteta u novim fabrikama i poluzanatska proizvodnja u nekim modernim preduzećima, koja mnogo poskupljuje troškove proizvodnje ; otpor nekih preduzeća da sarađuju sa drugim srodnim preduzećima na osnovu kooperacije ; spora rekonstrukcija, proširenje i modernizacija starih preduzeća ; još uvijek nedovoljno efikasno rješavanje pitanja novog platnog 61

sistema, što destimulativno djeluje na povećanje produktivnosti rada. Ako tražimo od naših radnika da povećaju produktivnost rada, onda moramo misliti i o tome da to ne zavisi samo od njih. Njima za to treba stvoriti potrebne uslove, a to zavisi od nas samih. Inače, ovih nekoliko cifara gore naveo sam samo kao primjer, pošto će o našoj privredi podrobnije biti govora u diskusiji . Novi kurs u našoj ekonomskoj politici, o kome je naprijed bilo govora, došao je kao nužna potreba : prvo, da se smanji teret koji je odviše dugo i sve više pritiskivao životní standard naših trudbenika i građana ; drugo , da se likvidira jednostranost investicija, koja je suviše odgađala povećanje nacionalnog dohotka i stvarala disproporciju između bazične i prerađivačke industrije ; treće, da se smanjenjem dugoročnin 1 skupih investicija osiguraju sreastva za unapređenje naše poljoprivrede, koja je sve više zaostajala i postajala ozbiljan problem za našu privredu kao cjelinu, naročito u pogledu snabdijevanja stanovništva poljoprivrednim proizvodima. Podizanje naše poljoprivrede sa ekstenzivnog na intenzivni način obrade i proizvodnje iziskuje znatna materijalna sredstva, naročito za nabavku i obezbjeđenje mehanizacije u poljoprivredi, čiji se razvitak ne može ni zamisliti bez traktora i drugih savremenih mašina. Kad je riječ o poljoprivredi , treba naglasiti da smo se mi sukobljavali ne samo sa teškoćama materijalne prirode, a tih teškoća ima donekle još i danas, već i sa zastarjelim shvatanjima koja su ukorijenjena i koja su se ne decenijama već stoljećima stvarala u glavama većine naših seljaka. Prilikom primjene novih metoda u poljoprivredi , takva zaostala shvatanja došla su, nažalost, do izražaja i kod nekih poljoprivrednih stručnjaka . Danas, kad su već postignuti prvi rezultati u pogledu intenzivnijeg i savremenijeg načina obrade u poljoprivredi, te slabosti postepeno nestaju , ali nedovoljno brzo. I najnevjernije Tome morale su se ubijediti da novi način obrade, koji zahtijeva i uključuje mehanizaciju , duboko oranje i upotrebu odgovarajućih količina đubriva, bilo vještačkog ili stajskog, daje takve rezultate da oni prevazilaze i najoptimističkija predviđanja u pogledu postizanja visokih prinosa u poljoprivredi . To isto važi i za uzgoj stoke i proizvodnju stočnih proizvoda. Sve šire prodiranje intenzivnog i savremenog načina obrade i na slabo obrađivana i zbog toga slabo plodna individualna poljoprivredna gazdinstva, preko zadruga i socijalističkih gazdinstava, putem kontrahiranja itd. , snažno djeluje na stvaranje materijalne i idejne baze socijalističkog načina proizvodnje u poljoprivredi i na selu uopšte.

62

Naša poljoprivreda mora u svom načinu proizvodnje imati sve više industriskih elemenata, jer ona jedino tako može obezbijediti ishranu stanovništva naše zemlje, koje veoma brzo raste. Ako budemo smjelo i stručno radili na podizanju naše poljoprivredne proizvodnje, mi ćemo se vrlo brzo ubijediti da investicije u poljoprivredi mogu dati čak i brže rezultate nego u industriji. Nažalost, moram ovdje naglasiti da neki naši stručnjaci i planeri još uvijek sa izvjesnom skepsom i bojažljivošću planiraju razvitak naše poljoprivrede. Uprkos rezultatima koji su već pokazali ogromne mogućnosti za brži razvoj poljoprivrede, planira se procentualno vrlo mali porast naše poljoprivredne proizvodnje. Zajednica je obezbijedila velika sredstva za poljoprivredu . Oko osamdeset milijardi dinara godišnje predviđeno je u tu svrhu. To je ogromna cifra , i nama, razumije se, ne može biti svejedno kako će se ta sredstva iskorišćavati, i kakve će ona rezultate dati. Ako dozvolimo da se svake godine planira nizak plafon prinosa poljoprivrednih proizvoda, onda to, razumije se, neće biti stimulans za brži razvoj na tom sektoru privrede koji mi sa pravom očekujemo. Dalje planiranje proizvodnje u poljoprivredi mora biti u skladu sa uloženim sredstvima. Svaka nevjerica i kolebljivo prilaženje rješavanju tog problema pretstavlja kočnicu i štetu za našu zajednicu u cjelini . Mora se zato odbaciti takvo oportunističko gledanje i što smjelije preduzeti sve potrebne mjere koje će osigurati pobjedu socijalističkog razvoja proizvodnje na selu. Prošlogodišnji rezultati , istina na manjim površinama, gdje smo savremenim načinom obrade dobili od 35 do 70 mc pšenice po hektaru i do 120 mc kukuruza u zrnu , pokazuju nam da u primjeni modernog načina proizvodnje moramo sada ići u širinu , obuhvatajući sve veće i veće površine . Samo na taj način mi ćemo se u roku od dvije- tri godine osloboditi uvoza nekih poljoprivrednih proizvoda, kao što su pšenica, mast i drugi, a osim toga, možemo u velikoj mjeri povećati izvoz izvjesnih poljoprivrednih artikala, kao što su, naprimjer, meso, stočarski i drugi proizvodi.

Naša politika investiranja u poljoprivredi

U pogledu investicija u poljoprivredi bilo je i ranije, kada smo znatno manje investirali, raznih slabosti i nepravilnosti. Često se nije znalo gdje se vrši to investiranje i kakve će rezultate dati takve investicije. Ali i danas, kad se više brige posvećuje rentabilnosti i planskoj upotrebi investicija , još uvijek se, prilikom investiranja u poljoprivredu, ne vodi dovoljno računa o interesima

63

zajednice kao cjeline. Uzmimo , naprimjer, melioracije i navodnjavanje. Tu se obično daju velike sume, ali najčešće se ne vodi računa o tome kakve će to imati koristi za čitavu zajednicu . Ovom pitanju prilazi se tako kao da je kod nas na selu socijalizam već potpuno pobijedio, i kao da više nema individualnih gazdinstava i interesa koji često nisu u skladu s interesima naše socijalističke zajednice. Takve investicije imaju više karakter nekog socijalnog davanja koje nema stimulativan socijalistički karakter. Jer, ovakva politika investicija ne dejstvuje stimulativno na korisnika, individualnog proizvodača, da on što više i intenzivnije proizvodi za tržište , kao što neki „ narodnjaci “ misle. Investiranje u melioracije i navodnjavanje mora se vršiti u interesu socijalističkog društva kao cjeline, u interesu ubrzavanja procesa socijalističkog razvitka na selu. U takvoj politici ne vodi se računa o tome da investiranje u prvom redu mora biti usmjereno na što bolje snabdijevanje unutrašnjeg tržišta poljoprivrednim proizvodima, i na izvoz , radi što bržeg likvidiranja našeg platnog debalansa. Jer, kako mi se čini , neki naši rukovodeći ljudi još uvijek ne misle i ne vjeruju da naša poljoprivreda može igrati isto tako važnu ulogu u izvozu kao i industrija . Naše unutrašnje tržište Znam da će se svako složiti sa konstatacijom da naša unutrašnja trgovina ne funkcioniše kako treba, da još nije dovoljno dobro snabdijevanje našeg gradskog stanovništva, i ne samo gradskog već i uopšte, ali sam isto tako uvjeren da ima nekih ljudi koji se neće složiti sa mnom u tome da su za to prilično krivi izvjesna stihija i pretjerano idealiziranje djelovanja zakona vrijednosti i slobode ponude i potražnje. Tu se zaboravlja da planska socijalistička proizvodnja zahtijeva manje-više i plansku raspodjelu proizvoda, veću kontrolu tržišta i cijena . Mi smo istina, u određenom periodu , više iz političkih nego iz ekonomskih razloga, ukinuli karte za raznu robu iako je na tržištu nije bilo dovoljno ; iz ekonomskih i političkih razloga ukinuli smo otkup da bismo na taj način stimulirali individualne proizvođače poljoprivrednih proizvoda ; ukinuli smo administrativno miješanje iz centra u sve i svašta i decentralizirali smo upravljanje privredom uopšte, ali nismo ukinuli ili decentralizirali planiranje u opštim konturama našeg privrednog razvitka. Mi se nismo odrekli svake kontrole i svake administrativne intervencije, ako se u praksi pokaže da taj sistem ili proces ima izvjesnih nedostataka. A upravo

64

najveće nedostatke ima naš trgovački sistem, koji nam često stvara i političke probleme. Uzmimo, naprimjer, samo kolebanje i razlike u cijenama iste robe u raznim krajevima naše zemlje, iako te robe ima u dovoljnim količinama, a često i previše na nekim područjima. Neću da tvrdim da nema raznih teškoća , kao što su naprimjer slab i nerazvijen transport, nedostatak magacinskog prostora, nedostatak hladnjača i drugog, ili nedostaci i slabosti u organizaciji tržišta, ali mogu da kažem da neka trgovačka preduzeća često radije nabavljaju manje količine izvjesnih artikala i podižu im cijene, umjesto da nabavljaju veće količine i da im snižavaju cijene. Takav način rada svojstven je kapitalističkom a ne socijalističkom sistemu, i protiv takvih elemenata potrebno je preduzeti i administrativne mjere. Sličnih negativnih pojava ima više u našoj trgovini, ali ih ima i u industriji . Ja sam ih pomenuo samo zato da bi se što prije i što odlučnije pristupilo likvidaciji takvih anomalija u našem društvenom životu . Nesocijalistička konkurencija i vještačko nabijanje cijena prilikom otkupa raznih proizvoda, što sve ide na štetu potrošača, još uvijek pretstavljaju svakodnevnu pojavu . Mi je vidimo i negodujemo, ali sporo reagujemo da bi se to spriječilo. Naši građani ne mogu razumjeti takav liberalizam i automatizam u našoj trgovini, koji, bez čvršće kontrole i izvjesnih administrativnih mjera, ne regulišu razmjenu na tržištu već stvaraju situaciju koja ponekad dobija karakter haosa. Mi smo zbog toga morali donijeti propise o izvjesnoj kontroli tržišta i cijena određenih proizvoda, što je već do danas dalo dobre rezultate.

5 VII Kongres SKJ

65

Kao što je poznato, Izvršni komitet CK SKJ, na svojoj proširenoj sjednici održanoj u februaru ove godine, razmatrao je i neke negativne pojave u našem privrednom životu i pozvao je sve organizacije i rukovodstva Saveza komunista na odlučnu borbu za otklanjanje postojećih slabosti i za ostvarenje osnovnih zadataka ekonomske politike postavljenih u Perspektivnom planu našeg daljeg razvitka. U vezi s tim želio bih ponovo da naglasim da borba za povećanje proizvodnje, nacionalnog dohotka i produktivnosti rada pretstavlja i dalje naš prvorazredni zadatak od koga zavisi ispunjenje ostalih ciljeva naše ekonomske politike. U ostvarenju tih ciljeva i zadataka komunisti moraju biti u prvim redovima borbe za veću štednju, za što bolje i racionalnije korišćenje raspoloživih sredstava, za veću disciplinu i energično sprovođenje svih onih mjera koje su usmjerene na očuvanje osnovnih proporcija

65

postavljenih društvenim planom. U sklopu svih ovih zadataka treba posvetiti što veću pažnju dosljednom sprovođenju osnovnih postavki našeg privrednog sistema, treba otklanjati slabosti koje se u praksi javljaju i preduzimati odgovarajuće mjere da bi se taj sistem, na osnovu iskustava stečenih u procesu njegove praktične primjene, dalje upotpunjavao i usavršavao. Sve će to doprinijeti i omogućiti da rezultati našeg privrednog razvoja u narednom periodu budu još veći. (Dugotrajan aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIHA MARINKO : Drugovi i drugarice, dajem pauzu od pola časa. (Pauza oko 17,30 časova.) (Pa uz a)

FRETSEDAVAJUĆI, MIHA MARINKO : Drugarice i drugovi delegati , Hteo bih da vam dam jedno obaveštenje. Od raznih kolektiva i preduzeća, organizacija i rukovodstava Socijalističkog saveza i drugih društvenih organizacija, jedinica Jugoslovenske narodne armije, kao i pojedinaca, Kongresu je stigao do 17 časova, pored već objavljenih, još 1801 pozdravni telegram , što sa ranije primljenim telegramima čini ukupno 2562 telegrama. (Aplauz.) Ima reč drug Tito.

JOSIP BROZ TITO : (Nastavak referata) Razvitak državnog i političkog sistema i društvenog upravljanja Najbitnija karakteristika socijalističkog razvitka u našoj zemlji je društveno upravljanje, koje se zasniva na najširoj demokratiji , na učešću ili pravu učešća svih naših građana da sami, ili preko svojih pretstavnika, rukovode svim poslovima socijalističke zajednice. To samoupravljanje dobija postepeno sve savršeniji oblik socijalističke demokratije, naročito kroz usavršavanje komunalnog sistema i društveno upravljanje uopšte. 65

Sve šira decentralizacija nije u našoj zemlji prouzrokovala anarhičnost, kao što se to ponekad u inostranstvu govorilo , već naprotiv, u uslovima decentralizacije došla je do najvećeg izražaja i poleta stvaralačka inicijativa trudbenika u našoj zemlji. Prenoseći, putem decentralizacije, funkcije socijalističkog upravljanja, kako u privredi tako i u drugim oblastima društvene djelatnosti, na proizvođače i ostale trudbenike, naša država je izvršila samo neminovan historiski akt u procesu odumiranja države. Jer, te su njene funkcije bile samo privremenog karaktera u periodu kad je uime naroda preuzela sredstva za proizvodnju u svoje ruke, poslije čega je morao doći period postepenog davanja tih sredstava i funkcija u ruke proizvođača i naroda uopšte. Taj proces se nije odvijao glatko , bez teškoća i mnogobrojnih slabosti koje su neminovni pratilac u razvoju novih društvenih odnosa i usavršavanju novog društvenog sistema. Osim toga, te slabosti naročito dolaze do izražaja u početku , kada nosioci izgradnje novoga još nemaju dovoljno iskustva i potrebnog znanja, i kada ostaci staroga još opterećuju svijest graditelja novoga. To je kod nas dolazilo da izražaja i kod radničkih savjeta, koji su tek kroz praksu sve više shvatali svoju ulogu , svoje dužnosti i prava. Od VI Kongresa do danas riješena su mnoga krupna pitanja našeg državnog i društvenog uređenja. Savezna narodna skupština donijela je 1953 godine novi Ustavni zakon, koji je utvrdio principe naše socijalističke demokratije, čija je suština u stvaranju materijalnih, političkih i pravnih uslova da radni ljudi naše zemlje, građani socijalističke Jugoslavije, postanu zaista stvarni i neposredni upravljači društvenim poslovima. Mi smo ove principe, u skladu s našim materijalnim mogućnostima i s političkim i drugim svestranim razvitkom, stalno ostvarivali i usavršavali u čitavom tom periodu. Osnovni rezultati na području društvenog i političkog uređenja su slijedeći : a) izgradnja naših pretstavničkih tijela, narodnih skupština i odbora ; b) izgradnja drugih organa i institucija državnog mehanizma ; c) razvijanje i jačanje lokalne samouprave na principima socijalističkih komuna ; d) razvijanje mnogobrojnih organa društvenog upravljanja u oblasti javnih službi ; e) razvijanje i jačanje demokratskih prava građana i uopšte unutrašnja demokratizacija našeg života i našeg političkog uredenja ;

5*

67

f) upotpunjavanje, usavršavanje i unutrašnje usklađivanje na · šeg pravnog sistema ; g) pravilno određivanje uloge društvenih i političkih organizacija u našem sistemu socijalističke demokratije. Uvođenjem vijeća proizvođača u narodnim skupštinama i odborima, radnička klasa naše zemlje dobila je odlučujuću ulogu u donošenju najvažnijih odluka, zakona, planova, budžeta i drugih akata i propisa na osnovu kojih se što je mogućno pravilnije odvija dalja izgradnja socijalizma i vrši raspodjela materijalnih sredstava. Naročito se mora podvući da je proces decentralizacije omogućio snažno jačanje narodnih odbora, kao osnovnih organa vlasti u našoj zemlji . Najznačajnijų mjeru u tom pogledu pretstavlja stvaranje novog komunalnog sistema, u kome su narodni odbori novih srezova i opština preuzeli funkcije organa vlasti na reorganizovanim područjima sa promijenjenim nadležnostima i položajem . Reorganizacija koja je izvršena pokazala je već do danas svoje prednosti u pogledu rezultata i efikasnosti funkcionisanja ovih organa. Umjesto 351 sreza i grada s položajem sreza, koji su postojali do 1 septembra 1955, formirano je svega 107 novih većih srezova, a 4.052 opštine reorganizovane su u svega 1.479 novih opština. U toku 1957 godine broj srezova je još smanjen na 95, a broj opština na 1.193. Ovakvu reorganizaciju, odnosno grupisanje i spajanje opština i srezova u veće, zahtijevalo je uvođenje novog komunalnog sistema. Suština novog komunalnog sistema i njegove karakteristike ogledaju se u položaju lokalnih zajednica, a naročito u novoj nadležnosti opština . Mnoge nadležnosti i poslovi ranijih srezova u oblasti privrede, komunalnih poslova, građevinarstva, unutrašnjih poslova i opšte uprave, kao i u oblasti upravljanja opštenarodnom imovinom , narodnog zdravlja, socijalne politike , prosvjete i kulture, - pored poslova koje su opštine vršile do 1 septembra 1955 godine, - preneseni su na narodne odbore novih opština. Stvaranjem opština sa proširenim pravima i nadležnostima bitno se izmijenila i uloga sreza. Srez više ne vrši funkcije osnovnog organa komunalne samouprave, jer je to sada funkcija opštine. U novom komunalnom sistemu srez je postao zajednica komuna , čiji je zadatak da usmjerava i da vrši nadzor nad radom samoupravnih komuna i da rješava ona pitanja koja su od zajedničkog interesa za sve opštine na području sreza. Ovaj period od dvije i po godine suviše je kratak da bi se mogla dati definitivna ocjena novog uređenja opština i srezova

68

odnosno komunalnog sistema, ali već dosadašnje iskustvo i rezultati koji su postignuti pokazali su da je to najbolja odgovarajuća forma demokratskog samoupravljanja radnog naroda. Da li će se taj proces društvenog samoupravljanja pravilno razvijati, da li će biti ili neće biti lokalističkih i egoističkih tendencija koje su tuđe shvatanju marksističke nauke o socijalističkom razvitku društvene zajednice, to u velikoj i odlučujućoj mjeri zavisi od snalažljivosti i upornosti komunista. Dosadašnja praksa društvenog samoupravljanja pokazala je odlične rezultate, bez obzira na izvjesne slabosti kojih je bilo i kojih još uvijek ima. Pokazalo se da su društveno upravljanje i komune najbolja škola za masovno vaspitavanje građana naše socijalističke zemlje da se naviknu da sami odlučuju u pitanjima svog svestranog razvoja i života. U toj školi svakodnevnog praktičnog upravljanja oni dolaze do saznanja da su interesi zajednice ujedno i njihovi lični interesi. Ukoliko široki slojevi naših radnih ljudi · koji sami upravljaju u komunama i fabrikama, u raznim društvenim organizacijama i ustanovama - budu više dolazili do saznanja da se interesi pojedinaca, manjih zajednica i komuna moraju poklapati sa interesima cjelokupne naše socijalističke zajednice, utoliko će više i brže rasti stvaralački zamah i snaga našeg socijalističkog društva kao cjeline. To će omogućiti stvaranje zaista demokratskih socijalističkih odnosa između komuna i proizvođača, i likvidiraće lokalističke tendencije, u kojima bi se mogle razvijati klice šovinizma koji bi mogao postati opasnost za jedinstvo i snagu naše socijalističke zemlje. Za brži razvoj te svijesti kod proizvođača i članova komuna prvenstveno su odgovorni komunisti, koji su dužni da suzbijaju takve tendencije i da svojim primjerom u tom pogledu djeluju i na druge. Govorim to zbog toga što ne mogu tvrditi da su svi članovi Saveza komunista bili imuni od takvih negativnih tendencija koje su bile štetne za našu zajednicu kao cjelinu . O tome, o tim slabostima, podrobno se govori u Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ koje je upućeno svim organizacijama Saveza komunista. Bilo bi pogrešno ako bismo samo idealizirali naš sistem, ako ne bismo vidjeli i izvjesne opasnosti i preduzeli sve mjere koje su potrebne da bi se naš društveni sistem samoupravljanja pravilno razvijao. U tome je ogromna odgovornost komunista i oni zato moraju voditi brigu da se u organe radničkog i društvenog upravljanja biraju uvijek najbolji, sposobni i provjereni ljudi, odani graditelji socijalizma, velikog djela radničke klase.

69

Socijalistički savez radnog naroda i druge društvene organizacije Socijalistički savez je u periodu od VI Kongresa do danas odigrao ogromnu ulogu u izgradnji socijalizma u našoj zemlji , u razvijanju i širenju socijalističke svijesti, u jačanju i razvijanju naše socijalističke demokratije. Socijalistički savez pokazao se kao najefikasnija masovna politička organizacija trudbenika, u kojoj se vodi borba mišljenja o svim pitanjima našeg društvenog života i razvitka. Milioni članova Socijalističkog saveza bili su ona snaga koja je pokretala razvitak našeg cjelokupnog društvenog života u pravcu socijalizma . Razvijanje i usavršavanje organa društvenog upravljanja, radničkih savjeta, razvijanje i unapređenje komunalnog sistema, realizacija naše privredne, prosvjetne i kulturne politike i svih drugih akcija kao i uspjesi koji su u tome postignuti, djelo su stvaralačkih napora članova organizacije Socijalističkog saveza, u kojoj komunisti, svojim radom, imaju odlučujuću ulogu. U toj svestranoj aktivnosti lik članova Socijalističkog saveza izgradio se tako da su oni danas već postali potpuno svjesni graditelji socijalizma u našoj zemlji, a sama organizacija najjači politički faktor na koji se rukovodstvo naše zemlje oslanja i u spoljnoj politici i u politici unutrašnjeg razvoja. Vrlo je teško u jednom ovakvom prikazu dati šire podatke o svestranoj aktivnosti Socijalističkog saveza, ali mi svakodnevno vidimo njegovu inicijativu u raznim dobrovoljnim akcijama, u izgradnji domova kulture, škola, puteva, kanala za navodnjavanje i drugog. Naročito velik uspjeh Socijalistički savez pokazuje u raznim kulturnim, prosvjetnim i političkim akcijama u zemlji i van nje. Vanredni rezultati koji su postignuti u toku priprema i na samim izborima za Saveznu i republičke narodne skupštine djelo su, u prvom redu , Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Ovdje ću navesti samo neke primjere iz rada pojedinih društvenih organizacija, učlanjenih u Socijalistički savez. Crveni krst, koji broji 1,411.000 odraslih članova i 1,180.000 članova podmlatka, organizovao je pored niza raznih akcija i dvogodišnje kurseve za zdravstveno prosvjećivanje seoske ženske omladine. U dvije generacije koje su u posljednje vrijeme završile ove kurseve bilo je 425.000 omladinki sa sela. U saradnji sa organizacijom Saveza ženskih društava, Crveni krst otvorio je 11.770 školskih kuhinja, u kojima je obuhvaćeno oko dva miliona školske djece. Društva za staranje o djeci i omladini broje oko 500.000 članova. Pored znatne aktivnosti na vaspitanju djece i organi-

70

zovanju razonode za djecu, kao i u podizanju kadrova za rad s pionirima, i u pedagoškom i prosvjetnom radu s roditeljima, ova društva bila su organizator Prvog nacionalnog kongresa za zdravstvenu zaštitu djece i mnogih savjetovanja o problemima porodice i vaspitanja djece. Organizacija za tjelesno vaspitanje „ Partizan “, koja danas broji preko 290.000 članova, sve više razvija svoju aktivnost u tjelesnom vaspitanju omladine i postepeno, mada još nedovoljno efikasno, prodire na selo i okuplja seosku omladinu. Tako je, naprimjer, 1957 godine u seoskim partizanskim igrama u Hrvatskoj učestvovalo oko 100.000 mladića i djevojaka sa sela. Savez izviđačkih organizacija, koji danas broji 75.000 članova, postaje sve privlačnija organizacija za naš mladi naraštaj koji teži za zdravim i raznovrsnim sportskim životom. Savez sportova, sa preko 270.000 sportista, organizuje sportsku djelatnost u zemlji i van nje. ,,Narodna tehnika" do danas je obuhvatila i obučila oko 390.000 amatera raznih struka : radioamatera, telegrafista , jedriličara i kajakaša , šofera i motociklista, traktorista, pilota i jedriličara, padobranaca, elektromašinaca, građevinaca, foto i kinoamatera i drugih. Za protekle četiri godine „,,Narodna tehnika" je osposobila putem seminara 15.000 učitelja i nastavnika za rad na tehničkom vaspitanju djece i organizovala je do danas 2.500 raznih izložbi. Vatrogasni savez, koji broji 328.000 članova, obavlja 95% cjelokupne službe preventive i gašenja požara u zemlji . Ovdje nije mogućno posebno govoriti o svim organizacijama , kao što su, naprimjer, Društvo prijatelja prirode, Ferijalni savez, zatim Streljački, Planinarski, Vazduhoplovni i ostali sportski i stručni savezi , kao i o raznim drugim društvenim organizacijama koje su učlanjene u Socijalistički savez i koje takođe dobro rade i postižu lijepe rezultate. Htio bih ipak da naglasim da je u podizanju stručnih kadrova značajna aktivnost pojedinih stručnih organizacija : inženjera i tehničara, ljekara, veterinara, prosvjetnih radnika i drugih. One za svoje članstvo održavaju seminare, kurseve, predavanja i slično. Bilo bi vrlo korisno kad bi se ovakva aktivnost proširila u svim srezovima, gdje postoje mnogobrojni problemi i zbog čega je potrebno daleko veće angažovanje društvenih organizacija u tom pravcu. Tu aktivnost treba danas prilagoditi unu71

trašnjoj organizaciji komunalnog sistema, da bi ove organizacije zaista mogle dati komunama doprinos koji se od njih očekuje. Naše društvene organizacije učlanjene su u blizu 300 međunarodnih organizacija i aktivno učestvuju u njihovom radu . Sve ove kao i druge organizacije koje ovdje nisu nabrojane imaju vrlo značajnu ulogu u našem političkom i društvenom životu. One danas okupljaju na raznovrsnim društvenim aktivnostima milione naših građana, omladine, žena i ljudi iz svih slojeva društva. Razumljivo je da se mi moramo interesovati za život i rad tih organizacija , i za rezultate koje one postižu u ostvarivanju svojih društvenih, a naročito vaspitnih zadataka. Socijalistički savez i Savez komunista ne mogu biti ravnodušni prema izvjesnim negativnim pojavama i uticajima malograđanske stihije koji se osjećaju naročito u nekim sportskim organizacijama. Potrebno je zbog toga preduzeti mjere, u prvom redu preko komunista koji u njima rade, da se otklone takve pojave i otstrane elementi koji unose i potstiču nezdrave odnose u tim organizacijama i koji, na taj način , slabe njihovu vaspitnu ulogu. Na kraju treba napomenuti i to da ima još dosta slabosti kako u radu tako i u organizacionim pitanjima Socijalističkog saveza, naročito u nekim opštinama i selima gdje su organizaciona pitanja zanemarena i gdje je zbog toga opao i broj članova koji redovno plaćaju svoje članske uloge. Danas Socijalistički savez ima preko 5 miliona članova koji redovno plaćaju članarinu, posjeduju članske knjižice i ispunjavaju sve svoje obaveze. Nedostaci u radu Socijalističkog saveza moraju se ispraviti, jer se tu radi više o nebrizi nekih rukovodilaca na terenu, nego o nezainteresovanosti članova. Uloga sindikata u našem sistemu samoupravljanja

U promijenjenim uslovima našeg novog društvenog sistema , u kome su sredstva za proizvodnju neposredno u rukama samih proizvođača, promijenili su se i uloga i rad sindikalnih organizacija . Uvođenjem radničkog samoupravljanja u privredi i društvenog upravljanja na ostalim sektorima društvene djelatnosti, promijenili su se radni i cjelokupni društveni odnosi, promijenio se i položaj radničke klase. Od najamnih radnika postali su samostalni i slobodni proizvođači , koji u svom domenu imaju pravo da sami odlučuju o svim pitanjima koja se tiču kako proizvodnje tako i njihovog stručnog i kulturnog uzdizanja i njihovog svakodnevnog života uopšte. 72

Razumije se da je u tim promijenjenim uslovima moralo doći i do promjene uloge i rada sindikata. U prvo vrijeme poslije . uspostavljanja radničkih savjeta, pa čak i poslije VI Kongresa, bilo je neshvatanja i kolebanja kod pojedinih sindikalnih organizacija i rukovodilaca, ali su i te slabosti danas već potpuno savladane. U novim uslovima sindikati sve više shvataju svoju ulogu i svoje pravo mjesto u sistemu društvenog upravljanja i igraju sve važniju ulogu u uzdizanju radničke klase, u pravilnom usmjeravanju rada i uloge radničkih savjeta, u idejnom , političkom i stručnom vaspitavanju radnika, u potsticanju inicijative i pružanju pomoći radničkoj klasi u rješavanju njenih društveno-ekonomskih i političkih problema. Sindikati kod nas utiču i na opštu ekonomsku politiku kao i na izgradnju našeg radnog i socijalnog zakonodavstva. U proteklom periodu, iako još nedovoljno, aktivnost sindikata bila je, svakako, u prvom redu usmjerena na razvijanje radničkog samoupravljanja u privredi. Na tom polju sindikati moraju i ubuduće pokazati najveću aktivnost i posvetiti najveću pažnju problemima koji se javljaju, jer za razne slabosti do kojih tu dolazi veliki dio odgovornosti snose u prvom redu i sindikati. Prošle, 1957 godine, sindikati su zabilježili krupan uspjeh sazivom Prvog kongresa radničkih savjeta Jugoslavije, na kome je vođena vanredno plodna diskusija o radu radničkih savjeta, o raznim nedostacima u njihovom dosadašnjem radu, o potrebi daljeg usavršavanja radničkog samoupravljanja i drugom. Kod 1.746 delegata pokazala se čvrsta riješenost da se sa još većom energijom nastavi rad na razvijanju i usavršavanju radničkog samoupravljanja u našoj privredi i društvu . Sindikati imaju dužnost da se staraju da odnosi između samih proizvođača budu što pravilniji i bolji . Oni su takođe dužni da svojim idejno-političkim radom među radnicima djeluju u pravcu povećanja produktivnosti rada, što je u interesu i radnika i zajednice kao cjeline, jer od povećanja produktivnosti rada zavisi i povećanje životnog standarda radnika. Osim toga, sindikati su dužni da se brinu i o što pravilnijem nagrađivanju za rad. U jedno vrijeme neki su sindikati, u nagrađivanju za rad, bili zaštitnici takozvane uravnilovke, što je donijelo samo štete za zajednicu, a i za radnike u cjelini, jer je destimulativno djelovalo ne samo na kvalifikovane i stručne radnike već i na radnike koji su svjesno radili marljivo i time doprinosili povećanju produktivnosti rada i smanjenju troškova proizvodnje. Kasnije je došlo do

73

druge krajnosti u radu nekih sindikata, koji su dozvolili da se pretjera u davanju raznih visokih premija vrlo uskom krugu rukovodilaca i stručnjaka , što je opet izazvalo nezadovoljstvo među radnicima, itd. Sindikati imaju dužnost da se bore protiv svih tendencija koje bi bile uperene protiv interesa društvene zajednice kao cjeline. Oni moraju da se bore protiv svakog pokušaja od strane preduzeća da izbjegne zakonom propisane društvene obaveze, jer se takva kršenja zakona ne mogu pravdati nekom zaštitom radničkih interesa. Moram primijetiti da se neke sindikalne organizacije, a i organizacije Saveza komunista, ne bore dovoljno odlučno protiv takvih pojava štetnih za naše socijalističko društvo . U sistemu društvenog i radničkog samoupravljanja sindikati su dužni da rade na tome da u radnom kolektivu vladaju drugarski socijalistički odnosi , da bude obezbijeđena lična sloboda i sloboda konstruktivne kritike raznih nepravilnosti i slabosti . U tom pogledu ima ponekad nepravilnih i nehumanih postupaka prema pojedincima : guši se kritika i slobodno izražavanje mišljenja, zakidaju se zakonita prava i zanemaruju opravdani interesi i zahtjevi radnika itd. Da li se tome uvijek dovoljno energično i uspješno odupiru sve sindikalne i partiske organizacije? Ne, nažalost, moram to da kažem, iako je to njihova dužnost.

O Narodnoj omladini U periodu od VI Kongresa do danas, razvitak Narodne omladine prošao je kroz izvjesnu krizu , koja je, po mom mišljenju, uglavnom već savladana . Omladinske organizacije nisu odmah našle svoje mjesto u promijenjenim uslovima daljeg društvenog preobražaja. U početku je bilo izvjesnog lutanja u pogledu rada , života i uloge omladine, ne samo kod omladinaca već i kod članova Saveza komunista, zbog promjene i daljeg usavršavanja našeg cjelokupnog društvenog razvoja. Mnogi komunisti, ne snalazeći se ni sami u toku prve dvije-tri godine, ispustili su iz ruku i probleme omladine . Tome je unekoliko doprinijelo : prvo, obustavljanje svih važnijih omladinskih radnih akcija zbog decentralizacije i uvođenja novog privrednog sistema ; drugo , pojava revizionističkih teorijica renegata Đilasa prema kojima je, radi širenja i jačanja neke kvazi-demokratije zapadnog tipa, trebalo raspustiti postojeću omladinsku organizaciju , Narodnu omladinu, isto onako kao što se po toj njegovoj teorijici išlo za tim da se likvidira Savez komunista Jugoslavije ; treće, intenzivna zapadna propa74

ganda nama tuđih i štetnih ideja, koja nije bila bezuspješna i koja je imala uticaja na jedan dio naše omladine po gradovima. Sve su te činjenice često bile potcjenjivane i zanemarivano je njihovo suzbijanje. Ponovnim aktiviranjem naše omladine, ne samo u raznovrsnom kulturnom, sportskom i zabavnom životu već i ponovnim učestvovanjem na raznim radnim akcijama, kao i njenim učešćem u formiranju cjelokupnog našeg društvenog sistema, dokazano je da su potpuno deplasirana razna nakaradna gledišta o apolitičnosti naše omladine i njenoj nezainteresovanosti za ono što se oko nje zbiva. Ali je, isto tako, nepravilno smatrati da naša omladina može da se stihijno razvija u socijalističkom duhu samo zbog toga što živi u Jugoslaviji , kao socijalističkoj zemlji. Zaboravlja se da omladina kod nas još uvijek živi u sredini u kojoj postoje različita shvatanja i ostaci starog balasta. Zato je potrebno obezbijediti pravilan razvoj naše omladine i usmjeravati njeno vaspitanje, i van škole, u socijalističkom duhu. Naša mlada generacija nije učestvovala u Revoluciji, odnosno u Narodnooslobodilačkom ratu , a mnogi omladinci nisu učestvovali ni u velikim radnim akcijama , koje su imale karakter revolucionarnih akcija i vanredno su vaspitno djelovale na našu omladinu koja je u njima učestvovala. Komunisti uopšte i sama organizacija Narodne omladine nisu se brzo prilagodili novim uslovima rada sa omladinom. Zbog jednostrane orijentacije u svom radu, mnoge organizacije Narodne omladine bile su zanemarile politički i ideološki rad i držale su omladinu po strani od privrednih, političkih i društvenih problema, smatrajući da mladi ljudi ne mogu dati naročiti doprinos u rješavanju raznih složenih privrednih i političkih problema. Šesti plenum CK Saveza komunista Jugoslavije ukazao je na takve štetne tendencije i na takva pogrešna shvatanja . Plenum je tražio veće angažovanje komunista, Narodne omladine i drugih društvenih činilaca u političkom aktiviranju i socijalističkom vaspitanju omladine u skladu sa potrebama našeg razvitka. Isto tako, nepravilno je bilo i gledanje nekih komunista, a i rukovodilaca Narodne omladine, da omladina treba da se bavi pretežno svojim čisto unutrašnjim organizacionim i usko-političkim pitanjima. Takva sektaška gledanja nanosila su štetu svestranom vaspitanju omladine u duhu naše socijalističke stvarnosti, jer se omladina ne može pravilno vaspitavati samo kroz jednostranu aktivnost unutar svojih omladinskih organizacija, već mora, 75

na ovaj ili onaj način, učestvovati u svakodnevnom bujnom i stvaralačkom zbivanju u našoj zemlji . Mlade generacije omladine moraju se postepeno uključivati u stvaralački rad , u upravljanje i u izgradnju nove Jugoslavije. Mi smo se mnogo ponosili visokim stepenom socijalističkog patriotizma, političke zrelosti i ogromnim elanom i oduševljenjem naše omladine poslije rata , kad je ona na raznim radnim akcijama bila inspirator i nosilac jednog novog, socijalističkog stvaralačkog entuzijazma. Taj nam je elan, neko vrijeme, kad je omladina unutar svojih organizacija bila orijentisana na rješavanje samo svojih uskih problema , jako nedostajao . Na sreću , to je danas već prošlo i naša omladina sve više zauzima svoje mjesto aktivnog učesnika u velikom djelu izgradnje socijalizma. Kada smo na omladinskom Kongresu predložili da omladina ponovo preuzme izgradnju nekih objekata, kao naprimjer autoputa Ljubljana-Zagreb , bili smo srećni vidjeći sa kakvim je oduševljenjem naša omladina primila ovaj veliki zadatak. Orijentacija Saveza komunista , Socijalističkog saveza radnog naroda i organa društvenog upravljanja na veće angažovanje omladine u posljednje vrijeme pokazuje sve bolje rezultate. Mladi ljudi sve više se biraju u organe narodne vlasti i radničkog samoupravljanja i u razna druga samoupravna tijela , i na posljednjim opštinskim izborima izabrano je preko 6.300 mladih ljudi za odbornike. Dok je 1954 godine u radničkim savjetima bilo 8.964 mladih radnika i radnica, u 1957 godini izabrano je 19.370 omladinaca i omladinki. U upravne odbore zemljoradničkih zadruga birano je 1956 godine 40 % omladinaca više nego prethodne godine. Dosadašnja praksa je pokazala da je većina učenika u školskim odborima i đačkim zajednicama, svojom aktivnošću i svojim pravilnim i ozbiljnim radom u rješavanju raznih školskih problema, opravdala naša očekivanja . Studentska omladina je takođe bila aktivna u rješavanju niza problema reforme univerzitetske nastave, a Savez studenata je razvijao raznovrsnu društvenu djelatnost, naročito na ideološkom osposobljavanju studenata . Na taj način studentske organizacije su nastojale da otklone nedostatke ispoljene kod jednog dijela intelektualne omladine, koji nedovoljno shvata svoje društvene obaveze. Moram podvući važnost inicijative Narodne omladine u organizaciji mladih zadrugara koja već danas obuhvata 37.000 seoskih mladića i djevojaka , okupljenih u 860 sekcija i klubova 76

mladih poljoprivrednika. Osim toga, u 700 školskih zadruga radi 42.000 školske djece. U njima su mladi zadrugari već od samog početka postigli vanredno lijepe rezultate. Ti zadrugari sve više postaju nosioci savremenijih metoda u poljoprivrednoj proizvodnji i time počinju da snažno djeluju u pravcu likvidacije raznih zastarjelih shvatanja kod seljaka, koja su tuđa savremenom načinu proizvodnje na selu. Na taj način mladi zadrugari postepeno postaju pioniri socijalističkog preobražaja na selu. Taj pokret je, doduše, još u početnoj fazi, ali se njegovi rezultati vide već danas i zato je dužnost komunista, i unutar i van omladinskih organizacija, da se predano angažuju na ovom sektoru i da što više pomognu mladim zadrugarima u njihovoj aktivnosti na širenju i usavršavanju formi rada. Treba posebno istaći učešće omladine u raznim veoma korisnim organizacijama za fizičko, kulturno i tehničko vaspitanje, kao i za odmor mladih ljudi , koje na raznim aktivnostima okupljaju oko 1,750.000 omladinaca i omladinki. Da bi ove organizacije igrale što pozitivniju ulogu među omladinom i doprinosile svestranom uzdizanju svojih članova, neophodno je da i komunisti i članovi Narodne omladine u njima budu aktivniji i da se više zalažu za stvaranje zdravije atmosfere i za sadržajniji unutrašnji život. Pošto mi prostor ne dopušta, a s obzirom da će se o omladini iscrpnije govoriti u organizacionom izvještaju CK, ja se više neću zadržavati na detaljnijoj analizi života i rada omladine. Ali, još jedanput želim da podvučem da je pravilno usmjeravanje rada i vaspitanja naše omladine jedan od osnovnih zadataka komunista, jer to ima ogromnu važnost za pravilan razvoj naše zajednice u budućnosti. (Aplauz.) Neki problemi žena Iako je ženi u novoj Jugoslaviji zakonom data puna ravnopravnost, ipak još ne možemo biti potpuno zadovoljni njenim današnjim položajem. Uzroci su i objektivnog, materijalnog, a isto tako i subjektivnog karaktera. Stepen razvoja naše zemlje i današnja naša materijalna baza još ne pružaju mogućnost da žene u dovoljnoj mjeri budu zaposlene na raznim područjima društvenog razvitka. S druge strane, odnos prema ženi kao radnici još uvijek je često nepravilan : mada puna ravnopravnost žene u društvenoj zajednici zavisi i od aktivnog učešća žena u procesu društvene proizvodnje, vrlo često se dešava da se sa 77 14

rada najprije otpuštaju žene, ili se muškarci primaju i na takve poslove koje su obavljale ili koje bolje mogu da obavljaju žene. Shvatanje da ženi u prvom redu pripada kućni posao u najmanju ruku je nazadnjačko i nema nikakve veza sa shvatanjem o ulozi žene u socijalističkom društvu . Treba više voditi računa o problemima koji se pojavljuju u vezi sa zapošljavanjem žena, kao i o raznim teškoćama koje prate to zapošljavanje. Za osudu je činjenica da takav stav, i to ne rijetko, imaju i neki članovi Saveza komunista. Broj žena zaposlenih u privredi, a naročito van privrede, znatno je porastao poslije rata. U 1952 godini bilo je zaposleno 394.525 žena ili 23,5 % od ukupno zaposlenih u toj godini, a već u 1957 godini imali smo 625.627 zaposlenih žena ili 26% od ukupnog broja zaposlenih. U privredi je 1952 godine bilo zaposleno 288.313 žena, ili 20,4 %, a u 1957 godini ovaj broj se povećao na 440.587, ili 22,6 % od ukupnog broja zaposlenih u privredi . Dok je 1952 godine broj žena zaposlenih van privrede iznosio 106.212, ili 39,7% dotle je 1957 godine taj broj iznosio 185.140 žena, ili 39,6% od ukupno zaposlenih van privrede. U pogledu sticanja stručnih kvalifikacija i stručnog osposobljavanja žena još uvijek se malo učinilo , jer se tom pitanju nije posvetila dovoljna pažnja . To je, takođe, jedan od razloga da se ženska radna snaga teže zapošljava. Mislim da će školska reforma omogućiti ženskoj omladini, naročito na selu , da se stručno osposobi bar u nekim oblicima rada. Ekonomsko osamostaljenje žena na selu ide veoma sporo, jer je socijalistički razvitak na selu usko vezan s unapređenjem poljoprivrede i zadrugarstva, koje još uvijek nije daleko odmaklo od početne faze u razvijanju socijalističkih proizvodnih odnosa na selu. Prema postojećim podacima, u opštim zemljoradničkim zadrugama bilo je 1956 godine učlanjeno 227.000 žena. Ali , od 45.189 članova upravnih odbora opštih zemljoradničkih zadruga bilo je samo 798 žena. Dakle, nimalo impresivan broj žena koje su birane u te upravne odbore ! Žene nisu dovoljno zastupljene ni u rukovodstvima društvenih i političkih organizacija a isto tako ni u pretstavničkim tijelima i samoupravnim organima, iako to ne odgovara aktivnosti koju žene razvijaju na terenu i koju pokazuju svojim učešćem u izgradnji. Na IV Kongresu Antifašističkog fronta žena 1953 godine formiran je Savez ženskih društava. Ova društva, kojih ima preko hiljadu, bave se opštim, zdravstvenim i domaćičkim prosvjećiva78

njem žena. Žene su zatim u većini članice u oko dvije hiljade društava za staranje o djeci . Na selu se, isto tako, razvija velika aktivnost u 1.200 sekcija žena-zadrugarki , čiji je glavni rad usmjeren na razvijanje poljoprivredne proizvodnje, otvaranje raznih servisa, njegu djece i drugo. Nemam namjeru da ovdje podrobnije govorim o raznovrsnom i uspješnom radu žena, jer će se o tome govoriti u diskusiji. Želim samo da naglasim da su ženske organizacije veoma srećno našle razne forme svoga rada i da njihova aktivnost i uspjesi koje postižu u velikoj mjeri doprinose naporima čitave naše zajednice u savlađivanju raznih problema. Boračke organizacije Organizacije Saveza boraca Narodnooslobodilačkog rata, Saveza ratnih vojnih invalida i Udruženja rezervnih oficira odigrale su dosad, a i danas imaju vrlo značajnu ulogu u životu naše društvene zajednice, u sprovođenju naše opšte linije u borbi za izgradnju socijalizma i miroljubivu međunarodnu saradnju. Političkim i vaspitnim djelovanjem među svojim članstvom, ove organizacije su uveliko doprinijele najširoj aktivizaciji većine bivših boraca, koji se i danas nalaze u prvim redovima svjesnih graditelja socijalizma . Osim toga, ove organizacije su pokazale posebnu brigu za regulisanje prava i rješavanje invalidnina, penzija i ostalih materijalnih pitanja učesnika Narodnooslobodilačke borbe, kao i porodica i djece palih boraca i žrtava fašističkog terora. Uz pomoć i saradnju sa organima vlasti , ove organizacije su postigle veoma značajne rezultate u pogledu zakonskog regulisanja takoreći svih gorućih boračkih pitanja. Brigom i zaštitom naše društvene zajednice, u okviru njenih mogućnosti , na ovaj ili onaj način , obuhvaćeni su svi borci Narodnooslobodilačkog rata, sva djeca i porodice palih boraca i najveći broj porodica žrtava fašističkog terora kojima je potrebna posebna društvena zaštita. Preko 200.000 djece palih boraca i žrtava fašističkog terora osposobljeno je za rad i život uz pomoć i brigu zajednice ; preko 100.000 ovakve djece bilo je obuhvaćeno staranjem naše zajednice i organizacija Saveza boraca u periodu od 1953 godine do danas, a oko 64.000 djece prima pomoć za školovanje. Posljednjih godina naša zajednica je redovno odvajala od jedne do dvije milijarde dinara za školovanje ove djece. U 1957 godini Savezno izvršno vijeće dodijelilo je u ove svrhe dodatnu

79

pomoć od jedne milijarde dinara. U saradnji sa JNA postignuto je posljednjih godina da se veći broj ove djece školuje i u vojnim školama - tako da su 25% njihovih poalznika djeca palih boraca. Pored toga što je zakonskim propisom o penzionisanju vojnih lica u osnovi povoljno riješeno pitanje penzionisanih oficira, većini od njih je omogućeno i zapošljavanje na odgovarajućim dužnostima. Od 11.211 penzionisanih drugova koji su tražili zaposlenje, u toku posljednje dvije godine zaposleno je u privredi i administraciji 8.085 lica . Savez ratnih vojnih invalida, koji broji preko 310.000 članova , postao je važan činilac u rješavanju socijalno-zdravstvenih pitanja svojih članova, a naročito je pružao pomoć organima vlasti u rehabilitaciji, profesionalnom osposobljavanju i zapošljavanju ratnih vojnih invalida i njihovom uključivanju u aktivan život zemlje. Veliki politički vaspitni značaj imaju i ostali vidovi aktivnosti ovih organizacija, a naročito njihov rad na njegovanju i razvijanju borbenih tradicija Narodnooslobodilačke borbe . Organizacije Saveza boraca su inicijatori i organizatori u radu na obilježavanju i uređivanju historiskih mjesta, otvaranju muzeja NOB i uređivanju grobova palih boraca ; one učestvuju u sakupljanju i obradi historiske grade ; one su inicijatori i nosioci raznovrsnih političkih manifestacija, raznih proslava, mitinga, predavanja, izložbi ; one su tumači i prenosioci borbenih iskustava i herojizma iz NOB na sadašnje mlade generacije, kod kojih se tako razvija i jača socijalistički patriotizam, a sve to pretstavlja veliki doprinos jačanju odbranbene sposobnosti zemlje. Prema nepotpunim podacima, do danas je uređeno oko 800 partizanskih groblja, oko 300 kosturnica i oko 15.000 pojedinačnih grobova ; podignuto je oko 1.300 spomenika, oko 150 spomenobjekata i otkriveno je oko 3.500 spomen-ploča ; otvoreno je 80 muzeja NOB, odnosno odjeljenja NOB u okviru postojećih muzeja ; zaštićeno je više spomenika iz vremena Narodnooslobo-

dilačkog rata, a i dalje se radi na realizaciji programa kojima je predviđeno uređivanje i obilježavanje najznačajnijih događaja i mjesta iz Oslobodilačke borbe. Izdavačka djelatnost sa tematikom iz NOB takođe je obimna i raznovrsna i obuhvata oko 1.700 izdanja do kraja 1956 godine. Organizacija Saveza boraca pomagala je takođe i rad na vanarmiskom vojnom vaspitanju omladine. Na logorovanjima i zborovanjima u okviru programa predvojničke obuke učestvovalo je u 1956 godini više od 500.000 omladinaca, a u 1957 preko 80

530.000 obveznika. Program je pored vojno-stručne obuhvatio i političku, tehničku i fiskulturnu nastavu . Može se reći da su , u cjelini gledano, boračke organizacije s uspjehom izvršavale ove svoje zadatke. Ali, potrebno je i dalje ulagati napore da se otklone izvjesne slabosti u radu pojedinih organizacija kao i neke negativne pojave među borcima Narodnooslobodilačkog rata. Potrebno je, naime, ukazati i na takve pojave koje pokazuju da među članovima boračkih organizacija ima i pojedinaca koji nedovoljno cijene izvanredno velike napore i sve ono što je za učesnike Narodnooslobodilačkog rata dosada učinila naša društvena zajednica. Zbog nekih neriješenih, ili nepravilno riješenih slučajeva, dolazi od strane pojedinaca do kritizerstva i omalovažavanja naročito mlađih kadrova u organima vlasti , političkim i privrednim organizacijama. Ima i pojava nepravilnog odnosa prema radu i potcjenjivanja određenih zanimanja, nesamokritičkog odnosa prema sebi i neskromnih zahtjeva u pogledu položaja, funkcija i slično. Neki od ovih padaju pod uticaj lokalističkih pa čak i šovinističkih , ili raznih malograđanskih shvatanja. Razumljivo je da se, prije svega, u samim organizacijama treba energično suprotstaviti ovakvim štetnim, u suštini antisocijalističkim pojavama, a potrebno je istovremeno pojačati i sistematski vaspitni rad i brigu za svakog čovjeka. Jer, u prvom redu, borci Narodnooslobodilačkog rata treba da budu , i danas kao i ranije, najdosljedniji čuvari tekovina naše Revolucije i nosioci socijalističkih odnosa među ljudima. (Aplauz.) Savez boraca je posvećivao posebnu pažnju razvijanju i širenju međunarodne saradnje bivših boraca, uspostavljajući i održavajući stalne veze sa nacionalnim organizacijama bivših boraca drugih zemalja i aktivno učestvujući u radu međunarodnih boračkih organizacija. Tim svojim radom Savez boraca nastoji da doprinese zbližavanju među bivšim borcima, a samim tim i među narodima pojedinih zemalja na principima aktivne borbe za mir, politike koegzistencije i smanjenja međunarodne zategnutosti. Rad Saveza komunista u Armiji u periodu od VI Kongresa do danas Mi smo u poslijeratnom periodu poklanjali mnogo pažnje i ulagali znatna materijalna sredstva da bismo ojačali odbranbene snage naše zemlje. Takva naša politika bila je uslovljena razvojem međunarodne situacije poslije Drugog svjetskog rata,

6 VII Kongres SKJ

81

koju je karakterisala sve veća zategnutost u svijetu i stalna opasnost od novog rata. Naše poslijeratno iskustvo pokazalo je da je politika jačanja naše narodne odbrane bila pravilna i da je imala veliki značaj u borbi za očuvanje naše nezavisnosti i za međunarodnu afirmaciju nove Jugoslavije. Politički i idejni rad Saveza komunista u Armiji zasnivao se u proteklom periodu na odlukama VI Kongresa. Komunisti su uporno radili na ostvarenju zadataka koje je Kongres pred njih postavio i ti napori bili su krunisani velikim uspjesima na svim poljima djelatnosti. To se najbolje ogleda u daljem organizacionom učvršćenju Armije u cjelini i posebno organizacije Saveza komunista , u još jačem idejnom jedinstvu , razvijenoj političkoj aktivnosti i sadržajnijem radu . Podignuta je na još veći stepen socijalistička svijest, a isto tako stručna i fizička sposobnost pripadnika Armije , poboljšana je njena tehnička opremljenost itd. U ovom periodu završeno je redovno vojno školovanje svih ratnih kadrova, a uporedo s tim Armija se redovito podmlađivala mladim oficirima i podoficirima . Tako je kroz oficirske škole i akademije prošlo preko 22.500 oficira, dok je u vojnim akademijama osposobljeno skoro 3.000 mladih oficira. Kroz podoficirske škole osposobljeno je preko 11.000 novih podoficira. Danas se u 46 škola i akademija vrši dalje osposobljavanje i usavršavanje starješinskog kadra naše Armije. Velike uspjehe postigle su i naša vojna industrija i brodogradnja. Industriska proizvodnja postigla je prosječan porast za oko 11 % godišnje - što pretstavlja znatno više nego u mnogim drugim evropskim zemljama. Ovakav tempo razvoja industriske proizvodnje omogućuje našoj Armiji da se sa osnovnim naoružanjem snabdijeva iz domaće proizvodnje, a isto tako, s obzirom na jaču opštu ekonomsku bazu, da obezbijedi veća sredstva i za kupovinu licenci i oružja u inostranstvu . Bilo je takođe mogućno da se vojna industrija, u ovom periodu, u još većoj mjeri angažuje u proizvodnji robe za široku potrošnju . Za armiske potrebe izgrađeno je, u ovom periodu preko 13.000 novih stanova, od čega je vojno građevinarstvo izgradilo više od 10.000 novih stanova.

Kao i ranije, Armija je uzela aktivno učešće u socijalističkoj izgradnji naše zemlje. Inžinjeriske i druge jedinice naše Armije izgradile su u ovom periodu , bilo vlastitim snagama bilo iz svojih materijalnih sredstava, ukupno 692 km novih puteva i 45 km željezničke pruge, a podigle preko 50 mostova i 30 tunela

82

itd. Kad god je trebalo, jedinice naše Armije radile su na razbijanju leda, spasavanju ljudi i materijala od poplava, na gašenju požara, raščišćavanju sniježnih nameta, pošumljavanju, opravkama željezničkih pruga i drugom, tako da su i na ovim radovima dale nekoliko miliona radnih časova. Osim toga, u Armiji je u ovom periodu osposobljeno za mehaničare, šofere, električare, minere, veziste, kovače, pomoćno sanitetsko, veterinarsko i drugo osoblje preko 220.000 vojnika. Treba istaći kao jedan od doprinosa Armije i činjenicu da je u vojnim bolnicama, pored pripadnika Armije, liječeno i oko 70.000 građana. Društvena i politička aktivnost starješina naše Armije sve je intenzivnija . Oni kao građani naše socijalističke zemlje aktivno rade u mnogim društvenim i političkim organizacijama, u organima vlasti i u raznim savjetima. Preko 15.000 starješina iz Armije nalazilo se u toku prošle godine u rukovodstvima organa narodne vlasti, društvenog upravljanja i društvenih organizacija. Ideološko-politički i uopšte vaspitni rad sa starješinama naše Armije postao je od VI Kongresa do danas mnogo svestraniji i sadržajniji. U svim vojnim školama i akademijama marksističko obrazovanje sprovodi se kroz redovnu predmetnu nastavu, a u svim jedinicama i ustanovama Armije kroz redovne kurseve i seminare. Uporedo tim sve starješine intenzivno rade na izučavanju i praćenju naše društvene stvarnosti i socijalističke izgradnje. Znatan doprinos ideološkom i vaspitnom radu sa starješinama daju i domovi Jugoslovenske narodne armije. U domovima Armije održano je za starješinski sastav nekoliko desetina hiljada predavanja iz raznih oblasti , dat je vrlo veliki broj bioskopskih i pozorišnih pretstava, organizovane su stotine izložbi , koncerata i priredbi . Programom političkog vaspitanja i prosvjećivanja vojnika obuhvaćen je čitav vojnički sastav Armije, koji se pored toga svakodnevno informiše i o najvažnijim političkim događajima. Za vojnike se organizuju kulturno-zabavne večeri, pozorišne i filmske pretstave i razna sportska i fiskulturna takmičenja. Samo u toku posljednje dvije godine vojnici su u svojim kasarnama priredili preko 27.000 kulturno- zabavnih večeri u čijim su programima sami učestvovali, a preko 3.400 kulturno -umjetničkih priredbi pripremili su i dali za građanstvo. Gledali su oko 3.500 pozorišnih i 20.000 filmskih pretstava, dok je na 50.000 sportskih i fiskulturnih priredbi i takmičenja učestvovalo preko 750.000 vojnika.

6*

83

U vojnim bibliotekama nalazi se preko 2 miliona knjiga i brošura. U periodu od VI Kongresa do danas opismenjeno je blizu 100.000 nepismenih vojnika . Početkom ove godine u Armiji je smanjeno brojno stanje članova Saveza komunista u odnosu na broj članova u vrijeme VI Kongresa, što se, između ostalog, objašnjava pooštravanjem kriterija za prijem u SKJ, poslije VI Kongresa, penzionisanjem jednog dijela starješinskog kadra i činjenicom da je u ovom periodu veći broj članova Saveza otišao iz Armije nego što je došao. U posljednje vrijeme prijem novih članova u Savez komunista pokazuje tendenciju porasta. Naročito je poslije VI Plenuma CK SKJ poboljšan procenat prijema vojnika iz redova radnika. Navedeni i drugi rezultati pokazuju da su pripadnici Armije, a u prvom redu organizacije Saveza komunista, pravilno shvatili i uporno sprovodili zadatke koje je pred Armiju postavio VI Kongres U daljem razvitku JNA potrebno je ulagati još više napora za jačanje svih faktora koji uslovljavaju borbenu sposobnost svake vojne jedinice. Pritom je potrebno još više pažnje pokloniti izučavanju iskustava iz našeg Narodnooslobodilačkog rata, koja su od ogromne koristi za obuku starješina i boraca Jugoslovenske narodne armije, kao i najintenzivnijem izučavanju onoga što su dala iskustva drugih, a naročito svega onoga što pronalaženjem novih oružja mijenja mnogo dosadašnja iskustva i gledanja na razna vojna pitanja. Od naročitog je značaja da se u tom radu još čvršće orijentišemo na stvaranje i razvijanje samostalnosti , snalažljivosti i inicijative. Na liniji jačanja i razvitka naših oružanih snaga treba i dalje razvijati i njegovati pravilne starješinske odnose, poštovanje čovjeka, duh drugarstva i povjerenja između mlađih i starijih i između starješina i boraca. Kad se govori o našoj budućoj orijentaciji u politici jačanja odbranbenih snaga naše zemlje, ne možemo ispustiti iz vida i potrebu stalnog jačanja čvrste i neprekidne veze naroda i Armije, kao što je to i dosad bilo. Na toj liniji naši napori treba da budu usmjereni u tom pravcu da vaspitamo pripadnike JNA kao svjesne graditelje i neumorne borce za izgradnju našeg socijalističkog društva, a na drugoj strani da u našem narodu, i posebno u redovima naše omladine, razvijamo i ubuduće ljubav prema našoj Armiji kao nerazdvojnom dijelu naših naroda i značajnom činiocu našeg socijalističkog razvitka . (Aplauz. ) 84

Drugovi i drugarice, Zahvaljujući našoj dosadašnjoj spoljnoj politici i postignutim rezultatima u izgradnji socijalizma, zahvaljujući bratstvu i jedinstvu naših naroda i borbenoj sposobnosti naših oružanih snaga, mi možemo konstatovati da su naše odbranbene snage takve da pretstavljaju snažan faktor obezbjeđenja nezavisnosti naše zemlje i naše dalje izgradnje. Po svom moralno-političkom jedinstvu, po obučenosti boračkog i starješinskog kadra, po svom naoružanju i opremi, Jugoslovenska narodna armija je dorasla da, oslanjajući se na jedinstvo naših naroda, brani slobodu i nezavisnost naše socijalističke zemlje. (Aplauz.) Međutim, mi se ne smijemo zaustaviti na postignutim rezultatima, mi ne smijemo dozvoliti da naše pripreme zaostanu iza realnih zahtjeva koje bi eventualni ratni sukob mogao da postavi i pred naše narode. Svako zapostavljanje jačanja naše odbranbene moći značilo bi stvaranje uslova i dozvoljavanje mogućnosti da nas eventualni rat zatekne nedovoljno spremne, a to bismo onda morali da platimo velikim gubicima. Komunisti i kulturna i naučna djelatnost Politika Saveza komunista, koja je utvrđena na VI Kongresu u vezi sa daljom demokratizacijom našeg društvenog sistema, pozitivno se odrazila i na kulturni i naučni razvitak u našoj zemlji. Izvjesna stagnacija i zabuna u domenu kulturnog i naučnog razvitka koja se osjećala do VI Kongresa, a koja je bila rezultat naših sopstvenih grešaka i orijentacije na kopiranje drugih zemalja, postepeno je prestala i došlo je do sve većeg zamaha u kulturnom i naučnom životu naše zemlje. Koristeći bogatstvo naših sopstvenih kulturnih i naučnih tekovina, koje su postignute u specifičnim uslovima historiskog razvitka naših naroda, mi u isto vrijeme nismo zanemarili, niti smijemo da ne koristimo i dostignuća ljudskog genija drugih naroda, a naročito ona koja se zasnivaju na tekovinama velike Oktobarske revolucije. U tome, idejni i politički pečat našeg kulturnog i naučnog života i razvoja mora biti socijalistički, jer socijalizam pretstavlja višu formu i sadržinu društvenih odnosa koja negira uske nacionalne okvire i teži ka univerzalnoj integraciji. Sa zadovoljstvom mogu konstatovati da smo za posljednjih nekoliko godina smjelije pošli putem razvoja našeg kulturnog i naučnog života, o čemu najbolje svjedoče razvoj naučnih i kul-

85

turnih ustanova, dostignuća u pojedinim granama nauke i umjetnosti i naše mnogobrojne veze i sporazumi o kulturnoj i naučnoj saradnji sa mnogim drugim zemljama. Želimo ovdje naglasiti da je za našu socijalističku zajednicu kao cjelinu od veoma velike važnosti da se naš kulturni i naučni život u prvom redu razvija u pravcu što tješnjeg povezivanja kulturnog i naučnog rada u našim republikama, jer, nažalost, moram da kažem da je u posljednje vrijeme bilo izvjesnih negativnih pojava koje bi mogle nanijeti štetu našem jedinstvu. I u tom pitanju velika odgovornost leži na komunistima, koji ne smiju padati pod uticaj raznih mjesnih malograđanskih krugova sa lokalističkim tendencijama, već odlučno moraju suzbijati takve tendencije. Danas u novoj Jugoslaviji postoji ogromna žeđ za znanjem, za raznovrsnim obrazovanjem, što je, razumije se, od velike koristi za naš složeni društveni razvitak. Napredak u ekonomskom pogledu koji je donio povećanje materijalnih sredstava, i perspektiva koju naš uspješni razvitak pruža tehničkim, kulturnim i naučnim kadrovima, pretstavljaju stimulaciju za kulturno i naučno obrazovanje naših radnika i građana. Politički i društveni razvitak poslije VI Kongresa takođe je povoljno uticao kako na podizanje kulturnog nivoa masa, tako i na naučno i umjetničko stvaralaštvo. Osim toga, postepena likvidacija birokratskog miješanja u sve i svašta oslobodila je naše naučnike, umjetnike, kulturne radnike i pedagoge od prijašnjih birokratskih kočnica i pružila im mogućnost za nesmetani stvaralački rad. Sistem društvenog upravljanja na području kulture i prosvjete čini sada odgovornim za kulturnu politiku raznih ustanova, i za pravilan socijalistički razvoj u ovoj oblasti , široki krug zainteresovanih građana, stručnjaka, javnih i kulturnih radnika. Kulturno-prosvjetno vijeće Jugoslavije, koje je , s jedne strane, stvoreno kao izraz težnje za konstruktivnijom i intenzivnijom međurepubličkom kulturnom saradnjom , a s druge strane kao izraz potrebe da se studioznije razmatraju problemi i zadaci koji su zajednički čitavom socijalističkom društvu dobilo je značajnu ulogu u povezivanju kulturnih ustanova i organizacija sa težnjama radnih ljudi. Progresivni društveni interes radničke klase za dalji brži razvitak proizvodnih snaga i društva kao cjeline, snažno potstiče i prosvjetnu djelatnost i naučno i umjetničko stvaranje. Ali, uprkos velikim uspjesima, koji su postignuti u relativno kratkom vremenu na polju masovnog kulturnog rada. ipak mo86

ramo kazati da su u tom radu idejni problemi još uvijek osnovni i aktuelni. Malograđanski mentalitet i danas ima jak uticaj na ne mali broj ljudi i , čas jače čas slabije, u ovoj ili onoj formi, on pruža otpor pravilnom razvoju socijalističkih društvenih odnosa. Malograđanština još uvijek pretstavlja glavnog nosioca raznih zapadnjačkih negativnih i socijalizmu neprijateljskih tendencija i uticaja. Moram naročito da podvučem da izvjesnom uspjehu malograđanske ideologije, koja je produžetak buržoaske ideologije i morala, najviše pogoduje, nažalost, idejna neotpornost, sljepoća i neosjetljivost ne samo nekih naših organa i ustanova već i mnogih komunista. Posljednjih godina znatno je napredovao naučni rad, naročito u oblasti tehnike, medicine, u prirodnim naukama itd., ali se to ne može kazati i za društvene nauke koje mnogo zaostaju . Osnovna slabost je u tome što nemamo dovoljno kadrova koji bi mogli da, u skladu sa današnjim društvenim razvitkom, obrađuju razne probleme iz oblasti sociologije, filozofije, prava, historije itd. Pred nas se postavlja kao jedan od najvažnijih zadataka da se ta slabost što prije savlada. Briga o pravilnoj školskoj obuci naše najmlađe generacije od najveće je važnosti za našu zajednicu . Elementarno vaspitanje treba da bude cjelishodno i ono mora da bude usklađeno sa našom društvenom stvarnošću. Oblikovanje mladih generacija u sposobne i svjesne graditelje novog društva pretstavlja dugotrajan i komplikovan posao. U duhu odluka VI Kongresa, Savez komunista je posvetio veliku brigu tom pitanju. Ali pitanje prosvjete i školske nastave ne zavisi samo od dovoljnog broja į sposobnosti nastavnih kadrova , već je ono vezano i sa našim materijalnim mogućnostima i privrednim razvitkom. Nedostatak školskog prostora još uvijek pretstavlja veliku smetnju za potpuno obuhvatanje naše djece školskim vaspitanjem. Taj problem ne trpi više odlaganja, već traži hitno rješenje. U poslednje vrijeme, naše društvene i političke organizacije sve veću pažnju posvećuju problemu prosvjete, naročito podizanju stručnog znanja i osposobljavanju novih mladih kadrova u proizvodnji. Uvođenje društvenog upravljanja doprinijelo je da se sve širi i širi krug naših građana zainteresuje za prosvjetna pitanja i da pomogne u njihovom rješavanju . U organizaciji upravljanja u prosvjeti, a naročito u školskim odborima, mi već danas imamo oko 150.000 građana, među kojima se nalazi i znatan broj člano-

87

vą Saveza komunista. Sada se radi na školskoj reformi i nastavnim programima koji treba da približe naše škole savremenim potrebama proizvodnje i daljeg uspješnog društvenog razvitka.

Naša štampa Štampa je vrlo važno sredstvo u borbi za ostvarenje socijalizma, za stvaranje novih društvenih odnosa. U procesu bujnog društvenog zbivanja, neprekidnom usavršavanju i traženju novih formi za uspješniji dalji razvitak socijalističkog društva koji nije neka ukočena, završena formula, već pretstavlja stalno kretanje naprijed - štampa ima veoma važan ali i složen zadatak. Ona treba da shvati, da osvjetljava i tumači događaje i probleme u tom unutrašnjem stvaralačkom procesu . Taj svoj zadatak štampa ne može pravilno vršiti ako ljudi koji u njoj rade ne poznaju osnovne elemente u procesu društvenog razvitka , ako ne poznaju razne zakonske i druge mjere , razne teškoće i zapreke na koje se nailazi u tom procesu, ako se ne sažive sa stvarnošću i ako, najzad , u našim uslovima, ljudi iz štampe nemaju puno povjerenje u ostvarenje cilja kome teže radnička klasa i društvo u cjelini. S obzirom da unutrašnji razvoj , konkretno u našoj zemlji , u priličnoj mjeri zavisi, nekad više a nekad manje , i od spoljnopolitičkih elemenata, štampa može i mnogo štete da nanese ako njeno pisanje nije u skladu sa interesima zemlje , sa interesima izgradnje socijalizma, ako ono nije u skladu sa svakodnevnim zbivanjem unutar i van zemlje. U revolucionarnom periodu preobražaja naše zemlje štampa ne može biti neki nezavisan, samostalan društveni faktor, jer sve akcije društva kao cjeline moraju biti usmjerene u jednom pravcu , u pravcu izgradnje socijalizma, to jest novih društvenih odnosa. Sve što se, na ovaj ili onaj način, protivi tome cilju , nazadno je i reakcionarno, pa makako se to krstilo nekim demokratskim, slobodoumnim i naprednim imenima uzetim iz arsenala starih, otrcanih buržoaskih ostataka , koje još uvijek brižljivo čuva malograđanština. Štampa je pred društvom odgovorna za pravilno informisanje javnosti i formiranje javnog mnjenja u socijalističkom pravcu. Ali njen zadatak nije da samostalno, bez učešća najodgovornijih organa društva, daje svoje mjerodavne ocjene najvažnijih društveno i spoljno-političkih zbivanja. Razna spoljno-politička zbivanja koja su vezana sa opštim državnim interesima naše socijalističke zajednice ne mogu se 88

tretirati onako kako se nekome svidi, ne gledajući na posljedice koje iz toga mogu nastati . Ističem to zbog toga što su postojali i što možda još uvijek kod nas postoje neki novinari koji imaju pogrešno mišljenje o slobodi i nezavisnosti štampe u našoj zemlji . Na njihov način shvaćena sloboda štampe ima tendenciju stvaranja monopolizma u tumačenju raznih zbivanja i formiranju javnog mnjenja. Takvo gledanje proističe iz nepravilnog shvatanja uloge i odgovornosti socijalističke štampe, a u znatnoj mjeri i iz ideološke zaostalosti nekih novinara koji se još nisu oslobodili sitnoburžoaskog balasta i koji ne izučavaju i ne poznaju našu stvarnost. Ali pored stvari na koje sam se ovdje kritički osvrnuo, mora se priznati da je naša štampa u mnogome promijenila svoj lik. Ona je postala mnogo informativnija i svestranije tumači i osvjetljava kako unutrašnje tako i međunorodne probleme. Blagovremenim reagiranjem na događaje, brzinom i bogatstvom informacija, ona sve više zadovoljava naše radne ljude, kod kojih vlada sve veći interes za zbivanja unutar i van naše zemlje. Naš novinarski kadar je uglavnom mlad i pun poleta i zbog toga je dužnost komunista da ulože što više napora u podizanju idejnih, političkih i stručnih kvaliteta kod naših novinara.

ZAKLJUČAK

Drugovi i drugarice, Ja sam ovdje vrlo kratko govorio o našem unutrašnjem razvoju, o raznim slabostima i uspjesima, jer znam da će se o tome govoriti na ovom Kongresu u koreferatima i u diskusiji o raznim oblastima naše društvene djelatnosti, a osim toga, o svemu tome prilično iscrpno se govori u našem projektu Programa, u Izvještaju Centralnog komiteta itd. Želim još samo, na kraju , da se ja osvrnem na perspektivu daljeg razvoja naše socijalističke zajednice i na pretstojeće zadatke članova Saveza komunista Jugoslavije . Mi ćemo ovdje zaista moći s punim pravom da utvrdimo da je u našoj socijalističkoj izgradnji period od VI Kongresa do danas bio ispunjen bogatim sadržajem djelatnosti na svim poljima našeg društvenog razvoja. Taj period je ispunjen vanrednim zalaganjem i radnim stvaralaštvom naših trudbenika . Rezultati toga zalaganja zaista su impresivni za svakog onog koji zna koliko je naša ze89

mlja postradala u ratu, koliko je bila razrušena i opljačkana od mnogobrojnih okupatora, i kako je bila nerazvijena i nacionalno razbijena . Danas mi imamo vanredno monolitnu socijalističku zajednicu, blagodareći pravilnom , marksističko -lenjinističkom rješenju nacionalnog pitanja. Uspjeli smo da stvorimo snažnu industrisku i energetsku bazu za dalje razvijanje naše industrije. U poljoprivredi smo učinili snažan korak naprijed, slomili smo zastarjela shvatanja o poljoprivrednoj proizvodnji i već u prošloj godini postigli smo sa novim načinom rada i većim investicijama znatne rezultate, koji pružaju vanrednu perspektivu . Naši radnički savjeti postigli su dosada velike rezultate u proizvodnji i time su oni potpuno opravdali naša očekivanja . Naše komune i zajednice komuna pokazale su već dosada svoje velike prednosti kao zdrave i efikasne ćelije naše socijalističke zajednice. Isto tako i društveno upravljanje na svim sektorima našeg društvenog života pokazalo se ne samo efikasno već i sa političkog stanovišta vanredno značajno za privlačenje sve širih masa na upravljanje zemljom. I , to masovno društveno upravljanje pretstavlja kod nas najizrazitiji oblik socijalističke demokratije. (Aplauz.) Sada se radi o tome da još upornije i odlučnije produžimo našu borbu za socijalizam, za dalju izgradnju i pravilno socijalističko vaspitanje, za viši standard života naših radnih ljudi, za uklanjanje svih onih grešaka i slabosti koje su u prošlosti dolazile do izražaja u našoj svakodnevnoj praksi i smetale pravilnom razvoju društvenih odnosa i našem razvitku uopšte. Mi danas već imamo stvorene sve uslove, i objektivne i subjektivne , materijalne, političke i kulturne, za uspješan i još brži svestrani razvitak naše socijalističke zajednice. U tome velikom djelu članovi Saveza komunista Jugoslavije imaju odlučujuću ulogu i obaveze. (Dugotrajan aplauz.) (Delegati VII Kongresa ustaju i dugotrajno aplaudiraju , skandirajući : „Tito-Partija !", i pevaju „ Druže Tito, mi ti se kunemo !“ i „Druže Tito, vodo komunista!")

PRETSEDAVAJUĆI , MIHA MARINKO : Prekidamo rad i nastavljamo sutra u 8,30 časova. (Poslepodnevno zasedanje Kongresa završeno je časova.) 30 90

u

19,10

DRUGI DAN RADA KONGRESA PLENARNA SEDNICA

održana u Ljubljani 23 aprila 1958 godine . Početak rada u 8,35 časova. (Dolazak u dvoranu članova Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom prisutni delegati pozdravljaju aplauzom i skandiranjem : „ Mi smo Titovi -- Tito je naš!“, „Heroj Tito!")

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Nastavljamo s radom . Drugovi i drugarice , Uime radnih kolektiva Ljubljane Kongres će pozdraviti drug Stane Peterc, član Upravnog odbora Tvornice Litostroj “. (Aplauz.)

STANE PETERC :

Drugarice i drugovi delegati i dragi gosti! VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije , a naročito našem dragom drugu Titu, donosimo srdačne pozdrave radnih kolektiva i svih radnih ljudi borbene Ljubljane. (Dugotrajan aplauz.) Mi radnici vrlo smo ponosni što imamo tako čvrst, jedinstven i ugledan Savez komunista, koji nas je sa velikom odlučnošću vodio kroz sve vihore revolucije, obnove i borbe sa zaostalošću . Sada u snažnu socijalističku zaslobodi ostvarujemo svoj veliki cilj jednicu, koja će osigurati miran i srećan život svih radnih ljudi.

91

Svuda osećamo dah velikog socijalističkog proleća. (Buran aplauz.) Jačanje našeg komunalnog sistema, njegova puna afirmacija i šircka aktivnost svih organa radničkog i društvenog upravljanja izvanredno su približili vlast radnom čoveku i tako ostvarili sve mogućnosti za široku afirmaciju najnaprednijih koncepcija radničke klase u našem celokupnom društvenom i političkom životu. Na taj način život postaje sve bogatiji i vredan napora, a organi našeg radničkog i društvenog upravljanja masovna visoka škola socijalizma. Dragi drugovi ! Svesni smo šta smo sve postigli u jugosloven . skoj zajednici . Zato ćemo za tu zajednicu i njen procvat i dalje ulagati sve svoje napore i nikome nećemo dozvoliti da ruši ovo naše jedinstvo, koje smatramo, pored bratstva naših naroda, za jednu od najvećih tekovina naše Revolucije. (Buran aplauz.) Stežemo ruku svima onima kojima na srcu leži ideja mira 1 bratske i ravnopravne saradnje među narodima . (Aplauz. ) Uime svih naših radnika upućujemo vam najlepše želje , da VII Kongres SKJ još više podigne zastavu socijalizma i napretka, i da pod rukovodstvom Saveza komunista i ubuduće postižemo sve značajnije uspehe. Dozvolite da VII Kongresu SKJ uime radnika poklonimo sliku našeg grada koju je izradio akademski slikar Gojmir Anton Kos i da izrazimo našu iskrenu želju da se što prijatnije osećate u našoj sredini. (Aplauz.) Neka cveta naša socijalistička domovina i neka još dugo živi i vodi nas naš drug Tito ! (Dugotrajan aplauz.)

FRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Saopštavam da je Kongresu dosada, pored već primljenih, stiglo 596 pozdravnih telegrama iz raznih krajeva. Drugovi i drugarice, Pozdravljam pretstavnika Ujedinjene socijalističke partije Islanda i posmatrača Komunističke partije Kine koji prisustvuju Kongresu . (Aplauz.) Kongres je primio i pozdravne telegrame od Komunističke partije Japana, Komunističke partije Italije, Komunističke partije Švedske, Komunističke partije Indije i Socijalističke partije Burme. Telegrami će se pročitati u toku rada Kongresa. 92 26

Drugovi i drugarice, Kongres će pozdraviti pretstavnik Komunističke partije Danske, Borge Houmann. (Dugotrajan aplauz.)

BORGE HOUMANN : Drugovi! Uime Centralnog komiteta Komunističke partije Danske, najsrdačnije pozdravljam vaš Kongres i prenosim vam drugarske pozdrave. (Aplauz.) Mi smo sa interesovanjem očekivali ovaj sastanak s pretstavnicima Saveza komunista Jugoslavije i s jugoslovenskim narodima. Istina je da se mi ne slažemo u svemu s vama, tj . s onim što vi govorite i činite, isto tako se ni vi uvek ne slažete s nama svemu što mi preduzimamo. Nedostatak ličnog kontakta, nedovoljno poznavanje problema i s jedne i s druge strane, teškoće i druge razne okolnosti svakako su ovom doprinele. Zbog toga cenimo ovu priliku koju ste nam pružili i omogućili nam da stvorimo jedan utisak o uslovima i sredstvima koje koristite u vašem radu za izgradnju socijalizma. Dozvolite mi da vas sasvim kratko upoznam sa radom i naperima koje danski radnici i mi danski komunisti činimo u borbi protiv kapitalizma, u borbi za mir. U pogledu industrije i poljoprivrede naša se zemlja hvali da spada među najrazvijenije u kapitalističkom lageru . Sigurno je da bi naša zemlja mogla da pruži svojim radnicima i seljacima bolje životne uslove od onih koje danas imaju . Međutim , isto tako kao što je slučaj u svim ostalim kapitalističkim zemljama, i kod nas se zaoštravaju suprotnosti između privrednih snaga i produktivnih odnosa. Naša moderna nauka ne radi u interesu socijalnog napretka, u interesu celog čovečanstva pošto je kapitalizam koči i daje joj suprotan smer. Ne samo da je naša zemlja kapitalistička, nego je ona još i članica NATO. To znači da smo mi kako ekonomski tako i u vojničkom pogledu zavisni od zapadnoevropskih velikih sila , pre svega od SAD i njenih kapitalista . Ovo je nesrećna situacija za bilo koju zemlju ove epohe gde je svetski razvoj , a takođe unutrašnji razvoj pojedinih zemalja, diktiran tokom i onim što pro-

93

izlazi iz sukoba dva suprotna društvena sistema socijalizma.

kapitalizma i

Naša zemlja trpi zbog opštih teškoća kapitalizma, u fazi početka njegove krize, nezaposlenosti i nesigurnosti koju ona izaziva. Ne može se poreći da je danska radnička klasa uspela dugogodišnjom borbom da postigne značajan socijalni napredak . Strane posmatrače ovo lako zavede da poveruju kako se mi nalazimo na početku socijalizma . To je pogrešno. U Danskoj vlada monopolistički kapitalizam, i sve borbom izvojevane rezultate radnička klasa mora pod teškim uslovima da brani. Upravo ove godine ti rezultati koje je postigla radnička klasa bili su izloženi najjačem pritisku od strane kapitalizma . Kao članica NATO, naša zemlja mora da dâ svoj udeo, a pre svega radnici plaćaju za opasno naoružanje što ekonomski razara. Danski narod je uglavnom miroljubi narod. Samo jedna mala grupa okorelih kapitalista i ludih militarista misli da svet može opstati samo onda ako se likvidiraju drugi ljudi , bilo zbog njihove boje kože ili njihovog političkog ubeđenja. Na nesreću , takva mala šačica ljudi ima još vlast u našoj zemlji i ona u saradnji s američkim kapitalistima sprovodi takozvanu politiku sile. Oni maltretiraju narod porezima i taksama da bi došli do novca za naoružanje. Oni žele uspostavljanje raketnih baza i atomskog oružja na danskoj teritoriji , i sa zadovoljstvom odobravaju da zapadnonemački generali i vojnici preuzmu odbranu jednog dela naše zemlje i komandu nad našim oružanim snagama. Vama je poznato bolje nego ikom na svetu šta znači biti napadnut ili se braniti od nemačkih trupa. Vi ste to gorko iskusili za vreme Hitlera i herojski ste se borili. Takođe smo se i mi morali u toku gotovo pet godina boriti protiv „zaštite" od nemačkih okupacionih trupa. Ja se ponosim time što mogu da kažem da danski narod nije zaboravio vreme okupacije i da ne želi novu nacističku Nemačku r.aoružanu atomskim oružjem. Upravo u ovo vreme u Danskoj se sprovodi jedna široka kampanja sa zahtevom da se prihvati i sprovede politika koja odbacuje atomsko oružje i rakete u Danskoj , koja se suprotstavlja naoružanju Zapadne Nemačke atomskim oružjem i koja će ići putem smanjenja zategnutosti, a za razgovore na najvišem nivou. Podrška ovom pokretu – podrška od neocenjive vrednosti , a ja verujem i za sve miroljubive snage u svetu, bila je odluka Vrhov-

94

nog sovjeta

Sovjetskog

Saveza

o jednostranom

obustavljanju

atomskim naoružanjem. Ovo je bio još jedan dokaz od strane Sovjeta da postoji oštro povučena linija između dva lagera, socijalističkog lagera, koji koristi svoja dostignuća i svoje snage u službi mira, i kapitalističkog lagera, koji i dalje koristi najviše svojih snaga u destruktivnoj službi rata. Mi komunisti u Danskoj prolazili smo razne faze porasta i opadanja članstva, ali su poslednji izbori ponovo pokazali porast. Ovo treba tumačiti našim opštim delovanjem u interesu danske radničke klase kao i time što smo sve naše snage bacili u borbu za mir i što se svim snagama suprotstavljamo ratu . Konačno ovo treba tumačiti i velikim rezultatima koje su zemlje socijalizma, pre svega Sovjetski Savez, postigle u svojoj ekonomiji, nauci i tebnici. Ovo je učvrstilo veru radničke klase u socijalizam kao društvenu formu koja je daleko nadmašila kapitalizam. Kod nas je poznata opšta parola da čovek treba da uči dok je živ. Ja verujem i smem da kažem da smo mi svi u toku poslednjih godina izvanredno mnogo naučili, naročito o razlikama među ljudima zbog čega je neophodno poštovati svaku naciju i nacionalne težnje svih naroda. Ali, isto tako smo naučili da koliko mi bili različiti , ipak postoji jedno što nas veže : medunarodna proleterska solidarnost borbi za zajedničku stvar - socijalizam. Reči Karla Marksa : „ Proleteri svih zemalja ujedinite se“ imaju danas istu važnost kao i pre stotinu godina. Našoj Partiji , koja je pristupila Deklaraciji partija dvanaest socijalističkih zemalja, želja je da se uzdigne iznad svih smetnji u cilju postizanja ujedinjenja radničke klase, ujedinjenja slobodoljubivih i miroljubivih snaga u celom svetu, a pre svega jačanja jedinstva u komunističkim i radničkim partijama, kao i jačanja jedinstva u komunističkim i radničkim partijama svih zemalja. Mi smo uvereni da vaša želja da prisustvujemo vašem Kongresu kao delegati i naše učestvovanje može doprineti jačanju tog jedinstva i to mora da stoji pred nama kao glavna garantija da će stvar radničke klase postići svoj cilj . Ziveo Savez komunista Jugoslavije ! Zivela međunarodna solidarnost radničke klase! Živeo socijalizam ! (Buran aplauz.)

95

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Drugovi i drugarice, Kongres će pozdraviti uime Aziske socijalističke konferencije i uime Socijalističke partije Japana Tadataka Sata. (Aplauz.)

TADATAKA SATA : Dragi drugovi jugoslovenski komunisti, Za mene je najveća čast što mi se pružila prilika da prenesem pozdrave Socijalističke partije Japana VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije . Naša Partija izražava svoje najdublje poštovanje vašoj snažnoj aktivnosti, drugovi , vama koji ste vodili svoj narod od stvaranja Republike ka međunarodnom cilju obezbeđenja mira i nezavisnosti i ka vašem unutrašnjem cilju izgradnje socijalizma. Geografski, Jugoslavija i Japan su veoma udaljeni jedan od drugog, ali uprkos tome naš narod gaji velike simpatije prema jugoslovenskim narodima. (Aplauz . ) Ovo naročito dolazi do izražaja u poslednje vreme putem ličnih kontakta, ekonomskih i kulturnih veza . Socijalistička partija Japana, naročito posle posete njene partiske delegacije 1957 godine vašoj zemlji, ima sa vama tešnje veze nego ranije. Moram , nažalost, da priznam da Japan sada pripada zapadnom taboru. Međutim , socijalisti Japana snažno se zalažu za to da Japan ne pripada nijednom od dva bloka sila i da stekne nezavisan, neutralan položaj u svetskoj borbi . (Aplauz . ) Ova socija . listička politika postaje sve više i više popularna u japanskom narodu . Verujem da će pretstojeći opšti izbori , koji se očekuju negde u maju , ovo potvrditi. Vaš Savez se zalaže otpočetka za nezavisnost ne samo vaše zemlje već svih zemalja, za nezavisnost zasnovanu na ravnopravnosti , i on vodi politiku pozitivne koegzistencije. Taj put i ti principi su u potpunom skladu s našima. Isto je i sa našim protivljenjem nuklearnim oružjima . Naša Partija i vaš Savez bore se za zajedničku stvar socijalističke izgradnje . Polazeći od toga, naš Kongres je u januaru ove godine usvojio rezoluciju u kojoj se doslovce kaže da je ,veoma značajna jugoslovenska uloga u međunarodnom razvoju“.

96

Drugovi, Najhitnija je potreba da Jugoslavija i Japan sada ojačaju svoju socijalističku solidarnost za stvar svetskog mira. (Aplauz.) Trka u naoružanju velikih sila je još uvek akutna, a mi još uvek nemamo pretstavu o ogromnoj razornoj moći nuklearnih oružja. Jedini put da smanjimo međunarodnu zategnutost jeste da se svim zemljama garantuje njihova nezavisnost zasnovana na ravnopravnosti i da se svi, naročito Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, ujedine u politici pozitivne koegzistencije. Socijalistička partija Japana će nastaviti da doprinosi svoj udeo u razvijanju prijateljskih odnosa između naše dve zemlje i povečanju saradnje na kulturnom, ekonomskom i drugim poljima. Mi se iskreno nadamo da ćemo jačati našu solidarnost sa vašim Savezom komunista i verujemo da budućnost pripada vama, Savezu komunista Jugoslavije, vašoj zemlji . (Buran aplauz.)

Dragi drugovi, Čast mi je što mogu da isporučim naše bratske i iskrene pozdrave Kongresu Saveza komunista Jugoslavije uime Aziske socijalističke konferencije i partija koje joj pripadaju . (Aplauz.) Mi, aziski socijalisti, izražavamo svoje najdublje poštovanje mnogim dostignućima koje je ostvario vaš Savez u slavnoj socijalističkoj izgradnji sprovedenoj jedinstvom i predanošću Jugoslovena, pod sposobnim rukovodstvom vašeg Saveza. Doprinos koji vi dajete na međunarodnoj političkoj pozornici u smanjivanju međunarodne zategnutosti kao i vaša „politika pozitivne koegzistencije" naročito su duboko impresionirali aziske narode . Dragi drugovi , Molim vas da upamtite da je Aziski socijalistički pokret rođen i razvijan u toku intenzivne borbe protiv imperijalizma, kolonijalizma i feudalnih snaga. U isto vreme, mi takođe gajimo živo sećanje da su drugovi iz Saveza komunista Jugoslavije doveli do emancipacije svoje zemlje putem svoje herojske borbe protiv nacizma za vreme Drugog svetskog rata. Ja bih želeo da iskoristim ovu priliku da vam u vezi s tim izrazim naše poštovanje ; takođe bih želeo da verujem da su socijalisti Jugoslavije i Azije čvrsto ujedinjeni na zajedničkim osnovama. (Aplauz.) Nama je potrebno još čvršće jedinstvo kako bismo postigli svoje zajedničke ciljeve. Ovi zajednički ciljevi su da oslobodimo svet u kome živimo od pretnje rata i ostvarimo pet principa svet-

7 VII Kongres SKJ

97

skog mira kao i miroljubive principe postignute na Bandunškoj konferenciji. Naš neposredni zadatak nije da se priključimo bilo kojen , zapadnom ili istočnom, bloku , već da uložimo pozitivan napor u pravcu postizanja sporazuma između ovih blokova. Dragi drugovi, Sadašnja situacija u svetu odvodi struju popuštanja međunarodne zategnutosti u bujicu koja nosi opasnost od rata. Ovo stimulira i daje dalji potstrek našoj odlučnoj akciji u pravcu mira. Aziska socijalistička konferencija je čvrsto uverena i očekuje da Jugoslavija sa svojim pozitivnim akcijama zajedno sa azisko-afričkim narodima proširi i učvrsti tvrđavu medunarodnog mira. Želeo bih ovde da ponovo istaknem da naša tesna saradnja ima ogroman značaj u garantovanju mira i prosperiteta čovečanstva. (Aplauz.) Moja je najiskrenija želja, prema tome, da ovaj Kongres uspešno okonča svoj rad, kako bi označio dalji napredak ka miru i procvatu, ne samo za jugoslovenski narod već za čitav svet. Ziveo Savez komunista Jugoslavije ! Živelo čvrsto jedinstvo između Saveza komunista Jugoslavije i Aziske socijalističke konferencije! Ziveo svetski mir ! (Dugotrajan i buran aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Drugarice i drugovi, Kongres će pozdraviti uime Fronta nacionalnog oslobođenja Alžira Benkheda Benyouzsef. (Buran aplauz .) (Izlazak Benkheda Benyouzsefa delegati su pozdravili ustajanjem i dugotrajnim i burnim aplaudiranjem.)

BENKHEDA BENYOUZSEF : Drugovi , Uime Fronta nacionalnog oslobođenja ' Alžira, koji već četiri godine rukovodi oslobodilačkom borbom alžirskog naroda, pozdravljam VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije i želim mu najveći uspeh. (Buran aplauz .) Istovremeno pozdravljam čitav narod Jugoslavije.

886 98

Postoje mnoge zajedničke tačke u oslobodilačkoj borbi naša dva naroda. Kao što je bilo i kod vas, naš narod pokreće nesalomljiva koplja za oslobođenjem. Kao i kod vas, on treba da se odupre veoma jakom neprijatelju , koji raspolaže snažnim sredstvima. Alžirski narod se bori za svoju nezavisnost ograničenim sredstvima, protiv armije snabdevene materijalom Atlantskog pakta, koju sačinjava 600.000 ljudi, pored još 200.000 policajaca, žandarma i naoružanih koicna. (Aplauz.) Dve trećine avijacije i polovina francuske mornarice mobilisane su u borbi protiv nas. Uprkos toj ogromnoj ratnoj mašini , potpomognutoj diplomatskom, materijalnom i finansiskom pomoći od strane zemalja Atlantskog pakta, kolonijalizam je bio nesposoban da pobedi alžirski narod. Umesto da iz toga izvuku zaključke i da pregovaraju o miru, francuski upravljači su , naprotiv, proširili svoje oružane akcije. Oni pribegavaju totalnom ratu u kojem je, nažalost, civilno stanovništvo glavna žrtva. Naše šume i naše žetve se pale , naša sela stalno bombarduje francuska avijacija. Vazdušni napad izvršen 8 februara ove godine na tunisko selo Sakiet-Sidi- Jusef, koji je izazvao negodovanje svetskog javnog mnenja, samo je bleda slika onoga što se u Alžiru događa već četiri godine. Francuski kolonijalisti su pristupili prisilnom premeštanju stanovništva i sistematski iseljavaju čitava područja koja proglašavaju „zabranjenim zonama“ ili „ ničijom zemljom". Nije mnogo prošlo otkako je jedno alžirsko područje u neposrednoj blizini Tunisa, s površinom od 15 hiljada km i nastanjeno sa 350.000 stanovnika, bilo proglašeno „ zabranjenom zonom“. Mučenja su svakodnevna praksa, i slučaj mlade patriotkinje Džamile Buhired postao je simvol patnji od kojih ni žene nisu pošteđene. Ovaj rat su nam nametnuli francuski upravljači, koji neće da uvide da takvim metodima, silom i krvoprolićima, gušenjem spontane želje jednog naroda da bude svoj gospodar, kao što je to podvukao pretsednik Tito, „ neće moći da nađu rešenje problema. Trebalo bi - dodaje pretsednik Tito - da shvate da u današnjoj epohi , posle poslednjeg katastrofalnog rata, sve to doista prevazilazi ljudski razum : mi se prosto pitamo šta to znači i da li ljudi nisu ništa shvatili od onoga što se događa.“ Iako su narodi , uopšteno govoreći, saosećali sa stradanjima alžirskog naroda, nažalost to nije bio isti slučaj i u Francuskoj , gde rukovodioci radničke klase nisu delovali u antikolonijalističkom smislu i nisu se solidarisali sa alžirskim narodom, koji se bori Za svoju nezavisnost.

7#

99

I pored ekonomskih, finansiskih i političkih kriza koje trpi, Francuska nastavlja svoj istrebljivački rat da bi - kako proklamuje - zadržala „Alžir kao sastavni deo Francuske". Međutim, alžirsko pitanje, kao što vam je poznato, dobilo je međunarodni značaj . Ono je bilo triput na dnevnom redu Ujedinjenih nacija. Sve više i više alžirski sukob ugrožava svetski mir. U 1956 godini on je gurnuo Francusku da učestvuje u agresiji na Suec. Danas se francuski upravljači upuštaju ponovo u povrede teritorije susednih, od nedavno nezavisnih zemalja, Tunisa, Maroka i Libije. U tom smislu, svako se još dobro seća bombardovanja Sakiet-Sidi-Jusefa. Brodove stranih narodnosti zaustavlja francuska mornarica u zapadnom Sredozemlju , povređujući na taj način slobodu plovidbe i međunarodnu saradnju. Iako je danas svetsko javno mnenje preokupirano konferencijom na najvišem nivou i obustavljanjem nuklearnih i atomskih proba u cilju smanjivanja međunarodne zategnutosti , ono ne treba da zaboravi da se u Alžiru već četiri godine vodi pravi rat koji ugrožava mir i svetsku bezbednost u Severnoj Africi i Sredozemnom Bazenu . Dužnost je svakog čoveka prožetog idejom mira da radi na obustavljanju ovog rata. Alžirski narod bori se za jednu pravičnu stvar, kao što su se borili narodi Jugoslavije . On traži da se oslobodi kolonijalnog tutorstva i da kod sebe zavede sistem demokratije , društvenog i ekonomskog napretka . On računa na simpatije i pomoć svih naroda sveta prožetih idejom mira i pravde a posebno naroda Jugoslavije, čiji je Savez komunista njegova osnovna pokretačka snaga. (Aplauz.) Front nacionalnog oslobođenja želi VII Kongresu SKJ uspešne rezultate u njegovom radu. (Buran aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Uime graditelja Autoputa Zagreb - Ljubljana Kongres će pozdraviti Bećir Mehonjić, član Glavnog štaba omladinskih radnih brigada. (Aplauz.)

100

BECIR MEHONJIĆ : Drugovi i drugarice , Devet hiljada mladića i devojaka, graditelja prve smene Autoputa „Bratstvo- jedinstvo“ poslalo nas je da vam u njihovo ime isporučimo tople pozdrave i zaželimo uspešan rad na Kongresu . (Aplauz.) Mi smo uvereni da nije bilo i da nema zadatka koji mlada generacija Jugoslavije, svojim poletom, požrtvovnošću i oduševljenjem, snagom i umom ne bi mogla izvršiti kad to od nje zatraže Savez komunista i drug Tito . (Buran aplauz.) Ovu, kao i ranije radne akcije iskoristićemo ne samo za izgradnju moderne autostrade, nego još i više za izgrađivanje socijalističkog lika mladih ljudi, za svestranije obrazovanje desetina hiljada mladih građana Jugoslavije. (Aplauz.) Mi smo trenutno na najistaknutijoj koti omladinskog fronta naše zemlje. Ali, mi ni u čemu nismo drukčiji od čitave naše omladine. Dve stotine hiljada mladih ljudi javilo se za ovu akciju , a samo jedna četvrtina od toga broja moći će ove godine da učestvuje u njoj . Mi smo savremena jugoslovenska omladina. Ta reč u našem tumačenju znači nepoštednu borbu za slobodu i pravednost, znači vedrinu, ljubav i plemenitost, znači pravu mladost a to je snaga. (Aplauz.) To potvrđuje svaki kubik zemlje ugrađene u nasipe novog Autoputa, svaki novi pojam upoznat na jednom od kurseva duž našeg puta, svaki osmeh mladog lica na našim gradilištima. Graditelji u čije ime smo došli da vas pozdravimo obavezali su nas da još jednom pred vama svima potvrdimo da ćemo ostvariti obećanje dato drugu Titu na VI Kongresu NOJ, - da ćemo deo Autoputa predviđen za izgradnju u ovoj godini predati zajednici najkasnije do Dana Republike, 29 novembra, i time održati svoju omladinsku reč. (Buran aplauz.) Ziveo VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije ! Ziveo drug Tito! (Buran aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Drugovi i drugarice, Prelazimo na drugu tačku dnevnog reda : ,,Izveštaj Centralnog komiteta o radu Saveza komunista Jugoslavije i Referat o organizaciono-političkim zadacima Saveza komunista Jugoslavije“.

101

Pošto su delegati ranije primili pismeni Izveštaj Centralnog komiteta o radu Saveza komunista Jugoslavije, predlažem da se Izveštaj ne čita. Prima li se predlog? (Prima se jednoglasno.)

IZVEŠTAJ CENTRALNOG KOMITETA O RADU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE OD ŠESTOG DO SEDMOG KONGRESA Izveštaj koji Centralni komitet podnosi Sedmom kongresu daje opšti pregled rada Saveza komunista u periodu između Šestog i Sedmog kongresa. Delatnost Saveza komunista Jugoslavije bila je svestrana. Njegova politička i ideološka aktivnost, organizatorska uloga njegovih rukovodstava i organizacija, njegovo stalno dejstvo i vodeća uloga u borbi za puniji i svestraniji socijalistički razvitak, za dalji razvitak društvenog samoupravljanja, za podizanje socijalističke svesti radnih ljudi bili su u ovom periodu socijalističke izgradnje vrlo zamašni . Zbog toga jasnu pretstavu o rezultatima rada Saveza komunista moguće je dobiti samo ako se na njegovu aktivnost gleda u uskoj povezanosti sa celokupnim procesom izgradnje socijalističke Jugoslavije i sa aktivnošću svih društveno-političkih faktora u izgradnji socijalizma. Mnogi rezultati našeg dosadašnjeg razvitka već su poznati i pretresani na drugim mestima. Na kongresu će biti podneti posebni referati o radu i zadacima Saveza komunista, kao i Nacrt programa SKJ, u kojima se takođe ocenjuje i period naše izgradnje između dva kongresa. Zbog toga se ovaj izveštaj ograničava pre svega na to da u opštim crtama iznese aktivnost Saveza komunista, njegovih organizacija i rukovodstava, njegovu ideološku i političku delatnost, njegovu organizatorsku ulogu , njegov unutrašnji život i razvitak i prikaže njegove uspehe i slabosti u vreme između Sestog i Sedmog kongresa.

REZULTATI RADA I BORBE SAVEZA KOMUNISTA ZA SOCIJALISTIČKU DEMOKRATIJU I OPŠTI RAZVITAK ZEMLJE Rukovodeći se teorijom naučnog socijalizma i iskustvima međunarodnog radničkog pokreta, a na osnovu vlastitih iskustava stečenih u borbi za izgradnju socijalizma, naročito dvogodišnjeg

102

iskustva u upravljanju radnika preduzećima, Šesti kongres Saveza komunista Jugoslavije je odredio ciljeve, formulisao liniju i postavio zadatke Savezu komunista Jugoslavije u borbi za dalju izgradnju socijalizma u našoj zemlji. U osnovi svih tih odluka leži čvrsta orijentacija na dalji što brži i skladniji privredni razvitak zemlje, na izgradnju odgovarajućeg društveno-ekonomskog sistema, koji će pogodovati takvom razvitku obezbeđujući što je moguće bolje osnovne interese radnih masa i potstičući njihovu inicijativu ; orijentacija na izgradnju celovitog sistema socijalističke demokratije i na što svestranije idejno i političko uzdizanje i vaspitavanje širokih masa trudbenika putem njihove vlastite socijalističke prakse i idejno-političkog delovanja svesnih socijalističkih snaga. Ta orijentacija je proizilazila iz idejnih i političkih pretpostavki: da je socijalizam društveno uređenje zasnovano na društvenim sredstvima za proizvodnju, u kome su društveni odnosi oslobođeni svih elemenata eksploatacije ; da stvarni demokratizam za radne ljude postoji onda kada oni svakodnevno učestvuju u upravljanju privredom i svim državnim, političkim i javnim poslovima i tim upravljanjem postepeno pretvaraju i državu u mehanizam društvenog samoupravljanja ; da se stvaralačke sposobnosti i samoinicijativa radnih ljudi mogu u punoj meri razviti tek u uslovima demokratskog upravljanja privredom i društvenim poslovima ; da radnička klasa ne može odlučivati o svojoj sudbini ni postati osnovna pokretačka snaga društvenog progresa ako sebi ne obezbedi neposredno odlučivanje u proizvodnji i raspodeli ; da društveno-ekonomski sistem i sistem socijalističke demokratije može stvarati i razvijati samo aktivan , materijalno i moralno zainteresovan pojedinac, kome će u tom sistemu biti zagarantovana nezavisnost i sloboda njegove ličnosti u svim oblastima njegovog života i delatnosti. Ovakav socijalistički razvitak zemlje može se obezbediti samo stalnim razvijanjem svesti radničke klase i čitavog naroda i daljim jačanjem bratstva i jedinstva ravnopravnih naroda Jugoslavije. Pritom će se morati voditi uporna borba protiv antisocijalističkih snaga i tendencija koje će se njemu isprečavati, a među kojima se posebno ističu : opasnosti od birokratskih državno-kapitalističkih tendencija, opasnosti od lokalizma kao izraza nedovoljne svesnosti o potrebama celine, sitnoburžoaske i slične tendencije povratka na staro. S tim u vezi, pred svesne socijalističke snage postavljali su se novi , još odgovorniji zadaci . Zbog svega toga 103

Savez komunista Jugoslavije morao je menjati svoje mesto, način i sistem rada. Ovakav razvitak i ovakvi odnosi mogli su se obezbediti 1 izgrađivati na odgovarajućoj materijalnoj bazi , i svaki napredak u političkim odnosima usko je bio vezan sa uspesima u ekonomskom razvitku . U uslovima još nerazvijene materijalne baze nije se lako i bez teškoća mogao razvijati sistem socijalističke demokratije. Ali naše kretanje napred, naše društveno -ekonomske potrebe zahtevale su stvaranje novih socijalističkih odnosa u proizvodnji , široko učešće masa ne samo u upravljanju proizvodnjom već i u raspodeli . Zato je to bilo jedno od najtežih i najsloženijih razdoblja u našem posleratnom razvitku . Godine uoči i posle Šestog kongresa nosile su i pečat teškog položaja naše zemlje posle 1948 godine. Takav položaj a i ekonomska zaostalost primoravali su nas, pored ostalih uzroka, na menjanje mnogih bitnin elemenata u našoj privrednoj politici i zahtevali ogromne žrtve od naših radnih ljudi. Zato taj period karakterišu razne disproporcije i neusklađenosti u unutrašnjem kretanju , stagnacija životnog standarda , nepostojanje dovoljnih rezervi, deficit u platnom bilansu itd. Pored toga, otklanjanje zatečene privredne zaostalosti i čuvanje nacionalne nezavisnosti zahtevali su odgovarajući brži tempo investicione izgradnje i ograničeni nivo opšte potrošnje. U takvim opštim i materijalnim uslovima i na tadašnjem nivou proizvodnih snaga nije se, razumljivo , mogla brzo stvoriti šira materijalna osnova organa samoupravljanja, ni povoljniji uslovi za slobodan i plodan rad privrednih organizacija i komuna. To je u odgovarajućoj meri ograničavalo aktivnost samoupravnih organa, njihovo interesovanje i inicijativu u razvijanju proizvodnje. Zbog takvih objektivnih uslova nekoliko godina bilo je neophodno usklađivati izgradnju i razvitak sistema socijalističke demokratije sa stvarnim materijalnim mogućnostima . Tadašnje okolnosti, same po sebi, zahtevale su izvesnu postepenost u savlađivanju te protivrečnosti . Postojeća ekonomska baza diktirala je i odgovarajuće metode i tempo razvijanja socijalističke demokratije. Ulogu Saveza komunista u proteklom periodu treba gledati i ocenjivati u svetlosti te složene i teške borbe za privredni razvitak zemlje i za izgrađivanje socijalističke demokratije. Uspeh Saveza komunista i jeste u tome što je on u svakoj datoj fazi razvitka umeo naći mogući sklad između tendencije ka bržoj demokratizaciji i postojećih materijalnih mogućnosti, što je umeo naći najcelishod-

104

nije oblike razvitka društva i najefikasnije oblike i metode razvijanja privrednog sistema na liniji ostvarivanja što demokratskijih odnosa u društvu i što slobodnijih odnosa u ekonomskom životu .

REZULTATI U PRIVREDNOJ IZGRADNJI Sumirajući dotadašnja dostignuća, Šesti kongres SKJ je postavio sledeće osnovne zadatke u oblasti privrede : završavanje ključnih objekata industriske izgradnje ; kurs na sistematsko otklanjanje disproporcija u privredi , naročito ukazujući na značaj bržeg razvitka poljoprivrede, saobraćaja i podizanja društvenog standarda ; potrebu daljih napora na otklanjanju teškoća u platnom bilansu. Šesti kongres je posebno ukazao na to da jedan od bitnih faktora bržeg socijalističkog i ekonomskog razvitka pretstavlja dalje jačanje socijalističkih odnosa u privredi, kao i dalji razvoj privrednog sistema , čime će ojačati inicijativa i materijalna zainteresovanost neposrednih proizvođača. Privredni razvitak naše zemlje od Šestog kongresa do danas karakterišu brzi porast proizvodnje, kao i porast svih oblika potrošnje, ostvarivanje daljih dubokih promena u privrednoj strukturi i postepeno otklanjanje osnovnih disproporcija u privredi, dalje razvijanje socijalističkih proizvodnih odnosa uz stalno jačanje materijalne baze radničkog samoupravljanja i narodnih odbora i dalju izgradnju i usavršavanje privrednog sistema. Proces izgradnje novog privrednog sistema i brzi privredni razvitak nužno su zaoštrili mnoga pitanja i istakli mnogobrojne probleme. Sasvim je jasno da bez rukovodeće uloge Saveza komunista, njegove organizatorske i političke sposobnosti , njegovog jedinstva i doslednosti u sprovođenju odluka Šestog kongresa ne bismo mogli da uspešno vodimo ceo proces demokratizacije u željenom pravcu, da što bezbolnije savladamo čitav splet privrednih i drugih teškoća s kojima smo se suočavali i da u isto vreme stalno krećemo napred društvene odnose i privredni sistem. Zahvaljujući tome, postignuti su veliki rezultati u privrednoj izgradnji. Od 1952 do 1957 godine društveni bruto proizvod porastao je za preko 67% , a nacionalni dohodak za 68% ili prosečno godišnje po stopi za 11 % . Najbržim tempom povećana je industriska proizvodnja, i to prosečno godišnje za 12,6 %. 105

Uporedo s postepenim otklanjanjem osnovnih disproporcija u našoj privredi i s porastom društvene proizvodnje došlo je u tom periodu i do znatnih promena u njenoj strukturi. Dok je ukupna proizvodnja od 1952 do 1957 godine porasla za 67%, proizvodnja sirovina i drugih predmeta rada povećala se znatno bržim tempom, to jest za 77,2% , proizvodnja sredstava potrošnje za 63,7% , dok je proizvodnja sredstava rada porasla svega za 36,2% . Time su istovremeno stvarani uslovi i za budući brži i usklađeniji privredni razvitak uopšte, a posebno za razvitak onih oblasti proizvodnje i potrošnje koje su ranije zaostajale . Brzi porast industriske proizvodnje i dalje povećavanje njenog učešća u ukupnoj proizvodnji i nacionalnom dohotku pretstavljali su jedan od osnovnih činilaca privrednog poleta. Na to su znatno uticali postignuti rezultati u dovršavanju ključnih objekata, čime je stvorena neophodna industriska osnova za dalji ekonomski i društveni razvitak. Ostvarivanje programa ključne kapitalne izgradnje u ovom periodu usklađivano je s merama za stabilizaciju privrede i za postepeno podizanje društvenog standarda i lične potrošnje. U toku 1955 godine, a posebno u 1956 godini , na tržištu je postignuta relativna stabilnost koja se nastavila i u 1957 godini. Brzi porast proizvodnje i dohotka, uz istovremeno povećavanje razmene sa inostranstvom, omogućava nastavljanje procesa stabilizacije privrednog razvitka i stabilizacije tržišta. Porast proizvodnje i visoka investiciona ulaganja u proteklom razdoblju doveli su do stalnog i relativno brzog porasta zaposlenosti. Godine 1957 u radnom odnosu bilo je 2,820.000 stanovnika prema 2,283.000 u 1953 godini . Ovakvo brzo menjanje ekonomske strukture stanovništva, koja je odraz dubokih promena u celoj privredi , dovelo je do daljih značajnih izmena u načinu i uslovima života, kako gradskog tako i seoskog stanovništva. U tom procesu naročito je bio brz porast stanovništva u velikim gradovima i industriskim centrima, što je stvaralo i pooštravalo naročito stanbenokomunalne probleme, probleme snabdevanja i probleme školstva. Jedan od najznačajnijih rezultata privrednog razvitka Jugoslavije jeste i ubrzanje privrednog razvoja zaostalih područja . To se ogleda u tempu razvitka proizvodnih snaga i u porastu društvenog standarda i lične potrošnje na ovim područjima. Razvitak ovih područja uslovili su kako politički tako i ekonomski razlozi : prirodna bogatstva, potreba uklanjanja ostataka naturalne privrede, proširivanje unutrašnjeg tržišta i potreba stvaranja materijalnih uslova za učvršćivanje i dalji razvitak socijalističkih odnosa na tim područjima. Rezultat takve ekonomske politike pret106

stavlja naročito značajan porast proizvodnih snaga --- brži nego što je bio u proseku za celu zemlju -- bas na područjima onih republika koje su posle rata bile privredno najnerazvijenije (NR Bosne i Hercegovine i NR Crne Gore, a zatim NR Makedonije). Takva politika ekonomske ravnopravnosti pokazala se kao neophodna potreba privrednog razvitka zemlje i daljeg jačanja bratstva i jedinstva naših naroda. Promene koje su u proteklom razdoblju postepeno vršene u strukturi proizvodnje, kao i u strukturi investicionih ulaganja, naročito posle 1955 godine, u osnovi su povezane sa stvaranjem uslova za stabilan porast životnog standarda, posebno gradskog stanovništva. Zivotni standard rastao je u periodu 1952-1957 prosečno za 7,8% godišnje, a lična potrošnja za 6,3%. Društveni standard , posebno neprivredne investicije, rastao je brže. Ulaganja u stanbeno-komunalnu delatnost 1952 godine iznosila su svega 27,5 milijardi dinara, a 1957 godine već 76,8 milijardi. Investiciona ulaganja u kulturno-socijalnu delatnost povećana su od 5,5 milijardi u 1952 godini na 25,2 milijardi u 1957 godini (za 4,5 puta) . Za kretanje lične potrošnje karakteristična su dva momenta: s jedne strane, porast ukupnog obima lične potrošnje, a, s druge, nestabilnost i relativno zaostajanje potrošnje u velikim gradovima i industriskim centrima za njenim ukupnim porastom . U 1952 godini lična potrošnja i društveni standard uopšte bili su, zbog napora koji su učinjeni na savlađivanju posledica blokade i zbog sušne godine, na najnižem nivou . Kasnije, postepeni porast lične potrošnje sve do 1957 godine nije omogućavao veću diferenciranost ličnih dohodaka u gradovima i industriskim centrima. Međutim, brzi porast industriske proizvodnje i promene u njenoj strukturi, skladnije kretanje investicija i nivoa životnog standarda u odnosu na porast nacionalnog dohotka stvorili su na kraju ovog perioda uslove za stabilniji porast lične potrošnje i za brže promene u sistemu raspodele ukupnog prihoda u preduzećima. Izgradnji kadrova za privredu nije bila posvećena dovoljna pažnja, tako da je na tom području ostao još niz otvorenih pitanja, koja će biti potrebno rešavati u narednom periodu . To se naročito odnosi na srednji stručni kadar, s obzirom na nedovoljne kapacitete stručnih škola i nedovoljan broj učenika. Kod kadrova s visokom školom, pored problema nedovoljnih kapaciteta u pojedinim strukama, kao važniji problem ističe se sporost završavanja studija na fakultetima. 107

Opšti razvitak zemlje i pre svega industrijalizacija stvorili su uslove za stalno proširenje naših ekonomskih odnosa s drugim zemljama. (Ukupan izvoz roba i usluga od 1952 do 1957 godine porastao je za 78,4% , a uvoz roba i usluga za 70,7% .) Razvitak poljoprivrede i socijalističkih odnosa na selu posle Sestog kongresa kretao se sporije nego na drugim privrednim područjima. Iskustvo je pokazalo da se brži preobražaj poljoprivrede može ostvariti samo jačanjem socijalističke privrede u celini, orijentacijom socijalističke zajednice na sve veće svestrano unapređenje poljoprivrede na osnovu jasno formulisanih principa socijalističkog preobražaja sela, uz sve veća materijalna ulaganja u poljoprivredu , i maksimalnim jačanjem inicijative svih socijalističkih činilaca na selu . Na osnovu promenjene agrarne politike usledio je niz zakonskih propisa i drugih mera kojima je bio cilj da se odnosi u poljoprivredi usklade s promenama u društvenim odnosima i s novim privrednim sistemom. Izvršena je reorganizacija zadrugarstva i regulisani su imovinski odnosi u zadrugama , likvidirani su kruti oblici administrativnih intervencija s područja ekonomskih odnosa na selu, čime je, pored ostalog, omogućeno i preduzimanje drugih mera, kako za unapređenje poljoprivredne proizvodnje tako i za njen socijalistički preobražaj . Reorganizacija radnih zadruga doprinela je da se unutrašnji odnosi i upravljanje u zadrugama razvijaju u skladu sa socijalističkim odnosima u celoj privredi . Likvidacija svake prinude u udruživanju individualnih proizvođača i kurs na njihovo slobodno udruživanje, kao i uticanje ekonomskim sredstvima na proces unapređenja socijalističkog preobražaja poljoprivrede, omogućeni su snažnim porastom socijalističkih materijalnih i društvenih snaga. Sve te mere značile su izgrađivanje takvih odnosa i stvaranje takvih uslova koji onemogućuju jačanje kapitalističkih elemenata na selu i sprečavaju eksploataciju radnog seljaštva . Sve te mere bilo je moguće preduzeti kada su se za njih stvorili objektivni uslovi, a naročito posle opšteprivrednog napretka, posebno razvitka industrije. Uključivanje individualnog gazdinstva u proces unapređenja i modernizacije poljoprivrede i korišćenje njegovih sopstvenih rezervi u našim uslovima bilo je jedino moguće uz njegovo povezivanje sa socijalističkim snagama i društvenim sredstvima za proizvodnju . Takva opšta orijentacija nužno je nametala, pored ostalog, potrebu osposobljavanju zemljoradničkih zadruga da bi one, razvijajući raznovrsne oblike, upravljajući društvenim sredstvima, po-

108

stale nosioci procesa unapređenja poljoprivrede i socijalističkog preobrażaja sela. U 1956 godini , a naročito u 1957 godini, zadruge snažnije proširuju svoju materijalnu osnovu razvijajući se postepeno u samostalne socijalističke ekonomske organizacije . Uspostavljanjem sve širih odnosa sa individualnim proizvođačima, postignuti su prvi rezultati u afirmisanju opštih zadruga kao nosilaca proširene reprodukcije u poljoprivredi i kao faktora od kojih zavisi dalje podizanje standarda individualnih proizvođača . Uporedo s jačanjem zadružnih fondova razvijaju se sve širi oblici proizvodne kooperacije između zadruga i individualnih proizvođača . Krupna poljoprivredna imanja (poljoprivredna dobra, seljačke radne zadruge i ekonomije) učinila su u poslednjim godinama značajan napredak u postizanju visokih prinosa, povećanju produktivnosti rada i u rentabilnijem poslovanju , čime postaju faktor na tržištu i potstiču modernizaciju procesa proizvodnje u čitavoj poljoprivredi. Rad i razvitak zemljoradničkih zadruga , rezultati u proizvodnji koje su one postigle u kooperaciji sa individualnim proizvođačima u poslednje dve godine, kao i razvitak krupnih socijalističkih gazdinstava, pokazuju da smo našli pravilan put kojim treba da ide proces unapređenja i socijalističkog preobražaja poljoprivrede. Dosadašnji uspesi i uspon zadruga, mnogobrojni oblici kooperacije i ujedinjavanja koji omogućuju tešnje povezivanje interesa socijalističke zajednice sa interesima individualnih proizvođača , saznanje i shvatanje širokih narodnih masa i naših kadrova da su uloga i značaj zemljoradničkih zadruga u socijalističkom preobražaju sela pravilno postavljeni i, konačno, sve značajnije plansko ulaganje materijalnih sredstava i sistematsko uvođenje i primenjivanje savremenih proizvodnih metoda u poljoprivredi — sve to danas pretstavlja ozbiljnu materijalnu snagu koja omogućuje da naše radno seljaštvo pristupi širokom usvajanju savremenih metoda poljoprivredne proizvodnje i time ubrza razvitak poljoprivrede na socijalističkim osnovama. Poboljšanju stanja u poljoprivredi i napretku u razvijanju socijalističkih odnosa na selu doprinela su povećana ulaganja materijalnih sredstava zajednice, naročito u poslednje vreme. Dok je u 1952 godini u poljoprivredu bilo uloženo svega 13,5 milijardi dinara za investicije, u 1953 godini ulaganja su iznosila 20,5 milijardi , a u 1957 godini preko 40 milijardi (ne računajući regres za niže cene) . Za 1958 godinu predviđa se ulaganje oko 60-70 milijardi dinara, a u 1961 godini ono će porasti na preko 100 milijardi dinara.

109

Ostvareni materijalni uslovi na bazi industrijalizacije zemlje, krupne promene u privrednom sistemu, razvoj i jačanje organa društvenog samoupravljanja omogućavaju brzi razvitak poljoprivrede i sela i njeno dovodenje u sklad sa odnosima u drugim oblastima privrede . Pravac kojim se kreće dalji razvitak naše poljoprivrede u skladu je i s našim celokupnim društveno- ekonomskim sistemom. On je jasno obeležen Rezolucijom Savezne narodne skupštine o perspektivnom razvitku poljoprivrede i zadrugarstva. Od ogromnog značaja za ovakav privredni razvitak bilo je sprovođenje zaključaka sa Proširenog sastanka Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Četvrtog plenuma Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije o bržem otklanjanju disproporcija u razvitku privrede, o podizanju životnog standarda, pre svega životnog standarda gradskog stanovništva, kao glavnom zadatku , o bržem razvitku poljoprivrede, o potrebi usavršavanja privrednog sistema u pravcu jačanja položaja i razvijanja materijalnog interesa radnog čoveka neposrednim vezivanjem njegovog dohotka sa uspehom i poslovanjem privrednih organizacija i s njegovim ličnim doprinosom . Takva privredna politika, ogromni napori radnih ljudi, pre svega radničke klase i Saveza komunista Jugoslavije, i njihova stvaralačka inicijativa, koja se razvijala upravo preko organa samoupravljanja , uslovili su takav porast materijalnih snaga društva da je omogućeno postepeno ublažavanje mnogih disproporcija, što će u narednom periodu dovesti do većeg usklađivanja razvitka u raznim oblastima života. Uspostavljale su se skladnije proporcije između proizvodnje i raspodele, između porasta dohotka i plata u privredi ; ostvarivala se veća saglasnost unutar investicione politike : između industrije i poljoprivrede, između kratkoročnih i dugoročnih investicija ; stvarane su veće rezerve ; menjana je struktura raspodele nacionalnog dohotka ; stvarani su uslovi za skladnije razvijanje proizvodnih snaga, za povećanje produktivnosti rada, za osetniji porast životnog standarda. Znatno je ojačala materijalna baza društvenog samoupravljanja. Tri četvrtine društvenog prihoda iz socijalističkog sektora, ne računajući kredite iz centralnih investicionih fondova, nalazilo se 1957 godine na neposrednom raspolaganju i odlučivanju organa društvenog upravljanja. U takvim uslovima mogle su se i uneti kvalitetne promene u raspodelu dohotka i obezbediti pravo privrednim organizacijama da, posle podmirenja obaveza prema zajednici, same odlučuju i raspoređuju ostvareni dohodak na lične dohotke radnika i na

110

svoje fondove, pravo da sami proizvođači određuju koji će deo sopstvenog prihoda upotrebiti za svoju ličnu potrošnju . Na taj način stvaraju se uslovi da radni čovek koji ostvaruje lični dohodak na društvenim sredstvima za proizvodnju - uzme na sebe, na osnovu neposredne zainteresovanosti, neposrednu brigu i odgovornost za dalje razvijanje proizvodnih snaga, za stvaranje akumulacije, za politiku investicija itd. Opšti porast proizvodnih snaga, jačanje novih društvenih odnosa i proširenje njihove materijalne baze, povećana sposobnost naše privrede za dalji razvitak iz sopstvenih sredstava, dalji razvitak i usavršavanje privrednog sistema - sve je to omogućilo da se na tim osnovama izgradi dugoročnija politika privrednog razvitka Jugoslavije, koja je razrađena u Društvenom planu privrednog razvitka Jugoslavije za 1957-1961 godinu .

POSTIGNUĆA NA PODRUČJU SOCIJALNE I ZDRAVSTVENE ZAŠTITE NARODA U oblasti socijalno-zdravstvene zaštite postignuti su značajni uspesi. Oni se ogledaju kako u rešavanju pojedinih krupnih problema tako i u daljoj izgradnji sistema socijalne i zdravstvene zaštite stanovništva. Regulisana su i povećana brojna prava naših građana, a materijalna osnova za ostvarivanje tih prava znatno je proširena. U razdoblju od 1953 do 1957 godine broj socijalno osiguranih građana povećao se za 43% i obuhvata preko 41% starovništva, a rashodi socijalnog osiguranja povećali su se za 59% . Rashodi zdravstvenog osiguranja povećali su se od 25 na 57 milijardi, a troškovi besplatnog lečenja neosiguranog stanovništva od zaraznih i drugih bolesti od 4,4 na 8,1 milijardi . Mreža zdravstvenih ustanova veoma se razvila. Broj medicinskih kadrova znatno je porastao (1952 godine na jednog lekara bilo je 2.280 stanovnika, a 1957 godine 1.650 stanovnika). Broj uživalaca prava na penziju i invalidninu rada porastao je od 392.000 na 493.000 . U 1957 godini isplaćivao se dodatak na decu za 1,734.000 dece, 320.600 lica uživalo je ratnu vojnu invalidninu, a oko 72.000 primalo je stalnu socijalnu pomoć. Zahvaljujući tome što je zajednica bila u stanju da obezbedi znatnija materijalna sredstva i što je sproveden niz organizacionih i drugih mera u oblasti socijalne politike i zdravstva, ostvareni su značajni rezultati u poboljšavanju i unapređivanju zaštite na radu, zaštite majke i deteta, u iskorenjivanju zaraznih bolesti , u razvi-

111

janju preventivne zdravstvene službe, u obezbeđivanju i zbrinjavanju dece poginulih boraca i žrtava fašističkog terora. Iako su u zdravstvo poslednjih godina uloženi veliki napori i velika sredstva, što je dalo značajne rezultate, biće potrebno ubuduće ulagati znatno veće napore i sredstva u cilju daljeg unapređenja zdravlja našeg naroda, i to u prvom redu za preventivu . Jedan od vrlo važnih problema u zdravstvu jeste zdravstvena kultura naroda. Biće potrebno pojačati napore u tom pravcu koristeći dosadašnja pozitivna iskustva (kao što su iskustva organizacija Crvenog krsta i drugih) , tražeći nove mogućnosti i razvijajući nove oblike širokog delovanja na zdravstvenom prosvećivanju naroda. Visoka zdravstvena kultura širokih masa pomoći će da se stvaraju povoljniji uslovi za njihovo plodotvornije učestvovanje u rešavanju zdravstvenih problema . Time će naša zdravstvena služba sve više dobijati karakter društvene službe. Materijalna egzistencija obezbeđena je ogromnom broju građana čije zdravstveno stanje, starost ili druge okolnosti onemogućuju da sami privređuju ili da obezbede dovoljna sredstva za vlastito izdržavanje i za izdržavanje svoje porodice . Izdvajanje sredstava u te svrhe zahtevalo je krajnje napore celog društva, u prvom redu radničke klase . Naši radni ljudi usvojili su ovako široko razgranatu zaštitu kao tekovinu Revoiucije i socijalističkog razvitka društva. Međutim, potrebno je voditi upornu borbu da se, uporedo s daljom izgradnjom sistema, obezbedi pravilno, zakonito ostvarivanje tih prava i racionalna upotreba velikih sredstava koja zajednica u tu svrhu odvaja. Pokazalo se da nije dovoljno postaviti čvrste osnove sistema i široka prava utvrđena zakonskim propisima, već treba istovremeno suzbijati birokratske postupke i zloupotrebe prilikom ostvarivanja tih prava. Svesne socijalističke snage, a u prvom redu komunisti, aktivno su sudelovali u neposrednom rešavanju ovih zadataka , a pošto se radi o izrazito društvenom poslu , njihova je dužnost da tome još više doprinesu.

REZULTATI NA PODRUČJU PROSVETE, NAUKE I KULTURE U duhu smernica Šestog kongresa , SKJ je u proteklom periodu veliku brigu posvetio problemima s područja prosvete i kulture i načinu delovanja i uticanja u toj oblasti. To se odražava i u činjenici da se o pitanjima s područja prosvete i kulture rasprav-

112

ljalo na republičkim kongresima SKJ, posebnim plenumima centralnih komiteta, savetovanjima u organizacijama i aktivima SKJ, kao i u tome da je veliki broj članova SKJ, pored drugih građana, bio angažovan u raznim društvenim organima upravljanja u prosveti i kulturi. Sam društveno-politički razvitak zahtevao je da se tim pitanjima pokloni veća pažnja. Naročito je pitanje vaspitavanja i obrazovanja mladih generacija dobilo - i radnih ljudi uopšte prvorazredni društveni značaj , ne samo zbog potrebe da se podignu stručne odnosno proizvodne kvalifikacije stanovništva već i zbog novog položaja naših trudbenika i njihove uloge u sistemu društvenog samoupravljanja . U oblasti prosvete i školstva, naročito poslednjih godina, povećane su mogućnosti školovanja omladine. U školskoj 1956 57 godini u svim vrstama škola bilo je 2,189.857 učenika i studenata, što pretstavlja 14,2% od ukupnog stanovništva. Posebna pažnja posvećena je razvitku škola za obavezno školovanje, što je omogućilo da se skoro sva deca dorasla za školovanje obuhvate osnovnom školom, a sve veći broj dece obuhvata sc i višim stupnjem obaveznog školovanja . Naročito značajan napredak u našem školstvu pretstavlja razvitak stručnih škola. Od školske 1953 54 godine broj učenika u svim vrstama stručnih škola u stalnom je porastu , što znači da je u izvesnoj meri otklonjena ranija pojava zanemarivanja stručnog školovanja. Za razvitak stručnog školstva od posebnog je značaja osnivanje fondova za kadrove u privredi . Ovim fondovima obezbeđeno je, do kraja 1957 godine , ukupno oko 18 milijardi dinara doprinosa privrednih preduzeća, od čega samo u 1957 godini više od deset milijardi dinara. Na univerzitetima i drugim visokim školama znatno je povećan broj studenata, koji je dostigao maksimum u 1954 55 godini sa 62.875 upisanih studenata. Univerziteti su od oslobođenja do 1956 godine dali društvu 44.442 visokokvalifikovana stručnjaka , a broj diplomiranih raste iz godine u godinu , što pretstavlja doprinos našoj socijalističkoj izgradnji . Na području prosvetnog rada sa odraslim stanovništvom, kojim su se do nedavno pretežno bavile društvene organizacije, u poslednje vreme je učinjen znatan napredak . Pored delatnosti radničkih i narodnih univerziteta, brojnih kurseva održanih po 8 VII Kongres SKJ

113

raznim ustanovama i preduzećima, obrazovanje odraslih se vrši i u posebnim školama gde oni stiču opšte i stručno obrazovanje ili upotpunjuju svoju stručnu spremu . Broj polaznika samo น školama za odrasle u poslednjih nekoliko godina skoro se udvostručio. Brzi razvitak našeg školstva i naglo povećavanje broja učenika i studenata otvorili su, s obzirom na ograničene materijalne mogućnosti zajednice, niz problema u pogledu razvijanja materijalne baze (školskog prostora , opreme škola i sl . ) , što je iziskivalo velike napore zajednice. Do 1956 godine ulagana su velika društvena sredstva u jačanje materijalne baze (izgrađeno je 4.380 škola, ne računajući zgrade fakulteta i ostalih visokih škola) , koja, i pored toga, ni izdaleka ne zadovoljava. U perspektivnom planu privrednog razvitka FNRJ do 1961 godine posebna pažnja je posvećena rešenju materijalnih problema prosvete i predviđeno je značajnije povećanje društvenih ulaganja u školstvo i prosvetu. U našoj zemlji naučno-istraživačkom radu posvećena je velika pažnja i , naročito poslednjih godina , postignut je značajan napredak. Osnovan je znatan broj naučnih ustanova, porastao je broj naučnih kadrova, posebno naučnog podmlatka, razvijaju se instituti koji se bave ispitivanjem problema vezanih s privrednim razvojem zemlje itd. Naučni rad u celini je napredovao, a naročito u oblasti prirednih, medicinskih i tehničkih nauka. U poslednje vreme dolaze više do izražaja stvaralačka smelost i veća organizovanost u radu institucija na polju društvenih nauka koje su do nedavno zaostajale. Preduzimanjem organizacionih, kadrovskih i drugih mera, kao i donošenjem Zakona o organizaciji naučnog rada, krajem 1957 godine, stvoreni su uslovi za efikasnije rešavanje problema naučnog rada u našoj zemlji. Razdoblje posle Šestog kongresa obeleženo je aktivnošću Saveza komunista na stvaranju takvih materijalnih i društvenih uslova koji obezbeđuju povoljnu atmosferu za slobodan, inicijativan rad kulturnih radnika, književnika i umetnika. Uklanjanje administrativnog načina rukovođenja doprinelo je da se brže preodole ranije slabosti (pojave izvesnog izolovanja nekih kulturnih institucija od društvenih potreba, pojave subjektivnih kriterija u davanju materijalnih sredstava itd . ) i da se dalje razvijaju konstruktivna borba mišljenja i široka društvena inicijativa u ovoj oblasti. 114

Pokazalo se da je ovakva orijentacija još više potstakla pozitivne težnje da se kulturne delatnosti usklade sa interesima društvenog napretka i da se kulturne tekovine približe radnom čoveku , da postanu njegova svojina. Ne zaboravljajući neke objektivne teškoće, zatim izvesne negativne tendencije i subjektivne slabosti s kojima se na ovom području još treba boriti, može se konstatovati da izdavačka delatnost, programi radio-stanica , delatnost drugih kulturnih institucija, dnevna i periodična štampa postaju sve raznovrsniji, bogatiji i više prilagođeni različitim potrebama i nivou obrazovanja radnih ljudi. Na području kulturno-masovne aktivnosti počele su nicati i razvijati se nove, savremenije forme kulturnog života i rada. U razvijanju kulturnih aktivnosti i društveno-zabavnog života radnih ljudi značajnu ulogu dobile su kulturno- prosvetne zajednice i Kulturno-prosvetno veće Jugoslavije. Njihov je zadatak, između ostalog, da postanu autoritativne društvene tribine preko kojih će dolaziti do izražaja predlozi i različite inicijative za veću pomoć i bolje organizovanje kulturno-masovnog rada i društveno - zabavnog života. One treba da povezuju delatnost različitih organizacija kulturnih radnika s potrebama kulturnog podizanja radnih ljudi, da se sistematski bore protiv ostataka primitivizma, kao i protiv tendencija izolovanja od kulturnih potreba radnih masa, tendencija koje se još osećaju u našem kulturnom životu . Dosadašnji razvitak u oblasti prosvete, nauke i kulture istakao je pred našu zajednicu i svesne socijalističke snage niz problema koje treba rešavati da bi pozitivan razvitak ubuduće dao još bolje rezultate. U tom smislu naročito se ističu sledeći zadaci : rad na daljoj i potpunoj likvidaciji nepismenosti, svestranije prosvećivanje celokupnog stanovništva, a posebno radničke klase i seljaštva, temeljito reformisanje celokupnog našeg školstva i njegovo osposobljavanje da zajednici brže daje veći broj kvalifikovanih kadrova, dalje jačanje materijalne baze i racionalnije korišćenje raspoloživih sredstava, intenzivnije razvijanje naučno-istraživačkog rada, naročito u oblasti društvenih nauka, dalje razvijanje uslova za nesmetani i sadržajem bogatiji razvitak kulturnog života. Pored ovih zadataka, naročitu pažnju treba posvetiti organizovanju širokę aktivnosti na svestranom politehničkom i fizičkom obrazovanju naroda i omladine.

83

115

RAZVIJANJE SISTEMA SOCIJALISTIČKE DEMOKRATIJE Sesti kongres je naročito istakao da radničko upravljanje preduzećima i samoupravljanje radnog naroda uopšte „ imaju preloman, odlučujući značaj za dalji razvoj i učvršćenje socijalističke demokratije i socijalizma“ i da „ prava neposrednih proizvođača u privredi mogu samo da se dalje šire i produbljuju “ . To je istovremeno bila osnovna smernica za borbu Saveza komunista i svih svesnih socijalističkih snaga u ovom razdoblju . Čitav period između Šestog i Sedmog kongresa Saveza ko munista Jugoslavije obeležen je borbom svesnih snaga za razvijanje postojećih i stvaranje novih oblika socijalističke demokratije, aktivnošću na proširivanju prava društvenih organa upravljanja i suzbijanju negativnih pojava koje su pratile proces decentralizacije upravljanja i demokratizacije našeg društva.

Radničko samoupravljanje Radničkim samoupravljanjem u privrednim preduzećima počinje nova faza našeg društvenog razvitka. Radnički saveti su se neprekidno i uspešno razvijali i primali nove dužnosti i prava. Posle prvog perioda, kada su imali uglavnom savetodavne funkcije, postepeno su proširivana njihova prava odlučivanja u oblasti proizvodnje, planiranja, utvrđivanja cena itd. Obezbeđenjem materijalne baze samoupravljanja, učešćem radnika u dobiti , a kasnije i u raspodeli ukupnog prihoda preduzeća, predajom osnovnih, a zatim i obrtnih sredstava preduzeċima - stvoreni su novi uslovi koji su omogućili da radnički saveti uspešnije i potpunije upravljaju privrednim organizacijama. Posle pozitivnih iskustava stečenih u industriji , radničko samoupravljanje prošireno je i na takve grane kao što su trgovina i ugostiteljstvo, železnički saobraćaj , pomorstvo, elektroprivreda, poštansko-telegrafsko-telefonska služba itd . - tako da su radnički saveti postali forma upravljanja u celokupnoj privredi. Proširivanje materijalne baze radničkog i društvenog samoupravljanja u celom ovom periodu pratio je intenzivan razvitak dalje izgradnje i usavršavanja privrednog sistema u pravcu njegovog usklađivanja s novim proizvodnim i društvenim odnosima i porastom proizvodnih snaga. Promene u privrednim i društvenim odnosima tražile su dalji razvitak novog sistema planiranja, sistema raspodele ukupnog prihoda privrednih organizacija, finansiranja investicija i bankarskog sistema. Tim promenama, koje su

116

vršene u privrednom sistemu, težilo se da se omogući veća sloboda delovanja ekonomskih zakonitosti i kretanja materijalnih snaga društva, da što više ojačaju inicijativa i materijalna zainteresovanost neposrednih proizvođača, privrednih organizacija i komuna u daljem društvenom i privrednom razvitku i da se istovremeno, u promenjenim opštim uslovima privređivanja, obezbedi plansko usmeravanje privrednih kretanja za ostvarenje ekonomsko-političkih ciljeva socijalističkog razvitka zemlje. Ostvarenje neposrednog upravljanja radnih kolektiva znatno je doprinelo povećanju proizvodnje , podizanju produktivnosti rada, poboljšanju organizacije posla, većoj štednji i sl . Ali značaj radničkih saveta ne iscrpljuje se samo time. Oni su velika politička tekovina radničke klase, koja im služi kao moćno oružje u borbi protiv ostataka staroga društva . Radnički saveti su postali i najbolja škola socijalizma za radničku klasu i poprište svakodnevne borbe za demokratiju i socijalizam . Neposredni proizvođači, preko radničkih saveta kao svojih rajbližih organa, rešavaju kako najbitnije probleme preduzeća tako i one koji se tiču njihovih najosnovnijih interesa. U radničkim savetima godišnje ima preko 200 hiljada članova - radnika i službenika. Do početka 1957 godine kroz radničke savete je prošlo oko 600 hiljada neposrednih proizvođača , što pretstavlja više od jedne trećine članova tih kolektiva. Protekli period obeležen je ozbiljnim napretkom u razvijanju socijalističkih društvenih odnosa u privrednim organizacijama. Osnovni položaj radnika se promenio, jer ----- svaki pojedinac je sada proizvođač i upravljač ; plate gube ranije oblike i postaju zarade odnosno lični dohoci ; prava neposrednih privrednih rukovodilaca određuju , na bazi zakona, kolektivni organi svojim odlukama ; u radnim odnosima su nastale takođe korenite izmene, naročito uvođenjem prava radničkih saveta na primanje i otpuštanje s posla, čime se bitno menja način formiranja radnih kolektiva, a samim tim i međusobni odnosi između proizvođača ; ustvari, radnici i službenici postaju zaista slobodni proizvođači na društvenim sredstvima za proizvodnju . Obezbeđena je i objektivna osnova za punu demokratsku atmosferu u radnim kolektivima, za svesnu disciplinu , za višu produktivnost rada na bazi materijalne i moralne zainteresovanosti . Poslovanje preduzeća i, posebno, raspodela dohotka postaju sve više zajednička stvar , stvar radnog kolektiva, za koju se interesuje sve veći broj zaposlenih. Razume se, svi ovi elementi sistema samoupravljanja nisu podjednako ni svugde u istoj meri razvijeni , ali u toku nekoliko

117

poslednjih godina stvoreni su svi uslovi da oni sve više dolaze do izražaja . Kongres radničkih saveta Jugoslavije , održan juna 1957 godine, bio je snažna afirmacija radničkog samoupravijanja. Na njemu su izmenjena bogata iskustva stečena u sedmogodišnjoj praksi. On je značio potvrdu da je radnička klasa zauzela svoje vodeće mesto u sistemu socijalističke demokratije i da neposredno ostvaruje svoje funkcije upravljanja i vlasti. Na Kongresu je istaknuta potreba bržeg otklanjanja prepreka daljem razvitku radničkog samoupravljanja, potreba proširenja prava radničkih saveta naslobodnijeg i samoročito u raspolaganju stvorenim dohotkom stalnijeg formiranja radnih odnosa itd . Kongres je u isto vreme analizirao objektivne i subjektivne slabosti koje sprečavaju da rezultati u razvitku samoupravljanja u našoj privredi bud:1 još veći. Uprkos ogromnim teškoćama i preprekama koje je trebalo savladati, uprkos nepostojanju bilo kakvih stvarnih iskustava u izgradnji sistema samoupravljanja, uprkos mnogobrojnim slabostima uslovljenim nerazvijenošću privrede i radničke klase, subjektivnim nedostacima i nesnalaženju , radnički saveti su od prvih, početnih koraka do danas postigli velike uspehe i dokazali ne samo svoju vitalnost nego i svoju neophodnost u sistemu socijalističke demokratije.

Komuna i društveno upravljanje Naš razvitak je pokazao da sistem radničkog samoupravljanja ne bi mogao uspešno funkcionisati bez komunalnog uređenja, jer komuna, zajedno s radničkim savetima, pretstavlja osnovu našeg društveno- ekonomskog sistema, na kojoj se najuspešnije dovode u sklad opšti i lični interesi i na kojoj se ostvaruje društvenoekonomska veza individualnih proizvođača u rešavanju zajedničkih problema. Za razvijanje sistema socijalističke demokratije od bitnog značaja bio je kurs Saveza komunista na izgrađivanje komune kao osnovne organizacije samoupravljanja stanovništva na određenoj teritoriji. Polazeći od shvatanja da razvitak socijalističke demokratije zahteva decentralizaciju , povećavanje prava lokalnih organa, proširivanje materijalne baze komunalne zajednice i izgrađivanje širokog i raznovrsnog samoupravnog mehanizma u lokalnoj zajednici - Savez komunista Jugoslavije je u čitavom razdoblju između Šestog i Sedmog kongresa imao doslednu orijentaciju na formiranje i jačanje komune. U skladu sa celokupnim 118

društvenim i ekonomskim razvitkom, u početku se samouprava razvijala u srezu da bi se kasnije, a naročito u toku poslednjih godina, komunalna zajednica formirala u opštini, a srez izgrađivao kao savez komuna. Proces demokratizacije, koji je započeo decentralizacijom funkcija vlasti i dospeo u fazu formiranja komune u najnižoj teritorijalnoj jedinici , ustvari je konsekventno sprovođenje jednog usvojenog principa demokratskog razvitka naše zemlje. Još pre Šestog kongresa SKJ , Zakon ɔ narodnim odborima, donet 1952 godine, proširio je prava narodnih odbora i izvršio značajne izmene u njihovoj organizaciji. Jačanje političke uloge narodnog odbora i formiranje saveta kao državno -društvenih organa značilo je, između ostalog, i pripremu za kasnije krupnije promene u karakteru i funkcijama lokalnih pretstavničkih organa. Uvođenje veća proizvođača u srezovima i gradovima obeležava početak proširivanja prava neposrednih proizvođača u teritorijalnim organima i njihovih prava upravljanja van privredne organizacije, šire nego što je učešće u raspolaganju ukupnim prihodom preduzeća. Uvođenje u život novog privrednog sistema dovelo je do znatnog proširenja materijalne nadležnosti narodnih odbora. Odbori dobijaju više samostalnosti i počinju sve više da usmeravaju razvitak privrednog, kulturnog i socijalnog života na svom području. Sreski, gradski i opštinski narodni odbori dobijaju odlučujuću ulogu u stvaranju i izgrađivanju široke mreže organa društvenog upravljanja. Postepeno se povećava broj građana koji na različite načine učestvuje u organima samoupravljanja i u odlučivanju o raznovrsnim komunalnim problemima. U drugoj polovini 1954 i 1955 godine vođene su široke javne diskusije i izvršene organizacije i političke pripreme za uvođenje novog komunalnog sistema i organizovanje teritorijalno -političkih jednica kao komuna , u čemu su posebnu ulogu imali Savez komunista Jugoslavije i Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije. Septembra 1955 godine počeo je da funkcioniše novi komunalni sistem, u kome je težište komunalne samouprave na opštini . Stvorene su veće, ekonomski jače i povezanije opštine i srezovi, tako da je u 1957 godini bilo 95 srezova umesto ranijeg 351 i 1.193 opština umesto ranije 4.052. Proširenjem nadležnosti i jačanjem materijalne osnove opština-komuna sve više dobija mogućnost da bude osnovna političko-teritorijalna organizacija samoupravljanja radnog naroda i osnovna društveno- ekonomska zajednica stanovnika na odredenom području .

119

Stvaranje i izgrađivanje komuna pretstavlja jednu od najbitnijih promena u društveno-ekonomskom sistemu i uređenju naše zemlje tokom proteklog razdoblja ; to je istovremeno i jedan od najznačajnijih uspeha postignutih poslednjih godina . Komune su omogućile da se u pogledu usklađivanja individualnih i zajedničkıh interesa učini dosad najkrupniji korak, jer one pretstavljaju onu teritorijalnu jedinicu i onu zajednicu neposrednih proizvođača u kojoj se na najbolji način usklađuju interesi proizvođača i potrošača. Komune znače ustvari nov društveni odnos zasnovan na društvenom upravljanju u najširim razmerama ; njihovo formiranje i razvijanje obeleženo je izgradnjom čitavog niza društvenih organa upravljanja, preko kojih građani na najrazličitije načine neposredno odlučuju o svojim privrednim, komunalnim , stanbenim , zdravstvenim , kulturnim i socijalnim potrebama. Komune pretstavljaju razvijen organizam samoupravljanja, koji u sebi uključuje i koji počiva na samoupravljanju proizvođača u preduzećima, a zaokružuje čitavu mrežu samoupravnih organa narodnim odborom s većem proizvođača komune. Stvaranje veća proizvođača , prvo u srezovima i gradovima, a zatim i u opštinama, imalo je pre svega za cilj da se na demokratski način obezbedi rukovodeća uloga radničke klase u odnosu na ostale slojeve proizvođača, čije je učešće u stvaranju nacionalnog dohotka daleko manje, kao i da se postepeno smanjuje potreba administrativnog uplitanja u privredu . U ovom razdoblju u komunama je formiran niz društvenih institucija i organa preko kojih se ostvaruje samoupravljanje građana i demokratizuje način odlučivanja u komunalnim poslovima. Zborovi birača pretstavljaju u tom pogledu najznačajniji forum, preko koga sve više dolazi do izražaja volja građana. Saveti i komisije narodnih odbora, po svom sastavu i pravima, omogućuju većem broju građana i pretstavnika zainteresovanih institucija i organizacija da preuzima neposrednu odgovornost za razvitak komune i njenih službi . Za budući razvitak komuna od posebnog je značaja formiranje i stanbenih zajednica . Zahvaljujući svemu tome, život komuna je tokom poslednjih godina snažno krenuo napred i obogatio se novom sadržinom, što je jako uticalo i na razvijanje društvene svesti i na jačanje jedinstva i aktivnosti stanovnika komunalne zajednice . Čitav ovaj proces je praktično oživotvorenje principa koji je Savez komunista usvojio -- da upravljanje službama i institucijama ne treba da se vrši u nečije ime, nego to treba da čine direktno oni kojima te službe i institucije služe. 120

Pored radničkih saveta i komuna, koji pretstavljaju temelje našeg društvenog uređenja, socijalistička demokratija u našoj zemlji odlikuje se postojanjem velikog broja društvenih organa upravljanja u privrednim i neprivrednim oblastima, kao i različitim oblicima udruživanja preduzeća ili društvenih delatnosti. U razdoblju između Šestog i Sedmog kongresa SKJ uvedeni su takvi organi i stečena prva iskustva . Bilo je jasno da je sistem socijalističke demokratije nedeljiva celina odnosno da je nemoguće razvijati samoupravljanje u preduzećima i u životu komune a zadržati administrativni način upravljanja na drugim područJima. Komunistima je bilo jasno da bi takva razlika u upravljanju , pa samim tim i u položaju radnih ljudi, dovela do društvenopolitičkih protivrečnosti . Zato su organizacije Saveza komunista bile nosioci inicijative da se iskustva stečena u upravljanju privredom prenesu i adekvatno primene na ostala područja . Tako je proces razvitka društvenog upravljanja postepeno zahvatao i ostale oblasti : prosvetu, nauku , kulturu , narodno zdravlje, socijalno osiguranje i druga područja gde razne ustanove cbavljaju javne funkcije i javne službe. Ono što je karakteristično za društveno upravljanje u ovim oblastima jeste da se ono vrši na bazi saradnje i raspodele prava između pretstavnika kolektiva i pretstavnika društvene zajednice. Takvo usklađivanje rada pojedinih preduzeća i organizacija i životne potrebe građana u raznim oblastima zahtevali su stvaranje raznovrsnih oblika uvida i saradnje između zainteresovanih građana, s jedne strane, i institucija i preduzeća s raznih područja, s druge strane. Tako se u trgovini i na nekim drugim područjima samoupravljanje proizvođača dopunjuje organima društvene kontrole, kao što su saveti potrošača i sl. Ima privrednih preduzeća (kao što su izdavačka , novinska i slična) u kojima su specifičnost njihove delatnosti i njihov vaspitni karakter zahtevali da pored radničkog saveta, kao organa samoupravljanja, postoje i odgovarajući društveni organi. Takvi organi društvenog upravljanja ne krnje status radničkog samoupravljanja u tim preduzećima . Razvitak mehanizma društvenog upravljanja ukazao je i na potrebu vertikalnog povezivanja osnovnih institucija društvenog samoupravljanja stvaranjem viših oblika (komora, privrednih udruženja, poslovnih zajednica, viših zavoda socijalnog osiguranja itd.). To povezivanje se obavlja na demokratskoj osnovi. Udruživanje u privredi stvara uslove za afirmaciju radničkog samoupravljanja u sve širim okvirima . Ono se vrši u interesu udruženih 121

proizvođača i samih građana, ne slabeći pritom prava i funkcije samoupravljanja odnosnih ustanova i organa. Ovakvim udruživanjem stvaraju se povoljne mogućnosti za dalje razvijanje proizvodnih snaga, za slobodnije kretanje sredstava u privredi, za sve veće slabljenje uloge državnog upravnog aparata u upravljanju privredom. Sa razvitkom socijalističkih formi privređivanja u poljoprivredi, koje su se počele šire razvijati u 1956 i 1957 godini, razvija se i društveno samoupravljanje preko zemljoradničkih zadruga stvaranjem u njima saveta i drugih organa upravljanja. U 1956 godini u 1.194 zadružna saveta bila su 35.242 člana , dok ih je u upravnim odborima zadruga bilo 45.189 , od kojih su 17.244 članovi Saveza komunista. Razvijajući tako mehanizam društvenog samoupravljanja, mi smo u osnovnim linijama stvorili zaokrugljen sistem društvenih institucija, preko kojih društvo sve više upravlja u svim državnim , političkim i javnim poslovima. Razvitak socijalističke demokratije bitno je uticao na razvitak i mehanizam državne vlasti, na njegovu strukturu , položaj i ulogu u našem društvu . Niz funkcija koje je ranije obavljao državni aparat prenesen je na samoupravne organe, u ruke gradana. Naravno, time ne prestaje uloga državne uprave u nizu kontrolnih i drugih funkcija bez kojih je nemoguće zamisliti normalan život društva. Naša nastojanja u proteklom razdoblju bila su usmerena na izgrađivanje što kvalifikovanijeg aparata koji će znati tako da obavlja poslove da u praksi bude instrument volje građana, a ne vlasti nad njima. Bilo bi jednostrano postignute uspehe svesti samo na rezultate u privredi i na razvitak mehanizma socijalističke demokratije . S razvijanjem sistema društvenog samoupravljanja raslı su novi ljudi, rasla je njihova svest . U borbi za postizanje tih uspeha radni ljudi su prošli kroz tešku ali veliku školu . Radnička klasa nije samo brojno porasla (za oko 800 hiljada) nego je u njoj samoj došlo i do velike promene. Društveno samoupravljanje, tj . radnički saveti i komune ušli su u svest radničke klase i ostalih radnih ljudi tako da ih oni smatraju svojim neprikosnovenim tekovinama, koje se mogu samo dalje razvijati u pravcu proširenja samoupravljanja. U izgradnji socijalističke demokratije Savez komunista je polazio od postavke da su osnovni nosioci socijalističkog razvitka u našoj društvenoj zajednici : proizvođač, radni kolektiv, komuna i socijalističke društvene organizacije i da se samo u uslovima

122

slobodnog i skladnog delovanja ovih faktora može postići željeni uspeh. Ako pogledamo unazad razvitak organa društvenog samoupravljanja, videćemo da je to bio postepen proces. Ta postepenost je bila opravdana i neizbežna. Bilo je potrebno postepeno sprovoditi proces decentralizacije, demokratizacije, prenošenja nadležnosti na radničke savete i druge organe, koji će sve više izrastati u organe sposobne da prime na sebe veliku odgovornost. Počev od radničkih saveta pa nadalje, trebalo je u tom procesu stalno rešavați čitav sklop ekonomskih i političkih odnosa : između proizvođača , između kolektiva i društvene zajednice i njenih vodećih organa, između kolektiva i komune, između organa koji postoje u samoj komuni , između komuna i sreza, sreza i republike, između republika, republika i Saveza . Rešavanjem svih tih odnosa u uslovima samoupravljanja i stalnim jačanjem materijalne baze razvijali su se socijalistički odnosi među ljudima i jačalo jedinstvo i ravnopravnost među našim narodima. Na takvoj osnovi omogućena je puna ravnopravnost i nesmetan razvitak i nacionalnih manjina u našoj zemlji. Rukovodeći se osnovnim pravcem razvitka socijalističke demokratije, koji je postavio Šesti kongres, Savez komunista je svesnim radom, na bazi prvih iskustava i rezultata uvođenja radničkih saveta, dograđivao naš sistem socijalističke demokratije neprestano proveravajući u praksi njegove oblike . Stalno izgrađivanje sistema bilo je praćeno raznim promenama koje su zahtevali akutni problemi, u prvom redu privredni , a što je izazivalo posebne teškoće. U duhu zaključaka Šestog kongresa SKJ, na nizu plenarnih sastanaka centralnih komiteta, na kongresima Saveza komunista u republikama, na drugim političkim skupovima i sastancima razmatrani su aktuelni problemi razvoja sistema samoupravljanja, razjašnjavana idejno-politička pitanja, usmeravana aktivnost komunista i vršena mobilizacija svih svesnih socijalističkih snaga za dalje razvijanje i jačanje sistema socijalističke demokratije. Savez komunista Jugoslavije orijentisao se , pre svega, na razvijanje i pomaganje radničkih saveta , na osposobljavanje komunista da budu što aktivniji u njima i na suzbijanje raznih negativnih pojava koje su pratile razvitak radničkog samoupravljanja. Budući da su radnički saveti počeli delovati u teškim privrednim uslovima, da su materijalne mogućnosti bile ograničene, da je privredni sistem bio nedograđen i u stalnom upotpunjavanju , da proizvođači nisu raspolagali iskustvima neposrednog upravlja123

nja, da su ostaci birokratskih navika u upravljanju bili još uvek znatni - borba Saveza komunista za razvitak samoupravljanja neposrednih proizvođača bila je ispunjena mnogim preprekama i teškoćama. Komunisti su se pritom našli u uslovima da tu borbu vode političkim sredstvima, da se bore za socijalističke društvene odnose, odnosno da ostvaruju što veće neposredno učešće radničke klase u upravljanju i time najsigurnije razvijaju društvenu suštinu socijalističkog uređenja. Uporedo s organizaciono-političkim i drugim merama koje je Savez komunista neprekidno preduzimao radi uspešnijeg razvitka svih oblika socijalističke demokratije u našoj zemlji i osposobljavanja radničke klase i komunista za sistem direktne demokratije, značajan je idejni rad i teoretska razrada našeg društveno-ekonomskog sistema. Komunisti i organizacije Saveza komunista uložili su veliki napor za rešavanje osnovnih zadataka u izgradnji komunalnog sistema. Oni su se uporno borili za pravilno shvatanje komune, njenog značaja i za razumevanje razlike u odnosu na ranije postojeće narodne odbore . To je bilo potrebno i zbog pojava nerazumevanja karaktera komune i shvatanja da se čitav proces svodi na organizaciono -administrativne izmene. Može se konstatovati da su komunisti i organizacije Saveza komunista bili u čitavom ovom razdoblju organizatori ne samo političkog rada na objašnjavanju i pravilnom tumačenju principa komunalnog sistema i njegovog značaja, nego i inicijatori uključivanja što većeg broja građana u rad narodnih odbora i njihovih organa i borci za njihov pravilan rad . Time je Savez komunista doprineo kako shvatanju i razumevanju komunalnog sistema tako i izgrađivanju i osposobljavanju ovih organa. Takav politički i organizatorski rad bio je utoliko značajniji što je u narodne odbore i njihove organe izabran i uključen vrlo veliki broj građana . Godine 1956 u narodne odbore opština i srezova, njihove organe i mesne odbore bilo je uključeno preko 200.000 građana. 83% odbornika sreskih odbora (oba veća) i 60% odbornika opštinskih odbora (oba veća ) članovi su Saveza komunista. Komunisti su nastojali da organi upravljanja izabrani od građana zadrže što tešnju vezu sa svojim biračima kako bi mogli verno da odražavaju težnje građana , da budu pod njihovom stalnom kontrolom i da se tako što uspešnije obezbeđuju od opasnosti birokratizma. Forme tih veza s građanima stalno su se upotpunjavale i razvijale, mada taj proces nije bio ravnomeran.

124

Tako je jedan od najvažnijih organa za ostvarenje neposredne vlasti i kontrole birača nad radom narodnih odbora, zbor birača, bio u izvesnoj meri potcenjivan. Nije bilo dovoljno insistiranja na razvijanju njegove aktivnosti i poboljšavanju sadržaja njegovog rada. No, sve češće održavanje zborova birača u poslednje vreme i sve masovnije učešće građana na njima pokazuje da se birači sve više interesuju za društvene probleme i rad pretstavničkih organa . Pored aktivnosti komunista preko zborova birača, koja se naročito zapažala u vreme održavanja izbora za narodne odbore i narodne skupštine, rukovodstva i organizacije Saveza komunista su razvili aktivnost i u drugim samoupravnim organima, koji su kasnije stvarani, kao što su : kućni saveti i stanbene zajednice, saveti potrošača , školski odbori, društveni organi u izdavačkim preduzećima, pozorištima, zdravstvenim ustanovama, organizacijama socijalnog osiguranja itd. Svi ovi organi nisu još dovoljno i podjednako razvijeni, ali su dali niz rezultata i već imaju izvesna iskustva . Tome su doprineli Savez komunista i Socijalistički savez, koji su shvatili ulogu ovih organa i , pored rada na njihovom razvijanju kao organa društvenog samoupravljanja, objašnjavali njihov karakter i značaj , suzbijali nepravilna gledišta i pripremali kadrove za rad u njima. Ovi organi su danas tako razvijeni da okupljaju preko 310 hiljada građana, od kojih su 94.000 članovi Saveza komunista. Kako se iz dosadašnjeg izlaganja vidi, Savez komunista je u ovom razdoblju postigao krupne uspehe u razvijanju društvenoekonomskog uređenja i izgrađivanju radničkih saveta, komuna i ostalih oblika društvenog samoupravljanja. Rukovodstva Saveza komunista su neprekidno pratila taj proces, reagovala na mnogobrojne pojave, podržavala pozitivne tendencije, aktivirala komuniste na raznim političkim, organizacionim i drugim poslovima koji su bili od značaja za razvitak demokratskih oblika našeg društvenog života i radila na suzbijanju negativnih pojava i tendencija. Nedostaci i slabosti koje je u razvijanju socijalističke demokratije trebalo da savlada Savez komunista ustvari su teškoće razvitka na koje su komunisti i radni ljudi naše zemlje i njihove političke organizacije bili spremni kada su se odlučili na ovakav put socijalističke izgradnje. Upravo zbog toga su Savez komunista i ostale svesne socijalističke snage ulagali ogromne napore i stalno bdili nad razvit-

125

kom svih organa samoupravljanja. U uslovima kakve smo imali nije bilo lako uvesti u život novi sistem. Trebalo je radničkoj klasi pomoći da izgradi svoje organe i pravilno usmeri njihov rad, pomoći joj da savlada nejasnosti u pogledu prava i dužnosti tih organa i sadržine njihovog rada. Trebalo je boriti se da ti organi postanu živa stvarnost. Sistem radničkih saveta postavio je sasvim nove zadatke pred radničku klasu . Ona je tim zadacima politički bila dorasla, ali nije bila spremna u pogledu znanja , praktičnih iskustava, poznavanja ekonomskih i društvenih problema, radnih i tehnoloških procesa, sagledavanja celine preduzeća. Otuda, naročito u početku, i ozbiljne slabosti u načinu rada radničkih saveta i upravnih odbora preduzeća , pojave primitivizma u metodima odlučivanja, formalističkog shvatanja demokratizma itd. Trebalo je savladati čitav niz antisocijalističkih i drugih negativnih propratnih pojava, kao što su lokalizam, partikularizam itd., koje su često izrastale iz nerazvijene materijalne osnove društva, neravnomernog razvitka pojedinih republika i rejona, iz neuhodanosti sistema, iz relativno niske svesti jednog dela proizvođača . Ponekad se zaboravljalo da decentralizacija ne znači i obezbeđenje od birokratizma. Trebalo je stalno savladivati tendenciju ka administrativnoj i birokratskoj praksi u rešavanju određenih pitanja, koja se, s obzirom na staino rastuću decentralizaciju upravljanja i materijalnih fondova, u ovoj fazi razvitka sve više ispoljava u lokalnim organima i organima društvenog upravljanja u preduzećima. Uporedo s borbom protiv ove tendencije, trebalo se boriti i protiv malograđansko-anarhističkih shvatanja demokratije . Nosioci ovih shvatanja su se pod vidom borbe protiv birokratizma ustvari borili protiv našeg socijalističkog razvitka i već postignutih uspeha. Među subjektivne teškoće i slabosti koje su se javljale na putu radničkog samoupravljanja svakako dolaze i navike iz perioda administrativnog upravljanja koje su se, pored ostalog, izražavale u otporu izvesnog broja privrednih rukovodilaca prema radničkom upravljanju , rukovodilaca koji nisu razumevali značaj radničkih saveta i ponekad ih svodili na formalnost. S druge strane, u tom razdoblju , zbog nedovoljnog obrazovanja jednog dela proizvođača , dolazilo je i do potcenjivanja uloge stručnih rukovodilaca, neshvatanja njihovog značaja za proizvodnju , težnje za izjednačenjem plata i ispoljavanja nepravilnih shvatanja društvene svojine ; nije bilo dovoljnog smisla za kolektivni rad i radnu disciplinu itd.

126

Sve te teškoće nisu mogle pokolebati Savez komunista u orijentaciji na stvaranje sistema radničkog i društvenog samoupravljanja. Savez komunista je od početka stajao na stanovištu da bi bilo ne samo štetno nego i nemoguće čekati da se radnička klasa osposobi i vaspita, pa da se tek onda formiraju radnički saveti. Savez komunista je stajao na jedinom revolucionarnom i marksističkom gledištu da je praksa upravljanja najbolja škola upravljanja i da bez stvaranja samoupravnih organa radnička klasa ne može steći sposobnost ni mogućnost da neposredno odlučuje i upravlja. I u daljem razvitku radničkih saveta moralo se računati sa ostacima prošlosti i njihovim manifestacijama u raznim oblicima, s birokratskim i drugim negativnim tendencijama . Tako su radnički saveti, jedno vreme zaokupljeni privrednim zadacima i borbom na tržištu , zanemarivali ponekad potrebe i zahteve radnih ljudi, nisu vodili računa o uslovima za rad, potcenjivali su ulogu ljudi u proizvodnom procesu. Sastavni deo ovih pojava je i kršenje zakonitosti, izigravanje prava radnika, represalije s ciljem gušenja kritike, izigravanje obaveza prema zajednici, nesagledavanje interesa zajednice i sl. Uzroci ovakvih pojava leže ne samo u neizgrađenosti privrednog sistema i protivrečnosti između tendencije ka proširivanju demokratskih prava i stvarne materijalne ograničenosti nego i u subjektivnim slabostima komunista , rukovodećih privrednih kadrova i organa upravljanja. Oni nisu uvek razumevali promene suštine i društveno-ekonomskog sistema. Bilo je preuveličavanja i apsolutizovanja objektivnih ekonomskih zakona i potcenjivanja uloge subjektivnog usmeravajućeg dejstva u privredi. Zbog sličnih objektivnih i subjektivnih uslova javlja se niz slabosti i negativnih pojava u radu narodnih odbora i njihovih organa . Mnogi odbori i komunisti u njima prakticistički su prilazili rešavanju pojedinih privrednih i drugih pitanja, pri čemu su se ispoljavale lokalističke i partikularističke pojave i , naročito, usko --- resorsko prilaženje pojedinim pitanjima . Interesi sreza, opštine, preduzeća stavljani su u prvi plan . Nije se uvek vodilo računa o mogućnostima i interesima zajednice. Lokalizam se najviše manifestovao na područjima privrednog života. Umesto svesne borbe protiv tih pojava koje su dolazile do izražaja u radu odbora i preduzeća, pojedine organizacije i rukovodstva Saveza komunista i sami su prihvatali takve stavove i shvatanja odbora, preduzeća i stručnjaka i podržavali ih. Pored toga, u radu odbora bilo je 127

jakih zaostataka birokratizma i administrativnog načina rada i rukovođenja. Komunisti na rukovodećim mestima često su bili skloni da s užom grupom ljudi rešavaju i donose odluke . Bilo je pojava odvajanja nekih organa upravljanja od građana, nerazumevanja potreba građana, prenebregavanja njihovih zahteva, sporog rešavanja nekih problema itd. Među negativnim pojavama ističe se orijentacija na velike investicije i nebriga o njihovoj rentabilnosti . Kod mnogih komunista je postojalo uverenje da samo izgradnja velikih preduzeća može da reši sve probleme komuna . Manija investiranja se nije ispoljavala samo u privrednoj izgradnji nego i u neracionalnom građenju . Nedovoljna briga o životnom standardu , nedovoljno razumevanje sitnih životnih potreba i zapostavljanje orijentacije na praktično rešavanje onih problema koji se u datim uslovima mogu rešiti pretstavljaju takođe ozbiljnu slabost mnogih komunalnih zajednica. Otuda mnoge unutrašnje mogućnosti i rezerve nisu iskorišćene, a komunalne službe nisu još razvijene. Razumljivo je da sve ove slabosti treba gledati u svetlosti veoma naraslih potreba i ograničenih materijalnih mogućnosti komuna i zajednice. U odnosu na rad i razvitak narodnih odbora Savez komunista, naročito neposredno posle Šestog kongresa, morao se boriti protiv dve tendencije, dva nepravilna shvatanja u svojim vlastitim redovima. Jedno se ispoljavalo u zadržavanju starih shvatanja da komunisti i njihove organizacije treba da donose manje- više gotova rešenja koja odbor ima da prihvati i sprovede, a drugo - u dezinteresovanosti za rad odbora kako se tobože ne bi narušavala njihova samostalnost. I jedno i drugo je kočilo brz i pravilan razvitak narodnih odbora. Bilo je potrebno dosta vremena da rukovodstva i organizacije suzbiju takve tendencije. Izvesna rukovodstva su pokazivala prilično bojažljivosti i nedostatak širine pri uvlačenju novih ljudi u sve brojnije organe društvenog samoupravijanja, zbog čega se nije dovoljno povećavao broj građana u odborima, savetima i komisijama. Dolazilo je do gomilanja funkcija kod pojedinaca , što je takođe olakšavalo pojave birokratizma. Borba Saveza komunista protiv ovakvih i drugih pojava koje su pratile naš razvitak bila je sastavni deo borbe za socijalizam u našoj zemlji . Tu borbu je stalno usmeravao i potsticao Centralni komitet SKJ upozoravajući na slabosti u samom Savezu komunista i preduzimajući mere da se one otklone, da se Savez komunista

128

idejno i organizaciono dalje učvršćuje i jača i time sve više osposobljava za uspešnije savlađivanje negativnih pojava i slabosti u našem društvu kao prepreka na putu našeg socijalističkog razvitka. U tom smislu od velikog značaja su bile takve odluke kao što su naročito zaključci sa Drugog i Trećeg plenuma CK SKJ, pa i drugih sastanaka 1 savetovanja. Posebno je u tom smislu značajan prošireni sastanak Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SKJ od februara 1958 godine i Pismo koje je Izvršni komitet uputio svim organizacijama i rukovodstvima Saveza komunista. U dosadašnjem izlaganju bilo je dosta govora o raznim subjektivnim teškoćama i negativnim pojavama u organima samoupravljanja, kao i u organizacijama Saveza komunista . Međutim, sve te slabosti , propusti , povremena nesnalaženja i zaostajanja pojedinih organizacija i komunista u ovom procesu nimalo ne umanjuju opštu ulogu koju je Savez komunista odigrao u tom periodu i uspehe koje je radni narod postigao u izgradnji socijalizma . Svi dosad postignuti uspesi u razvijanju socijalističke demokratije i materijalne baze našeg društva neodvojivi su od borbe i delatnosti Saveza komunista u prošlom periodu . Velika zasluga Saveza komunista jeste u tome što je on, kao svesna i organizovana rukovodeća snaga, tokom celog ovog razdoblja stajao na čelu neprekidnog procesa usklađivanja oblika socijalističke demokratije sa uspesima postignutim u socijalističkoj ekonomskoj bazi, što je umeo da ostvaruje svoju organizatorsku i rukovodeću ulogu u izgradnji i razvijanju neposredne vlasti radnih ljudi putem najrazličitijih oblika društvenog upravljanja. Svojom idejnom i organizacionom aktivnošću Savez komu- . nista i ostale vodeće socijalističke snage obezbedili su naš socijalistički razvitak od birokratizacije, kao i od sitnoburžoaskih i anarhističkih deformacija, suprotstavljajući im stalno organizovane napore na podizanju društvene svesti masa i sve razvijeniju demokratsku socijalističku praksu tih masa. Savez komunista znao je da uskladi delovanje napredne svesti masa i socijalističke stihije, koja je proizilazila iz objektivnog kretanja društva i zakonitosti u ekonomici . Razume se, Savez komunista ne bi mogao uspešno sporovoditi svoju politiku i postići takve uspehe da je zadržao stare forme delovanja i dotadašnje oblike okupljanja masa, da se u svojoj delatnosti nije stalno rukovodio odlukama Šestog kongresa. Rukovodeći se uvek tim odlukama, Savez komunista je pravovremeno zauzimao stavove o bitnim političkim pitanjima unu9 VII Kongres SKJ

129

trašnjeg života i o bitnim pitanjima međunarodnih odnosa, objašnjavao ih masama i obezbedio njihovo prihvatanje i sprovođenje u život. Organizacije i članovi Saveza komunista su svojim političkim radom i aktivnošću u rešavanju raznih društveno-političkih pitanja stekli još veće poverenje radnih ljudi i ugled u masama.

RAD OSNOVNIH ORGANIZACIJA I RUKOVODSTAVA SAVEZA KOMUNISTA U procesu razvitka socijalističke demokratije i dalje izgradnje i usavršavanja njenog sistema, koji je otpočeo još pre Šestog kongresa, menjao se i način rada Saveza komunista . Šesti kongres je odredio mesto i ulogu komunista u novim uslovima. U Rezoluciji Sestog kongresa Saveza komunista je istaknuto : ,,Savez komunista nije i ne može biti u svom radu neposredni operativni rukovodilac i naredbodavac ni u privrednom ni u državnom i društvenom životu , nego svojom političkom i idejnom aktivnošću , u prvom redu ubeđivanjem, deluje u svim organizacijama, organima i ustanovama da se usvajaju njegova linija i stavovi, ili stavovi pojedinih njegovih članova." Iz toga je proizilazilo da rukovodeću ulogu Saveza komunista u promenjenim uslovima borbe za socijalizam treba ostvarivati na drukčiji, nov način. Težište novog načina rada bilo je na idejnoj i političkoj borbi komunista, na ubeđivanju . Trebalo je da se Savez komunista jos jasnije ispolji kao idejno- politički rukovodilac i organizator praktične socijalističke akcije najširih radnih masa. Trebalo se boriti za takav način rada u Savezu komunista koji će obezbediti mesto i uticaj Saveza komunista u radnim masama, organima samoupravljanja, u političkom životu , u Socijalističkom savezu i drugim društveno-političkim organizacijama, takav rad koji će mu omogućiti da deluje kao najsvesnija snaga društva. Zbog svega toga je i uloga komunista kao svesnog faktora postajala teža i odgovornija. Prema tome, vrednost i aktivnost komunista sada je trebalo meriti po tome kako su se oni snašli u rešavanju zadataka u promenjenim uslovima , kako uspevaju u političkom ubeđivanju i razvijanju aktivnosti radnih ljudi u njihovoj borbi za socijalističke društvene odnose i podizanju njihove socijalističke svesti, kako obezbeđuju svojim neposrednim učestvovanjem u društvenim organima donošenje doslednih socijalističkih odluka tih organa, kako

130

uspevaju u borbi protiv raznih antisocijalističkih shvatanja i pojava. Uspesi rada Saveza komunista u novim uslovima borbe zavisili su u prvom redu od toga koliko će brzo rukovodstva, organizacije i članovi shvatiti novo mesto i ulogu Saveza komunista i kako će u skladu s tim izgrađivati nov način rada. Da bi se osposobile organizacije i članovi Saveza komunista, trebalo je izvršiti mnoge promene u unutarpartiskom životu, naročito u pravcu razvijanja inicijative i samostalnosti organizacija i članova u njihovoj društveno- političkoj aktivnosti. Trebalo je sprovesti i niz organizacionih promena da bi se organizacije i rukovodstva prilagodili novim uslovima i osposobili za nove zadatke. Trebalo se još više boriti za ostvarivanje lika komuniste - društveno-političkog radnika, borca za socijalizam, samostalnog, smelog u borbi za socijalističke društvene odnose, oslobođenog krutih šablona i dogmatskih shvatanja, a istovremeno doslednog revolucionara, koji neće podleći pritisku zaostalosti , prošlosti i raznim antisocijalističkim tendencijama. U skladu s promenama izvršenim u našem sistemu izmenio se i način rešavanja kadrovskih pitanja. Trebalo je smelo osamostaliti organizacije i rukovodstva u vođenju kadrovske politike u Savezu komunista, trebalo je osamostaliti društvene organe, organizacije i ustanove u vođenju svoje kadrovske politike , izgraditi nove demokratske oblike izbora kadrova, trebalo je razviti najširu inicijativu svih društvenih organa u politici uzdizanja i obrazovanja kadrova za svoje potrebe, uz obezbeđivanje jedinstvenih principa kadrovske politike. Istovremeno je trebalo, radi osposobljavanja komunista za njihovu još odgovorniju društveno - političku ulogu , razviti intenzivan ideološki rad u Savezu komunista u najraznovrsnijim oblicima, na bazi stvaralačke primene naučnog socijalizma i revolucionarne prakse izgradnje novih socijalističkih društvenih odnosa, ideološki rad oslobođen dogmatskih i umrtvljenih, tobože, marksističkih postavki . Ocenjujući rad Saveza komunista u ovom razdoblju , njegov razvitak i unutrašnji život, može se konstatovati da se Savez komunista gledano u celini osposobio i uspešno vršio svoju rukovodeću ulogu u novim uslovima i da je, pored svih teškoća, nesnalaženja i slabosti koje su pratile njegov rad, uspešno rešavao zadatke postavljene na Šestom kongresu. Posebno je Savez komunista pomagao da se razvije rad Socijalističkog saveza, Saveza sindikata, Narodne omladine i drugih

131

društvenih organizacija, da se okupe, prošire i organizuju svesne socijalističke snage koje su, uz stalnu ideološko-političku pomoć Saveza komunista, postale još značajniji faktor našeg društva i njegovog socijalističkog napretka. Značajni rezultati su postignuti u političkom i idejnom uzdizanju članstva, u izgrađivanju metoda rada organizacija i članova Saveza komunista, u brojnom jačanju organizacija, u osposobljavanju osnovnih organizacija i sreskih i opštinskih komiteta za rad u novim uslovima. Znatni rezultati su postignuti u razvijanju unutrašnjeg života Saveza komunista na osnovama koje je postavio Šesti kongres. Uveliko su porasle inicijativa i samostalnost članova i organizacija u radu . Razvijao se demokratizam u unutrašnjem životu organizacija Saveza komunista. Slobodno iznošenje mišljenja i široko pretresanje mnogobrojnih pitanja sve više postaju praksa u radu Saveza komunista . U odnosima između rukovodstava i organizacija sve više dolazi do izražaja pomoć i zajedničko izgrađivanje stavova i odluka. Tako je jačalo idejno i političko jedinstvo Saveza komunista. Sprovodenje odluke o rasformiranju osnovnih organizacija u ustanovama i formiranju teritorijalnih osnovnih organizacija, sprovođenje principa javnosti u radu pozitivno je uticalo kako na rad osnovnih organizacija tako i na političku aktivnost komunista i rad Socijalističkog saveza i drugih društvenih organizacija. Sve šire korišćenje aktiva komunista doprinelo je da je organizacioni rad dobio u svojoj elastičnosti, što je odgovaralo potrebama praktične delatnosti komunista. Svestranije političko prilaženje problemima doprinelo je efikasnijem političkom delovanju komunista i orgarizacija i oslobađanju od prakticizma u radu . Postignuti su dobri rezultati u poboljšanju sadržine rada organizacija i komiteta Saveza komunista. Organizacije su sve više pretresale razna politička, ideološka, privredna i druga društvena pitanja i time izgrađivale jedinstvene stavove i pripremale svoje članove za njihovu društveno -političku aktivnost. Razvitak Saveza komunista u ovom periodu karakteriše uporna borba za savlađivanje pomenutih teškoća i slabosti . Brza privredna izgradnja i s njom povezana brza promena strukture stanovništva, kao i dinamično kretanje našeg društva uopšte, prirodno su zahtevali stalno prilagođavanje rada Saveza komunista tome razvitku . U radu Saveza komunista ispoljile su se i neke subjektivne slabosti . Nisu sve organizacije ni svi komunisti, pa ni sva rukovodstva, podjednako brzo uspevali da razvijaju rad na nov način. 132

Neka rukovodstva Saveza komunista nisu uvek i blagovremeno razvijala i organizovala politički rad i pružala pomoć organizacijama i komunistima na takav način i u takvoj nieri kako je to bilo potrebno i neophodno . Vaspitna uloga Saveza komunista, koju je istakao Šesti kongres, takođe nije bila pravilno shvaćena od jednog dela članova Saveza komunista , i stalno se provlačila tendencija da se ona svede na proučavanje pojedinih pitanja iz našeg razvitka itd . Svakodnevni politički rad bio je često uopšten i sveden na opšta upoznavanja s pitanjima naše socijalističke izgradnje i međunarodnih odnosa, a nedovoljno je bilo organizovanog rada da komunisti što svestranije upoznaju i sagledaju političku stranu mnogih pitanja koja je praksa našeg razvijenog društvenog života svakodnevno postavljala i da se jedinstveno bore za sprovođenje linije Saveza komunista. U političko-organizacionom radu rukovodstava i organizacija Saveza komunista često je nedostajalo blagovremenog uočavanja slabosti, upozoravanja na opasnosti od negativnih pojava koje prate naš razvitak, kao i organizovanog reagovanja na njih. Zbog pomenutih slabosti u političko-organizacionom radu Saveza komunista i zbog prakticističkog i lokalističkog prilaženja rešavanju pojedinih pitanja, naročito privrednih, dolazilo je do nejedinstvenih stavova i nejedinstvenih istupanja pojedinih članova Saveza komunista , pa i članova rukovodstava, što je slabilo ulogu i sposobnost Saveza komunista kao celine . U osnovi, u tim slučajevima radilo se o neshvatanju suštine našeg demokratskog razvitka , a posebno o pogrešnom shvatanju osnovnih principa demokratskog centralizma Saveza komunista.

OSNOVNE ORGANIZACIJE SAVEZA KOMUNISTA Među najvažnijim zadacima koje je Šesti kongres postavio pred osnovne organizacije Saveza komunista bili su: - razviti intenzivan rad na podizanju socijalističke svesti širokih slojeva trudbenika potstičući njihovu aktivnost i borbu za pobedu socijalističkih snaga i dalji razvitak socijalističkih odnosa, a protiv raznih antisocijalističkih pojava i tendencija ; - u skladu s novom ulogom i zadacima Saveza komunista izmeniti metod i izgraditi nov stil rada; pojačati rad na svom idejno-političkom i organizacionom učvršćivanju i osposobljavanju i, u tom cilju , intenzivno raditi na idejnom i političkom uzdizanju članstva ;

133

- razviti svoj unutrašnji život na principima demokratskog centralizma osvežavajući se primanjem novih članova i oslobađajući se onih koji svojim shvatanjima i postupcima narušavaju idejno i organizaciono jedinstvo Saveza. Razdoblje od Šestog kongresa do danas ispunjeno je stalnom aktivnošću osnovnih organizacija i borbom komunista za ostvarivanje ovih zadataka. U tome su postignuti značajni rezultati. Široki ideološko- politički rad komunista i svakodnevna praksa samoupravljanja doveli su do porasta socijalističke svesti , znanja i sposobnosti naših trudbenika . Svojim angažovanjem i zalaganjem u praćenju krupnijih političkih akcija povodom izbora za organe vlasti i biranja radničkih saveta, povodom nekih spoljnopolitičkih događaja i dr. komunisti su doprineli daljem jačanju političkog jedinstva naših radnih ljudi . Svojom opštepolitičkom i kulturnoprosvetnom delatnošću pomagali su boljem razumevanju i prihvatanju ciljeva naše socijalističke demokratije, privredne izgradnje i spoljne politike. Komunisti u svom velikom broju danas deluju u društvenim organima i društvenim organizacijama , gde, zahvaljujući svom radu , uživaju ugled i poverenje masa. To pokazuju i rezultati brojnih izbora putem tajnog glasanja za rukovodstva društvenopolitičkih organizacija, društvenih organizacija, zadruga i organa narodne vlasti. Stalnom borbom za socijalističku demokratiju , borbom protiv antisocijalističkih pojava, sve sistematskijim i organizovanijim ideološko-političkim radom u organizacijama Saveza komunista, putem sve sadržajnijeg unutarpartiskog života osnovnih organizacija - veliki broj komunista uzdigao je i svoj ideološko - politički nivo i svoju organizatorsku sposobnost rada u masama. U toj borbi osnovne organizacije Saveza komunista prilično su ojačale i osvežile se primanjem novih clanova, naročito iz redova radnika i omladine. 31 marta 1957 g. bilo je 26.809 osnovnih organizacija, i to 7.620 u preduzećima, 13.974 u selima, 3.399 teritorijalnih i 1.816 na univerzitetima, u školama i ustanovama. Pošto su odluke Šestog kongresa pretstavljale krupnu promenu u društveno-političkom životu zemlje, a posebno u radu Saveza komunista, to su se osnovne organizacije Saveza komunista postepeno prilagođavale novim uslovima, a zadatke koje je postavio Šesti kongres ostvarivale uz prilične napore . Trebalo je savladati mnoge teškoće i slabosti, pružati stalnu pomoć od strane rukovodstava da se osnovne organizacije snađu i pravilno postave u izvršavanju svojih zadataka. Ta pomoć je naročito bila potrebna 134

u ideološko-političkom radu o pitanjima našeg socijalističkog razvitka da bi se time organizacije i članovi Saveza komunista pripremili i osposobili za vršenje svoje društveno-političke uloge. Za jedan broj osnovnih organizacija Saveza komunista bilo je, naročito posle Šestog kongresa , karakteristično da nisu odmah shvatile svoje mesto i svoje zadatke. Bilo je lutanja u traženju sadržine i u metodu njihovog rada. Zbog nerazumevanja uloge Saveza komunista u novim uslovima bilo je i mišljenja da je smanjena odgovornost komunista za dalji razvitak društveno-ekonomskih odnosa, pa čak i takvih shvatanja da komuniste više ne obavezuju stavovi i odluke organizacija i rukovodstava. S druge strane, u jednom broju osnovnih organizacija vladalo je mišljenje da ni posle Šestog kongresa ne treba ništa menjati u metodu 1 oblicima rada, pa su one i dalje radile na stari način. 1 jedno i drugo otežavalo je osnovnim organizacijama da svoje članove uspešnije uključe u aktivnu političku borbu za razvitak socijalističkih odnosa, dovodilo je do zapostavljanja rada na ideološkoj izgradnji komunista, što se negativno odražavalo i na unutrašnji rad i život osnovne organizacije Saveza komunista . Otuda se jedan deo osnovnih organizacija, ne snalazeći se u tom periodu, opterećivao sitnim unutrašnjim pitanjima. Takav slab rad i zatvaranje u sebe nekih organizacija imalo je za posiedicu zanemarivanje političkih zbivanja i konkretnih političkih problema sredine u kojoj su se one nalazile. U takvim uslovima i javnost rada osnovnih organizacija nije mogla dati željene rezultate. Na savlađivanje ovih idejno- političkih i organizacionih slabosti znatnog uticaja su imale odluke plenuma centralnih komiteta, kao i neposredna pomoć viših rukovodstava opštinskim komitetima i osnovnim organizacijama. Posle Četvrtog plenuma CK SKJ u osnovnim organizacijama uglavnom je preovladalo shvatanje da nema društveno-političkih problema o kojima one ne bi trebalo da raspravljaju i zauzimaju svoje stavove . Zahvaljujući tome, jačala je politička aktivnost i borba komunista za ostvarivanje zadataka Saveza komunista, što se pozitivno odražavalo i na rad društvenih organa i organizacija i na razvijanje socijalističke demokratije. Glavni aktuelni politički probiemi sada zauzimaju više mesta u sadržini rada osnovnih organizacija umesto ranije jednostrane uskopartiske problematike. Uporedo s merama preduzimanim radi savlađivanja idejnopolitičkih slabosti i nedostataka u radu osnovnih organizacija, daljem organizacionom jačanju i osposobljavanju osnovnih orga135

nizacija mnogo su pomogle i organizacione mere, kao što su formiranje sekretarijata u osnovnim organizacijama, formiranje novih aktiva komunista, mere za poboljšavanje rada rukovodstava, mere za poboljšavanje ideološko - političkog rada itd . Četvrti plenum je posebnu pažnju posvetio prijemu novih članova i izgrađivanju pravilnog kriterija u primeni disciplinskih mera, što je pomoglo osnovnim organizacijama da se učvrste i prošire. Sve osnovne organizacije nisu mogle podjednako brzo i sa istim uspehom preći na način rada koji je odgovarao novim uslovima. Organizacije u preduzećima su se najpre snašle i počele poboljšavati metod i sadržinu svoga rada, dok su se teritorijalne i seoske osnovne organizacije sporije snalazile. S procesom daljeg društveno-ekonomskog razvitka dolazi, iako sporije, do poboljšanja rada, organizacionog i idejnog učvršćenja i ostalih osnovnih organizacija Saveza komunista. Dalji društveno-ekonomski razvitak, izgrađivanje sistema socijalističke demokratije i sve dublje sagledavanje perspektiva tog razvitka stvarali su uslove za širu i konkretniju aktivnost osnovnih organizacija i za njihovo dalje organizaciono i političko učvršćenje i pravilnije postavljanje. Jačanje osnovnih organizacija Saveza komunista i njihovo intenzivnije angažovanje na rešavanju aktuelnih društvenih problema došli su vidnije do izražaja u vreme borbe za sprovođenje odluke Izvršnog komiteta CK SKJ o novim merama u ekonomskoj politici, za sprovođenje zadataka na unapređenju poljoprivrede i razvijanju socijalističkih društvenih odnosa na selu , za jačanje zemljoradničkih zadruga i sprovođenje zadataka u razvijanju komunalnog sistema Sve je to pred osnovne organizacije Saveza komunista istaklo potrebu šire aktivizacije društveno- političkih organizacija, pre svega Socijalističkog saveza . Razvijanje življe aktivnosti društveno -političkih organizacija sa svoje strane je stvaralo povoljne uslove za efikasnije delovanje komunista u masama i omogućavalo im da crpu nove snage za sve širu političko- društvenu aktivnost, kao i za svoje idejno i organizaciono učvršćenje. Na osnovu takvog razvoja Šesti plenum CK SKJ, ocenjujući rad osnovnih organizacija, mogao je da konstatuje da su se one okrenule rešavanju aktuelnih društveno- političkih problema svoga područja i da su se uglavnom oslobodile prakticističkog , jednostranog načina rada. Istovremeno, Plenum je dao nov potsticaj daljem radu osnovnih organizacija, naročito na organizovanju sistematskijeg i aktuelnijeg ideološkog uzdizanja članova Saveza komunista i organizovanju šireg, bogatijeg rada na političko - ideološkom uzdi-

136

zanju radnih ljudi uopšte . Ukazivanje Plenuma na potrebu još veće aktivizacije društveno-političkih organizacija, a posebno na potrebu povećane brige o radu i vaspitanju omladine, imalo je za posledicu još veće angažovanje osnovnih organizacija i komunista u tom pravcu. S druge strane, osnovne organizacije Saveza komunista, sagledavajući detaljnije problematiku i aktivnost društvenopolitičkih organizacija, u isto vreme su brže uočavale da istaknuti aktivisti tih organizacija pretstavljaju bogat izvor novih članova Saveza komunista . Zato su mnogo smelije i prišle prijemu novin članova iz redova radnika i seljaka, a naročito omladine . Statistički pregled članova pokazuje da su osnovne organizacije u celini posle Sestog plenuma za razliku od ranije, više primale nove članove nego što su isključivale. Pored ostalog, i ovo je dokaz više da je većina osnovnih organizacija Saveza komunista preovladala osnovne slabosti, da se osamostalila i učvrstila. Međutim, izvestan manji broj osnovnih organizacija , naročito na selu, još se pretežno bavi svojim unutrašnjim problemima ne uključujući svoje članstvo u aktuelna društveno- politička gibanja oko sebe. Takve organizacije, sasvim razumljivo, još zaostaju i u svom idejno- političkom uzdizanju i brojnom jačanju . Može se reći da u nekim osnovnim organizacijama još nema dovoljno budnosti prema antisocijalističkim pojavama, nema dovoljno suprotstavljanja birokratskim postupcima, raznim manifestacijama lokalizma i drugim antisocijalističkim pojavama u organima samoupravljanja. Jedan broj osnovnih organizacija još uvek ne posvećuje potrebnu brigu aktivnosti društveno- političkih organizacija i organa društvenog samoupravljanja i ne bori se za njihov brži razvitak. Mada je u većini osnovnih organizacija učinjen značajan napredak u razvijanju demokratizma u njihovom unutrašnjem životu i radu , kod jednog broja osnovnih organizacija Saveza komunista u tom periodu postoje još uvek ozbiljne slabosti . U nekim osnovnim organizacijama još nema sistematskog rada i stalne brige o primanju novih članova u Savez komunista, u prvom redu iz redova radnika, seljaka i omladine. Ali, i pored toga, sasvim je realna konstatacija da su danas osnovne organizacije Saveza komunista, tačnije rečeno njihova velika većina, postale idejno čvršće, organizaciono-politički srederije i sposobne za rad u novim uslovima. Što je još značajnije, jasno je uočljiva tendencija daljeg, još bržeg organizacionog i idejnog jačanja osnovnih organizacija u sledećem razdoblju.

137

Brojno stanje i socijalni sastav Uporedo s borbom za ostvarivanje političkih zadataka, Savez komunista se borio i za učvršćenje svojih organizacija i osposobljavanje svojih članova. Pred Savez komunista postavljao se, pre svega, zadatak da učvrsti i osposobi osnovne organizacije da bi mogle uspešno da razvijaju aktivnost najširih slojeva radnih ljudi u borbi za dosledan socijalistički razvitak naše zemlje . U izvršavanju takvih zadataka otpali su svi oni članovi koji nisu bili spremni da ispunjavaju obaveze komunista. U toj širokoj aktivnosti organizacije su se postepeno osvežavale primanjem novih članova, pre svega iz redova radnika , seljaka i omladine, koji su se istakli u društvenopolitičkom radu . Zbog toga se u ovom razdoblju odvijao vrlo dinamičan proces primanja novih članova, kao i otpadanja onih koji se nisu snalazili u novim uslovima. Broj članova Saveza komunista danas je približno isti kao što je bio i u vreme Šestog kongresa. 31 decembra 1957 godine broj članova Saveza komunista iznosio je 755.066. Uticaj i ugled Saveza komunista ne ogleda se samo u njegovom broju članova, već u prvom redu u njegovoj čvrstoj povezanosti s najširim slojevima radnih masa i u svestranoj aktivnosti tih masa u društvenim organima samoupravljanja i društvenopolitičkim organizacijama. Po svom sastavu Savez komunista je u suštini kadrovska partija. A uspešno izvršavanje osnovnih zadataka koje je postavio Šesti kongres, posebno zadataka stabilizacije 1 učvršćenja osnovnih organizacija Saveza komunista, omogućuje da Savez komunista u narednom periodu i dalje brojno jača, primajući u članstvo društvene aktiviste iz redova radnika, seljaka i omladine koji ispunjavaju potrebne uslove. U ovom razdoblju došlo je i do znatnih promena u socijalnom sastavu članova Saveza komunista . Po evidenciji od 31 decembra 1957 godine, u ukupnom broju članstva Saveza komunista učešće radnika se nešto povećalo , učešće seljaka se znatno smanjilo , a učešće službenika se više povećalo . Dobrim delom ove promene socijalnog sastava članstva su prividne i nastale su zbog promenjenog načina vođenja evidencije. Naime, do 1953 godine članovi su se po socijalnom sastavu evidentirali prema zanimanju koje su imali kad su primljeni u Savez komunista . Naprimer, oficiri i podoficiri dobrim delom su tada evidentirani kao radnici i seljaci, to jest prema svom ranijem zanimanju . Kako je sve više značaja imalo sadašnje zanimanje odnosno sadašnji socijalni sastav članstva, a ne ranija zanimanja, to je Cen138

tralni komitet u 1953 godini dao novo uputstvo o evidenciji članstva, prema kome su se svi članovi Saveza komunista evidentirali prema zanimanju koje su obavljali u momentu evidentiranja. Samo s promenom načina vođenja evidencije u 1953 godini broj članova iskazanih kao radnika smanjio se za oko 45.000 , a seljaka za oko 93.000 . Veliki broj ovih članova uglavnom su kadrovi iz Revolucije, koji su se posle oslobođenja školovali i promenili zanimanje. Do smanjenja broja seljaka-članova Saveza komunista došlo je delom i zbog znatnog zapošljavanja seljaka u industriji, gradevinarstvu i drugim privrednim granama. Osim toga, jedan broj članova promenio je zanimanje zapošljavanjem u samom selu . Samo se u Narodnoj Republici Srbiji broj seljaka-članova Saveza komunista iz ovih razloga do kraja 1956 godine smanjio za oko 40.000. Pored toga, broj članova Saveza komunista na selu smanjio se i zbog isključenja iz Saveza komunista onih članova koji nisu odgovarali zadacima Saveza komunista na selu u novim uslovima. Socijalni sastav članova Saveza komunista Jugoslavije 31 decembra 1957 godine bio je sledeći :

Seljaka Službenika Studenata i đaka Ostalih

Radnika

243.819 130.783 244.592 27.455 108.417

Ukupno

755.066

32,29% 17,32% 32,39 % 3,64% 14,36% 100

Broj radnika-članova Saveza komunista iznosi 243.819, što od ukupnog broja zaposlenih radnika čini 13,97 % . Na dan popisa članova Saveza komunista Jugoslavije 31 marta 1957 godine, od ukupnog broja radnika-članova Saveza komunista kvalifikovanih i visokokvalifikovanih bilo je 65%. Broj članova Saveza komunista iz redova seljaka proizvođača nedovoljan je, naročito ako se ima u vidu današnja aktivnost na selu u borbi za unapređenje poljoprivrede i razvijanje društvenih odnosa. U kategoriji službenika, pored stručnih, administrativnih i pomoćnih službenika, evidentiran je visokokvalifikovani kadar u preduzećima (inženjeri i tehničari), prosvetni i zdravstveni radnici, kao i kvalifikovani kadrovi drugih stručnih i javnih službi čije je učešće u socijalističkoj izgradnji značajno . 31 marta 1957 godine 139

u Savezu komunista bilo je oko 18.000 učitelja i oko 25.000 inženjera, tehničara , ekonomista, lekara i pravnika . Dobar deo radnika i seljaka aktivnih učesnika u Revoluciji svojim školovanjem i radom u socijalističkoj izgradnji promenio je svoje ranije zanimanje tako da se po novoj evidenciji vodi u kategoriji službenika . U istoj kategoriji su i svi radnici i seljaci koji su u posleratnoj izgradnji postali direktori preduzeća, upravnici zadruga, rukovodioci drugih privrednih i javnih službi, članovi pretstavničkih organa i slično . Na kraju 1957 godine broj žena u Savezu komunista iznosio je 123.634 ili 16,38 % . Još uvek je u Savezu komunista malo žena, a posebno žena-radnica . Još nema dovoljno orijentacije na prijem žena, naročito radnica. Mnoge osnovne organizacije ne vode dovoljno računa o društveno-političkoj aktivnosti žene i nemaju dovoljno razumevanja za njene teže uslove za rad i obaveze u Savezu komunista. Sastav članova Saveza komunista poboljšan je i primanjem novih članova iz redova mladih ljudi. To je rezultat sve većeg aktiviranja omladine u našem društvenom i političkom životu, kao i veće brige koju organizacije Saveza komunista posvećuju omladini. Od ukupnog broja novoprimljenih članova u 1956 i 1957 godini više od 60 % su mladi ljudi do 25 godina starosti ; 31 marta 1957 godine od ukupnog broja članova Saveza komunista oko 40% su bili članovi do 30 godina, a oko 15 % do 25 godina starosti. Učinjen je pozitivan napredak i u tome što je prijem vršen ravnomernije u najvećem broju organizacija , što nije bio slučaj ranije. Dok je, naprimer, u Hrvatskoj u 1955 godini bilo 85% osnovnih organizacija na selu, a u 1956 godini 60 % organizacija u preduzećima koje nisu primale nove članove, u 1957 godini taj broj se smanjio na 28,9% u preduzetnim i na 37,9% u seoskim organizacijama . Slično je stanje i u drugim republikama . Socijalni sastav novoprimljenih članova u Savezu komunista od Šestog kongresa do kraja 1957 godine bio je sledeći : radnika 35,76 %, seljaka 29,08 % , službenika 18,79 % , studenata 9,05 %, ostalih 7,29% . Iz ovoga se vidi da je orijentacija osnovnih organizacija i rukovodstava Saveza komunista bila pravilna, jer je broj novoprimljenih radnika i seljaka bio u stalnom porastu . U ovom razdoblju iz organizacija Saveza komunista, koje su pojačale borbu za idejno i organizaciono učvršćenje, otpadali su pre svega oni članovi koji su bili neaktivni u radu osnovnih orgarizacija, oni koji su unosili nedisciplinu kao i oni koji su bili nosioci antisocijalističkih shvatanja i postupaka. Bilo je prirodno

140

što su se osnovne organizacije oslobađale takvih članova. No , niz osnovnih organizacija pritom je grešio, otstranjujući ponekad i takve članove kojima je trebalo više pomoći , jer se nisu mogli snaći u novim uslovima borbe za razvitak socijalističke demokratije. Međutim, sve je manje formalizma i površnosti u razmatranju grešaka i slabosti pojedinih članova, a više brige i pomoći članovima Saveza komunista da izvršavaju svoje zadatke . Većina ovih članova koji nisu mogli više ostati u Savezu komunista zadržala je i dalje pozitivan odnos prema našoj stvarnosti, a mnogi su i danas aktivni u društvenom i političkom životu. Osnovne organizacije u preduzećima Sumirajući rezultate rada organizacija Saveza komunista u preduzećima, može se konstatovati da su one postigle značajne uspehe u sprovođenju najvažnijih zadataka koje je Šesti kongres postavio. Svojom aktivnošću one su se snažno založile za afirmaciju, osposobljavanje i dalje razvijanje organa samoupravljanja i za njihovu aktivnost u rukovođenju preduzećem na osnovama naše ekonomske politike. Većina organizacija u preduzećima je svojim radom zahvatila glavna pitanja koja su se pojavljivala u radu i životu preduzeća i time doprinosila njihovom uspešnom i pravilnom rešavanju . One su u ovom razdoblju , od Šestog kongresa do danas, politički i organizaciono ojačale, i u najvećem broju se osposobile za izvršavanje svojih zadataka . Izgradnja novog privrednog sistema u uslovima radničkog samoupravljanja nametnula je osnovnoj organizaciji potrebu da bolje poznaje probleme preduzeća i da se u organima radničkog samoupravljanja i u celom kolektivu zalaže za njihovo rešavanje. Razvijajući se u tim uslovima, organizacije su postajale sve značajniji politički faktor. Komunisti su uticali da stalno jača aktivnost radnika i radnih kolektiva u pretresanju problema i zadataka preduzeća. Zahvaljujući toj aktivnosti komunista , porasla je društvena i politička aktivnost radnika i njihova sposobnost da samostalno i organizovano rešavaju o složenim ekonomsko-privrednim problemima Time se i sadržina rada organizacija Saveza komunista znatno proširila. One su u većini orijentisane na razmatranje ekonomskopolitičkih problema preduzeća, rada organa radničkog samoupravljanja, problema stručnog i ideološko- političkog uzdizanja radnika, problema radnih uslova i radnih odnosa, rada Saveza sindikata i Narodne omladine, kao i na aktivnost komunista van preduzeća. 141

Došlo je do daljeg organizacionog sređivanja i razvijanja unutrašnjeg života u ovim organizacijama Saveza komunista. Poboljšan je metod rada i ojačale su disciplina i odgovornost komunista. Jačanje organizacija primanjem novih članova, posebno mlađih radnika i mlade tehničke inteligencije, postaje stalna briga ovih organizacija . Broj primljenih radnika po godinama posle Šestog kongresa bio je sledeći : 1953 godine 9.062 , 1954 godine 7.239, 1955 godine 9.057, 1956 godine 18.450 i 1957 godine 44.086. Ovi podaci pokazuju da je prijem radnika u celini stalno rastao, iako ima neravnomernosti između pojedinih privrednih grana i preduzeća. Međutim, i pored većeg prijema radnika u Savez komunista. ovaj je broj još uvek mali u odnosu na ukupan broj zaposlenih radnika i s obzirom na svest i ulogu radničke klase u našem društvu . U dobrom broju organizacija u preduzećima još uvek postoji preoštar kriterij za prijem radnika . Rad na ideološko- političkom uzdizanju komunista i radnika uopšte bio je znatno razvijeniji i organizovaniji . Izašlo se iz okvira organizacija i tim radom je obuhvaćen veliki deo članova radnih kolektiva, a naročito omladine. U organizovanju ideološko- političkog rada znatnu pomoć su pružila rukovodstva Saveza komunista . Treba istaći aktivnost ovih organizacija, organa radničkog upravljanja, sindikata, radničkih univerziteta i stručnih organizacija na ekonomskom obrazovanju radnika putem kurseva, seminara, stručnih i majstorskih škola i škola za opšte obrazovanje. Organizacije, opštinski i sreski komiteti Saveza komunista u ovom periodu poklanjali su veću pažnju sindikatima nego ranijih godina. Komunisti su svoju aktivnost sve više razvijali u sindikalnim podružnicama i time doprinosili pravilnom rešavanju mnogih problema koji su stajali pred njima, kao i pravilnom postavljanju njihovog rada u uslovima radničkog samoupravljanja. Međutim , ima još uvek osnovnih organizacija u preduzećima koje radu sindikalnih organizacija ne posvećuju stalnu pažnju. No, u ovom razdoblju su se, pored pozitivnih rezultata, ispoljavale i slabosti. Neke organizacije su zaostajale za dinamičnim životom i zbivanjima u kolektivu . Te slabosti su se pojavljivale zbog nastalih teškoća i krupnih promena vršenih u privrednom sistemu . Samostalnost preduzeća u novom privrednom sistemu zahtevala je da organi radničkog samoupravljanja na nov način reša-

142

vaju sve probleme preduzeća. Osposobljavanje organa radničkog samoupravljanja u tom pravcu bio je prvenstveni zadatak osnovnih organizacija Saveza komunista u preduzećima . Pošto se privredni sistem postepeno izgrađivao i dopunjavao u praksi, imao je i svojih nedostataka koje su pojedina preduzeća neopravdano koristila na štetu zajednice. Zbog toga je trebalo da se osnovne organizacije u preduzećima, uporedo s jačanjem upravnog i proizvodnog mehanizma preduzeća, u mnogo većoj meri bave privrednim problemima, da svojom aktivnošću doprinose bržem razvitku privrednog sistema i sprečavaju iskorišćavanje nedostataka i praznina u njemu . Bilo je osnovnih organizacija u preduzećima gde se delovanju objektivnih ekonomskih zakona pridavao isključivi značaj , što je imalo za posledicu izvesnu neaktivnost ovih organizacija u pretresanju privrednih problema, pa otuda i pasivnost tih organizacija u borbi protiv nekih negativnih pojava u preduzećima. Rad organa radničkog upravljanja bio je osnovni zadatak koji je stajao pred organizacijama i rukovodstvima Saveza komunista u privrednim preduzećima u ovom vremenu. U prvom periodu posle Kongresa težište rada organizacija Saveza komunista u odnosu na organe radničkog upravljanja bilo je na političkom objašnjavanju uloge i značaja radničkih saveta . Za taj period je karakteristično da su se problemi rada radničkog upravljanja često tretirali uopšteno, bez konkretnih analiza i uočavanja slabosti, bez konkretnih zaključaka . Posledice toga ispoljavale su se u pojavama samovolje pojedinih privrednih rukovodilaca , u nametanju odluka organima radničkog upravljanja , u pojavama formalizmai birokratizma u rukovođenju preduzećem . Dalji razvitak privrednog i društvenog sistema omogućio je veću afirmaciju organa radničkog upravljanja, proširenje njihovih prava i nadležnosti , što je, sa svoje strane, olakšalo da organizacije i rukovodstva Saveza komunista u preduzećima bolje izvršavaju svoje zadatke. Organizacije Saveza komunista u preduzećima postepeno počinju temeljitije da obrađuju rad organa radničkog samoupravljanja i da im pružaju veću i konkretniju pomoć . Važnija pitanja rada radničkih saveta komunisti počinju zrelije pretresati . Oni zauzimaju određenije načelne stavove i za njih se odlučnije bore. Oni se zalažu da se pred kolektivom postavljaju značajniji problemi iz života preduzeća , kao što su tarifni pravilnik, norme, pravilnik o premiranju , investicioni program preduzeća, problemi organiza cije rada , materijalno-finansiski problemi preduzeća . Međutim ,

143

treba istaći da nije bilo dovoljno borbe protiv birokratizma i samovolje, borbe za što puniju demokratsku praksu . Objašnjavanje pojedinih krupnih i osetljivih problema još nije dovoljno sistematsko i svestrano, što dovodi i do političkih teškoća u kolektivima . Organizacije Saveza komunista u preduzećima posvećivale su pažnju sastavu radničkih saveta i upravnih odbora u preduzećima, što je doprinosilo stalnom poboljšavanju njihovog sastava kako po stručnoj i opštoj spremi radnika tako i po učešću mlađih radnika i žena . U razvijanju rada organa radničkog samoupravljanja komunisti su u većini slučajeva bili najaktivniji, čime su sticali poverenje radnika, i na izborima za radničke savete i upravne odbore biran je veliki broj komunista. U većini organizacija pravilnije su shvaćeni uloga i mesto tehničke inteligencije u preduzeću , kako u pogledu potrebe za njom tako i u pogledu njenog nagrađivanja i brige o njenim uslovima rada. Međutim, još ima pojava nedovoljnog posvećivanja pažnje idejno-političkom radu s tehničkom inteligencijom , čiji značaj postaje sve veći u našem daljem industriskom razvitku . U radu mnogih preduzeća javljale su se razne negativne pojave koje su za osnovne organizacije u preduzećima pretstavljale ozbiljan problem. Takve pojave su : nedovoljno razvijanje demokratizma u radu organa samoupravljanja, nesocijalistički i nezakoniti postupci , gušenje kritike, lokalizam i slično . Rukovodstva Saveza komunista su ukazivala na ove pojave koje su pratile naš razvitak i organizacije su se protivu njih borile i postizale izvesne rezultate. Ali ova borba bila je povremena , nesistematska i nedovoljno organizovana i zbog toga nije bila dovoljno efikasna. U mnogim kolektivima omladinska organizacija, zbog nedovoljne brige organizacije Saveza komunista, nije se dovoljno ispoljila u životu preduzeća. Radnička omladina nije dovoljno nailazila na razumevanje i pomoć kada se radilo o nizu njenih problema o boljim uslovima života, stručnom osposobljavanju , većoj pomoći u političkom i idejnom radu itd . Jedno vreme organizacije Saveza komunista poklanjale su malo pažnje prijemu mladih radnika u Savez komunista, iako su za to postojali potrebni uslovi . Dosta organizacija po nekoliko godina nije primilo nijednog mladog radnika u Savez komunista. Posle Šestog plenuma CK SKJ organizacije Saveza komunista su ovom pitanju prišle mnogo ozbiljnije i preduzele su niz mera da se politički i ideološki rad s radničkom omladinom poboljša.

144

U nizu organizacija još se održava loša praksa da se skoro svi zadaci poveravaju istom broju komunista, što dovodi do njihove preopterećenosti i površnog obavljanja zadataka , kao i do toga da mnogi, naročito mladi članovi ostaju nedovoljno angažovani i zbog toga bez mogućnosti za brži razvitak. Učešće radnika-članova Saveza komunista u radu društvenopolitičkih organizacija, društvenim organima van preduzeća, na teritoriji gde žive, zaostajalo je, nedovoljno je i ne odgovara onoj ulozi i mestu koje radnička klasa treba da ima u celokupnom našem društvenom i političkom životu , a posebno u životu komune . Organizacije Saveza komunista u preduzećima ne posvećuju dovoljno pažnje političkom angažovanju i osposobljavanju radnika za ovu društveno-političku aktivnost . Iako su u poslednje vreme organizacije Saveza komunista i Saveza sindikata posvećivale veću pažnju uslovima rada i života radnika (otvaranju menzi, restorana, kupatila, odmarališta, raznih servisa i sl. ) , ipak su mnoge od njih zapostavljale ova pitanja. Organizacije u preduzećima i komunisti u njima posebno su za . postavili rad na rešavanju onih pitanja uslova rada i života radnika van preduzeća koja se rešavaju u komuni , drugim privrednim organizacijama i javnim ustanovama. Potrebno je podvući razlike koje postoje među organizacijama Saveza komunista u raznim preduzećima, pa i unutar pojedinih privrednih grana . Nesumnjivo je da su postignuti veliki uspesi u organizacijama većih preduzeća, a naročito tamo gde je zaposlenost radnika stalna. Rezultati su manji tamo gde je zaposlenost sezonska, kao što je građevinarstvo , zatim tamo gde privredna organizacija nije grupisana i gde su opšti kulturni nivo i politička svest radnika slabije razvijeni . To ne znači da u preduzećima ovih privrednih grana nema organizacija SKJ koje dobro rade i pravilno shvataju svoju ulogu i mesto u preduzeću . Uspešnijem radu organizacija Saveza komunista u preduzećima doprineli su i fabrički komiteti . 31 decembra 1957 godine bilo je 370 fabričkih komiteta . Fabrički komiteti su svoj rad pretežno orijentisali na pomoć osnovnim organizacijama u razvijanju njihove što uspešnije praktične delatnosti , kao i u organizovanju ideološko-vaspitnog rada. Međutim, neki fabrički komiteti još ne vode dovoljno računa o tome da organizacije Saveza komunista po pogonima orijentišu , koliko je to potrebno, i na probleme čitavog preduzeća , već ih uglavnom vezuju za probleme pogona. U nekim slučajevima zbog 10 VII Kongres SKJ

145

slabosti u radu ovih komiteta zanemaren je rad osnovnih organizacija kao celine , kako u preduzeću tako i u aktivnosti komunista ovih organizacija van preduzeća.

Osnovne organizacije na selu Uslovi u kojima su radile osnovne organizacije Saveza komunista na selu bili su vrlo složeni. Aktivnost i razvitak organizacija na selu bili su uslovljeni pre svega krupnim promenama u našoj agrarnoj politici i razvitkom društveno-ekonomskih odnosa na selu. Razvoj i rad organizacija otežavan je i relativno niskim idejnim nivoom jednog dela članstva, kome je bilo mnogo teže da shvati nastale promene, sagleda perspektivu daljeg razvitka i svoju ulogu u njemu . Zbog toga u vreme održavanja Šestog kongresa i neposredno posle njega, sve do reorganizacije seljačkih radnih zadruga , osnovne organizacije Saveza komunista na selu nalazile su se u situaciji da su s mnogo teškoća morale, u uslovima tek započetog procesa ukidanja administrativnih formi regulisanja odnosa u oblasti poljoprivrede, voditi borbu za úsvajanje nove uloge Saveza komunista i primenu novog metoda rada. Još su postojali neki oblici obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda, starog i destimulativnog načina oporezivanja , neekonomskih i nedemokratskih odnosa u seljačkim radnim zadrugama i dr. U takvim uslovima organizacijama na selu je bilo teško da se pravilno postave i da menjaju stari metod rada ; štaviše , u nizu organizacija nastala je izvesna zabuna i došlo je do kolebanja i pasivizacije jednog dela članstva. Reorganizacija seljačkih radnih zadruga, ukidanje krutih administrativnih mera u oblasti poljoprivrede i postepeno razvijanje novih ekonomsko-društvenih odnosa na selu nailazili su na podršku poljoprivrednih proizvođača i znatno doprinosili poboljšanju opštepolitičke situacije na selu . Te su se mere istovremeno zratno odrazile na stanje i rad osnovnih organizacija na selu. One su otvorile nove mogućnosti i perspektivu i pred organizacije postavile nove političke zadatke. Sprovođenje reorganizacije seljačkih radnih zadruga i ispoljavanje raspoloženja dobrog dela seljaka u mnogim radnim zadrugama da odmah iz njih istupe izazvalo je nesnalaženje i nerazumevanje mnogih osnovnih organizacija u pogledu daljeg razvitka socijalističkih odnosa na selu . To je, uostalom , bilo razumljivo s obzirom da se bilo razvilo shvatanje da su seljačke 146

radne zadruge -- osnovna i jedina forma socijalističkog preobražaja sela. I utoliko više što posle reorganizacije seljačkih radnih zadruga mnogim komunistima nije bilo jasno kako će se dalje odvijati proces razvitka socijalističkih odnosa na selu. U takvim uslovima jače su se ispoljile antisocijalističke tendencije i pojave izopačavanja motiva i svrhe reorganizacije seljačkih radnih zadruga, kao i daljeg procesa društveno-ekonomskog razvitka na selu. Počele su se širiti iluzije o mogućnosti neograničenog razvitka individualnog poseda, pa i ubeđenje da ovaj posed sam za sebe može biti nosilac daljeg unapređenja poljoprivrede . Ovakva pogrešna shvatanja doprinela su da su se mnogi članovi Saveza komunista na selu , napuštajući seljačku radnu zadrugu, i politički pasivizirali, a bilo je i takvih koji su napuštali i osnovnu organizaciju smatrajući da nemaju više nikakvog interesa da budu članovi Saveza komunista ili da aktivno rade kao članovi osnovnih organizacija. Neki članovi Saveza bili su nosioci raznih negativnih shvatanja, unosili su nedisciplinu često se boreći za stavove za koje im je izgledalo da odgovaraju njihovim ličnim interesima. Osnovne organizacije u takvoj situaciji nisu bile u mogućnosti da se efikasno suprotstave takvim shvatanjima, pa su se orijentisale na isključivanje ili su se mirile s tim stanjem, što je pasiviziralo i dezorijentisalo i jedan broj članova s pravilnim shvatanjima. Zbog svega toga, u ovome razdoblju došlo je do znatnog smanjenja broja članova, pa i broja osnovnih organizacija na selu. Isto tako, ozbiljnu objektivnu teškoću za pravilno postavljanje i širu političku delatnost osnovnih organizacija na selu pretstavljala je i okolnost da su tada i forme društvenog samoupravljanja na selu bile tek u začetku . Posebnu teškoću je pretstavljalo i to što duže vremena posle reorganizacije seljačkih radnih zadruga nije postojala takva ekonomska organizacija koja bi sistematski mogla da usmerava i ubrzava podizanje poljoprivredne proizvodnje na viši nivo i razvitak socijalističkih odnosa u oblasti poljoprivrede. U takvim uslovima razumljivo je što se proces aktivizacije osnovnih organizacija na selu , kao i njihovog organizaciono- političkog jačanja, odvijao sporije nego u drugim organizacijama . Stvaranje pogodnijih formi i metoda razvoja socijalističkih odnosa u poljoprivredi i sve brži razvitak oblika i organa društvenog upravljanja na selu doprineli su da osnovne organizacije na selu, u procesu borbe za savlađivanje sopstvenih slabosti, postepeno ojačaju i razviju intenzivniji rad. Koristeći se vlastitim iskustvom i uz sve veću pomoć rukovodstava Saveza komunista, osnovne organizacije na selu počele su se šire uključivati u društveno- ekonom-

10*

147

ska zbivanja sela i brže oslobađati slabosti . One sve više zahvataju aktuelna, konkretna pitanja društveno -ekonomske problematike sela i na taj način uspešnije deluju na društveno - politička kretanja i raspoloženje seljaštva . Dalji napredak u sadržini i metodu rada postižu osnovne organizacije Saveza komunista na selu u vreme uvođenja komunalnog sistema , u borbi za razvitak i jačanje opštih zemljoradničkih zadruga od kraja 1955 godine. U toku sprovođenja novog komunalnog sistema organizacije na selu, uz pomoć rukovodstava, a naročito opštinskih komiteta, razvile su življu političku delatnost i doprinele da se ovaj sistem pravilnije shvati. Sve je to mnogo doprinelo sagledavanju jasnije perspektive našeg daljeg socijalističkog razvitka. Taj rad komunista se osetio i ispoljio naročito na konferencijama Socijalističkog saveza i na zborovima birača. Aktivizaciju osnovnih organizacija na selu u ovom razdoblju prati i njihov mnogo življi ideološko- politički rad u raznim oblicima, što je doprinosilo podizanju idejno- političkog nivoa članova Saveza na selu i njihovom osposobljavanju za uspešnije izvršavanje zadataka. Shvativši da su opšte zemljoradničke zadruge osnovna forma za unapređenje poljoprivrede i razvitak socijalističkih odnosa u toj oblasti, sve veći broj osnovnih organizacija počeo je da se orijentiše na učvršćenje i poboljšanje rada zadruga . Uz sve povoljnije objektivne uslove, pravilniji rad i veće zalaganje komunista , zadruge su se počele relativno brzo oslobađati svojih osnovnih slabosti koje su u njima godinama dominirale i organizaciono i ekonomski jačati . Pošto je, na osnovu dalje naše ekonomske politike i povećanih privrednih mogućnosti zemlje, postepeno jačala materijalna baza lokalnih organa vlasti i društvenog samoupravljanja, kao i materijalna sredstva opštih zemljoradničkih zadruga, i pošto su povećana materijalna sredstva zajednice za unapređenje poljoprivrede, jačala je i uloga lokalnih organa vlasti i zadružnih organizacija u razvitku društveno-ekonomskih odnosa na selu . Došlo je do sve većeg uključivanja seljaka u sprovođenje konkretnih mera za unapređivanje poljoprivrede i razvitak socijalističkih odnosa na selu . Komunisti i ostali građani sve aktivnije učestvuju u radu lokalnih samoupravnih organa i zadružnih organizacija. Dalje razjašnjavanje, potpunije preciziranje uloge zemljoradničkih zadruga na unapređenju poljoprivrede i razvitku socijalističkih odnosa na selu, sticanje prvih značajnijih iskustava u toj oblasti, Rezolucija Narodne skupštine o agrarnoj politici, perspektivni planovi razvitka poljoprivrede i akcioni programi zemljoradničkih zadruga - sve je to dalo nov pot148

sticaj aktivnosti osnovnih organizacija i komunista u društvenoekonomskom životu sela. U celom ovom razdoblju stalno je rasla opšta politička aktivnost komunista, aktivnost organizacija Socijalističkog saveza, Narodne omladine i drugih društvenih organizacija. U organizacijama Socijalističkog saveza na selu komunisti su bili nosioci vrlo žive komunalne delatnosti (izgradnje puteva, zadružnih domova, škola i dr.), čak i u onim selima gde je njihova aktivnost na unapređenju poljoprivrede i zadrugarstva zaostajala. U tim akcijama komunisti na selu su preko organizacija Socijalističkog saveza razvijali i dosta živu aktivnost zborova birača. Isto tako, prilično je razvijena kulturno-prosvetna delatnost u raznim oblicima (kulturno-umetnička društva, razni kursevi, biblioteke i sl .), kao što je znatno razvijen rad i drugih društvenih organizacija koje rade na selu (Crvenog krsta, „ Partizana“, „ Narodne tehnike" itd .) , što je sve doprinosilo razvijanju društvenog života seoskog stanovništva. Uzimajući sve aktivnije i konkretnije učešće u ovom razvitku, sagledavajući i boreći se za rešavanje aktuelnih problema u radu organa vlasti i zadružnih organizacija, sve veći broj osnovnih organizacija brže se oslobađa uske, jednostrane sadržine rada i dotada, pretežno , opšte političko-propagandne aktivnosti na selu . Ovako povećana, obogaćena i konkretizovana aktivnost osnovnih organizacija pozitivno se odrazila na njihovo organizaciono stanje, što je omogućilo njihovo učvršćenje i brojno jačanje i uopšte dovelo do povećanog uticaja komunista na radne ljude sela. Dok su do početka 1956 godine seoske organizacije znatno više isključivale nego što su primale, otada je u sve većem broju organizacija znatniji prijem novih članova. Sve je veći broj osnovnih organizacija koje prijemom novih i članova brojno rastu i jačaju . Naročito je pozitivno što se i u osnovne organizacije Saveza komunista na selu u poslednje vreme prima više neposrednih proizvođača i mladih ljudi . Sve to pokazuje pozitivno kretanje u razvitku osnovnih organizacija na selu . Napredak koji je u radu postigao veliki broj organizacija, naročito u poslednje dve godine, omogućava, uz sve povoljnije objektivne uslove, brže otklanjanje slabosti kojih još dosta ima u njihovom radu . Još ima osnovnih organizacija na selu koje nisu postigle vidniji napredak, kao što je slučaj u privredno zaostalim selima gde su organi samoupravljanja slabo razvijeni , gde je slaba opšta zemljoradnička zadruga . Takve organizacije još stagniraju. 149

U poslednjem periodu političko-idejna i kulturno-prosvetna delatnost koju su organizovale ili potsticale osnovne organizacije bila je, uzevši u celini i imajući u vidu konkretne uslove, prilično raznovrsna i intenzivna. Međutim, dobar deo osnovnih organizacija ovom radu još nije posvetio potrebnu pažnju , nije iskoristio sve mogućnosti , ni sagledao nužnost razvitka intenzivnije delatnosti u ovom pravcu, kao ni potrebu razvijanja formi pogodnih za idejnopolitičko uzdizanje radnih ljudi na selu. Ozbiljan nedostatak jednog dela osnovnih organizacija na selu je i to što još ne ispoljavaju potrebnu brigu o razvitku zemljoradničkih zadruga, što pokazuje da nisu potpuno shvatile konkretnu ulogu ovih zadruga u unapređenju poljoprivrede i razvitku socijalističkih odnosa na selu . U tim organizacijama još uvek se zadruga potcenjuje ili se na nju gleda samo kao na uslužni servis za pružanje pomoći privatnom seljaku , a ne kao na socijalističku organizaciju, koja može i treba da, razvijajući poljoprivrednu proizvodnju, razvija i jača socijalističke odnose na selu. I pored znatnog prijema novih članova u poslednje vreme, slabost organizacija na selu pretstavlja mali broj članova iz redova seljaka-proizvođača. Ima čak i takvih osnovnih organizacija na selu u kojima nema nijednog neposrednog proizvođača, a znatan broj je takvih u kojima je njihov broj mali . Ovakvo stanje otežava osnovnim organizacijama da na vreme uočavaju i rešavaju aktuelne probleme sela.

Teritorijalne organizacije Posle Šestog kongresa oformljene su teritorijalne osnovne organizacije od članova Saveza komunista koji su dotada pripadali organizacijama u naseljima ili su došli iz rasformiranih organizacija u ustanovama i manjim preduzećima. U ove organizacije došao je veliki broj iskusnijih komunista, i one su po broju članova postale veće . To se relativno brzo osetilo u njihovome radu , u razvijanju političke aktivnosti u Socijalističkom savezu i drugim društvenim organizacijama , kao i u razvijanju organa društvenog upravljanja. Ali, uopšte uzeto, i u radu ovih organizacija posle Šestog kongresa ispoljile su se izvesne slabosti slične onima u drugim organizacijama. U ovim organizacijama često se diskutovalo o tome šta je njihova sadržina rada, o kojim pitanjima treba da raspravljaju na svojim sastancima i slično. I ove organizacije su bile u to vreme opterećene sitnim unutrašnjim pitanjima i jednostranošću 150

u radu. Česte promene u sastavu članova otežavale su učvršćenje i konsolidaciju teritorijalnih organizacija. Ovakvo stanje u ovim organizacijama bilo je u 1953 godini i u prvoj polovini 1954 godine. Sprovodeći odluke plenuma Centralnog komiteta SKJ, one su energičnije pošle putem otklanjanja svojih slabosti, kako idejno -političkih tako i organizacionih . Ove crganizacije su se postepeno dalje organizaciono sređivale i poboljšavale svoj rad . Veliki broj komunista iz teritorijalnih organizacija su aktivni članovi mnogih organa društvenog upravljanja i društvenih organizacija. To potvrđuje da su mnogi komunisti svojim radom, zalaganjem i ugledom stekli poverenje građana. Sve razvijeniji mehanizam društvenog upravljanja i različit sastav članova ovih organizacija zahtevali su da one pokažu više umešnosti u rasporedu partiskog aktiva u takvim uslovima i da obuhvate sve zadatke na svojoj teritoriji . Mnoge teritorijalne organizacije nisu uspele da ostvare tu svoju ulogu u punoj meri . Zbog toga ima pojava da komunisti , pa i neke osnovne organizacije, zanemaruju pojedine važne organe samoupravijanja, kao i neke društvene organizacije. Naprimer, dolazi do zapostavljanja rada pojedinih stanbenih zajednica , zborova birača, raznih odbora i saveta, grupa i komisija pri rukovodstvima Socijalističkog saveza itd. Takvi nedostaci u radu osnovnih organizacija dovode do preopterećivanja jednog dela komunista odnosno do nedovoljnog angažovanja drugih. Velike razlike u ideološkom nivou članova pretstavljale su teškoću za uspešan ideološki rad . Teškoće su bile veće u onim organizacijama koje su duže zadržale izvesnu krutost i jednostranost u organizovanju ideološkog rada i koje sporije prelaze na elastičnije i raznovrsnije forme toga rada, što traži različit ideološki nivo članova. Veću pažnju prijemu novih članova teritorijalne organizacije su posvetile u poslednje dve godine. Pozitivno je to sto su se danas mnoge od njih orijentisale na prijem mladih članova i davanje predloga preduzetnim i drugim organizacijama za prijem u članstvo onih koji se ističu u radu na području teritorijalnih organizacija. U preduzimanju mera protiv raznih nezdravih pojava koje se zapažaju kod pojedinih komunista dolazilo je do izražaja ustručavanje da se otvoreno istupa protiv slabosti i grešaka pojedinaca. Ali uprkos postojećim teškoćama, aktivnost komunista iz teritorijalnih organizacija se stalno poboljšavala , što je doprinosilo 151

sve većoj aktivnosti građana u političkom društvenom životu zemlje, u povećanju političkog interesovanja za unutrašnja i međunarodna zbivanja. To raspoloženje se naročito vidno pokazalo prilikom značajnih političkih akcija u zemlji i krupnih međunarodnih događaja. Međutim, i pored izvesnih uspeha u organizacionom sređivanju i poboljšanju rada teritorijalnih organizacija, bilo je i ozbiljnih slabosti . Te slabosti su dolazile i zbog postepenosti u razvijanju komunalnog sistema od njegove opšte postavke do konkretne razrade svih vidova komunalnog života i samoupravljanja građana, naročito u užim gradskim naseljima. Razrada tih pitanja i sve veća materijalna sredstva lokalnih organa vlasti sve više su otvarali i dalje otvaraju perspektivu razvitka društvenog života i rešavanja niza pitanja života građana u tim užim naseljima . Razvijanjem komunalnog sistema, stvaranjem novih organa društvenog upravljanja u prosvetnim , zdravstvenim i socijalnim ustanovama, u upravljanju stanbenim zgradama i stvaranjem stanbenih zajednica, stvarani su i povoljni uslovi rada teritorijalnih organizacija, uslovi za puniju sadržinu njihovog rada. Dalja razrada života komuna, posebno u velikim gradovima, kao i veća materijalna sredstva kojima raspolažu komune, daju nov potsticaj radu ovih organizacija. Kako su ove organizacije sastavljene od članova Saveza komunista čija se društvena aktivnost u mnogo slučajeva dobrim delom odvija van teritorije na kojoj radi osnovna organizacija, pomoć koju organizacije Saveza komunista treba da pruže ovim članovima izostaje i svodi se samo na opšte političke stavove . Zbog toga je za ove komuniste rad u ovim organizacijama često bez pune sadržine. Aktivi komunista koji bi trebalo da upotpune ovu pomoć komunistima u njihovom društvenom radu još uvek nisu dovoljno razvijeni . Nužna je mnogo veća pažnja aktivima komunista od strane opštinskih i sreskih rukovodstava Saveza komunista, kao i pomoć u drugim vidovima da bi se poboljšao rad komunista ovih organizacija.

Organizacije na univerzitetima, u školama i ustanovama Osnovni zadatak organizacija Saveza komunista na univerzitetima i visokim školama bio je razviti najširu aktivnost studenata i nastavnika na stručnom i ideološko - političkom uzdizanju studenata naše buduće inteligencije. U tome je osnovni problem bio da se postigne što prikladniji sistem nastave na univerzitetima

152

i visokim školama i što razvijeniji društveno- politički život studentske omladine da bi mlada inteligencija mogla steći takvo obrazovanje koje odgovara našim društvenim potrebama i našoj stvarnosti. U tom smislu u periodu između Šestog i Sedmog kongresa naročita pažnja je posvećivana Savezu studenata Jugoslavije kao posebnoj vaspitno-političkoj organizaciji univerzitetske omladine. U udruženjima Saveza studenata komunisti su s dosta uspeha radili na proširivanju društvene aktivnosti studenata , kao i na ublažavanju mnogih teškoća koje proističu iz porasta broja studenata, bržeg od tempa razvitka materijalne baze i potrebnog nastavnog osoblja na univerzitetu . Osnovne organizacije su preduzimale niz mera u cilju upoznavanja studenata i nastavnika sa aktuelnom društvenom problematikom van univerziteta, u cilju uključivanja studenata u razne društvene, političke i prosvetne aktivnosti i za što širu saradnju mladih intelektualaca iz raznih republika. U ovom periodu znatno je proširena mreža raznovrsnih kulturnih, stručnih i sportskih društava i sekcija, koje okupljaju sve veći broj studenata. Pored toga, komunisti su nastojali da se što uspešnije reše problemi ishrane, stanovanja , ekonomskog i zdravstvenog obezbeđenja studenata itd. Organizacije Saveza komunista Jugoslavije su razvijale značajnu aktivnost na marksističkom vaspitavanju komunista , zasnovanom na praksi naše socijalističke izgradnje, na unapređenju nastave, širenju i jačanju ideološkog rada u drugim društvenim organizacijama na univerzitetima. Tome je, pored ostalog, doprinelo i postepeno uvođenje predmeta „ Osnovi društvenih nauka“ na svim fakultetima. Stalno razvijanje kvaliteta, raznovrsnosti i sistematičnosti idejnog rada rezultat je povećanog zalaganja organizacija Saveza komunista. Ali i sada ima osnovnih organizacija u kojima ovaj rad zaostaje za mogućnostima i potrebama univerziteta. To je posebno potencirano činjenicom što je interesovanje studenata za razna teoriska, društveno - politička i kulturna pitanja u stalnom porastu, što na univerzitete dopiru razna idejna strujanja , što na njima ima relativno veliki broj mladih komunista i što vaspitna uloga škole daleko zaostaje za savremenim potrebama našeg društva . Briga o što uspešnijem savladavanju nastavnog gradiva, kao i o pravovremenom završavanju studija , takođe je bila u centru pažnje organizacija Saveza komunista . Mnoge osnovne organizacije, naročito studentske, kao i brojni komunisti pojedinačno, bili

153

su organizatori studioznijeg analiziranja sistema univerzitetske nastave, njene efikasnosti i kvaliteta studija, inicijatori predloga i zahteva u cilju stvarne i korenitije modernizacije univerzitetskog obrazovanja u skladu s potrebama našeg društva. Osnovne organizacije u poslednje vreme više su radile na preduzimanju mera za efikasnije podizanje nastavnog i naučnog podmlatka. Treba, medutim, konstatovati da takvi napori još uvek nisu doneli očekivane rezultate tako da problem reforme univerzitetske nastave još uvek stoji pred nama. Organizacije Saveza komunista su pokretale delatnost organa društvenog samoupravljanja i radile na njihovom učvršćenju nastojeći da ih angažuju u rešavanju aktuelnih problema univerziteta. Neposredno posle uvođenja društvenog upravljanja, u nekim organizacijama Saveza komunista bilo je shvatanja da će organi društvenog upravljanja sami po sebi jačati i rešavati sve važnije probleme na univerzitetima . Međutim, prva iskustva su pokazala da partiske organizacije na univerzitetima moraju biti mobilnije u odnosu na sva krupnija pitanja iz života i razvitka škole , kao i da u zajednici sa drugim organima i organizacijama pokreću sve snage na univerzitetima za rešavanje aktuelnih problema oko stvaranja visokokvalifikovanih kadrova. Danas na svim univerzitetima u zemlji deluju 305 osnovnih organizacija Saveza komunista sa 11.432 člana-studenta i 1.292 člana iz redova nastavnog osoblja. Za unutrašnji život i razvitak osnovnih organizacija na univerzitetima, naročito studentskih, karakteristična je veoma brza promena članstva . Iz organizacije svake godine odlazi veliki broj članova, a na univerzitet dolazi sve manji broj studenata koji su postali članovi Saveza komunista Jugoslavije pre dolaska na univerzitet. Do ovoga dolazi zbog toga što na univerzitet stižu generacije koje su se redovno školovale a i zbog toga što su do prošle godine bile ukinute osnovne organizacije među učenicima u srednjim školama. To je od osnovnih organizacija na univerzitetima zahtevalo da više rade na pripremanju studenata za prijem u Savez komunista u toku samih studija. Zato se u ovim organizacijama povećao broj članova s malim stažom. Ovakav sastav organizacija, kao i činjenica da su studenti u izvesnom smislu odvojeni od konkretnijeg i punijeg učešća u društveno-političkom životu , pogodovali su, pored ostalog, da kod jednog broja članova dođe do pojava nediscipline, pogrešnog shvatanja socijalističke demokratije, ponekad preteranog isticanja ličnih zahteva, kao i nedovoljne borbenosti jednog dela komunista u odbrani marksističkih stavova. Sve je to, između ostalog, nametalo 154

potrebu da osnovne organizacije i rukovodstva Saveza komunista organizuju ustaljeni sistem idejno-političkog uzdizanja članova Saveza komunista na univerzitetima (kurseve, seminare, diskusije, predavanja) . Međutim, za uspešno sprovođenje takve aktivnosti potrebna je još veća i intenzivnija briga rukovodstava Saveza komunista Jugoslavije van univerziteta. U toku prošle godine pristupilo se stvaranju osnovnih organizacija Saveza komunista među učenicima završnih razreda srednjih i industriskih škola. Sada u svim našim srednjim školama ima 414 osnovnih organizacija sa 10.605 članova. Ove organizacije su posvetile naročitu pažnju ideološkom uzdizanju svojih članova, kao i njihovoj aktivnosti u školskim organizacijama Narodne omladine. Ozbiljnu teškoću u pravilnom opredeljivanju uloge i sadržine rada osnovnih organizacija u školama čini kratkoća vremena u toku kojeg se u njima ovi članovi zadržavaju . Odlukom Šestog kongresa rasformirane su osnovne organizacije Saveza komunista u ustanovama . Praksa je pokazala da je ta odluka bila pravilna . U nekim ustanovama i organizacijama sa specifičnim zadacima bilo je potrebno i dalje zadržati ove organizacije. Zato je na Četvrtom plenumu Centralnog komiteta SKJ doneta odluka da se ponovo formiraju osnovne organizacije u većim zdravstvenim ustanovama, nekim institutima, pozorištima i nekim udruženjima. Osnovnih organizacija u ustanovama ima 1.097 sa 25.509 članova, od kojih 4.650 žena. Ove organizacije u svojoj aktivnosti pretežno su se orijentisale na unutrašnje probleme svojih ustanova. Tako su organizacije u zdravstvenim ustanovama pretresale probleme rada ustanove, odnose prema bolesnicima, međusobne odnose i slično. I za druge organizacije, naročito u udruženjima, karakteristična je prilična zatvorenost u sebe. Zato je i u radu ovih organizacija bilo niz negativnih pojava kod komunista, kao što su malogradanska shvatanja , zavist i borba za prestiž, uvredlji vost na kritiku , nezdrava diskusija i slično. S druge strane, u mnogim od ovih organizacija ističe se problem neaktivnosti komunista u društvenom životu van ustanove , jer kod nekih članova postoji shvatanje da oni svoju društvenu aktivnost dovoljno iscrpljuju radom u svojoj ustanovi . Ove organizacije, sem organizacija u zdravstvenim ustanovama, slabo stoje i u pogledu prijema novih članova.

155

Aktivi komunista U Statut SKJ koji je donet na Šestom kongresu uneta je odredba po kojoj „članove Saveza koji rade u društvenim organizacijama, udruženjima i slično , mogu rukovodstva organizacija Saveza prema potrebi organizovati u aktiv Saveza u okviru organizacije u kojoj rade, bez obzira kojoj osnovnoj organizaciji Saveza pripadaju". Sve do Četvrtog plenuma CK SKJ aktivi komunista u praksi skoro nigde nisu postojali , a i gde ih je bilo slabo su radili . To je došlo dobrim delom zbog toga što komiteti , čiji je zadatak bio da formiraju aktive, nisu shvatili značaj ove forme rada u novim uslovima i zanemarili su njihovo stvaranje. Četvrti plenum je , između ostalog, ponovo ukazao na nužnost organizovanja aktiva komunista tamo gde su oni potrebni i gde stvarno mogu biti korisni . No, i posle toga, aktivi su bili formirani samo u nekim naučnim i prosvetnim ustanovama, sportskim i kulturnim društvima. Za dalji razvitak aktiva komunista od velikog je značaja bio Sesti plenum CK SKJ. Plenum je jasno pokazao gde se nalaze uzroci slabog rada aktiva podvlačeći njihov još veći značaj u sve razvijenijim uslovima široke političke i društvene delatnosti. Plenum je takođe naglasio da su aktivi komunista neophodni ne samo kao povremeni organizacioni oblici nego i kao čvršća organizovana tela sa izabranim sekretarom i češćim sastancima. Tek posle ovog Plenuma sreski i opštinski komiteti ozbiljnije su prišli radu na formiranju stalnih aktiva komunista po ustanovama, organizacijama i društvima . U mnogim ustanovama i školama, privrednim organizacijama, udruženjima i drugim društvenim organizacijama formirani su stalni aktivi komunista sa izabranim sekretarom odnosno sekretarijatom . Dosadašnje iskustvo pokazuje da je formiranje aktiva komunista pozitivno uticalo ne samo na opšte stanje u ustanovama i organizacijama nego i na političku aktivnost i međusobne odnose komunista. Mnogi problemi su ubrzo po formiranju aktiva bili uspešnije rešavani. Po ocenama skoro svih komiteta, najbolje rezultate u radu postigli su aktivi komunista u školama i u udruženjima prosvetnih radnika. Na sastancima ovih aktiva raspravljalo se o aktuelnim pitanjima i pojavama, kako o nastavi i odnosima medu nastavnicima tako i o kulturno- zabavnom životu omladine, radu školskilt odbora, omladinske organizacije u školi , radu urduženja itd. I opštinski komiteti su radu ovih aktiva posvećivali sve više pažnje i ukazivali im pomoć.

156

I u nekim organima državne uprave formirani su aktivi komunista. Na njihovim sastancima najčešće se raspravljalo o radu tih ustanova, radnoj disciplini, međusobnim odnosima službenika, odnosu prema strankama, prema organima društvenog upravljanja itd . Rad aktiva u nekim sportskim organizacijama i društvima ne zadovoljava. Neki komunisti u tim organizacijama i sami podležu negativnim pojavama kao što su klubaštvo i slično , a dobar deo se odnosi ravnodušno i oportunistički prema tim pojavama. Sreski i opštinski komiteti u poslednje vreme praktikuju sazivanje komunista po izvesnim problemima na široj teritoriji ili samo na određenim područjima , naprimer komunista koji rade u školskim odborima, kućnim savetima, trgovinskim i građevinskim preduzećima, u društvima prijatelja dece, organizacijama Crvenog krsta itd. Takvi povremeni aktivi su se pokazali kao vrlo pogodna forma za razmatranje pojedinih problema, za izgrađivanje jedinstvenih stavova, za jačanje odgovornosti komunista u njihovom radu u organima društvenog upravljanja . Ovakvi aktivisti su prilično uticali i na rad osnovnih organizacija, jer se komunisti koji su obuhvaćeni tim aktivima vraćaju u osnovne organizacije s jasnijim stavovima, i na taj način doprinose boljem rešavanju pojedinih pitanja i unutar svoje organizacije. Pored ovakve forme aktiva, pri centralnim komitetima sazivani su sastanci komunista koji rade u naučnim i kulturnim ustanovama i društvima, na kojima su pretresana pojedina idejnopolitička pitanja s tih sektora. Tako su bili održavani sastanci aktiva komunista istoričara, filozofa, sociologa i pravnika . Diskusija na tim sastancima doprinosila je raščišćavanju pojedinih pitanja i pravilnijem usmeravanju rada komunista, naročito na području društvenih nauka. Dosadašnji rad aktiva komunista ukazuje na njihov sve veći značaj . Aktivi su opravdali ulogu koja im je namenjena s obzirom na sve veću raznovrsnost i širinu društvenog i političkog života .

Sreski i opštinski komiteti Saveza komunista U sprovođenju linije i odluka Šestog kongresa značajnu ulogu su imali sreski i opštiski komiteti. Njihov značaj je utoliko veći ako se imaju u vidu krupne promene u našem privrednom i društvenom razvitku posle Šestog kongresa, a posebno uloga srezova i opština u našem društvenom sistemu . 157

31 decembra 1957 godine bilo je 95 sreskih i 1.187 opštinskih komiteta. U razvitku i radu sreskih i opštinskim komiteta izrazitije se ističu dva perioda pre i posle uvođenja komunalnog sistema. Do uvođenja komunalnog sistema težište rada bilo je na sreskim komitetima. Opštinski komiteti se još nisu bili razvili kao politička rukovodstva, a u velikom broju opština nisu postojali, što je bilo uslovljeno i stanjem kakvo je bilo u opštinama. Opštine su bile teritorijalno male, sa slabom i nerazvijenom materijalnom bazom, nisu pretstavljale ekonomsku i političku celinu , imale su ograničene nadležnosti , te je i njihova samostalnost bila nedovoljna. Izuzetak su bile uglavnom gradske opštine. Medutim, posle uvođenja komunalnog sistema i reorganizacije opština, opštinski komiteti dobijaju značajniju ulogu kao politička rukovodstva u razvijanju političkog i društvenog života na teritoriji opštine . Izgrađivanje metoda rada sreskih i opštinskih komiteta u skladu sa zahtevima koje je postavljao naš društveni i ekonomski razvitak odvijalo se u stalnoj borbi za pravilno ostvarivanje linije Sestog kongresa, a protiv starih shvatanja i metoda rukovođenja. Neki sreski komiteti su u radu duže zadržavali stare administrativne metode, jer im se činilo da u liniji Šestog kongresa nije bilo bitnijih promena. S druge strane, bilo je shvatanja da će demokratizacija sama po sebi rešiti sve protivrečnosti u našem razvitku , pa se zbog toga javila izvesna bezbrižnost i nebudnost prema antisocijalističkim tendencijama . I jedno i drugo negativno se odražavalo na organizacije Saveza. Sporo prilagođavanje novom načinu rada nekih sreskih komiteta usporavalo je razvijanje samostalnosti i inicijative kako organizacija Saveza komunista tako i drugih političkih organizacija. Iz bojazni da drugi organi i političke organizacije neće biti u stanju da dobro i pravilno izvrše zadatke, neki sreski komiteti su politički rad preterano koncentrisali u svojim rukama, što je otežavalo i usporavalo razvitak i jačanje Socijalističkog saveza. Na drugoj strani bilo je pojava da su osnovne organizacije izvesno vreme bile prepuštene same sebi, što je često, mesto njihovog osamostaljivanja, dovodilo do neaktivnosti u radu , besplodne diskusije o traženju metoda i sadržine rada i slično. Jedno vreme je bio zapostavljen organizovani idejno-vaspitni rad i sistematsko ideološko obrazovanje članstva Saveza . Nedostajal je organizovanije i temeljitije proučavanje naše društvene stvarnosti , što je radi osposobljavanja organizacija i članova za konkretan i aktivan politički rad u masama i raznim organima, 158

kao i radi izgrađivanja jedinstvenih stavova komunista bilo neophodno. Pojave u nekim našim organima, a naročito u nekim društvima i udruženjima , da komunisti različito shvataju i tumače izvesne osnovne društvene promene, dolazile su najčešće otuda što im ti problemi nisu bili jasni i što organizacije i komiteti tome nisu poklanjali odgovarajuću pažnju . Pored toga, u ovom razdoblju je naročito nedostajalo blagovremeno preduzimanje političkih i organizacionih mera u objašnjavanju pojedinih pitanja našeg razvitka, što je imalo za posledicu nerazumevanje i neshvatanje pojedinih naših mera i teškoća, naročito privrednih, pa i pasivan odnos prema negativnim i nepravilnim shvatanjima i pojavama. Lokalističke tendencije i pojave, pored objektivnih uslova, mogle su jače dolaziti do izražaja i zbog toga što su komiteti i pojedini partiski rukovodioci polazili isključivo od interesa sreza, komune i preduzeća. Uz pomoć centralnih komiteta pokrenut je intenzivniji ideološki rad na objašnjavanju odluka Šestog kongresa i praktična politička aktivnost za dalji razvitak socijalističke demokratije, što je sreskim i opštinskim komitetima pomoglo da su se dosta brzo prilagođavali novim uslovima i oslobađali svojih slabosti . Sreski, a dobrim delom i opštinski komiteti, naročito posle uvođenja komunalnog sistema, razvili su se u takva politička rukovodstva koja su, u većini, u stanju da obezbeđuju sprovođenje linije i idejno-političkog uticaja Saveza komunista u društvenopolitičkom životu . Oni su se dobrim delom organizaciono i kadrovski osposobili za rad u novim uslovima. Sreski i opštinski komiteti , kao politička rukovodstva, organizovali su politički rad komunista i razvijali njihovu aktivnost u pravilnom tumačenju osnovnih pitanja našeg društvenog i privrednog razvitka, kao i naše spoljne politike. Orijentišući svoj rad, kao i aktivnost komunista i organizacija Saveza, na razvijanju organa radničkog i društvenog upravljanja, političkih i društvenih organizacija, kao i na sve šire razvijanje inicijative i aktivnosti građana u radu ovih organa i organizacija, sreski i opštinski komiteti uspešno su se borili za svestran razvitak socijalističke demokratije. Aktivnost komunista, a posebno sreskih komiteta, doprinela je da široki slojevi radnih ljudi relativno brzo shvate značaj i karakter komunalnog sistema , da njihovi samoupravni organi otpočnu brže i uspešnije da savlađuju aktuelne probleme, kao i da se u mnogim srezovima i opštinama za relativno kratko vreme postavi na noge i otpočne da funkcioniše politički, društveni i privredni mehanizam .

159

Naročito posle sednice Izvršnog komiteta CK SKJ o ekonomskim pitanjima i Četvrtog plenuma Socijalističkog saveza, sreski i opštinski komiteti, uz pomoć centralnih komiteta Saveza komunista narodnih republika, posvetili su veliku pažnju objašnjavanju i sprovođenju u život ekonomske politike. Pored široko organizovanog rada na objašnjavanju , sreski i opštinski komiteti su svojom političkom aktivnošću doprineli i preduzimanju niza mera za realizaciju te politike. Pružajući mnogo stalniju i sadržajniju pomoć komunistima i organizacijama u njihovom radu, sreski i opštinski komiteti su mnogo doprineli njihovom organizovanijem delovanju, jačanju idejnog jedinstva i podizanju idejnog nivoa članova Saveza , kao i daljem razvijanju unutarpartiskog života. Posle uvođenja komunalnog sistema, sreski komiteti su svoj način rada dosta brzo prilagodili većoj teritoriji, novoj ulozi i obimnijoj problematici sreza , jačim , razvijenijim i samostalnijim opštinama, kao i uslovima našeg daljeg društvenog i ekonomskog razvitka, u kome samoupravni i društveni organi i organizacije imaju sve veći značaj i ulogu . Sreski komiteti dosta su učinili za osposobljavanje opštinskih komiteta kao političkih rukovodstava . U pružanju pomoći opštinskim komitetima oni sve više prilaze konkretno , zavisno od razvijenosti opština, složenosti problematike i političke snage kadrova koji rade u pojedinim opštinama. Sirina problematike kojom su se u poslednjim godinama bavila sreska rukovodstva i novi uslovi u kojima su delovala uticali su da se poboljša metod rada komiteta. Oni šire i svestranije prilaze rešavanju problema, bolje organizuju svoj rad , izučavaju i povremeno analiziraju neke društveno- političke probleme u srezu, u čemu učestvuje veći broj članova komiteta i sve širi krug drugih komunista. Ovome su doprinela i pomoćna tela koja su formirana pri sreskim komitetima : organizacioni sekretarijati , kadrovske i ideološke komisije. Međutim, treba istaći da komiteti još ne rade sistematski, da još ne otkrivaju na vreme niz negativnih pojava koje prate život i rad pojedinih organa i organizacija, da nedovoljno odlučno reaguju na njih. Mere koje preduzimaju često su jednostrane i nisu uvek dovoljne da bi poboljšale rad organizacija i članstva u rešavanju pojedinih zadataka i u odlučnijem otklanjanju negativnih pojava. Pored toga , u nekim komitetima zapaža se nedovoljan rad samih članova rukovodstava na svom ideološkom obrazovanju, zbog čega u izvesnim slučajevima njihov rad postaje prakticistički.

160

Isto tako, još uvek ima pojava preopterećenosti pojedinih članova komiteta raznim dužnostima, što je u osnovi izraz nedovoljne smelosti u poveravanju dužnosti mlađim kadrovima i nedovoljne brige o upoznavanju i pravilnom rasporedu kadrova. Izvestan broj rukovodećih kadrova u srezu , a ponegde i čitavi komiteti, još uvek su suviše okupirani brigom o izgradnji pojedinih objekata, brigom kako da dođu do većih investicionih fondova, misleći samo na interese sreza, dok se , s druge strane, zapostavlja rešavanje pojedinih životnih pitanja građana, zapostavlja borba protiv birokratskih i malograđanskih postupaka i slično. Pitanja metoda rada osnovnih organizacija Saveza komunista, njihovog osposobljavanja, organizovanja ideološko-vaspitnog rada u Savezu komunista i kadrovske politike - sve uspešnije rešavaju i opštinski komiteti, pa i osnovne organizacije. Međutim, sve složeniji uslovi u kojima organizacije deluju zahtevaju da pomoć sreskih komiteta bude stalnija i svestranija, naročito kad se radi o usmeravanju na najvažnije zadatke. Veća pomoć u tom pogledu, veća nego što je pruža izvestan broj sreskih komiteta, neophodna je i organizacijama u preduzećima i seoskim i . teritorijalnim organizacijama, jer ona nije bila ni ravnomerna. Neki sreski komiteti manje se bave pojedinim opštinskim komitetima i pojedinim vrstama osnovnih organizacija. Treba istaći da - i pored toga što su sreski komiteti dosta pažnje posvetili razvijanju aktivnosti i osamostaljivanju političkih i društvenih organizacija - još ima pojava da pojedine masovne političke akcije organizuju pretežno sreski i opštinski komiteti Saveza komunista, što usporava razvijanje aktivnosti , osamostaljivanje i afirmisanje rukovodstava Socijalističkog saveza. Pored toga, rukovodstva i organizacije Saveza komunista ne nastoje da se razna pozitivna mišljenja i primedbe koje dolaze do izražaja u Socijalističkom savezu i drugim društvenim organizacijama na vreme uzimaju u obzir od strane državnih i društvenih organa, što umanjuje inicijativu i aktivnost članova Socijalističkog saveza. U razvitku i radu opštinskih komiteta učinjen je značajan napredak. Dobar deo opštinskih komiteta, naročito u gradovima i industriskim centrima, sve samostalnije rešava niz pitanja i doprinosi razvijanju političkog, društvenog i ekonomskog života na teritoriji opštine . Značajno je njihovo zalaganje da opštinska rukovodstva političkih i društvenih organizacija , narodni odbori opština i organi društvenog upravljanja razviju svoju aktivnost i učešće gradana u rešavanju problema komune.

11 VII Kongres SKJ

161

Oni stalnije i s više sistema pomažu razvijanje političkog rada Socijalističkog saveza kako na objašnjavanju osnovnih pitanja našeg razvitka tako i na usmeravanju toga rada na konkretna pitanja koja se rešavaju u komuni. Međutim, u jednom broju manjih i ekonomski nerazvijenih opština, naročito su seoski opštinski komiteti manje napredovali u samostalnom rukovođenju , te su sreski komiteti prinuđeni da im pružaju stalnu pomoć. Sastav sreskih i opštinskih komiteta stalno se poboljšavao posle Šestog kongresa. Decentralizacijom državne uprave dobar broj iskusnijih partiskih radnika otišao je na rad u srezove, što je, pored ostalih mera , doprinelo boljem sastavu sreskih komiteta. Uvođenjem komunalnog sistema, čime je opština dobila društvenopolitički značaj i posle reorganizacije srezova i opština, kada je znatno smanjen njihov broj , stvorene su mogućnosti da se ozbiljnije poboljša sastav sreskih i opštinskih komiteta. Uporedo s poboljšavanjem sastava komiteta uopšte, poboljšavao se i njihov socijalni sastav biranjem u njih sve većeg broja radnika. Međutim, ima još uvek sreskih i opštinskih komiteta u kojima je mali broj radnika iz proizvodnje . Broj žena u sreskim i opštinskim komitetima takođe je nedovoljan . Komiteti su posle Šestog plenuma počeli s više sistema pripremati i uzdizati mlađe kadrove za rukovodstva . Veća pažnja je posvećena sistematskijem ideološkom uzdizanju članova sreskih i opštinskih komiteta organizovanjem seminara pri centralnim komitetima i većeg broja partisko-političkih škola, tako da je više od polovine članova sreskih komiteta i više od četvrtine članova opštinskih komiteta na dan 31 marta 1957 godine završilo neku od partiskih škola (od pet meseci do dve godine). Pored toga, preduzete su i ozbiljne mere za podizanje kvalifikacija političkog kadra, koji je zbog svojih obaveza na društvenopolitičkom radu u tom pogledu zaostao. U velikom broju srezova, radi olakšavanja školovanja ovog kadra, formirane su i posebne večernje škole i posebna odeljenja pri stručnim školama (učiteljska, poljoprivredna , ekonomska, srednjemedicinska itd .) . Ove škole su imale dobre rezultate i daju solidne kadrove, koji su, pored političkih kvaliteta, stekli i potrebno stručno znanje.

162

ORGANIZACIJA SAVEZA KOMUNISTA U JUGOSLOVENSKOJ NARODNOJ ARMIJI U proteklom periodu , organizacija Saveza komunista u JNA znatno je doprinela rešavanju mnogih zadataka na izgradnji i jačanju Armije, njenom daljem organizacionom učvršćenju , stručnom i tehničkom usavršavanju i idejno-političkom jedinstvu . Međutim , kao i kod drugih organizacija Saveza komunista, i u ovim organizacijama nisu odmah shvaćeni mesto i uloga, kao ni način rada Saveza komunista u promenjenim uslovima. Ukidanje funkcije političkog komesara , uvođenje jednostarešinstva, postavljanje organa za moralno-političko i prosvetno vaspitavanje kao organa komande, radikalno smanjenje broja profesionalnog partiskog kadra, kao i niz ranije preduzetih mera za jačanje komandi i komandne linije uopšte - sve je to znatno menjalo uslove u kojima su radile organizacije Saveza komunista, pa je takođe i zbog toga bilo nesnalaženja.

Pomoć CK SKJ da se organizacije Saveza komunista pravilno postave u novim uslovima, kao i neposredna pomoć ovim organizacijama od strane rukovodstva SKJ u Armiji, doprinela je da se pravilno shvati uloga Saveza komunista, a posebno zadaci organizacija Saveza u Armiji . Nastojanje da se u konkretnom radu organizacije Saveza komunista u Armiji angažuje što veći broj komunista i da se što temeljitije analiziraju pojedini problemi iz rada organizacije dalo je značajne rezultate kako u pogledu svestranijeg razumevanja i sagledavanja pojedinih problema tako i u pogledu poboljšavanja rukovođenja i metoda rada rukovodstava i organizacija Saveza komunista u Armiji. Do jula 1957 godine u organizaciji Saveza komunista u JNA postojale su, pored osnovnih organizacija mešovitog sastava, posebne osnovne organizacije ročnog i starešinskog sastava. Odlukom CK SKJ formirane su jedinstvene osnovne organizacije u svim jedinicama i ustanovama Armije. Ranije iskustvo iz rada osnovnih organizacija mešovitog sastava i praksa u periodu posle spajanja osnovnih organizacija pokazali su da je ova odluka bila sasvim opravdana i da se pozitivno odrazila na rad organizacija i svakog komuniste pojedinačno. Stariji komunisti bili su u neposrednijem i češćem dodiru s mlađima, što se pozitivno odrazilo na vaspitavanje mlađih komunista i razvijanje pravilnih odnosa, čime se još jače ostvarivalo jedinstvo svih članova Saveza komunista u određenoj jedinici.

11

163

S obzirom na dostignuti stepen razvitka Armije i novu ulogu Saveza komunista, 1953 godine ukinuta je organizacija Narodne omladine u Armiji . Komande i organizacije Saveza komunista preduzele su sve potrebne mere da se intenzivnim ideološko- političkim i vaspitnim radom s vojnicima nadoknadi nepostojanje omladinske organizacije. Praksa je potvrdila da je odluka bila pravilna. JNA je u proteklom periodu postigla značajne uspehe . Svakodnevni napori na sistematskom stručnom i tehničkom osposobljavanju starešinskog i boračkog sastava, kao i na jačanju i osposobljavanju jedinica Armije, daju značajne rezultate. Organizacije Saveza komunista svojim političkim uticajem igraju pozitivnu ulogu u tome. Razvijajući odgovornost, požrtvovanje, svesnu disciplinu i zalaganje u radu , one znatno doprinose postignutim uspesima. Aktivnost organizacija Saveza komunista u JNA naročito se ogledala u razvijanju i negovanju pravilnih starešinskih odnosa, duha drugarstva, poverenja i ljubavi između mlađih i starijih starešina i boraca . Zahvaljujući njihovoj upornoj borbi na toj liniji i intenzivnom moralno-političkom vaspitanju pripadnika Armije, postojeći odnosi, kako između starešina tako i između starešina i vojnika, pretstavljaju vrlo značajan faktor moralno-političkog jedinstva Armije i njene borbene spremnosti. Organizacije Saveza komunista u JNA uspevale su na vreme i energično da uklone izvesne pojave koje su mogle negativno da utiču na pravilne odnose u Armiji . Uporedo s borbom za razvijanje takvih odnosa, organizacije Saveza komunista u JNA borile su se za jačanje čvrste vojničke discipline, koja odgovara interesima naše Armije i naše socijalističke domovine. Disciplina zasnovana na visokoj svesti svih pripadnika Armije o njenoj neophodnosti za pravilno i efikasno funkcionisanje vojne organizacije, disciplina koja ni u čemu neće umanjivati ulogu čoveka omogućiće dobro izvršenje svih zadataka koji će se i ubuduće postavljati. Intenzivan svakodnevni ideološko-politički i vaspitni rad s pripadnicima Armije, povezan sa upornom borbom za pravilne odnose u Armiji, naročito se pozitivno odrazio na moralno- političku čvrstinu i jedinstvo jedinica Armije. U svakodnevnom životu i radu pripadnika Armije manifestuje se u pravom smislu duh bratstva i jedinstva naših naroda i učvršćuje njihova ljubav prema Armiji i našoj socijalističkoj domovini. U tom pogledu organizacije Saveza komunista imaju značajnu ulogu . Zajednički život i rad u jedinicama, zajednički napori i brige zbližavaju pripadnike Armije

164

raznih narodnosti Jugoslavije i oslobađaju ih izvesnih predrasuda i pogrešnih shvatanja, učvršćujući ljubav i poverenje među njima. Ideološko-politički i vaspitni rad sa starešinama i vojnicima u ovom periodu pokazao je osetan napredak. Osnovni napori bili su orijentisani na pronalaženje najcelishodnijeg sistema marksističkog obrazovanja starešina i moralno-političkog vaspitavanja vojnika. U tome se u osnovi uspelo tako da je sada sadržajno i organizaciono postavljen jedinstven sistem. Marksističko obrazovanje u vojnim akademijama sporovodi se putem redovne predmetne nastave. Uporedo s tim stalno se intenzivno radi na praćenju i izučavanju aktuelnih društvenopolitičkih zbivanja s težištem na pitanjima iz naše socijalističke izgradnje. Težište u ideološko-političkom radu vojnih starešina je na izučavanju tekuće društveno-političke problematike, preko raznih oblika, kao što su seminari i predavanja sa diskusijom, konsultacije i sl . Uporedo s tim stalno su održavani razni kursevi na kojima se izučavaju predmeti ideološkog rada, kao i u vojnim akademijama. Posle Šestog kongresa ove kurseve je uspešno završilo preko 9.000 starešina. Kao vrlo korisni pokazali su se dvadesetodnevni seminari na kojima se izučavaju važnija pitanja iz marksističke teorije. Ove seminare je pohađalo 2.000 starešina, i to u prvom redu oni koji su imali manje znanja i mogućnosti da se

tome individualno više posvete. U cilju osposobljavanja trupnih starešina za sprovođenje rada na političkom vaspitavanju vojnika u ovom periodu organizovani su tromesečni kursevi, na kojima su se proučavala pitanja iz oblasti vojnog i političkog vaspitavanja u Armiji , neka pitanja istoriskog i dijalektičkog materijalizma, političke ekonomije i društvenog uređenja naše zemlje. Kroz ove kurseve dosada je prošlo blizu 2.000 starešina. Rad na ideološko-političkom obrazovanju starešina u Armiji bio je razvijen i raznovrstan. Međutim, najznačajniji uspeh ogleda se u prvom redu u tome što se u ovom periodu , sprovodeći odluke Sestog kongresa SKJ o ideološkom radu , uspelo izgraditi takav sistem koji omogućuje da se u vojnim akademijama i školama stiču osnovna i sistematičnija znanja iz marksističke teorije i da se ratnom starešinskom kadru obezbedi sticanje tih znanja kroz kurseve i seminare u jedinicama ; da se uporedo s tim sa celokupnim sastavom JNA sistematski i blagovremeno izučava linija Saveza komunista Jugoslavije i politika državnog rukovodstva po svim značajnijim pitanjima iz naše socijalističke izgradnje i spoljne po165

litike ; da trupne starešine stiču neophodna teoriska i praktična znanja za sprovođenje svih vaspitnih zadataka koji im se kao starešinama Armije postavljaju u svakidašnjem radu sa vojnicima i u njihovoj društveno-političkoj aktivnosti u organizacijama na terenu . Prema tome, u ovom periodu rad na ideološko- političkoj izgradnji starešina JNA bio je organizovaniji i intenzivniji. On je dao osnovu za dalje usavršavanje sistema toga rada s ciljem da se marksističko obrazovanje više poveže sa socijalističkom izgradnjom naše zemlje, da više odgovara i potrebama starešina u Armiji, da bude svestranije, a po sadržaju i oblicima što raznovrsnije . Osnovne organizacije Saveza komunista stalno su pratile najznačajnija pitanja iz oblasti spoljno-političkih odnosa i našeg unutrašnjeg razvoja i na osnovu toga razvijale političku aktivnost komunista. Održavani su kraći seminari s partiskim aktivima u divizijama i pukovima o pitanjima naše unutrašnje politike, prvenstveno privrednim. Za vojnike-komuniste organizovani su i posebni kursevi u cilju njihovog upoznavanja za zadacima članova Saveza i istorijom naše Partije. Na tim kursevima je u 1957 godini radilo preko 18.000 vojnika-komunista . Treba istaći da su oni pokazali veliko interesovanje za ove kurseve i da su se u njih dobrovoljno uključivali i mnogi vojnici koji nisu članovi Saveza komunista. Moralno-političkom vaspitavanju vojnika posvećena je velika pažnja. Svi vojnici savlađuju određeni program političkog vaspitanja, koji sadrži osnovna znanja o našoj zemlji i njenoj socijalističkoj izgradnji . Ovaj rad , kao i neposredni svakodnevni uticaj starešina i ostalih komunista, bio je usmeren i na razvijanje pozitivnih karakternih osobina i ostalih vrlina koje vojnici treba da poseduju kao pripadnici naše Narodne armije i kao građani naše socijalističke domovine. Isto tako, postignuti su dobri rezultati u prosvećivanju vojnika, posebno u opismenjavanju nepismenih. Raznim kursevima na vojničkim univerzitetima, kulturno- zabavnim radom u jedinicama, bioskopskim i pozorišnim pretstavama, organizovanjem fiskulturne aktivnosti i takmičenja postignut je znatan napredak u razvijanju kulturnog i društvenog života vojnika. Jugoslovenska narodna armija daje značajan doprinos vaspitavanju naše omladine i formiranju svesnih i društveno aktivnih građana naše socijalističke zajednice, u čemu veliku ulogu imaju i organizacije Saveza komunista u njoj . U sklopu čitave aktivnosti osnovnih organizacija i rukovodstava Saveza komunista u JNA, a u duhu odluke Šestog kongresa 166

i Sestog plenuma CK SKJ, vrlo značajno mesto zauzimalo je razvijanje političke aktivnosti komunista u životu van Armije. O tome, između ostalog, govore i sledeći podaci : na dan 31 marta 1957 godine bilo je ukupno 15.225 članova SKJ sa izbornim funkcijama u organima narodne vlasti, društvenog upravljanja i masovnim organizacijama, i to u organima narodne vlasti 225 članova, u organima društvenog upravljanja 6.768, a u masovnim organizacijama 8.212 članova Saveza komunista. Treba istaći činjenicu da je rad komunista iz Armije u društveno -političkim organizacijama, organima vlasti i društvenog upravljanja imao veoma pozitivan odraz i na moralno-političko vaspitavanje pripadnika Armije, jer su starešine na taj način bolje upoznavale konkretne probleme našeg privrednog i društveno-političkog razvitka. Aktivnost komunista iz Armije u političkom i društvenom životu na terenu bila je veća u onim garnizonima gde je ostvarena bolja saradnja rukovodstva organizacija Saveza komunista u JNA s rukovodstvima Saveza komunista na terenu. Međutim, pored svih rezultata u razvijanju ove aktivnosti . kao i u razvijanju ideološko-političkog rada na osnovu naše socijalističke izgradnje i njegovog povezivanja sa političkim zbivanjima u našoj zemlji, u radu nekih organizacija Saveza komunista u JNA u ovom pogledu ima i ozbiljnih slabosti . Mnoge organizacije još nisu uspele da u ovom pogledu razviju svoju punu aktivnost koja je ovde još više potrebna zbog objektivnog posebnog položaja Armije i posebnih zadataka komunista u njoj . I rezultati postignuti u razvijanju ideološko- političkog rada na osnovu naše socijalističke izgradnje i političke aktivnosti komunista van Armije , za šta postoje objektivno ograničene mogućnosti , pretstavljaju početne rezultate. Ali je značajno to što su u tom pogledu organizacije već izgradile izvesnu praksu i sistem rada. Prijem u Savez komunista posle 1954 godine pokazuje tendenciju porasta. To je rezultat veće brige i intenzivnijeg političkog i vaspitnog rada osnovnih organizacija i komiteta Saveza komunista u Armiji . Od vojnika primljenih u Savez komunista za poslednjih pet godina, 51,7% su radnici, 32,5% seljaci, 9,07% službenici, 3,6% studenti i daci, 3,02% ostali. Posle Sestog plenuma CK SKJ prijem radnika je poboljšan. Tako procenat radnika iz redova vojnika koji su primljeni u Savez komunista 1957 godine iznosi 52,3 %, dok je 1953 godine taj procenat iznosio svega 41 % . Iz redova građanskih lica koja su na službi u JNA primljeno je najviše radnika.

167

Broj kazni iz godine u godinu je sve manji, što je naročito vidljivo kod oštrijih partiskih kazni, kao i kod isključenja iz SKJ (naprimer, u 1957 godini broj isključenih je za više od pet puta manji nego u 1955 godini, a broj kažnjenih drugim kaznama za tri puta). To su , svakako, značajni rezultati i pozitivne tendencije, jer se sada, pored ostalog, daleko više primenjuju druge vaspitne mere. U čitavom navedenom periodu organizacija Saveza komunista u JNA se stalno razvijala, napredovala i učvršćivala svoje redove, monolitnost i idejnu čvrstinu . I u ovom razdoblju pokazala se nedvosmislena sposobnost, odanost i spremnost pripadnika Armije da ulože sve svoje snage u borbi za odbranu nezavisnosti i socijalističke izgradnje naše zemlje, čemu je znatno doprinela politička aktivnost organizacija Saveza komunista Jugoslavije.

IDEJNO-POLITIČKI RAD SAVEZA KOMUNISTA Složenost uslova u kojima se vodila borba za izgradnju socijalizma u ovom periodu postavljala je pred Savez komunista na području ideološkog rada krupne i značajne zadatke. Pored stalne teoretske i idejno -političke razrade pojedinih pitanja naše socijalističke izgradnje, pred komuniste se postavljao zadatak da što temeljitije upoznaju osnovna pitanja politike Saveza komunista kako bi im bili što jasniji principi i pravac našeg socijalističkog razvitka, suština naših pogleda na probleme prelaznog perioda, da bi mogli što samostalnije, na područjima gde rade, uspešno da se bore za socijalistički razvitak. Ostvarivanje ciljeva koje je odredio Šesti kongres i zadataka postavljenih pred Savez komunista Jugoslavije na liniji borbe za socijalističku demokratiju zahtevalo je sistematsku i stalnu aktivnost u borbi protiv birokratizma . Rad Saveza komunista na ostvarivanju principa koje je Šesti kongres postavio podrazumevao je neprekidne napore na sve širem uvlačenju radnih masa u upravljanje. Takva orijentacija je nailazila na smetnje, na politički i idejni otpor antisocijalističkih snaga. To je nametalo potrebu idejne borbe Saveza komunista sa ostacima zaostalih i birokratskih shvatanja da se u našoj praksi ništa nije promenilo i da su odluke Šestog kongresa o mestu i ulozi Saveza komunista samo taktika. Paralelno s tim trebalo je takođe voditi borbu s raznim malograđanskim i buržoaskim shvatanjima demokratije i drugim reakcionarnim i antisocijalističkim 168

tendencijama i postupcima. Razvitak socijalističke demokratije i uopšte socijalističkih odnosa zahtevao je i upornu ideološko-političku borbu sa svim onim antisocijalističkim tendencijama koje je Sesti kongres ocenio i čije je manifestacije predvideo. Razvijanjem radničkih saveta, proširivanjem upravljanja radnih masa i na ostalim područjima delatnosti i vrlo širokim uključivanjem velikog broja građana u organe društvenog upravljanja, idejna i politička borba za nove, demokratske odnose, za afirmaciju socijalističkog sistema sve više se prenosila u same te organe. U tim organima sve više su dolazila do izražaja različita shvatanja i bilo je potrebno da se komunisti svojom sposobnošću i snagom argumenata što upornije bore za socijalističku sadržinu u radu tih organa na raznim sektorima privrednog i društvenog života. Zbog svega toga idejna i politička delatnost Saveza komunista u ovom periodu bila je vrlo značajna. Ona je dobila u svom značaju zbog toga što je Šesti kongres jasno odredio mesto i ulogu Saveza komunista i postavio zadatak izgrađivanja novog načina rada rukovodstava, organizacija i članova Saveza komunista. Ukazivanje na to da komunisti svoju rukovodeću ulogu treba da ostvaruju ne komandovanjem već ubeđivanjem još više je istaklo značaj idejnog i političkog rada u Savezu komunistą. Izmenjena uloga Saveza komunista i njegova pojačana politička i društvena odgovornost doprinele su razvoju bogatog idejnog života i svestranoj delatnosti brojnih političkih i društvenih organizacija i organa samoupravljanja. U novim odnosima porasla je idejna i politička aktivnost komunista na raznim područjima društvenog života. Sve je to kvalitativno menjalo ranije metode u sistemu ideološkog rada. Umesto centralizovanih (manje ili više šablonskih) metoda rada, na ovom polju osnovne organizacije i rukovodstva razvili su bogatu inicijativu . Ideološki rad Saveza komunista je, u celom ovom periodu, bio čvrsto povezan s praksom izgradnje socijalizma, što je i omogućilo da komunisti i organizacije, pored svih teškoća i slabosti, budu organizatori izgradnje socijalističkih odnosa i da svojim idejnim jedinstvom obezbede jedinstvo masa u svim osnovnim pitanjima izgradnje socijalizma, uz stalno podizanje njihove socijalističke svesti i sposobnosti za korišćenje sve većih prava i dužnosti u sistemu socijalističke demokratije. Sem toga, proces izgradnje socijalističkog društva kod nas ne bi mogao ovako uspešno da se razvija da Savez komunista nije imao kadrove sposobne da sagledaju i shvate probleme i zadatke koje pred nas postavlja današnje vreme i da odrede puteve našeg 169

kretanja u socijalizam. Dinamičan tok našeg revolucionarnog kretanja uslovio je razvijanje takvih rukovodećih kadrova koji su imali stvaralački odnos prema marksističkoj nauci i umešnost u primenjivanju njenih principa na određene uslove. Obrazlažući razne mere koje su preduzimane u tom pravcu i često braneći te mere i naš razvitak u celini od napada s raznih strana, teoretskom obradom pre svega sopstvenog iskustva, Savez komunista je doprineo obradi nekih aktuelnih pitanja savremenog razvitka društva, a posebno međunarodnog radničkog pokreta i socijalizma. Taj doprinos se ogleda u tome što je borba koju smo vodili, kako po sadržini i principijelnosti tako i po svojim metodima, pogodovala stvaranju atmosfere povoljne za dalje razvijanje teoretske misli uopšte. Kritički i stvaralački odnos prema praksi socijalističke izgradnje u našim uslovima je karakteristika našeg razvitka, naročito u ovom periodu . To se povoljno odrazilo na inicijativu članova Saveza komunista i radnih ljudi uopšte. Takva atmosfera, koja je sastavni deo odnosa koji se kod nas razvijaju , omogućava stvaralački odnos čoveka prema stvarnosti i pomaže mu da angažuje sve svoje snage u menjanju te stvarnosti ka boljem i savršenijem. U uslovima materijalne zaostalosti, koja se odražavala i na ostalim područjima, izgrađivanjem novih socijalističkih društvenih odnosa nailazilo se na mnoge objektivne teškoće i isticali mnogi idejni i politički problemi . Decentralizacija privrednog i političkog sistema uslovljavala je veću zainteresovanost radnih masa, oslobađala njihovu stvaralačku inicijativu i doprinela bržem podizanju socijalističke svesti, ali je dovodila i do raznih pojava neuočavanja interesa zajednice. Proces odumiranja države koji se ostvarivao uvlačenjem masa u razne oblike upravljanja omogućio je ispoljavanje raznih mišljenja i stavova koji nisu uvek bili u skladu sa interesima celine, kao ni sa ciljevima i zadacima socijalističke izgradnje. Zbog svega toga i idejna borba Saveza komunista u ovom periodu morala je biti raznovrsna po svojoj sadržini i široko je obuhvatila skoro sva područja društvene aktivnosti. To se pozitivno odrazilo na sve šire uključivanje masa u ideološku aktivnost i doprinelo podizanju socijalističke svesti tih masa. Na obim i sadržinu idejnog rada Saveza komunista uticali su ne samo problemi unutrašnjeg razvitka nego i problemi i pojave u razvitku odnosa u međunarodnom radničkom pokretu kao i u međunarodnim odnosima uopšte.

170

Cvrsta povezanost idejnog rada s praksom u uslovima izgradnje socijalizma nametala je potrebu obrade i tumačenja svih pitanja važnih za naš razvitak. Kod nas su nađeni odgovori na većinu pitanja od značaja za naš unutrašnji razvitak, odgovori koji su potrebni za određivanje naše praktične politike i perspektive razvitka socijalizma kod nas. Na toj osnovi izgrađivano je idejno jedinstvo komunista, neophodno u borbi za dalju socijalističku izgradnju . Jedinstvo Saveza komunista ostvarivano je kao preduslov jedinstva radničke klase i svih trudbenika u izgradnji socijalizma kao zajedničkog cilja. Idejna borba, koju su komunisti pokretali, usmeravali i vodili u ovom periodu, nije bila samo briga Saveza komunista . U nju su se sve više uključivale i druge društvene i političke organizacije, a naročito Socijalistički savez, Savez sindikata i Narodna omladina, kao i organi društvenog upravljanja . Savez komunista, razvijajući svoj ideološki rad u tim uslovima, morao je da daje odgovore na mnoga pitanja značajna za naš razvitak i istovremeno da se bori s nizom tuđih i politički pogrešnih shvatanja koja su se u tim uslovima neminovno morala pojavljivati. Otuda je za ideološki rad u ovom periodu upravo karakteristično to što je on bio idejna borba komunista za iskorenjivanje birokratskih tendencija i shvatanja, kao i buržoaskih i malograđanskih pojava, što je pratilo naš razvitak ne kao slabost u radu već kao nužna pojava izgradnje socijalizma u uslovima kao što su naši . U razvijanju sistema socijalističke demokratije ispoljile su se, u ovom periodu , i razne antisocijalističke i antipartiske tendencije. Njih su pratila razna revizionistička, anarholiberalistička i buržo aska shvatanja o demokratiji i slobodi . Takve i slične tendencije bile su usmerene protiv jedinstva Saveza komunista i njegove društvene uloge. One su osporavale vrednost marksističke teorije u savremenim uslovima i pravilnost socijalističkog razvitka . Neke od ovih pojava imale su i podršku sa strane , od krugova van Jugoslavije koji se neprijateljski odnose prema našoj socijalističkoj zemlji . Najbolji primer za to je pojava Đilasa i njegov neprijateljski napad na jedinstvo i ulogu Saveza komunista, na našu socijalističku praksu , pojava revizioniste i renegata koji je postao sredstvo u službi antisocijalističkih grupacija i najreakcionarnijih krugova u inostranstvu . Treći plenum CK SKJ, održan januara 1954 godine, obračunao se s tim antisocijalističkim pojavama. On je istovremeno

171

dao nov potstrek ideološkom i političkom radu. Njegove odluke su ubrzale preodolevanje slabosti nastalih u tom radu neposredno posle Sestog kongresa . Prevaziđena su i izvesna lutanja u traženju sadržine rada, raščišćena su izvesna nerazumevanja u shvatanju mesta i uloge Saveza komunista, što je članovima Saveza komunista pomoglo da sagledaju forme i metode revizionizma i da se bore protiv njega, kao i protiv reakcionarnih i antisocijalističkih snaga koje su se nalazile u ostacima starog društva i protiv opasnosti koje su is te strane pretile izgradnji socijalizma . Skretanje pažnje i na tu stranu opasnosti nije umanjilo borbu protiv birokratskih tendencija . Tim Plenumom je borba za socijalističku demokratiju upravo dobila u svom zamahu. Sve je to doprinelo učvršćivanju jedinstva Saveza komunista i radnih masa uopšte. Činjenica da je Savez komunista na vreme otkrivao korene tih slabosti i uspevao da ih savlada najrečitije govori o njegovoj idejnoj čvrstini . Zbog toga te slabosti, kao i neprijateljski pokušaj da se razbije Savez komunista kao organizacija najsvesnijih socijalističkih snaga i da se umanji i deformiše njegova društvena uloga, nisu ni mogle imati posledica na idejno jedinstvo komunista. U borbi s tim slabostima Savez komunista se, ustvari, jačao. Time je proces demokratizacije našeg društva dobijao u svojoj širini i zamahu , a vaspitna uloga komunista se razvijala.

Celokupni razvitak u ovom periodu zahtevao je, a istovremeno i omogućavao, promene u načinu ideološkog rada Saveza komunista. Dograđivanje i usavršavanje sistema socijalističke demokratije, izgrađivanje novog načina rada Saveza komunista i uopšte dalje razvijanje demokratskih metoda u našoj socijalističkoj praksi uticali su i da se na nov i efikasniji način razvija i ideološki rad komunista. Posebno značajnu ulogu u tome su odigrali razvijen sistem društvenog upravljanja i izgrađivanje komunalnog sistema. Materijalna baza organa društvenog upravljanja ojačala je u sreskim i mnogim opštinskim centrima. Rukovodstva Saveza komunista i društvenih organizacija su , sprovođenjem decentralizacije, ojačala politički i idejno uzdignutim kadrom. Opšti razvitak privredne i druge delatnosti omogućio je podizanje uloge tih centara, koji su se sve više osećali kako u političkom životu tako i u ideološkom radu. Veća samostalnost sreskih i većeg dela opštinskih komiteta i zadaci koji su se postavljali pred te komitete zahtevali su iznalaženje odgovarajućih oblika ideološkog rada . Pravilno korišćenje

172

raznih oblika ideološkog rada zavisilo je od elastičnosti pojedinih komiteta i njihove sposobnosti da te oblike razvijaju u skladu s mogućnostima i stvarnim potrebama sredine, kao i s nivoom idejnog i opšteg obrazovanja komunista. Sve ovo je uticalo da se razviju mnogobrojne forme ideološkog rada, počev od teoriskih predavanja, seminara , kurseva do večernjih škola koje organizuje Savez komunista i o čijem uspehu isključivo brinu rukovodstva i organizacije Saveza komunista. Bilo je nužno da se u ovom periodu ostvari što veći izbor oblika ideološkog rada kako bi se on razvijao u skladu s potrebama organizacija i prilikama u kojima su pojedine organizacije radile. Radi ilustracije korišćenja ovih formi potrebno je dati nekoliko podataka. Seminari su bili jedna od najviše primenjenih formi rada. Sadržina im je bila raznovrsna i usretsređena na aktuelna pitanja. Naprimer, u periodu od marta do septembra 1956 u 30 srezova u Srbiji organizovana su 993 seminara sa 37.000 slušalaca. Istovremeno je održano 530 kurseva, na kojima je učestvovalo 25.000 komunista. Slična je situacija i u drugim republikama. U poslednje vreme zapaža se veća orijentacija članova na stalnije forme. To se ispoljava i u otvaranju, naročito poslednjih godina, većeg broja kurseva i večernjih političkih škola pri sreskim komitetima (u Hrvatskoj je dosad otvoreno 11 takvih škola, a u Srbiji 8). Posebno mesto u vaspitavanju kadra imaju političke škole u republičkim centrima koje traju 5-6 meseci . Do kraja 1956 godine škole (uključujući i raniju Višu političku školu ) završilo je ukupno 21.637 članova Saveza komunista . Znatan broj članova sreskih i opštinskih komiteta prošao je kroz ove škole. Posle Sestog kongresa rad na ideološkom uzdizanju rukovodećeg kadra u Savezu komunista bio je u izvesnoj meri zapostavljen. Međutim, pokazalo se nužnim da se preduzme niz mera na ideološkom uzdizanju članova opštinskih i fabričkih komiteta, kao i sekretara osnovnih organizacija . Republička i sreska rukovodstva uložila su, naročito poslednjih godina, prilično truda u organizovanje škola i seminara za ovaj kadar. U tom cilju reorganizovane su partiske škole pri republičkim rukovodstvima, u kojima članovi opštinskih i sreskih komiteta i sekretari osnovnih organizacija dobijaju dopunska znanja neophodna za uspešan društveno- politički rad tih rukovodilaca.

173

Iako su raznovrsne forme ideološkog rada dale dobre rezultate, one se ipak nisu podjednako razvijale i koristile u svim mestima. Razvijanje i korišćenje tih oblika zavisilo je od objektivnih uslova u pojedinim mestima, kao i od kadrovskih mogućnosti i sposobnosti rukovodstava da organizuju taj rad . Zbog toga svi ti oblici rada nisu podjednako razvijeni u svim sreskim i opštinskim centrima. Republički i sreski centri su u poslednje vreme učinili znatne napore da se i u nekim opštinskim centrima i manjim mestima pronađu kadrovi koji bi se uz pomoć tih centara osposobili da organizuju razne kurseve, seminare, večernje škole i druge forme ideološkog rada. To će umnogome pomoći da se znatan deo kadra i članstva teoretski uzdiže, a da se ne izvlači iz proizvodnje i s posla. Za uspešan ideološki rad u tim raznovrsnim oblicima teškoću je pretstavljalo i to što nije bilo dovoljno podesne literature. Sem toga mnogi članovi Saveza komunista nisu se svojim individualnim radom dovoljno pripremali za što aktivnije učestvovanje u raznim oblicima ideološkog rada.

Aktivnost komunista na ideološkom radu nije se iscrpljivala samo u tim formama ideološkog rada. Poslednjih godina veoma su se razvili oblici ideološkog rada koji su stvarani u okviru mnogobrojnih ustanova i na inicijativu političkih i društvenih organizacija . Institucije i oblici toga rada su mnogobrojni i raznoliki : radnički i narodni univerziteti , sindikalni seminari za društveno-ekonomsko obrazovanje, omladinski seminari i kursevi , večernje omladinske škole, seminari za prosvetne radnike, debatni klubovi, marksistički kružoci , društvenopolitičke, kulturne i književne tribine, omladinske tribine, tribine i debatni klubovi na univerzitetima, društva prijatelja raznih oblasti znanja i umetnosti, klubovi proizvođača itd. U 1957 godini, naprimer, u čitavoj zemlji radilo je 570 večernjih omladinskih škola sa 30.633 posetioca , 1.266 raznih omladinskih kurseva sa 42.787 slušalaca i 1.497 raznih seminara sa 26.477 učesnika. Godine 1956 na 808 narodnih univerziteta održano je 8.725 ekonomskopolitičkih predavanja, na kojima je prisustvovalo 2,133.000 posetilaca. U prvoj polovini 1956 godine sindikalne organizacije su organizovale 2.024 seminara za društveno- ekonomsko obrazovanje, na kojima je bilo 56.868 polaznika . U toku poslednjih pet godina samo je u Beogradu sindikalne seminare za društveno-ekonomsko obrazovanje završilo oko 10.000 radnika. Danas aktivno radi više

174

stotina omladinskih debatnih klubova, marksističkih kružoka, omladinskih univerziteta itd. Ovi podaci delimično pokazuju da zajednica stvaranjem ovih institucija, preko društvenih organizacija postepeno preuzima na sebe brigu o organizovanju vaspitavanja kako radnih masa tako i komunista. Obilje ovih formi rezultat je novih potreba nastalih u našem razvitku . Zbog toga su društvene organizacije morale da ulože napore kako bi zadovoljile sve veće interesovanje i potrebe radnih ljudi za ideološko-političkim, društveno- ekonomskim i stručnim obrazovanjem. Ta nova situacija nastala je snažnim razvojem samoupravljanja radnog naroda. Da je razvitak samoupravljanja imao neposrednog uticaja na širenje i razvijanje ovih formi , pokazuje dosta očigledno već sam napredak radničkih univerziteta. Godine 1953 u celoj zemlji bilo je 15 radničkih univerziteta sa ukupno 115.000 posetilaca, a u 1956 godini 83 radnička univerziteta sa ukupno 651.000 posetilaca. Mreža ovih institucija pruža danas komunistima i svim ostalim radnim ljudima, a posebno omladini, široke mogućnosti, da na način koji im najbolje odgovara, iz aspekta koji ih najviše interesuje neprestano upotpunjuju svoja znanja o našem ekonomskom i društveno- političkom sistemu , o društveno-ekonomskim procesima u svetu , savremenim naučnim dostignućima itd. Karakter delatnosti ovih institucija je takav da se tu prepliće rad na ideološko -političkim problemima s radom na opštem i stručnom obrazovanju ljudi. U razvijanju ovih oblika rada i njihovom korišćenju ima teškoća koje dolaze zbog nedovoljnih materijalnih i finansiskih sredstava, zbog nedovoljnog broja kadra kvalifikovanog za održavanje kurseva i predavanja, zbog nedostatka pogodne literature. Ima pojava da neka rukovodstva Saveza komunista ne posvećuju dovoljno pažnje radu pojedinih institucija. Neki komiteti kao da smatraju da je dovoljno što je pokrenuta neka od tih formi . Često se dogodi da se neki komunisti ne pripremaju dovoljno za učestvovanje i rad u onim formama u kojima je diskusija osnovni način rada. Razvijanje ovih oblika i način rada u njima sve više je obavezivao komuniste da se idejno i politički stalno osposobljavaju da bi mogli efikasno uticati da se rad i diskusije u njima što pravilnije odvijaju , kako bi doprineli daljem razvoju i privlačnosti ovih formi i njihovoj pozitivnoj ulozi u idejnom podizanju naših građana .

175

Karakteristika našeg idejno-političkog rada jeste i raznovrsnost programa za taj rad. Ona je proizilazila iz neprekidnog i brzog kretanja našeg društva, iz zadataka koji su stajali pred nama, iz težnje da se komunistima daju pre svega ona znanja koja će im neposredno služiti u radu . Aktůeliziranje programa, njihovo stalno usklađivanje s novim zahtevima i dostignućima, njihovo dopunjavanje novom literaturom jeste jedna od pozitivnih crta ideološkog rada poslednjih godina. U proteklom periodu manje je disproporcija između pojedinih tema (ekonomskih, socioloških, istoriskih i dr. ) u okviru pojedinih predmeta, i između pojedinih predmeta (političke ekonomije, dijalektičkog i istoriskog materijalizma, ekonomike FNRJ, istorije SKJ i sl . ) u okviru programa kurseva i škola. Otklanjanjem ovih i niza drugih slabosti postepeno su se otklanjala izvesna dogmatska i apstraktna teoretska razmatranja, s jedne strane, kao i crte prakticizma od kojih su patili programi nekih kurseva s druge strane. To ne znači da su svi programi potpuno oslobođeni svih tih nedostataka. Može se konstatovati da su u gradovima stvoreni povoljni uslovi za razvijanje ideološkog rada. Zaostajanje vaspitnog rada sa komunistima na selu pre svega je odraz niza objektivnih okolnosti kao i zaostajanja u razvitku socijalističkih odnosa na selu. Razradom i jasnim formulisanjem linije socijalističkog preobražaja sela, sve većom aktivnošću komunista u razvijanju novih društvenih odnosa na selu stvaraju se povoljniji uslovi i za intenzivniji ideološko -politički rad komunista na selu. Dosadašnja praksa nam je pokazala da uspešan rad na idejnom vaspitanju u organizacijama pretpostavlja ne samo dobru organizaciju i dobre programe nego zahteva stalan napor rukovodstava (sreskih pa i opštinskih) na izučavanju iskustava u raznim oblastima, analiziranju svih pojava koje prate naš razvitak, što je sastavni deo aktivnosti na razvijanju socijalističkih društvenih odnosa i socijalističke svesti . Danas je sve očiglednije da je uspešan rad na vaspitavanju komunista neodvojiv od metoda rada komiteta koji ga organizuju i da aktuelnost i kvalitet predavanja i diskusija zavise velikim delom od toga koliko rukovodstva čine odgovarajuće napore na poboljšavanju svoga rada i proširivanju teoretskog znanja svojih članova. U pogledu sastavljanja raznovrsnih programa svakako su republički centri mogli da pruže više pomoći . Neophodno je bilo napraviti čitav niz raznih programa iz raznih oblasti , za razne nivoe, koji bi koristili ne samo rukovodstvima i organizacijama

176

koje organizuju seminare, kurseve i škole, nego i svima onima koji žele da se individualno uzdižu . U uslovima ovako intenzivnog ideološkog rada izdavanje literature iz oblasti marksizma nije bilo u srazmeri s potrebama. Mada je izdat znatan broj dela klasika marksizma -lenjinizma i druge marksističke literature, mada su u poslednje vreme neka preduzeća poboljšala rad na izdavanju te literature, još uvek se oseća da nije bilo dovoljno sistema u izdavanju tako sređene literature koja bi omogućila lakše izučavanje pojedinih pitanja. Kada bi postojala sistematizovana literatura, daleko veći broj drugova bi se lakše orijentisao na individualni rad . Pri postojanju , naprimer, solidnijih izdanja za izučavanje istorije Saveza komunista možda ne bi bilo ni potrebno organizovati toliki broj kurseva koliko danas postoji u nekim organizacijama, odnosno stvorili bi se uslovi da se lakše organizuju tamo gde ih dovoljno nema. Time bi se pružila i velika pomoć novoprimljenim članovima Saveza komunista. Problem je i nesistematičnost u nabavci i korišćenju postojeće literature.

Slika ideološke aktivnosti Saveza komunista ne bi bila potpuna ako se ne bi ukazalo i na napore usmerene na veće angažovanje onih snaga koje rade na području društvenih nauka. U tu svrhu stvoreni su aktivi komunista - ekonomista, istoričara, filozofa i dr. - čiji je zadatak bio da daju više impulsa radu svojih udruženja i pokretanju sopstvenih snaga da obrađuju probleme iz naše savremene prakse . Stvaranje aktiva vrlo pozitivno se odrazilo na pokretanje i rad časopisa pojedinih udruženja, pojavljivanje niza naučnih studija itd . Ono što je značajno jeste da marksizam i marksistički metod sve više postaje ideološko oružje svih naših kadrova koji rade na polju nauke i posebno društvenih nauka. Samim tim stalno se proširuje krug onih snaga koje marksističkim naučnim metodom mogu da obrađuju savremene probleme i naš unutrašnji razvitak. Ali to su još uvek samo počeci. U cilju sistematskog marksističkog vaspitavanja mlade inteligencije na mnogim fakultetima prišlo se i uvođenju predmeta osnovi nauke o društvu . Uvođenje ovog predmeta treba da pomogne mladim stručnjacima da, pored svog stručnog osposobljavanja, dobijaju i potrebna znanja iz društvenih nauka kako bi se što bolje uključili u praktičnu borbu za izgradnju socijalizma. 12 VII Kongres SKJ

177

Pored toga, organizacije Saveza komunista činile su i morace i ubuduće činiti još veće napore da čitava nastava na našim univerzitetima i školama bude bazirana na marksističko- materijalističkim shvatanjima, za šta postoje iz dana u dan sve veće mogućnosti. Razume se, sve ove mere ni ubuduće neće umanjiti značaj intenzivnog i raznovrsnog ideološkog rada , koji treba i dalje da nose organizacije Saveza komunista i Narodne omladine na univerzitetima i drugim školama . Upravc , sprovođenjem ovih mera stvoriće se još veće mogućnosti za još intenzivniji idejni rad, za prožimanje nastave marksističkim shvatanjima ; tek tada će se postići da ljudi sa univerziteta odlaze sa naučnim marksističkim pogledom na svet. U vezi sa stvaranjem kvalifikovanih radnika na polju društvenih nauka, pristupilo se organizaciji Instituta za društvene nauke, koji će se baviti naučno- istraživačkim radom. Stvaranjem naučnih krugova, naučno-istraživačkim radom, obradom pojava i problema savremenog društva, obradom naše prakse i našeg razvitka -- naučni rad u oblasti društvenih nauka dobiće nesumnjivo mnogo u svom zamahu i efikasnosti . Time će se znatno otkloniti i zaostajanje tempa razvitka društvenih nauka za razvitkom našeg socijalističkog društva. Isto tako, formiran je Institut za izučavanje radničkog pokreta, s zadatkom da prati i proučava razvoj i najnovije pojave u međunarodnom radničkom pokretu. Kao što se vidi , Savez komunista u proteklom periodu ne samo da je preduzimao niz praktičnih mera za razvijanje idejnopolitičkog rada organizovanjem raznih formi, neprestanim poboljšavanjem sadržine , nego je različitim inicijativama doprineo stvaranju uslova za obrazovanje marksističkih kadrova na polju društvenih nauka koji će biti u stanju da bogato iskustvo koje svakodnevno daje praksa naše socijalističke izgradnje i drugih zemalja teoretski obrade. U formiranju i razvijanju socijalističke svesti radnih ljudi , u njihovom prosvećivanju i podizanju kulturnog nivoa u ovom periodu značajnu ulogu su odigrala sredstva masovno-kulturnog uticaja (štampa, radio, film) , kulturno- prosvetna i kulturno-umetnička društva i organizacije koje objedinjavaju njihov rad, umetničke institucije, profesionalne organizacije umetnika, prosvetne i naučne ustanove. Razvitak socijalističkog demokratizma i principijelna borba Saveza komunista za stvarnu slobodu kulturnog stvaralaštva imali su za rezultat još brži razvitak na ovom području. U umetnosti - to se osetilo u većoj raznovrsnosti dela , u

178

težnjama za što vernijim, istinitijim prikazivanjem čoveka i stvarnosti. Shvatanja da se jedna od bitnih funkcija umetnosti sastoji u tome da obogaćuje, razvija i oplemenjuje čovekove duhovne sposobnosti preovlađuju među književnicima i umetnicima, sve uspešnije se suprotstavljajući onim gledištima u kojima se još oseća konzervativnost i stav individualističke izolacije od progresivnih stremljenja našeg društva i čitavog čovečanstva . Kulturno-masovna delatnost. -- U poslednjih pet godina broj kulturno-prosvetnih društava i organizacija nije osetno povećan, ali su se vidno stabilizovali, kvalitetno podigli svoju delatnost i osamostalili se. Ova stabilizacija utoliko je stvarnija što amaterske organizacije nisu sistematski pomagane iz republičkih i sreskih centara (sem u nekim republikama) izdavanjem dramske i muzičke literature, organizovanjem servisa za rekvizite, festivalima, takmicenjem itd. U poslednje vreme amaterska kulturno-prosvetna delatnost na selu počela se brže razvijati zahvaljujući , između ostalog , većem angažovanju društvenih organa upravljanja i društvenih organizacija, kao i porastu broja intelektualaca. Za amatersku kulturno-prosvetnu delatnost karakteristično je da su zaostaliji oblici ove aktivnosti zbog razvoja drugih sredstava kulturnog uticaja (film, radio-služba itd . ) — stagnirali, ali su zato počele nicati i razvijati se nove, savremenije forme kulturnog života i rada. U ovom periodu stvaraju se različita društva i klubovi prijatelja pojedinih oblasti znanja i kulturnog stvaralaštva, zatim debatni klubovi, omladinske tribine itd . To su forme u kojima preovlađuje nastojanje za sistematskijim upoznavanjem i konstruktivnim raspravljanjem problema kulturnog života . Značajnu ulogu u razvijanju kulturno -masovne delatnosti već imaju kulturno-prosvetne zajednice u republikama i Kulturnoprosvetno veće Jugoslavije . Oni su uložili napore u prosvećivanju masa, u obrazovanju odraslog stanovništva , u organizaciji biblioteka i čitaonica, na organizovanju domova kulture i rada u njima , na organizaciji zabavnog života i slično . Oni se sve više oslobađaju zastarelog prosvetiteljskog rada i postaju sve značajniji faktor u podizanju kulturnog nivoa masa. Posebne teškoće u njihovom radu posledica su nedovoljnih materijalnih sredstava i nerazumevanja za tu delatnost koje još uvek postoji kod jednog dela komiteta. Iako je postignut izvestan napredak u podizanju idejnog 1 umetničkog kvaliteta kulturno-masovnog rada i zabavnog života, još uvek se osećaju prilično snažni ostaci primitivizma, malograđanštine, preživelog romantizma, kao i izvesnog republičkog pa i lokalnog začaurivanja u tom radu.

12

179

Radio služba.

Ona je postala značajan faktor kulturnog

uticaja, i u poslednje vreme prilično se razvila. Svojim raznovrsnim i popularnim oblicima delatnosti (radiouniverzitetom, emisijama o nauci i tehnici, emisijama za decu , žene, poljoprivrednike, emisijama iz istorije NOB, radiodramama, popularnom i zabavnom muzikom itd. ) radio je objektivno, bez obzira na još postojeće slabosti, postao neobično efikasno sredstvo ne samo za informisanje već i za kulturno uzdizanje radnih ljudi i veoma mnogo doprinosi poboljšanju idejnog i umetničkog kriterija na celom području kulturno-prosvetne delatnosti. Broj radiopretplatnika je poslednjih pet godina porastao za oko dva i po puta - sada iznosi 900.000. Dosad su učinjeni prvi koraci u naporima radiostanica da zajednički spremaju raznovrsniji i kvalitetniji muzički i govorni program (Radio Beograd, Zagreb, Novi Sad). Tim putem bi svakako trebalo ići i dalje. Širenje elektrifikacije i povećanje proizvodnje radioaparata omogućiće da radio kao popularno i snažno sredstvo uticaja dopre do svakog stanovnika . Broj i snaga radiostanica pružaju mogućnosti da se za naše stanovništvo spremaju još prikladniji programi, koji bi zadovoljavali pozitivna interesovanja i različite kulturne potrebe ljudi raznih društvenih slojeva, zanimanja i stepena obrazovanja. Stampa. - Politički i društveni razvitak posle Šestog kongresa omogućio je i dalji pozitivni razvoj štampe i još jače potcrtao ulogu štampe kao značajnog faktora u izgrađivanju socijalističke društvene svesti radnih ljudi naše zemlje. Danas u Jugoslaviji izlazi 497 listova sa ukupnim godišnjim tiražom od preko 400 miliona primeraka, i to 19 dnevnih i veliki broj nedeljnih društveno-političkih, privrednih, kulturnih i drugin listova, čiji je uticaj sve veći . U ovom periodu bila je značajna uloga lokalnih listova. Posebnu ulogu u idejnom i političkom vaspitavanju komunista i radnih ljudi odigrao je „ Komunist" , koji je do kraja 1956 izlazio kao teoretsko-politički časopis, a od maja 1957 kao nedeljni list za organizaciona i politička pitanja Saveza komunista . Uslovi u kojima je tekao naš razvitak u ovom periodu omogućili su samostalniju delatnost novinarstva , što se osetilo u kvalitetu , raznovrsnosti i zanimljivosti štampe. Ta samostalnost je povećala brigu novinara o kvalitetu napisa, kao i napore redakcija da daju što bolji kvalitet lista koji izdaju. Mnoge redakcije nastoje da njihov list stekne što veći broj čitalaca. U tom nastojanju bilo je pojava nezdrave konkurentske borbe između redakcija , kao :

180

elemenata senzacionalizma. Ali , uzeta u celini , štampa je dobila u svom kvalitetu, dnevni listovi su obezbedili pravovremeno i svestrano informisanje, razvilo se svestranije osvetljavanje i tumačenje događaja kako u unutrašnjoj tako i u spoljnoj politici. Štampa je svojim komentarima dala široku i snažnu podršku borbi za izgradnju socijalizma i svim merama koje su na toj liniji preduzimane. Podigao se idejni i politički nivo novinara i štampe u celini, kao i njena aktivnost u borbi s negativnim pojavama i slabostima. Stampa je postala brojnija po vrsti i bogatija po sadržini, tako da danas igra sve veću ulogu ne samo u političkom i idejnom nego i u kulturnom uzdizanju ljudi. Redakcije u poslednje vreme posvećuju priličnu pažnju rubrikama, listovima i periodičnim publikacijama kulturnog, naučno- popularnog i zabavnog karaktera, dečjim listovima itd ., iako još nije učinjeno sve što se može učiniti da se podigne njihov kvalitet, a naročito idejni nivo. Potrebno je odlučnije povesti borbu protiv izvesnih pojava komercijalizacije i s njom povezane nezdrave konkurencije u ovom domenu . U rešavanju problema novinarstva i prevazilaženju slabosti i nedostataka, kao i uopšte u procesu daljeg unapređivanja novinarstva, danas su pre svega angažovani novinari-komunisti u svojim redakcijama i novinarskim organizacijama i organi društvenog upravljanja u novinsko-izdavačkim preduzećima i ustanovama. Dok je glavna aktivnost novinara-komunista u redakcijama i novinar¬ skim organizacijama usmerena na političko , idejno i stručno uzdizanje novinara, izdavački saveti kao organi društvenog upravljanja pokazali su se kao važan faktor koji treba da obezbedi dalji samostalni razvitak štampe, pre svega na bazi razvijanja sve veće odgovornosti prema socijalističkom društvu i javnosti. U borbi za idejnu čistotu koncepcija i za veće angažovanje novinara kao političkih radnika na daljem napretku štampe, poseban značaj imaju osnovne organizacije Saveza komunista u redakcijama, a takođe i aktivi komunista-novinara koji zajedničkim diskusijama i izmenom mišljenja treba da doprinesu ujednačavanju stavova o osnovnim problemima novinarstva i sprovođenju osnovnih stavova Saveza komunista u svakodnevnoj novinarskoj praksi i novinarstvu uopšte. Izdavačka delatnost. - U ovom periodu izdavačka delatnost porasla je po obimu, a nova izdanja i izdavački programi postali su mnogo raznovrsniji . Sve više se poboljšava kvalitet izdanja. Jedno vreme, posle prelaska na novi privredni sistem, snažnije su se osetile u ovoj delatnosti neke negativne tendencije

181

pojava komercijalizacije koja je imala za posledicu nastajanje disproporcija između društvenih potreba i stvarne orijentacije mnogih izdavačkih kuća - pojava većeg broja slabih, idejno i kulturno bezvrednih, pa i štetnih izdanja itd. Formiranjem izdavačkih saveta, posle donošenja Zakona o izdavačkim preduzećima i ustanovama, u većini izdavačkih preduzeća nastaje izvesno kretanje nabolje koje se oseća u postepenom otklanjanju postojećih slabosti (nedostatak kulturno i društveno opravdane koncepcije izdavačkih preduzeća, zapostavljanje marksističke, društveno- političke, naučne i naučno-popularne literature itd .). Međutim , teškoće u radu izdavačkih preduzeća nastaju delom iz dvostruke uloge izdavačkih preduzeća, kao kulturnih ustanova i privrednih organizacija u isto vreme, te borba protiv tzv. komercijalnih izdanja ostaje i dalje aktuelna u mnogim izdavačkim kućama. Mehanizam društvenog upravljanja neprestano je usavršavan , tako da zasad postoje sledeći instrumenti preko kojih se – ukoliko se za to osposobe može vršiti uticaj društva na izdavačku delatnost : izdavački saveti kao organi društvenog upravljanja pri svakom preduzeću , pojačana je uloga i aktivnost republičkih i Saveznog udruženja izdavača, obrazovani su i počeli da rade stručni saveti konsultativnog karaktera pri Udruženju izdavača FNRJ. Osnovni zadatak u ovoj oblasti sastoji se u tome da se organizuje praktično ostvarivanje studiozno rađenih programa koji bi bili koncipirani sa stanovišta trajnijih potreba našeg društvenog i kulturnog razvitka , kao i u boljoj koordinaciji preduzeća u realizaciji ovakvih programa . Biblioteke. - U poslednje vreme rad biblioteka počeo se temeljitije razmatrati s obzirom da je njihovo stanje prilično nezadovoljavajuće, a broj čitalaca neprestano i znatno raste. Pošto javne biblioteke prvenstveno finansiraju komune, preduzet je niz mera da se u komunama učvrsti status biblioteka i obezbede redovna sredstva za njihov rad . Ovo pitanje je tim značajnije što se ono vezuje sa izdavačkom delatnošću . Sem naučnih, školskih i sindikalnih biblioteka kojih ima 918, u zemlji su 1956 g. bile još 4.144 javne biblioteke. Povećanje ovog broja na šest do sedam hiljada biblioteka, naročito znatnije povećanje na srpskohrvatskom i makedonskom jezičkom području , omogućilo bi garantovanu prodaju najvećeg dela tiraža svake iole dobre knjige. Materijalna sredstva, koja bi se dala ovim bibliotekama, mogla bi gotovo potpuno da isključe potrebu za dotacijama izdavačkim preduzećima . 182

Novim zakonom o bibliotekama, koji je u radu , biće stvoren takav položaj biblioteka da će biti omogućena samoupravnost i samostalnost ovih ustanova, data veća materijalna sredstva i potrebni kadrovi za njih. Film. - Poboljšao se kvalitet i stalno raste broj domaćih umetničkih, kulturno-prosvetnih i dokumentarnih filmova, tako da je domaći film došao u fazu razvitka kad može da postane jedno od najprivlačnijih i najsnažnijih sredstava kulturno-prosvetnog uticaja. Naročito je proširena delatnost na narodnom prosvećivanju putem filma. Nizom propisa razrađene su opšte postavke iz Zakona o filmu o zaštiti domaćeg filma, o koprodukciji između domaćeg i stranih filmskih preduzeća i o uslovima pod kojima ustanove i organizacije mogu prikazivati filmove. Čvršćim obavezivanjem bioskopa da u okviru bioskopskih pretstava prikažu određeni broj domaćih igranih i dokumentarnih filmova i filmskih novosti podvučen je kulturno-prosvetni značaj filma i obezbeđeno odgovarajuće mesto domaćim filmovima u repertoaru naših bioskopa. Proširena je mreža ustanova za kulturno-prosvetni film . Centri za kulturno-prosvetni film, koji su bili formirani u republičkim centrima, stvorili su prihvatne baze za svoj rad po srezovima. U cilju poboljšanja repertoarske politike pri uvozu filmova, formiran je Koordinacioni odbor Saveta za izbor filmova pri preduzećima za promet filmova. Iako je broj bioskopa posle rata veoma porastao, stanje bioskopske mreže je još nezadovoljavajuće : porast je usledio uglavnom u manjim mestima i industriskim centrima, dok se situacija u velikim gradovima nije mnogo popravila ; bioskopska mreža na selu je veoma nerazvijena. Naši uslovi iziskuju onu vrstu eksploatacije filma koja je kod nas nerazvijena bez opravdanih razloga putujuće bioskope. Oni ne zahtevaju investicije za zgrade, mogu da dopru svuda i pritom mogu biti finansiski aktivni .

Kao poseban vid brige društva za razvoj materijalne baze 'kulturnih delatnosti , ustanovljeni su samostalni fondovi u oblasti izdavačke delatnosti i kinematografije , kojim se obezbeđuje ravnomerno priticanje sredstava za finansiranje i obezbeđuje razvitak tih delatnosti . Sem toga, stvoreni su posebni fondovi, kojima se stimulira opšti razvoj kulturnih delatnosti. Osnovna orijentacija u politici upotrebe sredstava tih fondova jeste u tome što se njima stimulira medurepublička kulturna razmena i razvoj mladih umet-

183

nika u pojedinim narodnim republikama osnovani su posebni fondovi i nagrade za stimuliranje umetničkog i naučnog stvaralaštva. U Perspektivnom planu razvitka do 1961 godine predviđene su sledeće osnovne smernice daljeg razvoja kulture : Prvenstveno će se usmeriti društvena davanja na razvoj onih grana kulturnih delatnosti koje služe prosvećivanju širokih slojeva naroda kao što su biblioteke, bioskopi, domovi kulture, kulturno-masovna delatnost itd. - Uporedo s tim biće potrebno obezbediti uslove za normalno funkcionisanje i konsolidaciju stanja u već postojećim kulturnim institucijama kako bi se omogućilo proširenje područja njihove aktivnosti i podigao kvalitet rada. To će naravno iziskivati izvestan porast izdataka za kulturu i investicije u ovoj oblasti ali će se pritom voditi računa o što racionalnijem trošenju društvenih sredstava. Nov način raspodele društvenog dohotka u još većoj meri vezaće kulturne ustanove za njihovu sredinu , naročito za život komune.

U tesnoj vezi sa ovim zadacima jeste i zadatak svestranog. razvijanja organa društvenog upravljanja na ovom području . Dosadašnje iskustvo iz rada ovih organa pokazuje da je sada osnovni problem da se ti organi tako organizuju da mogu temeljitije da rade, da dublje ulaze u suštinske probleme pojedinih kulturnih. područja, i da sistematski sređuju stanje u pojedinim granama sa stanovišta društvenih interesa. Ostvarenju pomenutih zadataka može takođe znatno doprineti i konstruktivna javna kritika koja je zasad nedovoljno razvijena; njena funkcija bi bila da kvalifikovanom, dokumentovanom i svestranom analizom pojava i tendencija na ovom području postavlja neke bitne probleme, potstiče javnu diskusiju o njima i tako utiče na mere i akcije za njihovo rešavanje. Politika dosledno sprovođene ravnopravnosti naroda Jugoslavije imala je za rezultat razmah nacionalnih kultura, bilo da su one na početku svoje afirmacije ili da za sobom imaju bogato nasledstvo . Kurs na decentralizaciju i društveno upravljanje oslobodio je nove mogućnosti i dao još veće potsticaje ovom procesu , jer je uključio nove snage u napor za kulturnim preobražajem. Borba za kulturni napredak prenela se u republičke i lokalne društvene organe. Ipak, ovaj razvitak pratila je u početku i pojava

184

izvesnog zanemarivanja življe razmene iskustava i stalnijeg međurepubličkog kontakta raznih organa u rešavanju problema koji su im zajednički . Zato je ponekad dolazilo do prilično odvojenog i nedovoljno povezanog rada u nekim oblastima . A ovo je opet dovodilo do toga da su organi sa istog područja donosili mere koje su se ponekad između sebe toliko razlikovale da je to u nekim slučajevima samo otežavalo brže rešavanje nekih važnih kulturnih pitanja našeg društva u celini. Savez komunista i Socijalistički savez uvek su polazili od toga da ukoliko međurepublička saradnja i povezivanje nacionalnih interesa sa interesima jugoslovenske mnogonacionalne socijalističke zajednice budu ostvarivani prirodnije i skladnije, da će utoliko biti brži i intenzivniji materijalni i kulturni razvitak svakog našeg naroda pojedinačno . Stoga su neprestano potsticali što tešnju i raznovrsniju međurepubličku saradnju u osnovnim kulturnim pitanjima naše socijalističke zajednice naroda, bez nametanja bilo kakvih oblika organizacije koji ne bi prirodno proisticali iz sazrelih društvenih i kulturnih potreba . Ova nastojanja susretala su se i usklađivala sa sličnim inicijativama i težnjama samih društvenih organa, kulturnih ustanova i organizacija . Ove težnje su se osetile u onom stadiju razvitka kada su početni organizacioni i drugi problemi oko uvođenja društvenog upravljanja uglavnom rešeni, i sada, na jednom višem nivou , te težnje pretstavljaju opštu karakterističnu pojavu . Tako , bez ikakvih intervencija državnog aparata i uz sve snažniju inicijativu kulturnih ustanova i organizacija, dolazi do šireg usklađivanja i ujedinjavanja snaga i napora u izdavačkoj delatnosti, kulturno - prosvetnom radu, kinematografiji, radiodifuziji i televiziji itd. Neki idejni problemi na području kulturne delatnosti. --- Neposredno posle Šestog kongresa SKJ donekle su ojačale razne malograđanske i anarhističke tendencije u kulturnom životu, a počeli su se pojavljivati i razni pokušaji negiranja marksističkog pogleda na svet i progresivnog, humanističkog smisla kulturnog stvaranja. Istovremeno još su bili i dosta snažni ostaci birokratskih navika i težnji u usmeravanju kulturnih delatnosti. Najzad, sve ove pojave pratila je i izvesna pasivizacija jednog dela komunista. naime privremeno nesnalaženje i neshvatanje uloge i zadataka članova Saveza komunista da se u novim uslovima i novim sredstvima bore za svestrano razvijanje prosvete i kulture, za socijalističku sadržinu kulturnog stvaranja, a protiv svih antisocijalističkih tendencija na ovom području .

185

Drugi, Treći i Šesti plenum CK SKJ pomogli su , između ostalog, komunistima i drugim naprednim ljudima da se i u ovim pitanjima pravilno orijentišu , da se u društvenim organima snagom ubeđivanja bore za zdrava i progresivna shvatanja u kulturnim delatnostima. Borba za iskreno, humano i društveno progresivno kulturno stvaralaštvo, čak ni u periodu administrativnog upravljanja , nije kod nas poprimila takav karakter da bi se mogla pretvoriti u oficijelno propisivanje šablona i kalupa , u dekretiranje umetničkih ili naučnih pravaca itd ., mada je bilo i takvih pokušaja. Ipak bilo je tendencija da se, nekad svesno a nekad nesvesno. unese konfuzija i nerazumevanje u problem odnosa našeg društva i njegovih rukovodećih snaga prema umetničkom i naučnom stvaralaštvu. Bilo je pojava da se principijelna borba Saveza komunista protiv reakcionarnih shvatanja i antisocijalističkih pojava na tom području zlonamerno tumači na razne načine . U toj oblasti osećale su se tendencije koje su pokazivale da još nisu iživljene neke birokratske navike, tendencije koje su gurale na metode dirigovanja i propisivanja šablona u kulturnom životu . Sem toga, postojali su i ljudi koji su smatrali da u ime slobode kulturnog stvaranja mogu da neodgovorno u našem socijalističkom društvu propagiraju razne reakcionarne političke ideje . Najzad , bilo je nekih kulturnih radnika, pristalica ove ili one umetničke ili naučne škole, koji su pogrešno shvatili svoju funkciju u našem društvu 1, umesto da glavnu pažnju koncentrišu na suštinu , na društveni i kulturni smisao svog rada, oni su se upuštali u neplodne raspre i polemike sa pristalicama drugih škola oko pitanja forme a ne suštine kulturnog stvaranja. Čitav period od Šestog kongresa do danas veoma jasno pokazuje da se Savez komunista kao celina borio za stvaranje takvih društvenih i materijalnih uslova koji će obezbediti slobodu progresivnog stvaranja na svim područjima kulturnog, umetničkog i naučnog života. Uloga članova Saveza komunista nije se sastojala u raspri oko formalnih pitanja o ispravnosti neke naučne škole ili umetničkog pravca, nego u stalnoj upornoj borbi da sve ono što je istinski vredno i progresivno u ovoj oblasti što brže, lakše i snažnije dolazi do izražaja u borbi za socijalistički sadržaj kulturnog stvaranja.

186

POLITIČKE I DRUŠTVENE ORGANIZACIJE U sistemu radničkog i društvenog upravljanja i komunalnog uređenja izvanredno je porasla uloga društvenih organizacija, otvorila se perspektiva njihove svestrane delatnosti, a mnoge su tek u takvom sistemu dobile svoj puni smisao. One sve više deluju kao deo celokupnog sistema socijalističke demokratije. Osnovna sadržina rada ovih organizacija bila je okupljanje građana za učešće u radu društvenih organa, njihovo idejno-političko vaspitavanje, stručno obrazovanje i formiranje njihovog lika kao svesnih graditelja socijalizma. U komunalnom uređenju društvene organizacije postaju sve značajnije u društvenom životu , njihovi članovi su sve aktivniji, a njihove osnovne organizacije se više osamostaljuju u radu . Razvija se međusobna povezanost društvenih organizacija, saradnja i koordinacija na zajedničkim pitanjima. Saradnja sa organima narodne vlasti i državne uprave, privrednim organizacijama i raznim ustanovama uspostavljena je na novim osnovama, na bazi uzajamnih interesa i sve boljeg međusobnog razumevanja. Zbog svega toga društvene organizacije su obogatile svoj rad. Inicijativa članova došla je mnogo jače do izražaja , interesovanje građana za rad društvenih organizacija je poraslo , nijhov život i sadržina njihovog rada postali su bogatiji , a rezultati u rešavanju raznih društvenih pitanja sve veći . Ovakvim radom one su se organizaciono sređivale i brojno jačale. Socijalističkog saPored društveno-političkih organizacija veza, Saveza sindikata i Narodne omladine - na području Jugoslavije deluju još oko 100 raznih društvenih organizacija na raznim sektorima društvene delatnosti . Veliki broj ovih pretežno okuplja omladinu i najmlađe, naročito organizacije koje deluju na području fizičke kulture i sporta, politehničkog i vanarmiskog vojnog vaspitavanja, prosvetnog i kulturnog rada itd.

Delatnost ovih organizacija je sve tešnje povezana sa Socijalističkim savezom, Savezom sindikata i Narodnom omladinom i već su stečena značajna iskustva i izgrađene forme saradnje . Ta povezanost bila je značajna za razvitak i usmeravanje delatnosti društvenih organizacija . Ona mu je omogućavala neophodnu pomoć u rešavanju društvenih problema koji su pred njima stajali . Aktivnost komunista u društvenim organizacijama uveliko je porasla i skoro se više ne oseća potreba da se oni posebno zadužuju ili upućuju na rad u društvene organizacije. Većina komunista danas se nalazi u dru-

187

štvenim organizacijama kao njihovi aktivni članovi - od osnovnih organizacija do najviših rukovodstava. Međutim, u radu društvenih organizacija javljaju se raznovrsne slabosti i negativne pojave koje otežavaju njihovu aktivnost, umanjuju njihovu ulogu i rezultate. One se različito ispoljavaju u raznim društvenim organizacijama, ali najkarakterističnije su zatvaranje nekih organizacija u uske staleške okvire , zapostavljanje ideološko-političkog rada na razvijanju socijalističke svesti svojih članova i odgovornosti za rad pred društvenom zajednicom, klubaštvo u sportskim organizacijama i dr. Komunisti se nisu uvek borili protiv ovih negativnih pojava ili su i sami padali pod njihov uticaj i upravo tamo gde su oni bili neaktivni u tom pogledu ove negativne pojave postale su ozbiljna smetnja u razvitku i radu pojedinih društvenih organizacija . A nedostatak je rukovodstava Saveza komunista što nisu više pomagala komunistima radi poboljšanja njihovog rada i podizanja njihove odgovornosti za rad ovih organizacija.

Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije U okviru dubokih promena u razvitku društvenog sistema došlo je i do značajnih promena u radu i orijentaciji Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije izrastao je u procesu razvitka izgradnje socijalizma u masovnu opštepolitičku organizaciju, koja politički angažuje milione građana za aktivno učešće u izgradnji socijalističkog društva i odlučujuće deluje na porast njihove socijalističke svesti. Neposredno posle Šestog kongresa SKJ i Četvrtog kongresa SSRNJ rad Socijalističkog saveza i Saveza komunista karakterisao je kraći period traženja odgovarajućih formi i metoda rada. Dalji proces pretvaranja Socijalističkog saveza u aktivnu opštepolitičku organizaciju zavisio je od toga koliko su komunisti shvatili značaj promena i koliko su bili sposobni da se oslobode ranijeg metoda rada i rukovođenja. Težište političkog rada komunista je sve više u organizacijama Socijalističkog saveza, gde oni zajedno sa ostalim građanima pretresaju razna pitanja društvenog značaja, nalaze rešenja za njih i unose političku živost u rad tih organizacija . Socijalistički savez je vremenom postao takva opštepolitička organizacija u kojoj radni ljudi naše zemlje pretresaju sva politička pitanja naše socijalističke izgradnje i razvitka socijalističkih društvenih odnosa .

188

Iskustvo je pokazalo da se radom u Socijalističkom savezu i mnogobrojnim društvenim organizacijama stalno podiže socijalistička svest naših građana i da se oni osposobljavaju za neposredno upravljanje i odlučivanje u organima društvenog upravljanja. Politička aktivnost njegovih organizacija bila je usmerena pre svega na jačanje i produbljivanje socijalističke demokratije i socijalističkih društvenih odnosa. Socijalistički savez je osposobljavao naše radne ljude za uspešno savlađivanje mnogobrojnih i složenih zadataka naše socijalističke izgradnje i snažno uticao na jačanje organa upravljanja. Socijalistički savez postaje organizacija u kojoj se sve više raspravlja o politici komune i problemima izgradnje komunalnog sistema. U praksi su se rađali najrazličitiji oblici društveno-političke aktivnosti organizacija Socijalističkog saveza i njihovih članova. Odbačeni su skoro svi šabloni i razvijaju se takvi oblici rada koji najbolje odgovaraju objektivnim uslovima i prirodno iz njih izrastaju. Politička odgovornost odbornika narodnih odbora i članova njihovih saveta i upravnih odbora raznih ustanova porasla je pod uticajem političke aktivnosti organizacija Socijalističkog saveza. Organizacije Socijalističkog saveza sve veću pažnju obraćaju radu društvenih, državnih i samoupravnih organa, društvenih organizacija i, naročito, zborova birača. Orijentacija komunista na masovan politički rad pozitivno se odrazila na celokupni rad organizacija Socijalističkog saveza . Borba komunista za sprovođenje određenih zadataka i njihovo nastojanje da se što više građana aktivizira u njihovom rešavanju neposredno su doprineli političkom i organizacionom jačanju Socijalističkog saveza. Oni su svojim radom pomogli da se više razvije samostalnost i odgovornost Socijalističkog saveza za opšte i konkretne probleme izgradnje socijalizma. Socijalistički savez je odigrao ogromnu ulogu u vaspitavanju ljudi i pokretao je niz inicijativa da bi ideološko- politički rad bio organizovan na širokoj osnovi . Predavanja, kursevi, seminari i savetovanja u organizacijama Socijalističkog saveza, na narodnim i radničkim univerzitetima, domovima kulture, društvenim i stručnim organizacijama sve je to postalo sistem rada na političkom , ideološkom i kulturnom uzdizanju masa. Socijalistički savez je posebnu pažnju posvećivao prosvetnim i opštekulturnim potrebama građana, davao podršku i bio inici189

jator u razvijanju amaterske kulturno-prosvetne delatnosti, popularisanju i približavanju kulturnih tekovina širokim slojevima građana, u razvijanju kulturno -prosvetnih institucija. Rezultati ovakvog nastojanja su značajni , i to naročito u gradovima gde postoje bolji objektivni uslovi i gde je rad intenzivnije i s više kontinuiteta mogao da se razvija. Inicijativom Socijalističkog saveza stvarane su pojedine organizacije za određene grane masovne prosvetne i kulturne delatnosti, koje u okviru sreza i republike neposredno utiču na rad kulturno-prosvetnih društava i organizacija. To su savezi kulturnoprosvetnih amaterskih društava, Savez biblioteka, Savez narodnih univerziteta, kulturno- prosvetne zajednice i slične organizacije do Kulturno-prosvetnog veća Jugoslavije. Organizacije Socijalističkog saveza odigrale su posebnu ulogu u tumačenju spoljne politike naše zemlje, naše borbe za nezavisnost i politike mira i saradnje među narodima i državama. Takvim radom organizacija Socijalističkog saveza rasla je politička zrelost građana i jedinstveno političko gledanje na sve aktuelne spoljnopolitičke probleme. Osnovne organizacije Socijalističkog saveza mnogo više su se osamostalile u svom radu , organizaciono se učvrstile i osposobile da uočavaju političke probleme svoga terena i utiču na njihovo blagovremeno rešavanje. Rad osnovnih organizacija posebno dolazi do izražaja u krupnim političkim manifestacijama i konkretnim akcijama, kao što su donošenje društvenih planova, pretresanje rada narodnih odbora, pripreme izbora organa vlasti, pripreme pojedinih komu-nalnih akcija, zborova birača itd. Na sastancima , konferencijama i zborovima na selu koje organizuju organizacije Socijalističkog saveza sve više dominiraju konkretni problemi iz unapređenja poljoprivredne proizvodnje i razvijanja socijalističkih odnosa na selu , komunalne izgradnje i opšteg podizanja sela. Ovakvim radom politički su jačale i organizaciono se učvršćivale organizacije Socijalističkog saveza na selu. Posle uvodenja komunalnog sistema sreski i opštinski odbori Socijalističkog saveza kadrovski su ojačali i osamostalili se u političkom radu , sem u privredno nerazvijenim, pretežno seoskim opštinama, kojima je još uvek potrebna stalna pomoć sreskih odbora Socijalističkog saveza . Sreski odbori Socijalističkog saveza, kao i dobar deo opštinskih odbora, imaju svoje komisije kao pomoćna tela.

190

I pored velikih uspeha u političkom radu i u poboljšavanju rada osnovnih organizacija , kod opštinskih i sreskih odbora ispoljile su se i izvesne slabosti u radu . U radu organizacija Socijalističkog saveza pretežno učestvuju komunisti iz teritorijalnih organizacija Saveza komunista , dok se aktivnost komunista iz preduzeća još uvek nedovoljno oseća . Rukovodstva i organizacije Socijalističkog saveza ne vode uvek brigu o tome da raznovrsne forme učešća građana, kao što su zborovi birača , konferencije organizacija Socijalističkog saveza itd., dobiju puniju sadržinu , da se predlozi građana pažljivije proučavaju i da se kod odgovarajućih organa obezbedi njihovo rešavanje ili da se objasne razlozi nerešavanja tih predloga. Aktivnost nekih osnovnih organizacija Socijalističkog saveza svodila se na predavanja, priredbe i sl . One se nisu u dovoljnoj meri okrenule konkretnim problemima života građana, radu ustanova i preduzeća na svojoj teritoriji i ne pokreću inicijativu za rešavanje određenih pitanja iz tih oblasti . Prema podacima osnovnih organizacija, broj članova Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije koji imaju članske knjižice i redovno plaćaju članarinu iznosi preko pet miliona. Međutim , treba istaći da broj registrovanih članova Socijalističkog saveza ne odgovara stvarnom interesovanju , političkoj aktivnosti i učešću ljudi u raznim formama delatnosti Socijalističkog saveza, što znači da su kako osnovne organizacije tako i pojedina opštinska i sreska rukovodstva zanemarili organizacioni rad na učlanjivanju velikog broja politički svesnih i aktivnih građana. Za pravilnu orijentaciju i razvijanje veće aktivnosti organizacija Socijalističkog saveza i njihovih rukovodstava imale su veliki značaj odluke i stavovi glavnih i Saveznog odbora SSRNJ .

Savez sindikata Jugoslavije U skladu sa opštim razvitkom društveno- političkog sistema i promenama društvenog položaja radničke klase, menjali su se uloga i metod rada sindikata i povećavao njihov značaj u borbi za socijalističku izgradnju i razvijanje socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji. Sindikati su, kao najmasovnija organizacija radničke klase , neprekidno učestvovali u izgradnji čitavog našeg društvenog i ekonomskog sistema, zauzimali stavove prema svim najvažnijim pitanjima, davali predloge i sarađivali s organima samoupravljanja, potsticali razne društvene faktore u zemlji na rešavanje problema radnika i službenika, a istovremeno su usmeravali čitavu radničku

191

klasu na aktivnost i što svestranije učešće u socijalističkoj izgradnji. Funkcije sindikata postepeno su se prilagođavale izmenjenom položaju radničke klase. Sindikati su sve bolje nalazili svoje mesto u uslovima koji su zahtevali veliku promenu u njihovom životu i metodima rada. Celokupna delatnost sindikata bila je sve više uslovljavana izgradnjom i razvijanjem radničkog samoupravljanja u privredi i vezana za probleme koje je sistem neposrednog društvenog upravljanja isticao. Organi radničkog samoupravljanja oslanjali su se u svom svakodnevnom radu na sindikate, koji su ne samo svestrano razvijali i pomagali radničke savete, nego su bili i organizacija koja je pružala pomoć radničkoj klasi da ostvaruje društvenu kontrolu nad radom svojih samoupravnih organa. Sindikati su nastojali da odluke radničkih saveta budu što pravilnije, brinuli se o tome da članovi kolektiva budu upoznati s radom ovih organa i da se obezbedi uticaj kolektiva na vođenje celokupne politike preduzeća. Oni su aktivno učestvovali u izborima za radničke savete i nastojali da u njih budu birani najbolji radnici i službenici . Za najveći broj sindikalnih organizacija može se reći da su se okrenule prema problemima proizvodnje i borbe za veću produktivnost rada, unapređenjem organizacije rada, borbom za štednju, jačanjem radne discipline itd. Sindikalna rukovodstva i organizacije su se bavili svim problemima vezanim za radničke savete i veća proizvođača . Uspesi koje su radnički saveti dosad postigli dobrim delom su rezultat pravilne orijentacije sindikata. To je posebno došlo do izražaja na Kongresu radničkih saveta Jugoslavije, u čijoj se organizaciji i pripremama Savez sindikata najaktivnije angažovao. Posebno važni zadaci stajali su pred sindikatima u razvijanju socijalističkih društvenih odnosa, naročito unutar radnih kolektiva. Sindikalne organizacije su posvetile veliku pažnju negovanju novih odnosa među ljudima na radnom mestu, produbljivanju demokratičnosti i svesne radne discipline, učvršćenju jedinstva radnih kolektiva itd. Od rada sindikata je u velikoj meri zavisilo izgrađivanje i poštovanje novih moralno-društvenih normi i kriterija . S razvitkom društvenog upravljanja na područjima van privrede i s razvojem lokalne samouprave povećao se uticaj i učešće sindikata u radu organa društvenog upravljanja i organa komune. Treba istaći aktivnost sindikata u razvijanju samoupravljanja u socijalnom osiguranju i u zdravstvenim ustanovama. Pritom je naročito povećana uloga i aktivnost sreskih i opštinskih sindikalnih veća. Izgrađivanje komunalnog sistema omogućilo je i veću aktiv-

192

nost sindikata i njihovu dosledniju orijentaciju na rešavanje brojnih problema u lokalnim zajednicama. Svojim učešćem u izgradnji društveno-ekonomskog sistema, sindikati su pomagali da se svestranije sagledavaju aktuelni problemi i iznalaze najbolja rešenja. U ovome su bila naročito aktivna centralna i republička rukovodstva, ali su u tom radu, naročito u prethodnim diskusijama, bile angažovane mnoge sindikalne organizacije. Sindikati su takođe obavili obiman posao na području tarifne politike i pokretali inicijativu za rešavanje mnogih problema životnih uslova radničke klase. Iako su se u novim uslovima korenito izmenile zaštitne funkcije sindikata , oni su uspešno delovali i kao organizacija čije su prvorazredne funkcije poboljšavanje uslova rada i života radničke klase, zastupanje prava pojedinih radnika , zaštita u slučaju kršenja zakonskih prava itd. Sindikati su, kako osnovne organizacije tako i niža i viša rukovodstva , bili inicijatori preduzimanja niza mera za pravilnije regulisanje zarada prema radu , za celishodniju upotrebu fondova preduzeća , za veću bezbednost na poslu, za zapošljavanje i prekvalifikaciju nezaposlenih , za unapređenje društvene ishrane , za rešavanje stanbenih problema, za bolje korišćenje dnevnog , nedeljnog i godišnjeg odmora . Svi ovi zadaci pretstavljali su stalne društvene zadatke sindikata . Međutim , metodi njihovog rešavanja a i mogućnosti za uspešno poboljšavanje životnih i radnih uslova su se izmenili , s obzirom da se u sistemu samoupravljanja sva ova pitanja javljaju kao pitanja same radničke klase o kojima ona odlučuje neposredno unutar svog mehanizma upravljanja . S tim u vezi bila je i briga o tome da prava i položaj radnika i službenika budu u čitavoj zemlji što jedinstvenije regulisani , da se u međusobnim odnosima preduzeća , preduzeća i pojedinaca , pojedinaca i kolektiva prema zajednici , društvenoj imovini i radu neguju nove socijalističke norme i principi. U uslovima radničkog samoupravljanja idejno-politički rad sindikata i podizanje kulturnog nivoa radničke klase dobijali su sve više u značaju kako po sadržini tako i po širini . Celokupna politika Saveza komunista prema sindikatima i rad komunista u sindikatima zasnivali su se na zaključcima Šestog kongresa SKJ, koji je istakao neobično važnu ulogu sindikata u uslovima radničkog upravljanja privredom i u borbi za socijalističku izgradnju i ukazao na najvažnija područja njihove aktivnosti. Za rad sindikata u proteklom periodu bili su značajni zaključci Trećeg kongresa Saveza sindikata Jugoslavije i Trećeg plenuma Saveznog odbora SSRNJ, u kojima su dalje razrađene osnovne po-

12 VII Kongres SKJ

193

stavke Šestog kongresa SKJ o mestu i ulozi sindikata u savremenim uslovima. Sva ova široka aktivnost sindikata u proteklom periodu bila je praćena i nizom slabosti. One su se javljale, pre svega, zbog brzog društvenog i privrednog razvitka, kao i velikog broja novih zadataka koji su se pred sindikate postavljali . Otuda je bilo pojava nesnalaženja u radu sindikalnih rukovodstava i podružnica, zaostajanja u sagledavanju nekih novih problema i načina kako da se oni reše. Zbog nedovoljno posvećene pažnje radu sindikalnih organizacija od strane rukovodstava i organizacija Saveza komunista, među osnovne slabosti sindikata dolaze nedovoljna politička i društvena aktivizacija radničke klase, nedovoljna orijentacija na komunu, nedovoljna politička borbenost prema negativnim i nesocijalističkim pojavama u našim radnim kolektivima i društvenom životu uopšte, zapostavljanje brige o životnom standardu i svakodnevnim potrebama radnih ljudi . Mnoga sindikalna rukovodstva zanemaruju probleme političkog i vaspitnog karaktera, a u podružnicama ova delatnost često nije bila dovoljno povezana s konkretnim problemima i stanjem u kolektivima i komuni. Učešće sindikata u životu komuna u značajnoj je meri zaostajalo za njihovom aktivnošću u privrednim organizacijama. Oni se nisu u dovoljnoj meri založili da se radnička klasa više aktivizira van preduzeća i ostvari takav uticaj na društveni život komune koji bi odgovarao idejno-političkoj svesti i rukovodećoj ulozi radničke klase. Sindikalne organizacije i rukovodstva u preduzećima i komunama nisu na vreme i u dovoljnoj meri isticali pred radničke savete, narodne odbore i druge društvene organe svakodnevna pitanja radnika, kao što su snabdevanje i ishrana, stanbena pitanja, rad i razvoj stanbenih zajednica i uslužnih servisa, unapređenje lokalnog saobraćaja itd. Pogotovo je nedostajao konkretan rad i praktična organizaciona aktivnost na rešavanju ovih pitanja . Briga viših sindikalnih rukovodstava o ovim pitanjima svodila se pretežno na pokretanje inicijative za njihovo pravilno regulisanje, umesto da su ona više pomagala osnovnim organizacijama i lokalnim rukovodstvima u neposrednoj aktivnosti na rešavanju ovih pitanja. Pored toga, pojedini aktuelni problemi ostajali su neproučeni i nerešeni. Sindikati nisu uvek imali izgrađene stavove o njima ili nije bilo dovoljno nastojanja da se ona pokrenu i reše (kao što su mnogi problemi u vezi sa sistemom nagrađivanja u privredi , društvenog i materijalnog položaja radničke omladine, stručnog ospo-

194

sobljavanja, higijensko-tehničke zaštite, fizičke kulture radnika i slično). Razumljivo je da na sve ove uspehe i slabosti sindikata treba gledati kao na uspehe i slabosti Saveza komunista. Treba istaći da je rad sindikata bolji tamo gde su se rukovodstva i organizacije Saveza komunista više angažovali na pružanju političke i kadrovske pomoći sindikalnim rukovodstvima i organizacijama. Aktivnost komunista, kao i broj članova komunista u izvršnim odborima podružnica nekih preduzeća nedovoljni su i ne obezbeđuju ostvarenje zadataka sindikalnih organizacija u životu preduzeća i komuna.

Ima pojava potcenjivanja sindikata i olakog odnošenja prema njihovim predlozima od strane pojedinih rukovodilaca organa vlasti, preduzeća i ustanova. Mnogi komunisti nerado se angažuju u radu sindikata. Težište aktivnosti sindikata, u proteklom periodu, bilo je na osnovnim sindikalnim organizacijama - podružnicama u preduzećima i ustanovama. One su se u osnovi bavile svim unutrašnjim problemima kolektiva i pružale veliku pomoć radničkim savetima u njihovom svakodnevnom radu . Međutim, ima priličnih nesrazmera između rada podružnica raznih sindikata , od kojih se najbolje razvijaju sindikati koji okupljaju radnike i službenike u proizvodnim preduzećima. Naročito je zanemarena pomoć teritorijalnih rukovodstava sindikalnim organizacijama u državnoj upravi i društvenim službama. Centralna rukovodstva sindikata pretežno su se angažovala u izgradnji društvenog sistema i određivanju opšte politike sindikata. Kongresi, skupštine i plenarne sednice centralnih i republičkih organa bile su od velikog značaja za rad sindikata u proteklom periodu i za određivanje osnovnih stavova sindikata po pojedinim problemima. Ozbiljna slabost u njihovom radu bila je u tome što nisu dovoljno pratili probleme u podružnicama i lokalnim zajednicama, što nisu u većoj meri prenosili i uopštavali konkretna iskustva, što su zapostavljali rad na proučavanju organizacionopolitičke izgradnje sindikata i pružali nedovoljnu pomoć sreskim i opštinskim većima i podružnicama u njihovom radu . Ostvarenje velikih rezultata, koje su sindikati postigli u proteklom periodu , odrazilo se i na povećanje broja članova, tako da je krajem 1957 godine Savez sindikata Jugoslavije brojao 1,740.000 članova. Međutim, još uvek ima znatan broj neorganizovanih radnika, što je odraz, pre svega, slabosti rada nekih sindi-

13*

195

kalnih organizacija, a posebno i zapostavljanja rada s radnicima koji nisu sindikalno organizovani . Sindikati su kod nas imali krupnu ulogu u borbi za izgradnju socijalizma i postigli su značajne rezultate. Nedostaci kojih je bilo u njihovom radu odraz su u velikoj meri naših opštih objektivnih uslova, ali i subjektivnih slabosti sindikalnih rukovodstava, a posebno organizacija i rukovodstava Saveza komunista. Narodna omladina Orijentacija Saveza komunista Jugoslavije na dalje razvijanje socijalističke demokratije u svim oblastima društvenog života otvarala je posebne i sve šire mogućnosti za učešće omladine u čitavom društveno-političkom životu zemlje. Promene u našem privrednom i društvenom sistemu tražile su da Savez komunista na nešto drukčiji način nego ranije prilazi problemima omladine i da Narodna omladina jasnije odredi svoju društveno -političku ulogu . Period od Šestog kongresa karakterišu traženja i pronalaženja puteva da omladinske organizacije izgrade svoju političku fizionomiju u skladu s novim uslovima. To nije išlo ni brzo ni lako, pa je u tom pogledu u početku bilo dosta nesnalaženja i lutanja . Došle su do izražaja dve krajnosti : jednostrana orijentacija na kulturno-zabavnu, prosvetnu i sportsku aktivnost omladinskih organizacija, uz zanemarivanje društveno- političke uloge omladine, i shvatanje da Narodna omladina treba pretežno da se bavi uskim organizaciono-političkim pitanjima. Ali pored ovih krajnosti, stalno je jačalo, naročito u poslednje vreme, shvatanje da mlade ljude treba staviti u takav položaj kako bi do punog izražaja došli njihovo interesovanje, inicijativa i aktivnost, da Narodna omladina mora imati razvijeno osećanje za sve potrebe omladine i da putem uključivanja omladine u sva zbivanja u našoj zemlji ne treba dozvoliti da njeno vaspitavanje bude prepušteno stihiji . Savlađivanju pogrešnih shvatanja doprineli su plenumi Centralnog komiteta SKJ, a posebno Šesti plenum . Posle ovog Plenuma komunisti su postigli značajne rezultate u podizanju socijalističke svesti omladine aktivizirajući je sve snažnije na krupnim zadacima našeg privrednog i političkog razvitka . Nova orijentacija u radu sa omladinom, koja je snažno potvrđena na Šestom kongresu Narodne omladine Jugoslavije, izražavala se, posebno za poslednje dve godine, u rastućoj političkoj aktivnosti omladine i njenih organizacija, u prenošenju sve većih društvenih odgovornosti na omladinu .

196

Dosada je samo kroz organe radničkog samoupravljanja prošlo 77.000 mladih ljudi. Nekoliko desetina hiljada omladinaca je uključeno u druge vidove društvenog upravljanja. Preko 6.300 mladih odbornika izabrano je na poslednjim opštinskim izborima. Na taj način širena je politička i društvena aktivnost omladine. Ona je svojim konstruktivnim kritikama pojedinih slabosti i iznošenjem predloga doprinosila rešavanju raznih problema i teškoća. Snažnija orijentacija Saveza komunista da razvije aktivnost mladih ljudi u društveno- političkom životu pokazala se ispravna i korisna, kako za jačanje omladinskih organizacija i vaspitanje njenih članova tako i za organe društvenog upravljanja u koje je omladina unosila svežinu i polet . Ali i pored ovih uspeha, i danas ima ostataka potcenjivačkog odnosa prema omladini. Puna ravnopravnost i bratski odnosi između naroda Jugoslavije bili su značajan faktor u socijalističkom vaspitavanju i političkoj aktivnosti omladine. U tom cilju razvijane su različite aktivnosti koje su doprinosile daljem produbljivanju odnosa između naših naroda, kao što su : međurepublički sletovi i festivali, zborovi bratstva-jedinstva, mitinzi, sportske igre itd. Poseban vid privredno-političke i vaspitne aktivnosti Narodne omladine bile su dobrovoljne omladinske radne akcije. Narodna omladina je osećala višestruke koristi od organizovanja omladinskih radnih akcija lokalnog i republičkog značaja . Bilo je organizovano preko 18.000 radnih akcija za podizanje sportskih objekata, omladinskih domova i prostorija za kulturno-prosvetni život omladine, za izgradnju novih škola , puteva, poljoprivrednih i raznih komunalnih objekata. Na ovim akcijama je učestvovalo preko 1,070.000 omladinaca. Jednu od najznačajnijih aktivnosti u pravcu svestranog vaspitnog delovanja među omladinom pretstavljao je rad komunista na stvaranju i razvijanju raznovrsnih organizacija (kulturnih, fiskulturnih, tehničkih, za odmor omladine), kao i mnogih društava i klubova. Danas sve ove organizacije i društva obuhvataju oko 1,750.000 mladih ljudi . S obzirom na korisnost ovih organizacija, stalno rastu potrebe za većim brojem i aktivnijim delovanjem komunista u njima, utoliko više što u nekim od ovih organizacija (naprimer u fiskulturnim) komunisti nisu uvek jedinstveno nastupali i dosledno se borili protiv raznih slabosti . Sve brojnije ulaženje mladih ljudi u društveno- politički život zahtevalo je posebne napore u oblasti idejno-vaspitnog rada sa omladinom. Uz pomoć Saveza komunista otklonjeno je izvesno zapostavljanje ideološko-političkog rada i prešlo se na sistematskije

197

ideološko vaspitavanje omladine . Interesovanje omladine za najraznovrsnije teme koje su bile obuhvaćene idejno-vaspitnim radom stalno je raslo. Ono je obuhvatalo sve teme od aktuelnih privrednih i političkih problema u zemlji, problema savremnog socijalizma i međunarodnog radničkog pokreta, do raznih naučnih, filozofskih, socioloških, kulturnih, umetničkih i etičkih pitanja. U ovom periodu stvoreni su brojni omladinski univerziteti, tribine, debatni klubovi i marksistički kružoci, uspostavljen je čitav sistem raznih kurseva i seminara itd. I pored velikog napretka, kvalitet ideološko- vaspitnog rada još uvek zaostaje za današnjim potrebama i mogućnostima, naročito tamo gde su komunisti koji rade među omladinom teoretski nedovoljno uzdignuti. Nedostatak dovoljno razvijenih i obučenih kadrova oseća se posebno u radu na marksističkom obrazovanju omladine, gde postoji potreba za širim učešćem organizacija Saveza komunista. U ovom periodu preduziman je niz mera na stručnom , ekonomskom i opštekulturnom obrazovanju radničke omladine. Desetine hiljada nekvalifikovanih i polukvalifikovanih mladih radnika stekle su viši stepen kvalifikacija. Pokretani su i rešavani razni problemi radničke omladine, kao : smeštaj i ishrana radnika-samaca, školovanje učenika u privredi, prihvatanje novih radnika itd . No, i pored svih dosadašnjih napora komunista i omladinskih organizacija, materijalni problemi radničke omladine u nekim industriskim centrima, kao i neka pitanja učenika u privredi , još uvek nisu rešeni. Za poslednje dve godine uočljiva je čvršća orijentacija na uključivanje seoske omladine u zadružni pokret i u borbu za unapređenje poljoprivrede. Broj omladine u zemljoradničkim zadrugama povećao se na 70.000 . Omladinske organizacije su stvorile 860 sekcija i klubova mladih poljoprivrednika , koji okupljaju oko 37.000 omladinaca i pretstavljaju pokret mladih proizvođača. Kroz razne stručne kurseve prošlo je oko 150.000 omladinaca. Tečajeve za zdravstveno prosvećivanje pohađalo je oko 425.000 seoskih devojaka. I pored značajnih rezultata, još uvek nije stvoren stalan sistem osposobljavanja poljoprivrednih proizvođača kojim bi se zadovoljile sadašnje potrebe. Skolska i studentska omladina se s pravom i sa uspehom borila protiv nesavremene nastave i ostataka starih metoda i odnosa u školi. Ona je davala podršku progresivnim naporima za izvodenje reforme naših škola i univerziteta. Ispoljeno je povećano interesovanje srednjoškolske i studentske omladine za sticanje novih, širih znanja. Ali i pored toga, nedovoljna razvijenost radnih

198

navika i pojave neshvatanja potreba zajednice dolaze još uvek do izražaja kod manjeg dela intelektualne omladine. Organizacije Narodne omladine Jugoslavije su u ovom razdoblju ozbiljno radile na vaspitavanju studenata i đaka u duhu naše stvarnosti, kako bi nadoknadile nedovoljno razvijenu vaspitnu ulogu škole i univerziteta. Iako je od 1953 do 1957 godine na univerzitetima diplomiralo 30.360 studenata, kvalitet i brzina završavanja studija ne odgovaraju današnjim potrebama društva . Zato su još i danas otvoreni mnogi problemi spremanja novih stručnjaka. Kao rezultat veće brige Saveza komunista i porasta političke aktivnosti omladinskih organizacija, znatno je povećan prijem najboljih omladinaca i omladinki u Savez komunista . U toku prošle godine od ukupnog broja novoprimljenih članova Saveza komunista 63% dolazi na omladinu . Sada se u Savezu komunista nalaze 115.574 mlada čoveka do 25 godina starosti. U ovom periodu postepeno se povećavao broj omladine koju obuhvataju omladinske organizacije. Narodna omladina obuhvata danas oko 60% omladine. Iako je postignut napredak u omasovljenju Narodne omladine, ipak u tom pogledu nisu iskorišćene sve mogućnosti, i to naročito na selima i u okupljanju ženske omladine. Omladinske organizacije mogu danas da budu znatno masovnije, bez opasnosti od rasplinjavanja i smanjivanja njihove političke monolitnosti.

Ostale društvene organizacije Nema skoro nijedne oblasti društvenog života u kojoj ne deluje odgovarajuća društvena organizacija . Postoji veliki broj društvenih organizacija, veoma različitih po sastavu , broju članova i funkciji u društvenom životu , od masovnih do stručnih, stručnonaučnih, usko specijalističkih, boračkih i posebno socijalno-humanitarnih. Masovne društvene organizacije deluju na različitim poljima društvenog života i nastale su dobrovoljnim udruživanjem građana u cilju razvijanja društvene aktivnosti na polju opšteg i zdravstvenog prosvećivanja, socijalnog rada, kulture i umetnosti, tehničke i fizičke kulture, zabave, sporta i razonode i razvijanja raznovrsnih aktivnosti i akcija na tim područjima. U ovim organizacijama, pored brojnog čianstva, deluje veliki broj kvalifikovanih radnika (lekara, učitelja , nastavnika, profesora, fizičara, tehničara, socijalnih radnika itd. ) koji dobrovoljno rade na ostvarenju ciljeva i zadataka ovih organizacija .

199

Jugoslovenski crveni krst radi na rešavanju socijalno- zdravstvenih problema u našoj zemlji i ima oko 1,411.000 odraslih članova i 1,180.000 članova podmlatka. Naročitu aktivnost za poslednje četiri godine Jugoslovenski crveni krst ispoljio je u organizovanju zdravstveno-prosvetnih kurseva i drugih tečajeva za osposobljavanje aktivista za borbu na podizanju higijenskog nivoa zemlje i čuvanju narodnog zdravlja. U ovom periodu osposobljeno je oko 475.000 takvih aktivista, a, što je naročito značajno, među njima ima oko 425.000 seoskih omladinki , koje su završile dvogodišnje zdravstveno-prosvetne kurseve. Crveni krst je bio vrlo aktivan i u sprovođenju zdravstvenopreventivnih mera, u smeštaju bolesnika, brizi o njima i njihovim porodicama, organizovanju dobrovoljnog davanja krvi, asanacionih akcija i suzbijanju zaraznih bolesti. Crveni krst je značajan faktor u organizovanju školskih kuhinja u kojima je obuhvaćeno oko dva miliona dece i omladine. U čitavoj zemlji ima oko 2.000 društava za staranje o deci i omladini sa oko 500.000 članova, koji svoj rad usmeravaju na razvijanje društvene aktivnosti i staranje zajednice za vaspitavanje i brigu o deci i omladini . Ova društva su radila na rešavanju zdravstvenih i socijalnih problema i otvarala sama ili u saradnji s drugim organizacijama i državnim organima dečje ustanove. Društva imaju savete pionira koji rukovode pionirskim organizacijama, povezuju njihov rad sa školskim odborima i organizuju razne delatnosti pionirskih organizacija . Tako je u majskim smotrama dečjeg stvaralaštva 1957 godine učestvovalo oko 1,500.000 pionira, a na festivalu pionirskih horova i orkestara 1.500 ansambala sa preko 200.000 učesnika. Važno je istaći da ova društva okupljaju veliki broj dobrovoljnih radnika : pedagoga, psihologa, pedijatara, književnika i drugih javnih i kulturnih radnika na proučavanju problema razvitka porodice, problema pretškolskog vaspitavanja, organizovanja slobodnog vremena školske dece itd. U preko 1.000 ženskih društava razvijena je široka aktivnost na rešavanju pitanja koja su vezana za život i rad žene, za njeno rasterećenje u domaćinstvu i njeno učestvovanje u organima društvenog upravljanja . Problemi radne žene kao opštedruštveni problemi sve više postaju predmet kojim se bave i koji pretresaju radnički saveti, narodni odbori i drugi društveni organi . U radu ženskih društava, pored žena, aktivan je i izvestan broj stručnih i društvenih radnika . Na selu aktivno radi 1.200 sekcija žena-zadrugarki, koje se bave unapređenjem poljoprivredne proizvodnje, odr-

200

žavanjem kurseva o zdravoj ishrani i nezi dece i uključivanjem žena u društveno upravljanje zadrugama. Na području masovnog kulturno-prosvetnog rada deluje Kulturno-prosvetno veće Jugoslavije kao opšte pretstavničko i koordinaciono telo svih organizacija, društava i ustanova kojima je to područje osnovna delatnost. Rad 3.500 amaterskih kulturno-umetničkih i kulturno-prosvetnih društava sa 200.000 aktivnih i 150.000 sarađujućih članova je raznovrstan i bogat. On se odvija kroz dramske, muzičke, likovne, baletske, ritmičke sekcije i grupe za narodne igre, horove, orkestre i sl. Svojim priredbama društva dopunjuju aktivnost profesionalnih umetničkih institucija. Njihov rad je naročito značajan u selima i u manjim mestima gde su oni često jedini nosioci ove delatnosti. Na tehničkom vaspitavanju naroda rade organizacije Narodne tehnike - Saveza za tehničko vaspitanje naroda, koje imaju oko 2.500 osnovnih organizacija sa oko 300.000 članova, ne računajući organizaciju Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije i pionire-članove ove organizacije. Organizacije Narodne tehnike istakle su se kao propagatori tehnike, tehničkih znanja i dostignuća , u obučavanju amatera u pojedinim tehničkim specijalnostima i okupljanju organizacija u društva zainteresovanih za tehničko vaspitavanje naroda. U periodu od Sestog kongresa obučeno je oko 150.000 radioamatera, telegrafista, vozača, traktorista, foto i kinoamatera, brodara i nastavnika za tehničko vaspitavanje. Na inicijativu Narodne tehnike formirane su radionice u velikom broju škola, a uz pomoć prosvetnih organa organizovani su letnji seminari za nastavnike radi izvođenja nastave tehničkog vaspitavanja u školama. Sličan je rad i Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije, koji radi na popularisanju vazduhoplovstva, na obuci pilota, jedriličara i padobranaca. Fizičkim vaspitavanjem naroda bavi se i Savez za telesno vaspitanje „Partizan “, planinarske , streljačke , sportske i druge organizacije i klubovi. Pored nastave fizičkog vaspitavanja u školama, ove organizacije su glavni nosioci fizičkog vaspitavanja naroda. U ovim organizacijama aktivno vežba preko 850.000 članova, što pretstavlja veliko povećanje u odnosu na ranije stanje. Ferijalni savez, koji ima blizu 100.000 članova i Savez izviđačkih organizacija sa 75.000 članova, organizuju izlete, putovanja, logorovanja i odmor omladine, potstiču i razvijaju navike za kolektivni život i rad, neguju drugarstvo i rade na razvijanju socijalističkog patriotizma kod omladine. Raznim turnejama, putova-

201

njima, letovalištima, većim zborovima, Ferijalni savez je obuhvatio za poslednje četiri godine 244.800 omladinki i omladinaca. Vatrogasnu službu u zemlji obavljaju uglavnom dobrovoljna vatrogasna društva. U Vatrogasni savez Jugoslavije učlanjeno je 4.341 dobrovoljno vatrogasno društvo i 1.234 industriska vatrogasna društva sa ukupno 328.000 članova. Pored osnovne aktivnosti gašenja požara - organizacije Vatrogasnog saveza na selima posebnu pažnju poklanjaju razvijanju kulturno- zabavnog života formiranjem raznih muzičkih, dramskih, folklornih i fiskulturnih grupa, koje su često nosioci kulturnog života u selima. Stručne i stručno-naučne organizacije osnovane su u cilju podizanja stručnosti svoga članstva, podizanja profesionalne i stručne odgovornosti pred društvenom zajednicom, razvijanja naučne misli itd . Ove organizacije su naročito aktivne u rešavanju aktuelnih problema koji zadiru u njihovu oblast . One daju stručna mišljenja i predloge organima narodne vlasti. Pored toga, one preko svojih članova razvijaju društvenu aktivnost u masovnim društvenim organizacijama i na narodnim i radničkim univerzitetima ili organizuju svoje tribine u cilju narodnog prosvećivanja i upoznavanja građana sa savremenim dostignućima na polju nauke, tehnike, kulture itd . Udruženje učitelja , nastavnika i profesora ima 57.000 članova i 1.400 opštinskih udruženja . Ona rade na podizanju stručne spreme nastavnog osoblja i njihovog političko- ideološkog nivoa stalnim održavanjem kurseva, seminara, predavanja itd . U 1956 godini održana su 884 stručna kursa i seminara sa oko 18.000 polaznika. Udruženja i članovi rade na podizanju kulturno-prosvetnog nivoa građana putem održavanja popularnih predavanja iz oblasti pojedinih naučnih grana, aktivni su u narodnim knjižnicama i čitaonicama, raznim kulturno-umetničkim društvima u kojima su vrlo često, naročito na selu, nosioci kulturno-prosvetne delatnosti . Savez udruženja pravnika ima oko 9.000 članova i razvija svoju aktivnost preko svojih podružnica i šest specijalizovanih pravničkih udruženja. Udruženja se aktivno bave pretresanjem pojedinih pravnih problema i time doprinose stvaranju jedinstvene pravne prakse. Pored saradnje s državnim organima na donošenju zakona i propisa, članovi ovog udruženja upoznavali su veće radne kolektive s našim propisima i na taj način pomagali organima radničkog upravljanja. U saradnji s narodnim odborima, udruženja su organizovala kurseve i seminare za službenike narodnih odbora o pravilnoj primeni zakonskih propisa, što je došlo do izražaja naročito prilikom uvođenja komunalnog sistema.

202

Savez ekonomista broji 4.000 članova. Savez radi na razvijanju ekonomske misli, popularizaciji ekonomske nauke i tumačenju aktuelnih privrednih pitanja. Savez lekarskih društava ima oko 7.000 članova i 92 podružnice. Veliku aktivnost razvija na stručnom uzdizanju lekarskih kadrova preko 19 specijalističkih udruženja . Za poslednje četiri godine ona su održala 14 stručnih kongresa, 7 naučnih sastanaka i veliki broj stručnih predavanja, koja se u većim mestima redovno održavaju. Savez lekarskih društava raspravljao je i o drugim pitanjima iz oblasti zdravstvene službe, čime doprinosi njenom unapređenju . Savez inženjera i tehničara broji oko 38.000 članova i ima 41 sresko i 23 opštinska društva i objedinjuje 10 stručnih saveza inženjera i tehničara. Savez radi na podizanju stručnosti svoga članstva i održava kurseve i seminare za kvalikovanje radnika. Teritorijalne organizacije počele su da razvijaju razne oblike pomoći komunama na rešavanju problema pojedinih privrednih oblasti, urbanističkih problema, problema elektrifikacije sela i uređivanja gradova, organizacije građevinske inspekcije, učešća u izradi tarifnih pravilnika preduzeća, pomoći preduzećima u rešavanju njihovih tehnoloških problema, tehničke zaštite u preduzeću i slično. Savez novinara broji oko 2.000 članova i radi na ideološkopolitičkom i stručnom uzdizanju , kao i na razvijanju profesionalne odgovornosti svojih članova. Organizacija pretresa razne probleme novinarstva i istupa kao aktivni faktor u borbi za viši idejni i stručni nivo novinara i štampe. Pored toga, Savez razvija aktivnost svojih članova na raznim sektorima političkog i društvenog rada, naročito preko usmenih novina. Savez književnika broji 468 članova i radi na razvijanju književnog života u našoj zemlji . U toku poslednje četiri godine održano je oko 1.500 književnih večeri, na kojima su čitali svoje književne tekstove oko 400 književnika. Savez radi i na razvijanju učešća književnika u društveno - političkom i javnom životu. Pored pomenutih organizacija, sličnu aktivnost razvijali su Savez farmaceutskih društava, Savez društava veterinara, udruženja umetnika, udruženja zdravstvenih i drugih radnika, bibliotekara, arhivista itd. , zatim naučna društva kao što su : Savez društava matematičara i fizičara, Unija hemiskih društava, Udruženje za filozofiju i sociologiju , Savez društava istoričara, Savez slavističkih društava i druga.

203

Boračke organizacije su osnovane u cilju okupljanja boraca i invalida, zarobljenika i interniraca iz Narodnooslobodilačkog i ranijih ratova sa zadatkom da vode brigu o borcima, njihovim porodicama i ratnim vojnim invalidima, sa zadatkom čuvanja : razvijanja revolucionarnih tekovina i jačanja odbranbene sposobnosti zemlje. U tom pravcu kod nas deluju : Savez boraca NO rata, Savez ratnih vojnih invalida i Udruženje rezervnih oficira. Savez boraca Narodnooslobodilačkog rata je okupio u svojim redovima 1,200.000 boraca iz Narodnooslobodilačkog rata. Najveću brigu je poklanjao deci poginulih boraca i žrtvama fašističkog terora. Zajedno sa organima narodne vlasti, Savez boraca je u ovom periodu pomagao školovanje i osposobljavanje za život preko 200.000 ovakve dece. Briga o ovoj deci sastojala se u izboru njihovog zanimanja, pravilnom vaspitavanju , upućivanju na razne škole i zanate i u njihovom materijalnom izdržavanju . Savez boraca se u ovom periodu zalagao na izgradnji boračkog zakonodavstva i ostvarivanju zakonskih prava boraca, porodica i dece poginulih boraca. Organizacija je vodila sistematsku brigu o zapošljavanju boraca, prihvatanju i zapošljavanju boraca penzionisanih iz Jugoslovenske narodne armije. Organizacije Saveza boraca održavaju stalnu vezu sa roditeljima i decom poginulih boraca u cilju ukazivanja pažnje, ulaženja u njihove probleme i pružanja pomoći . Organizacije Saveza boraca radile su na obeležavanju i uredivanju istoriskih mesta, otvaranju muzeja Narodnooslobodilačke borbe, uređivanju grobova i podizanju spomenika palih boraca i prikupljanju istoriske grade. Savez ratnih vojnih invalida okuplja preko 310.000 članova, ogromnu većinu ličnih i porodičnih ratnih vojnih invalida. Savez ima oko 2.800 osnovnih organizacija. Savez radi na rešavanju socijalno-zdravstvenih pitanja svoga članstva, pomaže organima narodne vlasti u rešavanju invalidskih pitanja, kao što su rehabilitacija i zapošljavanje ratnih vojnih invalida , njihov oporavak i lečenje i izrada ortopedskih pomagala . Stipendiranje je doprinelo sticanju kvalifikacija ratnih vojnih invalida i školovanju dece poginulih boraca i umrlih ratnih vojnih invalida. Neke socijalno - humanitarne organizacije osnovane su radi posebne brige o onim građanima kojima je takva društvena briga potrebna. Takve organizacije su Savez slepih, sa preko 13.000 članova, i Savez gluvih, sa oko 21.000 članova. Glavna delatnost ovih organizacija usretsređena je na rehabilitaciju i zaposlenje članova, na njihovu socijalno- zdravstvenu zaštitu i kulturno-prosvetni rad.

204

Društvene organizacije razvijaju svoju delatnost i putem štampe. Veliki broj organizacija izdaje svoje stalne i povremene časopise, biltene, brošure i slično. Društvene organizacije povezane su sa srodnim organizacijama drugih zemalja ili su učlanjene u odgovarajuće međunarodne organizacije. U proteklom periodu , Socijalistički savez je pružao stalnu pomoć društvenim organizacijama. Četvrti kongres SSRNJ uočio je značaj povezivanja Socijalističkog saveza s društvenim organizacijama i predvideo u svome Statutu kolektivno članstvo društvenih organizacija, a pri rukovodstvima Socijalističkog saveza , od Saveznog do opštinskih odbora, stvorene su komisije za društvene organizacije kao pomoćna tela. Ta veza Socijalističkog saveza i društvenih organizacija pokazala se pravilnom i dala dobre rezultate i pozitivna iskustva. Naročito je porasla aktivnost članova Saveza komunista u ovim organizacijama. U rukovodećim telima i osnovnim organizacijama oni stalno doprinose razvitku i jačanju društvenih organizacija na opštoj liniji razvitka socijalizma . I pored postignutih uspeha, aktivnost društvenih organizacija pretežno se odvija u gradovima, a još nedovoljno na selu. Potrebno je da sreska i opštinska rukovodstva Socijalističkog saveza i Saveza komunista, a posebno prosvetni i drugi društveni radnici, pomažu rad ovih organizacija na selu .

SARADNJA SA MEĐUNARODNIM RADNIČKIM POKRETOM I DRUGIM NAPREDNIM POKRETIMA Na Sestom kongresu SKJ istaknuto je da se radnički i socijalistički pokreti, u zavisnosti od nacionalnih i drugih uslova , raznim sredstvima bore i različitim putevima idu ka ostvarenju socijalističkih ciljeva. Na Četvrtom kongresu SSRNJ je podvučeno da jedinstvo socijalističkih ciljeva neizbežno nameće svim socijalističkim i demokratskim pokretima potrebu međusobne saradnje , a „ nacionalne i druge razlike nameću da ova saradnja - da bi stvarno bila demokratska i socijalistička - mora biti zasnovana na principima potpune dobrovoljnosti i ravnopravnosti“. Bilo kakva hegemonija bilo kog pokreta „ neminovno dovodi do razbijanja saradnje, do cepanja jedinstva socijalističkih i demokratskih snaga, do podređivanja slabijih nacija i pokreta jačima“.

205

Polazeći od ovih principa, Savez komunista Jugoslavije i Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije razvijali su svoju međunarodnu aktivnost i saradnju s većinom komunističkih partija, s jednim delom socijalističkih partija, s nizom narodnooslobodilačkih i drugih naprednih pokreta u svetu, težeći da prema potrebama savremene situacije unesu u tu saradnju novi duh, širinu , stvarajući atmosferu u kojoj se gube predrasude, imajući pred očima glavni zadatak - borbu za mir, za rešavanje aktuelnih svetskih pitanja i za socijalizam. Savez komunista Jugoslavije 1 Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije su takvom politikom stekli ugled među velikim brojem radničkih organizacija i partija u svetu , što je doprinelo uspostavljanju širokih kontakta i saradnje. Razdoblje posle Šestog kongresa SKJ ispunjeno je bogatom i plodnom međunarodnom aktivnošću SKJ i SSRNJ . U toku poslednje dve godine, posle prekida od nekoliko godina, uspostavljeni su odnosi i započela je na novim osnovama saradnja između Saveza komunista Jugoslavije i mnogih komunističkih i radničkih partija socijalističkih zemaija s kojima su odnosi bili prekinuti 1948 godine . Prvi kontakt sa KP Sovjetskog Saveza uspostavljen je prilikom posete sovjetske partiske i državne delegacije Jugoslaviji , maja 1955 godine . U Zajedničkoj deklaraciji, koja je tada potpisana, sadržani su osnovni principi na kojima treba da se zasniva saradnja u međunarodnom radničkom pokretu . Prilikom boravka naše partiske i državne delegacije u Sovjetskom Savezu, 1956 godine, potpisana je Deklaracija o odnosima između Saveza komunista Jugoslavije i KP Sovjetskog Saveza. Deklaracija konstatuje da se bilateralni odnosi između dve partije zasnivaju na demokratskom principu „pune dobrovoljnosti i ravnopravnosti, na prijateljskoj kritici i na drugarskom karakteru razmene mišljenja o spornim pitanjima“. U Deklaraciji je istaknuto da se obe strane pridržavaju gledišta „da su putevi socijalističkog razvitka u raznim zemljama i uslovima različiti , da bogatstvo formi razvitka socijalizma doprinosi njegovom jačanju “ . Partije-potpisnice su u Deklaraciji izrazile svoje uverenje „da time daju svoj prilog opštem zbližavanju među socijalističkim i drugim progresivnim pokretima u svetu , a to će ujedno služiti interesima mira u svetu , interesima opšteg napretka čovečanstva“ . Posle potpisivanja Beogradske i Moskovske deklaracije došlo je do intenzivnijeg kontakta s komunističkim partijama socijalističkih zemalja. Do kraja 1957 godine Savez komunista Jugoslavije je uspostavio cdnose s Poljskom ujedinjenom radničkom partijom, 206

Rumunskom radničkom partijom, Bugarskom komunističkom partijom, Mađarskom socijalističkom radničkom partijom, Jedinstvenom socijalističkom partijom Nemačke i Komunističkom partijom Čehoslovačke. S nekim partijama saradnja se razvila svestrano, a s drugima je još uvek u početnoj fazi razvitka . Prilikom posete poljske partisko-vladine delegacije Jugoslaviji u toku prošle godine potpisana je Zajednička deklaracija SKJ i Poljske ujedinjene radničke partije i vlada FNRJ i Narodne Republike Poljske, u kojoj su obe partije istakle principe na kojima se zasnivaju njihova saradnja i veze, kao i forme te saradnje. Dok se s pojedinim komunističkim partijama postepeno razvija šira i plodna saradnja, dotle je sa izvesnim brojem komunističkih partija saradnja ograničena, a s pojedinim još nisu uspostavljeni kontakti . SKJ i SSRNJ su u proteklom periodu proširili odnose i saradnju sa organizacijama radničkog pokreta u zemljama zapadne Evrope. Plodno su se razvijali odnosi sa Komunističkom partijom Italije, sa Socijalističkom partijom Italije i sa Italijanskom generalnom konfederacijom rada. Stvorili su se povoljni uslovi za saradnju sa Komunističkom partijom Francuske i Francuskom generalnom konfederacijom rada. U toku poslednjih pet godina SKJ i SSRNJ su razvijali već ranije započete kontakte i saradnju sa socijaldemokratskim partijama Velike Britanije, Belgije, Švajcarske i Danske i uspostavljali kontakte s pojedinim komunističkim partijama u zemljama zapadne Evrope. Sem toga, bilo je povremenih susreta i kontakta i s pretstavnicima socijalističkih partija Švedske i Zapadne Nemačke. Sa Socijalističkom partijom Belgije i Norveškom radničkom partijom održavani su redovni kontakti i razmena iskustava i mišljenja o najaktuelnijim problemima međunarodnih odnosa i radničkog pokreta. Već nekoliko godina održavaju se godišnji susreti s pretstavnicima oba pokreta, koji su bili od obostrane koristi. SKJ i SSRNJ proširili su u proteklom periodu svoje odnose i saradnju sa socijalističkim i naprednim pokretima Azije . Uspostavljena je saradnja s Komunističkom partijom Kine. Uspostavljeni su kontakti i vršena je razmena iskustava i mišljenja s pretstavnicima masovnih narodnih pokreta koji su na vlasti u nezavisnim zemljama jugoistočne Azije . Pretsednik SSRNJ prisustvovao je kongresu Indiskog nacionalnog kongresa u Avadiju 1955 godine. SKJ i SSRNJ održavaju odnose sa Aziskom socijalističkom konferencijom organizacijom socijalističkih partija aziskih zemalja, a takođe i sa socijalističkim partijama pojedinih zemalja , pri čemu

207

treba posebno istaći odnose sa Socijalističkom partijom Japana, Socijalističkom partijom arapskog preporoda, Socijalističkom partijom Burme itd . Uspostavljeni su odnosi s komunističkim partijama Indonezije, Severnog Vijetnama, Mongolije, Severne Koreje, Japana, Indije i Izraela. Uspostavljeni su takođe kontakti s pretstavnicima narodnih pokreta i organizacija radničkih pokreta u nekim zemljama Afrike, kao što su Nacionalna unija Egipta, partija Neodestur u Tunisu, partija Istiklal u Maroku , KP Maroka, Front nacionalnog oslobođenja Alžira itd. Isto tako, uspostavljeni su kontakti s nekim radničkim i socijalističkim partijama i progresivnim pokretima u zemljama Latinske Amerike, pri čemu naročito treba istaći odnose SSRNJ s Narodnom socijalističkom partijom Čilea. Ako se, pored takve aktivnosti SKJ i SSRNJ, ima u vidu da i masovne političke organizacije Jugoslavije, pre svega Savez sindikata, Narodna omladina, Savez boraca Jugoslavije, Zadružni savez, Savez ženskih društava i druge organizacije, održavaju veoma razgranate veze sa odgovarajućim organizacijama u inostranstvu , dobija se još potpunija slika o širokoj međunarodnoj saradnji našeg socijalističkog pokreta sa socijalističkim snagama u svetu . U okviru saradnje sa organizacijama radničkog pokreta, u periodu posle Šestog kongresa SKJ, 32 zvanične delegacije SKJ i SSRNJ boravile su u inostranstvu , a 31 delegacija iz inostranstva u našoj zemlji. Tome treba dodati brojne pojedinačne uzajamne posete i kontakte. U istom periodu 219 jugoslovenskih sindikalnih delegacija posetilo je 28 zemalja, dok su 174 sindikalne delegacije iz 29 zemalja boravile u Jugoslaviji. Razvijajući saradnju sa 73 omladinske organizacije u 38 zemalja, Narodna omladina Jugoslavije uputila je 40 svojih i primila 67 delegacija, dok Savez studenata Jugoslavije sarađuje sa 60 nacionalnih i 12 međunarodnih studentskih organizacija. Saradnja SKJ i SSRNJ sa socijalističkim i progresivnim pokretima u svetu bila je, u proteklom periodu, dublja i raznovrsnija po sadržini i više radnog karaktera . Putem dosadašnjih veza i saradnje SKJ i SSRNJ s komunističkim i socijalističkim partijama i progresivnim pokretima došla je do izražaja velika raznovrsnost formi : razmena zvaničnih delegacija, pojedinačne i grupne posete, studiska putovanja, diskusioni sastanci, razmena predavača i kulturnih radnika, uzajamna stručna pomoć, uzajamno objavljivanje članaka, diskusija i drugih materijala u štampi itd. 208

Nastojali smo da različita mišljenja u pojedinim pitanjima ne budu smetnja saradnji i tražili smo dodirne tačke u kojima može da se postigne saglasnost. Takva orijentacija omogućila je široke i svestrane kontakte. Težili smo tome da druge pokrete upoznamo s našim iskustvima i da im objasnimo naše stavove . Želeli smo da upoznamo stavove i iskustva drugih, kao i njihova mišljenja o našim gledištima i našoj praksi .

Svojom aktivnošću SKJ i SSRNJ doprinosili su , sa svoje strane, ublažavanju suprotnosti u međunarodnom radničkom pokretu , kao i tome da se principijelnim diskusijama objašnjavaju i rešavaju problemi koje savremeni razvitak postavlja pred radnički pokret. Saradnja SKJ i SSRNJ sa svim strujama u radničkim i naprednim pokretima dala je pozitivne rezultate. Naše iskustvo svedoči da se postojeći rascep i podeljenost u radničkom pokretu i među socijalističkim snagama mogu i moraju postepeno ublažavati i premostiti. Stoga smatramo da je naša saradnja pretstavljala doprinos jačanju socijalističkih snaga i učvršćenju mira u svetu . Ona je takođe značila dalju afirmaciju socijalističke Jugoslavije i istakla pozitivna ostvarenja našeg iskustva koja mogu biti od interesa i za međunarodni radnički pokret.

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Ima reč drug Aleksandar Ranković , koji će podneti referat „ O ORGANIZACIONO- POLITIČKIM ZADACIMA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE". (Izlazak druga Rankovića na govornicu delegati su pozdravili burnim aplauzom i skandiranjem : „ Tito- Partija“.)

ALEKSANDAR RANKOVIĆ : Drugovi i drugarice, U izveštaju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije dat je pregled delatnosti organizacija Saveza komunista i njihovih rukovodstava u periodu između Šestog i Sedmog kongresa Saveza komunista . Zadatak je na vama delegatima da ocenite da li je dovoljno i pravilno prikazana ta delatnost. Vi to možete učiniti, jer ste i sami bili učesnici i organizatori borbe za ostvarenje odluka Sestog kongresa. 14 VII Kongres SKJ

209

DALJE RAZVIJANJE ULOGE KOMUNISTA KAO DRUŠTVENO- POLITIČKIH RADNIKA Pošto ste svi upoznati sa Izveštajem Centralnog komiteta, u referatu bih se zato ograničio na neka, po mome mišljenju, bitna pitanja iz rada i razvitka Saveza komunista u proteklom periodu, na izvesne nedostatke koje treba što pre da otklonimo i o kojima se govori u Pismu Izvršnog komiteta, kao i neke naše naredne zadatke. Značaj i vrednost svih odluka koje je Savez komunista donosio u prošlosti naučili smo da ocenjujemo prema tome koliko su se one pokazale opravdane u praksi , kakve smo rezultate postigli u borbi za njihovo ostvarivanje i koliko su se pokazale kao izraz potrebe kretanja društva napred. Pokazalo se da su odluke i smernice Šestog kongresa bile istoriski neophodne i da smo dosledno ih sprovodeći napravili krupne korake u razvitku socijalističkog sistema i socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji . Time ne mislim reći da se njihov značaj iscrpljuje. One po svom značaju i za naš budući razvitak daleko prevazilaze takav jedan kratak period kao što je ovaj izmedu Sestog i Sedmog kongresa. Mislim da bi bilo suvišno govoriti vama koliko je bila složena borba za sprovođenje u život odluka Šestog kongresa. Koliko je bilo složeno rukovoditi i usmeravati kretanje društva u duhu tih odluka. Vi to svi vrlo dobro znate iz svakodnevne prakse . Trebalo je znati voditi jednu realističku politiku na liniji socijalizma i u praksi znati uvek uskladiti naše težnje i naše stvarne mogućnosti. Trebalo je znati u svakoj datoj fazi našeg razvitka koncentrisati sve snage na osnovne zadatke i istovremeno izgrađivati i što skladnije kretati čitav sistem napred . Trebalo je izvršavati velike zadatke izgradnje zemlje koji su zahtevali ogromne napore naših radnih ljudi i istovremeno učiniti za radnog čoveka sve u granicama naših mogućnosti . To jest znati naći onaj mogući sklad između individualnih i kolektivnih interesa. Trebalo je stalno uključivati hiljade građana u rešavanje svih društveno- političkih pitanja koja su ranije rešavali isključivo državni organi i postepeno voditi proces usklađivanja oblika socijalističke demokratije sa uspesima u socijalističkoj ekonomskoj bazi. Na osnovu odluka Šestog kongresa trebalo je u praksi ostvariti kvalitativno novu ulogu Saveza komunista. Izgrađivati takav metod rada koji će odgovarati kretanju čitavog našeg razvitka u novim uslovima, i stalno ideološki uzdizati Savez komunista da bi mogao uspešno ostvarivati svoju ideološko - političku ulogu . 210

Trebalo je izgrađivati i jačati idejno-političko jedinstvo Saveza komunista u borbi protiv tendencija ka administrativno-birokratskoj praksi u rešavanju određenih pitanja i protiv malograđansko-anarhističkih shvatanja demokratije, shvatanja čiji su nosioci uime borbe protiv birokratizma udarali ustvari na osnovne tekovine našeg socijalističkog razvitka. Trebalo je blagovremeno znati sagledati one neizbežne propratne negativne pojave i tendencije, koje su pratile naše unutrašnje kretanje, stalno se boriti protiv njih, onemogućavati ih izmenom uslova iz kojih one proizilaze. Savez komunista trebalo je da se bori za izgrađivanje takvog političkog i privrednog sistema koji će voditi ne samo socijalističkim demokratskim odnosima među ljudima, nego koji će i onemogućiti birokratske tendencije u našem društvenom razvitku i radu Saveza komunista. Trebalo je u uslovima složene međunarodne situacije i vrlo teškog i u to vreme delikatnog međunarodnog položaja naše zemlje voditi doslednu politiku mira i miroljubive aktivne koegzistencije, boriti se za ravnopravne odnose među narodima, protiv mešanja u unutrašnje stvari drugih zemalja, podržavati borbu naroda koji se još bore za svoju nezavisnost, razvijati saradnju sa svim progresivnim i socijalističkim snagama u svetu koje se bore za mir i socijalizam . Sve to govori koliko su bili složeni uslovi u kojima su radili članovi Saveza komunista i kakve su napore morali ulagati da bi sve te procese pravilno usmeravali, pogotovo u jednoj relativno zaostaloj zemlji kao što je naša. Ja mislim da mi danas ovde možemo kazati da se Savez komunista časno, uspešno i dosledno borio za ostvarenje odluka Šestog kongresa. (Aplauz.) Takve složene procese mogao je Savez komunista uspešno da usmerava jer je bio idejno- politički jedinstven, jer se u svojoj praktičnoj delatnosti rukovodio stvaralačkom primenom marksizma, jer se kritički odnosio prema svim rezultatima i jer je znao da na najcelishodniji način ostvaruje vezu sa radnim ljudima kako prilikom donošenja svih važnijih odluka, tako i prilikom njihovog sprovođenja u život. Zasluga za postignute rezultate pripada Savezu komunista kao celini i svim radnim ljudima naše zemlje koji su se svesno, dobrovoljno i aktivno borili za ostvarenje takve političke linije Saveza komunista Jugoslavije. Mislim da ću izraziti i vaše mišljenje i mišljenje svih članova Saveza komunista i naših radnih ljudi ako kažem da u pravilnom usmeravanju svih tih procesa, u organizovanju borbe protiv raznih negativnih tendencija i po-

14*

211

java koje su se ispoljavale u čitavom pređenom periodu ogromna zasluga pripada Centralnom komitetu sa drugom Titom na čelu. (Dugotrajan aplauz i skandiranje : „ Tito-CK! ") Blagovremeno ukazivanje na te tendencije i njihove moguće posledice i pružanje pomoći organizacijama u borbi protiv njih, omogućilo je da Savez komunista ne samo savlada sve te teškoće, nego da se u borbi sa njima još više idejno- politički uzdigne i da ojača jedinstvo svojih redova. Drugovi i drugarice, U vezi s tim meni se čini da bi na ovome Kongresu trebalo reći nekoliko reči i o takozvanom slučaju Đilasa. O ovome treba govoriti i zbog toga što je Đilas svoju antipartisku i antijugoslovensku delatnost otpočeo borbom protiv odluka Šestog kongresa. Svima delegatima je, manje ili više, poznata njegova razvojna linija. Moglo bi se reći da je on, sem ostalog, tipičan produkt onoga što je bilo birokratsko u načinu rada u periodu administrativnog metoda rukovođenja, čemu su potsečeni koreni baš na Šestom kongresu . Šesti kongres je određujući novu liniju u našem razvitku, ukazao na mogućnost pojave sitnoburžoaskih i anarhističkih shvatanja i tendencija. Đilas je po svojim stavovima i pogledima bio izraz ovih antisocijalističkih tendencija u procesu izgradnje socijalističke demokratije. Od ovih stavova nije bio dalek put do otvorenog neprijateljstva prema Savezu komunista, prema socijalizmu uopšte, do povezivanja i stavljanja u službu najreakcionarnijih snaga. U uslovima borbe za socijalističku demokratiju, za socijalističke odnose među ljudima , za drukčiji način rada komunista, Đilas više nije mogao da nađe svoje mesto, jer se nije mogao odreći starih metoda i ličnih ambicija koje u novom načinu rada nisu više mogle doći do izražaja. Posle Kongresa taj kvazimarksista pojavio se u našoj javnosti sa nizom ,,teoriskih" članaka u kojima je podvrgao sumnji i kritici čitavu našu posleratnu politiku izgradnje socijalizma i pokušao da izvrši reviziju osnovnih teoretskih marksističkih postavki na kojima se temelji rad Saveza komunista . Nema sumnje da je to , u istoriji naše Partije, bio jedan od najbeskrupuloznijih i najprljavijih napada na Savez komunista i njegovo jedinstvo, njegovu idejno- političku čistotu. Moramo se setiti da je sve to rađeno u vremenu kada se naša zemlja borila sa velikim teškoćama, kada su neprijatelji nove Jugoslavije u inostranstvu tražili svaki i najmanji oslonac u našoj zemlji da bi joj naneli štete i udarce . 212

Treći (vanredni) plenum CK SKJ raspravljao je o Đilasovom antipartiskom radu i suštini njegove takozvane ideološke borbe protiv linije Saveza komunista i osnovnih principa marksizma-lenjinizma. Ovaj plenum je, posle referata druga Kardelja i diskusije, sasvim jasno utvrdio da se Đilas potpuno udaljio od naučnog socijalizma, da je izgubio i ono malo vere u istorisku ulogu i stvaralačku moć radničke klase i da se pretvorio u jednu mešavinu revizioniste Bernštajnovog tipa i smušenog savremenog sitnog buržoaskog anarhiste. A od toga je bio nužan samo jedan korak pa da postane otvoreni neprijatelj naše Revolucije i njenih tekovina, neprijatelj naše zemlje i socijalizma. I on je taj korak vrlo brzo učinio. Đilasova ,,slava“ munjevito se pronela prvo u onom delu sveta koga pre svega zanimaju senzacije, a Dilas je i ranije i tada bio pogodan za to. Njega su naročito prihvatili, užurbano i svesrdno popularisali kapitalistički i reakcionarni krugovi u inostranstvu, koji su u njegovim „teoretskim" delima videli neko novo oružje za borbu protiv komunizma uopšte, a posebno protiv socijalističke Jugoslavije. Četnici i ustaše, okupljeni u raznim centrima u inostranstvu , štampali su njegovu „ Novu klasu “ zaklinjući mu se na vernost u borbi protiv socijalističke Jugoslavije i njenih naroda. Velike kapitalističke izdavačke kuće, potpomognute raznim reakcionarnim krugovima i ratnim huškačima, otvorile su svoje pune kase i plaćale prevođenje, štampanje i reklamiranje ovog antisocijalističkog pamfleta, šireći ga besplatno po čitavom svetu. Bilo je u nekim zemljama i dobronamernih pojedinaca koji u početku nisu mogli da shvate smisao organizovane hajke koja se podigla oko Đilasa, pa su podlegli njenom uticaju . Ali cela ova kampanja u inostranstvu oko Đilasa i njegova dva-tri bedna pomagača, koja je bila uperena protiv naše zemlje i socijalizma uopšte, morala je da doživi istu sudbinu kao i one prethodne. Suočeni sa čvrstim jedinstvom čitavog našeg naroda, neprijateljsko istupanje Đilasa i cela kampanja koju su organizovali neprijatelji socijalizma izvan naše zemlje nisu mogli omesti niti naneti udarac našem socijalističkom razvitku . Pokazalo se da je nemoguće naneti iole ozbiljnije udarce zemlji u kojoj se snažno razvija socijalizam, i jednoj takvoj zemlji kao što je naša , koja stoji u prvim redovima borbe za progres čovečanstva i mir u svetu. (Aplauz.) A Dilas je konačno bio demaskiran i zauzeo je svoje pravo mesto u taboru kontrarevolucije, neprijatelja Jugoslavije i radničke klase.

213

Posle ozbiljnih grešaka zbog kojih je dobio dve teške partiske kazne, jednu pre rata, a drugu u toku njega, Đilas je konačno zauvek otpao i izbačen iz redova Saveza komunista u kome je i dotada, a naročito u svim težim situacijama za Partiju , bio vrlo često politički problem . Vi, drugovi delegati, možete danas opravdano postaviti pitanje, zašto ovo sada prvi put iznosimo pred vas. Vama je, razume se, vrlo dobro poznato da u našoj praksi nikada nismo nekome ,, pakovali “ krivice, oživljavajući i naknadno uzimajući kao argumente za neku konkretnu grešku sve ono što bi u životu. radu i držanju pojedinaca moglo da bude negativno. Sa takvim metodom i takvim igranjem s ličnošću čoveka i komuniste naša Partija je odlučno prekinula već u jeku njene pune stabilizacije, neposredno pred izbijanje rata. Partija je strpljivo i uporno radila na humaniziranju odnosa među ljudima, vaspitavala i pomagala komunistima i onda kada su pravili greške a ta pomoć je u ogromnoj većini slučajeva značila jačanje poverenja komunista i ljudi uopšte prema Partiji. Rukovodeći se time, naša Partija i njeno rukovodstvo tako su postupili i u ovom slučaju . Zato nije slučajno što akcija Đilasa , koja je započeta kao antisocijalistički istup jednog pojedinca, a završila se kao potpuni moralno-politički slom jednog otpadnika , nije imala niti ima ma kakvog uticaja u Savezu komunista i našem narodu . I svi pokušaji neprijatelja da zajedno sa njegovim trabantima, prezrenim, odbačenim i već zaboravljenim od našeg naroda, nanese štetu našem unutrašnjem razvitku i međunarodnom ugledu naše zemlje, razbijeni su čvrstim idejnim i političkim jedinstvom Saveza komunista i čitavog naroda . (Aplauz.) Drugovi i drugarice, Kao što ste videli iz Izveštaja Centralnog komiteta i referata druga Tita, postigli smo ogromne rezultate u svim oblastima života. Postigli smo mnogo u izgradnji sistema naše socijalističke demokratije, stabilizovanju njenih oblika - pre svega radničkih saveta, organa društvenog upravljanja i komuna kao ekonomskoteritorijalnih jedinica . To je ogromno doprinelo daljem razvijanju socijalističkih odnosa među ljudima . Učinili smo mnogo na jačanju materijalne osnove naše socijalističke demokratije. Tri četvrtine društvenog prihoda iz socijalističkog sektora nalazilo se 1957 godine na neposrednom raspolaganju i odlučivanju organa društvenog upravljanja .

214

Učinili smo ogromne korake u izgrađivanju našeg privrednog sistema. Postigli smo krupne uspehe u industrijalizaciji zemlje i stvorili uslove za brže unapređenje poljoprivrede, otklonili smo jednostranosti i ublažili mnoge disproporcije u našem privrednom razvitku . Zahvaljujući našem privrednom napretku nastale su duboke promene i u ekonomskoj i političkoj osnovici društva. Izmenila se struktura našeg društva. Broj seoskog stanovništva spao je na oko 57 otsto dok je pre rata bio 75 otsto. Radnička klasa u periodu od Šestog kongresa povećala se za oko 800.000 radnika. Njena društvena uloga ogromno je porasla, a porasla je mnogo i socijalistička svest radnih ljudi. Međunarodni ugled zemlje je porastao i stalno raste blagodareći borbi naših radnih ljudi u izgradnji socijalizma, blagodareći našem unutrašnjem demokratskom razvitku , našoj doslednoj borbi za mir i politiku miroljubive aktivne koegzistencije, zahvaljujući načinu prilaženja i rešavanju spoljnopolitičkih pitanja. Postigli smo značajne uspehe u razvitku i jačanju društveno-političke uloge Saveza komunista , u razvijanju njegovog metoda rada u skladu sa odlukama Šestog kongresa. Novi metod rada imao je za rezultat sve veće osamostaljivanje organizacija i pre svega rukovodstva, izgrađivanje novih normi u unutrašnjem životu Saveza komunista, razvijanje novih i drukčijih odnosa kako između komunista tako i između organizacija i rukovodstava. Sve je to učinilo da se u društvenom životu i kod radnih ljudi još jače afirmiše rukovodeća uloga Saveza komunista i poveća poverenje u njega, što se ispoljilo u svim akcijama i prilikom izbora za razne organe koji su provođeni na najdemokratskiji način. Danas se u raznim organima društvenog upravljanja, ne računajući radničke savete, nalazi oko 310.000 građana, a od toga su 94.000 članovi Saveza komunista. Osamdeset tri otsto odbornika sreskih odbora i 60 otsto odbornika opštinskih odbora su članovi Saveza komunista. Slično je stanje i u svim drugim organima. U sistemu društvenog samoupravljanja , stalnom aktivnošću komunista, neobično je porasla i uloga društveno-političkih organizacija: Socijalističkog saveza, Saveza sindikata, Narodne omladine i drugih društvenih organizacija. Ove organizacije uspešno okupljaju i razvijaju svesne socijalističke snage našeg društva čije idejno-političko jezgro čini Savez komunista. Sadržina njihovog rada se mnogo obogatila i inicijativa njihovog članstva znatno je porasla. O velikoj i raznovrsnoj društvenoj aktivnosti naših ljudi govori i činjenica da danas imamo oko stotinu raznih

215

društvenih organizacija koje deluju na raznim sektorima društvene aktivnosti. Mi danas raspolažemo i sa ogromnim iskustvima u svim oblastima koja su temeljito obrađena i u Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije. U odlukama Šestog kongresa bila je data generalna linija razvitka Saveza komunista i našeg političkog sistema. U praktičnoj borbi i kroz stečena iskustva te odluke su se postepeno konkretizovale i oživotvoravale u postojećoj stvarnosti. Drugovi i drugarice, U toku čitavog pređenog perioda mi smo saobražavali delatnost komunista sa promenama koje su prirodno nastajale u društvenom razvitku . Ali, mi ipak u tome nismo uvek i u svemu dovoljno uspevali iako smo imali jasnu liniju. Način rada u mnogim organizacijama Saveza komunista nije se dovoljno i blagovremeno prilagođavao novom mehanizmu društvenog samoupravljanja. A ustvari danas ne možemo razmatrati ni metod rada, ni organizacione probleme, ni politički rad Saveza komunista i drugih političkih organizacija nezavisno od razvitka i stalnog usavršavanja našeg demokratskog društvenog sistema. Zaostajanju u radu Saveza komunista unekoliko je doprinelo i jednostrano shvatanje uloge Saveza komunista u prvo vreme posle Sestog kongresa. Suviše je bila isticana i jednostrano shvaćena vaspitna uloga Saveza komunista. Vaspitnu ulogu trebalo je isticati da bi se shvatila osnovna uloga Saveza komunista i da bi se onemogućio stari administrativni način rada i rukovođenja . Ali , neki komunisti zaboravili su da se uloga članova Saveza komunista ne može svesti samo na ulogu agitatora i propagandista, zaboravili su da je snaga našeg pokreta uvek bila u njegovoj organizatorskoj ulozi, u čvrstoj disciplini i jedinstvenosti redova . Isticanje vaspitne uloge shvaćeno je od nekih komunista, pa i jednog broja organizacija kao umanjenje značaja i potrebe organizatorskog rada. Ustvari, suština je bila i ostaje u tome da se još više slije organizatorski talenat Saveza komunista sa stvaralačkom inicijativom radničke klase i radnih ljudi u organima društvenog upravljanja i na svakom drugom mestu . Vaspitna uloga Saveza komunista mora biti svestrana, ona se ne svodi na propagandistički rad . Ona znači pre svega pomagati radnim ljudima u praksi da se organizovano bore za nove društvene odnose, da upravljaju , otkrivati im perspektivu našeg razvitka, ukratko rečeno rukovoditi na jedan nov način .

216

Ali i pored nekih slabosti, čiji se tragovi još provlače u radu mnogih organizacija, mi smo stekli dragoceno iskustvo u pogledu rukovođenja. U praksi se potvrdilo da je moguće rukovoditi i bez administrativnih metoda, ako se nađu takvi politički oblici i takvė organizacione forme preko kojih može da dolazi do izražaja inicijativa radnih ljudi. U našoj praksi administrativno rukovođenje zamenjeno je idejno- političkim delovanjem koje je postalo osnovica novog metoda rada. Samim tim objektivni položaj komunista se radikalno izmenio. Oni sada mogu da deluju snagom primera, snagom ubeđivanja, snagom argumenata , snagom svoga stvaralačkog rada, oni mogu da deluju samo kao društveno-politički radnici. „,...Ako hoćeš da vršiš uticaj na druge ljude, - pisao je moraš da budeš stvarno čovek koji potstiče i unapreMarks đuje druge. Svaki tvoj odnos prema čoveku - a i prema prirodi - mora da bude određena manifestacija tvog stvarnog individualnog života...“ Komunisti u našim uslovima mogu i treba da deluju upravo tako. Zato se pred nas postavlja kao neodložan zadatak da još više uskladimo delatnost naših organizacija i svakog člana Saveza komunista sa stepenom razvitka našeg demokratskog sistema i zadacima u vezi s njegovim daljim usavršavanjem. Mi moramo stalno nastojati da osposobimo svakog komunistu - pojedinca - za njegovu društveno-političku ulogu i da ne dozvolimo da zaostaje iza našeg društvenog razvitka.

NEKI NAREDNI ZADACI SAVEZA KOMUNISTA Drug Tito u svom referatu ukazao je i na osnovne zadatke koji stoje pred nama u narednom periodu . Oni će biti formulisani i u rezoluciji koja će se usvojiti na ovom Kongresu . Ali dozvolićete mi da se zadržim na nekim od njih, jer će od njihovog rešavanja zavisiti kako dalji razvitak našeg sistema i socijalističkih društvenih odnosa tako i razvitak i unapređenje rada Saveza komunista.

Zadaci komunista u daljem razvijanju komuna Pre svega hteo bih da se osvrnem na pitanje komuna od čijeg daljeg razvitka ogromno zavisi razvitak čitavog našeg sistema. U periodu između Šestog i Sedmog kongresa jedan od glavnih uspeha u razvijanju našeg društveno-ekonomskog ure-

217

denja pretstavlja formiranje i izgrađivanje komuna. Život komuna snažno je krenuo napred i obogatio se novom sadržinom. Komune sve više postaju jedan novi društveni odnos zasnovan na društvenom upravljanju u najširim razmerama. Njihovo formiranje i razvijanje obeleženo je čitavim nizom društvenih organa upravljanja preko kojih građani neposredno odlučuju o svim svojim pitanjima. U dosadašnjem razvitku stvorili smo snažnu materijalnu osnovu komuna. Komune su velikim delom postale celovite ekonomsko-teritorijalne jedinice , ali razvijanje komunalnog sistema postavilo je i nove i još složenije zadatke pred komuniste. Komunalni sistem zahtevao je i odgovarajuće promene u načinu njihovog rada i u sadržini njihove političke delatnosti. Iako smo, kao što se vidi, stvorili osnovne preduslove za život komune kao „ najizrazitije institucije neposredne socijalističke demokratije “, to još uvek ne znači da naše komune već žive punim životom, pa i one koje su najrazvijenije. Mislim da je sada uloga subjektivnog faktora - Saveza komunista, Socijalističkog saveza, sindikata i drugih svesnih snaga - od ogromnog značaja, da ne kažem presudnog, da bi komuna kao celina i svi njeni organi pojedinačno počeli da skladno funkcionišu . Iz tog ugla mi treba da sagledamo rad i zadatke opštinskih komiteta i svih osnovnih organizacija u komuni. Sada treba još više da dođe do izražaja organizatorska i idejno-politička uloga svake organizacije i svih komunista u komuni. Objektivni uslovi za rad svake organizacije (u preduzeću , teritorijalne, na selu) bitno su se izmenili, jer se sada njihov rad odvija na jednoj sasvim drugoj materijalnoj osnovi koja je nerazdvojni deo jedne celine - komune, i u sasvim novim oblicima društvenog života građana. Danas ni jedna osnovna organizacija ne može da razmatra probleme na svom području , a da pred sobom ne vidi komunu. Zbog toga mi već u praksi vidimo da se mnoge osnovne organizacije sve više okreću prema komuni. To će svakako uneti novu i bogatiju sadržinu u rad osnovnih organizacija i jedan novi zahtev za dalje prilagođavanje delatnosti komunista razvitku komune i svih organa u komuni. Mi moramo postaviti rad Saveza komunista i ostalih organizacija, a pre svega Socijalističkog saveza i sindikata tako , da komuna i svi društveni organi u njoj postepeno uđu u svakodnevni život i svest građana onako kako su ušli radnički saveti u život i svest radnika proizvođača - da ih smatraju svojom neprikosnovenom tekovinom . Treba omogućiti svakom čoveku da

218

radom u ovim organima ostvaruje svoje interese, ali na takav način, da istovremeno jača socijalističke odnose i doprinosi razvitku cele društvene zajednice. Neobično velika uloga u tome pripada opštinskim komitetima Saveza komunista i rukovodstvima drugih društveno-političkih organizacija u komuni. Razvitak komune će svakako zahtevati da se izvestan broj jačih kadrova i dalje upućuje na rad u komune. Uporedo sa tim svakako će biti potrebno smelije nego dosada izdizati na rukovodeće dužnosti mlade drugove prvenstveno iz redova radnika. Pošto opštinski komiteti stoje pred vrlo složenim zadacima, potrebno je da dođe do punog izražaja konkretna, stalna i svestrana pomoć sreskih i republičkih rukovodstava, da bi se oni kao politička rukovodstva što pre osamostalili. Bez te i takve pomoći opštinski komiteti teško da će moći unapređivati svoj rad tako da on bude u skladu , kako sa njihovom ulogom kao samostalnih političkih rukovodstava, tako i sa novim društvenim uslovima. Sem toga, opštinski komiteti treba oko sebe da okupe široki aktiv komunista kome će biti jasna uloga i razvitak komune i koji će onda moći da pruža pomoć osnovnim organizacijama i društvenim organima. Opštinski komiteti moraju još više usmeriti osnovne organizacije prema komuni, prema organima društvenog upravljanja i političko-društvenim organizacijama , jer su to danas osnovna područja delovanja članova Saveza komunista. Komiteti treba da obezbede takav demokratizam u radu tih organa i organizacija, da preko njih stalno dolaze do izražaja interesi radnih ljudi i njihovo neposredno učešće u rešavanju svih problema. Zadatak organizacija Saveza komunista i sindikalnih organizacija u preduzećima jeste da uporedo sa daljim poboljšavanjem rada u preduzećima više okrenu radnike-proizvođače prema problemima komune, jer to odgovara i njihovom materijalnom, kulturnom, prosvetnom i drugom interesu i interesu doslednog socijalističkog razvitka komune. Uloga radničke klase u komuni treba da što više dolazi do izražaja ne samo preko veća proizvođača , nego direktnim učešćem radnika i u drugim organima društvenog upravljanja, u radu političkih i društvenih organizacija. Sem toga, u radu opštinskih komiteta veoma je važno da li će uspeti da pravilno angažuju sve intelektualne snage koje se nalaze u komuni. Rad sa intelektualnim kadrovima treba organizovati tako da oni deluju kao aktivni društveni radnici. Oni 210

mogu mnogo učiniti u organizovanju i unapređivanju raznih oblasti života komune u borbi protiv zaostalosti i konzervativnih shvatanja, na podizanju kadrova, na vaspitanju radnih ljudi da bi bolje koristili i razvijali mehanizam društvenog samoupravljanja itd . Dalji razvitak komune u mnogome će zavisiti od znanja i opštekulturnog nivoa naših radnih ljudi. Kada govorimo o komuni , onda bih hteo da napomenem da u centru našeg političkog rada, u centru rada svih organa društvenog upravljanja i svih političkih organizacija mora biti briga za čoveka. Komune su omogućile da se u pogledu usklađivanja individualnih i opštih interesa učini do sada najkrupniji korak. Zahvaljujući dosadašnjim naporima stvorene su takve materijalne pretpostavke, koje omogućuju da se stalno poboljšavaju životni uslovi radnih ljudi . Osnovno je sada pravilno iskoristiti postojeće mogućnosti i na osnovu tih dostignuća boriti se za dalji brži razvitak materijalnih snaga društva. Naša politička rukovodstva i organizacije morali su u proteklom periodu da se mnogo angažuju oko izgrađivanja sistema. Pored tog važnog zadatka bila su se isuviše orijentisala na brigu oko „ krupnih pitanja, oko investicija. Razume se i to je bilo nužno na određenom stepenu našeg razvitka, jer se bez toga ne mogu stvoriti uslovi za bolji život . Ali u tome su neka lokalna pa i viša rukovodstva otišla u drugu krajnost, pa su ona takozvana „ sitna “ pitanja bila znatno zapostavljena. A ustvari iza tih ,,sitnih" pitanja krije se čovek, briga za njega, za njegove svakodnevne životne probleme, kriju se društveni odnosi . Ima komunista koji nisu shvatili da su ta dva zadatka usko povezana, da je to jedna celina. Sada kada smo u pogledu sistema i u pogledu razvitka materijalnih snaga postigli već krupne rezultate treba da daleko više brige posvetimo našim radnim ljudima putem što racionalnijeg korišćenja i ulaganja sredstava u ona područja koja će neposredno uticati na poboljšanje njihovog života. Zadaci komunista u razvijanju socijalističkih odnosa na selu Pored zadataka u vezi sa daljim razvijanjem komune, hteo bih da se osvrnem posebno na zadatke organizacije Saveza komunista na selu . Vama je svima poznato iz kakvih smo razloga do sada zaostajali u razvijanju socijalističkih odnosa na selu. Sada su se i objektivni uslovi na selu izmenili . Odvojena su znatna sredstva za unapređenje poljoprivrede. Stečena su pozitivna iskustva u pogledu razvijanja oblika preko kojih se povezuju indi-

220

vidualni seljaci sa socijalističkim sektorom. Jasno je formulisana agrarna politika, politika socijalističkog preobražaja sela. Znači, došli smo u fazu kada se ne postavlja više pitanje da li je društvo u stanju da odvoji nužna materijalna sredstva, nego kako će se ta sredstva, koja je društvo odvojilo, iskoristiti, kako će se svesne snage, pre svega komunisti, organizovati i odlučno založiti da se ta sredstva što racionalnije upotrebe. Da bi zemljoradničke zadruge bile organizatori proizvodnje, nosioci prometa poljoprivrednih proizvoda i glavni snabdevači tržišta potrebno je angažovanje svih snaga na selu, a pre svega komunista i organizacija Socijalističkog saveza radnog naroda. Pred komunistima danas stoji zadatak konkretnog, organizatorskog rada na razvijanju socijalističkih odnosa na selu . Treba prići organizovanju konkretnih akcija i kroz te akcije stvarati organizaciju zadruge i postepeno je osamostaljivati. U nekim organizacijama komunisti su još uvek više agitatori nego organizatori i često ih nema tamo gde se socijalizam stvara. Neki komunisti govore o značaju zadruge, o kontrahiranju , a sami pod raznim izgovorima ne kontrahiraju , sami svojim primerom ne pokazuju put drugim seljacima. U usmeravanju osnovnih organizacija na konkretne akcije vrlo je važna uloga opštinskih komiteta . Tamo gde do sada zadruga nije ojačala, gde nije razvila svoje osnovne delatnosti, oni treba da se pojave i kao organizatori mnogih akcija preko osnovnih organizacija, a da bi to mogli da rade oni treba da angažuju široki aktiv komunista i drugih aktivista koji će te akcije organizovati i nositi . Oni moraju da izrade konkretnu politiku i da koncentrišu akcije u opštini prema raspoloživim sredstvima, prema postojećim kadrovima da bi se postigao maksimalni proizvodni efekat, a ne odmah ići na jedan široki front i rasplinjavati se, jer to u praksi, videli smo, ne daje željene rezultate. Da bi zadruge mogle uspešno da se razvijaju treba da imaju takve rukovodeće kadrove (upravnike i druge) kojima je jasan put razvitka socijalizma na selu, složenost tog razvitka, i takve stručne kadrove koji će u tako složenoj situaciji nalaziti i predlagati najpogodnija rešenja, kako za razvijanje proizvodnje i produktivnosti u zadrugama, tako i za uspostavljanje poslovnih odnosa između zadruga i individualnih proizvođača . Treba obratiti daleko više pažnje razvitku raznih odeljaka u zadruzi tako da svaki proizvođač nađe svoje pravo mesto u okviru delatnosti zadruge. I tu komunisti treba da se pojave kao

221

organizatori, da bi se što više proizvođača uključilo u razne odeljke, koji bi onda dejstvovali dosta samostalno čime bi se proširila i baza upravljanja zadruga koja se sada uglavnom svodi na upravne odbore. Zadruge već danas raspolažu krupnim društvenim sredstvima i fondovima. Komunisti moraju zajedno sa svim zadrugarima da se bore da se ti fondovi što racionalnije iskoriste za dalje proširivanje proizvodnje i da se ulaganja u zadruzi vrše tako da ona što pre izraste u moderno i krupno socijalističko preduzeće . Stečena iskustva pokazala su da se ne može unapred propisivati kakvi treba da budu poslovni odnosi sa proizvođačima. To zavisi od specifičnosti proizvodnje, sredstava za proizvodnju i navika proizvođača . Osnovno je da zadruga svoju delatnost tako razvija da individualni proizvođač stekne poverenje u nju na osnovu materijalne zainteresovanosti, da zadruga stalno jača društvena sredstva , što će imati za rezultat povećanje proizvodnje, postepeno oslobađanje seljaka od zaostalih sredstava za proizvodnju , a time će se menjati i njegova društveno- ekonomska uloga i njegova svest. Sve ove mere obezbediće postepeno razvijanje socijalističkih odnosa na selu. Komunisti moraju da razbijaju i shvatanja da je široka aktivnost zadruga moguća samo na takvim područjima kao što je Vojvodina i slično. Gde god ima proizvodnje ima mesta i za zadrugu . I u rukovođenju zemljoradničkim zadrugama mi smo uveli principe demokratskog upravljanja što pretstavlja snažan faktor u daljem socijalističkom razvitku naših zadruga. Zato komunisti treba da obrate pažnju da u zadružne saveze i upravne organe budu izabrani najbolji i najnapredniji ljudi. Organizacije komunista na selu moraju se i organizaciono još više osposobiti za ostvarenje ovih zadataka. Jedna od formi koja bi mogla mnogo doprineti poboljšanju rada organizacija na selu jesu aktivi komunista stvoreni iz više osnovnih organizacija. Naravno, ukoliko se pronađe odgovarajući sadržaj njihovih sastanaka i dobro organizuje rad sa njima po konkretnim pitanjima. Uporedo s tim težište rada članova Saveza komunista na selu treba i dalje da bude u organizacijama Socijalističkog saveza radnog naroda, drugim društvenim organizacnjama i organima društvenim upravljanja.

222

Uloga rukovodstava i organizacija Saveza komunista u rešavanju problema kadrova Jedno pitanje na koje bi takođe trebalo obratiti pažnju jeste pitanje kadrova. U dosadašnjem radu mi smo dosta učinili na podizanju kadrova u svim područjima. Ali to je još uvek nedovoljno da bi mogli ići onim tempom napred kakvim bi inače mogli ići obzirom na stvorene materijalne mogućnosti. U uslovima društvenog upravljanja bitno se morala izmeniti i kadrovska politika. Ona se nije mogla više voditi iz jednog centra kao što je to bilo moguće i neophodno u godinama posle rata. U novim uslovima sami sreski i opštinski komiteti, odbori vlasti i privredne organizacije morali su da uzmu na sebe idejnopolitičko i stručno podizanje kadrova. Mada je u početku bilo nedostataka i grešaka, to se u praksi pokazalo kao jedino pravilno. Takav demokratski način podizanja i odabiranja kadrova uticao je da i postojeće kadrovske komisije i drugi organi koji se bave tim pitanjima dobiju sasvim drugu ulogu . Ovi organi su 'ranije bili operativna tela a sada postaju pomoćna tela za analizu stanja kadrova na pojedinim sektorima, za izgrađivanje na osnovu tih analiza kriterijuma za formiranje kadrovske politike. U uslovima društvenog samoupravljanja kadrovska politika u svim oblastima postaje stvar samih radnih ljudi . Kadrovi izrastaju iz prakse i na osnovu njihovog zalaganja i sposobnosti radni judi biraju ih u organe vlasti, organe društvenog upravljanja, partiske forume itd. Time će se otkloniti jedna od slabosti ranije kadrovske politike koja nije bila u stanju da na vreme zapaža široki krug idejno i politički izraslih ljudi u kolektivima i ustanovama, nego se često ograničavala na uzak krug drugova u komitetu i oko komiteta. Zadatak partiskih i drugih organa sastoji se u tome da uspešno kombinuju dugoročnu politiku podizanja kadrova sa svakodnevnim rešavanjem personalnih problema u kojima neposredno učestvuju radni ljudi. U uslovima takve politike onemogućiće se i sve one negativne pojave kao što su „ veze“, protekcija, nezakonitost. Pored daljeg razvijanja personalne službe, kod svih organa potrebno je organizovati i razvijati kadrovsku službu (u republici, srezu, komuni) koja će na bazi perspektivnih planova republike, sreza i komune, i u skladu sa novom reformom školstva, izgrađivati politiku i preduzimati praktične mere da se dođe do potrebnih kadrova. Zatim, mislim da nas praksa sve više upu-

223

ćuje i na formiranje komisije za kadrove kod većih i razvijenijih komuna. A što se tiče metoda rada tih komisija, on bi trebalo da se bazira na konsultovanju što šireg kruga ljudi prilikom pretresanja kadrovskih pitanja i određivanja kriterijuma za formiranje kadrovske politike . U našem budućem radu moraćemo osloboditi veliki broj naših kadrova od preterano velikih i brojnih zaduženja. Napori organizacija Saveza komunista u pravcu angažovanja šireg kruga ljudi i prenošenja na njih odgovarajućih funkcija nisu sasvim uspeli. Sada mi imamo takvo stanje da neki sekretari osnovnih organizacija imaju prosečno tri izborne funkcije, mnogi članovi i sekretari opštinskih komiteta prosečno po pet, članovi sreskih komiteta skoro po šest, a ima sekretara sreskih komiteta sa više od šest zaduženja i sporednih funkcija itd . U današnjim uslovima nema nikakvog opravdanja za nagomilavanje tolikog broja funkcija pogotovu što mnoge od njih traže škoro čitavog čoveka. Posledice tolikog broja zaduženja su dosta ozbiljne i raznovrsne. Stvara se pre svega psihologija „ nezamenljivih ljudi". Mnogi postaju površni u radu i od toga naravno trpi rad mnogih organa i institucija a sami ne preduzimaju što je potrebno da se idejno uzdižu , niti su u stanju da menjaju i usavršavaju metode i kvalitet svoga rada. Pored ostalog, na taj način, usporava se podizanje mlađih sposobnih kadrova . Ovo dolazi i otuda što se ne vidi mnoštvo mladih ljudi koji svakodnevno u našim kolekvima i kroz druge forme društvenog života izrastaju u aktivne društveno- političke radnike. U današnjim uslovima ova praksa može samo da nam usporava razvitak i zato treba sa njom odlučno prekidati. Kada govorimo o podmlađivanju kadrova onda to činimo pre svega iz jedne objektivne potrebe. Na bazi sopstvenih iskustava videli smo da svaka etapa u borbi za socijalizam traži određene kvalitete od naših kadrova, bilo da te kvalitete poseduju ili stiču stari kadrovi, bilo da ih obezbeđujemo podizanjem i angažovanjem mlađih ljudi. Videli smo da su kvaliteti koje su posedovali pojedini stariji kadrovi došli do punog izražaja u ilegalnom periodu i u danima Revolucije, jer su se za to pre svega i pripremali, a da ti kvaliteti u uslovima složene borbe za izgradnju socijalizma nisu bili dovoljni . To je, razume se , jedna sasvim zakonita i normalna pojava u uslovima burnog i revolucionarnog razvitka kakav je naš. U svakodnevnoj praksi socijalističke izgradnje, pored starijih kadrova i uz njihovu pomoć, stalno izrastaju mlađi aktivni i spo-

224

sobni kadrovi koji treba da postepeno preuzimaju na sebe i sve odgovornije dužnosti . Uzdizanje mlađih drugova u rukovodeće organe i na druge odgovorne dužnosti ne znači da se time umanjuju zasluge starijih drugova, već se tim obezbeđuje stalan polet i snaga našeg pokreta. (Aplauz.) U vezi sa uzdizanjem kadrova hteo bih reći da smo zapostavili pitanje podizanja kadrova iz redova radnika. U tom pogledu su malo učinili i Savez komunista i sindikati koji bi u tome mogli svakako najviše da doprinesu . Ako pogledamo socijalni sastav naših komiteta, počev od opštinskih pa naviše, videćemo da u njima nema dovoljno radnika, a pogotovo radnika iz proizvodnje. Naša partija je u ilegalnom periodu , pa čak i u ratu , posvećivala veliku pažnju uzdizanju kadrova uopšte, a naročito radnika i zahvaljujući tome pripremili smo veliki broj kadrova sa kojima smo mogli da počnemo Revoluciju i koji su bili u stanju da vrše odgovorne dužnosti i u toku rata i u posleratnoj izgradni . ( Aplauz.) Mi ne smemo nikada zaboraviti da je Savez komunista partija radničke klase i ako želi da izražava uvek težnje i interese te klase, onda on mora da stalno proširuje svoje redove radnicima iz proizvodnje i da najtalentovanije i najaktivnije uzdiže i na rukovodeća mesta. (Aplauz.)

Zadaci organizacija Saveza komunista u razvijanju političkog rada Komunistima u uslovima društvenog samoupravljanja najvažnije sredstvo borbe jeste idejno- političko delovanje. Postigli smo krupne rezultate u razvijanju mehanizma samoupravljanja, u razvijanju masovne inicijative, u obezbeđenju brzog razvitka privrede, ali ako pogledamo naš politički rad, naše političko rukovođenje, onda ćemo videti da ono ne ide uvek u korak s našim opštim razvitkom. Naš društveni sistem kakav imamo i kakav razvijamo zahteva neprekidni politički rad . U administrativnom periodu izgradnje socijalizma gde je spolja sve izgledalo skladno , potrebe za takvim intenzivnim političkim delovanjem nismo toliko osećali mada su se iza te prividne skladnosti krile vrlo krupne slabosti. Mi smo radi toga izmenili takav sistem. Danas je obrnuta situacija. U uslovima samoupravljanja, kada su se otklonile administrativne prepreke pozitivni procesi u svim oblastima snažno su krenuli napred. Time se dalo maha ne samo stvaralačkim snagama radnih ljudi, nego su se donekle uz njih oslobodile i konzervativne snage. To se ispoljilo odmah i u radu organa društvenog upravlja15 VII Kongres SKJ

225

nja u kojima se nalaze ljudi sa različitim shvatanjima, često sa zaostalom svešću , sa sitnosopstveničkim mentalitetom, opterećeni raznim negativnim uticajima, što je sve on la prirodno uticalo i na rad tih organa i na mogućnost njihovog deformisanja. U tom smislu organi društvenog samoupravljanja postali su za komuniste poprište idejno- političke borbe. Razvijanjem našeg demokratskog mehanizma i sve većom decentralizacijom vlasti i sredstava stvorili su se na terenu objektivni uslovi da se pojavi čitav niz negativnih pojava kao što su lokalni birokratizam, oportunizam i slično . Nastali su novi odnosi, nova prava i dužnosti. Raspodela sredstava postala je stvar komune i preduzeća. U uslovima tih novih materijalnih odnosa stvorile su se mogućnosti za prodor u organe društvenog upravljanja sitnoburžoaskih pa čak i antisocijalističkih shvatanja. S druge strane su neki naši kadrovi decentralizaciju shvatili kao lek za sve bolesti, što je onda još više pogodovalo ustaljivanju pa čak i širenju negativnih pojava. Takve pojave i tendencije ukoliko se nisu na vreme sagledale i ukoliko se nije vodila borba protiv njih počele su da deformišu rad samoupravnih organa i nekih komunista koji se nalaze u njima. Iskustvo nam je pokazalo da gde god su komunisti prestali da deluju kao društveno-politički radnici i gde su se zapetljali u sitne lokalne poslovne računice pojavljivale su se razne negativne pojave od kojih ni oni sami nisu bili imuni. Čak su u nekim slučajevima bili i njihovi nosioci . Jedna od slabosti u radu rukovodstava i osnovnih organizacija Saveza komunista jeste što ne prate sistematski politički život na svom području , što im nedostaje stvarniji uvid u političko stanje u svakom kolektivu , selu , ustanovi . Danas u uslovima sve veće političke stabilnosti našeg društva i razvijenog sistema neposredne demokratije, politička rukovodstva i organizacije moraju pre svega da prate politička kretanja na terenu, da budu bolje upoznati šta radni ljudi misle, šta im je nejasno, šta im se ne sviđa , šta predlažu, kako su prihvatili izvesne mere. Sve je to nužno ako hoćemo na vreme da vidimo koja su to pitanja koja neblagovremenim rešavanjem ili nedovoljnim objašnjavanjem postaju politički problem itd. Organizacijama nedostaju upravo takve političke analize na bazi kojih bi otkrivali izvesne pojave i tendencije i preduzimali odgovarajuće političke i druge mere. U našem radu moramo polaziti od toga da život postaje svakim danom bogatiji i složeniji i nijedno rukovodstvo i organizacija ne može dobro raditi i pravilno donositi odluke ne samo ako ne prati

226

taj život nego i ako ne organizuje u najširoj mogućoj meri konsultacije sa radnim ljudima po svim važnijim pitanjima bilo preko društveno-političkih organizacija, zborova birača ili nekih drugih oblika. Da bi organizacije Saveza komunista i pre svega rukovodstva uspešno politički rukovodili moraju, da tako kažem, da što redovnije pretresaju osnovna pitanja koja daju ton političkoj atmosferi na njihovom području , da blagovremeno otkrivaju negativne pojave, da otkrivaju njihove izvore, da se bore za uklanjanje uslova iz kojih su one proizišle, da u svakoj datoj fazi razvitka vide sadržinu tih pojava i njihove nosioce, da znaju gde je granica između objektivnih teškoća i subjektivnih slabosti i da ne dozvole da se članovi Saveza komunista utope u sitni prakticizam, nego da ih stalno razvijaju kao društvene radnike. Bez toga nema uspešnog političkog rukovođenja i organizovanog političkog rada. U radu mnogih organizacija, pa i rukovodstava, ima još prilično elemenata prakticizma, nesagledavanja uvek i na vreme šta je bitno, a šta sporedno. Takav rad ne osposobljava komuniste za borbu, vodi postepenom popuštanju pred stihijom, oportunizmu, koji počinje da nagriza političku fizionomiju komunista. U takvim uslovima neki komunisti izgube celinu iz vida. Zaborave na ljude, na društvene odnose, zaborave da su oni baš odgovorni za sve ono što se oko njih događa i što se događa u čitavoj zemlji. U takvim uslovima oni nisu u stanju da se bore protiv pojava šovinizma, nacionalizma, začaurenosti na polju kulture i u drugim oblastima, da se bore za politiku bratstva i jedinstva naših naroda, za pravilne međurepubličke odnose itd . A upravo zadatak je komunista da dobro poznaju stanje u čitavoj našoj zemlji , svakoj našoj republici i da budu u stanju da pravilno sagledavaju i tumače probleme i teškoće ne samo kod sebe, nego i u drugim republikama. Kada se govori o političkom radu hteo bih ukazati da ima i komunista koji na izvestan način potcenjuju značaj političkog rada, koji se čak opiru da idu na rad u pojedine društveno- političke organizacije. Oni misle da se njihova obaveza prema Savezu komunista iscrpljuje time što obavljaju odgovorne dužnosti u državnim, privrednim i drugim sličnim organima.

Mi ćemo svakako i u buduće preduzimati niz organizacionih mera za prilagođavanje političkog rada i njegove sadržine potrebama razvitka. Mi imamo sve instrumente , pre svega razvijen politički mehanizam, koje treba samo uskladiti i dalje razvijati, koji nam omogućavaju da idemo na još šire uvlačenje masa u samoupravljanje. Takođe, moraćemo stvoriti jedan efikasniji mehani15*

227

zam kontrole i odozdo i odozgo, koja bi pored ostalog imala i karakter blagovremene i konkretnije pomoći u sprečavanju raznih nepravilnosti u radu naših organa. U razvijanju političkog rada mislim da velika uloga pripada štampi i takvim institucijama kao što su radio, film i druge. U periodu od Šestog kongresa do sada naša štampa znatno je napredovala u pogledu kvaliteta i raznovrsnosti, tako da ona igra sve veću ulogu u idejno-političkom i kulturnom podizanju ljudi. Upravo zbog njene povećane odgovornosti mislim da i ubuduće treba još više da učinimo na daljem podizanju njenog kvaliteta, pre svega njenog idejnog nivoa, na idejnom i stručnom uzdizanju novinara i na razvijanju kod njih još veće društvene odgovornosti. Pored redakcija i izdavačkih saveta, smatram da bi veliku ulogu u tome mogli odigrati aktivi komunista - novinara. Posebnu ulogu u idejnom i političkom vaspitanju komunista i radnih ljudi, u izgrađivanju metoda rada i jedinstvenih gledanja treba da igra „ Komunist", organ Saveza komunista Jugoslavije.

Savez komunista į idejna borba U ovom razdoblju Savez komunista vodio je stalnu i upornu idejnu borbu protiv raznih antisocijalističkih tendencija, protiv konzervativnih shvatanja i ostataka dogmatizma. To je istovremeno bila borba za dalji razvoj stvaralačke marksističke misli u nauci, za dalju afirmaciju socijalističkih , humanističkih koncepcija u školstvu, kulturnom radu i društvenom životu uopšte . Napori u ovom pravcu bili su usmereni na jače angažovanje u idejnoj borbi aktiva komunista u oblasti društvenih nauka, na bolje organizovanje postojećih snaga na tom području . Postignuti su uspesi i u okupljanju većeg broja kulturnih i javnih radnika , kao i stručnih organizacija u kulturno-prosvetne zajednice i Kulturno-prosvetno veće Jugoslavije, u usretsređivanju njihove pažnje i njihove aktivnosti na osnovne zadatke kulturnog preobražaja zemlje. Pokretanjem širokih diskusija o problemima i zadacima školske reforme i aktivizacijom na tom pitanju prosvetnih radnika i društvenih organa oko školskih ustanova, napori za prilagođavanje škole potrebama društvenog razvitka prerasli su u široku društvenu akciju koja daje sve bolje rezultate. Najzad preduzete su i mere (stvaranje Instituta društvenih nauka i dr .) za sistematsko pripremanje kvalifikovanih kadrova u oblasti društvenih nauka pa prema tome i za temeljitije proučavanje idejnih problema i za šire organizovanje idejne borbe. 228

Sve ove i druge inicijative imale su za rezultat određene uspehe u raznim oblastima. Može se reći da je kod nas učinjeno dosta u prevazilaženju dogmatizma u naučnom i kulturnom životu . Sem toga, sve snažnija afirmacija marksističkih shvatanja i socijalističke društvene svesti kod inteligencije pokazuje da se uspešno savlađuju izvori i nosioci raznih idealističkih, nenaučnih gledanja i antisocijalističkih stavova na planu kulturnog rada i stvaranja. Razume se, to nikako ne znači da su svi problemi rešeni, pa čak ni to da je najveći deo posla obavljen . Oblast idejne borbe veoma je složena i zahteva organizovane i smišljene napore najsvesnijih snaga socijalističkog društva, napore koji treba da budu sračunati na duži rok. Nije mogućno preko noći savladati ostatke starih shvatanja, različitih zabluda i iluzija, nasleđenih iz prošlosti i često oživljavanih nekim našim još nerešenim problemima i uticajima sa strane. Sem toga, ovde ne treba gubiti iz vida ni zadatak stalnog idejnog prevazilaženja tendencija za konzerviranjem preživelih odnosa i oblika. Stvorivši neophodne materijalne i društvene uslove za dalji razvoj socijalističke svesti ljudi , mi smo u afirmaciji te svesti postigli već prilično značajne uspehe. Ipak, treba reći da pred nama u tom pogledu stoje još veoma ozbiljni i složeni zadaci. Jedan od osnovnih zadataka svakako je dalja borba za obezbeđivanje odgovarajućih uslova koji će omogućiti svestrani razmah stvaralaštva komunista na obrađivanju aktuelnih teoretskih problema. Potrebno je šire uključivati kadrove, naročito mlađe, u borbu za razvijanje i obogaćivanje savremene socijalističke misli u svim oblastima našeg života. Važno je obratiti više pažnju na pronalaženje raznih izdiferenciranih formi za pripremanje kvalifikovanih kadrova koji će biti sposobni da samostalno rade na dubljem obrađivanju idejnih problema. Nacrt programa SKJ, koji se predlaže za usvajanje na ovom Kongresu , pored dela klasika marksizma, pretstavlja bazu i bogat fond smernica, ideja i sugestija za razvijanje ovog rada. Široj razradi misli i ideja, sadržanih u Programu SKJ, doprineće i časopis Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije „ Socijalizam ". Nužno je da se komunisti u stručnim i naučnim udruženjima još jače aktiviziraju u borbi za formiranje novog lika naučnika i stručnjaka koji će na svoju delatnost gledati, kako sa stanovišta potrebe stalnog razvitka nauke tako i sa stanovišta napretka našeg društva i novih odnosa među ljudima. U stručnim časopisima i publikacijama potrebno je uporno se boriti za što viši naučni

229

nivo radova, za punu afirmaciju stvaralačkog marksizma u različitim oblastima nauke. Poslednjih godina u našem kulturnom životu postignuti su lepi rezultati. Stvoren je niz kvalitetnih dela naročito u nekim oblastima, ali nužno je prevazići jednu ne tako retku pojavu u našem kulturnom životu koja se ispoljava u tome što se neke diskusije o važnim i principijelnim pitanjima izrode u lične ili grupaške sukobe, u kojima se onda potpuno zapostavi sam problem o kome se raspravlja i potreba njegovog progresivnog i konstruktivnog rešavanja. Zato je potrebno da se organizuje i razvije principijelna diskusija i kritika protiv svih negativnih i antisocijalističkih pojava imajući u vidu potrebe i interese našeg socjalističkog razvitka. Neophodno je boriti se za principijelnu socijalističku diskusiju o različitim problemima našeg života, u kojoj se nikada ne sme gubiti iz vida osnovni zadatak - potreba stalnog razvijanja i obogaćivanja novih društvenih odnosa u našoj zemlji . Zadatke na planu idejne borbe ostvarićemo svestranom aktivizacijom komunista i drugih progresivnih ljudi u društvenim organima i organizacijama, različitim ustanovama, štampi, na radnim mestima, svesnom i upornom borbom za novi moralni i idejni lik čoveka, građanina socijalističke Jugoslavije. Drugovi i drugarice, Hteo bih da kažem nekoliko reči o značaju i stanju fizičke kulture u današnjim uslovima koju treba shvatiti kao svakodnevnu potrebu omladine i deo standarda naših građana. Organizacije „Partizana“, Sportskog saveza, Planinarskog i Streljačkog saveza Jugoslavije obuhvatile su izvestan broj građana, ali još uvek veoma mali. U svim organizacijama za fizičku kulturu uključeno je svega 3,14 otsto građana. Redovnom nastavom fizičkog vaspitavanja u školama obuhvaćeno je svega 48 otsto učenika. Da bi se takvo stanje popravilo potrebno će biti obezbediti i veća materijalna sredstva i veće razumevanje organa uprave i društvenih organizacija za potrebe fizičke kulture. Naprimer, neki narodni odbori i prosvetni organi ne nastoje da prilikom izgradnje novih školskih zgrada grade sale za vežbanje ili bar vežbališta. Organi i organizacije koje se staraju o zdravlju naroda ne uviđaju dovoljno da su razni oblici telesnog vaspitanja i sportska aktivnost značajno sredstvo preventivnog rada. Uprave preduzeća, radnički saveti i drugi privredni organi i sindikalne organizacije zaboravljaju da produktivnost rada umnogome zavisi od fizičke sposobnosti radnika, od uslova njihovog života i odmora.

230

Shvatanja o izgradnji gradova u odnosu na fizičku kulturu su nesavremena. Kod stvaranja urbanističkih planova i izgradnje naselja ne vodi se dovoljno računa o prostoru i izgradnji dečjih igrališta, školskih dvorišta i vežbališta, zelenih površina, manjih terena za sportske igre i druge oblike masovne fizičke kulture. U našim turističkim mestima na obalama reka i jezera, na izletištima, uz razna odmarališta, u parkovima, naseljima, fabrikama itd. ima premalo objekata i drugih uređaja koji bi privukli pažnju i omogućili omladini i svim našim radnim ljudima da se kroz razne sportske delatnosti korisnije i savremenije odmaraju i bolje pripreme za svakodnevni rad . Za podizanje ovih objekata najčešće nisu neophodna velika sredstva. Potrebno je samo više razumevanja da se stanje osetno poboljša . Fizičko vaspitanje naroda mora postati stvar za koju je šire zainteresovano naše društvo, pa se na određeni način o njemu moraju više starati svi organi , političke i društvene organizacije, a posebno sindikati i Narodna omladina. Naročito je važno da fizička kultura postane predmet brige raznih organa komune, gde se i ovi problemi mogu najuspešnije rešavati često i sa malim sredstvima. Komunisti koji rade u organizacijama za fizičku kulturu, a naročito sportskim, moraju se odlučnije boriti protiv negativnih pojava koje štetno utiču na vaspitanje omladine. Borba za pravilno vaspitanje mladih ljudi biće nesumnjivo uspešna ako za naše građane i omladinu stvorimo potrebne uslove za svestraniju sportsku aktivnost i razonodu. Mi možemo otstraniti krupne negativne pojave u nekim granama našeg sporta samo ako budemo sistematski radili na uspostavljanju široke mreže raznovrsnih objekata za masovni sport, koji bi postali privlačni centri za okupljanje omladine i odraslih građana. Nad tim problemom treba da se zamisle svi odgovorni faktori i komunisti koji rade u sportskim organizacijama i koji sa strane prate sportsku aktivnost i manifestacije . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Dajem odmor od 30 minuta.

(Pauza)

231

PRETSEDAVAJUĆI , ĐURO SALAJ : Nastavljamo s radom.

ALEKSANDAR RANKOVIĆ :

(Nastavak referata) DALJE UČVRŠĆIVANJE JEDINSTVA SAVEZA KOMUNISTA

Iz dosadašnjeg izlaganja, drugovi i drugarice, mogli ste da zapazite kako je neobično porasla uloga komuniste - pojedinca u uslovima društvenog samoupravljanja. Komunisti sada mogu daleko više svojim stavom da utiču na donošenje odluka pojedinih organa, da utiču na stav drugih, na reagovanje sredine u kojoj žive i rade, a samim tim i njihova odgovornost se znatno povećala. I upravo zato još ozbiljnije se postavlja pitanje usklađivanja jedinstvenog nastupa i jedinstvenih gledanja pojedinaca i organizacije kao celine. Idejna osnova našeg jedinstva jeste marksizam i njegova stvaralačka primena u našim uslovima. Oko dogmi i šablona ne može se ostvariti čvrsto idejno jedinstvo komunista i radnih ljudi . To može biti samo formalno i prividno jedinstvo . Nama je potrebno stvarno idejno -političko jedinstvo , koje onda povlači i veliku disciplinu i odgovornost komunista u svakodnevnom radu . Takvo jedinstvo petpostavlja borbu mišljenja, slobodu diskusije na liniji traženja najboljih rešenja. Samo iz takvog jedinstva može proizlaziti stvaralačka jedinstvena akcija komunista i radnih ljudi. U našoj praksi bilo je ponekad i nejedinstvenih stavova po nekim pitanjima kako kod članova Saveza komunista, tako i kod pojedinih članova rukovodstava, o čemu se govori i u Pismu Izvrnog komiteta CK SKJ . Sasvim je razumljivo da u našem sistemu dolaze do izražaja razna mišljenja po raznim pitanjima i nije nimalo loše ako se ne slažemo po pojedinim pitanjima (pogotovo gde nemamo dovoljno iskustva), ako su naša razmimoilaženja na liniji kretanja napred, ako polaze sa istih idejnih osnova i ako teže istom cilju . Ali , kada smo svoja mišljenja proverili u praksi , kada smo stekli toliko iskustava da na osnovu njih možemo izgraditi jedinstven stav, onda se utvrđene linije svi moramo pridržavati . Takav stav mora biti zakon za svakog člana Saveza komunista, a prvenstveno za rukovodeće ljude.

232

To je neophodna potreba koja, sem ostalog, proizlazi iz naše velike odgovornosti da našu Revoluciju uspešno dovedemo do kraja. Mi moramo uvek polaziti od toga da smo mi svi kao organizacija i kao pojedinac odgovorni za ono što se kod nas događa. Kada ističem ovde potrebu idejne i organizacione monolitnosti Saveza komunista, potrebu neophodne discipline, onda istovremeno želim da ukažem na potrebu stalnog razvijanja unutar- partiske demokratije koja se bazira baš na slobodnoj borbi mišljenja i na slobodnoj kritici i prema dole i prema gore. Do koje će se mere razviti slobodna borba mišljenja i slobodna kritika, mislim da prvenstveno zavisi od toga koliko na tome nastoje partiska rukovodstva, koliko će postaviti čitav svoj rad i aktivnost tako da u slobodnoj kritici od strane svog članstva vide pre svega neophodnog korektora svoje aktivnosti i svojih odluka . A to je uslov ne samo za izgrađivanje jedinstvenih mišljenja, nego i oprobani lek protiv svih negativnih pojava, a pre svega protiv besmislenog kritizerstva koje otežava i guši svaki stvaralački rad. Bez razvijene borbe mišljenja i slobodne kritike ne može se zamisliti pravilan razvitak jedne organizacije, ne može se zamisliti njen stvaralački rad. Umesto toga ovladalo bi rutinerstvo , formalnost, suvoća koja postepeno ubija onaj revolucionarni žar komunista, koja bi učinila njihovu aktivnost neplodnom i na ostalim mestima gde oni deluju . Zato treba u praksi još više sprovoditi princip javnosti rada organizacija, tj . postaviti rad organizacija tako da bude pod kontrolom radnih ljudi , jer će se na taj način znatno poboljšati i pravilnije razvijati njihov rad . Polazeći od tih principa gradili smo i nove norme unutarpartiskog života : nove odnose između komuniste i njegove organizacije , između organizacije i rukovodstva na liniji sve većeg razvijanja inicijative i samostalnosti svakog komuniste i organizacija Saveza komunista. Mi moramo i ubuduće razvijati rad tako da potstičemo na inicijativniji i samostalniji rad svakog člana Saveza komunista, da postaje sve više aktivni društveni stvaralac ali na bazi jedne jedinstvene usmeravajuće linije koja će strujati kroz redovni i stalni život svake organizacije . Organizacije moraju da sve više postavljaju svoj rad tako da kroz njega stalno dolaze do izražaja najprogresivnije težnje i stvaralačka inicijativa radničke klase i radnih ljudi i da istovremeno budu ona najmoćnija kočnica svih negativnih pojava i tendencija. Tek tada će i princip javnosti u radu organizacija komunista dobiti svoju punu vrednost. Ako toga nema, onda se partiski rad lišava svake stvaralačke delatnosti . Za takvo razvijanje rada, velika odgovornost pada u prvom redu na partiska niža i viša rukovodstva. Bez jedne svestrane po-

233

moći u daljem izgrađivanju jedinstvenog metoda rada koji će odgovarati daljem procesu decentralizacije u pravilnom usmeravanju organizacije, u objašnjavanju naše politike, organizacije neće moći uspešno izvršiti svoj zadatak. Partiska rukovodstva ne smeju dozvoliti da se u našim organizacijama ili partiskim forumima gomilaju neraščišćene stvari po raznim pitanjima, jer smo u praksi videli da to ima ponekad i krupne političke posledice. Rukovodstva treba blagovremeno da pruže organizacijama potrebnu pomoć kako bi se osposobile za organizovan nastup u borbi za suzbijanje svih negativnih tendencija, za stalno poboljšavanje rada i izvršavanje zadataka . Usvajanjem Programa Saveza komunista mi ćemo dati u ruke komunista i svih radnih ljudi dokumenat na osnovu koga će moći izgrađivati jedinstvena gledanja i obezbeđivati jedinstvenu liniju u praktičnom radu .

IDEOLOŠKI RAD U SAVEZU KOMUNISTA Protekli period je značio i veliki zamah u političkom i idejnom životu zemlje . U sistemu i metodu ideološkog rada nastale su velike promene kao posledica razvitka rukovodeće uloge Saveza komunista. Idejno delovanje postalo je osnovica metoda rada Saveza komunista, pa prema tome i čitav ideološki rad u Savezu komunista doživeo je kvalitativne promene . U sistemu društvenog upravljanja svaki komunista, bilo da se nalazi u organima samoupravljanja ili negde drugde, doveden je u takav objektivni položaj da ako hoće da deluje kao komunista, da se bori za pravilna shvatanja, da bude nosilac idejne borbe, nužno mora da se idejno izgrađuje, da uči. Komunisti su u praksi shvatili da se negativne pojave i tendencije ne mogu jednostavno eliminisati, nego se treba protiv njih prvenstveno boriti političkim i idejnim sredstvima i kroz tu borbu obogaćivati idejni život društva. U takvim uslovima komunisti su mogli još bolje da shvate ulogu svesti radnih ljudi i da joj se obraćaju kao jednom od odlučujućih faktora u rešavanju mnogih protivrečnosti društva. Društvenim samoupravljanjem, borbom za nove odnose među ljudima, stvorile su se daleko povoljnije pretpostavke za stvaralačko usvajanje marksizma, a na osnovu toga je i porastao interes komunista za idejno uzdizanje, što se ispoljilo u razvijanju niza oblika toga rada i u bogaćenju njegove sadržine . U takvim uslo234

vima ideološki rad je još čvršće bio povezan sa praksom i izgradnjom socijalizma. U Izveštaju Centralnog komiteta dat je pregled aktivnosti Saveza komunista od Šestog kongresa do sada i u vezi sa ideološkim uzdizanjem članstva. Ja bih ovde hteo samo ukazati na neke zadatke. Pre svega, koja su to pitanja kojima članstvo Saveza komunista mora da ovlada . To su uglavnom pitanja na kojima smo i do sada radili i koja nam praksa nameće, a tu pre svega dolaze problemi prelaznog perioda, razvijanja socijalističke demokratije, odumiranja države, izučavanje dosadašnjih iskustava u borbi za socijalizam , izučavanje iskustava drugih radničkih pokreta, poznavanje savremenih ekonomskih i društvenih kretanja, izučavanje istorije Saveza komunista i tako dalje. Naša gledišta i naše ocene po ovim pitanjima, zasnovane na osnovnim principima marksizma date su u sažetom obliku i u Programu Saveza komunista. Prema tome polazna osnova za izučavanje ovih pitanja treba da bude Program. Program Saveza komunista mora postati svojina svakog našeg člana. Ustvari Program će poslužiti kao osnova celokupnog ideološkog rada. Svi postojeći programi u političkim školama, na kursevima i drugim oblicima ideološkog rada treba da budu usklađeni i dopunjeni ocenama koje su date u Programu . Na osnovu Programa biće moguće napraviti čitavi niz programa za izučavanje pojedinih pitanja ili pojedinih oblasti. Program će pretstavljati ogromni potsticaj za razvoj teoretskog rada, za dalje razrađivanje aktuelnih problema izgradnje socijalizma kod nas i u svetu. Diskusija u organizacijama o Nacrtu programa govori o velikom interesu našeg članstva za teoretska

pitanja. Program će takođe još više usmeriti interesovanje i delatnost naučnih radnika i instituta koji se bave obrađivanjem problema društvenih nauka na dalje izučavanje , analiziranje i uopštavanje naše prakse. On će dati potstreka svim radnicima na polju društvenih nauka da smelije odbacuju sve šeme, dogme i šablone i da, rukovodeći se stvaralačkom primenom marksizma, što pre savladaju zaostajanje razvitka društvenih nauka iza našeg društvenog razvitka. Pošto je Program Saveza komunista osnova naše buduće aktivnosti i borbe, članovi i organizacije Saveza komunista uz pomoć drugih društveno-političkih organizacija treba da tako organizuju idejno-politički rad da se sa Programom Saveza komunista upoznaju i svi naši radni ljudi angažovani u borbi za izgradnju socijali-

235

zma, jer su se oni kroz dosadašnju praksu deklarisali upravo za ovaj i ovakav Program. Jedan od razloga što je ideološki rad u proteklom periodu bio intenzivan, raznovrstan i po formama, jeste što su sreski centri postali nosioci i organizatori toga rada. Delimično su to bile i neke razvijenije opštine . U uslovima dalje decentralizacije sredstava i razvitka komuna mi moramo preduzeti niz mera koje bi doprinele što bržem osamostaljivanju rukovodstva u komuni i da bi i one postepeno postale organizatori i nosioci toga rada. Razume se, to osamostaljivanje pretpostavlja jednu stalnu i svestranu pomoć kako od strane sreskih tako i republičkih rukovodstava. U procesu intenzivnog ideološkog rada izrastale su raznovrsne forme. Razvitak Saveza komunista i naš društveni razvitak postepeno je prerastao jedne forme i uporedo sa tim izrasle su nove forme. U pogledu korišćenja ove ili one forme mi polazimo od toga da će sam razvitak i naše potrebe favorizirati jedne na račun drugih, a koristićemo sve one koje mogu doprineti podizanju svesti komunista i radnih ljudi. U poslednje vreme u praksi su se pokazale kao vrlo efikasne i korisne večernje političke škole organizovane u nizu sreskih centara. Zato će biti potrebno tim školama pokloniti još više pažnje u pogledu sređivanja programa, metoda rada i obezbeđenja kvalifikovanih predavača. Takođe bi organizacije i partiska rukovodstva trebalo da se još više angažuju i pomognu institucijama kao što su radnički i narodni univerziteti, razni klubovi i tribine, na kojima komunisti zajedno sa ostalim radnim ljudima podižu svoj idejno-politički nivo . Ustvari, društvo preuzima na sebe preko tih institucija veliki deo posla, koji su u ranijem periodu nosile na sebi isključivo organizacije Saveza komunista, pa prema tome mora se pružati takva pomoć koja će obezbediti kvalitetan rad tih institucija. Posebnu brigu moramo pokloniti individualnom radu komunista na izučavanju marksizma . Svaki dan raste broj članova Saveza komunista koji mogu individualno da rade i da se uzdižu . I umesto da stvaraju što povoljnije uslove za njihov individualni rad, organizacije ih često upućuju na takve oblike ideološkog rada koji ne odgovaraju ni njihovim željama ni njihovom ideološkom nivou. Nikakve forme (seminari, kursevi, škole i slično) ne mogu da zamene vrednost individualnog učenja . Jedna od mera za poboljšanje uslova za individualan rad, mislim da bi bila i stvaranje konsultativnih centara gde bi komunisti i ostali radni ljudi mogli da se posavetuju po svim pitanjima vezanim za njihovo ideološkopolitičko uzdizanje.

236

Program Saveza komunista poslužiće kao potsticaj individualnom radu komunista, jer na osnovu njega svaki pojedinac može daleko lakše da organizuje individualno izučavanje pojedinih pitanja. Ako mi pravilno konstatujemo da je vaspitni rad u poslednje dve-tri godine dobio mnogo u kvalitetu, mi ipak, obzirom na njegov značaj , ne možemo biti sasvim zadovoljni, naročito obzirom na ogromnu vaspitnu ulogu komunista i njihov osnovni zadatak da budu organizatori i rukovodeća snaga u izgradnji novih društvenih odnosa . Nama se, kao što sam rekao, u praksi često dešava da izvesne komuniste koji ne rade na svom idejnom uzdizanju ponese val malograđanske stihije . Mi ne smemo zaboraviti reči druga Tita „ da komunisti, članovi Saveza komunista ne smiju biti oni koji će se utopiti, nego moraju biti oni koji će pretopiti druge, moraju biti nosioci socijalističke misli , moraju biti esencija, srž onoga najpozitivnijeg ...“ (Aplauz.) Postepeno prenošenje organizovanja ideološkog rada na sreske i opštinske komitete, pa i osnovne organizacije, pokazalo se kao pravilno i korisno. Time se pored ostalog, razbio, umnogome, šablon i krutosti koje su se ispoljavale dok je bio pretežno organizovan i usmeravan iz republičkih centara. To ne znači da je svega toga nestalo. Kod mnogih organizacija, a pre svega kod onih koje nisu u stanju da koriste sve forme rada i da unesu više programske raznovrsnosti, da stvore širi krug predavača, i koje nisu shvatile mesto i značaj individualnog rada, bilo je dosta krutosti koje negativno utiču na razvijanje interesovanja i volje komunista za ideološko uzdizanje. Toga ima još, čak i u razvijenijim gradskim centrima. Uspešan ideološki rad može biti samo onaj koji je organizovan na bazi solidnog uvida u interesovanje i stvarne potrebe komunista a ne obratno da se interesovanje i potrebe komunista ukalupljuju u unapred isplanirane kurseve i programe. Svaki komunista najbolje oseća šta mu nedostaje, sa kakvim se idejnim problemima suočava u svom radu , a svrha ideološkog uzdizanja i jeste da ga osposobi za konktretnu idejnu i političku borbu . Inicijativu u ideološkom radu moguće je razviti samo ako zahtevi članstva budu nadopunjeni organizovanom pomoći u najrazvijenijim oblicima od strane rukovodstva. U uslovima kada ideološki rad pada pretežno na sreske i optšinske komitete, pa i na razvijenije osnovne organizacije, neobično je važna pomoć CK SKJ i republičkih rukovodstava. Potrebno bi bilo obezbediti više sistematizovane literature o po237

jedinim problemima i predmetima, bibliografske preglede literature, štampana bolja predavanja itd . Dosada takve organizovane pomoći nije dovoljno bilo. Uveren sam da je te pomoći bilo više i da smo se više unosili u to sa kakvim se pojavama komunisti i radni ljudi sretaju u svakodnevnom životu, da bi bilo daleko manje slabosti o kojima se govori u Pismu Izvršnog komiteta. Ta je pomoć utoliko nužnija jer sve organizacije i svi komiteti iz niza objektivnih razloga nisu u stanju da uspešno organiziju ideološko uzdizanje svog članstva. Nije dovoljno obezbediti dobre programe i literaturu . Mi smo, naprimer, prilično zapostavili pomoć sreskim i opštinskim aktivima predavača. Pomoć iz republičkih i sreskih centara mora biti svestrana, ona mora da se stalno povećava prenošenjem težišta vaspitnog rada na niža rukovodstva i osnovne organizacije .

ZADACI NA DALJEM ORGANIZACIONOM RAZVITKU I JAČANJU SAVEZA KOMUNISTA Savez komunista na kraju 1957 godine brojao je 755.066 članova. Ta brojnost izraz je ugleda i autoriteta koji Savez komunista uživa kod radnih ljudi . Ali karakter i snaga uticaja Saveza komunista ne izražava se samo u broju njegovih članova. Po osobinama koje treba da imaju njegovi članovi, po svojoj delatnosti, po načinu ostvarivanja rukovodeće uloge, Savez komunista ostaje kadrovska partija marksističkog tipa . A što se tiče načina rada, uvek smo polazili od toga da je mesto komunistima u masama, da zajedno sa radnim ljudima rešavaju sve probleme, da se tamo bore za utvrđenu liniju i da u skladu sa konkretnim uslovima obezbeđuju rukovodeću ulogu . (Aplauz.) I pored svoje brojnosti, prijem u Savez komunista zaostaje iza stvarnih mogućnosti njegovog političkog uticaja i raspoloženja radnih ljudi . Postoje svi uslovi da se broj našeg članstva stalno povećava, a da pritom ne slabimo postojeći kriterijum. Ako pogledamo analizu koja je data u izveštaju Centralnog komiteta u vezi sa prijemom novih članova u periodu između Sestog i Sedmog kongresa , onda ćemo videti da je i u tom periodu bilo faza jačeg priliva i odliva članstva, a naročito na selu. To je posledica niza objektivnih i subjektivnih razloga i to je bilo neizbežno za takav brzi i burni razvitak našeg društva. Međutim , u poslednje dve godine mi smo postigli ravnomeran razvitak Saveza komunista. Pored toga jedna od pozitivnih

238

karakteristika prijema jeste sve veća orijentacija na prijem radnika i seljaka-proizvođača . Ta orijentacija mora ubuduće da bude još izrazitija , jer je još uvek neadekvatan procenat radnika članova Saveza komunista broju radnika, a to je vrlo karakteristično upravo za neke razvijenije republike. Radnička klasa brže raste nego Savez komunista u njoj . Kada govorimo o prijemu radnika onda nije stvar u tome da se obezbedi zadovoljavajući procenat radnika . Mi njih primamo u Savez komunista da bi njihovim daljim uzdizanjem kao najsvesnijeg dela radničke klase omogućili radničkoj klasi da ostvaruje svoju istorisku misiju i da lakše obavlja svoju rukovodeću ulogu. Isto tako kada se orijentišemo na seljaka - proizvođača , onda to činimo jer nam je jasno da je to upravo onaj čovek na selu koji je najneposrednije uključen u praktičnu borbu za menjanje odnosa na selu, za razvijanje novih društvenih odnosa , jer je materijalno zainteresovan za razvitak socijalizma. Uporedo s tim, u Savez komunista primaće se i drugovi iz redova naše inteligencije koja je orijentisana na izgradnju socijalizma i koja sve više dolazi iz radničke sredine, iz sredine drugih trudbenika . Jedan od izraza ugleda Saveza komunista u redovima drugih društveno-političkih organizacija jeste predlaganje iz njihovih redova onih članova koji su se istakli svojim radom i aktivnošću za članove Saveza komunista, što pretstavlja i jednu novinu u prijemu novih članova. Izvesne slabosti koje su se ispoljile u politici prijema u nekim organizacijama, ispoljile su se i u politici kažnjavanja. Politika kažnjavanja u pojedinim organizacijama u prvim godinama posle Šestog kongresa prilično je zadržala administrativno-birokratsko obeležje . Osnovna je slabost što tu nije bilo dovoljno postepenosti, niti su se pravilno iskorišćavale sve druge disciplinske mere kao vaspitno sredstvo, nego se u većini slučajeva išlo odmah na isključenje. To svakako ne znači da Savez komunista nije trebalo osloboditi od izvesnog balasta , od onih nepopravljivih malograđanskih elemenata koji su došli u Savez komunista iz ličnih i karijerističkih pobuda , a ne iz revolucionarnih ubeđenja. U politici kažnjavanja postignut je, naročito u poslednje vreme, znatan napredak. Ali, ponegde ima još ozbiljnih grešaka, pre svega, preterivanja u jednom ili drugom pravcu : ne interveniše se partiski kad je to očigledno potrebno ili se pak oštro i šablonski interveniše čak i isključivanjem u mnogim

239

slučajevima kad to nije ni potrebno ni opravdano . Često u praksi ima površnog i sektaškog odnosa prilikom kažnjavanja , jer se organizacije ponekad rukovode formalističkim razlozima i ne unose se dovoljno u život ljudi , u njihove probleme i u njihovu stvarnu aktivnost koju nije uvek lako sagledati. Potreban je, pre svega, vaspitni rad sa ljudima, pa onda preduzimati disciplinske mere. Dozvolite, drugovi delegati, da se ovde ukratko osvrnem na jedan broj ljudi koji , doduše , nisu neki politički problem za naše društvo, ali s njima se ipak susreću naše organizacije na terenu. Kao što znate, u danima teške i surove borbe naših naroda našla se u redovima Saveza komunista i van njega šaka ljudi koja se zbog ličnih i karijerističkih interesa, a delimično i usled zbunjenosti i neverice u naše snage, uključila 1948 godine u Staljinovu kampanju protiv naše nezavisnosti i našeg puta u socijalizam i time izvršila najtežu izdaju prema našoj Partiji i našem narodu. U najtežim momentima Partija je nastojala da pomogne tim ljudima da shvate da su krenuli putem izdaje naše Revolucije, i da su postali bezvredno oruđe jedne čudovišne akcije koja je išla na to da iskoristi i njihove lične slabosti . Poznato je da se nije tada išlo na najoštrije mere prema njima, iako su u tim teškim danima doživeli opravdani prezir naših naroda, nego se nastojalo da se samo onemogući njihova kontrarevolucionarna delatnost. Time se, ustvari, činio pokušaj da im se u određenim uslovima pruži prilika da svojim radom, zalaganjem i držanjem shvate svoje zablude i uključe se u borbu naših radnih ljudi za izgradnju socijalizma . Polazeći od tih ljudskih i duboko humanih principa, oni su bili kažnjavani samo na društveno korisni rad . Poslednjih godina učinjeni su veliki napori da se svima njima omogući da prema njihovim stručnim kvalifikacijama dobiju zaposlenje, iako smo kod toga imali dosta teškoća, jer je trebalo savladati otpor i nepoverenje koje su radni ljudi ispoljavali prema njima. Velika većina pravilno je shvatila i iskoristila takav stav . Njima treba i dalje pomagati ne samo oko zaposlenja i rešavanja njihovih ličnih prbolema nego i da nađu u toku vremena svoje mesto u našoj socijalističkoj zajednici . Ono što oni mogu najviše da očekuju od naših radnih ljudi jeste, da im se pruži mogućnost da u svakodnevnom radu i životu pokažu da su lojalni prema soijalističkoj Jugoslaviji i socijalizmu uopšte. To je jedino pravilan i moguć put . Mnogi od njih će verovatno - idući tim putem - ponovo naći svoje mesto u SKJ. Međutim, ima pojedinaca, pot-

240

puno demoralisanih, koji nisu izabrali ovaj put, koji se drže po strani, rezervisano , pa čak i neprijateljski deluju , ne birajući više kome će se i kako staviti u službu . Oni kao da su zaboravili svoju izdajničku ulogu i postupke prema narodu i našoj socijalističkoj zemlji . Naši radni ljudi odlučno će se suprotstaviti svakoj delatnosti koja bi slabila jedinstvo naših redova i naše napore u izgradnji secijalizma, i neće dozvoliti da se bilo ko iskoristi kao oruđe ma kojih snaga i u bilo kakve socijalizmu tuđe ciljeve . (Aplauz.) Svako takvo nastojanje smatraće se neprijateljskim gestom prema našoj zemlji i našem slobodnom unutrašnjem socijalističkom razvitku . (Aplauz.) O radu aktiva komunista Sa daljim razvitkom našeg društva, izgrađivanjem našeg sistema, sa razvijanjem raznih oblika društvenog života, neminovno će se kao i dosad postavljati pitanje daljeg razvijanja pojedinih organizacionih formi Saveza komunista, izrastanja novih kao i potrebe stalnog studiranja tog problema. Elastično prilagođavanje formi društvenom razvitku izražava brigu Saveza komunista da se društveno-politička aktivnost svakog komuniste i svake organizacije što bolje prilagodi funkcionisanju našeg demokratskog razvitka . Posle Sestog kongresa preduzet je niz organizacionih mera: likvidiran je državno - partiski paralelizam , smanjen je partiski profesionalni aparat, donesena je odluka da se organizacije u administrativnim ustanovama rasformiraju i članstvo uključi u teritorijalne organizacije , što se nesumnjivo pokazalo vrlo korisno itd. U cilju prilagođavanja organizacionih formi u novim uslovima, na Šestom kongresu Statutom je predviđeno i stvaranje aktiva komunista. Usled neshvatanja značaja te forme od strane komiteta ona se počela koristiti tek posle Četvrtog plenuma i to ne svuda, iako je dala dobre rezultate i kao stalna i kao povremena forma. Mi ubuduće moramo daleko više koristiti ovu formu rada , jer je to upravo najpogodniji oblik preko koga ćemo najlakše moći da mobilišemo komuniste da bi pokrenuli izvesna pitanja, da bi usmerili rad pojedinih organizacija, da bi brže i obuhvatnije ujednačili izvesna gledanja, da bi doprineli potpunijem razjašnjavnju izvesnih problema i da b -- na taj način - uneli

16 VII Kongres SKJ

241

jedan bogatiji sadržaj rada u osnovne organizacije . Praksa je dosad pokazala da su se preko komunista okupljenih u aktivima unosila u osnovne organizacije mnogo jasnija gledanja i stavovi po raznim pitanjima. Komunistima koji rade u istim ili sličnim organima društvenog upravljanja daleko se veća i brža pomoć može pružiti preko aktiva, nego preko njihovih osnovnih organizacija. Takvom formom bi se unekoliko razbijali i izvesni zastareli oblici rada kakvi još postoje. Aktivi komunista mogu po sadržini rada da poprime različite oblike : savetovanja, kratkih seminara ili prosto diskusija po pojedinim pitanjima koje bi pomogle rukovodstvu da pravilnije i brže nađu rešenje tih pitanja. Preko aktiva komunista razvija se i daleko veći interes članova Saveza komunista za izvesna pitanja što ih potstiče na studiozniji rad i što se onda vrlo pozitivno reflektuje, kako na rad društvenih organa u kojima rade, tako i na rad organizacija Saveza komunista u kojima su povezani . Preko aktiva komunista mogu se daleko bolje iskoristiti uzdignutiji drugovi koji se nalaze u gradskim teritorijalnim organizacijama . Uz pomoć aktiva unosiće se i novi stil rada u osnovne organizacije, stvarna problematika sa područja tih organizacija, a time i bogatiji sadržaj rada .

O radu osnovnih organizacija U izveštaju Centralnog komiteta data je analiza rada i razvitka organizacija Saveza komunista : u preduzećima , na selu , ustanovama, univerzitetima, zatim teritorijalnih organizacija, kao i organizacija Saveza komunista u Jugoslovenskoj narodnoj armiji Hteo bih i ovde da se ukratko osvrnem na rad ovih organizacija, jer u njihovoj delatnosti, pored znatnog napretka i postignutih uspeha , ima još slabosti kako u pogledu metoda rada, tako i u pogledu unutarnjeg života, pa i sadržine rada. U praksi mnoge ove organizacije nisu još sasvim uspele da razviju svoj rad na ovakav način koji bi odgovarao našem društvenom razvitku . Nije bilo dovoljno nastojanja da se nađu pogodne organizacione forme rada, a rukovodstva im nisu baš u tome pružila dovoljnu pomoć. Aktive su, naprimer, do sada uglavnom stvarala rukovodstva, a takvom formom se organizacije nisu služile . Zar je malo problema danas na terenu jedne teritorijalne organizacije? Vrlo često se čuju opravdane primedbe naših gra-

242

dana, a to nedovoljno dolazi do izražaja u radu naših organizacija. Radi svega toga mnogi sastanci teritorijalnih organizacija su donekle formalistički i ponekad neinteresantni za mnoge komuniste. Otuda nisu retke pojave nediscipline u pogledu dolaženja na sastanke, što znači da je kod nekih komunista baš u ovim organizacijama oslabila odgovornost za svoj rad pred organizacijom . Prirodno je što su se organizacije u preduzećima, pa i druge brže snašle u radu nego teritorijalne, s obzirom na razvitak radničkih saveta, sadržajniji rad i drugo. Međutim, objektivni uslovi za bogatiji, sadržajniji rad sve više se stvaraju i na području teritorijalnih organizacija. Pored stanbene zajednice i velikog broja organa društvenog upravijanja postoji niz političkih i drugih društvenih organizacija gde komunisti treba, pre svega, aktivno politički da deluju . Kada taj demokratski mehanizam u praksi zaživi onda će svakako i teritorijalne organizacije organizaciono svoj rad lakše i bolje postaviti. Organizacije u preduzećima, pored rešavanja osnovnih problema (razvijanja organa društvenog upravljanja, razvijanja socijalističkih odnosa među radnim ljudima, povećanja produktivnosti rada itd.), trebalo bi da što više okrenu radnike prema problemima komune i raznim organizacijama na terenu gde žive. Trebalo bi im pomoći da još bolje shvate da se veliki deo njihovih interesa upravo rešava u komuni. I fabrički komiteti trebalo bi da znatno poboljšaju svoj rad. Oni su u dosadašnjem radu bili suviše okrenuti prema radu uprave preduzeća, a daleko manje prema kolektivu, prema radu organizacije Saveza komunista kao celine. Treba češće održavati sastanke čitave organizacije preduzeća i na taj način još više omogućiti svim komunistima da zajednički pretresu razne probleme. U radu osnovnih organizacija na selu potrebno je pružiti svestranu pomoć da bi se što pre osamostalile kao politički faktor i da bi što potpunije shvatile politiku socijalističkog preobražaja sela. Njih treba organizaciono još više učvrstiti i proširiti primanjem seljaka- proizvođača, mladih seljaka koji su nosioci borbe protiv zaostalosti i konzervativizma, a naročito onih koji se vraćaju iz naše Armije gde su nesumnjivo dobili izvesno političko obrazovanje. Većina naših učitelja postali su pravi društvenopolitički radnici i pokretači mnogih akcija na selu . Takvi ljudi treba da imaju i svoje mesto u Savezu komunista. Pored razvijanja socijalističkih odnosa mislim da je neobično važan zadatak komunista i rad na kulturnom podizanju

16*

243

sela, borba sa zaostalošću , konzervativizmom, lošim kulturnim izgledom sela i opštinskih centara, borba da se unese u selo radio, knjiga, štampa itd. Snažni elementi sitnosopstveničke proizvodnje na selu i kulturna i tehnička nerazvijenost su potencijalna osnova za razna zaostala shvatanja i antisocijalističke pojave . Ta zaostalost utiče i na razvitak našeg političkog sistema, usporava razvitak mehnizma socijalističke demokratije. Osnovna slabost organizacija u onim ustanovama gde one postoje jeste što su se zatvorile u sebe, što se ne unose dovoljno u probleme na terenu, što u njima nedostaje konstruktivne kritike kada se radi o radu i odnosima među ljudima. Komunisti na svome radnom mestu moraju da deluju kao društveno- politički radnici. Nije dovoljno ne ogrešiti se samo o propise i zakone, oni moraju da se bore za duh, a ne samo za slovo naših zakona i da kod ljudi izgrađuju nove moralne norme, novi mentalitet. Njihove dužnosti kao članova Saveza komunista ne iscrpljuju se radom u njihovoj ustanovi. Stvaranjem aktiva komunista iz sličnih ustanova (kao što su zdravstvene i druge) moglo bi se mnogo doprineti radu ovih organizacija . Što se tiče organizacija Saveza komunista na univerzitetima , one bi pored napora za stručnim i ideološko -političkim uzdizanjem studenata trebalo da se još više založe za blagovremeno završavanje studija , da naše društvo što pre dobije veći broj stručnjaka i to tako formiranih da se mogu u praksi neposredno uključiti u borbu za socijalizam. Uz pomoć drugih organizacija i društvenih organa na univerzitetu treba da se još više bore da nastava bude prožeta marksističkim naučnim shvatanjima . Treba još šire i odlučnije da razviju idejnu borbu protiv tudi negativnih uticaja, protiv svih pokušaja nametanja našim građanima ma kakvih shvatanja koja bi bila suprotna socijalističkom shvatanju društvenog razvitka i potrebama naše zemlje. One treba da doprinesu da se reforma univerziteta što pre u praksi ostvari. U izveštaju Centralnog komiteta dat je i opširan pregled rada organizacija Saveza komunista u našoj Narodnoj armiji . Fored drugih uspeha, jedna od pozitivnih strana toga rada jeste i veliki napredak u razvijanju političke aktivnosti oficira i vojnih službenika van Armije, što se vrlo korisno odrazilo na moralno-političko vaspitanje svih njenih pripadnika. U tom pravcu treba još više i elastičnije raditi da bi se, sem ostalog, u što većoj meri savladala jednostranost u razvijanju komunista " Armiji koja dolazi velikim delom zbog objektivnog položaja Armije kao zatvorene i centralizovane organizacije . Zbog toga

244

mnogi komunisti u Armiji ne mogu uvek u potpunosti da sagledaju objektivne teškoće i složenost procesa koji se odvijaju u našoj zemlji . Zato treba naći još pogodnije forme preko kojih bi se povezao čitav rad partiske organizacije u Armiji sa problemima na terenu, sa organizacijama i rukovodstvima na terenu . To je nužno i radi toga da bi se sa pripadnicima Armije , koji za vreme otsluženja svoga roka mogu dobiti solidno političko obrazovanje, podesio rad tako da oni što više mogu doprineti kad se vrate svojim kućama . Mada su postignuti veliki rezultati u ideološko-političkom uzdizanju pripadnika Armije mislim da bi trebalo taj rad još više prilagoditi potrebama našeg unutrašnjeg razvitka , učiniti ga konkretnim , i još više prilagoditi našim budućim zadacima na osnovu Programa Saveza komunista . Već sam napred naglasio da rad osnovnih organizacija

mnogo zavisi od toga kako ih usmeravaju opštinski i sreski komiteti i kakvu im pomoć pružaju . Neobično je važno na kakav način opštinski komiteti povezuju organizacije na svom terenu : da li putem prenošenja direktiva i zadataka na stari način ili putem prenošenja pozitivnih iskustava i ukazivanja kako treba da se radi. Mislim da takve pomoći nije bilo dovoljno, u prvom redu zato što je način održavanja kontakta sa organizacijama prilično zastareo. Umesto da se više koriste razni aktivi komunista, savetovanja i diskusije , sa određenim brojem drugova koji onda sami mogu pružati pomoć osnovnim organizacijama , još se zadržavaju stari oblici direktnog održavanja veze sa svakom organizacijom koja je onda obično retka i neefikasna. Sva ova pitanja govore da mi moramo ubuduće učiniti jedan ozbiljan napor da uporedo sa daljim uvlačenjem masa u samoupravljanje unesemo više sistema u rad svih organizacija i da nađemo što elastičnije organizacione forme , koje će omogućiti članovima Saveza komunista da se što bolje postave kao društvenopolitički radnici . O radu komiteta U proteklom periodu sreski i opštinski komiteti sve su više izrastali u samostalna politička rukovodstva i odigrali veliku ulogu u borbi za socijalističku demokratiju . Proces decentralizacije doveo je veliki broj uzdignutijih drugova u sreska i neka opštinska rukovodstva što je pozitivno uticalo na njihov rad .

245

Da bi sreska i postepeno opštinska rukovodstva u

novim

uslovima u potpunosti ispunila svoju ulogu, potrebno je preduzeti niz mera koje bi doprinele kako daljem izgrađivanju metoda rada tako i sve većem okretanju komiteta prema političkim problemima. Kod nekih komiteta još uvek se više oseća orijentacija prema određenim lokalnim privrednim pitanjima, nego prema problemima u životu ljudi. Potrebno je pre svega odlučno rasteretiti članove komiteta od niza nagomilanih funkcija i angažovati daleko veći broj sposobnih drugova oko komiteta, koji bi im pomogli u pružanju sistematske i redovne pomoći opštinskim komitetima i osnovnim organizacijama. Komiteti moraju da postave tako svoj rad da svaki njihov član deluje kao politički radnik. U dosadašnjoj praksi politički rad je uglavnom padao na sekretara komiteta i eventualno na još jednog ili dva druga, dok drugi članovi komiteta , obično zatrpani drugom problematikom, više nastupaju u komitetu kao pretstavnici sektora, a daleko manje kao politički radnici . Potrebno je stvoriti takva jezgra komiteta koja će biti u stanju da organizuju sistematski politički rad i političko rukovođenje na svom terenu . Komiteti moraju stalno da razvijaju metod svoga rada koji bi odgovarao novim uslovima koji se stvaraju sa daljom decentralizacijom sredstava. Dosada je rad mnogih komiteta bio prilično opterećen prakticizmom koji je gutao njihovu političku ulogu. U radu komiteta često nedostaju temeljitije analize pojedinih pitanja, a i mnogi problemi se ne razmatraju uvek iz aspekta uloge opštinskih komiteta, odnosno osnovnih organizacija u njihovom rešavanju . Iskustvo je isto tako pokazalo da je potrebno što češće održavati plenarne sastanke opštinskih i sreskih rukovodstava. Jedan od važnih zadataka jeste sve veće osamostaljivanje opštinskih komiteta i njihovo prilagođavanje nastalim društvenim promenama. Sa procesom osamostaljivanja komuna, sa jačanjem njihove materijalne baze, treba da uporedo raste i samostalnost u radu opštinskih komiteta . Tamo gde takve baze još nema, gde će morati da se pruža veća materijalna pomoć iz sreza pa i republike, prirodno je da će tamo biti potrebna stalnija i neposrednija pomoć sreskog komiteta iako to ne bi smelo da utiče na samostalnost i inicijativu opštinskih rukovodstava. Srez kao zajednica komuna u procesu njihovog osamostaljivanja postajaće sve više politički centar, politička spona između političkih rukovodstava komuna i republike.

246

Da bi što pre razvila rad komiteta u ovom procesu potrebna je redovna i daleko veća pomoć iz republičkih centara i to ne samo do komiteta nego sve do osnovnih organizacija. Pored toga, članovi komiteta trebalo bi da organizuju tako svoj rad da mogu ideološki da se dalje uzdižu . Jedna od slabosti u metodu rada mnogih komiteta jeste što nisu umeli da dovoljno angažuju sve one intelektualne snage koje se nalaze u srezovima i opštinama i koje bi mogle da pomognu komitetima u njihovom radu. U srezove i opštine svakodnevno pristiže znatan broj intelektualaca među kojima ima veliki broj i komunista koji mogu , ukoliko se pravilno prihvate, da uspešno deluju kao društveno- politički radnici. Upravo i to je jedan od razloga da su nam se neki stručnjaci - komunisti našli postrani od političkog rada i političke aktivnosti i da se u njihovom radu sve više ispoljavaju tehnokratske tendencije, umesto da se i kroz njihovu političku aktivnost pravilno spaja stručnost sa političkodruštvenim radom .

Drugovi delegati , U teškom i surovom Narodnooslobodilačkom ratu i velikoj Revoluciji koja je izvela narode Jugoslavije na put socijalizma stvorena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Sav naš unutrašnji razvitak i naša spoljna politika služili su i služe nezavisnosti i napretku naših naroda i našoj socijalističkoj zajednici koju smo sa toliko entuzijazma i žrtava stvarali. (Odobravanje.) Komunistačka partija , odnosno Savez komunista Jugoslavije, u svojoj slavnoj istoriji uvek se rukovodio najdubljim interesima radničke klase i radnog naroda i stajao na čelu borbe za savlađivanje raznih i često ogromnih teškoća koje su se isprečavale na putu našeg savremenog nacionalnog i socijalnog razvitka . Nisu mogli uspeti nikakvi pokušaji sa strane da se opravdana borba komunista Jugoslavije i naroda Jugoslavije za nezavisnost i socijalizam uništi ili skrene u nekom drugom pravcu. Mi smo verno išli tim putem i onda kada se, kao 1948 godine, od nas tražilo da uime takozvanih „ viših interesa" u suštini napustimo taj put, da se odreknemo svoje nezavisnosti i svog socijalističkog razvitka. Sa strane veoma odgovornih i uglednih rukovodilaca SSSR-a i nekih drugih istočnoevropskih zemalja izražavano je, u nizu slučajeva, priznanje i divljenje što smo uprkos teškim pritiscima staljinske i kominformovske politike uspeli da održimo i učvrstimo svoju nezavisnost i postignemo dalje 247

uspehe u socijalističkoj izgradnji naše zemlje , što je bio ujedno doprinos razvitku socijalizma uopšte . Međutim, sada opet sa raznih strana čujemo neke nama upućene i ne naročito skrivene aluzije o „ sedenju na dve stolice"... o „ ulagivanju i savijanju kičme pred imperijalistima radi njihove pokvarene robe" i slično. Govori se da samo zemlje socijalističkog lagera ne savijaju kičmu pred imperijalistima već vode samostalnu politiku , politiku mira, što bi trebalo da znači da Jugoslavija, kao socijalistička zemlja koja ne pripada lageru , vec samim tim savija kičmu pred imperijalistima, ne vodi samostalnu politiku, ne vodi politiku mira. Kako je to apsurdno ! (Dugotrajan aplauz .) Čitava borba naroda Jugoslavije pod rukovodstvom SKJ bila je antiin perijalistička. Sama socijalistička Jugoslavija je tvorevina upravo te borbe koju su jugoslovenski komunisti organizovali i kojom su rukovodili . (Burno odobravanje.) Nisu komunisti Jugoslavije ni narodi Jugoslavije koji su ih sledili , sedeli na dve stolice niti se prodavali fašizmu , niti su se mirili sa njim , kao što se nisu ni 1948 godine nikome prodavali (delegati ustaju, dugotrajno oplaudiraju i skandiraju : „ Heroj Tito! “, „ Tito-Partija !“, „ Tito—CK!“, „ Mi smo TitoviTito je naš!") pa ni onda kada se oružjem zveckalo na jugoslovenskim granicama , nego su uvek stajali na braniku osnovnih prava i interesa svoje zemlje, slobode, nezavisnosti i socijalističkog razvitka kakav odgovara jugoslovenskim i opštim savremenim uslovima, na braniku osnovnih principa slobodne i ravnopravne saradnje i internacionalne solidarnosti svih socijalističkih snaga u svetu. (Dugotrajni aplauz.) Meni se ipak čini da je nekima u interesu da brzo zaboravljaju neprijatne činjenice. Kada bi jugoslovenski komunisti bili tako savitljive kičme, oni bi je povili i 1948 pod tako snažnim pritiskom moćne propagandne mašine iz nekoliko zemalja i ne samo propagandne ! Uprkos tome, naša Partija i naši narodi niti su pogazili niti su prodavali svoje revolucionarne principe. (Odobravanje.) Naprotiv, mi smo trpeli udarce i s jedne i s druge strane, ali smo časno opravdali poverenje i izvršili dug prema svom narodu i prema socijalizmu uopšte. (Dugotrajno odobravanje. ) Zato ako ćemo već da govorimo o politici sedenja na dve stolice u odnosima među državama , praksa i dela pokazuju da socijalistička Jugoslavija nikad nije bila medu pristalicama takve politike, već joj se uvek suprotstavljala kao što će to i ubuduće činiti . (Dugotrajan aplauz. Svi delegati ustaju i skandiraju : „ Tito- CK!“ „Heroj

248

Tito!" i pevaju : „ Druže Tito, mi ti se kunemo... “, „ Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži...“) Može neko biti u zabludi što se tiče našeg jedinstva, ali to nikome ne daje pravo da se meša u unutrašnje stvari naše zem-lje uzdajući se večito u tobožnje nejedinstvo u Savezu komunista i njegovom rukovodstvu . Poučeni iskustvom iz prošlosti smatramo da više ne mogu biti dugog veka stari već diskvalifikovani metodi suprotstavljanja jednih ljudi drugima . Ostale su iza nas godine kada su nam sa svih strana lepili razne epitete , gatali o stepenu vernosti ovog ili onog komuniste. Komunista može da bude veran samo marksističko- lenjinističkom učenju o socijalizmu , svojoj radničkoj klasi i svome narodu, a to je onda, nesumnjivo, dovoljna garantija za orijentaciju u njegovom revolucionarnom radu. (Buran aplauz.) Zato su besmisleni svi propagandni potezi suprotstavljanja rukovodilaca jedne zemlje rukovodiocima druge zemlje, jer ono ne može služiti ničem drugom nego izazivanju uzajamnih sumnji i nepoverenja, što ne služi stvaranju prijateljstva i saradnje među narodima i komunističkim i radničkim partijama. Opet u poslednje vreme čujemo priče o neophodnosti borbe protiv revizionizma“ SKJ . Neki čak postavljaju to kao svoj glavni zadatak. (Smeh .) Ostavljajući postrani činjenicu o postojanju izvesnih razli-

čitih gledišta i stavova o nekim pitanjima teorije i prakse socijalizma, naš čovek se normalno pita kakva je to politika jedne zemlje koja sebi ne postavlja za glavni zadatak brigu o sopstvenom narodu, o socijalizmu u sopstvenoj zemlji (smeh ) i o njegovom pravilnom razvitku, nego kao svoj glavni zadatak postavlja da se, koristeći priliku , obračuna sa jugoslovenskim komunistima, mešajući se u unutrašnje stvari Jugoslavije . Poznato je da su članovi Saveza komunista, radni ljudi i narodi naše zemlje uvek bili na visini istoriskih zadataka i u oružanoj borbi i u mirnoj izgradnji svoje socijalističke zajednice. I jedino oni imaju pravo da odlučuju o svom unutrašnjem razvitku . (Drugotrajan aplauz.) Nažalost, iz ovoga se vidi da neki veoma odgovorni ljudi u našem susedstvu , umesto da izvuku iskustva iz prošlosti , ponovo koriste priliku i počinju da oštre stara zarđala oružja Kominforma (smeh), otvoreno obnavljaju odavno kompromitovane optužbe na račun jugoslovenskih komunista o njihovom otstupanju od principa marksizma- lenjinizma , služenju buržoaziji itd . , a u suštini ponovo prelaze na politiku pritiska na FNRJ, na njene socijalističke institucije i organizaciju . Mi u tome ne možemo 249

da vidimo drugo nego besmisleni i jalovi pokušaj da se izoluje SKJ. Mi najmanje želimo da u ovoj prilici govorimo o pojavama koje potsećaju na tu tešku prošlost i nismo očekivali da ćemo biti prinuđeni da to ni u ovolikoj meri učnimo na Sedmom kongresu SKJ. Isto tako, sada kao i ranije, mi smatramo da treba sa svoje strane i dalje da ulažemo sve napore da se preodolevaju ostaci te negativne prošlosti i da treba s poverenjem da gledamo u budućnost, u nadi da su i drugi u osnovi toga mišljenja i da su izvukli iskustva iz svega onoga što je bilo u prošlosti . (Dugotrajan aplauz.) Mi smo smatrali i smatramo, a dosadašnje iskustvo to potvrđuje, da razmimoilaženja ideološke prirode ne treba da utiču na prijateljski razvitak međudržavnih odnosa uopšte, a pogotovo među zemljama koje grade socijalizam . Izvesne prirodne i nužne razlike u praksi i gledištima partija socijalističkih zemalja ne treba da budu povod za sukobe i kvarenje odnosa među državama i komunističkim partijama, nego potsticaj za još bliže upoznavanje i izmenu iskustava. Samo se tako može, uopšte govoreći, ostvariti politika saradnje među narodima , čemu treba da služi kao primer i potstrek politika dobrovoljne i ravnopravne saradnje među komunističkim partijama i prijateljstvo među socijalističkim zemljama u njihovim zajedničkim naporima za obezbeđenje trajnog mira i progresa u svetu. Tako mi, jugoslovenski komunisti, gledamo na odnose koji treba da postoje između socijalističkih zemalja i radničkih partija. Zato se s pravom pitamo : šta se želi postići time što se naša praksa i naši stavovi po određenim pitanjima izgradnje socijalizma i međunarodnog radničkog pokreta prikazuju u krivom svetlu. Kome je potrebna izolacija Jugoslavije od radničkog pokreta drugih zemalja i žašto se kroz razne kanale proturaju neistine o Savezu komunista i pojedinim njegovim rukovodiocima. Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu . ( Odobravanje.) A niko nema pravo da svojim raznim kombinacijama nanosi štetu tom pokretu u čijim se rukama nalazi sudbina čovečanstva. (Aplauz.) Drugovi i drugarice, Ja sam, kao što vidite, govorio ne samo o našim pretstojećim zadacima nego i o izvesnim slabostima u radu . To, razume se, ni najmanje ne umanjuje značaj naših uspeha. Ono što je važno jeste da smo se u praksi uverili da smo na pravilnom putu 250

i da smo na tom putu postigli krupne rezultate s obzirom na uslove u kojima smo radili. Nama je jasno da nema na svetu ni sistema, ni pokreta, ni ljudi koji bi bili idealni, bez slabosti, a pogotovo to ne možemo tražiti od sistema koji se izgrađuje, koji se stabilizuje , i od ljudi koji krče nove puteve . Mi smo izvojevali odlučujuće pobede, stekli smo ogromno iskustvo. Sve postojeće slabosti lako ćemo savladati ako budemo i dalje jedinstveni kao što smo i dosad bili, ako budemo i dalje zadržali kritički odnos prema svom radu, i ako budemo svuda i uvek delovali kao revolucionari. (Burno odobravanje.) Zadaci koji stoje pred nama su vrlo složeni i teški, ali , naša perspektiva je svetla. Konture boljeg i srećnijeg života kome teži naša radnička klasa i ostali trudbenici već se jasno ocrtavaju . Socijalizam, socijalistički društveni odnosi , neposredna socijalistička demokratija postaju sve više konkretna stvarnost u našoj zemlji.

Boreći se dosledno za liniju daljeg razvitka koja će se formulisati i na ovom Kongresu i rukovodeći se stvaralačkom primenom marksizma, Savez komunista i naša zemlja imaće i ubuduće dostojno mesto u redovima snaga koje se bore za pobedu mira i socijalizma. (Dugotrajni i snažni aplauz. Svi prisutni delegati ustaju i skandiraju: „Tito-Partija!", „Tito-CK!")

PRETSEDAVAJUĆI , ĐURO SALAJ : Kongres će sada uime Unije stanovništva Kameruna pozdraviti pretstavnik Unije Ernest Ouandie. (Aplauz.)

ERNEST OUANDIE :

Druže Pretsedniče , Dragi prijatelji, Dozvolite mi da vam najpre prenesem izraze simpatije desetina hiljada Kamerunaca, koji su pred samovoljnim kolonizatorom bili prinuđeni da pređu u ilegalnost kako bi mogli da produže borbu, koja će nesumnjivo dovesti do ujedinjena i nezavisnosti njihove zemlje. Dozvolite mi takođe da u njihovo i svoje lično ime zahvalim jugoslovenskim prijateljima na pozivu i pruženoj moguć-

251

nosti da povodom VII Kongresa jugoslovenskim narodima i delegatima iz drugih zemalja kažemo nekoliko reči o stvarima za koje se kamerunski patrioti u vrlo teškim uslovima bore već čitav niz godina. Treba očekivati da potplaćena štampa, koja u svakoj inicijativi afričkih nacionalista vidi rezultat stranog mešanja , neće propustiti da na svoj način protumači naše prisustvo na ovom Kongresu. Ali, rezonovati na taj način znači slabo poznavati Afrikance i njihovu privrženost svom poreklu . Naše prisustvo na ovom zasedanju odraz je duhovnog stanja u kome se danas nalazi Afrika. Afrika je danas na dnevnom redu međunarodne politike . „ Poslednja šansa“, „ poslednja granica Evrope,, - evo izraza kojima kolonijalne sile i njihovi saveznici danas označavaju kontinent koji je toliko stradao od strane dominacije. Afrički narodi ne mare za izjave simpatija koje sve više dolaze iz Vašingtona, Pariza, Londona ili Brisla, jer dobro shvataju njihovo značenje. Proteran iz Azije, kolonijalizam veruje da će moći preživeti u Africi, koja je, to treba priznati, najvećim delom još porobljena. Uprkos tim izrazima simpatija, oni koji su zainteresovani na održavanju ugnjetačkog režima hoće da od Afričkog kontinenta naprave „ poslednju šansu “ i „ poslednju granicu “ kolonizacije i eksploatacije. Ako imperijalisti posle Port Saida još sumnjaju u odlučnost i sposobnost afričkog naroda za otporom, onda time pokazuju veliku političku kratkovidost. Afrika crnaca, Afrika rasne segregacije, Afrika prisilnog rada budi se u elanu nacionalne svesti . Njeno srce kuca ritmom našeg vremena, vremena satelita i osvajanja vasione. Otsad treba računati s Afrikom Samorija, Nžoe i Ben Bele. A takva Afrika se svakog dana sve više afirmiše. (Aplauz. ) ,,Opšti i ponovni štrajkovi u Senegalu , nerešive nesuglasice između skupštine i vladinog saveta u Visokoj Volti , krvavi incidenti koji označavaju oštru fazu stalnog konflikta u Srednjem Kongu, neredi u Dahomeju , ministarska kriza u Kamerunu", evo slike političkog previranja Afrike, koju daje bivši francuski ministar Luj Pol Ažula u „ Temoanje Kretjen “ od 7 marta 1958 godine. Nedavna konferencija koja je u glavnom gradu Gane okupila šefove afričkih država doprinela je nezavisnosti afričkih zemalja. Na kontinentu koji je u punom previranju, u Africi koja se preporada, posebnu pažnju svetskog javnog mnenja privlače dve zemlje : Alžir na Severu i Kamerun na Zapadu . Kamerun se nalazi u srcu Afrike . Zaprema površinu od 525 hiljada km² . Ima pet miliona stanovnika.

252

Šefovi obalne oblasti Kameruna zaključili su 12 jula 1884 ugovor sa carskom Nemačkom, kojim se ova obavezala da štiti Kamerun u toku 30 godina. Kada je 28 juna 1914 izbio Prvi svetski rat, istekla je važnost ovog ugovora o protektoratu . Tada Kamerun postaje pravno nezavisan . Ali tek onda on postaje poprište vojnih operacija između nemačkih trupa, na jednoj , i francusko- britanske vojske, na drugoj strani . Dve godine kasnije, 16 februara 1916, nemačke trupe su kapitulirale. U vreme kada je rat još besneo na drugim frontovima, Francuska i Velika Britanija bez poteškoća zauzimaju Kamerun. U početku one pokušavaju da njime upravljaju u formi kondominijuma . Ali bez uspeha. Zbog toga one rešavaju da podele zemlju : Francuska uzima 4 petine, Engleska ostalo. Četvrtog marta 1916 one zaključuju „ bratski “ sporazum kojim potvrđuju takvo stanje. Kada je na konferenciji u Versaju trebalo odrediti novi status bivših nemačkih teritorija, Francuska i Velika Britanija osnažile su svoj sporazum od 4 marta 1916 godine. Tada su izbile nesuglasice . Dok je pretsednik SAD Vilson podržavao princip internacionalizacije svih bivših nemačkih teritorija, pretstavnici Japana, Francuske i Velike Britanije tražili su jednostavno integraciju pomenutih teritorija u njihove kolonijalne imperije. Oni su to smatrali „ pravednom kompenzacijom“ za štetu koja im je naneta usled rata izazvanog od strane Nemaca. Iz ovih nesuglasica izrastao je režim mandata pod koji je Kamerun konačno stavljen Versajskim ugovorom od 28 juna 1919 godine. To je bio kompromis , koji, ovlašćujući sile mandatore da upravljaju zemljom, ipak nije otvarao vrata integraciji zemlje u kolonijalne imperije pomenutih sila. Mandatni režim je Kamerunu garantovao pravo na nezavisnost, ali nije pominjao ništa o odgovornostima mandatnih sila da zemlje pod starateljstvom usmeravaju u pravcu njihove nezavisnosti. Odmah posle Drugog svetskog rata Ujedinjene nacije , koje su zamenile Društvo naroda, posvećuju jedno poglavlje svoje Povelje bivšim mandatnim teritorijama , stvarajući na taj način sistem međunarodnog starateljstva . Izneti ciljevi u članu 76 Povelje svode se na sledeće : - učvrstiti mir i međunarodnu bezbednost ; -

potpomagati razvitak teritorija pod starateljstvom u pravcu njihovog osposobljavanja za samostalno upravljanje ili nezavisnost; potsticati poštovanje ljudskih prava i razvijati osećanje međuzavisnosti naroda sveta.

253

Na osnovu ovog važnog pravnog argumenta, sadržanog u međunarodnom statutsu svoje zemlje, kamerunski patrioti organizovali su 10 aprila 1948 godine široki pokret nacionalnog oslobođenja, Uniju stanovništva Kameruna, koja ima za cilj ujedinjenje i nezavisnost zemlje. Na veliko nezadovoljstvo francuskih kolonizatora narodni pokret za ostvarenje ovih legitimnih prava nije prestao da raste . U cilju zastrašivanja, oni su 25 maja 1955 izazvali nerede koji su koštali života hiljada Kamerunaca. Posle tih događaja jedan očevidac, koji ne bi mogao biti optužen zbog simpatija za nacionalni pokret Kamerunaca, ovako iznosi činjenice : „Atmosfera se zagrejava, naoružane trupe opkoljavaju mase ljudi . U gradskim četvrtima čuje se pucnjava. Dva aviona bacaju bombe. U bolnici ranjenici sa mecima u grudima, rukama i nogama. Jedan umire , drugi zapomaže, treći drhti . Trupe su pojačane, ali nigde se ne može videti strelac-domaćin. Nered se širi, puca se na sve strane, bez odgovornosti. Saobraćaj na železnici i drumovima je prekinut, prelazi na rekama su kontrolisani. Radio prenosi poruke jednima i ometa poruke drugih. Vrše se masovna hapšenja i pritisak za lažno optuživanje. Donose se preke presude, vrše noćne deportacije na sever. Saradnici kolonizatora sklanjaju se u zatvore od straha da ne budu poubijani. Raspisane su novčane premije za one koji odaju svoju braću , članove Unije. Hapšenja u svako doba, u kancelariji , u radionici , kod kuće , na ulici . Sudi se bez saslušanja." Autor pisma nastavlja : „ Zamračenje gradova omogućava paljenje glavnog sedišta nacionalnog pokreta . Rukovodioci Unije stanovništva se spasavaju . Izdaje se nalog za njihovo hapšenje. Mnogo zatvorenika umire pod udarcima i u mukama. Ruše se kuće i bašte banana, pale se sva dobra, a pre hapšenja naplaćuje se još i kazna od 12 hiljada franaka." Pisac se na kraju pita : „ Koliko mrtvih? Niko ne zna tačan broj . U svakom slučaju nekoliko hiljada beskućnika. Mnogo !" Takva je situacija u Kamerunu pod francuskim starateljstvom posle maja 1955 godine. Na osnovu dekreta od 13 jula iste godine raspuštena je Unija stanovništva. Više od hiljadu Kamerunaca našlo je smrt pod francuskim mecima za vreme insceniranih izbora u decembru 1956 godine. Situacija u Kamerunu pod britanskim starateljstvom takođe nije ružičasta. Pošto je najpre zauzela nazovi liberalan stav prema Uniji stanovništva, engleska vlada je u toku 1957 godine odbacila

254

masku. Najpre je bilo pokušaja zastrašivanja putem ubistva patriota. Pošto željeni efekat nije postignut, britanske vlasti su 31 maja 1957 godine naredile raspuštanje organizacija, što je na francuskoj strani učinjeno već dve godine ranije. Trinaest rukovodilaca ovih organizacija bilo je uhapšeno i proterano bez objašnjenja. Doduše. jedno tajno objašnjenje postoji : prelazeći preko odredaba Versajskog ugovora Velika Britanija je pod izgovorom „ administrativnih razloga“ u toku 1923 privremeno priključila zapadni Kamerun svojoj koloniji Nigeriji. Ona je sada radila na tome da osnaži ovu integraciju , ali je Narodna unija, koja je sa uspehom zastupala ideju ujedinjenja, pretstavljala ozbiljnu opasnost za ostvarenje ovog ciničnog plana. Sve ove mere represalija nisu umanjile borbenost Kamerunaca. Naprotiv, one su doprinele razvitku pokreta za ujedinjenje i nezavisnost u takvom razmeru da je pariski dnevnik „ Le Monde". u svom uvodniku od 27 januara 1957 godine pisao : „ Većina u Kamerunu traži nezavisnost." Ali umesto da vodi računa o ovoj većini, francuska vlada veruje da će moći sve rešiti snagom oružja . Na 21 zasedanju Starateljskog saveta njen pretstavnik je priznao da su dve vojne jedinice poslate kao pojačanje u Kamerun. A iz gorkog iskustva sa kolonijalnim režimom mi znamo kakva je stvarnost kada vlade same iznose određene podatke. Težina situacije u Kamerunu vidljiva je i iz ovih značajnih redaka objavljenih u jednom članku lista „ La Tribin de Nacion“ od 28 marta 1958 godine: „ Za kamerunske nacionaliste događaji u Severnoj Africi nemaju samo dobre strane. Ako alžirski rat slabi Francusku, on krije. od sveta da je novi ustanak u Kamerunu u toku. Bez ovog rata borba Unije stanovništva Kameruna protiv francuske okupacije zau-zimala bi dugo vremena pravo mesto u štampi . Davani su krupni na-slovi subverznom pokretu u Alžiru onda kada on još ni izdaleka nije imao obim sadašnjih ustanaka u Kamerunu ." Francuska greši kada misli da može da se osloni na svoju vojnu snagu i pomoć saveznika. Jer u Indokini, uprkos jakim vojnim i finansiskim sredstvima koje su joj dali na raspolaganje njeni saveznici, ona nije mogla da odoli Dien-Bien -Fu -u . Slična sudbina neizbežno očekuje i Alžir. Mi smo još jednom spremni da pregovaramo sa upravnim vlastima, ali to tek pošto ona ispuni sledeće uslove : 1 ) Poništenje dekreta od 13 jula 1955 i 31 maja 1957 godine o raspuštanju Unije stanovništva Kameruna i dveju drugih antikolonijalističkih organizacija ;

255 ,

2) potpuna amnestija za dela izvršena u maju 1955 godine ; 3) povratak političkih izgnanika ; 4) raspuštanje sadašnjih zakonodavnih skupština ; 5) sprovođenje opštih slobodnih izbora pod pokroviteljstvom OUN. Ako Francuska i Velika Britanija ne uzmu u razmatranje ove nove konkretne predloge i produže svoju politiku sile, onda će sadašnji narodni pokret prerasti u pravi rat onako kako su to rekli jugoslovenski patrioti 27 marta 1941 godine : „ Bolje u grob, nego biti rob ."

Dragi prijatelji, Na kraju , znajte da se Afrika, nezavisno od kolonijalizma protiv koga se bori, nalazi na rubu katastrofe ; ako mi svi blagovremeno ne mobilišemo svoje snage, Francuska, politički opasna, učiniće u Sahari pokušaj koji je u Hirošimi izazvao tolike žrtve i čega će se Japan dugo sećati. Vi koji ne štedite nikakve napore u cilju davanja podrške nemačkom, korejskom i vijetnamskom narodu u borbi koju oni vode za svoje ujedinjenje, znajte da se kamerunski patrioti bore za iste ciljeve . Od Alžira do Kameruna, od Konga do Ugande vodi se borba za nacionalnu nezavisnost. Svi oni koji vole slobodu pomoći će ove Afrikance da od svog kontinenta naprave granicu mira i napretka. (Aplauz.) Na kraju , dozvolite mi da uime Unije stanovništva Kameruna još jednom zaželim pun uspeh u radu VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije. (Dugotrajan aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , ĐURO SALAJ : Pročitaćemo pozdravne telegrame od Komunističke partije Japana, Komunističke partije Italije, Komunističke partije Švedske, Komunističke partije Indije. Od Komunističke partije Indije dobili smo poruku 19 marta i dopis od 19 aprila ; i poruka i dopis biće sada pročitani . Zatim telegram od Socijalističke partije Burme. Telegrame će pročitati drug Muhidin Begić.

256

MUHIDIN BEGIĆ : Telegram Komunističke partije Japana glasi : Tokio, 4 april 1958 godine

CENTRALNOM KOMITETU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD Dragi drugovi, Centralni komitet Komunističke partije Japana, uime svih članova Partije, šalje najsrdačnije i drugarske čestitke VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije. Mi smatramo da je za najveće žaljenje što je naša Partija jednom zauzela pogrešne stavove i odnos prema Savezu komunista Jugoslavije . Jedinstvo komunista svih zemalja je najvažniji faktor za uklanjanje opasnosti rata, za uspostavljanje trajnog mira i za snažan razvitak svetskog socijalističkog sistema. Mi očekujemo i verujemo da će vaš Kongres postići veliki uspeh i da će dalji napredak socijalističke izgradnje u Jugoslaviji učvrstiti međunarodnu solidarnost komunista i uspostaviti snažnu tvrđavu protiv agresivnog imperijalističkog bloka. Da živi napredak socijalističke izgradnje u Jugoslaviji ! Živela pobeda marksizma-lenjinizma i proleterski internacionalizam ! Da živi čvrsta solidarnost komunista Japana i Jugoslavije ! S bratskim pozdravima, Centralni komitet Komunističke partije Japana

Telegram Komunističke partije Italije glasi :

Rim, 21 april 1958 godine VII KONGRESU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Uime italijanskih komunista šaljemo VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije naše najbolje želje za uspešan rad za interese mira i socijalizma . Italijanski komunisti su u ovom momentu zauzeti velikom borbom kako bi na političkim izborima 25 maja pobedili reakcionarne italijanske snage, koje bi htele od naše države napraviti arsenal za američke atomske bombe i ponovo uspostaviti otvorenu klerikalnu diktaturu . 17 VII Kongres SKJ

257'

Svi Italijani koji su protiv rata podržavaju danas velike pobude za mir Sovjetskog Saveza i socijalističkih država. Sa velikim zadovoljstvom primili su jugoslovenski predlog protiv instalacija atomskih baza na jadranskim obalama. Pod voćstvom italijanskih komunista radnička klasa će još više pojačati borbu protiv imperijalizma i potstrekača rata kako bi oslobodili čovečanstvo tamne perspektive atomskog rata, boreći se za popuštanje međunarodne zategnutosti i za prijateljstvo između italijanskog i jugoslovenskog naroda. Želimo da se otklone nesuglasice koje još postoje između naše dve partije. Italijanski komunisti će produžiti s radom na saradnji i jedinstvu komunističkih partija, jedinstvu međunarodnog radničkog pokreta i jedinstvu svih snaga 1 koje se bore za mir, demokratiju i socijalizam. Centralni komitet Komunističke partije Italije

Telegram Komunističke partije Švedske glasi : 19 april 1958 godine

VII KONGRESU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD Dragi drugovi, Uime Komunističke partije Švedske šaljemo najtoplije , bratske pozdrave vašem Kongresu u nadi da će njegove odluke voditi ka novim pobedama u vašoj socijalističkoj izgradnji i okupljanju svih progresivnih snaga u borbi za narodnu demokratiju i socijalizam. Komunistička partija Švedske Centralni komitet (Hilding Hagberg) Poruka Komunističke partije Indije od 19 marta glasi : 19 mart 1958 godine CENTRALNOM KOMITETU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD Dragi drugovi, Mnogo vam zahvaljujemo na vašem ljubaznom pozivu da prisustvujemo VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije. 258

Međutim, žalimo što nam neće biti moguće da pošaljemo delegaciju na vaš Kongres zato što ćemo održavati svoj vanredni kongres od 6 do 13 aprila, a posle toga ćemo takođe biti prezaposleni za neko vreme . Šaljemo tople pozdrave uime naše Partije vašem Centralnom komitetu, delegatima okupljenim na vašem Kongresu i celom narodu Jugoslavije. Želimo vam uspeh u borbi za odbranu mira, izgradnju socijalizma i napredak radnog naroda Jugoslavije na svim poljima. Sa toplim pozdravima, Bratski vaš (Ajoy Ghosh) Generalni sekretar Komunističke partije Indije Telegram Komunističke partije Indije od 19 aprila glasi :

Nju Delhi, 19 april 1958 godine CENTRALNOM KOMITETU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD Pošto smo pregledali vaš Nacrt programa, naša Partija, izražavajući vam dobre želje, duboko se ne slaže sa vašom analizom i formulacijama o međunarodnoj situaciji . Smatramo da je potrebno i fer prema vama i nama da naš stav o tome pitanju saopštite delegatima zajedno s našom porukom od devetnaestog marta.

Ajoy Ghosh, Generalni sekretar Komunističke partije Indije Telegram Socijalističke partije Burme glasi : 10 april 1958 godine SAVEZU KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD Molimo vas da primite najsrdačnije pozdrave od Socijalističke partije Burme. Žalimo što nam nije moguće da budemo zajedno s vama u tom vrlo važnom momentu u istoriji socijalističkog pokreta Jugoslavije. Mi smo zaista srećni što smo radili zajedno na postizanju našeg zajedničkog cilja i očuvanja mira u svetu, od na-

17*

259

ših prvih kontakta za vreme teških dana socijalističkog razvitka posle rata, pokušavajući da smanjimo međunarodnu zategnutost I uspostavimo dobre međunarodne odnose zasnovane na principima jednakosti, pravde, samoodređenja i slobode čovečanstva . Mi verujemo da će vaš sadašnji Kongres otvoriti novu stranicu u istoriji socijalizma. Uvereni smo da će naša puna saradnja na svim područjima dovesti do krajnje pobede socijalizma.

Živeo socijalizam ! U Ba Swe, generalni sekretar (Prisutni delegati i gosti pozdravljaju čitanje telegrama KP Japana, KP Italije, KP Svedske, KP Burme dugotrajnim aplauzom.)

PRETSEDAVAJUĆI, ĐURO SALAJ : Prije nego što pređemo na slijedeću tačku dnevnog reda, predlažem da saslušamo Izvještaj Verifikacione komisije. Da li se slažete? ( Odobravanje.) Molim izvjestioca Verifikacione komisije da podnese izvještaj .

VIDA TOMŠIČ : Prema izvršenom pregledu punomoćja svih izabranih delegata za VII Kongres SKJ, Verifikaciona komisija je konstatovala da su izbori pravilno sprovedeni u svim organizacijama Saveza komunista Jugoslavije. Na osnovu odluke . Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije na svakih 450 članova SKJ, odnosno u opštinskim organizacijama i organizacijama u preduzećima na 350 članova izabran je jedan delegat. VII Kono U m organizacijama Saveza komunista izbori delegata za SKJ izvršeni su na osnovu odredaba Statuta SKJ. Na opštinskim konferencijama, na konferencijama organizacija u preduzećima i na diviziskim konferencijama JNA izabrano je 1.212 delegata, a na zajedničkim konferencijama više opštinskih organizacija 471 delegat, ili ukupno 1.683 delegata. Na Kongresu su zastupljene organizacije Saveza komunista svih republika i organizacija Saveza komunista Jugoslovenske narodne armije. „ mornin

260

U Srbiji je izabrano 697, u Hrvatskoj 342, u Sloveniji 112, u Bosni i Hercegovini 196, u Makedoniji 106, u Crnoj Gori 57 i u organizacijama JNA 173 delegata. Članova CK SKJ i Revizione komisije kojima je Kongres priznao prava delegata ima 124, od kojih je jedan član Revizione komisije biran istovremeno i za delegata . Tako imamo ukupno 1.806 delegata sa odlučujućim pravom glasa. Od ukupno 1.806 delegata radnika je 690 , seljaka 180, inženjera, tehničara, prosvetnih i kulturnih radnika 109 , ostalih intelektualaca i službenika 643, oficira JNA 175 i ostalih 9. Žena delegata na VII Kongresu SKJ ima 198 ili 10,96%. Od ukupnog broja delegata VII Kongresa primljeno je u Sa, vez komunista:

do rata u toku rata posle rata

453 1.018 335

Prosečan staž delegata u Savezu komunista iznosi 15 godina, 10 meseci i 5 dana. Na Kongresu nije prisutno iz opravdanih razloga 11 delegata (bolesnih 8, na službenoj dužnosti u inostranstvu 3). Prema tome, na VII Kongresu SKJ prisustvuje ukupno 1.795 delegata. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, ĐURO SALAJ :

Da li neko želi riječ u vezi s Izvještajem Verifikacione komisije? (Niko se ne javlja.) Da li se prima Izvještaj Verifikacione komisije? (Aplauz.) Konstatujem da je primljen Izvještaj Verifikacione komisije i da Kongres može punovažno da radi. Drugovi i drugarice, Prelazimo na treću tačku dnevnog reda :

Izvještaj Centralne revizione komisije. Pošto je Izvještaj Centralne revizione komisije već ranije podeljen delegatima, predlažem da se ovdje ne čita. (Odobravanje.)

261

IZVEŠTAJ

CENTRALNE REVIZIONE KOMISIJE VII KONGRESU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Centralna reviziona komisija podnosi izveštaj o stanju imovine Saveza komunista Jugoslavije i o finansiskom poslovanju Centralnog komiteta SKJ za period od VI do VII Kongresa, tačnije od 1 jula 1952 do 31 decembra 1957 godine. Svaki organ Saveza komunista Jugoslavije finansirao se na osnovu sopstvenog budžeta. Raspodela budžetskih prihoda vršila se na osnovu stvarnih budžetskih potreba. Komiteti koji nisu pokrivali budžetske potrebe sopstvenim prihodima od članarine, dobivali su dotacije od viših komiteta za uravnoteženje budžeta, a oni koji su imali višak prihoda, uplaćivali su taj višak u budžete viših rukovodstava. Postoji potpuna evidencija finansiskog poslovanja od opštinskih komiteta do Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Za 1952 ( II polugodište), 1953, 1954, 1955, 1956 i 1957 godinu , prema završnim računima svi prihodi su iznosili 5,026.793.184 dinara, a svi rashodi 4,831.428.706 dinara, što znači da je u ovom periodu ostvaren višak prihoda u iznosu od 195,364.478 dinara. Prihodi Saveza komunista Jugoslavije ostvareni su : 1) od članarine 2) od raznih prihoda

4,622.299.656 dinara i 404,493.528 dinara

Članarina je po godinama ostvarena ovako : za za za za za za

1952 (II polugodište) 1953 1954 1955 1956 1957

419,167.629 894,991.963 1,074.414.649 600,532.285 672,040.119 961,153.011

dinara dinara dinara dinara dinara dinara

Do smanjenja prihoda od članarine u 1955 godini došlo je usled smanjenja stope članarine po odluci Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije krajem 1954 godine.

Ovim smanjenjem smanjeni su prihodi za 44% . Međutim , povećanje prihoda od članarine u 1956 godini, a naročito u 1957 godini, došlo je usled porasta broja članova Saveza komunista i povećanja članarine usled povećanja plata.

262

Iznos od 404,493.528 dinara označen kao „razni prihodi" ostvaren je od dobrovoljnih priloga u novcu, poklonjenih obveznica I i II narodnog zajma i kamata na izdvojena finansiska sredstva uložena kod banke. Ukupni rashodi za ovaj period u iznosu od 4,831.428.706 dinara ostvareni su : 1) na lične rashode 2) na materijalne rashode

2,356.616.400 dinara 2,474.812.306 dinara

Po godinama lični rashodi su bili : za za za za za za

1952 (II polugodište) 1953 · 1954 1955 1956 1957

378,583,994 466,393.095 337,490.128 288,716.788 374,398.102 511,034.293

dinara dinara dinara dinara dinara dinara

Od 1952 do 1956 godine broj profesionalnih političkih radnika i službenika na plati u Savezu komunista Jugoslavije smanjivao se, što je uticalo na smanjenje rashoda za lične izdatke. Porast ličnih izdataka u poslednje dve godine, a naročito u 1957 godini , posledica je manjim delom povećanja broja plaćenog osoblja, a većim delom povećanja plata i doprinosa na plate. Broj profesionalnih partiskih radnika, službenika i pomoćnog tehničkog osoblja na budžetima Saveza komunista iznosio je : 5.156 koncem 1952 godine 2.579 a koncem 1957 godine I za materijalne rashode karakteristično je da su se u ovom periodu smanjivali u skladu sa smanjivanjem partiskog aparata. Materijalni rashodi odnosili su se uglavnom na troškove održavanja kongresa, konferencija i savetovanja, kurseva i seminara, na izdatke oko prikupljanja i obrade istoriskih dokumenata, na proširenje međunarodnih veza, na izradu novih partiskih knjižica, na obradu statističkih podataka i druge operativne izdatke. Za vreme od 1.VII.1952 do 31.XII.1957 godine na teret budžeta Saveza komunista Jugoslavije utrošeno je na investicione izdatke 197,379.861 dinara. Ova sredstva utrošena su uglavnom za nabavkų raznog kancelariskog inventara, popunu biblioteka, nabavku telefonskih instalacija i motornih vozila.

263

-1.V

Centralna reviziona komisija pregledom svih dokumenata, knjiga i završnih računa, ustanovila je da ukupna vrednost imovine Saveza komunista" na dan 31 decembra 1957 godine iznosi 3,240.827.514 dinara i da je ova imovina nastala iz vlastitih sredstava u periodu od 1954 godine do danas. Od ove imovine na finansiska sredstva otpada iznos od 1,880.297.459 dinara i ona se nalaze kao gotovina u banci, u blagajnama organizacija i obveznicama II narodnog zajma. Na osnovna sredstva otpada iznos od 1,360.530.055 dinara, koji čini vrednost upravnih zgrada, kancelariskog inventara, biblioteka i motornih vozila, telefonskih instalacija i slično. U gornjoj sumi sadržan je iznos od 877,123.577 dinara, kao povećana vrednost u proceni pokretne i nepokretne imovine Saveza komunista Jugoslavije Tu ovom periodu . Centralna reviziona komisija vršila je redovno pregled dokumenata o materijalno finansiskom poslovanju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i konstatuje da je materijalno finansisko poslovanje Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije bilo dobro i uredno vođeno i da je bilo u skladu sa potrebama Saveza komunista Jugoslavije. Centralna reviziona komisija pregledala je i izveštaje o materijalno finansiskom poslovanju , koje šalju centralni komiteti republika i izveštaje republičkih revizionih komisija i ustanovila , da je materijalno finansisko poslovanje u centralnim komitetima republika bilo dobro i da se znatno poboljšalo i sredilo finansisko poslovanje i u sreskim i opštinskim komitetima. Ono se obavljalo prema propisima i uputstvima koje je dao Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Iako je u celini materijalno finansisko poslovanje u Savezu komunista Jugoslavije dobro vođeno, to ipak ne znači da se ono ne može još više unaprediti . U tom pogledu treba istaći naročito potrebu da se još više unapredi rad na prikupljanju članarine, da se pri tome striktno pridržava uputstava Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, da se izbegne svako nepropisno zadržavanje novca u blagajnama nižih rukovodstava, što ponekad ometa redovno poslovanje i da na tim i drugim pitanjima opštinske i sreske revizione komisije budu aktivnije, jer je njihova aktivnost sa stanovišta evidencije i kontrole vrlo važna. Ima komiteta koji nisu uvek vodili dovoljno brige o štednji. Iako je suma za finansiranje rukovodstava srazmerno mala, većom · štednjom i smanjenjem svih nepotrebnih izdataka postigli bi još bolje rezultate.

264

Smatramo da bi bilo neophodno da republičke revizione komisije kao i do sada pružaju pomoć sreskim revizionim komisijama, (kako radi izmene iskustava, tako i radi održavanja potrebne aktivnosti u njihovom radu. Dosadašnji rad revizionih komisija u Savezu komunista Jugoslavije pokazao je da su one u znatnoj meri pomogle u otklanjanju postojećih slabosti u materijalno finansiskom poslovanju. Treba raditi na tome da Centralna reviziona komisija i druge revizione komisije još više unaprede svoj rad i obezbede da se materijalno finansisko poslovanje Saveza komunista Jugoslavije u potpunosti obavlja prema postojećim propisima i saglasno potrebama organizacija.

1 marta 1958 god. Beograd

Centralna reviziona komisija

PRETSEDAVAJUĆI, ĐURO SALAJ : Otvaram diskusiju u vezi s Izvještajem Centralne revizione komisije. Da li neko želi riječ? (Niko se ne javlja. ) Ne želi. Stavljam Izvještaj Centralne revizione komisije na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi.) Ima li ko protiv? (Niko se ne javlja .) Nema. Konstatujem da je Kongres usvojio Izvještaj Centralne revizione komisije. Drugovi i drugarice, Predlažem da se donese Poslovnik o radu VII Kongresa. Slažete li se sa prijedlogom? (Odobravanje.) Prijedlog poslovnika koji ću ovdje pročitati, već je ranije podijeljen delegatima. (Ne treba čitati. ) Da li neko ima primjedbu na Prijedlog poslovnika? (Za reč se javio drug Krste Crvenkovski.)

KRSTE CRVENKOVSKI : Druga tačka Poslovnika ne odgovara predlogu druga Tita da članovi Centralnog komiteta i članovi Centralne revizione komisije ne mogu rešavati po Izveštaju Centralnog komiteta ; međutim ovde stoji : „Na Kongresu učestvuju sa odlučujućim glasom po svim pitanjima izabrani delegati kao i članovi Centralnog komiteta i Centralne revizione komisije." 265

PRETSEDAVAJUĆI, ĐURO SALAJ : Slaže li se Kongres s ovom ispravkom? (Slaže se jednoglasno.) Ima li još primjedaba? (Nema.) Stavljam Prijedlog poslovnika Kongresa na glasanje . Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.) Ima li ko protiv? (Nema.) Objavljujem da je Prijedlog poslovnika usvojen.

Drugovi i drugarice, Da bi se uspješnije i temeljitije pretresla osnovna politička i idejna pitanja našeg unutrašnjeg razvitka, posebno Saveza komunista, kao i međunarodna pitanja, i da bi što veći broj delegata mogao da učestvuje u diskusiji o njima, predlažem Kongresu, uime Radnog pretsjedništva, da se obrazuju tri komisije : 1. Komisija za pitanja društveno- političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života. 2. Komisija za političko-organizacioni i idejni rad Saveza komunista. 3. Komisija za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta. Drugovi i drugarice, Pošto ste dobili pismeni Prijedlog odluke o radu VII Kongresa u komisijama, predlažem da se on ovdje ne čita i otvaram diskusiju .

PREDLOG ODLUKE O RADU VII KONGRESA SKJ U KOMISIJAMA Radi svestranijeg razmatranja svih pitanja koja su na dnevnom redu Kongresa i radi šireg učešća delegata u njihovom pretresanju, Kongres, pored rada u plenarnim sednicama, radi u sledećim kongresnim komisijama: 1. Komisija za pitanja društveno- političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života. 2. Komisija za političko-organizacioni i ideološki rad Saveza komunista. 3. Komisija za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta. Komisije rade na osnovu Izveštaja CK SKJ, referata podnetih Kongresu, Nacrta programa i Predloga izmena i dopuna Statuta i razmatraju pitanja koja spadaju u delokrug rada pojedinih komisija. 266

Po završenoj diskusiji, svaka komisija sastavlja svoj izveštaj i podnosi ga Kongresu na plenarnom zasedanju. U svaku komisiju Kongres bira od 50 - 80 delegata. Svi ostali delegati mogu , prema svom nahođenju , da učestvuju u radu pojedinih komisija. Svaka komisija bira na prvoj sednici pretsednika, sekretara i njihove zamenike. Komisije mogu doneti svoje poslovnike, a ako ih ne donesu pridržavaće se odredaba Poslovnika o radu VII Kongresa. Pretsedništvo Kongresa određuje mesto i vreme rada ovih komisija.

PRETSEDAVAJUĆI , ĐURO SALAJ : Zeli li ko riječ ?(Niko se ne javlja.) Stavljam Prijedlog odluke o radu VII Kongresa u ' komisijama na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.). Ima li ko protiv? (Nema.) Konstatujem da je Kongres usvojio Odluku o radu VII Konresa u komisijama. Dozvolite mi da uime Radnog pretsjedništva predložim sastav pojedinih komisija. U Komisiju za pitanja društveno- političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života , predlažu se slijedeći drugovi : 1. Aleksovski Kiro, delegat iz Prilepa 2. Avbej Viktor 3. Bajković Filip, delegat iz Nikšića 4. Bašić Rade, delegat iz Prijedora 5. Brajkovski Filip, delegat iz Tetova 6. Buković Ivan, delegat iz Vinkovaca 7. Bulatović Branko, delegat iz Kolašina 8. Casi Josip 9. Cetinić Marin, delegat iz Dubrovnika 10. Cvetić Bosa, delegat iz Kruševca 11. Čolaković Rodoljub 12. 13. 14. 15. 16.

Dapčević Savka, delegat iz Zagreba Dermastija Marijan, delegat iz Zagreba Doronjski Stevan Duganova Vaska, delegat iz Bitolja Mladenović Tanasije, delegat iz Smedereva

267

..

17. Fadil Hodža, član Revizione komisije SKJ 18. Gligorov Kiro, delegat iz Štipa 19. Grbić Čedo, delegat iz Virovitice 20. Hamović Rade, delegat organizacije Saveza komunista JNA 21. Humo Avdo 22. Jagodić Maca, delegat iz Kragujevca 23. Janković Blažo, delegat organizacije Saveza komunista JNA 24. Jerkić Ivo , delegat iz Mostara 25. Jojkić Đurica, delegat iz Beograda 26. Jurjević Ante, delegat iz Splita 27. Kapetanović Hajro, član Revizione komisije SKJ 28. Karabegović Osman 29. Karaivanov Ivan 30. Kavčič Stane 31. Komar Slavko 32 Komatina Radomir, delegat iz Ivangrada 33. Kosovac Dragutin , delegat iz Sarajeva 34. Kovačević Dušanka, član Revizione komisije SKJ 35. Kovačević Vjera, delegat iz Grahova 36. Krajačić Ivan 37. Krivic Vlado 38. Kufrin Milka, delegat iz Karlovca 39. Kukoč Ivo, delegat organizacije Saveza komunista JNA 40. Kuprešanin Milan, delegat organizacije Saveza komunista JNA 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58.

268

Lacković Mirko, delegat iz Vinkovaca Leković Voja Lukić Vojkan, delegat iz Šapca Maglajlić Šefket Marković Moma Materić Ilija, delegat iz Zenice Minić Milka, delegat iz Čačka Minić Miloš Mirković Iko, delegat iz Titograda Mitevski Metodije, delegat iz Štipa Morača Milutin , delegat organizacije Saveza komunista JNA Nikolić Vcja, delegat organizacije Saveza komunista JNA Novaković Grujo , član Revizione komisije SKJ Olbina Dane, delegat iz Sarajeva Pajković Đoka Pantić Milan, delegat iz Brčkog Penezić Slobodan Popit Franc, delegat iz Kranja

59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78.

Raos Ante, delegat iz Makarske Redžepagić Mustafa, delegat iz Plava Romac Paško Rudolf Janko, član Revizione komisije SKJ Sekić Dušan, delegat iz Sombora Sekulić Nikola Simonić Franček, delegat iz Celja Skenđić Vajo, delegat iz Siska Stamenković Dragi Šarac Spasoje, delegat iz Žabljaka Sentjurc Lidija Svabić Mihajlo Taki Hamid, delegat iz Kumanova Tepavac Ilija, delegat iz Sombora Tikvicki Geza, delegat iz Subotice Todorović Mijalko Tudžarov Vasil, delegat iz Stipa Vrabič Olga, delegat iz Celja Vujović Luka, delegat iz Pljevlja Zanko Miloš, delegat iz Splita

Ima li ko drugi prijedlog? (Nema.) Da li se Kongres slaže sa prijedlogom? (Svi se slažu.) Konstatujem da je prijedlog usvojen. Drugovi i drugarice, Uime Radnog pretsjedništva prvi sastanak Komisije za pitanja političko- društvenog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života otvoriće drug Mijalko Todorović. Ova Komisija zasjedaće u ovoj sali. Drugovi i drugarice, U Komisiju za političko-organizacioni i idejni rad Saveza komunista predlažu se uime Radnog pretsjedništva slijedeći drugovi: 1. Alfirević Petar, delegat iz Splita 2. Aksić Stanoje, delegat iz Prištine 3. Antunović Rista 4. Apih Milan, delegat iz Maribora 5. Babović Spasenija 6. Berus Anka 7. Biber Antun 269

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 2 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. + 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 270

Bilanović Danilo, delegat iz Mostara Bijedić Džemal, delegat iz Mostara Borisavljević Rade, delegat iz Kraljeva Božičević Ivan Brkić Hasan Brkić Zvonko Bulajić Krsto, delegat iz Nikšića Crvenkovski Krste Cvijetić Nikola, delegat iz Sarajeva Culafić Dobrosav, delegat iz Andrijevice Danilović Uglješa Dizdarević Nijaz Došen Ilija Dragašević Vuko, delegat iz Pljevlja Družić Ivo, delegat iz Šibenika Frntić Beška , delegat iz Čakovca Galeb Rade, delegat iz Zenice Gažević Nikola, delegat organizacije Saveza komunista JNA Golubović Milovan, delegat iz Pljevlja Goršić Milko, delegat iz Maribora Hadživasilev Mito, delegat iz Skoplja Jakopič Albert, delegat iz Kopra Jureković Stjepan, delegat iz Krapine Jurinčić Niko Kapor Momir, delegat iz Banja Luke Kimovec Franc, delegat iz Trbovlja Kolomonos Žamila, delegat iz Bitolja Kovačić Fedor, delegat iz Celja Kreačić Otmar Kurtović Todo, delegat iz Sarajeva Lah Avguštin, delegat iz Ljubljane Lazović Branko, delegat iz Titograda Lončarević Đuro, delegat organizacije Saveza komunista JNA Marjanović Jovan, delegat iz Dervente Marković Dragoslav, delegat iz Beograda Mićunović Vukašin, delegat sa Cetinja Mijatović Cvijetin Mihajlović Rista, delegat iz Valjeva Mitrović Milorad, delegat iz Kragujevca Mugoša Dušan , delegat iz Kosovske Mitrovice Mujkić Asim, delegat iz Brčkog Nad Joška, delegat iz Bačke Topole

50. 51. 52. 53. 54.

Nikolovski Goge, delegat iz Bitolja Novak Franc, delegat iz Mostara Osolnik Mara, delegat iz Novog Mesta Pantović Radovan, delegat iz Niša Petrović Dušan-Sane

55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71.

Minderović Čedomir, delegat iz Beograda Popivoda Krsto Popović Mirko, delegat iz Titovog Užica Popovski Elisije, delegat iz Tetova Puklek Stjepan, delegat iz Zagreba Radosavljević Dobrivoje Radovanović Milija, delegat iz Niša Rački Nikola, delegat iz Rijeke Rikanović Ilija, delegat iz Osijeka Stambolić Petar Stamenkov Joco, delegat iz Štipa Smilevski Vidoje Stijačić Radovan, delegat iz Tuzle Stojanović Brana, delegat iz Požarevca Stojnić Velimir Sapkar Risto, delegat iz Ohrida Siljegović Boško, delegat organizacije Saveza komunista JNA

72. Spiljak Mika 73. Tahiri Čamuran, delegat iz Stipa 74. Tomšič Vida 75. 76. 77. 78. 79. 80.

Tripalo Mika, delegat iz Zagreba Vojvodić Todor, delegat iz Ivangrada Vukasović Milan, delegat iz Hercegnovog Zeković Veljko Ziherl Boris Zorić Milorad , delegat iz Gradaca

Ima li ko drugi prijedlog ? (Nema.) Da li se Kongres slaže sa ovim prijedlogom ? (Svi se slažu.) Konstatujem da je prijedlog usvojen. Drugovi i drugarice, Uime Radnog pretsjedništva prvi sastanak Komisije za političko-organizacioni i idejni rad Saveza komunista otvoriće drug Petar Stambolić . Komisija će zasjedati u velikoj dvorani hotela „ Union “ .

271

Drugovi i drugarice, U Komisiju za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta, predlažu se slijedeći drugovi : 1. Ajtić Predrag, delegat iz Prištine 2. Bakić Mitar 3. Bebler Aleš 4. Biljanović Voja, delegat sa Cetinja 5. Bjelajac Stojan, delegat iz Prijedora 6. Blagojević Dušan, delegat iz Beograda 7. Brejc Tomo 8. Borčić Čedo, delegat iz Siska 9. Brilej Jože, delegat iz Kranja 10. Čalić Dušan, delegat iz Daruvara 11. Deleon Ašer, delegat iz Beograda 12. Drulović Milojko, delegat iz Beograda 13. Dugonjić Rato 14. Đuranović Veselin, delegat iz Titograda 15. Đurđević Čeda, delegat iz Svetozareva 16. Gretić Ivica, delegat iz Varaždina 17. Ivanović Dragiša, delegat iz Beograda 18. Iveković Stjepan, delegat iz Krapine 19. Jakšić Pavle, delegat organizacije Saveza komunista JNA 20. Jovanović Lidija, delegat iz Titograda 21. Kladarin Đuro , delegat iz Pule 22. Kovačević Nikola 23. Krajger Sergej 24. Ledinek Miloš, delegat iz Maribora 25. Ljuić Velibor, delegat iz Prijepolja 26. Magašić Anica, delegat iz Zagreba 27. Maneva Ljiljana , delegat iz Skoplja 28. Manola Srećko, delegat organizacije Saveza komunista JNA 29. Marković Nemanja, delegat iz Kragujevca 30. Miljković Mita, delegat iz Peći 31. Mojsov Lazar, delegat iz Skoplja 32. Mrazović Karlo 33. Nad Kosta 34. Neoričić Milijan 35. Nimani Džavid 36. Oreščanin Bogdan, delegat organizacije Saveza komunista JNA 37. Papić Radovan 38. Pavlović Bora, delegat iz Beograda

272

39. Perović Puniša 40. Petrović Slavoljub, delegat iz Niša 41. Popović Dušan, delegat iz Novog Sada 42. Popović Koča 43. Popović Vladimir 44. Rakić Mićo, delegat iz Zenice 45. Rukavina Ivan 46. Sarajčić Ivo 47. Savić Pavle, delegat iz Beograda 48. Stambolić Vukašin, delegat iz Beograda 49. Segvić Zdenka, delegat iz Beograda 50. Šibl Ivan, delegat iz Virovitice 51. Sijan Dušan, delegat iz Beograda 52. Tepavac Mirko, delegat iz Beograda 53. Vasiljević Živan , delegat iz Zaječara 54. Veselinov Stanka, delegat iz Vršca 55. Vidić Dobrivoje 56. Vlahović Veljko 57. Vlajković Radovan , delegat iz Novog Sada 58. Zografski Dančo , delegat iz Skoplja 59. Zilić Ana, delegat iz Beograda 60. Šoti Pal Ima li ko drugi prijedlog ? (Nema.) Da li se Kongres slaže s prijedlogom ? (Slaže se.) Konstatujem da je prijedlog usvojen. Drugovi i drugarice, Uime Radnog pretsjedništva prvi sastanak Komisije za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta otvoriće drug Veljko Vlahović. Komisija će zasjedati u Festivalskoj dvorani u zgradi Akademskog kolegija. Svi ostali delegati sami se opredjeljuju u kojoj će komisiji učestvovati. U cvim komisijama će se voditi diskusija u vezi s referatom druga Tita, referatom druga Rankovića i Izvještajem Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Sve komisije počinju s radom danas po podne u 16,30 časova.

18 VII Kongres SKJ

273

Drugovi i drugarice,

Kongres je primio izvjestan broj molbi i žalbi. Da bi se one razmotrile i predložile odluke Kongresu, predlažem da Kongres obrazuje Komisiju za molbe i žalbe. Dozvolite mi da, uime Radnog pretsjedništva, predložim Komisiju za molbe i žalbe : 1. Aleksijevski Dmitar, delegat iz Kumanova 2. Belinić Marko 3. Bijedić Džemal , delegat iz Mostara 4. Debeljak Stjepan, delegat iz Koprivnice 5. Janić Vlado 6. Krivic Vlado 7. Lazović Branko, delegat iz Titograda 8. Nedeljković Raja 9. Pajković Đoka 10. Pantović Radovan , delegat iz Niša 11. Rački Nikola, delegat iz Rijeke 12. Relić Petar, delegat iz Pančeva 13. Stijačić Radovan, delegat iz Tuzle 14. Segrt Vlado 15. Džunov Rista, delegat iz Titovog Velesa Ima li ko drugi prijedlog? (Nema.) Stavljam prijedlog Komisije za molbe i žalbe na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.) Ima li ko protiv? (Nema.) Objavljujem da je izabrana Komisija za molbe i žalbe. Molim drugove izabrane u Komisiju za molbe i žalbe da se u prvoj pauzi sastanu u zgradi određenoj za rad radnih tijela da bi se konstituisali i dogovorili o radu . Drugovi i drugarice, Pošto će po podne Kongres raditi u komisijama, zakazujem slijedeću plenarnu sjednicu za sutra, 24. IV. 1958 godine, u 8,30 časova u ovoj dvorani . (Prepodnevna sednica je zaključena u 13,00 časova.)

274

Nastavak rada VII kongresa Saveza komunista Jugoslavije RAD U KOMISIJAMA

SEDNICA KOMISIJE ZA PITANJA DRUŠTVENO-POLITIČKOG SISTEMA, EKONOMSKE POLITIKE I POLITIKE U DRUGIM OBLASTIMA DRUŠTVENOG ŽIVOTA Početak rada u 16,40 časova.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Drugovi i drugarice, Uime Radnog pretsedništva Kongresa otvaram I sednicu Komisije za pitanja društveno-političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života. Predlažem da se pre prelaska na rad Komisija konstituiše, time što će izabrati pretsednika, sekretara i zamenike pretsednika i sekretara .

Da li neko ima predlog?

LIDIJA ŠENTJURC : Drugovi i drugarice, Dozvolite da ja podnesem predlog za konstituisanje Komisije. Predlažem za pretsednika druga Todorović Mijalka.

(Aplauz.) Predlažem za zamenika pretsednika druga Karabegović Osmana. (Aplauz.) Predlažem za sekretara drugaricu Kovačević Vjeru. (Aplauz.) Za zamenika sekretara predlažem druga Raos Antu . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Da li ima neko drugi predlog ? (Nema . ) Nema. Prima li Komisija predložene drugove? (Prima - aplauz.) 180

275

Molim izabrane drugove da zauzmu mesta u Pretsedništvu . (Izabrani drugovi zauzimaju svoja mesta u Pretsedništvu.)

Predlažem, drugovi, da već sada, na početku rada, izaberemo izvestioca Komisije, koji će podneti izveštaj o radu Komisije na plenarnoj sednici Kongresa i, takođe, da izaberemo jednu redakcionu grupu koja će zajedno sa izvestiocem da pripremi izveštaj o radu Komisije. Dozvolite da predložim drugove. Predlažem za izvestioca druga Nikolu Sekulića. Predlažem za redakcionu grupu drugove Đuricu Jojkića, Staneta Kavčiča, Filipa Bajkovića, Avda Humu i Voju Nikolića. (Aplauz.) Ima li primedaba na predložene drugove ili nekih dopuna? (Nema.) Znači , Komisija prima predložene drugove. Ja bih molio drugove koji su izabrani u redakcionu grupu, kao i izvestioca, da od samog početka , zajedno sa sekretarima, obezbede sređivanje materijala radi lakšeg pripremanja izveštaja o radu Komisije. Predlažem, dalje, da Komisija ne donosi poseban poslovnik, već da se u svom radu služi Poslovnikom Kongresa. Da li se slažete ? (Slažu se.) Dopustite, drugovi i drugarice , da pre prelaska na diskusiju kažem nekoliko reči radi uvoda u samu diskusiju . U razdoblju između VI i VII Kongresa čitav unutrašnji život našeg socijalističkog društva tako se razvio i razgranao u svim pravcima da mi na Kongres izlazimo sa vanredno bogatim iskustvom političko- organizacionog i ostalog rada u svim oblastima društvenog života, ali i sa mnoštvom najraznovrsnijih problema koje praksa takvog složenog društvenog organizma i u tako dinamičnom kretanju neprekidno rađa, umnožava i pred nas postavlja. Naš Kongres treba da sumira i izvrši analizu dostignuća i iskustava i da na tim osnovama, u skladu sa opštim socijalističkim ciljevima, odredi zadatke, forme i metode borbe Saveza komunista za naredni period. Sve je to, kako smo već čuli , obrađeno detaljno i sistematski u Izveštaju Centralnog komiteta, u Nacrtu programa i u refera-

276

tima druga Tita i druga Rankovića. Ovi materijali, koje sam naveo, treba da posluže kao osnovica rada naše Komisije. Mi ćemo sutra imati prilike da na plenarnoj sednici čujemo i referat druga Kardelja, tako da i taj referat treba da posluži kao osnovica za našu diskusiju na narednoj sednici Komisije. Zbog toga mi je ostalo da na početku našega rada učinim samo još neke napomene u vezi sa tim radom. Predmet rada Komisije , kako ste čuli u jutrošnjoj odluci Kongresa, jeste : - društveno-politički sistem ; -ekonomska politika i privredni razvitak; -politika u oblasti prosvete, kulture i nauke i socijalna i zdravstvena politika. S obzirom na ovako raznovrstan predmet i široka područja, mislim da bi trebalo da se orijentišemo, pre svega, na one probleme i zadatke iz svih ovih oblasti na koje komunisti treba da usmere težište svoje aktivnosti u narednom periodu. Istakao bih neke od najvažnijih zadataka, pre svega kao sugestiju za pravac diskusije u našoj Komisiji. U izgradnji društveno-političkog sistema već je kod nas uspostavljen celovit i veoma razvijen organizacioni mehanizam samoupravljanja radnog naroda, koji u osnovi omogućuje i pojedincu i najširim masama učešće u svim društvenim, ekonomskim, državnim i ostalim poslovima. Pred nama je sada zadatak ne samo daljeg dograđivanja i usavršavanja tog mehanizma, nego i, pre svega, osposobljavanja svih organa za što uspešniji samostalni rad i odlučivanje. U svim ili gotovo u svim tim organima društvenog samoupravljanja postoji nekoliko najvažnijih zajedničkih pitanja, kao što su : Prvo, razvijanje demokratizma, konstruktivne diskusije, borbe mišljenja, pitanje što direktnijeg uticaja građana i odgovornosti pred narodom. Drugo, politika stvaranja, sticanja sredstava i rukovanja društvenim sredstvima. Danas već postoji, možemo reći , najneophodnija materijalna osnovica samoupravljanja. Ona će neminovno sve više jačati i razvijati se uporedo sa ekonomskim razvitkom i razvitkom pojedinih privrednih organizacija, komuna itd. Ali, veća sredstva, veća prava znače i veću društvenu odgovornost u ekonomisanju i celishodnoj upotrebi sredstava, i to kako prema opštoj politici i planovima zajednice, tako isto i u skladu

277

sa neposrednim zajedničkim interesima građana i tih užih zajednica. Odnos među organima društvenog samoupravljanja, i to, ako mogu reći , i u vertikalnom i u horizontalnom pogledu, odnosi viših i nižih organa, odnosi užih i širih zajednica, pitanja koordinacije, usmeravanja, uzajamne pomoći i saradnje, a protiv administrativnog uplitanja i tome slično, kao i protiv raznih tendencija lokalizma, partikularizma itd. - to su zajednički problemi ovih organa, o kojima i treba da raspravljamo na sednici naše Komisije. Takođe tu spadaju i međusobni odnosi komuna, međusobni odnosi raznih privrednih organizacija, forme njihove saradnje, negativne pojave koje se u toj oblasti pojavljuju i ističu . Treba istaći za sve organe društvenog samoupravljanja da na njih i u njima deluju danas, u uslovima kada postoje raznovrsna protivrečja i suprotnosti, osim objektivnih i subjektivnih socijalističkih faktora i tendencija, takođe i elementi i tendencije starog, konzervativnog, birokratskog itd. Zbog toga su svi ovi organi istovremeno i poprište i oruđe borbe protiv svega antisocijalističkog, nazadnog, a za progresivno, socijalističko . Naravno da poseban značaj za nas imaju komune i radnički saveti . Komuna je danas već postala osnovna organizacija čitavog našeg društveno- ekonomskog i političkog sistema. Ona je dobila, uglavnom, neophodnu materijalnu osnovicu . Uspostavljeni su i dosta razvijeni mnogi demokratski organi i institucije itd ., ali pretvaranje komuna u ekonomski i društveno razvijene i kulturne socijalističke zajednice jeste naš i neposredni , a i vrlo dugoročni zadatak. Zato se sada postavlja kao neposredan zadatak pitanje funkcionisanja raznih komunalnih organa (odbora, saveta itd. ), kao i administrativnih i drugih stručnih institucija ovih organa ; pitanje njihovih međusobnih odnosa, međusobnih uticaja, koordinacije itd., pitanje kako komuna rešava, kako zadovoljava osnovne životne potrebe građana uporedo sa rešavanjem problema razvitka materijalne osnovice komune, sa razvijanjem proizvodnih snaga komune. Posebno važno pitanje u vezi sa komunama jeste danas pitanje razvitka seoske komune. Radnički saveti su kod nas ustvari već postigli punu afirmaciju i ostvarili značajan napredak. To se i pokazalo na Kongresu radničkih saveta. Ali, treba istaći da su sada prava radničkih saveta znatno proširena, da je znatno proširena i materijalna osnovica samoupravljanja u privredi, tako da su funkcije radnič-

278

kih saveta u ekonomskom životu vrlo velike i vrlo odgovorne. Jer, radnički saveti sada odlučuju o celokupnoj ekonomskoj politici privredne organizacije : o proizvodnji i raspodeli, o investicijama, o tarifnoj politici, o radnim odnosima itd., ali je njihov zadatak i briga o životu , o položaju i problemima pojedinih radnika i njihovih kolektiva u celini. Pismo Izvršnog komiteta CK ukazalo je na određene slabosti u radu radničkih saveta. Radnički saveti su često pod neposrednim pritiskom zaostalih elemenata, novih radnika koji dolaze sa sela itd., i otuda u radničkim savetima mnoge negativne tendencije i pojave. (Uzmite samo primere oko raspodele dohotka u privrednim organizacijama.) Treba, isto tako, u vezi sa radničkim savetima istaći da se danas već znatno proširuje i da postaje sve aktuelnija, sve neposrednija, sve življa i sve važnija uloga veća proizvođača, i to onih u opštini, i pre svega u opštini, ali ne samo njih nego i veća proizvođača u srezu , u republici , pa i Veća proizvođača Savezne narodne skupštine kao viših radničkih saveta. Mislim da su radnički saveti - a to je u referatima i druga Tita i druga Rankovića istaknuto - važno, jedno od najvažnijih područja rada Saveza komunista i sindikalnih organizacija. Što se tiče ekonomske politike, izneo bih samo sledeće napomene u vezi sa našom današnjom diskusijom. U ekonomskom razvitku ostvareni su kod nas krupni rezultati, a u razdoblju između VI i VII Kongresa dostignut je takav nivo razvitka proizvodnih snaga koji omogućuje da se čitav naš dalji socijalistički razvitak sve više temelji i odvija na sopstvenoj društvenoj i ekonomskoj osnovi. Takav privredni razvitak omogućio je i nametnuo promene u ekonomskoj politici u pravcu sve doslednije primene socijalističkih principa, tj . skladnog razvitka svih oblasti ekonomskog i ostalog života društva. Izvršni komitet CK je , kao što svi znamo, na vreme uočio i ocenio ovu mogućnost i potrebu i obezbedio odgovarajuće promene u ekonomskoj politici zemlje , što je pretstavljalo odlučan korak i snažan potsticaj za sav dalji društveno-ekonomski razvitak. Tako je naša teorija, kao i naša praksa privrednog razvitka u ovom razdoblju ostvarila značajan napredak. Sve je to došlo do izražaja u poznatim rezolucijama Izvršnog komiteta CK i Plenuma Socijalističkog saveza, rezolucijama Narodne skupštine, a posebno u Petogodišnjem planu kao i u privrednim zakonima.

279

Polazeći od toga da su, dakle, osnove naše ekonomske politike za naredni period utvrđene, trebalo bi da se mi u ovoj Komisiji orijentišemo : u pravcu utvrđivanja glavnih zadataka komunista u sprovođenju naše ekonomske politike u narednom periodu ; -u pravcu uočavanja najvažnijih društveno-političkih i

sličnih problema i pojava koje ta politika i privredni sistem rađaju i donose. Takvi zadaci su, naprimer, rad naših organizacija i Sindikata na tome da ekonomska politika postane svojina svih radnika i ostalih radnih ljudi i da se što širi krug radnika upozna sa privrednim sistemom kao oruđem za ostvarenje ne samo opštih ciljeva i zadataka nego i za ostvarenje neposrednih užih i ličnih interesa u privređivanju . Važnost ovog zadatka je ne samo po opštem značaju subjektivnog faktora u našem ekonomskom životu, u uslovima samoupravljanja uopšte, nego je važnost ovog zadatka i po tome što još ima izvesnog nerazumevanja osnova naše ekonomske politike, i po tome što su mnogi elementi u našem sistemu novi i nepoznati znatnom delu radnika , čak i nekim članovima radničkih saveta i drugih organa upravljanja. Osim toga, ovo je jedan od bitnih uslova i za otklanjanje raznih negativnih pojava u našem privrednom životu, kao što su, što sam već napomenuo, izvesne lokalističke, partikularističke i slične , pa i centralističke tendencije. U referatima je istaknuto da poseban značaj u narednom periodu ima razvijanje poljoprivrede. Pitanje kako ubrzati i prošitiri proces porasta poljoprivredne proizvodnje i razvijanja socijalističkih odnosa na selu, koji je već započeo, kako obezbediti primenu savremenih naučno-tehničkih i tehnoloških dostignuća u našoj poljoprivredi , problemi razvoja zemljoradničkih zadruga u krupne socijalističke organizacije, isto tako i razvitak poljoprivrednih dobara, ekonomija i seljačkih radnih zadruga, - sve to pretstavlja jedan veoma složen društveno -ekonomski i politički zadatak koji treba da bude glavni predmet pažnje naših organizacija na selu . Isto tako trebalo bi da se u Komisiji pozabavimo i pitanjem razvitka nerazvijenih područja kao naše objektivne društvene, ekonomske i političke potrebe. O životnom standardu i problemima u vezi s njim mislim da, pre svega, napomenem da bismo o njemu raspravljali, između ostalog, i sa sledeća dva aspekta : 280

- prvo, pitanje životnog standarda i njegova povezanost sa produktivnošću rada, i — drugo, pitanje životnog standarda i uloga komune u toj oblasti. Mi smo već utvrdili, što je istaknuto u referatima kao i u Izveštaju CK, a naglašeno i u Nacrtu programa, da je podizanje životnog standarda trudbenika tesno povezano , sa razvitkom proizvodnih snaga i produktivnosti rada naše zajednice, čak uzajamno zavisno od njega, i to u tom smislu da nema stabilnog porasta životnog standarda bez stabilnog razvitka proizvodnih snaga. Ali, isto tako, socijalističko društvo ostvaruje najbrži razvitak proizvodnih snaga ako taj razvitak povezuje sa istovremenim podizanjem životnog standarda trudbenika. Otuda mislim da je, gledano sa opštedruštvenog stanovišta, nerealno potsticati iluzije i iščekivanja da kod nas standard može takoreći preko noći da pravi dalje krupne skokove, i to nezavisno od porasta proizvodnih snaga i produktivnosti rada. Ali, mislim da je isto tako štetno potcenjivati ogromne rezerve koje kod nas postoje u pogledu podizanja produktivnosti rada, pa, prema tome, i u pogledu daljeg i bržeg podizanja životnog standarda. U tom sklopu, a i posebno, jednu od važnijih pitanja životnog standarda i čitavog razvitka kod nas u privredi, a posebno u komuni, jeste stanbeno pitanje. Mislim da ne bi trebalo da nabrajam probleme s tim u vezi, pošto će ih iznositi drugovi koji rade na području komuna i bave se tim problemima. Ali ono što je za nas bitno, za naš razvitak uopšte, a u komuni posebno, to su pitanja ekonomičnijeg građenja stanova, stanbene tarifne politike u komunama, upravljanje, raspodela stanova, problemi stanbenih zajednica i slično . Dalje bih potsetio na probleme raspodele u celini, raspodele dohotka privrednih organizacija, a posebno pitanje raspodele ličnih dohodaka u privrednim organizacijama, pitanje tarifne politike, premiranja itd . Mi već znamo da radnički saveti u celini vode samostalnu politiku i samostalno donose odluke iz ove oblasti. Mi smo imali nedavno prilike da istaknemo i neke negativne pojave po tim pitanjima u Pismu Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Jugoslavije . Danas i juče u referatima je takođe ukazano na probleme u u ovoj oblasti . Zbog toga bih samo potsetio na dva momenta u vezi s tim pitanjem. Prvo, pitanje jedinstvene politike , jedinstvene tarifne politike za čitavu zemlju , jedinstvenih osnova i 281

merila za raspodelu ličnih dohodaka u privrednim organizacijama jedan je od bitnih zadataka Sindikata, pa prema tome i Saveza komunista. Drugo, to je potreba za diferenciranjem ličnih dohodaka među radnicima i privrednim organizacijama, u skladu sa produktivnošću rada. Sve je to, kako nam je iskustvo pokazalo, neophodno i nužno sa gledišta razvoja proizvodnih snaga, sa gledišta potsticanja inicijative i neposrednih interesa radnika u privredi . Međutim , iskustvo je pokazalo da ta diferenciranost kod nas može biti samo u određenim okvirima i da ide uvek u skladu sa privrednim efektom koji postiže pojedinac, privredna organizacija, komuna itd. Iz oblasti socijalne politike, zdravlja, prosvete itd., svakako će biti reči o materijalnim problemima, koji se i sada i ubuduće, s obzirom na našu ekonomsku politiku, mogu sve uspešnije rešavati. Zbog toga ćemo se još više pozabaviti i ostalim problemima iz ove oblasti.

Zbog toga se nameće potreba da diskusija u Komisiji bude posvećena pitanjima razvoja raznih službi u zdravstvu i socijalnoj politici , a posebno problemima socijalnog osiguranja . Naročito bih naglasio pitanje brige o deci i porodici , kao i druga pitanja iz oblasti socijalne politike, o kojima se kod nas pre svega stara komuna. Iz naše prosvetne politike, kulture, kao i oblasti nauke istakao bih sledeća pitanja : prvo, reforma školstva, i - drugo, uzdizanje kadrova, naročito stručnih.

Vama je svima poznato da porast kadrova kod nas nije u skladu sa opštim potrebama društva, a u prvom redu sa potrebama privrede. Ali, porast kadrova nije u skladu ni sa zahtevom razvitka komuna i drugih organa društvenog samoupravljanja. Otuda se postavlja pred nas zadatak da raspravljamo o pitanjima bržeg osposobljavanja stručnih kadrova , što znači o našoj politici u oblasti stručnih škola i o stručnom i ostalom obrazovanju odraslih. Posebno treba da se zadržimo na problemima univerziteta u celini, u prvom redu sa stanovišta bržeg stvaranja visokokvalifikovanih kadrova. Samo da navedem, ne potpuno tačno, jer nemam pri ruci statističkih podataka, da je u toku 1957 godine naša statistika registrovala približno toliko novih preduzeća koliko je diplomiralo mašinskih inženjera. Možete, prema tome, zamisliti koliko je tek radnih mesta koja ostaju neobezbeđena sa inženjerima u našoj privredi . Nije mnogo bolja situacija ni 282

u pogledu obezbeđenja opština kadrovima, a ni drugih organa, kako sam već rekao. Posebno pitanje je razvitak naučnog rada u skladu sa našim opštim razvitkom i sa našim potrebama u celini. U oblasti socijalne politike, zdravstva, prosvete, nauke i kulture postavlja se i pitanje društvenog upravljanja u tim oblastima. Na kraju bih potsetio da je, kako u odluci stoji , potrebno obezbediti što neposrednije razmatranje pojedinih oblasti, znači što konkretniju i plodonosniju diskusiju , znači što radniji karakter Kongresa u ovim komisijama . Zato molim drugove da se time rukovode pri uzimanju reči za vreme rada naše Komisije. Predložio bih da napravimo pauzu od deset minuta , s tim da drugovi ne napuštaju dvoranu , nego samo u cilju da se govornici prijave. Molim da se prilikom prijavljivanja za diskusiju na cedulji, sem imena, napiše i o čemu će se govoriti, bar da se naznači oblast o kojoj će se raspravljati.

Dajem pauzu od deset minuta.

(Pauza)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Pribić Milan. Ujedno upozoravam govornike da po Poslovniku mogu da govore najviše deset minuta.

MILAN PRIBIĆ :

U referatu druga Tita i druga Rankovića i u Izveštaju Centralnog komiteta veoma mnogo je govoreno o problemu standarda i ulozi komune u rešavanju ovog veoma važnog pitanja. Posebno mesto zauzima ovo pitanje u društvenom planu za 1958 godinu, a isto tako značajno mesto za njegovo rešavanje određeno je i u Perspektivnom planu do 1961 godine. Razume se da je pitanje standarda i pitanje daljih materijalnih mogućnosti opšte ekonomskog razvitka naše zemlje . Ali ovde postoje, po mom mišljenju, i neka shvatanja koja nisu u redu . Naime, rešavanje standarda

283

neće se moći očekivati samo investicijama od strane Federacije ili samo povećanjem plata. Veliki zadaci nalaze se sada pred komunom, koja je dobila ne samo potpunu samostalnost nego i odgovarajuću materijalnu bazu , koja je veoma značajna, tj . ozbiljne fondove za rešavanje pitanja i problema koji pred njom stoje. Racionalno korišćenje sredstava, uštede, pravilna orijentacija fondova i njihovo korišćenje sigurno da pretstavljaju ozbiljnu rezervu za rešavanje nekih pitanja, koja na prvi pogled izgledaju nerešiva. Navešću neke primere kao dokaz da su pogrešna mišljenja da se standard života može rešavati samo povećanjem plata ili investicijama od strane Federacije, iako ova pitanja ne treba potcenjivati. Ozbiljnije rezerve postoje na drugoj strani, i komune treba u svojoj orijentaciji da ih pronalaze i usmeravaju na rešavanju ovih problema. Kao što sam već rekao, rezerve postoje, na što je ukazalo i Pismo Izvršnog komiteta. Uzmimo kao primer stanbenu izgradnju, skupo građenje : da se vodilo računa o jevtinijoj i skromnijoj izgradnji, moglo se izgraditi za trećinu više stanova no što je dosad podignuto. Ista je stvar u pogledu raznih usluga koje se mogu osigurati stanovništvu , a koje pretstavljaju ozbiljan faktor u rešavanju standarda života radnih ljudi. U tome i jeste jedan od osnovnih zadataka Saveza komunista i komuna. Primera radi navešću neke pokušaje i rezultate koji su došli do izražaja u orijentaciji na ovakvo rešavanje problema standarda. Razume se da je tu važan i s ovim problemom usko vezan i metod rada, kojim se moraju usklađivati naši uslovi za dalje punije korišćenje čitavog mehanizma društvenog samoupravljanja, a u čemu još uvek nije bilo dovoljno pravilne orijentacije. Navešću šta je učinjeno po ovim pitanjima, kao dokaz mogućnosti i postojanja ovih rezervi u Zrenjaninu : naprimer, samo u tri preduzeća iz njihovih fondova za samostalno raspolaganje dotirano je za društvenu ishranu 1,400.000 dinara. Od tih prihoda otvoreni su društveni restorani, gde se hrani 2.000 radnika , koji plaćaju 60 dinara po jednom obroku. Da bismo se uverili da to nije neekonomično usmeravanje fondova i otimanje sredstava preduzeća, pokazuje nam činjenica da je samo na reprezentacije u ova tri preduzeća utrošeno 1,036.000 dinara, a na reklame 4,005.000 dinara, a radi se o preduzećima koja nemaju potrebu za reklamiranje svoje proizvodnje („ Šećerana “ ili „ Radijator“) . Uzmimo drugi primer: u 17 anketiranih preduzeća dato je dotacija za društvenu ishranu u iznosu od 2.665.000 dinara , dok je 284

za reklamu utrošeno dinara.

12,841.000,

a na

reprezentacije 3,862.000

Ako bismo dalje pratili racionalno korišćenje ovih sredstava, videli bismo da to ne znači da nisu potrebne reklame, ili neka manja sredstva za reprezentacije, ali sigurno je da u ovih 15 miliona dinara nalazimo jednu svotu i ozbiljnu rezervu za rešavanje svih sličnih pa i drugih pitanja. Mi smo u servis „ Naš dom“ u Zrenjaninu uložili 43,000.000 dinara opštinskih fondova, a osigurali smo u 1957 godini, odnosno uštedeli građanima 580,000.000 dinara i to : servisom za pranje rublja, gde se za kilogram rublja plaća 30 dinara, ili društvenom ishranom , gde se obrok dobije po 85 dinara . Smatramo da ćemo ovim i sličnim servisima, kao, naprimer, obućarskim, krojačkim, stolarskim i drugim, kojih sada ima 12 vrsta za usluge domaćinstvima i u kojima su cene usluga jevtinije nego kod privatnih zanatlija i u zadružnim zanatskim radionicama za 200 do 600 dinara, omogućiti ostvarivanje uštede za više od milijardu dinara godišnje u ličnim fondovima naših građana. Pored ovog ekonomskog efekta, ne može se dinarski iskazati vrednost ušteda u radnom vremenu, a posebno za žene, koje se ovim uslugama oslobađaju i vreme im ostaje na raspoloženju za društveno-politički rad ili ostale kulturne potrebe. Ovo nekoliko primera jasno nam pokazuje da postoje ozbiljne rezerve i mogućnosti za rešavanje problema standarda i u okviru komuna, i da se ne mora ići samo na povećanje plata ili investicija od strane Federacije, republike ili sa druge strane. Evo još jednog primera : mi samo u gradu izdajemo kao materijalno obezbeđenje nezaposlenima , kojih ima otprilike oko 600, godišnje 4,000.000 dinara . Sada, posle Pisma Izvršnog komiteta, analizirajući situaciju , ustanovili smo da možemo u servisima i sličnim formama zaposliti 400 radnika, i to u prvom redu žensku radnu snagu, uz investicije od 10,000.000 dinara , što skoro iznosi dvogodišnje materijalno obezbeđenje koje se daje za njihovo izdržavanje. Postoji još niz primera koji bi se mogli navesti kao opravdanje da u komunama postoje velike rezerve i da je njihovą korišćenje danas jedan od osnovnih zadataka, čime bi se sigurno moglo ubrzati rešenje problema životnog standarda naših ljudi . Zato se sa daljim razvojem društvenog samoupravljanja mora uskladiti i metod rada. Mi smo u tom pravcu preduzeli odgovarajuće mere. Održaće se seminar sa svim novoizabranim članovima radničkih saveta, na kojima će se obrađivati teme o njihovom 285

radu u okviru preduzeća, standardu života, daljem proučavanju zakona o raspodeli dohotka, a isto tako smo održali seminar sa svim narodnim odbornicima (ima ih 1.200 ) , što se pokazalo vrlo praktično i korisno, jer obuhvata veći broj ljudi i time omogućuje da mehanizam društvenog samoupravljanja u punoj meri funkcioniše kako treba, jer je to jedan od uslova rešenja svih problema koji stoje pred nama, a u prvom redu pravilnog postavljanja komune i korišćenja svih mogućnosti za rešenje standarda života. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Drugovi, nastavljamo s diskusijom. Za reč se javio drug Stane Kavčič.

STANE KAVČIČ : Drugovi i drugarice, Nesumnjivo je da su radnički saveti u razdoblju od VI do VII Kongresa ogromno napredovali u svome radu . Isto tako je tačno, što je bilo podvučeno i u referatima, da baš organi radničkog samoupravljanja pretstavljaju, ustvari, najmasovniju bazu za politički rad. U vezi s tim naročito je važno da organizacije Saveza komunista i komunisti prate i vide one probleme, pre svega političkog karaktera, koji se javljaju u radu organa radničkog samoupravljanja. U radu radničkih saveta sjedinjuju se, ustvari, dva pravca našeg društvenog razvitka. Prvo, naši radnički saveti imaju pred sobom da rešavaju čitavu komplikovanu problematiku međusobnih socijalističkih , ljudskih odnosa , pitanje demokratije, prava ljudi itd. Drugo, radnički saveti imaju da rešavaju odnosno da upravljaju stvarima, da rešavaju konkretne probleme koji se stavljaju na dnevni red u vezi sa razvitkom naše privrede i uopšte privrednog života. Ako pogledamo stvari sa stanovišta prvog zadatka, mogli bismo tvrditi da su se mnogi radnički saveti suviše orijentisali na upravljanje stvarima i da kod rešavanja konkretnih ekonomskih, rekao bih, prakticističkih i praktičnih problema i pitanja

286

naše privrede premalo vode računa o političkim posledicama i o društvenim odnosima koji iz tih njihovih odluka proizilaze. Dalje, ako, naprimer, pogledamo dnevni red sednica radničkih saveta, vidimo da su oni suviše , po mom mišljenju, zatrpani konkretnim privrednim pitanjima i problemima koje im nameće praksa, odnosno koje im nameću na njihov dnevni red pre svega njihova privredna operativna rukovodstva. Zbog toga ima slučajeva da u momentu kad se u nekim kolektivima, radnim kolektivima, vodi živa politička diskusija , naročito o nekim političkim događajima i postupcima sa područja međusobnih odnosa radnika, sa područja njihovih odnosa sa komunom, sa drugim kolektivima itd., da baš u tom momentu neki radnički savet zaseda i rešava prosta, praktična, čisto ekonomska privredna pitanja, ne ulazeći u političku sadržinu onih zbivanja koja se u njihovom kolektivu u tom momentu dešavaju. Dalje, često se donose odluke koje su sa svog ekonomskog, praktičnog privrednog aspekta prilično dobro analizirane, ali im nedostaje to da se vidi kako će ih radnici primiti, kako će se ta odluka politički sprovoditi, sa koga će se političkog aspekta stvar postaviti da bi se ta odluka mogla sprovesti u život. Nekoliko takvih slučajeva bilo je kod nas u Sloveniji u poslednje vreme. Bilo je primera gde su radnički saveti donosili dobre odluke, i sa privrednog i sa političkog stanovišta. Ali zbog toga što se prethodno nije diskutovalo o političkom aspektu toga problema, koji je bio na dnevnom redu, nastalo je prilikom donošenja tih odluka u kolektivu nekakvo komešanje i težak politički problem. Evo, izneću jedan konkretan primer. U jednom preduzeću je jedno odeljenje ispunjavalo normu prosečno oko 170 %. Do ove godine, odnosno dok su norme isplaćivane na ime materijalnih troškova, dotle, razume se, kolektiv kao celina nije bio zainteresovan da li jedno odeljenje ima stvarno pravilne norme ili ne. Ali, ove godine, kad se prešlo na nov sistem, situacija je drukčija. Promenio se i odnos prema tom odeljenju , čije su norme značile izvesnu eksploataciju čitavog kolektiva. Uprava je zajedno sa upravnim odborom i radničkim savetom donela odluku da se tom odeljenju povise norme. Ali , pošto nisu prethodno stvar postavili politički, pre svega je izostala aktivnost komunista i sindikalne organizacije da ovo pitanje pretresu sa političkog aspekta, razume se da je odluka prouzrokovala u kolektivu različite komentare i da je trebalo naknadno, političkim sredstvima podupirati tu pravilnu odluku i postaviti je na svoje mesto.

287

Takvih primera ima još. Mnogo drugova govori da je danas organima radničkog samoupravljanja nemoguće da vode jednu pametnu politiku i rešavaju stvari koje im svakodnevno nameće život, bilo privredni, kulturni ili drugi , ako se svaka stvar prethodno ne pogleda sa političkog aspekta. Drugim rečima, ako baš tu, u kolektivu, na području komune, političke organizacije nisu jedinstvene, i ako ove organizacije prethodno politički ne pripreme teren za konkretne odluke organa upravljanja, onda je jasno da situacija mora biti takva. I u tom pogledu mislim da se oseća potreba većeg aktiviranja komunista u radničkim savetima. Razumljivo je da se jedna takva aktivizacija ne može postići samo na osnovu neke opšte agitacije za socijalizam. Danas je drug Ranković u svom referatu rekao da ponekad neki komunisti na selu, u vezi sa našom politikom na selu, više agituju za socijalizam i za socijalističke odnose na selu nego što stvarno rade. Mislim da se tako nešto može reći i za mnoge radne kolektive. Ima radnih kolektiva gde, naprimer, organizacija Saveza komunista, pojedini rukovodioci i pojedini članovi agituju i govore o potrebi borbe za socijalističke odnose, za razvijanje socijalističkih odnosa, ali istovremeno, možda već sutradan, kada se konkretna odluka donosi u okviru radničkog saveta, desi se da se uvidi da se za nju baš ne bi moglo tvrditi da razvija socijalističke odnose. Uzmimo, naprimer, pitanja tarifnih pravilnika, raspodele sredstava itd. Svi se principijelno slažu da treba sva materijalna sredstva kojima raspolaže neki radnički savet upotrebljavati tako da se njima potstiče razvitak socijalističkih odnosa. Ali, u praksi, razume se, često se stvari izvitopere baš zbog toga što pre svega političke organizacije , znači organizacije Saveza komunista i sindikalne organizacije, premalo vode računa o konkretnoj političkoj situaciji. Jer, situacija je takva da na osnovu opšte platforme borbe za socijalističke odnose treba u kolektivu, u radničkom savetu , politički stav opredeliti danas za kolektiv a protiv jednog pojedinca, a sutra za interese pojedinca a protiv tendencija koje postoje u kolektivu . Jednom treba voditi borbu protiv jednih tendencija, a drugi put protiv drugih tendencija koje se konkretno u kolektivu pojavljuju . U radnim kolektivima i na sednicama radničkih saveta često je situacija takva da je od socijalne demagogije i parole brige o čoveku do birokratskog i tehnokratskog rešavanja stvari vrlo mali korak, i mnogi komunisti i mnogi radnički saveti su u nekim konkretnim pitanjima taj korak već učinili. I u tom pogledu mislim da radničkim savetima niko drugi

288

ne može da da politički refleks, koji oni treba da imaju ako hoće da opravdaju poverenje koje su im dali radnici, nego baš komunisti. Na kraju bih, u vezi sa privrednim problemima, istakao i problem materijalnih troškova. Mislim da su radnički saveti danas u pogledu trošenja fondova već prilično osetljivi, naročito su osetljivi, razume se, pre svega na onim fondovima kojima sami raspolažu . Mi smo besumnje postigli u vremenu od V do VI Kongresa i u političkom i u ekonomskom pogledu ogroman napredak, što se tiče borbe za veću produktivnost rada i pravilnog shvatanja tog problema uopšte. Međutim, mislim da smo u pogledu materijalnih troškova još prilično slabi . U političkom pogledu ta ekonomska kategorija više-manje izgleda tako da se tolerira tendencija da se u materijalne troškove može da stavi štošta, a da niko od toga ne stvara naročite političke probleme. Svi smo mi u stanju da ponekad zbog nekih nepravilnih postupaka, zbog slabe štednje i lošeg raspolaganja materijalnim sredstvima, koja su u opštem obimu mnogo manje značajna nego materijalni troškovi, stvorimo veliki politički problem i oštro kritikujemo, i da na osnovu te kritike stvari popravljamo. Međutim, u vezi s materijalnim troškovima niko ne pravi pitanje ; pri izradi završnih računa ne prave se upoređenja, analize itd . da bi se saznalo zašto su, naprimer, porasli materijalni troškovi. Radnički saveti i ostali organi radničkog samoupravljanja slabo ulaze u te probleme i tu, po svemu sudeći, stojimo prilično slabo. Obično se u pogledu tih podataka, ako se već upoređuju sa podacima iz ranijih godina i ako se ustanovi da su materijalni troškovi porasli za 10-15%, daje opšte objašnjenje da je uzrok tome opšte povišenje cena, i mirno se prelazi dalje na dnevni red . Međutim, mislim da se tu, ako bismo uspeli da radnički saveti zaoštre pitanje materijalnih troškova , kriju još velike ekonomske rezerve za čitavu našu zajednicu , za sve naše kolektive i za podizanje životnog standarda svakog radnika . Mislim da bi baš komunisti i sindikalne organizacije morali u tom pogledu stvari politički više zaoštriti i objasniti i osetljivije prilaziti tom pitanju nego što je to dosada bio slučaj .

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ :

Reč ima drug Čedo Grbić. 19 VI Kongres SKJ

289

ČEDO GRBIĆ : Drugarice i drugovi delegati, Govoriću o osposobljavanju komuna za što samostalniji rad. Komunalni sistem je organizaciono i pravno postavljen i, u datim materijalnim uslovima svake komune, brži razvitak zavisi od rada narodnog odbora, organa društvenog i radničkog samoupravljanja i od društveno-političkih organizacija. Drug Ranković je u svome referatu rekao kakav značaj i ulogu imaju političke organizacije za učvršćenje i dalji razvoj komuna. Govoriću samo o ulozi plenuma narodnog odbora i savjeta narodnih odbora za učvršćivanje komuna i njihov dalji razvitak . Poznato je da je politički sastav narodnih odbora dobar i da on obezbeđuje donošenje u osnovi pravilnih socijalističkih odluka . Međutim, mislim da bi trebalo učiniti niz stvari kako bi plenumi narodnih odbora, kao najviši pretstavnički organi u opštini i u srezu , faktički postali glavni faktori u odlučivanju o perspektivama daljeg razvitka opština. Sigurno je da su naši narodni odbori postigli veoma značajan napredak i da već sada donose pravilne i zakonite odluke, ali smatram da postoji jedno područje koje veliki broj narodnih odbora nije u dovoljnoj mjeri zahvatio, ili se niz stvari rješava stvarno mimo odluka narodnih odbora. Ovo se naročito odnosi na raspolaganje materijalnim sredstvima. Poznato je da narodni odbori imenuju upravne odbore stanbenih fondova. Međutim, niz opštinskih odbora na svojim sjednicama ne raspravlja i ne utvrđuje politiku trošenja sredstava stanbenih fondova, da bi se prema tako utvrđenoj politici trošenja ovih sredstava ravnao i upravni odbor fonda što ga imenuje narodni odbor. U vezi s ovim valja ukazati da narodni odbori u opštinama u pogledu finansiranja društvenih potreba nisu dobili svoje pravo mjesto i to zato što još nisu riješeni problemi veće samostalnosti opština u pribiranju prihoda za finansiranje ovih potreba. Usput da kažem, smatram da je to jedan od najvećih problema koji stoje sada pred nama i koje treba rješavati prema našim mogućnostima; to je najvažnije pitanje u vezi sa samostalnim položajem opština. Na velikom broju plenuma narodnih odbora iznose se samo ona pitanja i problemi koji silom propisa treba da dođu na sjednicu narodnog odbora. Narodni odbori rješavaju uglavnom samo

290

takve stvari, a niz pitanja koja ne „ stoje“ direktno pred administracijom i koje ona ne mora da „gura“ pred narodni odbor, u dobrom broju narodnih odbora ne dolazi na pretresanje . Tako, naprimjer, u velikom broju narodnih odbora ne dolaze na dnevni red problemi trgovine, zadrugarstva, pojedinih službi itd., ili se vrlo rijetko o njima govori na sjednicama nekih narodnih odbora. Ja, međutim, mislim da bi pripremljeni i obrađeni problemi pojedinih službi, privrednih grana i organizacija mogli mnogo da doprinesu sadržajnijem radu i pravilnijim odlukama plenuma narodnih odbora. Narodni odbori, razumije se, ne moraju dobiti ovlašćenje da donose odluke o takvim konkretnim problemima, ali mi se čini da bi se narodni odbori opštine i srezova mogli mnogo više da služe sistemom preporuka . Smatram da bi upravo tu našli svoje pravo mjesto i zajedničku saradnju i narodni odbori, i Savez komunista, i Socijalistički savez. Jer, u kojoj mjeri će privredne organizacije ili razne ustanove prihvatiti i ostvarivati jednu takvu preporuku, zavisi od autoriteta narodnog odbora ali isto tako i od utjecaja Saveza komunista i Socijalističkog saveza. U našoj praksi, drugovi i drugarice, kod mnogih narodnih odbora još uvijek postoji izvjesno potcjenjivanje rada i uloge savjeta, mada se nailazi i na potcjenjivanje uloge samog plenuma narodnog odbora. Razumije se, nema javnih izjava u tom smislu, nema parola, ali kada se posmatra suština tih odnosa, može se doći do zaključka da takvo potcjenjivanje postoji . Kao što sam rekao, toga naročito ima u odnosu na ulogu savjeta. Zbog toga je problem sadržajnijeg rada savjeta narodnih odbora danas, po mom mišljenju , veoma aktuelan. Pri opštinskim odborima postoji široka mreža savjeta. Ali priličan broj savjeta nije osposobljen za pravilan rad, iako od sadržaja rada savjeta umnogome zavisi i utjecaj plenuma narodnog odbora, jer se u toj mreži savjeta nalazi uglavnom i većina odbornika koji mogu kroz savjete mnogo bolje da obrade i pripreme pojedine stvari. Na kraju želim ponovo da istaknem da će razvijanje još sadržajnijeg rada plenuma narodnih odbora i savjeta narodnih odbora - pored ostalih faktora, u prvom redu organa radničkog i društvenog samoupravljanja - biti najjača brana protiv raznih negativnih i birokratskih tendencija koje se javljaju u našim narodnim odborima. (Aplauz.)

19 *

291

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Risto Džunov . Neka se pripremi drug Dušan Čalić.

RISTO DŽUNOV : Drugovi delegati, U svom izlaganju zadržaću se na pitanju naše politike izgradnje novih odnosa u poljoprivredi. U Nacrtu programa stoji : „Uprkos postojanju privatne zemljišne svojine, zemlja je opšte dobro. Za njenu odgovarajuću obradu zainteresovano je celokupno stanovništvo, pa zato ona stoji pod opštom društvenom kontrolom. To omogućuje da društvena zajednica odgovarajućom opštom ekonomskom, a naročito investicionom i kreditnom politikom, kao i raznovrsnim planskim , državno-regulativnim i stručno-organizatorskim merama sistematski stvara, potstiče i jača najraznovrsnije elemente krupne socijalističke poljoprivrede. čime neprekidno potstiče i unapređuje socijalistički preobražaj sela." Ovakav stav u odnosu na gornje pitanje ima svoje objašnjenje i opravdano je iz više razloga. Po mom mišljenju , jedan od tih razloga bio bi taj što je samo održavanje izvesnih osnovnih kvalitetnih osobina , zemlje kao proizvodnog kapaciteta vezano za način na koji se njome postupa, odnosno kako se ona koristi. Nepravilna obrada i korišćenje izvesnih površina (strma zemljišta, pašnjaci ) može da dovede do njihove degradacije, do postepenog gubljenja njihove proizvodne moći . No, ne radi se samo o ovim kapacitetima, već i o ostalim površinama čija je pravilna obrada nespojiva sa neprekidnim promenama uslovljenim orijentacijom isključivo na zahteve tržišta. Marks je o tome pisao u Kapitalu sledeće : „ Ali zavisnost kultura posebnih proizvoda zemlje od kolebanja cena, sav duh kapitalističke proizvodnje koji je uperen na neposrednu najbližu novčanu dobit, protivreči poljoprivredi koja ima da gazduje sa celokupnim stalnim životnim uslovima isprepletanih ljudskih generacija." (Kapital, str. 537.) Pored ovoga, posebnu smetnju pretstavljaju i ukorenjena zastarela shvatanja naših seljaka o načinu obrade zemlje koja se veoma sporo menjaju. 292

Ja bih hteo primerima da ilustrujem potrebu primene raznih mera i zahvata radi uspešnog rešavanja ovog problema kao i potrebu kombinovanja ekonomskih mera sa državno-regulativnim i stručno-organizatorskim . Kada smo se pre šest-sedam godina našli pred situacijom da obnavljamo vinogradarstvo i voćarstvo u Narodnoj Republici Makedoniji, mi smo se susreli sa potrebom raščišćavanja nekoliko pitanja. Hoćemo li na stari način vršiti tu obnovu ili ćemo primeniti savremena dostignuća na ovom području ? Ovde se radilo i o usmeravanju naših investicionih ulaganja : da li na stvaranje krupnih socijalističkih organizacija, ili dati kredit sitnom individualnom gazdinstvu ? Kao osnovnu orijentaciju uzeli smo stvaranje modernih plantažnih zasada kao krupnih socijalističkih jedinica. Obezbeđenjem potrebnih kapaciteta za proizvodnju sadnica (preko rasadnika i na krupnim socijalističkim dobrima), išli smo i na regulisanje nekoliko važnih pitanja, kao što su : rejoniranje, promet sadnog materijala i saniranje postojećih voćnih zasada. Pri tome smo polazili od sledećeg: ako se već danas pojavljuju teškoće plasmana vina (to je bilo 1954 godine), one se mogu kasnije pojaviti u još jačoj formi, i zašto onda ne bismo išli sa orijentacijom da podižemo zasade pretežno sa sadnicama stonih (desertnih ) sorti koje imaju plasman, kako na unutrašnjem tako i na spoljnom tržištu . Slično je i sa vinskim sortama visokog kvaliteta. Jer, nije bilo dovoljno samo reći da će banka davati kredit onim organizacijama koje ponude najbolje uslove za njegovo vraćanje, nego je trebalo to i osigurati drugim praktičnim merama, pa i propisima regulisati izvesne stvari. Zašto se ne bi društvena zajednica bolje obezbedila i regulisanjem pitanja izbora površina i drugog, kad već danas- sutra mogu da se očekuju izvesne teškoće ako bi se ostavilo da se stihiski odvija podizanje ovakvih proizvodnih kapaciteta. Kada su ove norme propisane u republičkim zakonima, one su obavezale i privatne proizvođače da ih se pridržavaju.

Kod regulisanja pitanja eksploatacije pašnjaka polazilo se od sledećeg : ovi kapaciteti bili su ne samo decenijama već stoljećima loše eksploatisani i degradirani u priličnoj meri, bilo da se radilo o pašnjacima koje su koristila sela, bilo da su ih koristile privredne organizacije. Trebalo je zavesti red, obezbediti kao minimum da se spreči njihovo dalje raubovanje, da se osiguraju sredstva koja moraju uplaćivati korisnici, a koja se moraju koristiti za melioracije i održavanje proizvodnog kapaciteta. Zakonom 293

je uspostavljen sistem dugogodišnjeg zakupa ovih površina od strane socijalističkih gazdinstava i zemljoradničkih zadruga. Iz sredstava koja su se na ovaj način dobijala formirani su fondovi za unapređenje pašnjaka. Ovim i drugim naterani su korisnici da uspostave normalno gazdovanje ovim proizvodnim kapacitetima. Tako je zajednica obezbedila intenzivnije ulaganje i veću primenu materijala za reprodukciju na ovim površinama i otvorila put da se slabo produktivne površine pretvore u kultivirane produktivne pašnjake. Dok su ranije (pre 1945 godine) seoske pašnjake koristili obično pojedini individualni krupni stočari i za ovo plaćali minimalnu sumu, sada su narodni odbori opština dobili pravo i zaduženje da se staraju ne samo o ubiranju pašarine, već i da njima upravljaju na takav način da se obezbedi ekonomsko gazdovanje na ovim kapacitetima, da zavedu red u korišćenju ovih površina. Tamo gde je ovo pravo i u praksi ostvareno, otvoren je put za stvaranje novih odnosa preko zadružnih organizacija sa kojima kooperiraju individualni proizvođači, ili same zadruge organizuju korišćenje ovih kapaciteta. Mi smo kod ovih mera polazili od toga da je opravdano da tražimo da se obezbedi održavanje sadašnjih kapaciteta i da se spreči dalje pogoršanje. Ovo utoliko pre što se pašnjaci kao proizvodni kapaciteti mogu minimalnim radom obnavljati iz godine u godinu, te bi bilo ekonomski neopravdano da se oni predaju na trajno korišćenje stočarskim socijalističkim dobrima, bez naknade društvenoj zajednici . Ovo se pogotovo odnosi na individualne proizvođače. Pitanje intervencije društva kada se radi o strmim zemljištima, izloženim eroziji, postavlja se u dosta oštroj formi . Ako shvatimo ozbiljnost ruiniranja ovih površina , mogućnost njihovog definitivnog gubljenja kao uslova za proizvodnju ne samo za naše pokolenje već i za buduće generacije - videće se da je sasvim opravdano to što smo se odlučili na intervenciju društvene zajednice u određivanju mera koje su obavezale individualne poljoprivredne proizvođače da koriste zemlju na način koji će pomoći da se leči ne samo sadašnje stanje ovih kapaciteta, već i da se postignu veći privredni rezultati . Za obezbeđenje ovog zakona su propisane minimalne agrotehničke mere koje treba da sprovode proizvođači, postavljen je zahtev za preorijentaciju ovakvih površina na dugogodišnje zasade i takve kulture koje osiguravaju da ne dođe do degradacije ove zemlje.

294

Do kraja 1956 godine ovakav režim je ustanovljen na površini od 70.000 hektara obradive zemlje. S druge strane, zajednica preduzima i potrebne mere da se stvore takve organizacije i kapaciteti koji treba da pretstavljaju materijalnu osnovu za preorijentaciju u obradi ovih površina. Još jedan primer o potrebi intervencija društva pretstavlja korišćenje vode, kao opštenarodnog dobra, od strane individualnih proizvođača. Za korišćenje vode u svrhu navodnjavanja društvena zajednica ulaže ogromna sredstva. Često su ta ulaganja po hektaru veća nego cena jednog hektara te zemlje kada je ova u prometu . Imajući ovo u vidu, mi smo išli na obavezivanje poljoprivrednih proizvođača da plaćaju doprinos za korišćenje vode. Dalje, ustanovili smo obavezu osposobljavanja imanja u ataru vodnih sistema za racionalnu upotrebu vode. U cilju da se izbegne gubitak vode koji često može da bude prilično velik, obavezali smo ih još i da održavaju u ispravnosti detaljnu kanalsku mrežu . Ovim smo hteli da na izvestan način obezbedimo da uložena sredstva u izgradnju ovih sistema budu racionalno upotrebljena, da doprinesu povećanju proizvodnje i , u isto vreme, da se osigura i stvaranje fondova kod socijalističkih organizacija za dalja ulaganja u izgradnju novih kapaciteta. Ovim se otvara veliko polje delatnosti poljoprivrednih zadruga koje sada treba da svojom privrednom aktivnošću utiču na snabdevanje proizvođača novim reprodukcionim materijalom (semenom, đubrivom i drugim) i da utiču na menjanje i samog proizvođača, uključujući ga u svoj plan organizovanja proizvodnje na novim osnovama, gde će on ulaziti u određene odnose sa zadrugom. Zadružna mehanizacija će osigurati kvalitetniju obradu zemlje - duboko oranje i razne druge operacije koje se obavezno javljaju u novoj situaciji, kad zadrugar sa svojom radnom snagom nije više u stanju sam da organizuje novu proizvodnju, da intenzivira obradu površina i zbog toga se nužno obraća zadruzi da ona organizuje ovaj proces. Često se već sada pokazuje da preorijentaciju proizvodnje u ovim rejonima na novoj osnovi (intenziviranje proizvodnje na ovim površinama) nije nikako u stanju da obezbedi sam individualni proizvođač. Ovde se nužno „ubacuje“ zadruga koja treba da deluje u pravcu promene ne samo produktivnosti rada u poljoprivredi već i u stvaranju novih odnosa na selu. Navodeći gornje primere intervencije društvene zajednice, nisam imao nameru da precenim vrednost ovih zahvata. Za mene je jasno da nisu dovoljne samo administrativne mere i opšti pro-

295

pisi. O tome je već drug Kardelj govorio na godišnjoj skupštini Glavnog zadružnog saveza FNRJ. On je rekao sledeće o ovom problemu : „Mi treba da utičemo konkretnom politikom zadruga, zemljoradničkih zadružnih saveza i narodnih odbora da se razviju određene norme društvene odgovornosti u pogledu toga kako treba da bude u pojedinim rejonima zemlja obrađena i korišćena i šta je glavno, i da seljaka ekonomski zainteresujemo za unapređenje poljoprivrede. U krajnjoj liniji rezultat zavisi pre svega od toga.“ Iznoseći gornje primere, imao sam nameru da se osvrnem na potrebu potsticanja i omogućavanja izvesnih kretanja, pored ostalog i ovakvim društveno-relativnim instrumentima. U uslovima sitnosopstveničke strukture naše poljoprivrede (sa posedom koji se sastoji od rascepkanih malih površina zemlje koje pretstavljaju smetnje svoje vrste nastojanju da organizujemo modernu poljoprivrednu proizvodnju i našoj orijentaciji da ovo pitanje rešavamo na jednom dugoročnijem planu) , naše nastojanje za povišenje tehničke osnove poljoprivrede može biti potpomognuto i izvesnim državno-regulativnim i stručno-organizatorskim merama, pored delovanja opštih ekonomskih uslova na menjanje načina obrade zemlje. To će dovoditi do povećane primene sredstava za reprodukciju koja potiću iz industrije (veštačka đubriva i sredstava za zaštitu bilja i stoke) , u čemu će svoju ulogu igrati zemljoradničke zadruge ne samo kao snabdevači seljaka ovim sredstvima već postepeno i kao organizatori poljoprivredne proizvodnje. Kada jednom počne proces menjanja tehnoloških postupaka na individualnom gazdinstvu, onda će sam seljak tražiti sve više da ovo ostvaruje preko zemljoradničkih zadruga , koje će raspolagati i krupnim sredstvima za proizvodnju i stručnim kadrovima, sposobnim da na novoj osnovi organizuju poljoprivrednu proizvodnju. Jačaće, dakle. socijalistička kooperacija na bazi društvenih sredstava za proizvodnju, stvaraće se novi socijalistički odnosi na selu . U našem radu na ostvarenju zadataka preobražaja poljoprivrede u modernu krupnu proizvodnju, koja će primenjivati savremena dostignuća na ovom području i u isto vreme postepeno ali sigurno menjati karakter sitnosopstveničke proizvodnje u pravcu izgradnje socijalističkih odnosa na selu, veliki značaj ima pravilno shvatanje ovih procesa od strane članova Saveza komunista i dosledna borba za sprovođenje usvojene linije. Ovo može da doprinese bržem otvaranju puta ovakvim kretanjima na selu, dok bi, suprotno, pasivan stav organizacija Saveza komunista dovodio do jačanja sitnosopstveničke stihije u razvoju individualnih gazdinstava i do neželjenih pojava u zadružnim organizacijama na selu. 296

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ :

Reč ima drug Dušan Čalić. Neka se pripremi drug Filip Baj.ković

DUŠAN ČALIĆ : Htio bih govoriti o problemu agrarne prenaseljenosti , jer, po mom mišljenju, ona ima bitnog utjecaja na mnoga osnovna kretanja u privrednoj politici naše zemlje . U prvom redu želio bih istaći da velik dio radno sposobnih na selu ne može naći dovoljno zaposlenja u poljoprivredi i stalno čeka mogućnost da pređe na rad u industriju ili druga nepoljoprivredna zanimanja. Prema analizama kako pojedinih ekonomista tako i instituta i ustanova koji se bave ekonomskom problematikom, ocijenjeno je da je prosječna zaposlenost na individualnim privrednim gospodarstvima 80 do 120 radnih dana u godini, dok je ista u industriji u prosjeku od 280 do 300 radnih dana . Prema tome , radno vrijeme je u industriji najmanje dvaput veće od radnog vremena u poljoprivredi.

Bez obzira na izvjesne razlike između poljoprivrede i industrije, prouzrokovane sezonskim karakterom rada koji je više svojstven poljoprivredi , ipak nam gornji podatak pokazuje da postoji značajan višak radno sposobnih u poljoprivredi prema sadašnjoj mogućnosti njihovog zaposljenja u istoj . Drug ing. Duro Regan provodio je anketu na terenu Kotara Valpovo i utvrdio da Kotar Valpovo ima prema sadašnjem nivou tehnike višak radne snage u poljoprivredi 1.219 osoba ili 17% od ukupno zaposlenih u poljoprivredi. Kotar Valpovo spada u razvijenije i bogatije kotare FNRJ. Drug Kiril Miljovski je došao do zaključka da u Makedoniji ima 1,100.000 viška radno sposobnih u poljoprivredi. Drug ing. Stevan Silbiger i dr A. Peci-Popović izračunali su da u Vojvodini ima viška radno sposobnih u poljoprivredi oko 170.000 . Drug Dušan Čobelić tvrdi da u Srbiji i na Kosmetu ima oko 1,150.000 ljudi radno sposobnih a nedovoljno zaposlenih u poljoprivredi . Detaljnom analizom drug Miloš Macura utvrdio je da u našoj zemlji ima najmanje 1,500.000 ljudi u poljoprivredi koji nisu dovoljno zaposleni . Ti podaci su izračunati obzirom na sadašnji stepen mehanizacije v poljoprivredi .

297

Priraštaj u Jugoslaviji spada među najveće u Evropi, i iznosi 1,6% godišnje, što čini između 220 do 310 hiljada ljudi godišnje. Ako tome svemu pridodamo stalni porast mehanizacije proizvodnje, transporta itd ., kako u poljoprivredi tako i u ostalim privrednim granama, možemo vidjeti koliko je značajan za našu ekonomsku politiku problem rješavanja agrarne prenaseljenosti. Industrija je dosada apsorbovala jedan dio nedovoljno zaposlenih u poljoprivredi . Od 1946 do 1956 godine porastao je broj zaposlenih u vanpoljoprivrednim djelatnostima od 416.000 na 1,894.000 ili za 1,478.000 . Pošto je prirast sposobnih za rad u tom vremenskom razdoblju iznosio oko 1,000.000 , to znači da su vanpoljoprivredne djelatnosti otvorile nova radna mjesta, osim za njih, još za 500 hiljada iz poljoprivrede. U planu za 1958 godinu predviđa se jedino otvaranje radnih mjesta u vanpoljoprivrednim djelatnostima za priraštaj radno sposobnih. Ni u ostalim godinama sadašnjeg Petogodišnjeg plana situacija nije mnogo bolja. Socijalistička Jugoslavija je razbila sva stara shvatanja o životu kakav je vodio seljak za vrijeme stare Jugoslavije . Naša sela ne mire se više sa starim načinom života niti ga takvog više žele . Selo traži zaposljenje u industriji i drugim nepoljoprivrednim djelatnostima za višak radne snage. Selo traži cestu, školu , elektrifikaciju i mnoge druge opravdane uslove privrednog i općeg napretka. Mnogi radno sposobni sa sela odlaze u gradove i industriska mjesta, iako za njih nisu osigurana nova radna mjesta. Ovakva migracija još više otežava ionako teške probleme u gradovima, kao što su stanbeni, komunalni i tome slično . Ta kretanja, pored ostalog, značajno utječu na rješavanje problema privremeno nezaposlenih u gradovima. Prema podacima Službe za posredovanje rada, u 1953 godini bilo je 81.610, 1954 76.215, 1955-67.233 , 1956 -99.338 nezaposlenih u FNRJ. Bez obzira što je problem nezaposlenih vrlo često vezan za pitanje strukture radne snage koja traži zaposljenje, tj . veći njen dio sačinjavaju žene čiji muževi rade u dotičnom gradu i prema tome one ne mogu da idu iz toga grada, ipak stalnim dolaskom sve novih i novih radno sposobnih sa sela otežava se definitivno rješenje toga pitanja. Kao što sam maloprije naveo, po mom mišljenju ovom problemu nije posvećeno dovoljno pažnje prema njegovom značaju, ni u našoj ekonomskoj politici, a niti mu je dato odgovarajuće mjesto u predloženom Nacrtu programa. Zbog toga smatram da se, između ostalog, i od strane naših općina i kotara tome problemu ne prilazi

298

sa onoliko pažnje kako taj problem zahtijeva. Mislim da se kod nas previše čeka da se taj problem riješi isključivo izgradnjom velikih industriskih objekata, koji bi otvorili nova radna mjesta višku radne snage sa sela. Iako je konačno rješenje toga problema u razvitku industrije i tercijalnih zanimanja koja zakonomjerno rastu sa porastom industrije (transport, trgovina, razni oblici servisa), ipak ima i drugih metoda za rješavanje toga pitanja. Pri njegovom promatranju treba uzeti u obzir da je za otvaranje jednog radnog mjesta u industriji trebalo preko tri miliona dinara, odnosno 100 zaposlenih treba da akumulira godinu dana za jedno novo radno mjesto (M Macura : Socijalna politika, br. 7-8, 1957) , a ako se to uporedi sa našom mogućnošću akumulacije i odvajanje iz nje za razvitak industrije, vidimo da bi tim putem trebalo najmanje 30 godina da se riješi problem agrarne prenaseljenosti. Zbog toga mislim da treba prići i drugim putevima rješavanja toga pitanja. Zbog svega ovoga smatram da ponajprije treba u našoj ekonomskoj politici dati veći značaj rješavanju toga pitanja, a zatim ukazati na sve mogućnosti njegovog rješavanja. Tim više što se ni u Nacrtu programa SKJ ni na jednom mjestu nije govorilo određeno o ovom problemu. Smatram da je on neobično važan i da ga treba direktno ne samo postaviti u našoj ekonomskoj politici, već on treba i da dobije određenu ocjenu svoga značaja u predloženom Nacrtu programa SKJ. Između ostalog, smatram da bi općina i kotari trebalo daleko više da koriste nedovoljno zaposlenu radnu snagu u selima, kombinujući njeno zapošljavanje sa sredstvima kojima raspolažu u rješavanju mnogih ekonomskih i drugih zadataka, kao što su : gradnja ceste, manjih melioracija itd. Isto tako u razvitku poljoprivrede može se uspješno koristiti višak radne snage odgajanjem vrijednijih poljoprivrednih kultura koje traže više rada, a potrebne su našoj ekonomici. Postoji i čitav niz drugih oblika aktivizacije nedovoljno zaposlene radne snage u poljoprivredi koje treba podrobnije izučiti i ukazati na sve konkretne mogućnosti. U tom smislu predlažem da u Nacrt programa SKJ uđu na str. 183 u odjelu Neposredni zadaci , iza prvog pasusa, odnosno riječi : „, ... digne na viši nivo ", nove rečenice koje bi glasile : „ Problem aktivizacije nedovoljno zaposlenih u poljoprivredi ima mnogostruki utjecaj na privredna kretanja u našoj zemlji i biće potrebno rješavati ga još čitav niz godina. Zbog toga treba posvetiti više pažnje

299

nego dosada tome problemu i razraditi puteve kao i mjere njegovog konkretnog rješavanja, kako u okviru Jugoslavije i njenih sredstava tako i u okviru pojedinih republika, kotara i komuna i sredstvima kojima oni raspolažu . “

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Ima reč drug Filip Bajković.

FILIP BAJKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Ja ću se ukratko osvrnuti na neka pitanja daljeg razvitka komune, i to posebno na razvitak jednog tipa naše seoske opštine. Mislim na one opštine koje se nalaze u planinskim područjima gdje je konfiguracija terena prirodno nametnula preduslove za razbijen tip naselja sa veoma oskudnim i rasparčanim zemljišnim fondom i uopšte slabom materijalnom osnovom za poljoprivredno privređivanje. Takav tip seoske opštine imamo u velikom broju u Crnoj Gori, a slični uslovi karakteristični su za dobar broj područja u našoj zemlji. Izgradnja materijalne osnove komuna , koje su još privredno zaostale i čija ekonomska snaga danas počiva na poljoprivredi sela u planinskim predjelima, mora se nešto drukčije postaviti nego onih u ravničarskim krajevima. Tamo imamo zbijen tip naselja, sa gradskim oblicima sela, jedinstven zemljišni fond , raspoređen u ravnici kao prirodno okruženje naselja . U ovakvim opštinama postoje raznovrsne i brojne mogućnosti za stvaranje materijalne baze, a time i za izgradnju socijalističkih odnosa na selu . Tu je moguće u punoj mjeri primijeniti najsavremeniju tehniku u poljoprivrednoj proizvodnji , pošto postoji dovoljno zemljišnog osnova sa mogućnostima obimnijeg dugoročnog investicionog ulaganja u melioracije i dugogodišnje plantažne zasade i slično. Prirodni uslovi ovakvih seoskih opština daju rješenja : za jednostavnije oblike racionalnog uključivanja seoskog stanovništva u poljoprivrednu proizvodnju . Poljoprivreda ovdje pruža znatne mogućnosti i za preradu poljoprivrednih proizvoda, za lakše uslove potrebnog rasterećenja od suvišne radne snage u proizvodnji i njenog ekonomičnog korišćenja u prehranbenoj i drugim granama prerađivačke 300

industrije -- što sve skupa ukazuje na velike mogućnosti povećanja akumulacije i narodnog dohotka kao i sigurnog povećanja produktivnosti rada, a time i materijalne osnove za dalji razvoj socijalističkih odnosa na našem selu. Međutim, borba za izgradnju ekonomske osnove za onaj tip naših seoskih opština koji je rasut po brdovitom i planinskom terenu neminovno nameće složenije napore društvene zajednice. Treba imati u vidu činjenicu da će ovakva naselja egzistirati još dugo vremena i uporedo s ravničarskim naseljima, pa iz toga proizlazi određen zaključak o potrebi dalje brige i orijentacije kakve sve mjere i materijalna sredstva zajednica treba da ulaže da bi stvorila moguću ekonomsku osnovu za dalji razvitak socijalističkih odnosa.

Razumljivo je da se izlaz ne može pronaći u samoj poljoprivrednoj proizvodnji i preradi njenih proizvoda. Dobrim dijelom rješenje treba tražiti uključivanjem prekobrojnog i nedovoljno zaposlenog stanovništva u ovim područjima, gdje je i natalitet iznad jugoslovenskog prosjeka , u prerađivačku industriju. No, potrebno je ukazati i na poljoprivredne mogućnosti, iako one nijesu znatne. Zemljišni fond je ovdje malen i razbacan uglavnom po vrtačama. što ga čini nepodesnim za primjenu moderne mehanizacije i drugih najracionalnijih oblika poljoprivredne proizvodnje. Veoma su oskudne, prema tome, i mogućnosti ulaganja u melioracije. Ukoliko postoje prirodni uslovi za navodnjavanje, investiciona ulaganja mogu biti samo sitnijeg obima i orijentisana na manje zemljišne površine. Tamo gdje ima planinskih pašnjaka, ispaša i šuma postoje ozbiljni prirodni uslovi za snažniji razvitak stočarstva i preradu stočnih proizvoda kao i šumske privrede. Takođe nijesu beznačajne mogućnosti koje pružaju predjeli koji se nalaze pored i u blizini mora , koji , zbog velike godišnje toplotne energije, imaju povoljnih uslova za gajenje vinograda, južnog voca . raznog povrća i industriskog bilja kao i intenzivnijih oblika privređivanja. Ovdje su prirodni uslovi takvi da bi i manja ulaganja za navodnjavanje veoma snažno ojačala proizvodnu sposobnost zemljišta za kvalitetne poljoprivredne kulture, čija je vrijednost po jedinici površine znatno iznad žitarskih kultura. Takva ulaganja bila bi u skladu sa našim kursom za unapređenje poljoprivrede, iako sadašnji kriterijum banke stoji na pozicijama da površinski minimum plantažnog zasada bude 50 hektara. Savremeno stanje u poljoprivredi na ovim područjima je takvo da je seljak uglavnom naturalni proizvođač, bez poljopri-

301

vrednih viškova i sa neznatnim učešćem na tržištu, orijentisan na proizvodnju, na najvećem dijelu svog zemljišta, nerentabilnih žitarica, čiji su prinosi daleko ispod potreba njegove potrošnje. Njegovi godišnji radni napori ne prelaze ukupno vrijeme od dva mjeseca . Sve ovo ukazuje na potrebu investicionog ulaganja za unapređenje poljoprivrede i u ovim slučajevima. Istina, ona ne mogu i ne treba da angažuju prevelika sredstva zajednice, jer su i mogućnosti prirodno ograničene. Ova akcija treba da se razvija sa opštih jugoslovenskih pozicija, i to da se ovdje, kao jedino mogući izlaz, osigura povećanje prinosa po jedinici površine, grlu stoke, voćnom stablu itd. Kao neophodan zadatak nameće se dalje obezbjeđenje potrebnih uslova za promjenu strukture proizvodnje, tako da seljak u što većem obimu napušta žitarsku proizvodnju i zaostale oblike privređivanja u korist rentabilnih poljoprivrednih kultura, što bi ga više orijentisalo na tržište. Opšte zemljoradničke zadruge na ovim područjima su jedini faktor koji može da utiče na preobražaj poljoprivrede. One bi, uz relativno mala sredstva , mogle osigurati povećanu upotrebu kvalitetnog sjemena, hemiskog đubriva, raznih vrsta rasada i drugog reprodukcionog materijala. Sve ove mjere kao i ulaganja u melioracije pašnjaka i efikasnije organizovanje poljoprivredne službe, bolja organizacija prikupljanja i prodaje proizvoda pretstavljaju zbir napora koji bi dali znatan i brz efekat porasta poljoprivredne proizvodnje. Mi komunisti pronalazimo ovakve i slične mjere koje potstiču zainteresovanost proizvođača i utvrđuju kolosjek na kome treba da se razvija inicijativa naših zadruga u pronalaženju oblika kooperacije s individualnim proizvođačima, i to za takvu strukturu i razvitak poljoprivredne proizvodnje gdje bi došlo do većeg korišćenja živog i nedovoljno iskorišćenog rada, kako bi se ove radne rezerve pretvorile u aktivnu snagu , sposobnu da osigura svoju potrošnju i ostvari neku dobit . Drugo pitanje o kome želim ukratko reći odnosi se na organizaciju mehanizma vlasti u nerazvijenim opštinama. Problem organizovanja mehanizma lokalne samouprave i rasporeda organa uprave u ovakvim opštinama nameće potrebu većeg kombinovanja. Kao što je poznato, mi smo u Crnoj Gori nedavno ukinuli sreske narodne odbore kao stepenicu u mehanizmu naše vlasti, ostajući na pozicijama saveznih normi u pogledu statusa komune kao osnovne političko-teritorijalne jedinice . To je bilo moguće ostvariti iz razloga što je novi savezni Zakon o narodnim odborima prenio na opštinske narodne odbore veliki dio prava i nadležnosti koji su ranije pripadali srezu . 302

S obzirom da savezni Zakon kao i sadašnji mehanizam raspodjele ukupnog društvenog prihoda, izražen našim društvenim planovima, ostavlja značajna materijalna sredstva fondovima komune i privrednih organizacija, nije bilo ozbiljnijih prepreka da poslove društvenog nadzora i kontrole koordiniranja i usklađivanja teritorijalnog razvitka u Republici prenesemo sa bivšeg sreza u nadležnost Izvršnog vijeća i republičkih organa uprave. Prenošenje pobrojanih nadležnosti sa sreza na Republiku nije pretstavljalo nikakvu veću centralizaciju. Naprotiv, na tako malom prostoru, sa malenim brojem stanovništva, terenski izolovanim i odvojenim opštinskim naseljima u Crnoj Gori, koncentracija najvećeg dijela oblika potrebne društvene kontrole kod republičkih organa može biti samo korisna, i to kako sa stanovišta primjene jedinstvenih gledišta na području cijele Republike tako i sa stanovišta efikasnog praćenja zakonitosti i blagovremenog preduzimanja mjera odgovarajućih organa tamo gdje bi se ukazala potreba. Iako je ovaj problem postavljen još 1955 godine, mi smo pristupili njegovom rješavanju tek po donošenju novog saveznog Zakona o narodnim odborima , koji je znatno proširio pravo i ulogu komune. Ovakav kurs razvoja lokalne samouprave, gdje opština dobija pretežan broj nadležnosti, dok srezu ostaje ograničen dio poslova koordiniranja i kontrole zakonitosti rada opštinskih odbora i njihovih organa, stvorio je potrebnu osnovu za ukidanje A srezova u Crnoj Gori.

Narodni odbori srezova u Crnoj Gori djelovali su na pet područja, koja su i po broju stanovnika i po svojoj materijalnoj osnovi bila znatno ispod jugoslovenskog prosjeka. Brojna i skupa administracija koja je potrebna mehanizmu organa uprave u narodnim odborima srezova pritiskala je na oskudnu materijalnu osnovu naših opština i objektivno sputavala u takvim uslovima njihov razvitak. S obzirom na terenske i druge uslove u našoj Republici i na mogućnost obavljanja iz republičkog centra svih zadataka koji su ostavljeni narodnim odborima srezova, mi smo ih i ukinuli , rukovodeći se okolnošću da kod tako stvorenih uslova možemo prići organizaciji lokalne samouprave samo sa opštinom, i to sa perspektivom bržeg i daljeg razvoja. U organizaciji lokalne samouprave u Crnoj Gori novinu pretstavlja ustanova međuopštinske službe . Savezni zakon dopušta mogućnost stvaranja ovakvog organa. Mi smo ustanovu međuopštinskih službi prihvatili kao pravilo , kao nužan kompromis, kako bismo izbjegli situaciju da prevelik broj nadležnosti prenesemo na 303

Republiku i time suviše otperetimo republičke organe. Nastojali smo da se obezbijedimo suvišne centralizacije i time otstranimo, koliko je moguće, sve elemente koji bi mogli negativno utjecati na pravilan razvoj samouprave. Praktično, danas imamo osam gradskih centara koji su ove međuslužbe organizovali, sa zadatkom da iz svog djelokruga rješavaju pitanja za svih 28 opština, koliko ih je ostalo u Crnoj Gori poslije reorganizacije. To su službe : javnog pravobranioštva, najveći broj inspekcija, opštinske sudije za prekršaje , katastarska uprava i druge. Organizovanje ovih službi kao međuopštinskih nametalo se, pored ostalog, i iz ekonomskih razloga, zbog toga što dobar broj ekonomski slabijih naših opština nije u stanju ni da organizuje ni da izdržava više ovih službi . U našem Zakonu je ostavljena mogućnost da svaka opština, prema svojim prilikama, može samostalno organizovati sve ove službe, dok je, s druge strane, predviđena i mogućnost zajedničke organizacije ovih službi za dvije ili više opština. Tamo gdje je u pitanju organizovanje organa i službi sa društvenim upravljanjem, obezbijeđeno je srazmjerno učešće u organima upravljanja pretstavnika s područja dotičnih opština. Zainteresovani narodni odbori, zajedničkom odlukom o osnivanju međuslužbe, određuju njeno sjedište. učešće svake od tih opština u snošenju izdatāka za rad ove službe i odnos u vezi sa njenim funkcionisanjem. Dosadašnje iskustvo ukazuje na potrebu daljeg smanjenja broja opština u našoj Republici . U planinskim područjima, po pravilu, opštine moraju biti veće po prostranstvu zbog same konfigu racije terena, razbijenosti naselja, prirodne nerazvijenosti koja zadržava velike rezerve nedovoljno zaposljenog stanovništva, što sve skupa uslovljava da se samo na većim područjima mogu da osiguraju takvi privredni uslovi da bi liční dohodak stanovništva stvarno pretstavljao materijalnu osnovu za život jedne ovakve opštine. Slabi izgledi za razvoj materijalne osnove, nemogućnost da stvore ekonomske pa i kadrovske uslove za normalan život i rad mehanizma u organima odbora, prirodno će gurati mnoge male seoske opštine na pozicije ujedinjavanja sa susjednim gradskim centrima i koncentriranja oko ovih, kako bi dotični prostor nakupio dovoljno snaga i materijalnih uslova za pravilan i potpun razmah inicijative samoupravljanja u komuni. Ovdje, po teritoriji i po broju stanovnika, mala opština može da se pojavi samo kao izuzetak, kao rezultat nužde za ona izolovana naselja koja su suviše udaljena od gradskih centara. Ovakva mala

304

opština sa oskudnom privrednom bazom, sa upadljivim neskladom između materijalnih mogućnosti i velikih prava i nadležnosti koja im Zakon formalno obezbijeđuje, nužno su osuđene na trajno dotiranje od strane društvene zajednice.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Drugovi, hteo bih da skrenem pažnju : mi smo se dogovorili da predložimo da ne dajemo pauzu , ali da danas prekinemo ranije rad. Ako bismo dali pauzu, to bi nam oduzelo mnogo vremena i onda bismo ponovo dugo ostali . Ima reč drug Vjećeslav Holjevac . Neka se pripremi drug Jozo Bodružić .

VJEĆESLAV HOLJEVAC : Drugovi i drugarice, U razdoblju između dva kongresa, VI i VII , u našoj zemlji zbile su se velike promjene, razvila se privreda i naši gradovi, naši industriski centri izmijenili su svoj lik ; izmijenili su svoj lik zahvaljujući u prvom redu tome što su u razdoblju između dva kongresa u našoj zemlji izvršene promjene prelaska na komunalni sistem . Naš narod je pozdravio komunalni sistem, tekovinu koja je razvila veliku inicijativu kod naših građana, inicijativu za rješavanje njihovih svakodnevnih problema. U izgradnji , u stvaranju komunalnog sistema organizacije Saveza komunista i komunisti odigrali su značajnu ulogu . Oni su bili ti koji su svakodnevno. boreći se, na sastancima u organima društvenog samoupravljanja. na zborovima birača , u radničkim savjetima i u vijećima proizvođača usmjeravali i davali pravilan ton i pravilnu liniju svim nastojanjima koja su odozdo dolazila . Zahvaljujući toj svakodnevnoj borbi, tom zalaganju , može se reći da je i materijalna baza komunalnog sistema iz dana u dan rasla i da su komunisti bili baš ti koji su pravovremeno i na prvom mjestu ukazali na problem materijalne baze, skretali pažnju kako i na koji način se problemi koji se tiču materijalne baze treba da rješavaju . Paralelno s jačanjem materijalne baze mijenjali su lik naši gradovi i industriska mjesta. Teško je danas proći našom zemljom a ne priznati ono što je postignuto kada se to vidi na svakom ko20 VII Kongres SKJ

305

raku. O tome govore u prvom redu ove cifre - dozvolite da se njima poslužim. Dok su, naprimjer, investiciona sredstva narodnih odbora i privrednih organizacija u 1955 godini iznosila 210 milijardi dinara, u 1956 godini ona već iznose 315, a u 1957 godini - 348 milijardi dinara, što, u postocima izraženo, iznosi 65 % od ukupnih investicionih sredstava u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji . Sredstva fondova narodnih odbora, uključujući i fondove za kreditiranje stanbene izgradnje, iznosila su 1955 godine 14 milijardi dinara, 1956 godine - 79 milijardi, a 1957 godine --- 98 milijardi dinara . Iz ovoga se vidi da su narodni odbori ostvarili svoj utjecaj na vrlo veliki dio investicionih sredstava naše cjelokupne zajednice. Slična situacija je bila i sa drugim dijelom sredstava, kojima su raspolagale komune i lokalne zajednice, iako ne potpuno identično, a to su budžetski prihodi . Tako su naprimjer, u apsolutnom iznosu budžeti narodnih odbora općina i kotara u 1955 godini iznosili 104 milijarde dinara, u 1956 — 103 , a u 1957 godini - 141 milijardu dinara. Iz tih podataka se također vidi da su budžeti narodnih odbora, specijalno u 1957 godini , osjetno porasli , a posebno budžeti narodnih odbora općina, koji su sa 17,5 milijardi u 1955 godini porasli na 83,9 milijardi dinara u 1957 godini, što je skoro pet puta više nego 1955 godine. Prilikom razmatranja porasta ovih sredstava treba imati u vidu da su se paralelno sa sredstvima prenosili i poslovi , nadležnosti na kotare i općine . Tako, naprimjer, od uvođenja komunalnog sistema do danas pretežan dio funkcija osnovnog usmjeravanja i vlasti prenesen je na naše općine . No, taj proces nije stao samo kod općina, on se i dalje razvijao, tako da jedan veliki dio funkcija vlasti obavljaju danas razni društveni organi upravljanja. U Zagrebu je, naprimjer, jedna trećina tih funkcija bila u nadležnosti Narodnog odbora, a dosad se približno tri četvrtine funkcija prenijelo na društvene faktore u komuni. Nema sumnje da je taj relativno brz proces prenošenja poslova i materijalnih sredstava nadolje imao velikog pozitivnog utjecaja na život naše cjelokupne zajednice . No, taj proces, koji je išao tako brzo, nije uspio još uvijek da otkloni disproporcije koje postoje između potreba i stvarnog stanja u komunama i komunalnim službama. To je i razumljivo. Do toga je došlo u prvom redu zbog naglog razvitka industrije, zbog intenzivne industrijalizacije koja je vršena poslije rata i teškog nasljeđa prošlosti koje smo . još uvijek osjećali i osjećamo. 306

Zato smatram da je veoma važno da se u periodu koji pred nama stoji posveti puna pažnja materijalnoj bazi komunalnog sistema i da se u skladu s materijalnim mogućnostima zajednice rješavaju problemi koji čekaju na rješenje. Mislim da bi trebalo zato obratiti pažnju na tri stvari : Prvo, trebalo bi poraditi na tome da se u slijedećem periodu riješi pitanje objektiviziranog formiranja budžetskih sredstava narodnih odbora. Trebalo bi pronaći mogućnosti da se budžetski prihodi učine više zavisnim od jačanja ekonomskih djelatnosti u komuni, od postignute produktivnosti i drugih faktora. Pritom bi, naravno, trebalo voditi računa i o tome da se nakon pokrića potreba šire zajednice osiguraju sredstva za vršenje osnovnih službi komune. Takođe bi trebalo naći mogućnost za prelijevanje sredstava između ekonomski razvijenih u relativno nerazvijene komune. Sigurno je da bi objektivizirano formiranje budžetskih sredstava djelovalo znatno stimulativnije na komunu, na njeno dugoročnije i ekonomičnije vođenje finansiske politike nego što je to dosad bio slučaj . Jasno je da je sistem kvotiranja i administrativnog formiranja budžeta ostatak administrativnog sistema, koji je u svakom slučaju kod nas preživeo. Drugo, sa već dosad učinjenim naporima na razvitku komunalnih službi došlo se do toga da se u većini naših gradova pokriva u komunalnim službama prosta reprodukcija . To je postignuto aktivnošću narodnih odbora i podrškom građana, njihovim učešćem u plaćanju odgovarajućih tarifa. Na taj način su skoro u svim gradovima skinute sa budžeta komunalne sluzbe i one, uglavnom u većim gradovima, ne primaju dotaciju, što je slučaj sa vodovodom, kanalizacijom, gradskim saobraćajem, električnom mrežom, plinom i nizom drugih službi . Međutim, ostalo je još nerješeno vrlo važno pitanje proširene reprodukcije, pitanje proširenja materijalnih fondova ovih komunalnih službi . Da bi se stanje na tom polju poboljšalo i osigurala nužna sredstva za finansiranje te vrste komunalne izgradnje, bilo bi potrebno formirati društvena investiciona sredstva , iz kojih bi se odobravali krediti komunama u tu svrhu. Ova bi se sredstva mogla formirati dijelom iz općeg investicionog fonda, a i od drugih sredstava, od investicionih ili drugih sredstava lokalnih banaka. Krediti ovakve vrste trebalo bi da se odobravaju uz povoljnije uslove : dulji otplatni rok nižu kamatu . Kredite ovakve vrste po pravilu bi trebalo odobravati onim komunalnim službama koje formiranjem približno ekonomskih cijena svojih usluga mogu da otplate dug vlastitim sredstvima. Ovakav

20

307

oblik kreditiranja komunalne izgradnje i službi bio bi svakako zdraviji i ekonomičniji . Na taj način dobili bismo selekciju zahtjeva i stvorio bi se red rješavanja tih problema, koji bi osigurao da se oni prvenstveno rješavaju gdje su i potrebe najveće – u gusto naseljenim područjima i novim industriskim naseljima. Tim putem bi se i krug i obim takozvanih neprivrednih investicija sveo samo na one objekte i službe koje ne mogu ostvarivati odgovarajuće vlastite prihode, kao što su, naprimjer, školske zgrade i objekti socijalne službe, koji bi se i nadalje izgrađivali iz budžetskih sredstava. Treće, po mom mišljenju, pitanje plana treba postaviti čvršće i na širim osnovama. Potrebno bi bilo uskladiti planiranje odozgo s planiranjem odozdo, tj . onim koje se vrši u našim komunalnim organizacijama. Često tu postoje prilične razlike. Sa takvim usklađivanjem mogle bi komune voditi jednu dugoročnu politiku razvitka svojih službi , svojih djelatnosti, bez nekih većih poremećaja. Razumije se da razne restrikcije, koje se u toku godine pojavljuju , stvaraju prilične teškoće normalnom funkcioniranju komune. U ovoj godini, naprimjer, ograničenja utroška raznih vidova fondova i ostalih sredstava Narodnog odbora Zagreba iznose oko 50% ukupnih sredstava kojima grad raspolaže . Koliko je to posljedica grešaka plana i nedovoljno stabiliziranih prilika na tržištu , pitanje je kojim bi se u budućem periodu trebalo više pozabaviti . Nema sumnje, drugovi, da će dalje usavršavanje i jačanje ekonomsko- finansiske osnove komuna doprinijeti boljem funkcioniranju i jačanju komunalnog sistema. To će biti dalji korak naprijed u razvitku društvenih odnosa u našoj zemlji , odnosa koji će doprinijeti jačanju i bržoj izgradnji naše socijalističke zajednice. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Jozo Bodružić . Neka se pripremi drugarica Bešter Mara.

JOZO BODRUŽIĆ : Drugarice i drugovi delegati, U referatima druga Tita i druga Rankovića juče je naglašeno da izgradnja sistema društvenog samoupravljanja i razvijanja

308

osnovnih organa za ostvarenje neposredne vlasti radnog naroda i kontrole birača nad njom pretstavlja jedan od glavnih zadataka komunista u daljem razvijanju našeg čitavog društvenog sistema. Ovo je potrebno tim prije naglasiti , imajući u vidu sve one pojave u našem savremenom razvitku o kojima je, naročito poslije Pisma Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Jugoslavije, bilo riječi. Obzirom na ovo, osvrnuo bih se na neka iskustva iz rada organizacija Saveza komunista u našem srezu u vezi s izgradnjom i razvijanjem nekih organa društvenog samoupravljanja i organa vlasti. U uslovima takve političke složenosti, kakva je karakteristična za naše prilike, kao i obzirom na privredne i druge probleme, komunisti našeg sreza postigli su vidne uspjehe u razvijanju svih onih institucija društvenog samoupravljanja i vlasti koje su neposredno radile na rješavanju svakodnevnih konkretnih problema, vezanih za život. Mjere i akcije koje su preduzimali narodni odbori i njihovi organi bile su u mnogo čemu praćene odgovarajućom aktivnošću u Savezu komunista i drugim društvenopolitičkim organizacijama, bez obzira da li su i koliko one pokretane linijom tih organizacija. Opća karakteristika ovih mjera leži u konkretnom i neposrednom rješavanju problema koje nameće određeni tempo života i razvitka, a sračunate su na njegovo unapređenje. Međutim, ovo ne znači da je sve dobro i da su uvijek postavljena i rješavana najaktuelnija pitanja razvitka, kao i to da su iskorišćene sve date mogućnosti i svi objektivni uslovi za rješavanje problema od neposrednog interesa za razvitak našeg kraja. Ovdje prije svega mislim na to da se čitavom mehanizmu društvenog samoupravljanja ne posvećuje uvijek podjednako dovoljna pažnja. U našoj praksi više je naglašen rad pretstavničkih organa, nego, recimo, zborova birača kao osnovnih organa neposrednog učešća građana u vlasti i njihove kontrole nad radom pretstavničkih organa. Njegovanje i razvijanje pretstavničkih organa, pomoć tim organima da udu u ona pitanja života koja praksa imperativno nameće, potstrekavanje tih organa na zakonitiji , studiozniji i temeljitiji rad, svakako je pozitivna činjenica . Ali to je samo jedna komponenta u nizu obaveza koju mi komunisti u razvijanju radničkog i društvenog samoupravljanja moramo izvršavati. Ima i nečeg objektivnog u ovakvom gledanju i odnosu komunista prema ovim organima . Čitav naš društveni život je vrlo složen i on nameće prilično brz tempo u radu svih organa upravljanja, a naročito pretstavničkih. Kada se ovome doda da još uvijek ima pitanja

309

koja su, recimo, u nadležnosti narodnih odbora, a mogu se prenijeti na niže organe, onda se može shvatiti sav značaj problema o kome govorim. Ovo se naročito odnosi na nadležnosti narodnih odbora prilikom rješavanja na sjednici. Da budem konkretniji, ističem da je po našim pozitivnim propisima predviđeno da mnogošta, često i nešto sitno spada u nadležnost narodnog odbora. Zbog toga se ponekad rad narodnog odbora svodi više na formalno rješavanje često krupnih i značajnih pitanja. Evo podataka koji ovo dovoljno ilustruju . Za posljednju godinu dana na sjednicama narodnih odbora opština bilo je prosječno po dvadeset tačaka dnevnog reda, a u narodnom odboru sreza i više, iako su njihove sjednice održavane u razmaku od 25 dana. Ima ovdje, doduše, mnogo pitanja koja narodni odbor na plenarnoj sjednici mora da rješava , ali ima i takvih koja bi savjeti ili komisije narodnog odbora, pa možda i upravni aparat mogli uspješno da riješe. Samo se po sebi razumije da u uslovima takvog rada, kad je pretstavnički organ preopterećen nizom nekada i nepotrebnih poslova, on ne može studiozno, široko i sa puno odgovornosti da ulazi u razmatranje i rješavanje određenih akutnih problema značajnih za neposredni život i uspješan razvitak, jer ona ostaju u sjeni sitnih problema. Zbog ove činjenice, kao i zbog još uvijek tu i tamo nedovoljno razvijenih službi , pažnja koju komunisti poklanjaju ovim organima ima puno opravdanje. Ali , kada se sagledaju svi objektivni uslovi našeg razvitka, kao i to da se dosadašnji metod rada pretstavničkih organa mora mijenjati, i da narodni odbori kao pretstavnički organi moraju biti više okrenuti licem onim pitanjima koja nameće neposredni život, onda je jasno da se kao uslov nesmetanijeg i bržeg razvitka ovdje postavlja zadatak aktivizacije svih društvenih faktora, u prvom redu onih organa društvenog samoupravljanja u kojima građani ostvaruju neposredno vlast. Kad bismo analizirali rad tih organa u našim uslovima, konstatovali bismo da su, naprimjer, zborovi birača u većini slučajeva sazvani na inicijativu narodnih odbora, da se pojedini narodni odbori ponekada oglušuju o opravdane ahtjeve zborova birača itd., pri čemu se može reći ono što je u Izvještaju Centralnog komiteta istaknuto , - da se zborovi birača ponekad potcjenjuju , jer se ne shvata njihova uloga. Slično je stanje i kod mjesnih odbora. Iako je za posljednje dvije godine organizovan niz akcija na izgradnji puteva, škola i drugih komunalnih objekata, kao i niz akcija na privrednom , zdravstvenom i drugim poljima i tu postignuti, za naše prilike,

310

veliki uspjesi, ipak, po pravilu, te akcije nisu vodili mjesni odbori, nego komisije, koje bi za konkretne slučajeve formirao odbor, ili službenički aparat. Zbog toga se ti organi nisu sastajali, jer su poslove iz njihove nadležnosti obavljala druga tijela. Postavlja se pitanje : da li je to dobro i da li to vodi nekom napretku? Razumije se da zapostavljanje jedne takve demokratske institucije upravljanja, organizovane na jednom čitavom području , bez obzira na konkretne uspjehe koje postižemo preko drugih organa, mora imati negativnog odraza na čitav kompleks onih poslova koji spadaju u nadležnost ovih organa. Jer, neaktivnost mjesnih odbora na poslovima iz njihove nadležnosti znači istovremeno i nerješavanje konkretnih problema za koje su građani životno zainteresirani. Uzroke za ovako slab rad svakako i prije svega treba tražiti u tome da se mnoge osnovne organizacije Saveza komunista, pa i opštinski komiteti, ne unose u te probleme i ne čine ono što su obavezne da bi komunisti članovi mjesnih odbora, izvršavali svoje zadatke, radeći u njima. I ne samo to. Slabost za ovakvo stanje treba tražiti u materijalnom položaju mjesnih odbora, odnosno u materijalnom interesu građana da na zborovima birača istaknu neki problem. Ako, naprimjer, ni jedan mjesni odbor na našem srezu, a takva je situacija, koliko ja znam, u većini okolnih srezova, za svoj rad nema obezbijeđen najminimalniji iznos materijalnih sredstava budžetom ili ako se opravdani zahtjevi građana za rješavanje nekih sitnih, manjih problema, ne zainteresuje i riješi odgovarajući organ opštine, onda je iluzorno tražiti aktivnost mjesnih odbora, zborova birača itd ., jer za takvu aktivnost građani nemaju elementarnih materijalnih interesa.

Zbog ovoga se prilično oštro nameće zadatak, u prvom redu komunistima , da se pravilnijim postavljanjem u radu i punim nastojanjem izbore za uspješniji rad, a osnovnim rukovodećim kadrovima i službama u komuni da opravdane zahtjeve vrlo hitno rješavaju, i da se, uopće rečeno, prida veći značaj radu ovih osnovnih organa neposrednog upravljanja . Tu se, naprimjer, nameće potreba češćeg i neposrednijeg kontakta osnovnih rukovodećih kadrova komune sa mjesnim odborima i zborovima birača, kao i iznošenje na diskusiju svih važnijih akata koji se donose u pretstavničkom organu ili njegovom izvršno-političkom tijelu . Ovo posljednje veoma se rijetko primjenjuje. Ukazuje se potreba da se ne samo društveni planovi, budžeti i izvještaji pretstavničkih organa iznose na diskusiju, nego i ona. 311

pitanja iz svih oblasti društvene aktivnosti koja su od općeg značaja za razvitak opštine ili sreza. Normalno je da će ovo zahtijevati daleko više rada, ali je također potrebno istaći da će ovakvim radom doći do punog izražaja ne samo interesiranje građana-birača i njihova inicijativa , nego i lakše sprovođenje odluka pretstavničkih organa, jer će građani već unaprijed biti upoznati sa svojim obavezama. Mislim da ovo i ne bi trebalo dokazivati kad bi se ovdje radilo o pojedinačnim slučajevima, ali ako je to, reklo bi se, opća praksa, onda se o ovom pitanju mora i na ovom mjestu govoriti.

Namjerno sam se zadržao malo više na problemima iz rada zborova birača i mjesnih odbora. Ovo je potrebno danas istaći tim prije što su ovakve pojave unekoliko rezultat - I nije oštro reći birokratskih odnosa pojedinih rukovodilaca i organa u komuni . Bili bismo necjeloviti kad se ne bi istaklo da se i zbog još uvijek nepotpune izgrađenosti našeg zakonodavstva u pogledu nadležnosti u mnogo čemu otežava rad ovih ili još nekih organa u komuni . Kad je riječ o radu društvenih i pretstavničkih organa upravljanja i vlasti, trebalo bi istaći još jedan momenat. Vrlo velike nadležnosti prenesene su na narodne odbore i njihove organe što je, razumije se, praćeno jačanjem materijalne baze. Ali pitanje je kako se konkretno sprovode zadaci i kako rade pojedine opštine i njihovi organi, šta u tom radu ne vrijedi , da li su zakoniti akti koje oni donose i slično ? Zato se, bez obzira što imamo mnogo organa i organizacija koje se bave izučavanjem ovih pitanja u našoj zemlji, osjeća potreba da se, radi unapređenja rada i obezbijeđenja zakonitosti, više učini u tom pogledu . Možda bi bilo potrebno da se u republičkim centrima ili u savezu formiraju neke organizacije koje bi se samo isključivo bavile izučavanjem rada narodnih odbora i njihovih organa i koje bi im pomagale na unapre đenju cjelokupne aktivnosti . Za ovo se ukazuje potreba i radi toga što je službenički aparat opština još neizgrađen i nepopunjen kvalitetnim stručnim službenicima. Na kraju bih rekao da smo ove slabosti, o kojima sam naprijed govorio, uočili i da tu činimo napore, kako bismo ih što prije otklonili. Potpunija orijentacija osnovnih organizacija i komiteta na raspravljanje i rješavanje onih problema iz života koji su najznačajniji mora dovesti do kvalitetno novih odnosa naših organizacija prema čitavom sistemu društvenog samoupravljanja, gledano u cjelini, što je svakako garancija za bolji rad ubuduće. 312

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Kao poslednji govornik na današnjoj sednici reč ima drugarica Bešter Mara .

MARA BEŠTER : Uvodenje društvenog samoupravljanja na našem univerzitetu primljeno je od samog početka pozitivno i od strane univerzitetskih nastavnika. S jedne strane, ta se mera nalazi na opštoj liniji demokratizacije celokupnog našeg javnog života, a, s druge, ona je u skladu, kako s ogromnom ulogom koju razvitak nauke danas ima za društvo tako i sa velikim značajem visokokvalifikovanih kadrova na svim područjima društvene delatnosti . I, na kraju . novi način upravljanja našim univerzitetom opravdan je takođe i s obzirom na ogromna sredstva koja društvo daje za tu ustanovu . Ne mislim ovde da navodim podatke o sredstvima izdatim u tom ti podaci su, uostalom, i diskutovani cilju i to u raznim oblicima na raznim pretkongresnim konferencijama - hoću samo da naglasim da je od samog početka bilo jasno da usled gorenavedenih, kao i drugih, razloga naučni rad i vaspitanje kadrova na univerzitetu ne mogu biti isključivo stvar pojedinaca i da društvo kao celina ima pravo da se aktivno meša u zbivanja na univerzitetu i da ih usmerava. Rad društvenih organa na univerzitetu u toku prošlih godina pokazao je lepe rezultate i negirao skepticizam koji je prigodom uvođenja društvenog samoupravljanja vladao u nekim univerzitetskim krugovima . Istovremeno je i progresivnim snagama na univerzitetu tek praksa od nekoliko godina delovanja društvenih organa sasvim jasno pokazala kakvu moć pretstavljaju za njih fakultetska veća, ne samo u političkom pogledu , već i u borbi za novi tip univerziteta. U pitanju je ne jednostavan problem reorganizacije univerzitetskih studija, problem koji se postavlja danas u svetu uopšte, a u socijalističkoj zemlji napose, i koji traži da se sukobimo s velikom konzervativnošću koja u tom pogledu vlada i koju često pojačava široka mreža ličnih odnosa i interesa. Danas možemo svakako konstatovati da su se organi društvenog samoupravljanja već afirmirali, da već pretstavljaju vanredno važan činilac u životu univerziteta i da su već aktivno intervenisali u nizu značajnih akcija . O najznačajnijima ću reći 313

nekoliko reči posebno. Ali, upravo radi uspešnijeg rada na budućim velikim zadacima navodim neke slabosti koje su se u nekim slučajevima pokazale u dosadašnjem radu društvenih organa. Članovi društvenih organa, bar u nekim većima, to važi dakako za pojedine članove, često su prezaposleni drugim dužnostima, te ne mogu da nađu potrebno vreme da se temeljno upoznaju sa delikatnim problemima fakulteta i univerziteta. Zato se dešava da se često ne mogu održati sednice društvenog organa na univerzitetu ili fakultetu , jer nema potrebnog kvoruma, ili se održavaju sednice kojima ne prisustvuje znatan broj članova veća. Pored toga, postoji opasnost da se zbog nedovoljne pripreme članova stvari rešavaju formalno , bez dovoljnog proučavanja. Mislim da bi kod pretstojećih izbora društvenih organa ovaj momenat trebalo uzeti u obzir. Drugo pitanje koje mi se čini vanredno važno jeste uspostavljanje iskrenog kontakta između organa društvenog samoupravljanja i nastavničkog kadra na fakultetima, i to obostrano. Traženje rešenja mimo nastavnika ne može, po mom mišljenju, dovesti do dobrih rezultata i nadglasavanje bi moralo biti zaista izuzetan metod u radu. Stvar je u tome što su univerzitetski nastavnici faktor koji je stalan u univerzitetskom organizmu , s kojim, dakle, treba računati i s njime se sporazumevati . Osim toga, oni ne samo što provode i konkretizuju liniju fakultetskih veća, nego kao nosioci određenih naučnih disciplina i kao pedagozi neposredno, svakodnevno stvaraju i formiraju to područje društvenog života. Mislim da Ljubljanski univerzitet ima u pogledu saradnje između društvenih organa i univerzitetskih nastavnika dobre izglede s obzirom na visok procenat komunista među nastavničkim kadrom. A i dosadašnja praksa je na nekim fakultetima dala već lepe rezultate u tom pravcu.

Sad bih prešla na prvu grupu problema s kojima smo se na univerzitetu već sukobili, pošto nam je Zakon o univerzitetu naprosto nametnuo njihovo rešavanje. Reč je o osnovnom sređivanju prilika na univerzitetu, pre svega, naravno, samih studija putem statuta i nastavnih planova. Praksa prošlih godina, kad su prosečne studije trajale šest, osam pa i više godina na pojedinim fakultetima, kad danas imamo u Ljubljani 2.759 apsolvenata, postala je za društvo naravno posve neizdrživa. Zakon je to stanje energično presekao, odredio studijama rok za koji je vezan i status studenata sa svim bonitetima. Od te zakonske odluke trebalo je poći u radu na statutima koji treba da daju okvir fakultetima i univerzitetu i koji rešavaju, pre svega, dva osnovna pitanja. 314

Prvo, određuju osnovni broj predmeta nužnih za formiranje stručnjaka u određenoj grani. Trebalo bi razmotriti i videti šta učiniti sa veoma uskim specijalističkim predmetima koji su se u toku godina stihiski prokrijumčarili u nastavne planove i koji nepotrebno opterećuju i produžavaju vreme studija. Neki od tih predmeta mogu se bez štete izostaviti, drugi spojiti sa odgovarajućim osnovnim predmetom, a treći proglasiti za opcione ili fakultativne. Na taj način bi se nastavni planovi oslobodili nepotrebnog balasta i zastarelosti . Drugo, pomoću statuta trebalo je obezbediti režim studija koji bi prisiljavao studente na stalan rad i koji bi pri neispunjavanju obaveze odmah izazvao određene materijalne posledice. Rad na statutima približava se kraju , a kakvi su rezultati ? Glavnu borbu vodili su u većini slučajeva društveni organi - to je neosporna činjenica. Dalje, na onim fakultetima gde je nastavni kadar shvatio da skraćenje vremena studija ne sme da ima za posledicu linearno skraćivanje predmeta, nego da treba istovremeno prići preuređivanju nekih i čak pojačanjem drugih predmeta, jednom rečju , gde je tražena nova fizionomija fakulteta , rad na statutima postigao je svoj cilj . No, mislim da nema smisla zatvarati oči pred činjenicom da se na mnogim fakultetima u tom pogledu ostalo na pola puta. Programi predmeta, na kojima se takođe već radi, pretstavljaju još delikatnije pitanje. Sada treba prilagoditi svaki predmet vremenu nastave koje je određeno statutom i s tim u vezi izbaciti sve ono što u predmet ili ne spada ili bar ne spada nužno, treba uskladiti materiju između predmeta itd. A sve to, dakako, znači određenu intervenciju u rad pojedinca, određenu korekturu njegovog individualnog koncepta itd. Mislim da ćemo mi komunisti morati da shvatimo diskusiju oko programa kao veoma ozbiljan i zajednički zadatak i kao bitan sastavni deo borbe za novu fizionomiju univerziteta i fakulteta. Drugu grupu sačinjavaju kadrovska pitanja s kojima se, po mom mišljenju , dosad još nismo planski i u celini uhvatili u koštac. Ti problemi prepušteni su još uvek stihiji odnosno pojedincima. Mislim da u prošloj godini sprovedena reelekcija nije dala zadovoljavajuće rezultate. Prošla je sasvim formalno, i u fakultetskim upravama gotovo nije ni bilo otvorene ozbiljne diskusije. Smatram da je administrativni put reelekcije doduše koristan, ali da je pravi značaj tog instituta u onome što ga prati odnosno što bi 315

mu moralo prethoditi. Radi se o tome da bi reelekcija morala da postane jedan, potpunom odgovornošću i ozbiljnošću izvršen periodički pregled i to javni pregled rada i rezultata rada svih onih koji rade na univerzitetu . Mada su redovni profesori prema zakonu formalno izuzeti iz postupka reelekcije, ne vidim razloga da se prigodom takvog opšteg pregleda života i delatnosti univerziteta i fakulteta naprosto ćutke prede preko dostignuća njihovoga rada Sređivanju kadrovskih pitanja na univerzitetu moći će da doprinese svoj udeo i pretstojeća sistematizacija. No, mislim da bi , pored toga, fakultetske uprave odnosno fakultetska veća morali da izrade i prihvate još i neki perspektivni plan podizanja kadrova , u kome bi se ukoliko je to mogućno i poimenično predvideli kandidati za pojedine predmete. U tom cilju trebalo bi pregledati i kadar koji dolazi u obzir iz operative . Jer, nisu retki slučajevi drugova koji su se ne samo istakli na dosadašnjem radu u operativi, već istovremeno i habilitovali , ali uprkos tome ne mogu da dođu na fakultet, jer to zavisi od nekog pojedinca na univerzitetu koji ljubomorno čuva mesto za sebe ili za svog miljenika. Posebno pitanje pretstavljaju asistenti . Mali priliv asistenata na univerzitet može se u znatnoj meri pripisati subjektivnom faktoru na samom univerzitetu . Konkretno, mnogi profesori izbegavaju asistente, iskorišćavaju ih za druge poslove, i uopšte im pružaju malo pomoći u naučnom radu itd. To je samo nekoliko kadrovskih pitanja. Jedno je sigurno . Ma koliko savršeni nastavni planovi, ostaće samo na hartiji ako ne budu praćeni odgovarajućim kadrovskim merama. A istovremeno, borba za podizanje stručnosti na našem univerzitetu, kao i borba za razvitak progresivne nauke, zahteva takve mere koje će vršiti selekciju i koje će omogućiti zaista talentovanim, a naročito i mladim kadrovima brži napredak.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Zaključujem današnju sednicu Komisije. Sledeća sednica bice saopštena na sutrašnjoj plenarnoj sednici.

(Sednica je završena u 19.10 časova.)

316

SEDNICA KOMISIJE ZA POLITIČKO-ORGANIZACIONI I IDEJNI RAD SKJ Početak rada u 16,30 časova .

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ :

Drugarice i drugovi, Uime Radnog pretsedništva Kongresa otvaram prvu sednicu Komisije za političko-organizacioni i idejni rad SKJ . Molim drugove koji su na Kongresu izabrani u ovu Komisiju da dignu ruku da bismo videli da li imamo kvorum. (Postoji kvorum .) Prema odluci koja je doneta na Kongresu, Komisija treba da izabere pretsednika, zamenika pretsednika , sekretara i zamenika sekretara Komisije. Drug Dobrivoje Radosavljević ima predlog.

DOBRIVOJE RADOSAVLJEVIĆ : Drugovi i drugarice, Za pretsednika Komisije predlažem druga Petra Stambolića, za zamenika Jakopič Alberta , delegata iz Kopra, za sekretara Krstu Bulajića, delegata iz Nikšića i za zamenika sekretara Todu Kurtovića, delegata iz Sarajeva. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Čuli ste predlog druga Radosavljevića. Da li ima neki drugi predlog? (Nema.) Ako nema drugih predloga, pitam da li se prihvata predlog druga Radosavljevića? (Predlog se prihvata jednoglasno.) Molim drugove koji su izabrani da zauzmu svoja mesta. (Predloženi drugovi zauzimaju mesta u radnom pretsedništvu. ) Ja bih, drugovi, predložio da odmah na početku izaberemo redakcionu grupu koja bi istovremeno pripremala zaključke i izveštaj koji treba da podnesemo Kongresu . Ti drugovi bi imali za-

317

datak da prate diskusiju, pregledaju stenografske beleške i vrše pripreme za izradu zaključaka Komisije. Ako se slažete, ja bih predložio tu grupu drugova. (Slažu se. ) Predlažem drugove Vidoja Smilevskog, Radovana Stijačića, Todora Vojvodića , Puklek Stjepana, Dragoslava Markovića , Đuru Lončarevića, delegata iz organizacija JNA, Mitu Hadživasileva i Maru Osolnik. (Aplauz.) Drugovi, rad Komisije treba da teče po Poslovniku, koji je primljen na Kongresu i koji važi za plenarne sednice. Tačka 7, čini mi se, predviđa dužinu trajanja diskusije : vreme za referente nije ograničeno, a vreme za diskutante iznosi do 10 minuta. Pretsedništvo može produžiti vreme pojedinim govornicima najviše do dvadeset minuta. Predložio bih da pređemo na rad. Dozvolite mi da u uvodu za diskusiju kažem ukratko nekoliko reči. Drugovi i drugarice,

Diskusija u našoj Komisiji vodiće se o materijalu, zapravo o delovima materijala sa Kongresa : o referatu druga Tita, izveštaju druga Rankovića, Nacrtu programa, zatim o predlogu za izmenu Statuta i c Izveštaju Centralnog komiteta . Napomenuo bih da je u referatima drugova Tita i Rankovića više puta ukazano na Pismo Izvršnog komiteta CK SKJ, koje je februara ove godine upućeno svim organizacijama . Mislim da bi bilo dobro da i pitanja koja su izneta u ovom Pismu, a na koja je ukazano i u referatima drugova Tita i Rankovića, budu pretresana ovde, u Komisiji . To znači da treba da pretresemo sva ona pitanja koja se tiču svesnih, organizovanih, subjektivnih snaga u celovitom sistemu socijalističke demokratije. Tu je čitav niz pitanja koja se odnose na mesto i ulogu Saveza komunista u našem sistemu , problemi unutrašnje izgradnje Saveza komunista, zatim ideološko -politička pitanja, problemi rada Socijalističkog saveza, Saveza sindikata, Narodne omladine i drugih organizacija i rada komunista u njima. U diskusiji bi, takođe , trebalo pretresati i zadatke i metod rada Saveza komunista u organima društvenog samoupravljanja. Najzad, tu su i određena pitanja iz oblasti kulture, nauke, umetnosti, idejna i druga pitanja. Pri svemu tome mora se voditi računa da mi organizaciona pitanja Saveza komunista nikada nismo odvajali od uslova u kojima komunisti žive i u kojima se bore, i da ih nikada nismo po318

smatrali izdvojeno od zadataka i od stanja na području na kome komunisti deluju . Jednom rečju, organizaciona pitanja se ne mogu izdvojiti od politike Saveza komunista u raznim oblastima. Sva ova pitanja treba razmotriti sa gledišta izgradnje naše socijalističke demokratije i stepena celokupnog našeg razvitka. Kada smo na VI Kongresu Saveza komunista Jugoslavije doneli odluke o izvesnim promenama u našoj opštoj politici i uzeli kurs na izgradnju socijalističke demokratije , bilo je nužno promeniti ulogu i metod rada Saveza komunista. Značaj VI Kongresa jeste u tome što je on odlučno raščistio sa starim sistemom i starim metodima rada komunista , što je odlučno ukazao na novo mesto i ulogu Saveza komunista i potrebu novih metoda i novih oblika rada. Međutim, u to vreme ovi novi oblici metoda i rada nisu

mogli da budu dati gotovi i konkretni, tako da je ceo ovaj proces od VI kongresa do danas bio, ustvari, proces izgrađivanja konkretnih oblika našeg sistema, mesta i uloge Saveza komunista, izgrađivanja novih oblika aktivnosti Saveza komunista i njegovih organizacija. Zbog toga, mislim, možemo reći da mi, ustvari, na ovom Kongresu ne menjamo ništa u pogledu opštih postavki koje je dao VI Kongres, o mestu i ulozi Saveza komunista i metodu našeg rada . Pri tome moramo ipak konstatovati da je na ovom Kongresu situacija nešto drukčija nego što je bila u vreme održavanja VI Kongresa. Pre svega, u našoj opštoj politici dostigli smo značajan razvitak u izgradnji sistema socijalističke demokratije i ostvarili određene rezultate u organizacijama i radu Saveza komunista. Danas 'već imamo, isto tako, određena iskustva i određene pozitivne rezultate postignute u ovom petogodišnjem periodu . Otuda možemo reći da je naš današnji položaj drukčiji u prilaženju ovim zadacima i da se zbog toga neka organizaciona pitanja već sada mogu postaviti reljefnije i jasnije, a neka od njih u jednom drukčijem vidu . Pri pretresanju organizacionih pitanja moramo imati u vidu jedan novi momenat koji je nastao u ovom periodu - stvaranje novog komunalnog sistema. Čini mi se da bismo promašili ako bismo organizaciona pitanja i pitanja našeg rada u osnovnim organizacijama i sreskim, opštinskim i drugim rukovodstvima razmatrali ne vodeći računa o promeni nastaloj u vremenu posle VI Kongresa - o komuni sa njenom materijalnom bazom, sopstvenim stalnim izvorima prihoda, teritorijalno formiranoj prema novim

319

zadacima. Ona je sa narodnim odborom na čelu, u kome imamo i veće proizvođača, dobila svoje nove nadležnosti i prava. U njoj se izgradio čitav sistem samoupravljanja u oblasti školstva, zdravlja, socijalnog staranja i dr.; razvija se i poseban odnos između komune i preduzeća. Ona je dobila i posebne zadatke u pogledu podizanja standarda i brige o životu ljudi , staranja o stanbenim zajednicama itd. Ova nova situacija u vezi sa razvitkom komune, koja se javlja u jednoj drukčijoj svetlosti, uslovljava i niz promena u delovanju i radu organizacija Saveza komunista i njenih rukovodstava. Pre svega, umnogome se menja sadržina rada u novim uslovima, politička pitanja pomeraju se na nova područja Greške i slabosti iznete u Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ ustvari jednim najvećim delom proističu baš iz toga što organizacije Saveza komunista nisu sagledale te promene i nove momente nastale s formiranjem komuna, što nisu sagledale proces prebacivanja sredstava u komunu i stvaranje materijalne baze u okviru nje itd. Zatim, sigurno je da je u ovakvoj situaciji potrebna veća samostalnost organizacija Saveza komunista da bi mogle sa uspehom izvršavati svoje nove zadatke . Sigurno je, isto tako , da u ovakvim okolnostima raste uloga opštinskih rukovodstava u mnoge većoj meri nego što je to bio slučaj ranije. Danas slabo opštinsko rukovodstvo, bez obzira na pomoć koju bi moglo dobiti iz centra, sreza , ne bi moglo odgovoriti svojim zadacima. Time bih hteo ukazati na značaj opštinskih rukovodstava i njihovu ulogu . Samim tim je i odgovornost Saveza komunista za pravilno sprovođenje naših osnovnih zadataka mnogo veća. Uopšte, ceo taj složeni mehanizam rukovođenja zahteva suptilniji metod u rukovođenju i radu osnovnih organizacija Saveza komunista. Dalje, pomenuo bih samo radničke savete i pojačanu odgovornost komunista u preduzećima za rad funkcionisanje istih. Ova potreba nastaje zbog većih prava koja je dobio radni kolektiv i radnički savet, i to ne samo u rešavanju materijalnih pitanja i raspolaganju sredstvima, već i u pogledu povećanja produktivnosti rada. Ranije je akcenat delatnosti na selu bio na opštepolitičkom radu, na objašnjavanju naših mera, političkih zadataka , razjašnjavanju naše spoljne i unutrašnje politike itd. Akcenat je, takođe . bio na komunalnim, prosvetnim i kulturnim zadacima na selu, pri čemu su bili zapostavljeni problemi unapređenja poljoprivredne proizvodnje i poljoprivrede uopšte. To je bilo razumljivo jer zajednica tada nije mogla staviti na dnevni red pitanje unapređenja

320

poljoprivrede. Hteo bih da kažem da se danas centar aktivnosti i osnovni zadaci Saveza komunista prenose na unapređenje poljoprivrede --- na pitanja zadrugarstva. Čak možemo reći da sva druga aktivnost zavisi od rešenja ovog osnovnog pitanja - pitanja unapređenja poljcprivrede i daljeg razvitka socijalističkih odnosa. Upravo, rešavanjem ovih problema stvara se materijalna i politička osnova za rešavanje ostalih pitanja . Kada smo izdvojili materijalna sredstva i odredili svoju politiku u razvitku poljoprivrede i zadrugarstva, uloga subjektivnog faktora na selu, a to znači i Saveza komunista, porasla je u ogromnoj meri. Ranije smo patili od toga da u tretiranju naših zadataka na selu ne vodimo računa o raznolikosti sela, o različnim uslovima u kojima deluju komunisti, bez obzira na to da li je reč o razvijenim i bogatim ili siromašnim područjima, zaostalim i u kulturnom pogledu. Danas smo već u položaju da ovim problemima prilazimo i rešavamo ih s mnogo više suptilnosti . Pri razmatranju problema sela treba uvideti i teritorijalne promene izvršene izgradnjom komunalnog sistema, kao i uticaj koji danas vrši grad na selo. Velik broj naših sela nalazi se u uskoj zajednici - u okviru zajedničkih opština s gradom. To omogućuje da radnička klasa vrši jači uticaj na selo . Otuda i taj momenat treba imati u vidu prilikom pretresanja politike na selu. Za rad na selu neobično je važno da imamo u vidu sve ono novo što danas nastaje i što već postoji na selu . Pod selom smo ranije uvek podrazumevali opštinu , jednu školu, seljake s nekom zanataskom radnjom itd . U razvijenijim krajevima sigurno je bilo više toga. Međutim , danas treba da vodimo računa o nekim novim momentima. Pre svega, u selima imamo osmogodišnje škole, iz kojih izlaze mladi ljudi koji stupaju u proizvodnju , što će , svakako, u budućnosti biti jedan od značajnih faktora u podizanju i unapređivanju sela uopšte i posebno u razvitku poljoprivrede. Zatim , danas na selu imamo velik broj prosvetnih radnika i druge stručne tehničke inteligencije ; tamo su, isto tako, od pre nekoliko godina u ogromnoj meri prodrli radio, film i štampa. Otuda su i mogućnosti delovanja mnogo veće nego što je to ranije bio slučaj . Kada govorimo o tome da pitanjima sela treba različito prilaziti , onda je sigurno da valja imati u vidu da u selima postoje ozbiljna pitanja komunalnog razvitka , za čija se rešenja moraju boriti organizacije na selu. I , naposletku, naročito ističem ulogu Socijalističkog saveza i drugih organizacija na selu, i to zbog toga što se ceo mehanizam i sistem samoupravljanja radnih ljudi na selu nije ni približno razvio u onom stepenu u kome je to dosad postignuto u gradovima. 21 VII Kongres SKJ

321

U vezi sa organizacionim pitanjima, hteo bih da skrenem pažnju da je u vremenu od VI Kongresa do danas znatan broj komunista otpao iz organizacija Saveza komunista Jugoslavije. Ako se sećate, zapadna štampa je htela da to u velikoj meri eksploatiše, govoreći o nekoj krizi u organizacijama Saveza komunista, usled opadanja broja članova . U analizi koja je data u Izveštaju Centralnog komiteta govori se i o našim slabostima u tom pogledu i ističe da je jedan broj otpao iz organizacija Saveza komunista zbog naših propusta. To jesu naše slabosti. Ali one nisu značajne, nisu bitne. U referatu druga Rankovića jasno je rečeno da je u ovom vremenu kada je izvršena preorijentacija na nov metod rada, na nov način prilaženja problemima i političkoj borbi - organizacija Saveza komunista učvršćena . Čvrstina organizacije je jedan od osnovnih principa Saveza komunista, pa možemo reći da je ovakav razvitak bio nužan. Međutim, što se tiče pominjanih grešaka . i ako kažemo da one nisu bile bitne, ipak bi bilo sasvim pogrešno ako bismo danas polazeći od stabilizacije i učvršćenja organizacija Saveza komunista, kao i svih postignutih pozitivnih rezultata, ostali na istom, ako bismo postali sektaši, ako ne bismo smelo nastavili putem kojim smo pošli ― I primali u Savez komunista nove članove, one koji žele da uđu u njegove redove. U prijemu novih članova, kako je već rečeno u referatu druga Rankovića, treba se u prvom redu orijentisati na radnike i seljake. U sadašnjem času neobično je važno da i dalje oslobađamo Savez komunista od svih onih koji su nosioci sitnoburžoaskog uticaja, besprincipijelnosti , oportunizma itd. Za takve, vrata za ulazak u Savez komunista moraju zauvek biti zatvorena. Tu treba da budemo osetljivi .

Želeo bih da sumiram sve ono što je u referatima i izveštajima rečeno o kadrovskim pitanjima, iako je to već reljefno izneto u refetatu druga Rankovića. Pre svega, treba imati u vidu da buran razvitak sistema samoupravljanja kod nas uzdiže nove kadrove u radničkim savetima, u komunama i u organima društvenog samoupravljanja. Ne samo što u celini raste svest građana, nego izrastaju i novi ljudi s novim osobinama, koji odražavaju naše vreme i zahteve našeg vremena . Mi u kadrovskoj politici govorimo o borbi za revolucionarni, čist lik rukovodećih kadrova u organizacijama Saveza komunista. Sigurno je da u našem današnjem rukovodiocu u organizaciji Saveza komunista treba da budu izražene sve one dobre osobine koje su komunisti uvek imali - vernost, predanost poslu, požrtvovanost,

322

principijelnost itd. Lik komunista treba danas da sadrži osobine današnjeg društveno- političkog radnika -- borca , koji u prvom redu ostaje principijelan u toj borbi, koji je otporan prema oportunizmu i svim oblicima rutinerstva i dogmatizma, koji je povezan sa masama. Kada govorimo o revolucionarnom liku naših kadrova, bilo bi nepravilno da uzimamo određeni lik iz prošlosti, što je istaknuto i u referatu druga Rankovića, i da ga prenosimo u današnje uslove, tražeći , kao po nekom kalupu , da naši rukovodeći ljudi budu i danas takvi. Potrebno je da baš iz svakodnevne borbe u organima društvenog samoupravljanja izrastaju naši rukovodeći kadrovi s novim osobinama - predani poslu, skromni, politički osetljivi, principijelni, da nisu birokrati i da ne prave nikakve kompromise i ustupke malograđanštini itd. U vezi s tim hteo bih da ukažem samo na još jedan momenat, koji je već istaknut u referatu druga Rankovića. To je potreba da sve nove generacije koje ulaze u naš život budu zastupljene i u našim rukovodećim političkim organima i na drugim mestima. U Pismu Centralnog komiteta i u materijalu koji smo dobili govori se ne samo o opštim uspesima u izgradnji socijalizma nego i o uspesima u organizaciji i učvršćenju organizacija Saveza komunista. Na osnovu već postignutih rezultata u izgradnji celog našeg sistema, jedan od zadataka, jedan od zaključaka ovog Kongresa bio bi da još smelije težimo uvlačenju najširih radnih masa u organe samoupravljanja, koji su u ovom periodu izgrađeni u čitavom našem sistemu. Iz takvog jednog stava proizilazi i to da komunisti, organizacije Saveza komunista moraju u takvim uslovima da budu na visini onih zadataka koji se postavljaju, da budu idejno jedinstveni. Međutim, u sprovođenju demokratskog centralizma u našoj organizaciji moramo imati u vidu da centralizam Saveza komunista pretpostavlja u isto vreme i demokratičnost u njegovim organizacijama. Ja bih, drugovi , ponovo potsetio na Pismo Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Jugoslavije. Postavlja se pitanje da li bi veliki deo onih slabosti na koje je u Pismu ukazano bio mogućan da je demokratizam u organizacijama Saveza komunista bio u punoj meri razvijen. I upravo tamo gde smo našli slabosti o kojima se govori u pismu otkrili smo nedostajanje demokratizma u organizacijama. Kada imamo sistem samoupravljanja, kada još smelije težimo uvlačenju masa u upravljanje, pitanje demokratskog centralizma postaje jedno od najvažnijih i zaslužuje da i ovde bude pretresano.

21*

323

Hteo bih da kažem samo nekoliko reči o našim sreskim rukovodstvima. Zadržavanje na starim metodima rada moglo je dosad samo štetiti našim sreskim rukovodstvima, a danas ono postaje apsolutno nemogućno, jer bi se pretvorilo u birokratizam ili u grubo dirigovanje i komandovanje. U referatima i u Izveštaju , naročito u referatu druga Rankovića, ukazano je na potrebu gipkosti organizacija u ovom složenom mehanizmu. Nama organizacionu osnovu čine osnovne organizacije u preduzeću, selu, u ulici itd . Ali zadržavanje samo na ovim organizacionim oblicima smetalo bi nam u radu, ne bismo mogli biti dovoljno efikasni u sprovođenju svojih zadataka . Zato je u referatu druga Rankovića i ukazano na aktive , počevši od onih koji se obrazuju u vezi sa jednim određenim pitanjem pa do onih stalnih. Ovde treba diskutovati i o radu organizacija Saveza komunista u Armiji, i to kako u pogledu njihovih unutrašnjih zadataka tako i sa stanovišta da se organizacije Saveza komunista u JNA, kao što je već istaknuto u referatu druga Tita i referatu druga Rankovića, najčvršće povežu sa drugim organizacijama i organima upravljanja u našem komunalnom sistemu itd.

Isto bi tako trebalo da u našoj Komisiji poklonimo pažnju društvenim organizacijama. I u materijalima je konstatovano da je uloga ovih organizacija porasla. U Pismu Izvršnog komiteta CK u svim našim konkretnim merama koje smo preduzeli i u materijalima Kongresa veoma je naglašena uloga koju imaju sindikati, za razliku od perioda neposredno posle VI Kongresa , kada komunalni sistem nije bio razvijen. Danas se njihovi zadaci mogu videti mnogo reljefnije. Ja se, takođe, neću zadržavati na zadacima i problemima organizacija Socijalističkog saveza i Narodne omladine, jer je u materijalima Kongresa već bilo reči o tome. Ali bih ukazao i na ulogu drugih organizacija društvenih i stručnih - koje sada u sistemu socijalističke demokratije dobijaju sve veći znaćaj . Smatram da ne bi bilo naodmet ako bi se ovde u diskusiji postavilo ili bar dotaklo pitanje uloge objektivnog i subjektivnog faktora. Mi smo u našem radu pravili greške i jedne i druge vrste. Često smo gotovi da, pod uticajem raznih stavova, padnemo u automatizam, da verujemo u svemogućnost administracije, tj . da ona može da reši sva pitanja , da potcenjujemo ulogu svesnog faktora. Ta politika može imati vrlo negativne rezultate. Na kraju, mnoštvo slabosti iznetih u Pismu Izvršnog komiteta CK proističe, takođe, iz potcenjivanja uloge svesnog faktora u preduzećima, radničkim savetima, u organima upravljanja. 324

S druge strane, u glavama nekih naših ljudi , a što je, ustvari, ostatak birokratizma, postoji i shvatanje o svemogućnosti subjektivnog faktora, bez obzira na sve druge okolnosti. Otuda i ima primera fetišizacije subjektivnog faktora. Rekao bih, durgovi, samo još nekoliko reči o ideološkom radu. Mislim da je naročito važno istaći značaj toga rađa za idejno jedinstvo organizacija Saveza komunista i , u isto vreme, njegov značaj za konkretno osposobljavanje svakoga komunista da izvršava svoje zadatke u organima društvenog samoupravljanja i na svim drugim područjima na kojima radi. Kada određujemo zadatke u ideološkom radu Saveza komunista , sigurno je da treba da imamo u vidu sve rezultate koje smo postigli u proteklom periodu u borbi protiv raznih malograđanskih tendencija, u borbi za podizanje idejnog nivoa Saveza komunista i u razradi naše prakse. Problemi koji tu postoje dati su u Programu i u refetaru druga Rankovića. Oni se odnose na dalju razradu naše prakse, na razvitak društvenih nauka, zatim na dalje savlađivanje određenih slabosti u našem životu, na dalju borbu protiv raznih birokratskih i drugih tendencija koje imaju uslova da se rađaju i razvijaju. Potsetio bih, zatim, samo na neke probleme iz oblasti nauke i kulture. Pre svega, u Izveštaju i referatu druga Tita istaknut je značaj masovnog kulturnog rada. Ako znamo da ovaj rad treba, između ostalog, da doprinese osposobljavanju proizvođača , podizanju produktivnosti rada u preduzeću , za šta smo mi veoma zainteresovani, onda možemo konstatovati da smo u ovoj oblasti zapostavili izvesne oblike rada i delatnosti . Čini mi se, takođe, da je sada nastao momenat kada se možemo odlučnije boriti za kvalitet i viši nivo u čitavom našem kulturnom radu. Isto tako hteo bih da ukažem na to da se mi u organizacionom pogledu nismo oslobodili raznih oblika koje je radnička klasa stvorila u ranijem periodu borbe za vlast, tako da smo i danas, kada je vlast prešla u ruke radničke klase i kada se čitav naš novi sistem razvio, ostali na nekim starim organizacionim oblicima. Kada govorimo o ideološkom radu, treba ukazati na mnoštvo formi i na inicijativu koja se razvija, kao i na činjenicu da društvo na razne načine počinje da uzima sve više na sebe zadatke vaspitavanja i idejnog podizanja ne samo komunista nego i čitave radničke klase i svih radnih ljudi i to kao proizvođače i kao upravljača. U vezi s tim treba istaći da nam je dosad organizacioni centar ideološkog rada bio srez, a da bi sada trebalo omogućiti da te zadatke prime na sebe određene komune. Treba , takođe,

325

istaći da smo se u ovoj oblasti organizaciono prilično dobro postavili. Sada imamo sve instrumente da i na ovom području , na bazi društvenog samoupravljanja, obezbedimo pravilan razvitak. Postoje republički saveti za kulturu , kulturno-prosvetna veća, koja, kako su istakli drug Tito i drug Ranković, treba da dobiju ulogu parlamenta u razvitku kulturnog rada. Mi tu , zatim, imamo određene izdavačke ustanove, koje su u mogućnosti da izdavačku delatnost stalno dižu na viši nivo . Imamo, dalje, pri Saveznom izvršnom veću savete za film , za radio , zatim Institut za međunarodni radnički pokret, Institut društvenih nauka, određena preduzeća za određenu delatnost, kao što je „ Kultura“ itd. Na kraju bih hteo da se dotaknem još jednog pitanja o kome se govori u Programu i u referatu druga Tita. To je pitanje međurepubličkih odnosa. Ono se, pre svega, tiče ravnopravnosti, koja je obezbeđena, zatim pitanja ravnomernog razvitka nerazvijenih područja, čime se bavi naša prva komisija, i , najzad, pitanja zbližavanja naroda Jugoslavije na kulturnom polju. Očito je da i bez naše svesne akcije taj proces, u burnom vremenu našeg razvitka, teče svojim tokom. Ako bismo pogledali na pređeni posleratni period, videli bismo koliko smo u tom pogledu daleko otišli . Ali u isto vreme treba da ukažem i na to da pored naše želje da taj proces ubrzamo, moramo voditi računa o stvarnosti, jer ako bismo se povodili samo za željama i njih uzimali kao stvarnost, to bi nas moglo odvesti na pogrešan put. To su, drugovi , pitanja o kojima bi , po mome mišljenju, trebalo raspravljati u našoj Komisiji . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Prelazimo na diskusiju . Ima reč drug Zvonko Brkić .

ZVONKO BRKIĆ

Drugovi i drugarice, U Jugoslaviji imamo danas preko 750 hiljada članova Saveza komunista , što znači da je svaki petnaesti punoljetni građanin , a svaki sedmi radnik član Saveza komunista . To je veliki broj i velika snaga, koja se ne sastoji samo u broju nego i u onome što ta organizacija i broj pretstavljaju. A oni pretstavljaju članstvo prekalje326

no Revolucijom, 1948 godinom i dosljednom borbom za izgradnju socijalizma u teškim uslovima. Ta snaga se sastoji i u jedinstvenom gledanju Saveza komunista na osnovna pitanja razvoja socijalizma . Ta snaga je u povezanosti članova sa radnim masama, koja stalno raste kroz zajednički rad, demokratske forme upravljanja, demokratski sistem i druge odnose. Pošto članstvo u Savezu komunista ne nosi sa sobom privilegije , to i zbog toga članovi Saveza komunista imaju sve veći ugled u zajednici. Snaga leži i u tome što su radne mase prihvatile ciljeve Saveza komunista kao svoje i sve se svjesnije bore za njih. No, ta snaga nije u potpunosti iskorištena, jer jedan dio statira i nije dovoljno aktivan. Mnoge su organizacije nedovoljno aktivne. Osim toga, jedni su preopterećeni, dok drugi nisu iskorišteni . Jedna analiza na Rijeci je pokazala da 700 članova Saveza komunista ima 4.600 izbornih funkcija, što pokazuje da na jednog člana dolazi od 3 do 15 izbornih funkcija. To besumnje pokazuje nedovoljno angažiranje ostalih članova Saveza komunista, uslijed čega mnoga područja nisu pokrivena djelatnošću komunista. Naš društveni razvoj neposredne demokratije, radničko i društveno samoupravljanje, privredni sistem traže sve jače neposredno djelovanje komunista pojedinaca. Od komunista pojedinaca se traži da samostalno vladaju političkom linijom, da se bolje osamostale za partiski odnosno svoj stav. Razvitak socijalističke demokratije traži od svakog člana Saveza komunista samostalnost, kako bi što konkretnije ovladao linijom Saveza komunista na području na kome djeluje. Međutim, ima dosta slučajeva da su pojedinci nemoćni, da se ne snalaze, i zato traže sadržaj rada u sebi i oko sebe, oko unutarnjih partiskih pitanja itd . Takvu „ aktivnost" komunista lako podnose razni karijeristi . Međutim, ona stvara teškoće i pretstavlja teret za inače aktivne članove Saveza komunista, koji su aktivni van organizacije ili ne nalaze dovoljno sadržaja rada u samoj organizaciji, pa se u njoj nedovoljno angažiraju, što u pojedinim organizacijama kojiput smatraju bježanjem od rada. Likvidirati tu nemoć pojedinih članova Saveza komunista, učiniti to da svaki član Saveza komunista učestvuje u borbi, da za tu borbu bude naoružan Programom koji će donijeti ovaj Kongres , mislim da je naš zadatak dana. Svakako će taj problem time uveliko biti riješen, jer Program ukazuje na opće ciljeve Saveza komunista, ocrtava puteve našeg budućeg kretanja, daje svakom članu Saveza komunista orijentaciju u njegovom radu i osposobljava ga za samostalnu borbu, za samostalnu aktivnost. Detaljno razrađeni pro-

327

grami na pojedinim područjima našeg društvenog života , koji će uslijediti nakon ovog Programa, koji daje oslonca svakom članu Saveza komunista, pridonijeti će tome da se pojedinac član Saveza komunista bolje snalazi na području na kojem djeluje, da nastupa samostalno i neposredno. No, da bi djelovanje pojedinca člana Saveza komunista bilo uspješno, mi treba tome da podesimo i metod rukovođenja i kako je već konstatovano - da obezbijedimo da rukovođenje ne zaostaje za razvojem, da ono ne ide samo po liniji vlasti, republike, sreza, općine ili samo kroz organizaciju od više na nižu , dok se život i rad Saveza komunista sve više razvijaju na pojedinim područjima društvenog, privrednog života. Rad članova Saveza komunista razvija se u Socijalističkom savezu, Sindikatu , u raznim drugim političkim i društvenim organizacijama, na radnom mjestu . Tu gotovo svaki član Saveza komunista radi pod drugim uslovima. I baš zato što pojedini komunisti rade pod drugim uslovima, to sve manje može osnovna organizacija u tom pogledu pružati dovoljno pomoći svojim članovima. Pomoć se u praksi danas pojedincu članu Partije sve više pruža kroz aktive, kroz sastanke komunista sa pojedinih područja. Oni su pokazali put kojim treba ići u pružanju konkretne pomoći članovima Saveza komunista u tom njihovom djelovanju . Pomaganje komunista na raznim područjima prvenstveno treba da se ostvaruje kroz razradu problema koje oni rješavaju i s kojima se susreću . To je uslov za njihovo uspješno djelovanje i za takvu pomoć mi treba kao što je to i ukazano u referatu druga Rankovića - da usmjeravamo rukovodstva u njihovom načinu rukovođenja. Moramo poći ka povezivanju komunista na pojedinim područjima kroz razmatranje problema i njihovog rada, kroz sumiranje njihovih iskustava. I, u isto vrijeme, na njovim iskustvima preispitivati u praksi pravilnost naših odluka i našeg stava, što je dosad često bilo zapostavljeno. Da bi ta pomoć bila kvalitetna i konkretna, da bi ona odgovarala problemima sa kojima se članovi Saveza komunista susreću u svome radu , pri komitetima, preko aktiva treba da se okupe grupe kao što se to već danas negdje prakticira drugova koji će pružiti konkretnu pomoć na pojedinim područjima, koji će se specijalizirati, da tako kažem, za pojedina pitanja, koji će ulaziti u njihovu suštinu i koji će takvim svojim poznavanjem problema pojedinih područja pomagati kotarskim i općinskim komitetima i pružati direktnu pomoć osnovnim organizacijama da ovladaju partiskom linijom i da u radu budu što samostalnije. I , na-

328

pose, da se svaki član Saveza komunista što samostalnije bori, da putem poznavanja partiske politike i problema pojedinih područja bude što bolje osposobljen za samostalno političko djelovanje. No, aktivnost pojedinaca člana Saveza komunista besumnje ovisi i o aktivnosti i aktivnom političkom životu organizacija Saveza komunista i cijele naše organizacije. Da bi se ta aktivnost Saveza komunista dalje razvijala, da bi se unutarnji život obogatio političkim tretiranjem, da bi se povezala pojedina područja i njihovi problemi, potrebno je da mi o svim problemima koji nam se nameću, koji stoje pred nama u daljoj izgradnji socijalizma, organiziramo diskusije, razna savjetovanja i ankete. To bi, svakako, dalo potstreka svakom pojedincu za njegov samostalni rad, a i organizaciji kao cjelini. A takav način razmatranja -· preko diskusija, rasprava i anketa - poboljšao bi, također, ideološki nivo i izgradio političku fizionomiju članova i organizacija Saveza komunista, otklonio bi izvjesnu samodopadljivost, izvjesnu umišljenost koja se pojavljuje kod pojedinaca kada se njihovom mišljenju ne suprotstavlja mišljenje koje proističe iz prakse i života, iz razmatranja naših svakodnevnih problema. Osim toga, mislim da takav način rada, koji je već uveliko kod nas postao praksa, omogućuje da se ono veliko znanje i iskustvo koje su nagomilali stari drugovi prenese neposredno i u konkretnim oblicima na mlađe članove Saveza komunista, da se i time omogućuje mlađim članovima Saveza komunista da se afirmiraju, da se istaknu i pokažu što znaju . ( Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ :

Ima reč drug Boško Šiljegović.

BOŠKO ŠILJEGOVIĆ : Drugovi i drugarice delegati,

U Nacrtu programa, Nacrtu statuta, Izvještaju Centralnog komiteta, u govoru druga Tita, referatu druga Rankovića, kao i u drugom materijalu i diskusiji , bilo je često riječi o odnosima među ljudima, konkretno - o razvoju i jačanju socijalističkih odnosa u našem društvu. U Nacrtu programa se kaže : „ Nova osnovna društvena uloga fabrike, zadruge... društvenih organizacija... - sastoji

329

se u razvijanju novih humanističkih odnosa , odnosa iskrenosti , poverenja, čovekoljublja, razumevanja, trpeljivosti, jednom reči, ljudskih simpatija i drugarstva među ljudima". I dalje : „Čovek postaje svoj , i time sve više slobodan, ukoliko dobiva mesto i ulogu u raznovrsnim odnosima zajedničke borbe, saradnje i pomoći, koji su zasnovani na osećanju i uverenju zajednice da je čovek najveća vrednost" (Nacrt programa, str. 138 ) . I iz ovoga se jasno vidi da u periodu sve razvijenijeg sistema radničkog i društvenog samoupravljanja i komunalnog uređenja sve više raste uloga društvenih organizacija „ otvorila se perspektiva njihove svestrane delatnosti, a mnoge su tek u takvom sistemu dobile svoj puni smisao “ (Izveštaj Centralnog komiteta, str. 81 ) . Organizacije i rukovodstva Saveza komunista u Jugoslovenskoj narodnoj armiji shvatili su sve izmjene i sve što je novo u vezi sa odlukama VI Kongresa i VI Plenuma CK SKJ i aktivno su učestvovali u radu političkih i društvenih organizacija u proteklom periodu . O tome , između ostalog, govore ovi podaci. Na dan 31 marta 1957 godine bilo je 15.225 članova SKJ sa izbornim funkcijama u organima narodne vlasti, društvenog upravljanja i društvenim organizacijama. Izborne funkcije u organima narodne vlasti imalo je 225 članova, u organima društvenog upravljanja 6.768, a u društveno- političkim organizacijama 8.122 člana Saveza komunista pripadnika ' NA . Iako brojčani podaci sami po sebi govore o izvanrednoj političkoj aktivnosti pripadnika Armije, oni ne obuhvataju onu , naoko sitnu , „ beznačajnu “, statistikom neobuhvaćenu svakodnevnu aktivnost od strane i onih pripadnika Armije koji ne vrše neku izbornu funkciju. To je mahom neki sitan, uzgredan zadatak, to je stalno tumačenje i objašnjavanje raznih problema, pitanja, pojava, što je već postala praksa - i gotovo neophodna potreba - u svakodnevnom životu naše socijalističke zajednice. Obično rezultati takvog rada nisu u prvo vrijeme uočljivi . Ali baš zato što su svakodnevni, što su sitni, nezapaženi i nenametljivi , oni imaju posebnu vrijednost, oni imaju vrlo trajan uticaj , ustvari oni omogućuju i umnogome uslovljavaju sve naše velike i vidne političke pobjede i rezultate. Upravo takav politički i društveni rad u najviše slučajeva karakteriše aktivnost i stil rada najvećeg broja članova Saveza komunista u Armiji. Osim toga, ne pominjući sistematsku i svakodnevnu, u neku ruku oficijelnu , političku aktivnost oficira i podoficira, a posebno članova Saveza komunista, u okviru normalnog obavljanja poslova i dužnosti, možemo bez pretjerivanja reći da u našoj zemlji 330

nije bilo nijedne značajnije političke i privredne akcije - obnova zemlje, izvršenje Prvog petogodišnjeg plana, borba za industrijalizaciju zemlje, učešće u zajmovima, formiranju zadruga i borbi za stvaranje i razvoj socijalističkih odnosa na selu, izbori za narodne skupštine, zborovi birača, izbori organa radničkog i društvenog samoupravljanja, rad na jačanju i razvoju našeg komunalnog sistema - u kojoj pripadnici Armije, pored redovnog, po pravilu izvanredno napornog, posla, nisu direktno ili indirektno, sa krajnjim samoprijegorom i oduševljenjem, učestovali i time dali svoj doprinos privrednoj i političkoj izgradnji naše socijalističke zajednice. U svim našim jedinicama, garnizonima imamo bezbroj slučajeva primjernog zalaganja oficira u rješavanju raznih problema i zadataka odnosno konkretnih pitanja koja se postavljaju bilo u okviru Socijalističkog saveza ili nekė društvene organizacije, bilo u nekom od organa komune . U tom pogledu posebno se ističe aktivnost vojnih starješina u pograničnim rejonima i mjestima, a prije svega zapaženi su uspješni rezultati u onim garnizonima odnosno komunama u kojima je postignuta čvrsta povezanost organizacija i rukovodstava Saveza komunista iz Armije sa odgovarajućim partiskim organizacijama i tijelima na terenu. Odmah treba istaći da politička i društvena aktivnost oficira

i podoficira, odnosno rad na svakodnevnim problemima i pitanjima komunalnog ili političkog života nije, po pravilu , nikad - pa pa čak ni u onim slučajevima gdje bi se takvo zalaganje moglo nazvati „ pretjeranim" - omeo pripadnike Armije da uspješno i na vrijeme svrše inače složene i naporne poslove na funkcionalnoj dužnosti. Naprotiv, učešće članova Saveza komunista iz Armije u organima vlasti, u rukovodećim organima društvenih organizacija, u organima društvenog samoupravljanja veoma je pozitivno uticalo i na moralno-političko vaspitanje samih pripadnika Armije. Boreći se protiv raznih negativnih pojava, kao što su začaurenost u neke usko profesionalne okvire, klubaštvo, familijarnost, radeći na još većem osamostaljivanju društvenih organizacija i njihovom što tješnjem vezivanju sa Socijalističkim savezom, razvijanjem otvorene i odgovorne kritike u svim organima društvenog upravljanja i svim društvenim organizacijama , boreći se protiv raznih uskosti lokalizma i partikularizma , raznih nama tuđih shvatanja, - oficiri i podoficiri naše Armije i na taj način ne samo što bolje upoznaju privredne i političke probleme svoje komune, ne samo što bolje upoznaju našu socijalističku stvarnost, nego stiču neophodna politička i praktična znanja, podižu svoj ideološko-politički nivo, jačaju svoju socijalističku svijest. 331

Ipak, pogrešno bi bilo zaključiti da se na ovom planu ili u ovoj oblasti djelovanja učinilo sve što se moglo učiniti. U prvom redu, uočljivo je da se veoma mali broj članova Saveza komunista iz Armije nalazi u izbornim organima narodne vlasti . Ovdje se, prije svega, misli na učešće članova Saveza komunista iz Armije u opštinskim, pa i sreskim narodnim odborima, kao i na njihovo još veće i raznovrsnije angažovanje u organima komune. Pritom treba pomenuti da je bilo čak i direktiva od nekih rukovodstava da se u opštinske organe vlasti ne biraju oficiri. Osim toga, pored Socijalističkog saveza , Saveza sindikata , Narodne omladine, „ na području Jugoslavije deluje još oko 100 raznih društvenih organizacija na raznim sektorima društvene delatnosti“ (Izveštaj CK, str. 82) . Može se reći da je pravilna orijentacija komunista iz Armije da rade u prvom redu u organizacijama Socijalističkog saveza, Saveza boraca, u Udruženju rezervnih oficira, Savezu ratnih vojnih invalida, Narodnoj omladini, Savezu za tjelesno vaspitanje „ Partizan “, streljačkim društvima i sličnim sportskim i fiskulturnim organizacijama . Ali neka kruta podjela i ovdje bi nam smetala. U našem socijalističkom društvu društvene organizacije postaju sve značajnije i postoje svi uslovi da se učešće članova Saveza komunista iz Armije još više proširi i na one društvene organizacije u kojima oni nisu učestvovali . Upravo, da pojedini starješina učestvuje u onim organizacijama u kojima se može angažirati da bi zadovoljio svoje interesovanje i želju za aktivnošću . Znači, da radi baš u onoj društvenoj organizaciji koja mu je najpribližnija, koja mu najviše odgovara. Aktiviranjem i angažiranjem u prvom redu mladih oficira i podoficira, odnosno novih i mladih članova Saveza komunista, još više se može učiniti na radu u Socijalističkom savezu , Narodnoj omladini , u Savezu za tjelesno vaspitanje „Partizan " i drugim sportskim, fiskulturnim i društvenim organizacijama. Sva naša dosadašnja iskustva govore o tome da zalaganje i aktivnost mlađih pripadnika Armije baš na takvim poslovima doprinose i povoljno utiču da nam se ti drugovi ne samo lakše snalaze, pravilnije reaguju na razne negativne pojave, nego da se brže razvijaju, brže napreduju, odgovornije se odnose prema poslu , a, samim tim, obogaćuju svoja znanja i osposobljavaju se da još uspješnije izvršavaju zadatke na svojim svakodnevnim funkcionalnim dužnostima. Međutim , potrebno je naglasiti da svaka pasivizacija ili izoliranje od svakodnevnih političkih i društvenih zadataka - u našim prilikama, i to po pravilu neminovno vodi izvjesnoj de-

332

moralizaciji i besperspektivnosti. U takvim okolnostima - ра bilo da je riječ o pripadniku Armije ili nekom drugom - najčešće se i nađe slučaj neshvatanja i nerazumijevanja naše stvarnosti i društvenog razvoja. Takvi pojedinci daju „ stručna mišljenja" o trgovini, industriji, Armiji i troškovima narodne odbrane , o poljoprivredi, vojnoj industriji i zaostalim krajevima, o lošoj lokaciji i nerentabilnosti nekog industriskog objekta i tako dalje. Gotovo prilikom svakog posla vide „ kako milioni odoše nizvodu “. Makar da su to iznimni i sasvim pojedinačni slučajevi , oni su vrlo štetni. Takvim istupanjem unosi se politička pasivizacija i sumnja. Osim toga, oni i kao primjer djeluju politički vrlo štetno jer je ugled člana Saveza komunista ili pripadnika Armije u našem društvu vrlo velik, pogotovu ako je u pitanju učesnik Narodnooslobodilačkog rata i Revolucije. „ Kad zlato rđa , šta da radi gvožđe“ · govore tada i dobronamjerni ljudi, i na taj način se širi zabuna i pometnja, unosi se nepovjerenje među ljude , bez obzira na objektivne i velike uspjehe koje postižemo u izgradnji. A kad se analiziraju takva istupanja, onda se redovno vidi da je riječ o pojedincima koji prije svega vode računa o svojim ličnim interesima i ličnim ambicijama. Drugovi i drugarice delegati , Aktivnost članova Saveza komunista i svih drugih pripadnika naše Armije u političkom i društvenom životu od ogromnog je značaja za jačanje jedinstva i monolitnosti Armije i naroda. Jedinstvo vojske i naroda od životnog je interesa za svaku zemlju, svaki narod, a prije svega od odlučujućeg je značaja kada je riječ o relativno maloj zemlji . Mi smo jedinstvo Armije i naših naroda izvojevali oružancm borbom u Oslobodilačkom ratu i Revoluciji, provjerili ga i vidno politički ispoljili nekoliko puta u poslijeratnom socijalističkom razvoju naše zemlje. Pa ipak, i na ovom polju mogućni su još veći uspjesi. Oni, prije svega, zavise od svih nas, od članova našeg Saveza komunista . Ako organizacije i rukovodstva Saveza komunista, ne samo u Armiji nego i izvan nje, još više nego dosad utiču i stvore još povoljnije uslove da se razvija i razgori zajednička i svestrana politička aktivnost svih nas, a posebno pripadnika naše Armije, bilo na kom polju našeg društvenog i političkog života, takvom aktivnošću najviše ćemo doprinijeti jačanju i razvoju socijalističkih odnosa i socijalističke demokratije, a samim tim najviše ćemo doprinijeti moralno-političkom jedinstvu vojske i naroda. (Aplauz).

333

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ :

Ima reč drug Dragan Spirovski, delegat iz Tetova.

DRAGAN SPIROVSKI : Drugovi i drugarice, Uvođenjem novog komunalnog sistema i formiranjem novih sreskih i opštinskih komiteta Saveza komunista, u čiji su sastav ušli uzdignutiji partiski kadrovi, bitno se izmenio i rad osnovnih organizacija Saveza komunista. Opštinski komiteti stalno su vodili politiku osamostaljivanja osnovnih organizacija, pružajući im u tome svestranu pomoć . Osnovne organizacije afirmirale su se kao politička tela koja su kadra da sagledaju i rešavaju sve probleme našeg društvenopolitičkog života. Ogromna postignuća u privrednom razvitku našeg sreza, u oblasti kulturno-prosvetnog rada, u komunalnoj izgradnji , razvijanju inicijative masa itd. plod su pune i svestrane aktivnosti organizacija Saveza komunista . Otstranjene su ranije slabosti, lutanja i nesnalaženja u radu , tako da danas nema slučajeva da se Osnovne organizacije bave samo čisto organizacionim pitanjima i nekim apstraktnim ideološkim radom. Međutim, tu i tamo imamo pojava zastarelog metoda rada kod nekih osnovnih organizacija, iako je njihov broj dosta mali i ne utiče na opšte postignute rezultate. Osnovne organizacije u privrednim preduzećima sve više su inicijatori pokretanja diskusija o bitnim privrednim problemima , čime doprinose pravilnoj orijentaciji radničkih saveta i upravnih odbora. Tako je veći broj osnovnih organizacija u ovom razdoblju pokrenuo diskusije o povećanju produktivnosti rada, o učvršćenju radne discipline, o uvođenju novih elemenata u organizaciju rada, o rekonstrukciji preduzeća i proširenju kapaciteta, rešavanju problema higijensko-tehničke zaštite, ekonomskom i stručnom uzdizanju radnika i slično. Osnovne organizacije u preduzećima sve više dolaze do saznanja da radničko samoupravljanje mogu da unaprede jedino upornim radom na podizanju ideološko- političkog nivoa komunista i članova kolektiva, putem ekonomskog obrazovanja radnika i uzdizanjem njihove političke svesti . Zato se sve više i oseća tenden-

334

cija da se ideološko-politički rad osnovnih organizacija i uopšte njihova politička aktivnost još više približi potrebama preduzeća. Ranije, osnovne organizacije na selu uglavnom su se bavile organizacionim problemima, dok su neke i to zapostavljale. Do preorijentacije u radu ovih organizacija došlo je naročito posle IV Plenuma CK SKJ i Plenuma CK SK Makedonije održanog u junu 1956 godine. Sada ove osnovne organizacije šire sagledavaju probleme, diskutuju i rešavaju razna pitanja iz našeg društveno- političkog razvitka, bore se za unapređenje poljoprivrede , za razvijanje zadružnih oblika na selu i slično . Zahvaljujući ovakvoj aktivnosti komunista na selu, veći broj seljaka je već jasno sagledao perspektive daljeg unapređenja i podizanja poljoprivrede na viši nivo. Sve se više kod seljaka širi pokret za stvaranje kooperacije sa zadrugom. Danas se na zadruge gleda kao na osnovni faktor preko kojeg se odvija borba za povećanje proizvodnje . Razne mere koje se u tom pogledu preduzimaju nailaze na široku podršku kod seljaka i prihvataju se. Konačno je otstranjen izvestan skepticizam koji je imao dosta jakih korena na selu. Dobar deo osnovnih organizacija na vreme objašnjava političke, privredne i druge događaje, reaguje na razne negativne političke pojave i bori se za pravilno informisanje masa . Ova aktivnost komunista na selu doprinela je da njihov ugled i autoritet porastu. Ideološko-politički rad bio je usretsređen na objašnavanje mera za unapređenje poljoprivredne proizvodnje i razvijanje socijalističkih odnosa na selu . U radu teritorijalnih osnovnih organizacija, sve do održavanja IV Plenuma CK SKJ i Plenuma CK SK Makedonije, na kojima je bilo govora o metodu i radu ovih organizacija, bilo je prilično lutanja. U poslednje vreme ove slabosti su u priličnoj meri savladane. Osnovne organizacije se sve više bave problemima rada komunista u organima društvenog samoupravljanja i pomažu članovima da budu inicijatori diskusija za rešavanje raznih problema. Na ovaj način organizacije su mnogo doprinele daljem razvitku raznih formi socijalističke demokratije, pomažući punom angažovanju organa društvenog samoupravljanja i masa u rešavanju niza životnih problema građana. I u ovim organizacijama ideološko-politički rad bio je povezan sa svim onim osnovnim zadacima koje su rešavale. U poslednje dve godine napravljen je izvestan prelom u organizacijama Saveza komunista u odnosu na primanje novih čla-

335

nova. Naročito većih rezultata imamo u drugoj polovini 1956 iu celoj 1957 godini. Ovi rezultati su postignuti većim angažovanjem sreskog i opštinskih komiteta, koji su pružili potrebnu pomoć osnovnim organizacijama. Isto tako , ovi uspesi su postignuti i zbog sve veće aktivnosti i ugleda koji osnovne organizacije Saveza komunista uživaju u masama. Postiglo se to da osnovne organizacije zavedu stalan sistem u razvoju svojih organizacija, čime se izbeglo ranije kampanjsko primanje novih članova. Za ilustraciju navešću i neke podatke iz kojih se može videti kakav je ranije bio odnos prema prijemu novih članova a kakav je sada. U 1955 godini ukupno je primljeno 177, u 1956 godini 406, a u 1957 godini 933 nova člana. Već ovi podaci pokazuju da su organizacije Saveza komunista posvetile u 1956 a naročito u 1957 godini mnogo više pašnje prijemu novih članova. U poslednje dve godine učinjen je znatan napredak i u pogledu poboljšanja socijalnog sastava, tako da je u 1956 godini primljeno u Savez komunista 146 a u 1957 godini 343 radnika , dok su u 1955 godini primljena svega 22. Isti je slučaj i sa prijemom neposrednih proizvođača-zemljoradnika ; u 1956 godini primljeno je 196, a u 1957 godini 389, za razliku od 1955 godine, kada je primljeno samo 35 zemljoradnika. U poslednje vreme, naročito u 1957 godini, učinjen je znatan napredak i u pogledu prijema Šiptara u Savez komunista. U opštini Žerovjane od 185 novoprimljenih članova tokom 1957 godine 142 su Siptari, u opštini Sarakino od 36 novoprimljenih 30 su Šiptari itd. Treba napomenuti da omladinci do 25 godina starosti čine najveći broj novoprimljenih. To može da se vidi i iz sledećeg podatka u opštini Žerovjane od 185 novoprimljenih 179 su omladinci. Sreski komitet, kao i opštinski komiteti, vode od 1956 godine određeniju politiku kažnjavanja, zato što je dotada bio niz nepravilnosti. Krajem 1956 godine Sreski komitet je anketirao 77 isključenih članova Saveza komunista. Anketa je pokazala da je od tog broja 27 ili 37 % bilo isključeno zbog neaktivnosti , neredovnog dolaženja na sastanke, neplaćanja članarine i sl . Pri tome se nije uzimala u obzir aktivnost same osnovne organizacije, ni to da li je ona pružila pomoć isključenima u otklanjanju njihovih grešaka. Osim toga, nisu primenjivane postupne kazne , već se odmah preduzimala najoštrija mera - isključenje. Od ukupnog broja anketiranih 15 je bilo isključeno zbog religioznih shvatanja. I ovde se uopšte nije uzimalo u obzir da li je organizacija pružila pomoć tim članovima u otklanjanju ovakvih shvatanja, zatim kakav je

336

uticaj imala na njih sredina u kojoj žive i slično . Sedmoro ih je isključeno zbog toga što su imali izvesna nepravilna shvatanja o ranijim seljačkim zadrugama, pri čemu se nije uzimao u obzir njihov sadašnji stav prema zadrugarstvu i sl. Zabrinjavajuće je bilo to što se na isključene članove gledalo vrlo loše, pa se čak i izbegavalo da se razgovara s njima ; oni nisu dobijali konkretna zaduženja u društveno-političkim organizacijama, niti se vodilo računa o njihovom vraćanju u Savez komunista. Da bi se videlo kakav je sada odnos prema kažnjavanju , hteo bih da iznesem izvesne podatke. U 1956 godini iz Saveza komunista isključena su 124 člana, a u 1957 godini 61 član, za razliku od 1955 godine, kada je isključeno 220 članova. Povećana aktivnost organizacije Saveza komunista u svim oblastima društveno-političkog života uslovila je aktivizaciju svih komunista. To je omogućilo da se otstrane ranije nepravilne greške u odnosu na isključenje zbog neredovnog dolaženja na sastanke, neplaćanja članarine i sl. Veća ideološko-politička aktivnost doprinela je da se komunisti uzdignu i da se svedu na minimum razni lični nedostaci nekih komunista. Sreski i opštinski komiteti u poslednjim godinama poklonili su više pažnje ideološko -političkom uzdizanju članova SKJ i širokih masa. U svojim programima nastojali su da se ideološko- politički rad poveže s praktičnom borbom komunista u preduzećima, teritorijalnim organizacijama i selima i da se komunisti naoružaju znanjem za rešavanje zadataka koji pred njima stoje . Imajući u vidu naš brži socijalistički razvitak i potrebu da se ide ukorak s tim razvitkom, naše organizacije su vodile neprekidnu borbu za podizanje političke svesti svojih članova i masa, dajući time svoj značajan doprinos ovom razvitku .

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Mika Špiljak .

MIKA ŠPILJAK : Drugovi i drugarice, Decentralizacijom u privredi i na ostalim društvenim sektorima i, analogno tome, razvijanjem radničkog i društvenog samo-

22 VII Kongres SKJ

337

upravljanja izvršena je decentralizacija i u vođenju kadrovske politike . Dosadašnje iskustvo pokazuje da je ta orijentacija dala pozitivne rezultate. Poduzeća, ustanove, političke i društvene organizacije, komiteti Saveza komunista i drugi organi počeli su da razmišljaju i vode brigu o svojim kadrovima. Svi ti organi poduzimali su raznovrsne mjere , počevši od politike stipendiranja na različitim školama i univerzitetima pa do organizacije seminara i kurseva u svojim poduzećima i organizacijama. A najsvestranija i vrlo efikasna škola uzdizanja kadrova besumnje je direktno učešće u radničkom i društvenom samoupravljanju . U tim organima neprestano izrasta i školuje se ogroman broj novih, mladih kadrova iz neposredne proizvodnje. Uz stalno stručno usavršavanje na radnim mjestima, u organima upravljanja, oni stiču opće, idejno i političko obrazovanje. Ovo su, svakako, vrlo značajni i pozitivni rezultati kadrovske politike u periodu od VI Kongresa naovamo. No u tom radu imali smo izvjesnih slabosti i propusta. U prvom redu, mnoga poduzeća, privredni organi, ustanove i organizacije nisu izučavali svoje potrebe u kadrovima, nisu imali svoga plana za sistematsko usavršavanje, školovanje i uzdizanje kadrova. Otud su vrbovanja gotovih kadrova od drugoga (uza sve negativnosti koje ovo sadrži) suviše dugo bila značajan „ izvor" u dobijanju kadrova. Ovu slabost još nismo dokraja prebrodili . Sigurno je da bez određenog plana nijedan organ upravljanja u poduzeću , ustanovi i organizaciji ne može imati rezultata u izgradnji svojih kadrova. Drugi propust bio je u tome što za različita područja nisu uvijek bili izgrađivani jedinstveni kriteriji za vođenje kadrovske politike. Bez jedinstvenih kriterija, kao i osnovne pomoći viših organa nižima, svakom je organu upravljanja bilo prepušteno da izgrađuje svoj kriterij . Zatim, problem je bio i u tome što smo odmah poslije decentralizacije, po pravilu, ostali bez organa za vođenje kadrovske politike. U komitetima Saveza komunista to je dosta brzo ispravljeno. Međutim , u ostalim organima, kao što su poduzeća, udruženja, komore, komune, političke i društvene organizacije, još ni danas organi za vođenje kadrovske politike nisu dovoljno razvijeni . Većina organa upravljanja stvorila je svoje kadrovske komisije i one su se, po pravilu , pokazale vrlo korisnim . Značajne rezultate, naročito u poduzećima, postigli su oni organi upravljanja koji su uz svoje kadrovske komisije stvorili i najminimalniju stručnu 338

kadrovsku službu , kao, naprimjer, „Planika“ u Kranju, nekoliko poduzeća u Srbiji i Zagrebu i mnoga druga. Na usavršavanju i školovanju radnika postignuti su dosad vrlo značajni i svestrani rezultati u cijeloj zemlji. Osim redovnog školskog sistema, fonda za kadrove i drugih mjera društva, značajnu ulogu vrše radnička sveučilišta, centri za odgoj kadrova i drugi. Međutim, oni su danas došli u takvu fazu kada se ne mogu više solidno razvijati bez smišljene kadrovske službe u poduzeću, koja im mora točno reći kakve su njene potrebe. Razvoj privrede i tehnički napredak otišli su tako daleko u specijalnostima da se iz jednog centra ne može odrediti potrebno znanje i stručnost za različita radna mjesta. I dalje, naš Savez komunista naročito je zainteresiran pored svestranog školovanja radničke klase, za plansko i sistematsko uzdizanje kadrova iz njenih redova. Iz godine u godinu raste postotak radnika, naročito onih iz neposredne proizvodnje, u rukovodstvima Saveza komunista, na rukovodećim poslovima u privredi, političkim i društvenim organizacijama, organima vlasti i uopće u društvu . Međutim, nama ipak nedostaje jedan širi, podesniji sistem za usavršavanje i školovanje radničkih kadrova. Jedan je put i sadržaj za pripremanje kadrova iz redova radnika koji su poslije rata završili osmogodišnje, industriske, tehničke i slične škole i dalje se školovali kroz radničko upravljanje, a drugi je put i sadržaj za predratne radnike, danas mnogobrojne rukovodeće kadrove, koji su imali samo osnovno školovanje i bogato ratno i poslijeratno iskustvo. I jednima i drugima potrebno je neprestano usavršavanje. Naprimjer, smatram da nije dovoljno samo izabrati radnika u organ društvenog upravljanja u prosvjeti, zdravstvu, socijalnom osiguranju, komuni ili radničkom savjetu, već mu je nužno pomoći da putem seminara, kursa ili škole stekne osnovno znanje iz djelatnosti toga organa. Različiti organi traže i različita znanja, različite škole s kraćim ili dužim trajanjem, ali, svakako, ne s jedinstvenim programom. Međutim, tu smo mi još suviše ukalupljeni u školski sistem, siromašni formama, iako pojedine organizacije u republikama već imaju znatna iskustva. I dalje, predratni, a naročito ratni i poslijeratni kadrovi iz redova radnika i seljaka - a to je najveći dio rukovodećeg kadra u Savezu komunista, privredi i upravi - po pravilu imaju nisko opće obrazovanje, što im se sve više javlja kao problem u radu. Oni su u našoj revolucionarnoj praksi sticali i stvarno stekli

22*

339

ogromno iskustvo , te pretstavljaju dragocjeni kapital našeg Saveza komunista. Međutim, i tu ima izvjesnih problema, koje moramo sistematskije i odlučnije rješavati u narednom periodu. Prvo , ovi se kadrovi neprestano nalaze na takvim poslovima odakle ih nije bila lako oslobađati da pođu u škole, da sistematiziraju i dopune znanje stečeno u praksi . Osim toga, nije bilo dovoljno sistema i orijentacije da se izuči kakvo im znanje i školovanje treba dati. - ne zato što nema talentiranih , već Rijetko je ko od tih kadrova – zato što ih se nije moglo osloboditi zaduženja uspio završiti drugo gimnazisko i fakultetsko obrazovanje, kojim, usput rečeno, nismo zadovoljni ni kad je riječ o djeci koja te škole redovno pohađaju. U zadnju godinu -dvije prišlo se školovanju tih kadrova u upravnim, privrednim, komercijalnim, socijalnim, tehničkim i drugim školama za te kadrove. Već dosad te škole i polaznici u njima daju nevjerovatno pozitivne rezultate. Drug Tito je u referatu konstatirao da je sav ratni kadar Armije prošao kroz školovanje. Bilo bi vrlo korisno kad bismo sebi mogli postaviti cilj da u narednom neposrednom periodu i naš ratni i poslijeratni partiski kadar završi osnovno školovanje i osposobi se za određeno zanimanje. Drugo, upravo ovi kadrovi neprestano se nalaze na općerukovodećim poslovima u Savezu komunista , organima vlasti , privredi, Sindikatu , zadružnim organizacijama itd. Time su, većinom, oformljeni kao opći rukovodioci , bez određenijeg i stručnijeg poznavanja jednog društvenog ili privrednog područja. I dok je to bilo i nužno i mogućno u prvim poslijeratnim godinama, danas je to već i nepotrebno i nekorisno. Mi smo, po mom mišljenju , već ušli u fazu relativno sređenog i razvijenog društvenog i privrednog sistema, kad nikome nije dovoljno samo opće rukovodeće znanje i iskustvo, već je, osim toga, nužno solidno poznavati jedno društveno ili privredno područje i temeljitije, da ne kažem stručnije , ovladati njime. Ovo je, po mom mišljenju, imperativni zahtijev sadašnjeg stepena našeg razvoja. Mislim da je dosadašnja praksa naše kadrovske politike u ozbiljnom zaostatku i raskoraku s takvom orijentacijom. Jer nisu rijetki slučajevi u kadrovskoj praksi da jedan drug mijenja pet, šest i više potpuno različitih poslova u nekoliko godina, ne zato što nije zadovoljio , već zato što se otvorio problem na drugom mjestu . To ne može biti više naša kadrovska politika. Takav drug ne može solidno ovladati jednim društvenim područjem već postaje sve više opći rukovodilac svaštar . Stoga mislim da bi ubuduće bilo nužno omogućiti kadrovima da solidnije ovladaju jednim društvenim ili privrednim područjem,

340

šire im davati dopunsko školovanje baš za ta područja i mijenjati ih samo onda kada to zahtijeva njihov razvoj ili neka naročita potreba. Takvom orijentacijom otvorila bi se kadrovima jasna perspektiva i ličnoga razvoja, a kvalitet kadrovske službe i cijelo društvo mnogo bi dobili.

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Žika Radivojev.

ŽIKA RADIVOJEV :

Kao što je izneseno u Izveštaju Centralnog komiteta, u sistemu radničkog i društvenog samoupravljanja i u komunalnom uređenju porasla je uloga društvenih organizacija i otvorena je perspektiva njihove svestrane delatnosti. Tek u takvom sistemu mnoge organizacije daju puni smisao svom delovanju. Zeleo bih da kažem nešto o stvaralačkoj inicijativi komunista i o snagama koje leže u društvenim organizacijama, često još skrivene, nerazvijene . Imamo bezbroj primera da su komunisti davali predloge u društvenim organizacijama, kako o najmanjim akcijama u selu tako i o povezivanju s drugim mestima u krupnijim poslovima, kao što je elektrifikacija, izgradnja puteva i drugo. Tamo gde su komunisti dobro pripremili predloge i izišli s njima kao članovi tih organizacija, kada su našli svoje mesto u raznim telima i bili izvršitelji i realizatori postavljenih zadataka, dobijali su i punu podršku čitavog mesta, bez obzira na teškoće na koje se nailazilo. U mestima gde su organizacije tako radile, kao naprimer u Crepaji , mi imamo rešen niz problema : napravljen je zadružni dom, izgrađen put, uvedena struja, kanalizacija , podignuta nova škola i drugo. U takvim mestima postoji sistem da se u rešavanju životnih pitanja ide iz jedne akcije u drugu . Komunisti nisu otstupali od teškoća na koje su nailazili , već su tražili rešenje i izlaz, u čemu su i uspevali . U takvim mestima, po pravilu, rade sve društvene organizacije. Baš u pomenutom mestu usvojen je sistem da građani primaju određene društvene obaveze. U tom selu 350 žena-majki redovno radi u školskoj kuhinji . U onim mestima u kojima nije bilo takve inicijative, u kojima se nije radilo u društvenim organizacijama, ostajalo se bez 341

novih sredstava, bez puta, škole, elektrifikacije, iako su inače ta mesta ekonomski jača . Po pravilu, u tim mestima stagnira i osnovna organizacija SK, a društvene organizacije ne pokazuju neku veću aktivnost. U Izveštaju se dalje kaže da društvene organizacije u komunalnom uređenju postaju sve značajniji faktor, da je potrebno da se razvija međusobna povezanost društvenih organizacija i organa narodne vlasti na osnovi uzajamnih interesa . To je tačno i bezbroj primera to može potvrditi. Međutim, tu leže još velike rezerve koje treba otkriti i aktivisati. Naveo bih samo još jedan primer koji to ubedljivo pokazuje i kod onih organizacija u kojima su komunisti najmanje radili. U toku 1956 godine nekoliko organizacija društava prijatelja dece u Pančevu stvorilo je na razne načine 10 miliona dinara i, uz pomoć Narodnog odbora Opštine od svega 4 miliona dinara, poslalo 2.250 dece na odmor na more. Međutim, u 1957 godini, komunisti koji rade u tim društvenim organizacijama, iako su imali vrlo dobro iskustvo iz prethodne godine, nisu se pravilno postavili. Smatrali su da veliki deo sredstava leži u komuni, da o tome komuna treba da vodi brigu . Ona je to i učinila, dala je u te svrhe dva puta više nego što je bio slučaj prethodne godine , ali je ipak u 1957 godini 400 dece manje otišlo na odmor, jer je izostala ona aktivnost koja se ispoljila u 1956 godini . Smatram da je potpuno pravilno rečeno u referatu da komuniste ne treba opteretiti s više zaduženja, odnosno da treba izvršiti pravilan raspored snaga u društvenim organizacijama . Uz to je naročito važno da komunisti shvate da se istim merilom ceni njihov rad bez obzira u kojoj društvenoj organizaciji rade. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ :

Ima reč drug Pelko Florjan, delegat iz Pule. Zatim će govoriti drug Milan Vukos, a posle njega drug Hubert Pribilović, delegat iz Vogošća .

PELKO FLORJAN : S obzirom na velike zadatke u vezi sa brzim napretkom naše privrede i na odlučujuću ulogu proizvođača u našem radničkom 342

samoupravljanju , potrebno je da stalno tražimo i uvodimo razne oblike obrazovanja radnika i u samim preduzećima.

Zadaci radnika su tako veliki da ih oni neće moći uspešno izvršavati ako, pored političko-vaspitnih funkcija organizacija Saveza komunista, Sindikata, radničkih saveta itd., ne uvodimo i obavezne i sistematske oblike obrazovanja. Tu tvrdnju potkrepljuju pozitivni rezultati onih radnih kolektiva koji su takav vid obrazovanja već uveli . U školi za članove organa radničkog samoupravljanja koju imamo u Celjskom srezu može se osposobljavati manji broj ljudi. Svakodnevna praksa društvenog samoupravljanja traži od svakog pojedinca što više znanja i sposobnosti. Kolektivi su na različite načine pokušavali da osposobe što veći broj radnika, jer su uviđali da radnici ne mogu uspešno učestvovati u upravljanju preduzećem ako nemaju dovoljno opšteg obrazovanja, a naročito ako ne poznaju osnovne zadatke, prava i dužnosti radničkih saveta i njihovih članova. Oni moraju poznavati organizaciju rada, sistem nagrađivanja, a pre svega ulogu radničke klase u razvijanju privrede i socijalističkih odnosa kod nas. Zato je, naprimer, radnički savet Železare u Štorama, na predlog organizacije Saveza komunista, organizovao tečaj za radnike na kome oni proširuju opšte i stručno obrazovanje i dobijaju smernice za uspešan rad u društvenom samoupravljanju . Tečaj se svakodnevno održava u radno vreme po dva sata. Obično ga pohađa 25-30 učesnika , koje predlažu rukovodstva pogonskih odeljenja u sporazumu sa upravnim odborom i sindikalnom podružnicom. Tečaj je namenjen nekvalifikovanim, polukvalifikovanim i kvalifikovanim radnicima. Dosada je kroz tečajeve prošlo 12 smena sa 398 radnika. Za dve godine završiće svi radnici osnovni tečaj , a što je još važnije svi će oni, na taj način , steći uslove da se dalje uspešno osposobljavaju . Za ovakav oblik obrazovanja postoji veliko interesovanje, o čemu svedoči i anketa među učesnicima tečaja, u kojoj su oni izrazili želju da se sa ovakvim načinom obrazovanja nastavi. Predložili su da se program dotera i dopuni, a neke teme opširnije obrade. Anketirani radnici prihvataju ovakav oblik obrazovanja jer smatraju da se gradivo može mnogo lakše shvatiti i zapamtiti ako tečaj traje dnevno po 2 sata, a ne u obliku seminara, na kojem bi učesnici slušali predavanja po 8-10 sati dnevno, i to više dana uzastopce. To je i razumljivo, jer radnici nisu navikli na učenje preko celog dana i teže im je da prate čitavoga dana predavanja i

343

diskusije. I pored toga što je tečaj organizovan u radno vreme, on ne utiče negativno na proizvodnju , jer učesnike tečaja nastoje da zamene na radnom mestu drugi zaposleni radnici . Pozitivni rezultati ovakvog osposobljavanja pokazuju se već sada u organizaciji rada i u samoj proizvodnji. Óvakav oblik rada zahteva, prema dosadašnjim iskustvima, i najmanje materijalnih izdataka , a obezbeđuje sticanje minimalnog znanja kojim mora da ovlada svaki radnik . Za preduzeće otpadaju posebni troškovi oko održavanja tečaja, troškovi za izdržavanje učesnika, putni troškovi i drugo, koji bi, svakako, bili veći nego što su troškovi zbog izgubljenog radnog vremena . Manje sredstava odlazi i na plaćanje predavača, jer su izabrani iz samog kolektiva. Pozitivno je i to da predavači dobro vladaju procesom proizvodnje i poznaju probleme preduzeća, kao i sposobnost svojih radnika. Zato s radnicima ostvaruju prisniji dodir i daju im upravo ono znanje koje im je najpotrebnije. I kolektiv Rudnika lignita Velenje poklanja mnogo brige opštem, stručnom i političkom uzdizanju radnika. I tamo su organizovali obavezne tečajeve za nekvalifikovane i polukvalifikovane radnike, tako da bez uspešno završenog tečaja nijedan radnik ne može napredovati na svome radnom mestu . Takav način stimulacije pobudio je među radnicima znatno interesovanje, te je odziv na tečajeve veliki, a predavanja se pažljivo prate. Sve se to veoma pozitivno ogleda u samoj proizvodnji i težnji radnika za većim obrazovanjem. To je dosta pripomoglo da rudnik postiže tako dobre proizvodne rezultate. Iako su ovo primeri iz većih preduzeća, u kojima se ovakav način obrazovanja može lakše organizovati, mislim da je mogućno sličan način uvesti i za više manjih preduzeća zajedno. Na taj način bi se, angažovanjem kvalitetnijeg kadra predavača, postigao veći uspeh sa manje troškova. Kada spominjem primere ovakvog načina rada, ne mislim da je on jedino pravilan i najuspešniji , jer sigurno ima još mnogo drugih oblika kojima se treba služiti . Oba primera naveo sam zato što su se u pomenutim preduzećima na našem području pokazali uspešnim. Naveo sam ih i zato što će se tim ili sličnim oblicima moći uspešno poslužiti i drugi.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Milan Vukos, delegat iz organizacije Beogradskog univerziteta.

344

MILAN VUKOS : Drugarice i drugovi delegati, U referatu druga Tita istaknuta je delatnost komunista sa univerziteta u ideološkom osposobljavanju studenata. U vezi s tim želeo bih da kažem nekoliko reči o ideološkom radu na Beogradskom univerzitetu . Mislim da je tačna konstatacija da komunisti koji rade na Univerzitetu imaju veoma važnu obavezu pred Savezom komunista i pred svojom socijalističkom zajednicom - Ida rade na vaspitavanju i idejnom kaljenju mlade generacije intelektualaca, buIdućih stručnjaka ove zemlje. Mislim da u našim uslovima reč „stručnjak“ ima šire, punije značenje nego ranije. Naime, ta reč ne označava samo čoveka koji će biti u stanju da u preduzeću rukovodi tehnološkim procesom proizvodnje , već istovremeno čoveka koji će zajedno sa svim ostalim radnim ljudima znati da upravlja preduzećem ili pojedinim službama , dakle označava ljude koji će se po izlasku sa Univerziteta uključiti u naš opšti razvitak i postati nosioci novih socijalističkih odnosa u privredi , prosveti, zdravstvenoj službi i svim ostalim oblastima naše društvene delatnosti. Kad ocenjujemo rezultate postignute u tom pogledu na Beogradskom univerzitetu , možemo sa sigurnošću konstativati da su studenti, zajedno sa svim ostalim radnim ljudima naše zemlje, bili jedinstveno za stavove Saveza komunista, za politiku koju vodi naša socijalistička zemlja. Izmena mišljenja o pojedinim ideološkim pitanjima i političkim događajima i procesima, kako unutar naše zemlje tako i u međunarodnim okvirima, postala je stalna navika ne samo komunista nego i ogromne većine studenata . Sigurno je da je tome, pored ostalih razloga, znatno doprineo i vrlo intenzivan ideološki rad na Univerzitetu, koji je po svom obimu, bogatstvu formi i raznovrsnosti postao vrlo značajan faktor u ideološkom i političkom vaspitavanju studenata. Činjenica je da je niz oblika ideološko-političkog rada na Univerzitetu u suštini isti ili sličan oblicima koji se koriste i u ostalim organizacijama . Zbog toga ću govoriti samo o nekim iskustvima koja mogu biti interesantna. Hteo bih da kažem da smo mi pre nekoliko godina bili u situaciji kada standardni oblici ideološkog rada, koje smo tada imali, nisu mogli zadovoljiti intenzivno i široko interesovanje studenata, onaj večito nemirni duh mladih željan novih saznanja. 345

Kod nas se postavilo pitanje da li je pravilno da dominantni oblik ideološkog i političkog rada na Univerzitetu budu informativne konferencije ili predavanja koja će držati ljudi sa strane. Mi smo pošli od toga da u uslovima kada imamo, s jedne strane, niz ideoloških problema savremenog razvitka kod nas i u svetu, da u tim uslovima, ako želimo da zadovoljimo interesovanje studenata, nužno moramo ići na to da Univerzitet bude poprište izmene misli i potsticaj za marksistička izučavanja aktuelnih pitanja našeg i svetskog razvitka. Često se pogrešno smatra da su studenti zbog prirode svoga posla skloni apstrakcijama i „filozofiranju " u lošem smislu te reči ; međutim, naše iskustvo je pokazalo da pravo interesovanje ne postoji za apstraktne i knjiške teme već za najaktuelnije savremene ideološke i političke probleme.

Ja bih to na nekim konkretnim primerima pokazao. Već nekoliko godina se na Univerzitetu u Beogradu u organizacijama Saveza studenata Jugoslavije redovno organizuje niz diskusija u vrlo različitim formama, za koje se i studenti i nastavnici vrlo solidno pripremaju . Oni u diskusijama pokušavaju da nađu odgovore na pojedina pitanja iz savremene prakse. Primera radi navešću neke diskusije koje su vođene u Univerzitetskom klubu za međunarodni radnički pokret ili u diskusionim klubovima Pravnog, Ekonomskog, Filozofskog i drugih fakulteta. Naprimer, vodile su se diskusije, koje su se produžavale u nekoliko nastavaka, o socijalističkom lageru , o tzv. slobodnom svetu , njegovom jedinstvu i stavu socijaldemokrata, o problemima raspodele u prelaznom razdoblju, o dogmatizmu u međunarodnom radničkom pokretu , o samoupravljanju i decentralizaciji , o ekonomici prelaznog razdoblja, državnom kapitalizmu, različitim putevima u socijalizam, o dejstvu zakona vrednosti u prelaznom razdoblju , savremenoj sociologiji i njenim zadacima, o socijalnim posledicama automatizacije, o književnosti i politici itd. Želeo bih da naglasim da je interesovanje studenata za sve ove diskusije bilo vrlo živo. Te diskusije su najposećenije forme ideološkog rada na Univerzitetu . U toku tih diskusija bilo je studenata koji su iznosili različita shvatanja i imali različite poglede. Međutim , u osnovi svih tih diskusija bio je napor da se shvate i marksistički objasne razni problemi savremenog razvitka. U diskusijama je bilo i nekoliko pojedinaca koji nisu polazili s takvih pozicija i čija su izlaganja bila nadmoćno i efikasno opovrgnuta.

346

Kad govorim o ideološkom radu na Univerzitetu, mislim da je za nas najvažnije idejno uzdizanje komunista koji taj rad nose. Naše iskustvo je pokazalo da idejna zaostalost komunista može da pretstavlja veći problem nego otvorena antisocijalistička akcija. Hteo bih dalje da kažem da su značajni, mada još nedovoljni, napori komunista na Univerzitetu usmereni i na otklanjanje izvesnih ideoloških nedostataka u nastavi. U sadašnjoj situaciji na Univerzitetu je veća slabost u onome što se studentima ne daje nego u tome što im se nešto pogrešno daje. U tom pogledu je situacija nešto bolja poslednjih godina, jer je povećan broj marksističkih kadrova. I pored osnovne orijentacije da u formiranju pogleda studenata škola treba da preuzme veću odgovornost, i mada je ona sve više preuzima, Savez komunista preko organizacije Saveza studenata nastoji na ovladavanju marksističkim osnovama u pojedinim strukama. To se ostvaruje raznim formama - počevši od boljeg korišćenja pojedinih školskih formi pa do raznih debatnih klubova i kurseva . Čak su i komunisti- nastavnici učinili ove godine značajan napor u tome organizujući za Udruženje nastavnika Univerziteta seriju diskusija pod opštim nazivom „Savremena građanska misao i marksizam“, na kojima se raspravljalo bilo o pojedinim opštim pitanjima (naprimer o savremenom pozitivizmu u nauci), bilo o stanju u pojedinim naukama. Ohrabrujuća je činjenica da se mladi ljudi više ne zadovoljavaju postojećim definicijama iz školskih udžbenika i da se sve više prihvataju delikatnih teoretskih pitanja u diskusijama ili u

štampanim radovima. Sve to i dalje ostaje široko polje rada za komuniste na Univerzitetu, jer potrebe još ni izdaleka nisu zadovoljene, niti svc mogućnosti iskorišćene. Na kraju nekoliko reči o jednom zadatku koji su i drug Tito i drug Ranković u svojim referatima istakli kao zadatak komunista na Univerzitetu . To je pitanje šireg, potpunijeg vaspitavanja studenata i borbe protiv raznih negativnih uticaja. Smatram da moramo priznati da su u tom pogledu komunisti na Univerzitetu prilično podbacili . To se pre svega odnosi na izgrađivanje socijalističkih odnosa prema radu , na razvijanje osećanja društvene obaveze i odgovornosti pred socijalističkom zajednicom za svoj uspeh na studijama. Nedovoljan rad na tome odrazio se u preterano dugom studiranju , kao i u postavljanju raznih zahteva i prohteva od strane nekih diplomiranih stručnjaka prilikom odlaska u preduzeća i ustanove.

347

Sigurno je da za dugo studiranje na Univerzitetu ima veoma mnogo razloga i da zalaganje studenata čak i nije osnovni razlog. Međutim, činjenica je da bi se ulaganjem većeg napora od strane studenata studije prilično skratile. Ali na Univerzitetu se ukorenilo shvatanje, čak i kod jednog dela komunista, da je pitanje uspeha u studijama lična stvar svakog pojedinca. Mi smo bili u situaciji da poslednjih godinu-dve dana savlađujemo otpor čak i u osnovnim organizacijama Saveza komunista da se na dnevni red postavlja pitanje uspeha i učenja članova Saveza komunista . Ta shvatanja su u poslednje vreme uglavnom otklonjena, mada borba protiv takvog mentaliteta, tuđeg socijalizmu, ostaje i dalje jedan od glavnih zadataka komunista na Univerzitetu . Mi se nadamo da će takav rad komunista, zajedno s naporima koji se čine na reformi univerzitetske nastave, na reviziji nastavnih planova i programa, na poboljšanju izvođenja nastave i ispita itd., doprineti da Univerzitet odgovori svom osnovnom zadataku - da zajednici pruži što pre i što bolje kadrove.

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ :

Da li da radimo do 7,15 ? (Prihvata se). Reč ima Pribilović Hubert, delegat iz Vogošća.

HUBERT PRIBILOVIĆ :

U želji da isticanjem nekih iskustava iz života i rada partiske organizacije u preduzeću „Tito" iz Vogošća, čiji sam delegat, doprinesem radu ove Komisije, dozvolite mi, drugarice i drugovi, da uzmem učešća u diskusiji. Naša organizacija spada među najveće partiske organizacije u Sarajevskom srezu, jer ima nešto preko 700 članova Saveza komunista. Ona je organizaciono tako postavljena da postoji fabrički komitet i 13 osnovih organizacija, koje se teritorijalno uglavnom poklapaju s pojedinim organizacionim jedinicama u preduzeću. Do ovakve organizacije, koja nam pruža veće mogućnosti za uspješan i najsadržajniji rad , kao i za usko povezivanje partiske organizacije sa svim problemima fabrike, došli smo nakon dugog sticanja iskustava preko raznih drugih formi organizacije koje su , zbog svoje glomaznosti, bile lošije od ove sadašnje . Najintere-

348

santnija novina koju smo sadašnjom organizacijom uveli jeste u tome što smo članove Saveza iz administrativno-tehničkog aparata preduzeća, koji su ranije pripadali osnovnim organizacijama proizvodnih pogona, sada okupili u dvije posebne osnovne organizacije prikladno postojećoj organizaciji preduzeća. Iskustvo nam je pokazalo da prvobitno rješenje nije bilo dobro. Prije svega, osnovnoj organizaciji je bilo onemogućeno da ostvari uvid u svakodnevni rad na radnom mjestu članova Saveza iz aparata i, s druge strane, izostalo je neposredno angažiranje ovih drugova na rješavanju konkretne problematike same osnovne organizacije u kojoj su bili članovi. U ovakvoj organizaciji fabrički komitet ima naročitu ulogu u usmjeravanju rada i razvijanju djelatnosti osnovnih organi-

zacija. Zadatke koje je postavio VI Kongres pred sve komuniste Jugoslavije, a koji pretstavljaju krupnu promjenu u društvenopolitičkom životu zemlje i kojim su posebno odredili mjesto i ulogu komunista u novim uslovima - možemo reći da smo, iako uz prilične napore , s uspjehom izvršili. U svome metodu rada naš fabrički komitet je koristio najrazličitije forme. Na svojim sastancima pretresao je najaktuelnije probleme iz rada fabrike, kao što su, naprimjer, postavljanje i realizacija proizvodnih planova preduzeća, investiranje , organizacija preduzeća, kadrovska pitanja, tarifna politika, štednja i borba protiv rasipništva, briga o ljudima , kao i niz drugih pitanja. Bila je česta praksa da je naš komitet ova pitanja raspravljao u proširenom sastavu sa sekretarima osnovnih organizacija i uzdignutim aktivistima u fabrici . Ovakav način raspravljanja krupnih pitanja pokazao je pozitivne rezultate, naročito u osposobljavanju mladih drugova i u njihovom angažiranju na društvenopolitičkim zadacima. Od posebnog je značaja to što su na ovaj način partiska rukovodstva zauzimala stavove po svim krupnijim pitanjima . To je umnogome doprinijelo kvalitetnijem i efektnijem radu upravnog odbora i radničkog savjeta, jer su se komunisti u tim organima mogli mnogo lakše suprotstavljati izvjesnim nepravilnim tendencijama koje su se u njima pojavljivale . Tih negativnih tendencija bilo je i kod nas i one su se uglavnom ispoljavale u pokušajima pojedinih rukovodilaca fabrike da organima samoupravljanja nametnu svoju volju , a često i u donošenju odluka bez učešća ovih organa tamo gdje su za donošenje odluka bili nadležni isključivo 349

upravni odbor odnosno radnički savjet. Jedna od ne rijetkih pojava bila je i ta da se odluka organa samoupravljanja tražila nakon već završenog posla , čime su oni stavljeni pred svršen čin a njihova odluka trebalo je samo da zadovolji formu. Nema sumnje da je Pismo Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije potstaklo naše članove Saveza da se još smjelije i odlučnije suprotstave svim ovim, a i drugim negativnim tendencijama i pojavama. Fabrički komitet je naročitu brigu posvećivao ideološko - političkom uzdizanju članova. U zajednici sa opštinskim komitetom Saveza komunista i sindikalnom organizacijom u preduzeću stvoren je čitav sistem ideološkog, općeg i stručnog uzdizanja komunista i ostalih radnika. U toku prošle godine organizovali smo jedan tromjesečni kurs na kome je 75 članova Saveza komunista proučavalo neka pitanja iz međunarodnog radničkog pokreta i spoljne politike naše zemlje. Izučavanje ovih pitanja postavili smo tako da su ona sagledavana sa aspekta naše stvarnosti , što je umnogome doprinijelo temeljitoj razradi tih pitanja, njihovom lakšem shvatanju i usvajanju od strane polaznika kursa, a naročito konkretnoj primjeni stečenog znanja u njihovom partiskom i društvenom radu. Dobar dio drugova koji su završili ovaj kurs nalazi se danas u sekretarijatima osnovnih organizacija gdje uspješno radi i djeluje. Ovakav isti kurs organizovali smo i ove godine, također sa 70 članova Saveza. Pri izboru polaznika za ovaj kurs orijentirali smo se uglavnom na novoprimljene članove Saveza, želeći da im pružimo mogućnost da steknu najosnovnije marksističko obrazovanje, što smatramo da je neophodno za svakog novog člana Saveza radi njegovog lakšeg snalaženja u političkom i društvenom radu. Osim ovih kurseva, posebno smo sačinili program ideološkog uzdizanja članova preko osnovnih organizacija , odabirajući izvjestan broj najaktuelnijih političkih tema koje se obavezno proučavaju putem predavanja, konsultacija i završnih diskusija u osnovnoj organizaciji . Za komuniste koji su članovi organa samoupravljanja organizirali smo prošle, a i ove godine, posebne ekonomske kurseve na kojima se izučavaju najosnovnija pitanja političke ekonomije i naše ekonomike . Rezultat brige partiske i ostalih organizacija o stručnom uzdizanju radnika bili su razni kursevi, večernje škole i seminari, na kojima je veliki broj naših radnika stekao kvalifikacije, a fabrika iz svojih sopstvenih rezervi stručnu radnu snagu .

350

Neposrednu pomoć osnovnim organizacijama u rješavanju njihovih praktičnih pitanja fabrički komitet je pružao putem svakodnevnog kontakta članova komiteta sa sekretarima osnovnih organizacija, kao i povremenim upućivanjem članova komiteta na sastanke osnovnih organizacija. To je usmjeravalo, a i potsticalo rad osnovnih organizacija, tako da možemo slobodno tvrditi da su naše osnovne organizacije našle pravi sadržaj rada. Njihov sadržaj rada je znatno proširen i orijentiran na razmatranje konkretnih ekonomsko-političkih problema fabrike, kao što su proizvodnja, izvršenje proizvodnih planova, radni uslovi i radni odnosi, stručno uzdizanje radnika, rad sindikalne i omladinske organizacije, kao i aktivnost komunista van preduzeća. Zahvaljujući postojanju sekretarijata, osnovne organizacije su se oslobodile svih onih manje važnih pitanja, kao što su pitanja statutarnog života pojedinih komunista - članarina, otsustvovanje sa sastanaka i lični život komunista koji nije u skladu s likom komunista - koja su nekada iscrpljivala njihove dnevne redove. Sva ova pitanja sada razmatraju sekretarijati između sastanaka osnovne organizacije , donose stavove i upoznaju s njima organizacije na narednim sastancima. Na ovaj način osnovne organizacije rasterećene su obaveze da po svim ovim pitanjima ulaze u sitnice.

Kada je riječ o sekretarijatima, onda treba da naglasim da se u našoj praksi pokazalo kao neobično korisno održavanje kraćih seminara sa članovima sekretarijata odmah nakon njihovog izbora. U novoizabrane sekretarijate ulazi uvijek i izvjestan broj članova Saveza koji tu dužnost primaju po prvi put. Obično protekne duže vremena dok se oni u toj novoj dužnosti snađu ; kraći seminari koje smo uveli za ove drugove pružaju mogućnosti za brže snalaženje na novoj dužnosti i pravilniji rad . Mi smo sekretarijate naših osnovnih organizacija naročito brijentirali na solidnu pripremu sastanaka osnovnih organizacija, idući u tome dotle da sekretarijati pripremaju po svim važnijim pitanjima koja se pretresaju na sastancima usmene, a u pojedinim slučajevima i pismene referate, koji usmjeravaju diskusiju i orijentiraju članove na suštinu pitanja koja se pretresaju . Tako smo uspjeli da nam sastanci osnovnih organizacija budu kratki, u prosjeku ne duži od jedan do jedan i po sat. Prijem novih članova Saveza vršili smo na taj način što smo prethodno provjeravali aktivnost pojedinaca u omladinskoj i sindikalnoj organizaciji i orijentirali se na one drugove i druga351

rice koji su se isticali svojim radom u tim organizacijama. Slabost nam je u ovome još uvjek ta što nedovoljno smjelo popunjavamo svoje redove radnicima iz neposredne proizvodnje. Možda nam tu smeta to što svoje redove želimo popunjavati drugovima koji su politički pomalo već uzdignuti, zaboravljajući često da članovi Saveza treba da stiču političku uzdignutost radom u osnovnim organizacijama i aktivnim učešćem u Socijalističkom savezu i drugim masovnim organizacijama. Zahvaljujući radu naše partiske organizacije, postigli smo krupne uspjehe u razvitku našeg preduzeća , mnogo smo učinili na formiranju lika našeg industriskog radnika, a naročito učvrstili političko jedinstvo našeg kolektiva. Naša partiska organizacija pretstavlja politički faktor u preduzeću i daje ton cijelom životu kolektiva i bliže okoline. Ubijeđen sam da će nam dosad stečeno iskustvo olakšati sprovođenje svih zadataka koje će ovaj Kongres svojim odlukama postaviti pred sve organizacije i članstvo Saveza komunista Jugoslavije.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Reč ima drug Košir Martin, delegat iz Kranja .

MARTIN KOŠIR :

Drugovi i drugarice delegati, Kao što se već vidi iz referata, komunisti su od VI Kongresa do danas znatno ojačali svoje pozicije u organima radničkog i društvenog samoupravljanja. Današnja konstatacija o aktivnosti članova Saveza komunista u ovim organima je svakako tačna . Većina članova Saveza komunista pronašla je pravi teren za svoj politički rad i afirmisanje baš u organima radničkog i društvenog samoupravljanja. Preko njih i u njima uspešno se sprovode i dolaze do izražaja načela naše socijalističke demokratije . Ojačani političkom aktivnošću komunista, organi samoupravljanja uspešno su otstranjivali mnoge slabosti i nedostatke u svakodnevnom radu . Tačno je da smo imali prelaznih teškoća u nalaženju najboljih načina razvijanja političke aktivnosti komunista i jačanja njihovog uticaja u uslovima sve većih demokratskih sloboda i inicijative širokih narodnih masa. Ali sistematski rad i glavna 352

orijentacija komunista bili su usmereni na ključne probleme naše socijalističke izgradnje , na rešavanje svakodnevnih problema rada organa radničkog samoupravljanja i njihovo jačanje kao značajnog faktora naše Revolucije. To što su radnički saveti stvarno oživeli, počeli da se razvijaju i svakim danom postaju sve snažniji ekonomsko-politički faktor, treba pripisati činjenici što su komunisti svakodnevnom borbom za uticaj radničke klase rešili niz problema u okviru celokupnog društvenog i ekonomskog sistema. To nam dokazuje da radnici stvarno postaju upravljači društvenih sredstava za proizvodnju i da se osećaju potpuno odgovornim ne samo za položaj svog preduzeća već i za celokupnu društvenu proizvodnju u Jugoslaviji. Nisu usamljeni primeri da su radnički saveti bili suva formalnost i da su više puta postavljani pred već gotove činjenice. Toga je danas već vrlo malo. U preduzećima gde su organizacije Saveza komunista jake, sastavljene pretežno od radnika, radničko samoupravljanje je takođe razvijenije i uspešnije . To se vidi tamo gde su radnički saveti počeli odlučno reagovati na samovolju i druge nesocijalističke postupke Najbolji dokaz za to je pristupanje akciji za otstranjivanje nedostataka od strane nekih radničkih saveta, posle objavljivanja Pisma Izvršnog komiteta CK SKJ. Nije usamljen slučaj da su radnički saveti na inicijativu komunista usvojili niz odluka protiv materijalnog iskorišćavanja društvenih sredstava, kao što su , naprimer, preterano česta putovanja, nepravilne nagrade itd. S druge strane, posvećena je veća pažnja odlučivanju smera njihove proizvodnje, vođenju tarifne politike, a naročito premiskim pravilnicima i radnim odnosima. Negde su čak formirane komisije radničkog saveta koje su kontrolisale privredno poslovanje preduzeća. Neki radnički saveti su takođe postali snažan politički faktor u komuni. Baš u našoj opštini, u Kranju, u prošlosti smo pokušavali da u organe narodnog odbora uključimo što više radnika iz organa radničkog samoupravljanja. To nam je samo delimično uspelo. Želeli smo da na taj način dobijemo što veća materijalna sredstva za rešavanje određenih komunalnih problema i da ostvarimo bolji kontakt s radnicima u rešavanju problema fabrike, kao i opštekomunalnih i opštedruštvenih problema . Tu vezu između komune i radnika u preduzećima , prvenstveno sa organima radničkog samoupravljanja, ostvarili smo češćim sazivanjem različitih savetovanja. Na tim sastancima smo upoznavali te organe i ukazivali na dobre i slabe strane njihovog i našeg rada. Zajedno . s njima smo tretirali politiku korišćenja društvenih sredstava 23 VII Kongres SKJ

353

kojima raspolažu preduzeća i komuna, jer smo svi za to odgovorni. Pri tome smo poklanjali pažnju, pre svega, brizi o radnom čoveku, o njegovom boljem životu , političkom i kulturnom uzdizanju. Takvom saradnjom zainteresovali smo proizvođače za to da u zajedničkoj akciji neposredno rešavamo stanbene probleme, probleme ishrane radnika, prevoza, higijensko-tehničke zaštite itd. Bez podrške neposrednih proizvođača sigurno ne bismo mogli rešavati niz drugih problema, kao što je, naprimer, svestrana podrska radnika u diskusijama o reorganizaciji profesionalnog pozorišta. Tom saradnjom neposrednih proizvođača u upravljanju komunom izbegnuta je uska orijentacija privredne organizacije na njene probleme a ne na interese celokupnog našeg društva. Baš za to pozitivno delovanje i usmeravanje organa radničkog samoupravljanja najviše zasluga imaju partiske organizacije. Ovakvim načinom rada uspeli smo da povećamo neposredni uticaj radničke klase na upravljanje u komuni . Tako je radnička klasa dala ton čitavom životu i političkoj aktivnosti u opšini . Mi sada mobilišemo radnike u fabrici za političku akciju u opštini. Mi smo se na njih oslanjali u predizbornoj kampanji. Pre svakog zbora birača i drugih političkih akcija u gradu ili selu, mi smo sazivali po privrednim organizacijama posebne sastanke s radnicima i politički ih pripremali. Rezultate razgovora na tim sastancima najbolje nam ilustruje sam ishod izbora. U svim tim akcijama prvenstveno smo mobilisali komuniste, sazivajući sastanke posebno sa njima . To naročito važi za one terene na kojima nemamo komunista. Tako smo pokušavali da u rad uključimo one komuniste iz preduzeća koji stanuju na terenu i ne mogu potpuno da razviju svoju političku aktivnost u privrednim organizacijama. Taj deo članstva je najmanje angažovan i uključen u razne organe radničkog i društvenog samoupravljanja . Zato smatramo da oni, prema novom Statutu Saveza komunista, treba da budu obavezno vezani za aktiv Saveza komunista na terenu . Sekretar toga aktiva, ukoliko je to moguće, trebalo bi da bude sekretar osnovne organizacije Saveza komunista na terenu . Na taj način bi se taj deo članstva osećao odgovorniji za politička zbivanja u kraju gde stanuje i gde dosadą nije bio dovoljno aktivan . To je za nas problem, jer se na osnovu prošlogodišnjeg popisa članstva može konstatovati da preko 600 članova Saveza komunista, a to je gotovo jedna trećina čitavog članstva u opštini Kranj , nema nijedne funkcije u političkim i društvenim organizacijama.

354

Uspesi u uključivanju komunista u radničko i društveno samoupravljanje, o kojima sam govorio, odnose se uglavnom za industriska preduzeća . Situacija je nepovoljnija u zanatskim preduzećima, trgovini i ugostiteljstvu, gde je i manji broj komunista. U tim preduzećima nema nijedne partiske organizacije. I ubuduće ćemo nastaviti s praksom sazivanja komunista zaposlenih u tim preduzećima. I terenske organizacije Saveza komunista moraće aktivnije rešavati probleme privrednih organizacija na području gde radi partiska organizacija. Pokušali smo da prodremo u ove probleme preko teritorijalnih organizacija. Osećamo da nekako nismo našli prave kontakte s radnicima i drugim organizacijama, pre svega sa Sindikatom. S druge strane, te su organizacije, naročito u našem gradu , razbijene po ulicama, što je često onemogućavalo jedinstveno izvršavanje određenih akcija. Formiranjem teritorijalnih komiteta Saveza komunista, o čemu govori projekt novog Statuta, ta funkcija terenskih organizacija, a naročito aktivnost komunista, biće znatno ojačana. Takva organizacija i povezivanje problema većih organizacija u okviru stanbene zajednice i sl. otstraniće različite beznačajne i lične prepirke u terenskim organizacijama. Tada će teritorijalni komitet moći uspešno da usklađuje sve probleme i da komuniste usmerava na konkretne zadatke u jačanju organa radničkog i društvenog samoupravljanja na određenom području , što dosad u većini slučajeva opštinskini komitetima nije u potpunosti uspevalo.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Večeras ćemo prekinuti rad, nastavak rada ćemo objaviti sutra ujutru za vreme plenarne sednice. Molim drugove koji su izabrani u redakcionu grupu da ostanu u sali. (Rad je zaključen u 19.20 časova .)

23*

355

SEDNICA KOMISIJE ZA PITANJA SPOLJNE POLITIKE I MEĐUNARODNOG RADNIČKOG POKRETA

Početak rada u 16,30 časova .

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ :

Drugovi i drugarice delegati,

Otvaram sjednicu Komisije za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta. Kao što je već rečeno na plenumu , rad Komisije će se odvijati na osnovu Nacrta programa Saveza komunista, i to na osnovu prve tri glave. Zatim, treba da uzmemo u obzir i ispravke koje su date u Nacrtu programa, a isto tako treba uzeti u obzir referate druga Tita, Kardelja i završni dio referata druga Rankovića sa današnje sjednice plenuma. To bi bili materijali koji bi služili kao podloga za rad naše Komisije. Da bi Komisija mogla da počne s radom, predlažem da se izabere organ koji će rukovoditi radom Komisije. Potrebno je izabrati, prema prijedlogu, pretsjednika, jednog potpretsjednika, sekretara, zamjenika sekretara i izvestioca Komisije. Ko ima prijedlog? Riječ ima drug Aleš Bebler.

ALEŠ BEBLER : Predlažem za pretsednika druga Veljka Vlahovića , za potpretsednika druga Ratu Dugonjića, za sekretara Lazu Mojsova, za zamenika sekretara Anu Žilić i za izvestioca Milijana Neoričića.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Da li se prima prijedlog ? (Prima se .) Molim izabrane drugove da zauzmu svoja mjesta. Pošto će biti potrebno da izvjestilac podnese izvještaj plenumu o radu Komisije, predložio bih da izaberemo jednu grupu

356

drugova koja će pažljivije pratiti diskusiju i čitav rad i koja će zajedno sa izvjestiocem moći na kraju našeg rada da predloži izvještaj koji ćemo podnijeti plenumu . Predlažem da ne bude ta grupa veća od pet drugova. Da li ima neko od drugova prijedlog? Riječ ima drug Milojko Drulović.

MILOJKO DRULOVIĆ : Predlažem da u redakcionu grupu za izradu izveštaja o radu naše Komisije uđu sledeći drugovi : Neoričić Milijan, Ledinek Miloš, Šibl Ivan, Nad Kosta i Mojsov Laza.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ :

Da li ima drugih prijedloga ili dopuna ? (Nema. ) Znači , prijedlog se usvaja. Čini mi se da bi se sva pitanja o kojima će se diskutovati u Komisiji mogla grupisati u četiri dijela koja , i pored razdvajanja, čine cjelinu, jer su međusobno povezana. U prvom dijelu dolaze osnovna pitanja međunarodnih odnosa i problema uopšte. U drugom dijelu dolaze pitanja odnosa naše zemlje s inostranstvom, problemi naše spoljne politike, kao i inicijative Jugoslavije na spoljnopolitičkom planu i karakter tih inicijativa. U trećem dijelu došla bi sva pitanja s područja međunarodnog radničkog pokreta, uključujući i rezultate i iskustva iz saradnje Saveza komunista Jugoslavije, Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i drugih masovnih organizacija s partijama i organizacijama radničke klase i drugih progresivnih pokreta u svijetu . Na kraju , dolaze sva ona pitanja koja su povezana s propagandnim radom na terenu i s tumačenjem spoljnopolitičkih događaja i naše spoljne politike, odnosno političke linije i spoljnopolitičkih stavova Saveza komunista Jugoslavije . Napominjem da je ovo grupisanje uslovno i može da posluži samo kao orijentacija drugovima koji namjeravaju da učestvuju u diskusiji. Ovo činim zbog toga da bi se izbjegla opasnost da se u toku diskusije sva pažnja posveti jednoj grupi pitanja , a də se niz drugih pitanja, važnih za naš dosadašnji i budući rad, previdi i zaobiđe. 357

Što se tiče pitanja koja tretiraju međunarodne odnose i probleme uopšte, Savez komunista neprekidno ističe u prvi plan pitanje borbe za očuvanje i učvršćenje mira. Toj temi treba posvetiti posebnu pažnju , jer se čovječanstvo nalazi pred sudbonosnom odlukom: učvrstiti mir i međunarodnu saradnju, otvoriti perspektivu čitavom čovječanstvu, rastjerati oblake koji su se nagomilali uslijed mnogobrojnih eksplozija atomskih i hidrogenskih bombi, što je bacilo svakog čovjeka koji niisli u zabrinutost i zebnju nad sudbinom svega onog što je ljudska ruka stvorila, ili pak ubrzano srljati u provaliju i vrtlog najveće ljudske tragedije. Savez komunista Jugoslavije duboko je uvjeren da je izlaz iz te situacije jedino moguć ako se obuzdaju one snage koje se neodgovorno igraju nuklearnom energijom, najvećom energijom koju je čovjek uspio da stvori. To uvjerenje proističe iz vjere u čovjeka, iz vjere u ojačale snage socijalizma i mira, iz saznanja da je čovječanstvo danas svjesnije nego ikada u prošlosti strahota eventualnog rata.

S druge strane, drugovi, može se reći i može se pretpostaviti da će mjeseci i godine koji dolaze posle Kongresa označiti period vrlo žive međunarodne aktivnosti, period pokušaja , ozbiljnijih nego dosad, da se pristupi rješavanju gorućih pitanja, da se obustavi trka u naoružanju , da se postepeno pristupi razoružanju i , prije svega, rješenju problema nuklearnog naoružanja. U toj aktivnosti na međunarodnom planu naša miroljubiva, socijalistička zemlja ima svoje mjesto i ulogu . Savez komunista . kao vodeća politička snaga naše zemlje, dužan je da pažljivo analizira sadašnje stanje u svijetu, tendencije daljeg kretanja i da svojim analizama omogući vođenje što efikasnije spoljne politike , koja će ubuduće, kao i dosad, pružati najveću moguću podršku snagama napretka i mira, snagama koje žele da riješe goruća pitanja. Uz analizu kretanja savremene međunarodne situacije uopšte, Savez komunista Jugoslavije posvećuje veliku pažnju analizi pojedinih pojava i zbivanja, tako da ne idemo samo na uopštene stvari , jer su te pojedinačne pojave odraz opštih tendencija u savremenom kretanju . Zbog toga se mi i zadržavamo veoma mnogo u svojim analizama i u pisanju naše štampe na analizi , recimo, rata u Alžiru , događaja u Indoneziji, na analizi svih onih događaja koji bi mogli da pogoršaju i onako veoma lošu međunarodnu situaciju , kao što su , naprimjer, i nedavne odluke o izgradnji baza za raketno oružje , kao i odluke o naoružanju raketnim i nuklear358

nim oružjem vojnih snaga Zapadne Nemačke itd., tako da i ta pojedina pitanja mogu doći u obzir prilikom diskusije u Komisiji. Posebnu pažnju zaslužuje analiza, naše uporne borbe za afirmaciju principa aktivne koegzistencije, zatim analiza naše principijelne i nesebične podrške narodima polukolonijalnih i kolonijalnih zemalja u njihovoj borbi za oslobođenje, kao i uočavanje i praćenje pojava neokolonijalizma, koji sve više postaje jedan od značajnih problema savremenih međunarodnih odnosa, današnje svjetske ekonomske i političke situacije. Posebno interesovanje pretstavlja praćenje savremenih ekonomskih procesa u svijetu. Mislim da postoje izvjesni nedostaci u praćenju tih procesa, tako da bi bilo dobro da drugovi koji smatraju da mogu da ukažu na neke aspekte pojedinih problema, da to učine u toku diskusije . Mi tretiramo dosta široko i dosta svestrano problem nerazvijenih zemalja, zatim i probleme ekonomske integracije , probleme ekonomske saradnje uopšte, kako bilateralne tako i multilateralne. Ali, recimo, vrlo malo se kod nas tretiraju savremene pojave kao što su pojave recesija i kriza , reperkusija tih pojava na opštu ekonomiku, zatim uticaj naoružanja na savremenu privredu i politiku, kao i uticaj svih tih ekonomskih procesa na međunarodnu situaciju uopšte i na određivanje politike onih snaga koje odlučuju o savremenom kretanju u svijetu . Čitava grupa pitanja sa područja međunarodnog radničkog pokreta i borbe naprednih snaga uopšte sadrži niz veoma interesantnih tema, koje su obrađene i u Nacrtu programa, a posebno u referatu druga Tita, a kojima inače u svakodnevnom radu Savez komunista Jugoslavije i naša štampa posvećuje veoma veliku pažnju. Ne bih se upuštao u nabrajanje svih tih tema, pošto su nam one svima poznate. Tu se, prije svega, postavljaju pitanja borbe za saradnju organizacija radničke klase, i šire, svih naprednih pokreta, jer je to podloga, temelj naše politike za razvijanje saradnje sa drugim radničkim organizacijama i partijama, organizacijama radničke klase i oslobodičkih pokreta , tako da polazeći od osnovnih postavki, osnovnih problema i dosadašnjih iskustava u borbi za saradnju , možemo u diskusiji ukazati na razne aspekte pojedinih problema koji se pojavljuju u savremenoj situaciji . Kako stoji stvar sa pitanjem saradnje i jedinstva radničke klase, svima nam je poznato. Razvijajući saradnju sa drugim partijama i organizacijama , Savez komunista Jugoslavije , Socijalistički savez radnog naroda kao i druge naše organizacije, stekli

359

su, naročito u razdoblju između VI i VII Kongresa, bogato iskustvo, i to kako pozitivno tako i negativno. Dosadašnje iskustvo govori, a savremeni proces, naročito savremena praksa pokazuje da u budućnosti, kao i dosad, nisu isključene pojave nepravilnih odnosa nekih partija i organizacija radničke klase drugih zemalja prema socijalističkoj Jugoslaviji, prema naporima radničke klase naše zemlje u izgradnji socijalizma. Sticajem istoriskih okolnosti prošli smo kroz sito i rešeto u našoj borbi za socijalizam i razvijanje saradnje sa drugim organizacijama radničkog pokreta. Doživjeli smo i razna razočaranja, ali iz svake takve pojave izvukli smo još jedno iskustvo. Ta iskustva su se nagomilala toliko da bi mogli sada i drugi da izvlače pouke za sebe, a ne samo mi . Dobro bi bilo da iskustva koja smo stekli u periodu između dva kongresa tretiramo na takav način da možemo izvući određene zaključke. Razumljivo je da pojedini događaji i pojave odražavaju složenost savremene međunarodne situacije, savremene etape u borbi za socijalizam, kao i specifičnost uslova u kojima se nalazi radnički pokret u našoj zemlji. Niz dcgađaja iz prošlosti i sadašnjosti nanosio je i nanosi štetu radničkom pokretu u cjelini . Zbog toga smo ulagali velike napore da se one izbjegnu, a ukoliko se ponavljaju , da se ukaže na njihove posljedice i njihovu štetnost i na to da korist iz takvih pojava mogu da izvuku samo reakcionarne snage. Na kraju, još jedanput bih napomenuo potrebu da se osvrnemo na posljednju grupu pitanja, na pitanja propagandnog rada na terenu, jer je interesovanje naših građana za spoljnopolitičke probleme sve veće i raste paralelno sa porastom svijesti radničke klase i radnih ljudi u našoj zemlji . Specijalno u tom radu ogromnu ulogu imaju štampa i radio , a takođe izdavačke djelatnosti . Pri tome je potrebno analizirati kvalitet napisa u našoj štampi, govornih emisija preko radija i pojedinih publikacija o spoljnopolitičkim problemima i problemima radničkog pokreta. Sva ta pitanja govore o obimnosti materije i obilju interesantnih tema. Nadam se da ćemo na završetku rada, u toku diskusija, moći svestranije da ocijenimo ove probleme i da time doprinesemo bogatstvu kongresnog materijala. Zamolio bih da drugovi - pošto su čitajući Program i diskutujući o njemu sigurno posvećivali pažnju pojedinim problemima u okviru ovako velikog broja pitanja koja se postavljaju pred našu Komisiju, izaberu određene teme i da se prijave, kako bismo 360

mogli odmah bez većeg zadržavanja otpočeti sa diskusijom. Ja bih dao sada pauzu od 10 minuta da bismo mogli pokupiti prijave diskutanata. (Aplauz.)

(Pauza)

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Drugovi, možemo da nastavimo rad. Dosad se prijavila prva grupa diskutanata. Molio bih drugove koji žele da uzmu učešća u diskusiji da se prijave, kako bismo mogli planirati rad za sutra i, eventualno, prekosutra i kako bismo mogli da vidimo koliko će biti ukupno diskutanata . Za danas će ih izgleda biti dovoljno, jer se prijavio priličan broj. Ja bih davao riječ diskutantima onim redom kako su se prijavili. Za riječ se prvi javio drug Ivica Gretić. Molim da se poslije njega pripremi drug Aleš Bebler. Upozorio bih diskutante na Poslovnik koji smo prihvatili jutros na plenarnoj sjednici i koji predviđa trajanję diskusija od 10 ili 15 minuta, a, uz specijalno odobrenje Komisije, najviše 20* minuta. Riječ ima drug Ivica Gretić.

IVICA GRETIĆ : Drugovi i drugarice, Ja bih se u svojoj diskusiji želio osvrnuti na neka pitanja međunarodne ekonomske saradnje. Razvoj privrednih snaga u svijetu u posljednjih nekoliko decenija išao je tako brzo naprijed da je izbacio na svijetlost dana čitav niz novih društveno-ekonomskih i političkih pojava, problema i pokušaja njihovog rješavanja. Tako su , naprimjer, teorija i praksa punog uposlenja u kapitalističkim zemljama ostvarile dalji ogroman porast proizvodnih snaga baš u ekonomski najrazvijenijim zemljama, a time su, opet, u tim zemljama stvoreni novi unutrašnji problemi . Na međunarodnom planu to je dovelo

361

do još većeg raskoraka između razvijenih i nerazvijenih zemalja, naravno, sa svim svojim posljedicama i problemima. S druge strane, savremeni proces samostalnog puta političkog i ekonomskog razvoja niza zemalja, i to baš nerazvijenih, osigurava stalan i jak ekonomski razvoj , ali , naravno, sa određenim posljedicama u međunarodnim ekonomskim i političkim odnosima. U svijetlosti ta dva osnovna procesa, problem međunarodne saradnje i međunarodne podjele rada, tj. putevi i tempo njegovog rješavanja postaju društva.

nesumnjivo

najvažniji

problem savremenog

Razmatrajući privredna kretanja u svijetu poslije Drugog svjetskog rata vidi se nekoliko faza tog razvoja. Prvo su u nizu razvijenih zemalja dominirali izolacionizam, autarhične pojave, zatvaranje u državne granice i uvođenje čitavog niza kvantitativnih ograničenja u međunarodnoj razmjeni. U međuvremenu je došlo do krupnih promjena u pravcima snabdijevanja velikog broja zemalja; SAD postaju ne samo najveći svjetski izvoznik gotovih industriskih proizvoda, nego i najveći liferant sirovina. Time je nastao težak problem dolarske nestašice , koji je tokom nekoliko godina pretstavljao krupnu prepreku za razvoj međunarodne robne razmjene i primoravao pojedine zemlje i SAD da traže nova rješenja. Sjedinjene Države su bile prisiljene da pruže aktivnu pomoć Zapadnoj Evropi i da nastupe sa već poznatim Maršalovim planom , koji je, opet, sa svoje strane, bio uslovljen zahtjevima međusobne saradnje i povezivanja zapadnoevropskih zemalja. Tako je došlo do stvaranja jedne određene i istovremeno prve zapadnoevropske međunarodne organizacije za privrednu saradnju. U isto vrijeme, ali ne bez veze sa razvojem na Zapadu , došlo je i do povezivanja istočnoevropskih zemalja i SSSR u jednu zajedničku organizaciju za međunarodnu saradnju , pod imenom SEV. Na toj liniji , čije su osnove, s jedne strane, u blokovskoj politici, a, s druge, u ekonomskoj nužnosti da se unapredi međunarodna saradnja, nastali su posebni vidovi regionalne privredne saradnje . Uprkos svom određenom značaju i određenoj ulozi , te regionalne organizacije otežavaju rješavanje gorućih ekonomskih problema na općem svjetskom planu. Iz tih razloga dolazi do stalnih pokušaja daljeg prilagođavanja tih regionalnih organizacija Istočne i Zapadne Evrope. Naročito je značajan razvoj odnosa unutar organizacije SEV, kao i njena uloga i akcija SSSR u intenzivnijoj razmjeni , te pružanju

362

povoljnih dugoročnih kredita nerazvijenih zemalja Azije, Afrike i Južne Amerike. Zbog niza otežavajućih okolnosti u razmjeni između SAD i Zapadne Evrope, s jedne, i nerazvijenih zemalja i područja, s druge strane, ova sadašnja akcija SSSR i ostalih socijalističkih zemalja ima poseban značaj i prisiljava svijet na nove mjere. Nesumnjivo je da je odraz takvog razvoja i osnivanje Specijalnog fonda za ekonomski razvoj nerazvijenih zemalja u okviru OUN. Iako je to početni i nedovoljan potez, on je dokaz da ideja međunarodnog javnog finansiranja krči sebi put i da se uske regionalne i bilateralne saradnje pokazuju nedovoljno efikasnim . Razmatrajući sadašnja tekuća privredna kretanja u svijetu, pada u oči, prije svega, činjenica da je izrazito opao tempo ekspanzije, naročito u SAD. Sirovinske zemlje se nalaze u položaju da smanjuju izvoz i da postižu manje cijene. Drugim riječima, danas je recesija činjenica u nizu zemalja , a prvenstveno u SAD . Teško je, naravno, danas ocijeniti svu njenu dubinu i širinu i opseg njenog dejstva na međunarodnom planu. Ali teško je vjerovati da bi ova recesija, kao nacionalna kategorija u SAD, mogla ostati bez izvjesnog dejstva i bez određenih posljedica u međunarodnim ekonomskim odnosima. Naprotiv, smatram da za to već postoji čitav niz dokaza . Idući tragom neposrednih kretanja, možemo zapaziti , naprimjer, slijedeću pojavu u Sjedinjenim Državama Amerike. Ako uporedimo neke brojke kretanja privrede početkom aprila prošle godine sa istim periodom u ovoj godini, onda možemo vidjeti slijedeće : Indeks cijena na veliko iznosi ove godine 84 prema 89 u istom periodu prošle godine ; zajmovi iznose 31 milijardu dolara prema 31,5 milijardi dolara u prošloj godini ; korišćenje kapaciteta u proizvodnji čelika iznosi 48% u odnosu na 90 % u prošloj godini ; proizvodnja automobila iznosi 83 hiljada komada prema 154 hiljade u prošloj godini ; dnevna proizvodnja nafte je 6,2 miliona barila prema 7,8 miliona barila u prošloj godini ; broj utovarenih teretnih vagona je 532 hiljade prema 694 hiljade u prošloj godini ; broj stečajeva iznosi 327 prema 290 u prošloj godini ; broj nezaposlenih je dostigao 5,2 miliona u odnosu na 3,1 milion u prošloj godini ; ukupni indeks industriske proizvodnje je opao od 146 na 130. Te brojke, smatram, nesumnjivo govore da je izvjesna stagnacija, izvjesno opadanje ekspanzije tu , da ono postoji i da taj visoki nivo investicija koji je bio u najrazvijenijim kapitalistič-

363

kim zemljama i struktura proizvodnje koja se formirala na tom visokom nivou investicija — što je bio bitan faktor visoke konjunkture - dolaze u protivrečnost sa apsorpcionom sposobnošću postojećeg tržišta. U toku posljednje decenije tempo razvoja je bio sasvim neravnomjeran , tako da je raspon između razvijenih i nerazvijenih zemalja postao još veći nego što je bio ranije. Prema tome, međunarodno dejstvo recesije će samo potencirati to stanje i probleme koji su već hronično tu i čije se rješavanje nameće . Ja, naravno, ne mislim da kapitalistički svijet nema još čitavog niza mogućih mjera za usklađivanje privrednog razvoja, počev od bržeg kursa u oblasti javnog finansiranja, povećanja pomoći , posebne prodaje viškova , povećanja vojnih izdataka itd . , kao i , na kraju , povećanja unutrašnje potrošnje u svojoj zemlji. Ali činjenica je da se problemi moraju rješavati na nov način i da to vodi u nove odnose u cjelokupnom privrednom razvoju, kako u nacionalnim tako i u međunarodnim razmjerama. Međunarodna problematika finansiranja razvoja mora se, očigledno, postaviti na šire i drukčije osnove. Dok je mnogima dosad izgledalo da je problem pomoći samo problem onih kojima se ona daje, izvjesno stagniranje ekspanzije pretstavlja očigledan dokaz da je problem pomoći problem i za one koji je daju i da se to pitanje postavlja kao pitanje koje treba postaviti šire, kompleksnije, tj . da ga je moguće rješavati samo jednom širom , međunarodnom akcijom. U svijetu danas ima sigurno skeptika koji govore da je politika nacionalne ekspanzije i pune uposlenosti doživjela neuspjeh . U tome i jeste suština problema : da se ekonomika više ne može posmatrati izdvojeno u nacionalnim okvirima, nego u širim svjetskim razmjerama .

U tom smislu i pred našom zemljom, pred svim našim odgovarajućim društveno-političkim i državnim organima stoje zadaci najsvestranijeg i najpažljivijeg daljeg izučavanja svih tih procesa i pojava, a u cilju donošenja neposrednih praktičnih zaključaka i mjera. U čitavom današnjem sistemu bilateralne i regionalne saradnje postoji , očigledno, niz pozitivnih pojava čije je dejstvo u datim uslovima unapredilo međunarodnu saradnju i robnu razmjenu . Međutim, to stanje sadrži i čitav niz negativnih pojava koje otežavaju jednu širu , obuhvatniju međunarodnu privrednu saradnju . Imajući u vidu potrebu unapređenja međunarodne privredne saradnje svih zemalja, bez obzira na politički poredak, a posebno na značaj ubrzanog razvoja nerazvijenih ze364

malja, međunarodna privredna saradnja treba da obuhvati sve zemlje i da odgovarajućim institucionalnim okvirima i privrednim mehanizmima - koji su danas, očigledno, najpodesniji u okviru OUN < uspostaviti što tešnje i što je moguće brže jedinstvo svjetskog tržišta, pri čemu, naravno, mogu i treba da se koriste dosadašnja iskustva regionalne saradnje. Ekonomska osnova međunarodne privredne saradnje jeste potreba stvaranja svjetskog tržišta, prije svega zbog nove industriske revolucije, koja istovremeno nameće potrebu nove podjele rada u svijetu . Znači, danas se ne radi u pitanju međunarodne saradnje samo o tome da se između dva prilično razdvojena tržišta Istoka i Zapada nađu oblici saradnje, nego je očigledno pred nama pitanje jednog nezadrživog procesa savremene svjetske podjele rada, što treba da bude rezultat nastojanja svih razvijenih i nerazvijenih, i kapitalističkih i socijalističkih zemalja, a na principu jednog realno mogućeg tempa, na principu realnih komparativnih mogućnosti pojedinih zemalja . To je nesumnjivo nužan put i neposredan zadatak, a to se istovremeno poklapa sa ciljevima daljeg razvoja socijalizma u svijetu .

PRESTEDAVAJUĆI . VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Aleš Bebler.

ALEŠ BEBLER : Želeo bih da iznesem nekoliko primedbi u vezi s onim odeljkom u Nacrtu programa gde se govori o obliku kolonijalizma u naše vreme, o obliku koji je prilagođen formalnoj nezavisnosti i ravnopravnosti naroda. Prvo bih pomenuo sličnosti i razlike između starog klasičnog kolonijalizma i ovog danas. Prvo, ima jedna razlika, a to je da nema formalne podređenosti država . Međutim, ako kažemo da nema formalne podređenosti a da ima stvarne nećemo reći da je to beznačajno. Kad jedan narod postigne bar formalnu nezavisnost, već i to je jedna stepenica ka nezavisnosti , i to je neki rezultat njegovih napora i njegovih borbi . Međunarodni status takve zemlje je promenjen i time su stvorene za nju mogućnosti koje nije imala dok je bila formalno podređena i zavisna . To ima izvesnih pozitivnih posledica i na ekonomskom području . Mi znamo 365

da takve zemlje koje su jedva postigle formalnu nezavisnost trguju sa čitavim svetom, znači njihovo područje nije više zatvoreno tržište, na njihovom području počinje da se odvija akumulacija u robi, u kapitalu i time su povećane i proširene njegove ekonomske mogućnosti. Međutim , ima velikih sličnosti između starog i novog kolonijalizma i zato upotrebljavamo termin novi ili preobraženi oblik kolonijalizma. Ekonomska zavisnost vuče u velikoj meri u političku zavisnost. To je ono što prvo pada u oči. Ali ono što je naročito važno je to da su ekonomske posledice takvog statusa jedne zemlje slične posledicama formalne podređenosti, i to na području razvoja produktivnih snaga , i metodi koji vode kočenju produktivnih snaga su slični . Ekonomika jedne podređene zemlje u staroj klasičnoj kolonijalnoj zavisnosti ili u novoj podređuje se u tom smislu što se usmerava na to da postane i da ostane sirovinska baza ili sirovinski privesak ekonomski razvijene zemlje. Ona se usmerava na to da producira pre svega poljoprivredne proizvode, a naročito industrisko bilje i druge sirovine, naprimer u rudarstvu . Razvija se, dakle, produkcija sirovina za izvoz koje upotrebljava razvijena zemlja, bez prerade na licu mesta. Tako nastaju i u klasičnom kolonijalizmu a i u današnjem dva sektora privrede -jedan razvijen, velike plantaže, veliko rudarstvo , do neke mere mehanizirano itd., pa onda transportna sredstva za izvoz proizvedenih sirovina, znači železnice, luke itd., s jedne strane, a s druge, ona zaostala primitivna domorodačka privreda koja ostaje vrlo često na stepenu predkapitalističkom i.u pogledu tehnike i u pogledu proizvodnih odnosa. Tu su sačuvani i feudalni i predfeudalni (robovlasnički) društveni odnosi. Ovo sve još uvek traje i još uvek se ponavlja u zemljama koje su formalno nezavisne . Naravno, metodi su drukčiji . Tu treba pre svega pomenuti pravac investiranja inostranog kapitala, pravac planiranja razvoja zemlje iz svojih sredstava, planiranja razvoja privrede od strane domaćih upravnih vlasti znači od strane domaće države . A na planiranje se utiče putem finansiskog pritiska, jer takve zemlje imaju neznatnu vlastitu akumulaciju i njihovi planovi privrednog razvoja zavise u velikoj meri od kredita iz inostranstva. Drugo pitanje koje bih pomenuo je pitanje zašto je ta pojava toliko proširena, zašto je uzela toliko maha i postala domi366

nantna. Ova pojava ima dva izvora : s jedne strane, raspad starog klasičnog kolonijalnog sistema i oslobođenje ogromnog broja zemalja koje je pritiskala stara forma kolonijalizma, a s druge strane, neravnomeran ekonomski razvoj u kapitalističkom svetu. U prošlosti nisu se kočile samo proizvodne snage u onim zemljama koje su formalno bile podređene i gde se politički pritisci mogu otvoreno sprovoditi i dovoditi do takvih rezultata, nego je neravnomerni razvoj bio tipičan za ceo svet, znači i za zemlje koje su već ranije bile formalno nezavisne. Stvar je u tome da čim jedna zemlja otskoči u industriskom razvitku, čim se u njoj razvije produktivnost rada, jaz između te razvijene zemlje i nerazvijenih zemalja ima tendenciju da se stalno proširuje. Prvo, tu deluju zakoni formiranja cena na svetskom tržištu .

Ovaj je aspekt kod nas poznat. O njemu se mnogo pisalo i diskutovalo u vreme kada su postali aktuelni ekonomski odnosi između socijalističkih zemalja (prelivanje viška rada iz zemalja sa nižom produktivnosti rada u zemlje sa višom produktivnosti rada). Drugo, tu je činjenica da se dirigira privreda zaostale zemlje u poljoprivredu, u rudarstvo, tj . u one grane u kojima je rad manje produktivan, tj . gde mehanizacija ne može postići onaj stepen koji može postići u industriji. Treće, monopolističko formiranje cena, gde postoji tendencija da se teraju na gore cene onoga što razvijena zemlja prodaje, a na dole cene proizvoda koje ona kupuje. U najnovije vreme imamo još i jačanje uloge države u formiranju cena za međunarodnu trgovinu, zatim forsiranje prodaje onoga što razvijena zemlja proizvodi , kočenje kupovina iz manje razvijenih zemalja, pa onda politiku transportnih tarifa (izvesna mera monopola pomorskog transporta) itd. Rezultat svega toga je zaduživanje , to jest padanje u finansisku zavisnost nerazvijene zemlje, što opet povećava mogućnosti pritiska na svim drugim područjima koje sam pre pomenuo, i to zato jer manje razvijena zemlja duguje razvijenoj anuitete njenih zajmova, razliku u vrednosti između uvezene i izvezene robe itd.. znači pada u platni deficit, a time u opasnost raznih negativnih ekonomskih posledica. Najvažnije kod svega toga je pitanje razvoja produktivnih snaga. Odatle slede vrlo važne konsekvence za politički aspekt čitavog problema. U kočenju produktivnih snaga se ogleda reakcionarnost politike dominacije i , s druge strane, progresivnost otpora ovakvoj dominaciji . Smisao otpora je potreba za razvojem pro-

367

duktivnih snaga u podređenoj zemlji , borba naroda za njihovu političku i ekonomsku nezavisnost i za ravnopravnost sa drugim zemljama (pa i borba za to što se sada u međunarodnim forumima zove međunarodna pomoć nerazvijenim zemljama) . Svi ti ciljevi oslobodilačkih pokreta i otpora novom kolonijalizmu vode bržem razvoju produktivnih snaga . U tome se ogleda progresivnost takvih pokreta . Postala je - i to nije slučajno - stalna pojava da zemlje koje su postigle izvestan stepen nezavisnosti ili punu nezavisnost pristupaju opštem razvoju putem godišnjih ili višegodišnjih planova ekonomskog razvoja itd. Tamo gde se govori o međunarodnoj pomoći tim zemljama, govori se uvek o integriranom razvoju tih zemalja. To su ti pokreti nametnuli. Radi se, dakle, o razvoju ne samo onog sektora gde se nalaze najveće mogućnosti proizvodnje sirovine, nego čitave ekonomike zemlje. To je otišlo tako daleko da imamo ne samo kao međunarodni problem pomoć nedovoljno razvijenim zemljama, nego se pojavljuju planovi za integrirani razvoj i u formalno podređenim kolonijalnim zemljama (kao ustupak metropola) . Prema tome, zaključak je da je jedina pravilna socijalistička politika prema tim pokretima — politika solidarnosti i podrške, bez obzira na subjektivna obeležja rukovodstva jednog nacionalnog oslobodilačkog pokreta, bez obzira na to što u političkoj borbi partije koje rukovode tom borbom može biti nesavremenih elemenata ; jedino pravilna je takva politika zbog toga što ti pokreti vode napred , što vode razvoju produktivnih snaga, zbog čega su oni objektivno progresivni . Radnički pokret kao glavni faktor napretka u današnjem svetu ima u njima objektivnu podršku, objektivnog saveznika , čiji napori objektivno vode preobražaju današnjeg sveta nejednakosti i neravnopravnosti u jedan bolji i lepšti svet.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Sarajčić Ivo .

IVO SARAJČIĆ : Govorio bih o tome kako se naša spoljna politika tretira u štampi i na radiju .

368

Van svake je sumnje da naša spoljna politika uživa najveću moguću podršku svih naših naroda. Ona je svima jasna i svi je podržavaju. U tome pravilnom shvatanju naše spoljne politike i događaja u svijetu svakako su veliku ulogu odigrali naša štampa i radio, popularišući prije svega našu borbu za mir i politiku aktivne koegzistencije kao dvije osnovne postavke naše spoljne politike. Valja konstatovati, u prvom redu, da je u pogledu informativnosti naše štampe postignut u posljednjem razdoblju veliki napredak. Čitaoci jugoslovenske štampe su vrlo brzo i svestrano obavještavani o događajima u inostranstvu i o našem stavu prema tim događajima. Neću biti neskroman ako tvrdim da jugoslovenska štampa spada u red najinformativnije štampe u svijetu. Takođe je zabilježen veliki napredak u komentarisanju, analiziranju i tumačenju naše spoljne politike i međunarodnih događaja. Naša štampa brzo i , u cjelini uzev, pravilno reaguje na sve važnije događaje. Polako se izgrađuje naš vlastiti tip komentarisanja, koji osvjetljava događaje i daje pozadinu tih događaja s pozicija naše politike i naših pogleda na savremeni svijet. Međutim, mora se reći da je u vrijeme između dva kongresa, o kome govorimo, došlo i do pojava - istina rijetkih - da su neki spoljnopolitički novinari i komentatori smatrali za potrebno da oni kao novinari iznose svoje samostalne stavove i da daju svoju ocjenu pojedinih događaja, makar se ti stavovi i te ocjene i ne slagali s našim zvaničnim stavovima. Naravno da je takvo stanovište neodrživo, i ono je uglavnom otklonjeno. Spoljnopolitički komentatori i novinari mogu potpuno uspješno i pravilno tumačiti našu spoljnu politiku samo ako u potpunosti upoznaju i usvoje stavove i spoljnopolitičku liniju našeg državnog i partiskog rukovodstva, ako ti stavovi postanu sastavni dio njihovog pisanja tako da tumačeći našu spoljnu politiku iznose i liniju našeg rukovodstva i, istovremeno, svoje mišljenje. Velika informativnost naše štampe uslovljena je , pored ostalog, i time što je dopisnička mreža Tanjuga , radija i naših novina veoma razgranata . Ali u tome postoji jedan problem . Naime, dopisnici su neravnomjerno raspoređeni u različitim dijelovima svijeta. Dok, naprimjer, u Parizu imamo najmanje šest dopisnika raznih listova i časopisa, dotle u Južnoj Americi i cijeloj Latinskoj Americi nema nijednog, u Afirici samo jedan i u Aziji svega dva. Razumljivo je da i obim pisanja zavisi od toga. Tako se dogodilo da je jedan list imao u dva mjeseca preko 90 dopisa iz Francuske,

24 VII Kongres SKJ

369

a da se mnogi važni događaji u ostalim dijelovima svijeta zanemaruju. Postignuti razvitak i uspjesi naše štampe dozvoljavaju nam da i u kritici prema njoj budemo oštriji. Jedna od slabosti naše štampe je i u tome što se praćenje i komentarisanje tekućih događaja kreće uglavnom na području diplomatske aktivnosti, a ne ulazi se u dublju analizu tih događaja, naročito u analizu ekonomsko-društvenih i političko-društvenih zbivanja . Zbog toga imamo pretežno diplomatske komentare društvenih događaja, a nedostaju nam njihove društveno-ekonomske analize. Da bi se prevladale slabosti koje se, doduše rijetko , pojavljuju u našoj štampi, potrebno bi bilo da novinari detaljno upoznaju problematiku zemlje o kojoj pišu i da usvoje naše stavove prema toj zemlji . Spoljnopolitičkim novinarima i komentatorima to je danas omogućeno, jer su im svi izvori informacije dostupni i na raspolaganju . Naravno da je potrebna i određena idejna izgrađenost novinara da bi mogli shvatiti suštinu spoljnopolitičke linije i da bi je znali na najadekvatniji način protumačiti u odnosu na pojedina spoljnopolitička zbivanja. Zato je neophodno njihovo teoretsko, političko uzdizanje i vaspitanje . U tom pogledu svakako će rezultati rada VII Kongresa umnogome pomoći novinarima, a naročito Program koji će biti usvojen na Kongresu. Vjerujem da će drugovi koji rade na spoljnopolitičkim rubrikama sve više zadovoljavati na svojim poslovima. Moram reći da se oni naročito zalažu i da su efikasni u teškim situacijama. Nažalost, izgleda da nam takve situacije pretstoje. Ne mogu a da se uzgred ne osvrnem na članak u moskovskom „Komunistu “, i to s naše profesionalne, novinarske tačke gledišta. Pisci tog članka poslužili su se najgorim i najomrznutijim metodima u novinarstvu, metodima falsifikovanja i podmetanja. Uzimaju se dijelovi pojedinih rečenica, povezuju se kako to njima odgovara i izvode se zaključci sasvim suprotni stavovima iz našeg Programa. Isto tako iznose se neke tvrdnje bez svakog osnova, a očite neistine proglašavaju za opštepoznatu istinu.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Mita Miljković.

370

MITA MILJKOVIĆ : Trka u naoružanju , koju gotovo svojim očima vidimo, pretstavlja nagomilavanje raznih oružja - atomskih i hidrogenskih i ne znam sve kakvih još. Jasno je da se mnogo skupljenog oružja uvek može upotrebiti, što bi značilo katastrofu, upravo ono od čega strepi čovečanstvo. Mora se priznati da je taj problem vrlo komplikovan zbog toga što je trka u naoružanju posledica jednog određenog stanja, tj. politike s pozicije sila, politike koju su osudili naša vlada i naš narod , koju je osudio i naš Kongres, kao i svi progresivni ljudi u svetu . Politika s pozicije sile zahteva, kao što je poznato, nadmoćnost u vojnoj snazi , a to prouzrokuje trku u naoružanju , što znači i pronalaženje i uvođenje sve novih i novih sredstava za uništenje. Trka u naoružanju pretstavlja izgradnju strategiskih vojnih baza, stacioniranje trupa na tuđim teritorijama, povećanje vojnih budžeta do toga stepena da to na jedan ili drugi način pogađa sve ljude u svetu. To znači izgradnju raketa, izgradnju bombardera koji nose atomsko i drugo naoružanje itd. itd. Nepoverenje koje je jedanput stvoreno u svetu nije više kako bih rekao - psihološkog karaktera. Ono ima određenu materijalnu podlogu . Ne bih govorio ovde o tome da trka u naoružanju pretstavlja istovremeno i povećanje ekonomske podvojenosti u svetu. To je drugi deo ovog pitanja. Ako bismo pogledali dalje šta se dešava u svetu, mogli bismo primetiti da je trka u naoružanju dovela do naoružavanja Zapadne Nemačke, i to naoružavanja atomskim oružjem one države koja je već dva puta u najnovijoj prošlosti izazivala ljudske katastrofe. Sada imamo situaciju da o atomskom oružju diskutuju neke zemlje koje to do juče nisu činile . Iako je trka u naoružanju sama po sebi besmislena pošto preti da se najveća dostignuća ljudske misli pretvore u sredstva za uništavanje i ubijanje, ipak ima pokušaja da se ona opravda. Naprimer, neki je objašnjavaju željom da se, tobože, zastraši druga strana. Međutim, niko ne može verovati i niko ne može biti siguran da ova sredstva za uništavanje neće biti upotrebljena. Mi smo danas svedoci jedne besmislice u tom pogledu. Ukoliko se svet više naoružava, ukoliko se više naoružavaju i pojedini blokovi utoliko je bezbednost manja. To je zaista apsurd . I dalje, ima pokušaja da se trka u naoružanju opravda uslovljavanjem

24*

371

ujedinjenja Nemačke. Međutim , oni koji to uslovljavaju, ništa ne čine da bi nemački problem krenuo s mrtve tačke i da bi se nemačko pitanje rešilo . Bilo je isto tako malo čudno da se i pored jednostrane odluke o prekidu eksplozija, koju je naš Kongres pozdravio, s druge strane nastavlja se eksperimentalnim eksplozijama, što, svakako, pokazuje da ima odgovornih ljudi u svetu koji olako prelaze preko raspoloženja javnog mnenja u pitanju razoružanja. Pokušaji da se dođe do sporazuma o razoružanju dosada nisu urodili plodom . Ukoliko se sporazum više odlaže, utoliko je situacija sve teža i opasnija. Nepoverenje je u tom pogledu veliko, i problem razoružanja je veći od svih drugih problema. Isprepleteni su razni politički interesi, isprepleteni su razni ekonomski interesi, i kod izvesnih krugova postoji bojazan da se sredstva stvorena za naoružanje ne mogu korisnije upotrebiti u druge svrhe. Međutim , činjenice pokazuju da bi se ta sredstva itekako dobro mogla upotrebiti za razvoj zaostalih zemalja. Naprimer, celokupan budžet UNESKO manji je od cene jednog bombardera koji se danas izgrađuje. Neuspesi u pregovorima o razoružanju isto tako negativno utiču na razvoj međunarodnih odnosa. Dosadašnji pregovori nisu dali željene rezultate ne zbog toga što nije postojala volja naroda, nego što su pregovori o razoružanju vođeni u atmosferi trke u naoružanju . Iz toga se može izvući zaključak, iznet i na našem Kongresu , da je problem razoružanja najuže povezan sa celokupnim međunarodnim odnosima. I pored ovakve atmosfere, izlaza ima. Mora se priznati da su naša vlada, naši odgovorni faktori preduzimali niz inicijativa da bi se ovaj problem rešio na najbolji moguć način. Pre svega, politika aktivne koegzistencije koju sprovodi naša zemlja ima za cilj odbacivanje rata kao sredstva za rešavanje bilo kakvih problema, i prema tome ona i predviđa razoružanje. Da bi prestala trka u naoružanju , treba se pre svega orijentisati, kako je rečeno u materijalima našeg Kongresa, na miroljubivo rešavanje svetskih problema, jer se pokazalo da se s pozicija sile to ne može postići . Znači , potreban je kompromis, potrebne su uzajamne koncesije . Zbog toga je i stav naših odgovornih rukovodilaca bio da je u pogledu razoružanja moguće samo ono rešenje koje bi pretstavljalo neki kompromis prihvatljiv i za jednu i za drugu stranu . Zbog toga su naši istupi bili usmereni na to da se problem razoružanja ne može uslovljavati rešavanjem ovog ili onog problema. Dakle, treba ići postepeno od sitnih ka 372

opštem sporazumu, koji bi obuhvatio oba razoružanja, i klasično i nuklearno, a uporedo s tim uspostavljati kontrolu. Zbog toga je i naša vlada preduzimala konkretne mere, i mislim da te mere treba podržati i u izvesnom smislu nastaviti. Mislim da će apel koji je naš Kongres uputio radničkoj klasi u onim zemljama gde se proizvodi atomsko oružje, da još aktivnije istupe protiv eksplozija i naoružavanja, naići na pozitivan odjek i da će radnička klasa u tim zemljama isto tako preduzeti sve sa svoje strane da se jedno ovakvo pitanje pozitivno reši.

PRETSEDAVAJUĆI VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Đuro Kladarin.

DURO KLADARIN : Drugovi ,

Želim da kažem samo nekoliko riječi o jednom suštinskom pitanju naše politike, tj . o pitanju aktivne koegzistencije. Vi znate da je svojom aktivnošću na međunarodnom planu Savez komunista Jugoslavije izvajao političku liniju i dao političku praksu koja mu je dodijelila posebnu ulogu u savremenom svijetu i međunarodnom radničkom pokretu. Govoreći o idejnoj osnovi politike aktivne koegzistencije, drug Tito je pred Saveznom narodnom skupštinom, u ekspozeu o radu Saveznog izvršnog vijeća za protekle četiri godine, rekao slijedeće : „ Mi živimo u doba u kome uporedo postoje socijalistički i kapitalistički sistem, u doba kad progres i moć čovjeka da vlada prirodnim silama dolazi sve više do izražaja i kada su ne samo daljnji napredak nego i opstanak čovječanstva mogući jedino ako se sporazumno rješavaju sporni problemi i razvija međunarodna saradnja , odnosno ako se u praksi ostvaruju koegzistencija i miroljubivo takmičenje zemalja različitih društvenih sistema." Iz ove idejne postavke koju je dao drug Tito već smo vidjeli da mnogi ljudi izvlače razne zaključke . Kritičari aktivne koegzistencije izvlače zaključak da je naša politika aktivne koegzistencije pacifistička parola ili, ako nije pacifistička parola, da je to onda politika koja je odavno poznata u istoriji radničkog pokreta,

373

jer je bila rezultat jedne odgovarajuće taktike u odgovarajućoj etapi razvoja radničkog pokreta, i da takva politička praksa u međunarodnom radničkom pokretu danas ne može dati ničeg novog. Kakva je idejna . koncepcija politike aktivne koegzistencije, drugovi, nama je to poznato, ali smatram da bi trebalo da kažemo nekoliko riječi zbog toga što je to jedno od suštinskih pitanja naše politike. Mi danas živimo u svijetu koji se nalazi u prelazu iz jedne epohe u drugu, u svijetu u kome smo svjedoci da je jedan njegov dio zasnovan na tzv . kapitalističkim društvenim odnosima a drugi - na socijalističkim, i uslijed politike koju su odgovarajuće vlade i odgovarajuće partije vodile poslije Drugog svjetskog rata, mi smo se danas našli pred činjenicom da se svijet ekonomski sve više dijeli na dva zasebna ekonomska bloka, na dva zasebna tržišta, što se protivi prirodnom materijalnom kretanju svijeta. Mi smo svjedoci da su se formirala dva bloka, a svjedoci smo i činjenice da se, sledstveno tome, formiraju dva vojna bloka, da se razvija trka u naoružanju ; svedoci smo lokalnih ratova koji se nižu jedan za drugim ; svjedoci smo konstantnog hladnog rata i ratno-huškačke propagande koja se permanentno razvija od 1945 godine naovamo. Naša koncepcija aktivne koegzistencije proističe iz naših ideoloških pogleda na kretanja savremenog svijeta da razvoj klasnih odnosa u internacionalnom smislu ne ide više onim putevima kojima je išao ranije ; da su snage socijalizma daleko jače ; da su snage socijalizma danas u ofanzivi. Imajući u vidu opšti razvitak nauke, a u vezi s tim i primjenu nauke u oblasti naoružanja, naša politika aktivne koegzistencije je bitan elemenat opstanka savremenog čovječanstva , jer samo putem aktivne koegzistencije možemo prevazići teške suprotnosti koje postoje u savremenom svijetu i mučna iskustva iz Drugog svjetskog rata, kada je na bojištima ostalo preko 35 miliona ljudi ; samo tako možemo otkloniti materijalna razaranja i spasti čovječanstvo od nedoglednih posljedica. Znači, problem mira, problem saradnje postavlja se kao naš prvorazredni zadatak. Savez komunista Jugoslavije, vodeći politiku aktivne koegzistencije, konstantno nastoji da se u svijetu pronalaze odgovarajući elementi za saradnju između država, između radničkih partija, jer smatra da je aktivna koegzistencija jedini uslov za opstanak i da se jedino putem aktivne koegzistencije može izbjeći rat i sve nedogledne opasnosti koje iz njega proizilaze. 374

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Dajem odmor od 15 minuta.

(Pauza)

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drugarica Stanka Veselinov.

STANKA VESELINOV:

O temi koju sam izabrala za diskusiju već je dosad bilo govora. To je kolonijalizam. Ali, s obzirom da je to vrlo aktuelno, akutno pitanje, koje je našlo svoje odgovarajuće mesto u našem Nacrtu programa i u referatu druga Tita, dopustite mi da kažem nekoliko misli o tom problemu sa jednog drugog , političkog aspekta. Nema sumnje, kolonijalizam spada u one najtamnije i najopasnije pojave savremenog sveta koje još uvek pretstavljaju ostatak prošlosti, koje znače negaciju osnovnih zahteva humanizma, koje samim svojim postojanjem rađaju žarišta nemira, nespokojstva i ratnih sukoba. Kao što se zna, kolonijalni sistem je ozbiljno uzdrman i ušao je u krizu već posle Prvog svetskog rata i Oktobarske revolucije, a u fazu raspadanja u vreme i posle Drugog svetskog rata. Ekonomske i političke suprotnosti u monopolističkom kapitalizmu i imperijalistički ratovi doveli su do bitnih promena u svetu i stvorili povoljne preduslove za razmah oslobodilačkog pokreta u kolonijalnim i zavisnim zemljama. Potsetimo se na najvažnije od tih promena. Ekspanziji kapitala u njegovoj sadašnjoj fazi nisu više neophodni „klasični “ oblici kolonijalne vladavine. Narodi kolonija sve su više svesni svoje političke individualnosti ; oni odlučno traže pravo na nezavisnost i takav ekonomski razvoj koji odgovara njihovim interesima. Eho socijalističkih revolucija bio je potstrek za borbu naroda u kolonijama , a narasle snage socijalizma njihov prirodan saveznik. 375

Kolonijalni sistem se raspao na ogromnim područjima i veliki broj naroda se oslobodio od kolonijalne zavisnosti . Ovi narodi, koji su ranije pretstavljali samo objekte međunarodnih odnosa, postali su aktivni činioci - subjekti - u međunarodnim zbivanjima. Epoha kolonijalizma je, prema tome, očigledno istoriski prevaziđena. Ali još uvek postoje u raznim delovima sveta ostaci kolonijalnih odnosa, a neke se zemlje nisu odrekle primene kolonijalnih metoda u svojoj politici . Kolonijalni sistem se često danas održava samo najgrubljim , nasilnim metodima (Alžir, Kipar, Goa, Kenija i dr.). To dovodi do oružanih sukoba i ratova kolonijalnih država sa oslobodilačkim pokretima, što krije u sebi opasnost uplitanja trećih sila i proširenja ratnih žarišta. Zadržavanje kolonijalnih odnosa i sprečavanje naroda da na osnovu prava samoopredeljenja postignu svoju punu nezavisnost u potpunom je neskladu sa opšteprihvaćenim principima Povelje UN. Postojanje kolonija i zavisnih teritorija ometa ostvarenje pune univerzalnosti Organizacije UN . Danas je očigledno da nikakve ekonomske, socijalne ili kulturne koristi ne mogu jednom narodu nadoknaditi gubitak prava da sam raspolaže sobom i odlučuje o svom društvenom, političkom i privrednom razvitku . Dok je klasični kolonijalizam na zalasku , pojavljuju se novi oblici ekspanzije i hegemonizma koji se oslanjaju na ekonomsku nadmoćnost visokorazvijenih zemalja . U tom cilju se koriste još postojeće ekonomske pozicije metropola i želja nerazvijenih naroda za ekonomskim napretkom, njihova potreba za intenzivnom privrednom međunarodnom saradnjom, njihov nedostatak finansiskih sredstava. Tako se stvaraju novi oblici vezivanja ovih zemalja, tako se održava hegemonija velikih sila koje sada nastoje da prikriju taj odnos teorijama o humanizmu i brizi o zaostalim područjima. U uslovima blokovske podele sveta često se ispoljava tendencija da se na interese naroda nerazvijenih zemalja ne gleda sa stanovišta pružanja nesebične i bezuslovne pomoći , već im se prilazi sa pozicija isključivih strateških vojno- političkih interesa blokova. Kolonijalizam danas u svetu, i u svom „ klasičnom “ obliku i u svojoj novoj odeći, maskira se najčešće ovim argumentima: Prvo, govori se : udruživanje naroda je put budućnosti ; isključiva nacionalna nezavisnost je zastarela stvar ; neophodno je stva-

376

rati veće političke i ekonomske celine, pa otuda održavanje starih veza s metropolama i zasnivanje novih navodno odgovara zahtevima savremenosti. Pri tome se od jedne istinite konstatacije pravi sračunata laž. Hotimično se zaboravlja da put do pravog udruživanja vodi samo i jedino preko prave nezavisnosti. Drugo, ističe se : nacionalistički pokreti u kolonijama vuku natrag u prošlost, u konzervativizam, u religiozni fanatizam, u diktatorske oblike itd., a „mi nesebični civilizovani zaštitnici nudimo progres iz prve ruke". Ova teza je isto toliko netačna koliko i perfidna. Ustvari, upravo proboj nacionalnih snaga krči stazu socijalnom razvitku i upravo zadržavanje kolonijalnih odnosa ide pod ruku s društvenim konzervativizmom i u kolonijama i u metropolama. Najzad, još jedan argumenat. Tvrdi se da je nadzor nad kolonijama tobože potreban radi „ odbrane slobodnog sveta“, radi sprečavanja „ komunističke infiltracije“. Ovi strateški dušebrižnici vele kolonijalnim narodima : „Vi gunđate na nas zato što ne vidite svoje prave interese, mi vas spasavamo „ komunističke“ opasnosti, pošto vi ne možete sami to da učinite.“ I tako, „ uime slobode" - oni zabranjuju i guše slobodu.

Karakteristično je da ove argumente, naročito prva dva, rado prihvataju i kao sopstvene upotrebljavaju neki socijaldemokratski lideri iz Druge internacionale, pokušavajući da im prilepe pseudoprogresivno obeležje. Tako su francuski socijalisti pretsedavali kabinetu koji je vodio bezobziran kolonijalistički rat u Alžiru i sedeli kao ministri u vladama koje su nastavile taj posao. Tako su francuski socijalisti među onima koji najbrižljivije pokušavaju da preživeli kolonijalizam dekorišu projektima kao što su Sredozemni pakt, Evroafrika, Francusko - severoafrička zajednica i slično. Ovakvi stavovi i postupci znače upotrebimo otvoreno oštru i pravu reč --- izdaju i socijalističkih principa i demokratskih metoda i proleterskog humanizma. Očigledno je da je sva ta argumentacija prozirna i neodrživa. Ali bez obzira na to što ona ne može nikog obmanuti, sile kolonijalizma nastavljaju svoj posao, i to dovodi do teških potresa u današnjem svetu. Zadržaćemo se na dva primera koja to naročito jasno dokazuju . Jedan govori o drastičnosti metoda kojima se potčinjenom narodu hoće da zapreči put ka nezavisnosti. Drugi ilustruje kako se pokušava da se i zemlje koje su nedavno stekle nezavisnost

377

ponovo podvrgnu tuđem uticaju . To su u ovom času - Alžir i Indonezija. 1 Alžir je velika pouka čovečanstvu , utoliko dramatičnija što se plaća krvlju . Za četiri godine rata alžirski narod je dao šest stotina hiljada žrtava i pet stotina hiljada izbeglica.

Zašto je borba Alžiraca za slobodu ne samo herojska, dostojna divljenja po svojoj smelosti i upornosti , već i duboko pozitivna s gledišta zakonitosti savremenog sveta? Upravljena ka postizanju nezavisnosti, ona je ne samo izraz odlučnosti jednog naroda da ostvari svoja elementarna prava, već i sastavni deo progresivnih kretanja u čitavom svetu. Francuski kolonijalizam u Alžiru u svom opiranju onome što je nemoguće izbeći i čemu je nemoguće odupreti se rađa određene reakcionarne, društvene i političke pojave, i na unutrašnjem i na spoljnom planu . To je , s jedne strane, primena bezobzirnog terora i propovedanja rasističkih teorija u Alžiru , praksa koja miriše i potseća na fašizam . S druge strane, to je pojavljivanje agresivnih elemenata u spoljnoj politici, što se ogledalo i u sueckoj avanturi i u bombardovanju Sakijeta. Najzad , očigledno je i to da antidemokratski rat u Alžiru ugrožava demokratiju i u samoj Francuskoj . S pravom je jedan strani novinar napisao : „ Na zidovima alžirskih gradova koloni su ispisali ,Alžir će ostati Francuska , ali koliko će, pod takvim uslovima, sama Francuska ostati Francuska?" Boreći se za svoju slobodu , Alžirci se istovremeno bore protiv ovih duboko reakcionarnih i štetnih tendencija i samim tim nalaze svoje mesto na svetskom frontu progresivnih snaga. Borba u Alžiru je najupečatljivije svedočanstvo da Afrika, poslednje lovište kolonijalizma, odbija da to ostane ubuduće. „ Crni kontinent", kako ga nazivaju , koji ima dve stotine miliona stanovnika i svega osam samostalnih afričkih država , koji ima ogromna prirodna bogatstva, koji raspolaže sa 40 % svetskih izvora električne energije i dobija svega 2% svetske proizvodnje te energije, koji, pored najvećih uranijumskih ležišta, liferuje gotovo celu svetsku proizvodnju dijamanata i veliki deo proizvodnje zlata i paralelno s tim grca u bolestima i zaostalosti, - taj kontinent kuca na vrata istorije. U montiranoj kampanji oko Indonezije najčešće se govori o dvema stvarima : o „komunističkom infiltriranju", koje je tobože toliko ugrozilo ovu zemlju da je ona na putu da postane tuđa otskočnȧ daska, i o strategiskim momentima, o tome da indone-

378

žansko ostrvlje pretstavlja ključ za rešenje pitanja Pacifika i za odbranu Australije i Jugoistočne Azije, da se nalazi pred vratima Singapura itd . Tako se jedna strategija stavlja iznad volje jednog naroda da slobodno živi ! U zaveri protiv nezavisnosti Indonezije upotrebljava se veoma složen i raznovrstan arsenal argumenata i sredstava : Zloupotrebljavaju se ekonomske teškoće, one se potenciraju ; iskorišćavaju se razne lokalističke neiživljenosti i separatističke tendencije ; iskorišćava se neobičan geografski položaj ove zemlje rasute na tri hiljade ostrva ; potpaljuje se verski fanatizam pobunjenici se znatnim delom regrutuju iz redova opasnih zanesenjaka iz Darul Islama, itd. U odvijanju indonežanskih događaja, karakteristične su neke činjenice. Materijalna pomoć pobunjenicima stiže s Formoze, iz centra aziske reakcije. Ta okolnost mnogo govori o suštini i pozadini događaja u Indoneziji. Zbog svega toga, zbog svih tih opasnosti koje stvara kolonijalizam, zbog svih prepreka koje postavlja normalnom političkom i društvenom razvoju u svetu, - naša zemlja je uvek zastupala i zastupa pravo kolonijalnih naroda na samoopredeljenje i nezavisnost. Ovakva politika Jugoslavije nužno proizlazi iz socijalističkog karaktera naše zemlje, iz njene politike očuvanja mira u svetu i borbe za ravnopravne odnose među narodima i državama, za ukidanje raznih oblika diskriminacije i političkog i ekonomskog pritiska. Jer, jedino u takvim uslovima može se uspešno razviti međunarodna saradnja. Prijateljski i srdačni odnosi Jugoslavije sa nizom zemalja Azije i Afrike svedoče o naporima naše zemlje da razvije saradnju i prijateljstvo s novim nezavisnim državama probuđenih kontinenata. U Ujedinjenim nacijama Jugoslavija je uvek zastupala interese naroda koji se bore za svoje oslobođenje i naroda koji su borbom stekli svoje oslobođenje. U skladu sa svojim mogućnostima, Jugoslavija je pružala, a to čini i sada, ekonomsku i tehničku pomoć ovim zemljama. Stav prema kolonijalizmu je, prema tome, goruće pitanje na kome se oprobava i dokazuje politički realizam, na kome se pokazuje razumevanje ili nerazumevanje zakona istoriskog razvoja savremenog sveta i na kome se, najzad, ispoljava moralni lik pojedinih zemalja ili pojedinaca . To je danas za sve zemlje i pokrete, državnike i pojedince, veliki ispit političke dalekovidosti i ljudske savesti.

379

PRETSEDAVAJUĆI VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Gobo Nerino Dino.

GOBO NERINO DINO :

Kao pripadnik italijanske manjine i delegat Koparskog sreza, hteo bih da kažem nekoliko reči u vezi s našim odnosima sa susednom Republikom Italijom. Naša konstruktivna i dosledna spoljna politika, naše pozitivno stremljenje da uklonimo sve zapreke koje su u prošlosti sprečavale dobre odnose između Jugoslavije i Italije doprineli su, u interesu obe zemlje, a posebno pograničnog stanovništva, da se odnosi između njih razvijaju u duhu prijateljstva i saradnje. Razumljivo, tome je doprineo i realizam naprednih italijanskih dr-

žavnika. Pored kulturne i privredne razmene koja se iz godine u godinu poboljšava, rešena su i druga pitanja, među kojima, naprimer, pitanje malograničnog prometa, tako da danas možemo konstatovati da je granica između Jugoslavije i Italije jedna od najotvorenijih državnih granica u svetu. Svaki državljanin pograničnih krajeva , podnošenjem obične knjižice, koju ima pravo da dobije, prelazi četiri puta mesečno granicu i može da se zadrži u susednom području svaki put po 48 časova. Kao ilustraciju tog stanja i razvoja pograničnog prometa naveo bih nekoliko podataka : Godine 1955 250.000 osoba prelazilo je sa obe strane granicu na osnovu Videmskog sporazuma. Godine 1956 prelazilo je iz Italije u Jugoslaviju već 774.830 osoba, a iz Jugoslavije u Italiju iste godine - · 1,221.840 osoba. Godine 1957 prelazilo je iz Italije u Jugoslaviju 1,253.000 a iz Jugoslavije u Italiju 1,688.840 osoba . Hteo bih da dodam da je u prvom tromesečju ove godine, u takozvanoj mrtvoj sezoni i sa slabim vremenskim prilikama , zabeležno dnevno prelaženje granice sa prosekom od 7.530 osoba, po čemu se može zaključiti da će ove godine granični promet još više porasti . Ovaj malogranični promet između Italije i Jugoslavije omogućio je tešnji i življi kontakt između državljana dve različite zemlje, među kojima se na taj način produbljuje međusobno upoznavanje i razumevanje, kao i svestrana razmena dobrih iskustava, što neophodno dovodi do stvaranja prijateljskih odnosa između dva različita naroda.

380

Naprimer, danas je sasvim normalno da se u javnim lokalima i trgovinama u Trstu kao i u drugim graničnim centrima Italije govori slovenačkim jezikom, a isto tako i u pograničnim centrima Jugoslavije govori italijanskim jezikom. I pored tako intenzivnog prometa među ljudima različite narodnosti, nije bilo nijedne pojave šovinizma ili nacionalne netrpeljivosti ozbiljnijeg značaja. Naprotiv, u tim ličnim kontaktima među ljudima ima mnogo primera prijatnosti i mnogo želja za jednom još tešnjom razmenom među našim narodima. Time su se razvile i razmene kulturnih grupa i predavača, koje su i doprinele živom kontaktu same manjine sa kulturnim događajima u matičnoj zemlji , i posle savlađivanja nekih materijalnih teškoća bilo bi moguće još više razviti ove veze i razmene, koje su veoma efikasno sredstvo združivanja na bazi zajedničkih interesa klasnog značaja. Već dosadašnji kontakti među našim narodima su , naprimer, istrgli osnovu šovinizma, i taj šovinizam koji je pod fašističkom Italijom veštački otrovao granično stanovništvo iz ekspanzionističkih razloga, reducira se danas na pojedina lica, koja, nažalost, još uvek raspolažu velikim propagandnim i drugim sredstvima, tako da se ponekad mogu osetiti pojave netrpeljivosti koje se odražavaju u nekim radioemisijama i člancima nekih listova ili u postupcima pojedinih državnih organa s one strane granice. Ali lepi uspesi ostvareni u našim dobrim odnosima sa Italijom kvalifikuju pojedine pojave koje sam pomenuo kao ostatak preživele politike , tako da italijanski napredni državnici ne bi smeli da imaju neke teškoće da uklone ove pojave kojima se pokušava da spreči dalji najbolji razvoj naših prijateljskih odnosa. Praksa u odnosima sa Italijom, u prvom redu na graničnom području, pretstavlja ujedno i dokaz da je aktivna koegzistencija potpuno realna i ostvarljiva. Jedan od najspornijih elemenata ovog dela Evrope bilo je moguće izmeniti u pozitivno sredstvo u našim odnosima sa Italijom. U našim konkretnim prilikama sve to je ujedno i dokaz unutrašnje čvrstine našeg socijalističkog sistema, koji otvara vrata naše zemlje svima koji žele da nas bolje upoznaju, koji žele da vide kako gradimo socijalizam i savlađujemo svoje teškoće, a naročito tešku zaostavštinu prošlosti. U krajnjoj analizi radi se o novom socijalističkom elementu koji i ovde utire sebi put napred i eliminiše staru praksu podele naroda, koja više ne odgovara njihovim životnim i klasnim interesima. Stvaranju dobrih odnosa sa Republikom Italijom je isto tako doprineo položaj italijanske manjine u našoj zemlji , u šta se

381

vlastitim očima mogu da uvere mase italijanskih državljana koje svakog dana dolaze na naše područje. Narodnooslobodilačka borba i Socijalistička revolucija naših naroda pod voćstvom Komunističke partije Jugoslavije stvorile su takve uslove u kojima narodi i nacionalne manjine uživaju i moraju uživati jednaka prava i dužnosti. Praksa iz života italijanske manjine u našem graničnom području dokaz je tome . Ona u našoj zemlji ima svoje škole, koje se izdržavaju državnim dotacijama kao i sve druge škole u Jugoslaviji . Materijalni i pravni položaj učitelja izjednačen je sa položajem učitelja ostalih narodnosti. Deca italijanske narodnosti kao i sva druga deca dobijaju stipendije za nastavak školovanja. Italijanska manjina ima svoje kulturno-prosvetne organizacije u kojima se brine za svoju nacionalnu kulturu . Sem dnevne napredne štampe i publikacije koje stižu iz Italije i koje se prodaju po kioscima, a još više ih ima u čitaonicama italijanskih klubova, naša manjina ima svoju štampu (časopisi i revije), svoje izdavačko preduzeće, koje je objavilo bezbroj knjiga i publikacija iz područja beletristike, kao i stručnu, političku literaturu i školske knjige.

Sem toga, italijanska manjina ima svoju kulturno-političku organizaciju, Italijansku uniju , koja je rođena u Narodnooslobodilačkoj borbi i koja je okupila u jedinstveni front jugoslovenskih naroda i pripadnike nacionalne manjine u borbi protiv fašizma, a za Socijalističku revoluciju . Državljani italijanske manjine zajedno sa Slovencima i Hrvatima bore se danas, bratski ujedinjeni, za iste ideale i doprinose srazmerno svojim sposobnostima izgradnji socijalizma, bilo u proizvodnji bilo na području narodne vlasti. Kao dokaz tome mogu navesti da postoji veliki broj državljana pripadnika italijanske manjine na vodećim položajima u privredi ; tako je njih 24 na položaju direktora privrednih organizacija. Takođe ih ima mnogo na važnim funkcijama u izbornim organima i ostalim organima narodne vlasti i radničkog samoupravljanja. Tako, naprimer, trojica su poslanici u slovenačkoj i hrvatskoj skupštini , 16 u sreskim narodnim odborima i 51 u opštinskim narodnim odborima, dok ih je 124 u ostalim društvenim organima, ne računajući one koji su izabrani u rukovodeće organe opštinskih, sreskih i republičkih političkih organizacija. Svesni svojih prava i obaveza, pripadnici italijanske manjine aktivno su učestvovali u predizbornoj kampanji i u diskusijama o društvenom planu . Znam, drugovi, da su cifre i citati ponekad veoma relativni pokazatelji nivoa 382

demokratije, ali činjenica je da se u sklopu opšteg podizanja naše privrede povećavaju iz godine u godinu i materijalna sredstva za pokriće potreba kulturnog života italijanske manjine, da se iz redova italijanske manjine kao i iz redova ostalih nacionalnosti stalno pojavljuju novi aktivni socijalistički državljani, i to ne samo u društvenom nego i u političkom životu, te sve to dokazuje postojanje pune ravnopravnosti između naših naroda i manjina. Na našem terenu ne razlikujemo državljane po narodnosti, već po predanosti stvari socijalizma. To je rezultat razvoja naših socijalističkih odnosa, razvoja bratstva i jedinstva naših naroda i, konačno, to je rezultat dogledne politike našeg Saveza komunista sa drugom Titom na čelu, koju naši narodi usvajaju i odobravaju. Nacionalne manjine koje imaju svoja prava nužno igraju pozitivnu ulogu u zbližavanju država i naroda i moraju da se pretvore iz predmeta stalnog spora u sredstvo za njihovo zbližavanje. Stoga je pravilno da ustrajemo na stanovištu demokratske kulturne i privredne ravnopravnosti nacionalnih manjina u našoj zemlji i jugoslovenskih manjina u inostranstvu kao i svih manjina u svetu. Uveren sam da će to i ubuduće biti jedan od elemenata naše spoljne politike, nadahnute duhom proleterskog internacionalizma, politike koja pretstavlja jedan od najsnažnijih doprinosa mira u svetu i koegzistenciji među narodima.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Mojsov Lazar.

LAZAR MOJSOV: Drugovi i drugarice, Hteo bih da kažem nekoliko reči o jednom veoma aktuelnom pitanju u međunarodnom radničkom pokretu , o pitanju sve veće potrebe saradnje u međunarodnom radničkom pokretu, kako u okviru pojedinih zemalja tako i u širim međunarodnim razmerama. O saradnji u međunarodnom radničkom pokretu u poslednje vreme se mnogo diskutovalo. Isticala se, često samo na rečima, veoma velika neophodnost te saradnje. Ali, nažalost, još nismo svedoci da se u većim razmerama pojavila iskrena, dobronamerna

383

i potpuna saradnja, kakvu zahteva današnji razvitak savremenog međunarodnog radničkog pokreta. Snage socijalizma se danas u svetu toliko već nezadrživo probijaju i zajedno sa svim ostalim progresivnim i miroljubivim snagama one otkucavaju poslednje časove već iživljenom društvenom sistemu . Upravo zato je i saradnja svih progresivnih snaga i čitavog međunarodnog radničkog pokreta toliko potrebna, jer sada treba uložiti sve moguće napore da bi se prebrodile one suprotnosti i razlike u mišljenjima i akcijama koje su već prouzrokovale duboke krize u radničkom pokretu . Osim toga, savremeni razvitak socijalizma i sam život postavili su na dnevni red masu problema koje radnički pokret mora sagledati i proučiti. Ti problemi traže svoja rešenja. Oni se mogu prećutkivati, ali se večito ne mogu zaobilaziti . Oni moraju jednoga dana da budu proučeni i sagledani na konstruktivan i stvaralački način, što će doprineti da se misao marksizma-lenjinizma dalje razvija. Savez komunista Jugoslavije je u proteklom razdoblju , kao što smo čuli iz referata i Izveštaja, postigao značajne uspehe u proučavanju nove problematike, koju savremeni razvitak danas postavlja pred sve radničke partije . To što se Savez komunista Jugoslavije toliko puta prihvatao analize tih problema u međunarodnom radničkom pokretu i u savremenom svetu nije odraz želje Saveza komunista Jugoslavije da sebi pripiše neke posebne zasluge u otkrivanju novih puteva, već je to odraz naših nastojanja da odgovorimo potrebama života i potrebama savremenog razvitka. Naravno, u analizama tih problema koje savremeni život postavlja postoje i moraju da postoje razlike u mišljenjima i ocenama. Nesreća nije u tome što te razlike postoje i što se mi ne slažemo ill se možda neko drugi ne slaže s pojedinim ocenama i analizama izvesnih pojava u savremenom svetu, već je nesreća u tome što se na različit način prilazi ocenjivanju tih posebnih mišljenja . Umesto da razlike u mišljenjima daju još veći impuls međusobnom upoznavanju i razmeni mišljenja i kontaktima, one se vrlo često kvalifikuju bučnim izrazima na netolerantan način , u najmanju ruku kao neka izdaja i sličnim epitetima koje smo poslednjih godina toliko puta čuli. U kompleksnom problemu saradnje u međunarodnom radničkom pokretu danas se postavlja kao jedno od najvažnijih pitanja ---- pitanje odabiranja odgovarajućih formi te saradnje, koje danas nameće sam život. Svi mi znamo da u međunarodnom radničkom pokretu , osobito u saradnji komunističkih i radničkih 384

partija, postoji princip tzv. multilateralne saradnje, koja se ustvari umesto saradnje i faktičke razmene mišljenja i drugarskih diskusija o pojedinim problemima, u nedavnoj prošlosti svela na praznu fikciju. Postojao je metod prenošenja direktiva iz jednog sveobuhvatnog centra koje su se vrlo često dijamentralno razlikovale u roku od svega nekoliko dana . Sve je to unosilo besperspektivnost u međunarodni radnički pokret i reakcionarnim snagama u pojedinim zemljama pružalo mogućnost da klevetaju komunističke partije zbog njihove nesamostalne politike. Zato nas iskustva prošlosti, a i sam život, nagone na novu, veoma dragocenu i korisnu formu saradnje u međunarodnom radničkom pokretu, to jest na bilateralnu formu saradnje. Nije slučajno što je ta bilateralna forma saradnje nikla kao veoma jako izražena potreba u poslednjim godinama, te zato njoj teže mnoge partije u savremenom radničkom pokretu, To ne znači da je isključena i multilateralna forma saradnje. Jer se radi ne toliko o formi saradnje - da li će za istim stolom biti pretstavnici manje ili više partija - koliko o bitnom sadržaju te saradnje, o tome da li će se za istim stolom na ravnopravan i drugarski način tretirati problemi savremenog međunarodnog radničkog pokreta, kao i pitanja od uzajamnog interesa.

Na osnovu razvijanja novih formi bilateralne saradnje proizašli su i mnogi novi principi u odnosima u savremenom međunarodnom radničkom pokretu i već se nazire moguća regeneracija i nov polet savremenog radničkog pokreta. Praksa Saveza komunista Jugoslavije u negovanju saradnje s radničkim i komunističkim partijama, sa socijalistima i svim progresivnim snagama u svetu poslednjih godina je pokazala koliko može da se postigne u širini te saradnje i koliko istovremeno može da se dobije u organizovanju te saradnje prelaskom sa čiste deklarativnosti na radne kontakte i dublje proučavanje problema koji interesuju pojedine partije. Savez komunista Jugoslavije je u proteklom razdoblju veoma mnogo negovao odnose i sa socijalističkim partijama i s nacionalno-oslobodilačkim pokretima u svetu, jer sve te snage na svoj način doprinose da se ruše barijere kapitalizma i , prema tome, one moraju biti uzete u obzir kada se radi o tome da se sve snage socijalizma u svetu i sve progresivne snage udružuju u cilju obezbeđenja mira i daljeg razvoja socijalizma. U vreme između VI i VII Kongresa Savez komunista Jugoslavije je ostvario mnogobrojne kontakte i razvio veoma bo25 VII Kongres SKJ

385

gate forme saradnje s radničkim i drugim progresivnim partijama u svetu. Ja sam imao nedavno prilike da pročitam izveštaj Komisije za međunarodne veze našeg Centralnog komiteta u kome se navode podaci o tim kontaktima i razgovorima . U tom razdoblju održani su razgovori i kontakti s partiskim delegacijama Sovjetskog Saveza, Kine, Poljske, Italije, Francuske, Rumunije , Mađarske, Bugarske, Austrije, Švajcarske, s pretstavnicima komunističkih partija Maroka i Alžira. Ostvareni su takođe veoma korisni susreti i razgovori sa socijalističkim partijama Norveške, Švedske, Belgije ; izmenjane su delegacije s tim socijalističkim partijama, kao i sa Svearapskom socijalističkom partijom. Savez komunista i Socijalistički savez održavali su mnoge kontakte i s drugim telima, kao što su Aziska socijalistička konferencija, Konferencija afroaziske solidarnosti, Međunarodni antikolonijalni biro itd. Svi ti podaci govore da se u savremenom radničkom pokretu zbilja može postići vrlo raznovrsna i bogata saradnja. A što se tiče saradnje koju je naš Savez komunista razvio, mislim da se može odati puno priznanje nastojanjima Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije što je u proteklom razdoblju između dva kongresa toliko mnogo učinio u tom pravcu. Osnovu naših principa u razvijanju saradnje sa ostalim radničkim partijama, pre svega s komunističkim partijama, pretstavija poznata Moskovska deklaracija , koju su potpisali pretstavnici Saveza komunista Jugoslavije i KP Sovjetskog Saveza. Dopustite da samo ukratko iznesem neke osnovne principe te Deklaracije da bismo još jedanput videli koliko oni otvaraju široku perspektivu za aktivnu saradnju u međunarodnom radničkom pokretu . Temelje te saradnje , kaže se u Deklaraciji , pretstavlja puna dobrovoljnost, ravnopravnost, prijateljska kritika i drugarska razmena mišljenja o spornim pitanjima između dve partije. Takođe se u Deklaraciji ističe neophodnost saradnje komunističkih partija sa svim progresivnim i miroljubivim snagama i pokretima u svetu, na principima ravnopravnosti i nenametanja svojih mišljenja. Bilateralna saradnja koja se tako uspešno počela odvijati u proteklom razdoblju nailazila je na mnogobrojne prepreke i oscilacije. Te prepreke dolaze kako od strane Komunističke Partije Sovjetskog Saveza i komunističkih partija narodnih demokratija tako i od strane Socijalističke internacionale. Mi čujemo u poslednje vreme opet prigovore da bilateralna saradnja može samo da slabi međunarodnu solidarnost radničke klase i povezivanje radničkih pokreta. Drug Tito je veoma pravilno istakao u svom 386

referatu da bilateralna saradnja ne slabi već samo jača snage socijalizma i radničke partije , jer uliva poverenje u njihove međusobne odnose, neguje osamostaljenje komunističkih i radničkih partija i pomaže im da samostalno ostvaruju svoju političku ulogu . Socijalistička internacionala je početkom ove godine takođe pokrenula jednu veoma snažnu kampanju protiv Saveza komunista Jugoslavije, pri čemu je iskoristila vrlo beznačajan događaj — suđenje grupici ostataka četnika. To je bio samo povod da bi se napao Savez komunista Jugoslavije i principi saradnje koje Savez komunista zastupa u kontaktu sa svim radničkim i socijalističkim pokretima. Sada je takođe nastala nova situacija u saradnji s komunističkim partijama SSSR i zemalja narodne demokratije u vezi sa našim Kongresom. Nama je svima jasno da je ocena Nacrta programa, koji je, konačno, čisto unutrašnje pitanje naše Partije, takođe samo povod da bi se opet pokušalo da se naša Partija izoluje od međunarodnog radničkog pokreta . Međutim , iako su nastali ti novi momenti u vezi sa saradnjom u međunarodnom radničkom pokretu, mi smo uvek bili svesni da će na putu razvijanja iskrene saradnje na doslednim principima dobrovoljnosti, ravnopravnosti i nemešanja uvek biti prepreka i da se te prepreke neće moći tako lako otkloniti zbog teških posledica koje je dogmatizam ostavio u međunarodnom radničkom pokretu . I pored svih prepreka i pored svih otpora, ideja o novim formama saradnje, o novim odnosima u savremenom radničkom pokretu se već probila poslednjih godina. Samo nekoliko godina ranije, kada je u međunarodnom radničkom pokretu perspektiva bila toliko zamračena, niko nije mogao ni verovati da će za kratko vreme moći da se razvije plodonosna saradnja između pojedinih partija. Sada su se oblaci opet počeli gomilati a horizonti zamračivati . Ali mi smo uvereni da će opet biti savladani ti otpori i da će se u međunarodnom radničkom pokretu ponovo razvijati saradnja na principima nemešanja, ravnopravnosti i drugarske razmene mišljenja, koja će omogućiti da se sagledavaju svi novi problemi koje razvitak socijalizma u svetu postavlja, koja će omogućiti da radničke partije i čitav radnički pokret u svetu uzmu onu ulogu koja im u savremenim uslovima pripada.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Prekidamo sa radom. Slijedeća sjednica biće zakazana poslije sutrašnjeg rada u plenumu . (Komisija je prekinula rad u 19,25 časova .)

25*

387

TREĆI DAN RADA KONGRESA

PLENARNA SEDNICA održana u Ljubljani 24 aprila 1958 godine. Početak rada u 8,35 minuta.

(Ulazak u dvoranu članova Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom prisutni delegati pozdravljaju burnim aplauzom i skandiranjem : „Heroj-Tito!")

PRETSEDAVAJUĆI, RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Drugovi i drugarice delegati,

Nastavljamo rad. Pre prelaska na dnevni red Kongres će pozdraviti pretstavnici poljoprivrednih proizvođača Sreza Ljubljana. Ima reč drug Jaka Perovšek. (Aplauz.)

JAKA PEROVŠEK : Uime poljoprivrednih proizvođača sreza Ljubljana donosimo VII Kongresu SKJ drugarske i borbene pozdrave . (Aplauz.) Svesni smo da nam je narodna revolucija, kojom je pobedonosno rukovodila slavna Komunistička partija i u kojoj smo učestvovali i mi seljaci, otvorila nove perspektive. U socijalističkoj izgradnji zemlje pred nama stoje veliki zadaci, jer moramo naše selo podići iz zaostalosti i razviti modernu socijalističku poljoprivrednu proizvodnju . U nastojanjima da to ostvarimo moramo se

389

boriti protiv mnogih teškoća koje potiču od zaostalosti i sitnosopstveničkog shvatanja. Modernizacija, koju sprovodimo u skladu s perspektivnim planom razvoja poljoprivrede, ne može se sastojati samo u ubrzanom uvođenju savremenih proizvodnih sredstava i boljih radnih procesa, u uvođenju kooperacije zadruga s radnim seljacima i u proizvodnim naporima - već se mora preliti u proces obrazovanja i opšteg podizanja našeg radnog seljaka. U tome ćemo se još više osloniti na dragocenu pomoć Saveza komunista. Čvrsto verujemo da će se ovim zadacima u što većoj meri posvetiti Socijalistički savez radnog naroda, koji udružuje sve radne ljude sela i grada, i u tom pokretu povezati radnika, seljaka i radnog intelektualca. Već na sadašnjem početnom putu naša socijalistička poljoprivreda postigla je lepe uspehe. Upotrebom mehanizacije, raznih agrotehničkih mera, dobrom semenskom službom i selekcijom u stočarstvu, mi smo za poslednje četiri godine postigli u proseku za 35% bolje proizvodne rezultate. To je nesumnjivo uspeh zadruga koje organizuju robnu proizvodnju i usmeravaju seljake na bolji rad, na saradnju, na upoznavanje i uvođenje boljih kultura, pasmi stoke i preradu poljoprivrednih proizvoda. S tim uspesima, prožeti poverenjem u naš socijalistički sistem, razvoj našeg sela i poljoprivredne proizvodnje, mi stupamo jedinstveni sa ostalim radnim ljudima pred VII Kongres, sa željom da rad Kongresa bude uspešan i da ukaže na jasan put našeg daljeg razvoja, u kome će i poljoprivredni proizvođači dati častan udeo. Živeo Savez komunista Jugoslavije i njegov učitelj i vođ, naš dragi drug Tito ! (Buran aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Kongres će pozdraviti Giovanni Alasia. (Aplauz.)

uime Socijalističke

partije Italije

GIOVANNI ALASIA : Radostan sam da uime Centralnog komiteta Socijalističke partije Italije mogu da prenesem srdačan i bratski pozdrav italijan'skih socijalista VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije. Naša Partija, koja već 66 godina vodi i usmerava borbu italijanskih radnika, seljaka i intelektualaca, stekla je u toku svoje

390

istorije, a posebno za poslednjih 25 godina, svoje specifično i originalno iskustvo . U borbi protiv fašizma i nacističke okupacije naša Partija je shvatila bitnu vrednost jedinstva radnih klasa, važnost akcije masa, potrebu međunarodne solidarnosti sa radnim ljudima koji su osvojili vlast u socijalističkim zemljama i onima koji se bore za nacionalnu nezavisnost u kolonijalnim zemljama. Na tim principima je italijanska Socijalistička partija zasnivala svoju akciju za vreme partizanske borbe, u velikim borbama masa za obaranje monarhije, za odbranu i razvitak italijanske demokratije protiv svih pokušaja njenog ugušivanja. U međunarodnoj situaciji , do koje je došlo posle rata, suočena s pretnjama imperijalizma, u periodu hladnog rata i formiranja vojnih blokova, italijanska Socijalistička partija je odoljevala, čak i po cenu bolnih ,i ponovnih rascepa, svim potsticajima i pritiscima da napusti teren klasne borbe, borbe za mir i socijalizam. Potvrđujući svoju solidarnost sa zemljama socijalizma, naša Partija je isticala u Italiji i u međunarodnim odnosima potrebu popuštanja međunarodne zategnutosti i potrebu mirne koegzistencije. Na unutrašnjem planu akcija Socijalističke partije, zajedno sa akcijom Komunističke partije i drugih demokratskih progresivnih snaga, uspela je da se uspešno suprotstavi pokušaju buržoazije da preko demohrišćanske partije uguši novu italijansku demokratiju , da uspostavi klerikalni i konzervativni režim. Na međunarodnom planu Socijalistička partija je radosna da nailazi na sve veću saglasnost radničkih demokratskih partija i pokreta u zahtevima za popuštanje međunarodne napetosti, za razoružanje, za miroljubivo rešavanje međunarodnih problema. Iskustvo italijanskih socijalista je svojevrsno pre svega zbog postojanja u Italiji dveju velikih partija radničke klase : Socijalističke i Komunističke partije, koje izražavaju autonomne i na različiti način zajedničke zahteve za demokratskom obnovom i socijalističkim preobražajem radnih ljudi i narodnih masa Italije . Odnosi između Socijalističke i Komunističke partije su imali u prošlosti, i sadržavaće i ubuduće, različite i raznovrsne forme, prema konkretnim istoriskim uslovima, ali su zasnovani na zajedničkoj privrženosti radničkoj klasi , na zajedničkoj težnji ka socijalizmu . Postojanje dveju partija radničke klase, dok, s jedne strane postavlja kompleksne probleme koordinacije akcija za obostranu autonomiju, omogućava, s druge strane, diskusiju i konfrontiranje

391

ideja unutar radničkog pokreta . Toj činjenici , pored stalne vezanosti sa masama, treba da se pripiše što je radnički pokret u Italiji osetio manje nego u drugim zemljama razna dogmatska skretanja. U velikoj diskusiji koja je u toku u svetskom radničkom pokretu, Socijalistička partija Italije je dala svoj doprinos Kongresom u Veneciji, februara 1957 godine, na kome je ponovo potvrdila svoju autonomiju i svoju vernost principima marksizma, internacionalizma i demokratije. Baš zbog toga što se osećamo učesnicima i sastavnim delom međunarodnog radničkog pokreta, zasnovanom na marksizmu, sledimo sa pažnjom i interesom iskustva i sadašnju diskusiju u svim zemljama. Zato pratimo s pažnjom i simpatijom vaše originalno iskustvo iz izgradnje socijalizma u posebnim uslovima vaše zemlje, uvereni da će iz međusobnog poznavanja i uzajamne razmene iskustava radnički pokret dobiti novu snagu i novi polet . Istoriski i politički uslovi u kojima delujemo kao i neposredni ciljevi naše aktivnosti duboko se razlikuju od vaših . U ovim nedeljama mi smo angažovani u izbornoj kampanji za pripremu opštih političkih izbora koji će se održati 25 maja, angažovani smo u sindikalnim borbama za odbranu i poboljšanje životnih uslova radnika u širokoj akciji da bi sprečili izgradnju rampa za izbacivanje raketa koje Atlantski pakt namerava da izgradi u našoj zemlji. (Aplauz.) Od glasača, od narodnih masa Italije, tražimo što širu podršku na izborima, što bi nam omogućilo i na parlamentarnom planu da izrazimo jače i efikasnije volju za mirom, za demokratskom obnovom radnih ljudi italijanskog naroda.

Naš cilj je da akcijom masa i parlamentarnom borbom preduzmemo kontrolu nad vladom i državom monopola i veleposednicima i političkim snagama koje ih pretstavljaju . Mi postavljamo za cilj da oko naše Partije okupimo sve političke i društvene pokrete koji teže napretku , da ostvarimo program odbrane, učvršćenja i razvitka demokratije, ostvarujući principe i odredbe našeg ustava koji još nisu primljeni ; program preobražaja društvene strukture naše zemlje nacionalizovanjem nekih monopolističkih sektora i sprovođenjem agrarne reforme u čitavoj zemlji ; program ekonomskog razvoja i pune zaposlenosti putem industrijalizacije zaostalih područja. Mi težimo da naša zemlja vodi spoljnu politiku inicijative mira, doprinosa popuštanja međunarodne zategnutosti i koegzistencije i miroljubivom rešavanju otvorenih problema.

392

Trudimo se da u konkretnim istoriskim uslovima naše zemlje otvorimo put za miran prelaz u socijalizam . Odnosi između naše i vaše Partije uspostavljeni su tek nedavno. Međutim , izmenom delegacija, ostvarenom prošlih meseci, mogli smo konstatovati da smo, i pored raznolikosti u tradicijama, u iskustvima i ocenama, saglasni u aktivnosti koju treba preduzimati u cilju održavanja mira, postizanja razoružanja, prevazilaženja blokova, pokretanja svih inicijativa koje mogu doprineti popuštanju međunarodne zategnutosti. Upravo ovu saglasnost o zajedničkim ciljevima želim da potvrdim ovom Kongresu želeći vam uspešan rad. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, RODOLJUB ČOLAKOVIĆ :

Kongres će pozdraviti uime Komunističke partije Norveške, član Politbiroa KP Norveške, Jörgen Vogt. (Aplauz.)

JÖRGEN VOGT: Dragi drugovi, Meni je čast i veoma sam srećan što mogu da prenesem srdačne pozdrave vašem Kongresu uime Komunističke partije Norveške sa željom da Kongres vodi pozitivnim rezultatima kako za stvar socijalizma u vašoj zemlji tako i za celokupni međunarodni radnički pokret. (Aplauz.) Dolazim od jedne male partije i iz jedne male zemlje, koja je članica AP. Razumljivo je što se moja zemlja tretira kao zemlja drugostepenog značaja u pogledu svog uticaja. Ali , isto tako , male zemlje igraju svoju ulogu i snose odgovornost za razvoj . Sa zadovoljstvom mogu da obavestim Kongres da danas u Norveškoj postoji široki narodni pokret koji zahteva da Norveška dâ svoj udeo u sprečavanju naoružanja Zapadne Nemačke atomskim oružjem. (Aplauz.) Norveška je odbila atomsko naoružanje na svojoj teritoriji, ali se i dalje mora boriti da održi ovu svoju odluku . Norveški narod zahteva obustavu eksperimenata atomskim i nuklearnim oružjem. Sa zadovoljstvom možemo pokazati da je SSSR učinio korak u ovom pravcu i ponovo dao primer koji treba slediti . Plan Rapackog primljen je sa zadovoljstvom i simpatijama u Norveškoj. Jedan bezatomski pojas od Norkara do Sredozemnog Mora u jednoj , ali još radije u više zona znatno bi doprineo smanjenju 393

zategnutosti . Trenutno, planovi u naoružanju atomskim oružjem Zapadne Nemačke pritiskuju snažno naše duše. Široko je i snažno norveško javno mnenje koje je doprinelo da 45 članova Parlamenta Norveške radničke partije uputi zahtev socijaldemokratskoj vladi da preko AP spreči naoružanje Zapadne Nemačke atomskim oružjem. U ovoj borbi čvrsto su se povezali i komunisti i socijaldemokrati, stotine hiljada sindikalno organizovanih radnika, građanska i radikalna partija, umetnici i ostala inteligencija. Danas je glavni zadatak u svetu da se sačuva mir. Mnoge sovjetske inicijative i borba narodnih masa za mir imali su rezultata, ali huškači rata ne miruju. Depresija nas može uvući u katastrofu . Zbog toga je važno ujediniti sve snage koje se bore za stvar mira. U Norveškoj imamo socijaldemokratsku vladu od 1935 i Socijaldemokratska partija ima većinu u Parlamentu od 1945 godine. Ali nemamo socijalizma. Zadatak je nas komunista da utremo norveški put u socijalizam i pridobijemo norvešku radničku klasu na ovom putu. Norveška KP pokušava da nađe kombinaciju između opštevažeće istine marksizma - lenjinizma i konkretnih istoriskih uslova u našoj zemlji . Moskovska deklaracija komunističkih i radničkih partija, od novembra 1957 godine, dala nam je dragocen putokaz. Proleterski internacionalizam je osnova našeg delovanja. Iskustva i pobede drugih zemalja u borbi za socijalizam daju nam snage i inspiracije . Norveška KP me je poslala na vaš Kongres i zbog toga da bismo se bolje upoznali s borbom koju ste vi vodili i koju vodite za izgradnju socijalizma i da bismo se upoznali s uslovima vaših stavova i načiną mišljenja. Mi možemo imati različita mišljenja o različitim odnosima i različite formulacije. O tome možemo drugarski diskutovati . Nadamo se da će naše učešće na Kongresu doprineti normalizovanju odnosa između naše dve partije. Norveški i jugoslovenski narodi udaljeni su jedni od drugih. Ali mi smo imali mnogo zajedničkog za vreme rata protiv hitlerovske okupacije. Stvoreno je prijateljstvo i drugarstvo u koncentracionim logorima i zajedničkim danima posle oslobođenja. U ovom su prednjačili jugoslovenski i norveški komunisti. Radujem se što se ovo prijateljstvo obnavlja i što sam ovde sreo svoje stare prijatelje. Dozvolite mi da završim sa željom o nastavljanju prijateljstva i saradnje u borbi za mir i socijalizam . Radnici svih zemalja ujedinite se ! (Dugotrajan aplauz.)

394

PRETSEDAVAJUĆI , RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Kongres će pozdraviti delegacija studenata Ljubljanskog univerziteta.

(U dvoranu ulaze tri studenta Ljubljanskog univerziteta.) Ima reč drug Srećko Blaž, pretsednik Saveza studenata Ljubljanskog univerziteta. (Aplauz.)

SRECKO BLAŽ : Drugarice i drugovi delegati, dragi druže Tito, Srećni smo i ponosni što VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije zaseda u Ljubljani . Naročito smo srećni što možemo pozdraviti Kongres uime studenata Ljubljanskog univerziteta. Iskreno želimo da svojim aktivnim, produbljenim i sistematskim radom u našoj organizaciji Saveza studenata i Saveza komunista na Univerzitetu damo svoj udeo u naporima za uređenje našeg školstva, naročito našeg visokog školstva. Danas posebno osećamo od kakve je važnosti da naš Univerzitet, više škole i akademije dobiju fizionoiniju koja u svemu odgovara našoj društvenoj stvarnosti, koja odgovara našim socijalističkim ciljevima i potrebama. Obećavamo da ćemo u tom smislu, srazmerno svojoj snazi i sposobnostima, doprineti da se na našem Univerzitetu vaspita mlada inteligencija, koja će biti stručno sposobna i prožeta idejama marksizma-lenjinizma i da će kao svestran borac za socijalistički napredak naše drage domovine ostati verna revolucionarnim tradicijama studenata Ljubljanskog univerziteta. Drugarice i drugovi delegati , Studenti Ljubljanskog univerziteta su svesni zadataka koje daje naša socijalistička domovina i Savez komunista jugoslovenskoj omladini, a svesni su i poverenja koje se polaže u tu omladinu . Kao neodvojivi deo bratske celine mi težimo da svojim radom u laboratorijama i institutima i svojom aktivnošću u fabrikama i na poljima, gradilištima i drugim delatnostima ispunimo ove zadatke i opravdamo poverenje. Pod rukovodstvom Saveza komunista Jugoslavije i druga Tita, želimo da postanemo vredni naslednici svetlih revolucionarnih tradicija naših naroda. Živeo Savez komunista Jugoslavije i njegov VII Kongres ! (Aplauz.)

Neka živi drug Tito ! (Dugotrajan i buran aplauz.)

395

PRETSEDAVAJUĆI , RODOLJUB ČOLAKOVIĆ :

Kongres će pozdraviti generalni sekretar Socijalističke partije Islanda, Ingir Helgason . (Aplauz.)

INGIR HELGASON:

Drugovi, Imam čast da isporučim VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije najlepše pozdrave solidarnosti Centralnog komiteta Ujedinjene socijalističke partije Islanda. (Aplauz. ) Molim da ove pozdrave prenesete čitavom jugoslovenskom narodu. (Aplauz.) U istoriji naša dva naroda ima nekih sličnosti. Koliko sam upoznat, za vreme mračnih stoleća u istoriji vašeg naroda, za vreme turskog perioda, rodile su se velike junačke pesme posvećene onima koji su se predano borili protiv stranog ugnjetača. Ove pesme nadahnule su narod, uprkos nemaštini i nedaćama i doprinele tome da se on svojski borio za svoju egzistenciju i za svoju nacionalnu nezavisnost. Ista stvar se dogodila i u Islandu za vreme sedam mračnih stoleća stranog ugnjetavanja. Ja vam govorim istinu kad kažem da su ove naše junačke pesme doprinele održavanju životne snage islandskog naroda. U jedno vreme moj narod je brojao samo četrnaest hiljada duša i strani ugnjetač je imao planove da raseli svakog pojedinog pripadnika mog naroda van njegove zemlje. Ove junačke pesme smatramo svojim najdragocenijim kulturnim nasleđem, i ja se nadam da ću imati prilike da vašem novom izabranom Centralnom komitetu predam neke od ovih starih pesama i „ saga“, kao jedan mali poklon CK moje Partije . (Aplauz. ) Mogu da vas uverim da islandski narod duboko i ozbiljno želi mir u svetu i prijateljstvo među svim narodima. Bez obzira kojoj zemlji pripadamo, naš je zajednički zadatak da se borimo za održavanje mira i za unapređenje saradnje među svim zemljama, bez obzira na njihov unutrašnji društveni poredak. Što se nas tiče, Ujedinjena socijalistička partija Islanda snažno se bori za uklanjanje američkih vojnih baza sa teritorije moje zemlje da bi time obezbedila nacionalnu nezavisnost i doprinela smanjenju zategnutosti u svetu. (Aplauz.) Ovom vašem Kongresu prisustvujem u svojstvu posmatrača . Ja se radi toga ne mogu izjašnjavati u pogledu vaših diskusija ili

396

rezolucija. Želim vam mnogo uspeha u vašem radu za dobrobit vašeg naroda! (Aplauz.) Prijatelji, dozvolite mi da vam još jednom uputim pozdrave iz Islanda ! (Dugotrajan aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Kongres će pozdraviti sekretar Ujedinjene socijalističke partije Čilea, Salamon Corbalan . (Aplauz.)

SALAMON CORBALAN : Druže Pretsedniče i članovi Pretsedništva VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije. Druže Josipe Broz Tito, Gospodo strani delegati, Drugovi delegati na Kongresu, Donosim bratski pozdrav Socijalističke partije Čilea Savezu komunista Jugoslavije. (Aplauz.) Za mene je veoma važno što prisustvujem ovom Kongresu da bih bolje upoznao iskustva jugoslovenskih drugova u izgradnji socijalizma. Moja Partija je pratila sa velikom pažnjom vaše napore i videla kako ste savlađivali ogromne teškoće koje su se isprečavale na putu socijalizma . Zna za neshvatanje od strane drugih narodnih pokreta u svetu . Uverila se o pokušajima kapitalističkih zemalja da u inostranstvu izvitopere rezultate vašeg rada. Po sistemu svoje proizvodnje Čile je kapitalistička zemlja, koja se nalazi u stanju nerazvijenosti. To je slučaj sa svim zemljama Latinske Amerike. Narodi te oblasti bore se da izvuku svoje zemlje iz stanja učmalosti i zaostalosti u kojoj žive . Borba naroda Latinske Amerike je veoma teška, jer su u ovim zemljama oligarhije i buržoazije politički vrlo moćne , zaštićene i pomognute od imperijalizma. Severoamerički imperijalizam je veoma moćan u Latinskoj Americi , a naše zemlje smatra za dvorište svoje kuće, gde ništa ne sme da se uzme ni učini bez njegove saglasnosti. On je stvorio čitav sistem međunarodnih obaveza koji naše zemlje drži vezane za njegove ciljeve. Ne možemo da prodajemo svoje sirovine onome ko bi nam bolje platio, nego samo zapadnim zemljama, onima koje

397

nam on odredi. Komisija za strateške materije zabranjuje našoj zemlji da svoj bakar izveze na bilo koje tržište. Može da ga prodaje samo na zapadnom tržištu i uz cenu koju oni odrede. U našim zemljama imperijalizam je zainteresovan za održanje svoje političke kontrole nad državama. U tom cilju utiče na izbore vlada i na njihovo održavanje. Tamo gde postoje buržoasko- demokratske vlade koje brane njegove interese, koje pomažu njegove investicije, koje omogućuju izvlačenje iz zemlje velikih profita, tamo gde se međunarodna saradnja pretvorila u servilnost, tamo je zainteresovan da sve to održi . Ali tamo gde su izabrane narodne vlade koje pokušavaju da zauzmu častan stav i da brane svoja bogatstva, tamo ih imperijalizam smatra neprijateljima i direktno se bori protiv njih, kao u slučaju Gvatemale, ili , indirektno, gurajući druge američke zemlje protiv njih ili stvarajući unutrašnje političke i ekonomske teškoće. Najčešći put koji imperijalizam koristi u našoj Americi jeste put nasilnog uspostavljanja diktatorskih vlada, slugu američkog Ministarstva inostranih poslova, krvavih militarista koji se bogate na vlasti, dok njihovi narodi gladuju . Oligarhiske i buržoaske klase u našim zemljama nesposobne su da zauzmu politički i ekonomski stav koji bi zaštitio naša bogatstva i osigurao naš ekonomski napredak jer su se povezale, s jedne strane, s imperijalizmom, a, s druge, s veleposednicima. Zbog toga je u svesti masa Amerike počela da se razvija svest slična onoj koja se razvija u zaostalim zemljama Afrike i Azije, u smislu da je njihovo oslobođenje moguće postići naporom i borbom radničke klase i socijalističkim putem. (Aplauz.) U Čileu smo angažovani na ostvarenju puta našeg oslobođenja koristeći metode buržoaske demokratije . Uprkos nedostacima i velikim ograničenjima naših zakona, po kojima glasa samo 18% Čileanaca, postavili smo za kandidata za Pretsednika Republike jednog druga senatora iz naše Partije koga podržava Front narodne akcije, u kome se nalaze 6 partija radničke klase, uključujući i Komunističku partiju Čilea. Mogućnosti za naš uspeh su vrlo velike, jer je narod na strani našeg kandidata. Zbog toga su veoma zabrinuti oligarhija i imperijalizam, koji svakog dana intrigiraju i pokušavaju da poseju razdor između nas. Naša pobeda u Čileu biće prva pobeda jednog socijalističkog pokreta u Latinskoj Americi . Čileanska Socijalistička partija je marksistička i revolucionarna partija, koja radi na izgradnji socijalizma bez okamenjenih dogmi, bez kontrarevolucionarne krutosti, gledajući na stvarnost

398

svoje zemlje i Latinske Amerike. (Aplauz.) Izučavajući njihove protivrečnosti izvući ćemo zaključak o tome koji je put najbolji i najzdraviji da bi se došlo do socijalizma . Verujemo isto tako kao i vi u potrebu upoznavanja iskustava drugih zemalja u izgradnji socijalizma, u potrebu saznanja kako su druge države rešavale svoje teškoće u izgradnji socijalizma. Verujemo u potrebu internacionalne socijalističke solidarnosti, ali put ka socijalizmu u svakoj zemlji treba da se prilagodi oceni svoje sopstvene stvarnosti, analizi svoje sopstvene istorije, tako da dođe do punog izražaja dostojan revolucionarni stav i međunarodno poštovanje. (Aplauz.) Drugovi, vi niste sami u vašoj borbi. Tamo, vrlo daleko, na najzapadnijem delu sveta ima ljudi koji prate vaša iskustva, koji vam pružaju svoju moralnu solidarnost i koji su deo plemenitog naroda, koji oseća veliko poštovanje za vaš narod . (Buran aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Kongres će pozdraviti delegat Ujedinjene radničke partije Izraela (MAPAM), Yaacov Hazan . (Aplauz.)

YAACOV HAZAN :

Poštovani druže Tito, Dragi drugovi i drugarice, MAPAM je s radošću primio vaš poziv da prisustvuje ovom Kongresu . Mi smo došli kod vas ne kao posmatrači , već kao drugovi koji su doživotno zainteresovani za sve što se kod vas dešava, koji sa velikim simpatijama prate vašu upornu borbu za izgradnju socijalizma i za učvršćenje mira u čitavom svetu . (Aplauz.) Posebni uslovi našeg razvitka i izgradnje naše zemlje, a naročito ljudi koji udaraju temelje našoj izgradnji , doveli su do toga da kod nas postoje snažna ostrva, otporne tačke socijalističke privrede i odnosa koji vrše velik uticaj na čitav način života naše zemlje. Trideset procenata našeg nacionalnog dohotka stvoreno je na društveno-radničkom sektoru privrede. Sedamdeset procenata celokupne poljoprivredne proizvodnje naše zemlje otpada na podru399

štvljeni sektor, a najvažnija činjenica je to što na tom sektoru postoje poljoprivredni kolektivi ― kibuci - koji obrađuju jednu trećinu čitave obradive zemlje . Od jedne hiljade poljoprivrednih naselja 224 čine kibuci čiji su članovi najprogresivniji i najaktivniji deo radničke klase zemlje. Odrasli stanovnici 73 kibuca članovi su naše Partije. I zato vaš primer i vaša borba za izgradnju socijalizma, pored velikog ideološkog interesa, ima za nas životno, praktično značenje . Vi ste dali dragocen doprinos priznanju gledišta o neophodnosti nalaženja različitih puteva izgradnje socijalizma, puteva koji po svom sadržaju odgovaraju osnovama internacionalne klasne borbe i ujedno odgovaraju i posebnim uslovima razvitka i potreba svake pojedinačne zemlje. U današnje vreme, 40 godina posle pobede Velike oktobarske revolucije, priznanje toga gledišta nasušna je potreba za revolucionarni radnički pokret čitavog sveta. (Aplauz.) Eto zašto smo mi tako zainteresovani za vaše uspehe. Mi vam želimo da vaš Kongres bude odlučan korak u daljoj izgradnji socijalizma. Pre više od 2.000 godina naš narod bio je izgnan iz svoje domovine. I bez obzira na sva proricanja o asimilaciji, mi produžavamo da živimo, da postojimo i da stremimo ka slobodnom, samostalnom nacionalnom životu . I eto , posle viševekovnog izgnanstva mi stvaramo sopstvenim rukama svoj nacionalni život u našoj drevnoj domovini. Naša mlada država je za deset godina svoje nezavisnosti primila jedan milion doseljenika. Među njima je i osam hiljada iz Jugoslavije. Taj broj čini većinu onih jugoslovenskih Jevreja koji su se spasli istrebljenja, zahvaljujući vašoj smeloj borbi protiv nemačkog fašizma i njegovih pomagača. Danas ti Jevreji žive i rade zajedno s nama. Sa osećanjem dubokih simpatija prema Jugoslaviji, oni grade zajedno sa čitavim narodom Izraela naš nacionalni dom i našu nezavisnu državu . Mi smo uvereni da se ne mogu ostvariti ciljevi nacionalnooslobodilačkog pokreta ako taj pokret ne objedinjava u sebi : nacionalni patriotizam, odanost idealima internacionalizma i borbu za socijalizam.

Vaš pokret je primer objedinjavanja dubokog nacionalnog patriotizma s nepokolebljivom vernošću idealima internacionalizma. U našoj zemlji postoji mnogo pristalica iznetih ideja, u središtu kojih se nalazi MAPAM, i s kojima zajedno mi pretstavljamo veliku realnu snagu . 400

Pozitivan odnos socijalističkih zemalja prema našoj nacionalnooslobodilačkoj borbi može da učvrsti uticaj upravo tih progresivnih snaga u našoj zemlji. Mi smo ubeđeni da će socijalistička Jugoslavija, koja se herojskom borbom svojih sinova izborila za svoju nacionalnu nezavisnost, za socijalističko uređenje i ugledni međunarodni položaj , razumeti i podržati našu borbu . U toku Drugog svetskog rata izgubili smo više od jedne trećine našeg naroda. Oko šest miliona Jevreja bilo je ubijeno i mučeno od strane fašističkih dželata i njihovih pomagača . Pored toga, poginuo je i veliki broj Jevreja vojnika, koji su se borili na svim frontovima borbe protiv nemačkog fašizma. Oblast u kojoj se nalazi naša zemlja pretstavlja čvor opasnih konflikata i sukoba. U našim danima svaki vojni sukob, ma gde do njega došlo, pun je opasnosti da se pretvori u svetski požar, to tim pre što se na Bliskom Istoku ukrštaju svetski interesi velikih sila. Mir je u svetu nedeljiv ! Njega treba obezbediti u svim krajevima i delovima sveta ! Polazeći od toga mi s radošću pozdravljamo poslednju odluku Sovjetskog Saveza o jednostranom obustavljanju proba nuklearnog oružja. Naš narod teži miru svim svojim srcem. On voli da stvara i gradi, on mrzi ratnu pustoš i stradanja. Naš narod odlučno istupa protiv rata, koji donosi nevolje i suze majkama poginule dece, ženama i deci koji su izgubili svoje muževe i očeve . Mi ne pravimo razliku između naše krvi i krvi naših suseda, između suza naših i suza arapskih majki . Stvar mira na Bliskom Istoku zavisi u velikom stepenu od svih onih koji naseljavaju tu oblast. Umnogome stvar ovde zavisi od nas. S naše strane mi činimo sve što je moguće da bi došlo do zaključenja mira između Izraela i arapskih zemalja, i da bi država Izrael našla pravilan put prisajedinjenja borbi aziskih i afričkih naroda za njihovo nacionalno oslobođenje i socijalni progres. (Aplauz.) No, mir se na Bliskom Istoku može postići ako velike sile postignu međusobnu saglasnost o neutralizaciji ove oblasti i ako narodi ove oblasti odluče da reše sva sporna pitanja putem mirnih pregovora na bazi poštovanja nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i životnih interesa svih zemalja te oblasti. Naša Partija bori se u Izraelu za politiku neutralnosti , nezavisnosti i mira. Snage pristalica te politike u Izraelu bezuslovno će jačati i rasti ako one naiđu na podršku socijalističkih zemalja. Mi smo ponovo uvereni da Jugoslavija može odigrati značajnu i pozitivnu ulogu u stvari podrške našoj borbi .

26 VII Kongres SKJ

401

Reč Jugoslavije može biti značajna i uspešna u stvari učvršćenja mira u našoj oblasti, jer u politici koju sprovodi ona ne daje prednosti ni nama ni arapskim zemljama s kojima mi hoćemo mir. Drugovi i drugarice, želimo vam dalje učvršćenje vašeg međunarodnog položaja i dalje uspehe u vašoj borbi za socijalizam, za mir u celom svetu i na Bliskom Istoku . Mi smo vaši iskreni prijatelji i mi smo uvereni da će naše učešće na vašem Kongresu produbiti i učvrstiti naše prijateljstvo. Živeo Savez komunista Jugoslavije! Živela socijalistička Jugoslavija ! Živelo naše prijateljstvo ! Živeo mir u celom svetu ! (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Kongresu su stigli pozdravni telegrami Komunističke partije Austrije i tuniskog Neodestura. Telegrame će pročitati drug Muhidin Begić.

MUHIDIN BEGIĆ : Telegram KP Austrije glasi : CENTRALNOM KOMITETU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD Centralni komitet Komunističke partije Austrije šalje delegatima VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije bratske pozdrave. Želimo vašem Kongresu puno uspeha u njegovom radu . Centralni komitet Komunističke partije Austrije Telegram Tuniskog Neodestura glasi : PRETSEDNIŠTVU KONGRESA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE LJUBLJANA Žao nam je što nismo mogli biti među vama. Prijateljski pozdravljamo vaš Kongres i želimo vam pun uspeh u vašem radu.

Za Neodestur (Tunis) Šaker (Chaker) 402

PRETSEDAVAJUĆI, RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Prelazimo na sledeću tačku dnevnog reda. Referat druga Edvarda Kardelja : „ POVODOM NOVOG PROGRAMA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE“. Ima reč drug Edvard Kardelj . (Pojavu druga Kardelja na govornici delegati pozdravljaju ustajanjem i skandiranjem : „Tito-Kardelj“ i dugotrajnim aplauzom, koji traje nekoliko minuta .)

EDVARD KARDELJ : Drugovi i drugarice, Zadatak svakog programa jeste da utvrdi ciljeve određene svesne akcije ljudi kao i puteve i sredstva za njihovo ostvarenje. To je u suštini i zadatak programa SKJ. Prema tome, program SKJ treba, pre svega, da utvrdi neposredne, bliže kao i krajnje ciljeve društvene akcije komunista. Zatim program SKJ treba da utvrdi uslove u kojima se ta akcija vodi i osnovne probleme koje ima da rešava, i da prema njima načelno odredi i sredstva borbe, njene metode i oblike. Predloženi program SKJ nastoji da odgovori na ta pitanja, u skladu sa konkretnim uslovima u kojima se jugoslovenski komunisti danas bore i u kojima će se oni boriti u periodu koji je pred nama. U pogledu krajnjeg cilja SKJ predloženi program se ne razlikuje od ranijih programskih dokumenata naše partije . On polazi od naučne postavke, da je konačni nestanak kapitalizma i njegovih ostataka iz istorije neizbežan i da je isto tako neminovan revolucionarni prelazak društva na socijalističke odnose, na njihov postepeni i stalni razvitak ka višim oblicima, sve do komunizma, kao oblika takvih odnosa među ljudima, u kojima će na osnovu visoko razvijenih proizvodnih snaga - svako raditi prema svojim sposobnostima, a dobijati prema potrebama. Takav istoriski pravac društvenog razvitka postaje istovremeno i krajnji cilj idejne, društveno-političke i ekonomsko -politčke akcije komunista. No, pri tome ipak ne treba zaboravljati na Marksovu tezu, da je „svaki korak stvarnog pokreta važniji nego tuce programa" (Marks-Engels : Izabrana dela II , str. 7) . Svakome od nas je jasno da ostvarenje krajnjeg cilja nije samo stvar subjektivnih napora 26*

403

najnaprednijih ljudi, nego, pre svega, materijalnih uslova i društveno-ekonomskih procesa u kojima se društvo razvija. Komunizam danas još ne može bit neposredni cilj naše akcije, pošto su proizvodne snage u našoj zemlji još suviše nerazvijene , a i opšte prilike u savremenom svetu otežavaju brži razvitak u tom pravcu. Zato se program - postavljajući komunizam kao krajnji cilj naše borbe ne zadržava mnogo na podrobnijem izlaganju komunizma kao oblika konkretnih odnosa među ljudima. To bi nas veoma lako odvelo u jalove konstrukcije ili beskorisna proročanstva. Zato se u tom pogledu program ograničava samo na principijelnu formulaciju krajnjeg cilja. No, to ipak ne znači da je isticanje konačnog cilja u programu samo jedan formalan politički ili propagandistički gest. Krajnji cilj je za nas istovremeno i putokaz za svakodnevnu akciju, za postizanje neposrednih i danas ostvarljivih socijalističkih ciljeva. Ljudi utoliko snažnije utiču na društvena kretanja ukoliko dublje saznaju ono što je u tim kretanjima neizbežno. Komunizam nije konačni cilj akcije komunista samo zato što oni to žele , već zato što pretstavlja neizbežni pravac društvenih kretanja . (Aplauz.) Onaj ko ne vidi i ne shvata neizbežni pravac kretanja taj ne može da shvati ni pojedinačne njegove manifestacije, niti može bitno da utiče na društveni razvitak. On se nužno mora naći na repu stihije, a empirizam postaje njegova ideologija. U tom pogledu veoma jasnu orijentaciju daju sledeće Marksove reči : „ Komunizam za nas nije stanje, koje treba da bude uspostavljeno, ideal prema kome stvarnost treba da se upravlja. Mi nazivamo komunizmom stvarni pokret, koji ukida sadašnje stanje. Uslovi ovog pokreta proizilaze iz sada postojećih pretpostavki." (Marks-Engels, Rani radovi - Njemačka ideologija, strana 302, izd . „ Kultura “, Zagreb , 1953 g .) Mi se, naravno, pridržavamo gledišta da je praksa konačni sudija pravilnosti idejnih i teoretskih postavki. No, to ne znači da se zbog toga odričemo oružja nauke u borbi za društveni napredak i . da proglašavamo prakticizam i empirizam za vrhunac političke mudrosti . Tu je, dakle, dublji smisao fiksiranja krajnjeg cilja u našem programu. Međutim , ako se predlog programa ne razlikuje od pređašnjih po određivanju krajnjeg cilja, on se značajno razlikuje po određivanju neposrednih ciljeva akcije komunista kao i u pogledu puteva i sredstava borbe za te sadašnje neposredne ciljeve. U tom pogledu

404

drukčiji je bio program Komunističke partije Jugoslavije u borbi za vlast i u pripremi revolucije, kada je borba za privlačenje masa na revolucionarne pozicije bila glavni zadatak ; drukčiji u periodu neposrednih revolucionarnih preobražaja, kada je težište bilo na akciji za učvršćenje vlasti radnog naroda i likvidaciji otpora antisocijalističkih snaga ; drukčiji je danas kada ulazimo sve dublje u izgradnju socijalističkih odnosa, novih odnosa među ljudima . U tom smislu svaki program komunističkog pokreta uvek je povezan sa pređašnjim i budućim. Naime, to je uvek program borbe za socijalizam odnosno komunizam, ali istovremeno uvek i program određene etape socijalističke akcije, vezan za neposredne ciljeve i zadatke određenog perioda borbe za socijalizam odnosno izgradnju socijalizma. Formalno uzev, naša partija imala je dosad - ako ne uzmemo u obzir programske dokumente Nezavisne radničke partije -- sve-

ga dva dokumenta koja su se zvanično zvala program partije. Prvi je bio primljen na Drugom, Vukovarskom kongresu partije. Mada je to bio najsnažniji revolucionarni dokument našeg radničkog pokreta do tog doba, on je ipak još odražavao mladost i ideološku nerazvijenost komunističkog pokreta u našoj zemlji. Sadržavao je i niz shvatanja, naročito u oblasti nacionalnog i agrarnog pitanja, koja je kasnije praksa obeležila kao pogrešna, pa su bila i ispravljena naknadnim partiskim dokumentima . Drugi program bio je primljen na Petom kongresu partije 1948 godine. On je odražavao položaj u kome se naša partija nalazila u to vreme i mogao je da posluži samo kratko vreme kao rukovodni dokument za akciju komunista, zato ga je Šesti kongres ukinuo i postavio zadatak da se izradi nov program. Međutim, sem tih dvaju programa skoro na svim kongresima i konferencijama takođe su bile donošene odluke programskog karaktera. Zadatke programa su u tom slučaju vršile rezolucije i drugi dokumenti te vrste. Tako je program iz 1920 godine već u sledećim godinama bio bitno izmenjen odlukama partiskih konferencija. A i Šesti kongres nije samo ukinuo stari program nego je i sam doneo niz odluka programskog karaktera.

Svi su ti programski dokumenti, naravno, već umnogome prevaziđeni, a u svakom slučaju više nisu dovoljni kao idejni putokaz za sadašnju praktičnu akciju komunista. I to ne samo zbog toga što su mnogi u njima postavljeni ciljevi i zadaci već postignuti, nego i zbog toga što se svakim dostignućem pred radničku klasu i komuniste neprekidno postavljaju novi zadaci , otvaraju nove perspektive i proširuju se njihovi pogledi na društvena kretanja. 405

Sada jugoslovenski komunistički pokret ponovo formuliše svoje ciljeve i zadatke u obliku celovitog programa. Ta činjenica je sama po sebi dokaz snage i idejne zrelosti naše partije. Predloženi program izrasta iz ranijih programa i obuhvata naravno, sve one postavke iz tih programa, koje se odnose na opšta pitanja borbe radničke klase za socijalizam i komunizam. Ipak, i ovaj program je, pre svega, program određene etape borbe za socijalizam. Zato se on ne upušta mnogo ni u analizu prošlosti ni u problematična proročanstva udaljene budućnosti. O prvoj govori toliko koliko je potrebno radi objašnjenja sadašnjosti i održavanja nužnog principijelnog kontinuiteta akcije, a o drugoj toliko koliko je neophodno da bi se jasno odredili neposredni ciljevi . Inače program je sav usmeren prema sadašnjosti i jednom periodu socijalističke izgradnje koji je pred nama i za koji možemo realno i preciznije odrediti i neposredne ciljeve i sredstva za njihovo ostvarenje. Samo pod tim uslovom program i može da bude od praktične koristi. A osnovni zadatak programa je upravo u tome da bude načelni idejni putokaz za praktičnu akciju . Iako je program vremenski uslovljen, on ipak ne sme da bude samo spisak praktičnih zadataka. Formulisanje takvih zadataka je prvenstveno stvar rezolucija i sličnih dokumenata tekuće prakse SKJ. Isto tako program SKJ ne treba da bude samo popularni propagator određenih ciljeva. Program takve vrste odgovarao bi partijama u jednom buržoasko-demokratskom sistemu koje svoju političku delatnost oslanjaju isključivo na prakticizam i empirizam ; on ne odgovara jednom marksističkom pokretu , koji nastoji da svoju društvenu delatnost zasniva u najvećoj mogućoj meri na nauci , na naučnom saznanju društvenih kretanja. Predloženi program SKJ zasniva se na marksističkim i lenjinističkim naučnim postavkama o društvenim kretanjima. To ne znači da program prosto ponavlja već poznate Marksove, Engelsove i Lenjinove teze. Program nije i ne može biti ni udžbenik. Otuda se predloženi Nacrt, u pogledu izlaganja opštih marksističkih teoretskih postavki, ograničava samo na najnužnije od njih.

Program polazi od sadašnjeg stanja u našoj zemlji i u svetu, nastoji da marksističkom analizom osvetli to stanje kao i perspektive daljeg društvenog razvitka, i da sa te polazne tačke ukaže na nužni pravac praktične društvene akcije komunista, radničke klase i svih socijalističkih snaga Jugoslavije, kao i na odlučujuće probleme u toj borbi i na sredstva i oblike njihovog razrešavanja. Iz tih razloga program SKJ nužno dobija pretežno idejnopolitički karakter. 406

No, to ne znači da mi program smatramo nepogrešivim spiskom konačnih istina. Bitan je pravac akcije, koji je određen programom, a u pojedinostima praksa će niz njegovih postavki i dopunjavati i ispravljati. Program je osnova praktične aktivnosti, a ne dogmatizirana formula. U njemu nije bitna svaka pojedinačna formulacija, ali je bitan njegov duh, njegova idejno-politička sadržina, pravac društvenih kretanja na koji ukazuje i pravac praktične akcije komunista koja proizlazi iz toga. Pri tome program je prvenstveno okrenut izgradnji socijalizma u našoj zemlji, savremenoj borbi za socijalizam i mir uopšte, i unutarnjim i međunarodno-političkim uslovima u kojima se bore jugoslovenski komunisti. Nastojali smo da izvučemo načelne zaključke iz naše prakse i prakse savremenog socijalizma uopšte da bismo time osvetlili put dalje prakse SKJ. U tom pogledu mi se rukovodimo sledećim mislima koje je u svoje vreme Lenjin uputio ruskim marksistima: „Mi smatramo da je ruskim socijalistima naročito potrebna samostalna razrada Marksove teorije, jer ova teorija daje samo opšte rukovodne postavke, koje se pojedinačno primenjuju drukčije u Engleskoj nego u Francuskoj , drukčije u Francuskoj nego u Nemačkoj , drukčije u Nemačkoj nego u Rusiji“ (Lenjin, sveska II, str. 492). Mogli bismo tim Lenjinovim rečima samo još dodati : drukčije su se pojedine opšte marksističke postavke primenjivale pre 60 ili 40 godina, a drukčije se one mogu primeniti danas. (Aplauz.) Marks i Engels mogli su dati osnovne naučne postavke o prelasku od kapitalizma ka socijalizmu . Lenjin je te postavke dopunio u uslovima neposredne borbe za vlast i polaganja temelja za izgradnju socijalizma. Međutim, međunarodni radnički pokret danas ima za sobom više od 40 godina praktične izgradnje socijalizma i još više godina opšte krize kapitalizma, koja postaje sve dublja. Razume se, da svi ti procesi - na odgovarajući način i prema našim mogućnostima moraju da budu osvetljeni u programu SKJ. Međutim, ako u programu nismo hteli biti prakticisti, nismo hteli biti ni apstraktni, preterano teoretični . Polazeći od načelnih postavki, program ističe i niz neposrednih zadataka, koji imaju načelni značaj za socijalističke akcije u periodu koji je pred nama: ekonomskih, socijalnih i političkih zadataka i neposrednih ciljeva, koji su usmereni ka materijalnom i političkom jačanju društva, poboljšavanju životnih uslova radnih ljudi i daljem razvitku socijalističkih odnosa. Time program povezuje borbu za opšti napredak socijalizma sa naporima na konkretnom unapređivanju odnosa 407

među ljudima i poboljšavanju njihovih životnih uslova. Na taj način program se obraća čitavom radnom narodu, ukazujući mu na neposredne praktične rezultate koje treba da donese izgradnja socijalizma. Samim tim program otkriva čitavom narodu perspektive budućeg društvenog, idejno- političkog i materijalnog razvitka našeg društva, a time i perspektive života svakog pojedinog građanina naše socijalističke zemlje. Suviše bih vam uzeo vremena ako bih se upuštao u podrobno izlaganje predloženog programa. Ipak bih iz celine izdvojio nekoliko pitanja na koja bih posebno hteo da skrenem vašu pažnju.

II U okviru prve tri glave, koje se odnose na savremene međunarodne društvene, ekonomske i političke odnose i na zadatke SKJ u oblasti borbe za mir i međunarodnu socijalističku saradnju , program se samo ukratko zadržava na opštim analizama i karakteristikama kapitalizma i imperijalizma, jer sve to spada u već široko usvojenu riznicu socijalističke misli i socijalističkog iskustva . On se, međutim , više zadržava na savremenim društvenim pojavama, na karakteristikama sadašnje etape opšte krize kapitalističkog sistema i na savremenim uslovima borbe za socijalizam, kao i na zakonitostima prelaznog perioda od kapitalizma ka socijalizmu. U tom pravcu program posebno ističe pojavu i rastuću ulogu državnokapitalističkih tendencija u savremenom kapitalističkom društvu . Smisao ukazivanja na te procese nije u tome, što bismo mi smatrali takve državno-kapitalističke pojave kao neki napredniji oblik kapitalizma – kao što nam ponekad pripisuju površni ili nedobronamerni kritičari - nego da ukažemo prvo na produbljivanje opšte krize kapitalizma, čiji su upravo odraz te tendencije i, drugo, na raznovrsne oblike i metode koje u takvim uslovima radnička klasa i socijalističke snage uopšte upotrebljavaju i mogu da upotrebe u borbi za vlast i rukovodeću ulogu u društvenom životu . Pojava ozbiljnog jačanja državno- kapitalističkih tendencija očigledno je odraz visoke razvijenosti društveno-ekonomskih i političkih faktora, koji su se razvili u nedrima starog društva i koji čine pobedu socijalizma u svetskom merilu sve neminovnijom . One nisu samo oblik u kome monopolistički kapitalizam pokušava da nađe izlaz iz unutarnjih protivrečnosti , zadržavajući sistem kao takav i vlast kapitalista kao takvu , nego je i jasan simptom kri-

408

tičnog stanja u kome se nalazi savremeni kapitalistički svet i stanja unutarnjih odnosa društvenih snaga u njemu. Dozvolite mi da navedem sledeće Engelsove reči , koje veoma jasno određuju značaj pojačane uloge države a time i birokratizma u istoriji uopšte : „ Kako je država nastala iz potrebe da se obuzdaju klasne suprotnosti, a kako je istovremeno nastala usred sukoba klasa, to je ona po pravilu država najmoćnije, ekonomski vladajuće klase koja pomoću nje postaje i politički vladajuća klasa, te tako stiče nova sredstva za ugnjetavanje i eksploataciju potlačene klase . Tako je antička država bila pre svega država robovlasnika za ugnjetavanje robova, kao što je feudalna država bila organ plemstva za ugnjetavanje kmetova i podložnika, a moderna pretstavnička država oruđe eksploatacije najamnog rada od strane kapitala. Međutim , ima izuzetno perioda kada su klase, koje se bore, po svojim snagama toliko blizu ravnoteži - da državna vlast, kao privredna posrednica, trenutno dobija izvesnu samostalnost prema obema. Takva je apsolutna monarhija sedamnaestog i osamnaestog veka, koja uravnotežava plemstvo i buržoaziju ; takav je bonapartizam Prvog i naročito Drugog francuskog carstva, koji je izigravao proletarijat pomoću buržoazije i buržoaziju pomoću proletarijata. Najnovije postignuće ove vrste, gde vladajući i potčinjeni izgledaju podjednako komično, jeste novo nemačko carstvo Bizmarkove nacije: ovde se drže u ravnoteži kapitalisti i radnici i podjednako im se podvaljuje u korist propalih pruskih provinciskih plemića ...“ (Marks- Engels : Izabrana dela II, str. 310-311 , izdanje „ Kultura", Zagreb, 1950). U specifičnim oblicima proizvodi tendencije slične vrste i savremena opšta kriza kapitalizma i odnos društvenih snaga koji je karakterističan za savremeni kapitalistički svet . Zato program razmatra pojave državnog kapitalizma i jačanje uloge birokratije kao tipičan simptom prelaznog doba, kao simptom raspadanja kapitalizma, a ne kao neku sasvim određenu posebnu fazu u razvitku kapitalizma. To, svakako, ne znači da je monopolistički kapitalizam, koji proizvodi takve tendencije, postao time napredniji ili manje eksploatatorski, da je imperijalizam prestao da bude smrtni neprijatelj nezavisnosti naroda i stalni izvor opasnosti rata, ili da državnokapitalistička birokratija, koja teži većem osamostaljenju, brani manje svesno interese monopolističkih vrhova i buržoazije – čiji je ona sastavni deo - nego buržoazija sama. Naprotiv, i borba za veću samostalnost državno- kapitalističke birokratije nije po svojim ne-

409

posrednim stimulusima ništa drugo nego jedan od vidova borbe za kapitalistički monopol . Ali je , s druge strane, takođe tačno da pojava takvih tendencija i odnosa istovremeno ukazuje i na ubrzane procese unutarnjeg raspadanja kapitalističkog sistema. U tom smislu program naročito ističe da automatskog prelaza od kapitalizma ka socijalizmu, prelaza po samoj materijalnoj ekonomskoj nuždi, nema. Nasuprot, baš rastuća uloga državno- kapitalističkih tendencija ponovo potvrđuje Lenjinovu tezu da apsolutno bezizlazne situacije, koja bi nagonila kapitalizam da se automatski pretvara u socijalizam, nema. U krajnjoj liniji samo društvenoekonomski zainteresovani čovek, tj . radnička klasa i svesne socijalističke snage, sa najraznovrsnijim oblicima svoje društvene akcije za vlast i rukovodeću društvenu ulogu , mogu biti nosioci nužnih socijalističkih preobražaja u društvu . Međutim, ostaje činjenica, da upravo ta društvena akcija socijalističkih snaga može biti uspešna samo ako njihov najnapredniji i najrevolucionarniji deo bude sposoban, da sredstva i metode te akcije zaista prilagodi savremenim uslovima u pojedinim zemljama ili delovima sveta . Drugim rečima, ukazujući na izmene u savremenom kapitalizmu i na - u izvesnoj meri - izmenjene uslove borbe za socijalizam, program istovremeno ustaje protiv svakog tumačenja tih novih pojava na način koji bi mogao da demobiliše savremene radničke pokrete i progresivne snage u borbi za jačanje njihovih društvenih i političkih pozicija i u borbi za takvu vlast u kojoj će radnička klasa i njeni interesi imati rukovodeću ulogu , obezbeđujući time najbrži mogući socijalistički društveni preobražaj . Program takođe odbija uska dogmatska shvatanja koja ne vode ili ne žele da vode računa o tome da se svet kreće i razvija, i da živa revolucionarna socijalistička misao mora odraziti sva ta kretanja, ako hoće da bude faktor društvenog napretka. Imajući sve to pred očima, program polazi od toga da komunisti , posmatrajući međunarodne probleme socijalizma i mira, sa jednog šireg aspekta treba da budu slobodni od svake uskogrudosti u tretiranju partiskih interesa i da budu sposobni da vide i shvate društveni progres čovečanstva kao celinu i jedistven lanac čitavog niza veoma različitih društvenih procesa i njihovih nosilaca. Danas je više nego ikada potrebno da komunisti imaju pred očima Marksovu i Lenjinovu tezu o neophodnosti da najsvesniji deo radničke klase vidi svako, makar i najneznatnije progresivno kretanje, svakog makar i samo privremenog saveznika, svako makar i najprolaznije uporište socijalizma, progresa mira. Mi upravo u jedinstvu svih tih faktora i procesa vidimo socijalistički svet, 410

nasuprot kapitalističkom svetu koji ujedinjava sve faktore i procese usmerene na održavanje kapitalizma i imperijalizma. Prema tome, ako bismo pitanje vlasti postavljali bez veze sa tim procesima i ulogom komunista u njima, to bi značilo da se komunisti orijentišu na neki automatski slom kapitalizma, koji bi sam po sebi doveo do neke revolucionarne situacije, u kojoj bi radnička klasa došla do vlasti. U tom se pitanju ustvari dodiruju i reformizam i dogmatizam . Mi, međutim, u programu polazimo od pretpostavke, da rezultat zavisi od svesne akcije socijalističkih snaga, a uspešnost te akcije opet zavisi ne samo od objektivnih uslova, nego i od toga u kojoj će meri njihov najrevolucionarniji deo biti sposoban da otkriva objektivne tendencije i da prema tome određuje i oblike i metode akcije. Tu je potrebu veoma jasno načelno formulisao drug Tito u svom referatu na ovom Kongresu, kada je, govoreći o ulozi komunističkih partija, rekao : „One sve više dolaze do spoznaje da revolucionarna snaga ne leži samo u avangardi, već da ta snaga latentno postoji u masama koje teže za pravednijim društvenim promenama, a da avangarda treba samo da nađe pravilan put za mobilizaciju masa u borbi za njihove interese i u skladu sa specifičnim uslovima u svakoj zemlji. “ (Buran aplauz.) Zauzimajući u programu stavove po svim tim pitanjima, mi to ne činimo zbog toga što bismo želeli da dajemo savete o putevima i sredstvima borbe, nego zato jer iz toga proizilazi naš stav, stav jugoslovenskih komunista, u pogledu značaja stalne i uporne borbe za jedinstvo, saradnju i solidarnost u radničkom pokretu i među progresivnim snagama uopšte . Pri tome se program ne zauzima ni za kakve određene oblike ili šeme jedinstva kao stalne ili bezuslovno primenljive. Podeljenost u radničkom pokretu ima svoje objektivne društvene uzroke i mi bismo se bavili jalovim iluzijama, ako bismo govorili o mogućnosti potpunog uklanjanja te podeljenosti . Međutim , realan i potreban je stalan napor najnaprednijih snaga radničke klase da se - uprkos podeljenosti i ideoloških razmimoilaženja - postigne maksimalno moguće usklađivanje i povezivanje svih onih kretanja i akcija, koje u određeno vreme mogu obezbediti da se učini korak dalje u borbi za mir, za društveni progres, za socijalizam . Kao marksisti mi treba da ocenimo koje snage, koji pokreti , koje akcije i koji nosioci tih akcija u datoj situaciji vrše progresivnu ulogu i da se na toj osnovi borimo za odgovarajuće forme saradnje i jedinstva. Nekada to može biti akciono jedinstvo, nekada organizo-

411

vana saradnja, a nekada čak i prosto jednostrana podrška, kada kao marksisti ocenjujemo da je određena akcija progresivna, nezavisno od političkih i ideoloških shvatanja nosilaca te akcije. U tome je suština naše borbe za jedinstvo s drugim socijalističkim i progresivnim pokretima. Mi u toj borbi za jedinstvo istrajamo i istrajaćemo, čak nezavisno od toga da li će i na drugoj strani postojati takva volja za jedinstvom i saradnjom. (Aplauz.) Drugim rečima, mi ćemo nezavisno od stava druge strane prema jedinstvu podržavati one akcije i one pokrete koji u datom momentu vrše progresivnu ulogu ili doprinose miru . (Aplauz.) S druge strane, boreći se za jedinstvo i saradnju svuda gde oni mogu da doprinesu miru i društvenom napretku mi se, naravno, ne odričemo ideološke borbe i kritike oportunizma, reformizma, dogmatizma, revizionizma, itd. U skladu s takvim našim stavom, mi ćemo se suprotstaviti svakom pokušaju mešanja u naše unutrašnje stvari ili nametanja tuđih shvatanja. (Aplauz.) Jedinstvo bez takve borbe značilo bi sklizavanje na besprincipijelne pozicije, zamagljivanje revolucionarnih socijalističkih perspektiva, unošenje dezorijentacije u radnički pokret, pasivno podnošenje tereta idejnog konzervativizma i uticaja atmosfere raspadajućeg kapitalističkog društva. Posebno bih hteo da kažem nekoliko reči o saradnji SKJ sa komunističkim partijama. Samo po sebi se razume, da smo mi solidarni sa svim komunističkim partijama u svim pitanjima koja se odnose na odbranu i razvijanje socijalizma i društvenog progresa, na jačanje radničkog pokreta i na učvršćenje mira. U tom pogledu Savez komunista je uvek bio veran velikoj revolucionarnoj ideji proleterskog internacionalizma. Sa drugim marksističkim partijama nas ujedinjuje i ideologija marksizma i lenjinizma uprkos izvesnih ideoloških razmimoilaženja. Međutim, program pri tome traži da ta saradnja počiva na potpunoj dobrovoljnosti i ravnopravnosti, da isključuje nametanje stavova od strane većine i da priznaje isključivo pravo svake pojedine partije da ocenjuje celishodnost kao i idejnu ili taktičku ispravnost ove ili one akcije. (Aplauz.) Kada ističemo takva načela za saradnju mi se rukovodimo prvenstveno iskustvima iz prošlosti, kada se jedna organizacija međusobne saradnje mislim tu na Kominform pretvorila u instrument pritiska na Jugoslaviju . Od tada se mnogo promenilo i ne tvrdimo da i danas postoje isti uslovi za ponavljanje takvih pojava. Međutim , protivrečnosti prelaznog doba i snažan uticaj sadašnje međunarodne situacije na odnose između socijalističkih ze-

412

malja još uvek mogu da budu izvor raznih grešaka i negativnih tendencija, zato oblici saradnje treba da budu tako postavljeni da se onemogući ili bar oteža afirmacija takvih tendencija. U okviru osvrta na društvene procese u današnjem svetu program iznosi i neke opšte poglede jugoslovenskih komunista na probleme i zakonitosti prelaznog perioda u socijalističkim zemljama. Mada se ti problemi prvenstveno tretiraju u drugom delu programa, na iskustvima naše sopstvene prakse, smatrali smo ipak potrebnim da se u međunarodno- političkom delu programa istakne ono za što se već danas može tvrditi da, više ili manje, pretstavlja zakonitost socijalističkog kretanja. Program ne prikazuje stanje u socijalističkim zemljama, pa ni u našoj , propagandistički, nego kao organski društveni proces koji se odvija kroz objektivne unutrašnje protivrečnosti, pa i suprotnosti, vezane za postojanje većih ili manjih ostataka starih društvenih odnosa. Pri tome program ukazuje, da se tu ne radi samo o ostacima buržoazije i kapitalizma, već da se na osnovu nedovoljne razvijenosti proizvodnih snaga u prelazno doba neizbežno formiraju birokratske tendencije kao društvena snaga koja teži konzerviranju određenih prelaznih oblika u društvenim odnosima, pa čak i ka izvesnoj njihovoj etatističkoj deformaciji . Ponekad nam sa raznih strana zameraju što govorimo o takvim tendencijama i osobinama birokratizma. Međutim , na taj zadatak su bezbroj puta ukazivali i Marks, Engels i Lenjin i pripisivali mu kardinalni značaj u izgradnji socijalizma. Prema tome, mi , komunisti, nemamo ni razloga ni prava kriti činjenicu da tendencije ka afirmaciji birokratizma postoje , da za njih u određeno vreme postoje i određeni povoljni društveno-ekonomski i politički uslovi i da one pretstavljaju izvor određenih negativnih shvatanja koja, ustvari, takođe pretstavljaju ideološki ostatak starog kapitalističkog društvenog poretka. Nasuprot tome, ako bismo poricali takve pojave i ako ne bismo otkrivali njihove izvore i uzroke, bili bismo nesposobni da se efikasno borimo protiv njih. Još više, sami bismo, u određenim slučajevima, mogli da podležemo njihovom uticaju i da time prestanemo biti najnaprednija društvena snaga . Upravo zato mi stmatramo da borba protiv birokratizma pretstavlja jedno od principijelnih idejno-političkih sredstava u izgradnji socijalizma. U tom smislu program ne uzima birokratizam kao osobinu ljudi - mada on postoji i kao takva osobina - nego kao osobinu društvenih odnosa u prelazno doba. Kao što mlado socijalističko društvo ne može preko noći da likvidira sve ostatke kapitalizma, 413

tako ne može preko noći da likvidira ni pojave birokratizma. Te pojave društvo prelaznog doba može iživeti samo jednim dugotrajnim procesom društvenog razvitka. Zato program odlučno ustaje protiv pokušaja raznih glasnogovornika reakcije i destruktivnog anarhizma da se takve neizbežne ali prelazne pojave kao što je birokratizam iskoriste za napad na sam socijalizam. Stvar nije u galami protiv birokratizma niti u demagoškim ili anarhističkim kritikama uloge socijalističke države, niti u prikrivanju činjenice da birokratizam postoji, nego u tome da svesne socijalističke snage treba uporno i neprekidno da se bore za postepeno istiskivanje svih ostataka klasnog društva a time i birokratskih elemenata iz društvenog organizma. S obzirom na rastuću snagu i ulogu socijalizma u današnjem svetu, postaje sve očiglednije da upravo ti problemi socijalističke izgradnje spadaju među najvažnije probleme savremenog društvenog razvitka. Upravo zato program skreće pažnju komunista i svih socijalističkih snaga u našoj zemlji prema tim problemima. U programu se posebno ističu odnosi između socijalističkih zemalja. Ti odnosi ne treba i ne mogu da budu obuhvaćeni pojmom koegzistencije. Naprotiv, oni treba sve više da postaju ono što treba da budu odnosi između slobodnih naroda, to jest odnosi ravnopravne saradnje, zbližavanja, ujedinjavanja. Međutim, stvaranje takvih odnosa je isto tako organski proces kao što je to izgradnja socijalizma uopšte. A u samom tom procesu, u prelazno doba, kada 'postoje još značajne ekonomske i druge nejednakosti između naroda i kada u svetu još vladaju zakoni koje je nametnuo imperijalizam, mogu da se, u određenim uslovima, pojavljuju i na tom području nesocijalističke tendencije. A praksa nam je pokazala da su se stvarno pojavile. Prema tome, jugoslovenski komunisti treba da imaju izgrađene i jasne principe za odnose i oblike saradnje između socijalističkih zemalja. U pitanju mira u svetu mi podržavamo svaku akciju i mere, bez obzira na društveni i politički karakter njihovih nosilaca, za koje smatramo da stvarno doprinose popuštanju međunarodne zategnutosti i učvršćenju mira. S druge strane , u pogledu odbrane i napretka socijalizma, mi dajemo svoju podršku i svoju punu solidarnost i svakoj zemlji koja je krenula socijalističkim putem. Mi možemo pri tome imati i neka svoja shvatanja i kritička mišljenja u pogledu konkretnog razvitka socijalizma u ovoj ili onoj zemlji, ali mi ipak nikada ne zaboravljamo ono što je istoriski bitno u svim tim procesima.

414

Prelaz od kapitalizma ka socijalizmu , kao što je Marks isticao, isto je tako pun teškoća i porođajnih grčeva, kao što su bili svi takvi prelazi u istoriji . Ali bitno je, da svi ti procesi treba da se rešavaju unutarnjim snagama svake zemlje. Kao što se pridržavamo principa, da se socijalizam ne može izvoziti i silom naturati drugim narodima i da se nikome ne može propisivati kakve će socijalističke oblike primenjivati u svojoj zemlji, tako smatramo agresivnim svaki pokušaj mešanja u unutrašnji život jedne socijalističke zemlje s namerom restauracije starog poretka ili ohrabrivanja ostataka reakcionarnih snaga u tim zemljama. (Aplauz.) Svemu tome smo se uvek suprotstavljali i uvek ćemo se i suprotstavljati. Mi svi vrlo dobro znamo da pokušaji ove vrste nisu diktirani nikakvom brigom za slobodu i demokratiju, kao što to priča jevtina propaganda, nego da su usmereni ka restauraciji kapitalističkog poretka. (Aplauz.) S druge strane, prirodno je da pojedine socijalističke zemlje mogu da imaju različite stavove u pitanjima koja se tiču konkretnih interesa njihovih naroda, o čemu mogu jedino one same da odlučuju , kao i u pitanjima metoda, oblika i taktike u izgradnji socijalizma i u borbi za mir i međunarodnu saradnju . Takođe je prirodno da među komunističkim partijama postoji razlika o određenim ideološkim pitanjima koja se odnose na dalju razradu i primeņu naučnih postavki marksizma-lenjinizma. Borba mišljenja koja u takvim pitanjima nužno dolazi do izražaja je, ustvari, faktor napretka socijalizma, faktor savlađivanja pojava stagnacije, deformacije i drugih negativnih tendencija u razvitku socijalizma. Iz tih razloga program otklanja takve oblike međusobnih odnosa koji bi mogli da ograniče samostalnost socijalističke Jugoslavije u tim pitanjima, ili koji bi nametali bilo čiji i bilo kakav ideološki monopol. Čini mi se potrebnim reći nekoliko reči o tezama programa koje se odnose na pitanja borbe za učvršćenje mira. Pre svega, ne treba nikako gubiti iz vida, da naša politika nije i ne može biti politika nekog nerealističkog pacifizma, niti politika nekog bezbojnog neutralizma, ili laviranja između suprotnosti, bez veze sa realnim odnosima društvenih i političkih snaga u savremenom svetu i njihovom sadržinom, nego da je imala i da mora imati načelni socijalistički karakter. U našoj spoljnoj politici mi uvek vodimo i moramo da vodimo računa: prvo, da smo socijalistička zemlja, a da snaga i razvitak socijalizma u našoj zemlji i bezbednost naše zemlje u velikoj meri zavise od razvitka i jačanja socijalizma u svetu uopšte ; i drugo,

415

da nam ta činjenica kao i naš načelni internacionalistički stav stvaraju i određene internacionalističke obaveze prema međunarodnom socijalizmu . Prema tome, sa tih socijalističkih pozicija mi prilazimo i pitanju učvršćenja mira i pitanju koegzistencije. Načelno mi se u tim pitanjima pridržavamo stava koji je u svoje vreme zauzeo Lenjin. Međutim, pri tome vodimo računa da je položaj jedne socijalističke zemlje u svetu danas drukčiji od položaja u kome se nalazio Sovjetski Savez za vreme Lenjina. Pre svega, Oktobarska revolucija bila je prvi proboj kapitalističkoimperijalističkog sistema . Ona se našla u borbi na život i smrt sa starim sistemom koji ju je opkoljavao i koji je bio dovoljno jak ne samo da spreči proširivanje socijalističke revolucije van područja bivše carske Rusije, nego i da se lati direktne kontrarevolucionarne intervencije i agresivnog rata. Načelno, Lenjin je i u toj situaciji postavljao pitanje koegzistencije na isti način kao što se ono i danas postavlja. On je na koegzistenciju ukazivao kao na neizbežnu i zakonitu pojavu prelaznog perioda, nasuprot trockističkih i sličnih teza o revolucionarnom ratu protiv kapitalističkih država kao obliku svetske revolucije. Međutim, praktična politička i taktička vrednost teze o koegzistenciji bila je u to vreme kako za Sovjetski Savez, kao jedinu socijalističku zemlju , tako i za čitav revolucionarni radnički pokret, ipak daleko manja nego što je ona danas. Za Lenjina je parola koegzistencije bila odbranbeno sredstvo, barikada revolucije . Ukazujući na mogućnost koegzistencije, Lenijn je ustvari tražio podršku međunarodnog proletarijata i svesnih socijalističkih snaga za očuvanje Oktobarske revolucije. No , Lenjin je takođe dobro znao da je u to vreme parola koegzistencije ustvari bila još slaba barikada revolucije, jer je buržoazija bila jaka, međunarodni kapitalizam još uvek čvrst i u stanju da vrši kontraofanzivne akcije protiv Oktobarske revolucije , a i stvarno se pripremao na agresivni rat protiv SSSR. Prirodno je da je Lenjin zbog toga govorio : koegzistencija da, ali radničke mase ne smeju zaboraviti da imperijalizam nije za koegzistenciju i da će pre ili kasnije pokušati da nas uništi. Današnja situacija u svetu veoma se razlikuje od one u Lenjinovo vreme. Pre svega, socijalizam je , istoriski uzevši , idejno i materijalno pobedio. On danas više nije okružen , izoliran, niti se nalazi u položaju odbrane same svoje egzistencije. To dakako ne znači da su najreakcionarniji vrhovi kapitalizma odbacili misao i nadu da će moći nasilno da se obračunaju sa socijalizmom. No, odnos snaga kapitalizma i socijalizma u svetu 416

je danas takav, da te nade postaju sve manje realne čak i u očima veoma zadrtih branilaca kapitalizma. Upravo zbog toga ideja miroljubive i aktivne koegzistencije dobija sve više pristalica ne samo u narodnim masama nego čak i u određenim buržoaskim političkim krugovima . Upravo to daje Lenjinovoj tezi o miroljubivoj koegzistenciji u današnje vreme daleko veći značaj u politici socijalističkih snaga, nego što je to bilo u ono vreme. Ona postaje ne samo realna koncepcija mira, nego i aktivna parola borbe za dalje jačanje socijalizma. U uslovima popuštanja međunarodne zategnutosti i mira, narodi se okreću licem prema sopstvenim društvenim problemima, a to znači da će neizbežno jačati i društvena uloga radničke klase i da će jačati snage socijalizma. (Aplauz.) Za nas koegzistencija, dakle, nije neka statična, pacifistička parola. Naprotiv, mi smo za koegzistenciju upravo zbog toga što smatramo da je ona ne samo sredstvo mira nego i najbrži put za dalji razvitak socijalizma u današnjim uslovima i za njegovo jačanje. Na kraju krajeva - u uslovima kada je mir moguć - za socijalističke snage i ne može da bude druge alternative sem koegzistencije. Ovakve postavke pretstavljaju i osnovu za stav programa u pogledu odnosa socijalističke Jugoslavije prema savremenoj blokovskoj podeli sveta. Pre svega mi vidimo u blokovskoj podeli sveta odraz jednog objektivnog stanja stvari u društvenim, ekonomskim i političkim odnosima savremenog sveta koje takođe na jedan specifičan način odražava činjenicu da današnji svet dele suprotnosti između kapitalizma i socijalizma, də danas uporedo žive , prepliću se i bore se dva sveta: jedan kapitalistički i jedan socijalistički, shvatajući oba ta sveta ne teritorijalno nego kao sklop svih faktora koji dejstvuju bilo u jednom bilo u drugom pravcu. U tom smislu, prema tome, oba ta sveta žive i živeće istovremeno kroz određeni istoriski period, nezavisno od postojanja ili nepostojanja blokova. Zato su kritike koje se često upućuju na naš račun u tom smislu kao da mi vodimo bitku protiv nekih spoljnih formi, a ne vidimo njihovu sadržinu , pa ih zato izjednačavamo, ili u tom smislu kao da mi postavljamo nerealne zahteve o jednostranom ukidanju blokova, nezavisno od stanja objektivnih suprotnosti i realnih odnosa snaga i tendencija u današnjem svetu, -- upućene na sasvim krivu adresu i odražavaju duboko nerazumevanje našeg stava. Mi ocenjujemo karakter blokova prema njihovoj konkretnoj ulozi u 27 VII Kongres SKJ

417

datim uslovima. U tom smislu Varšavski pakt - kao međunarodni faktor nesumnjivo će igrati odbranbenu ulogu sve dotle, dok najreakcionarniji krugovi u svetu budu pokušavali da Atlantski pakt i druge slične organizacije iskoriste kao instrument antikomunističkog krstaškog pohoda. Međutim , mi smatramo da su snage mira i socijalizma kao i antiimperijalističke snage uopšte u svetu tako narasle, da je moguća uspešna borba protiv dominacije politike sa pozicije sile u međunarodnim odnosima i da novi svetski rat nije više neizbežan. Daleko smo od toga da tvrdimo da je nemoguć, ili da potcenjujemo snagu i ulogu onih faktora koji u savremenim uslovima još mogu da postanu nosioci ili su već nosioci agresije. Pa ipak, trajni mir je danas daleko više nego jedna pacifistička ljudska težnja : on je postao duboka društvena potreba. A to počinje sve snažnije da se odražava ne samo u svesti masa, nego i u mnogim odgovornim krugovima na čelu država. Povezati na odgovarajući način materijalne snage socijalizma, i u prvom redu socijalističkih zemalja , sa svim onim faktorima koji su ubeđeni u nužnost obezbeđenja mira, nezavisno od njihove društveno-ekonomske i ideološke orijentacije, to znači jačati uverenje u mogućnost koegzistencije i učvršćivati pozicije mira u svetu. Prema tome, svima nama je jasno da se blokovska podela sveta ne može ukinuti diskusijama o mehaničkom, jednostranom raspuštanju blokova, nego jedino otstranjenjem onih uzroka u međunarodnim odnosima koji su doveli do njihovog stvaranja. A to znači prvenstveno borbom protiv dominacije politike sa pozicije sile u međunarodnim odnosima, koji su nametnuli svetu reakcionarni protivnici politike koegzistencije, to jest borbom za aktivnu koegzistenciju, zasnovanu na stalnim naporima za razoružanje i na razvijanju demokratskih odnosa među narodima. Smatramo da upravo u tom pravcu dejstvuju pojedini spoljnopolitički predlozi Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih zemalja poslednjih godina. U tom pravcu treba da dejstvuju sve vlade i svi ljudi kojima je u interesu mir, nezavisno od toga da li pripadaju jednom ili drugom vojno-političkom paktu ili su van njih. (Aplauz. ) U tom pravcu dejstvuje i nezavisna spoljna politika socijalističke Jugoslavije, koja je ostala van vojno-političkih paktova. Mi i dalje smatramo da Jugoslavija baš takvom politikom može najviše aa doprinese ne samo učvršćenju mira, nego i jačanju snaga socijalizma. I , obrnuto, napuštanjem takve pozicije Jugoslavija bi samo doprinela zaoštravanju suprotnosti u Evropi i time, ustvari, nanela i štetu stvarnim interesima međunarodnog socijalizma. Bilo 418

bi besmisleno boriti se za pobedu principa aktivne miroljubive koegzistencije i ujedno postupati na način koji bi mogao samo da doprinese zaoštravanju situacije u svetu . Takav naš stav odražen je i u samom programu i u načinu kako je formulisan njegov međunarodno-politički deo. Prema tome, blago rečeno, veoma su daleko od istine oni kritičari našeg programa, koji u našem stavu prema blokovima vide nekakvo laviranje između socijalizma i kapitalizma, nekakvo „ sedenje na dve stolice", a ne vide u tome konkretan oblik borbe jedne socijalističke zemlje za mir i koegzistenciju, a time i za odbranu socijalizma uopšte. (Aplauz.) Toliko o međunarodno-političkom delu Programa. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Dajem odmor od pola sata. Molim drugove koji žele da učestvuju u diskusiji o referatu druga Kardelja da se jave pismeno za reč.

(Pauza)

PRETSEDAVAJUĆI, SPASENIJA BABOVIĆ:

Na stavljamo s radom . Ima reč drug Edvard Kardelj :

EDVARD KARDELJ : (Nastavak referata)

III Što se istorijata naše Partije tiče program se ograničava samo na jednu njegovu kraću skicu čiji je cilj da ukaže prvenstveno na uzroke zbog kojih je revolucija u Jugoslaviji bila neminovna, kao i na njen karakter i karakter vlasti koja je proizašla iz nje. Dajući kratak istorijat i ocenu naše Revolucije, program polazi od činjenice da se naša socijalistička revolucija isprepletala sa Na-

27*

419

rodnooslobodilačkim ratom i sa elementima demokratske revolucije. U raznim fazama Narodnooslobodilačkog rata dolazili su do jačeg izražaja i različiti elementi revolucionarnog procesa. Međutim, dominantni su ipak sve vreme bili faktori koji su - - bez obzira na društveni i politički karakter zadataka koji su bili rešavani u toku Narodnooslobodilačkog rata - davali tom revolucionarnom ratu karakter socijalističke revolucije. Ti su faktori pre svega klasna struktura Narodnooslobodilačkog pokreta, koji je bio oblik revolucionarnog saveza radnog naroda i čije je idejno i političko jezgro bila radnička klasa, kao i neosporno priznata rukovodeća uloga Komunističke partije. Zahvaljujući takvoj klasnoj strukturi Narodnooslobodilačkog pokreta i takvom političkom rukovodstvu, organi vlasti, koji su nicali iz tog pokreta, bili su organi revolucionarne vlasti radnog naroda. Ti su organi već u toku samog Narodnooslobodilačkog rata izvršili čitav niz mera koje su bile po svom karakteru ili tendencijama socijalističke. Neosporno rukovodeća uloga radničke klase odnosno njene Komunističke partije nije dolazila u pitanje ni u jednom momentu u toku Narodnooslobodilačke borbe. Time je bio predodređen u suštini čitav tok razvitka naše Revolucije kao socijalističke revolucije, a preplitanje sa revolucionarno- demokratskim i Narodnooslobodilačkim elementima dalo joj je specifične političke oblike u kojima se ona manifestovala. Razume se, do punog zamaha razvila se socijalistička revolucija u završnoj fazi rata i neposredno posle njega uspostavljanjem narodno-demokratske republike i nacionalizacijom osnovnih sredstava za proizvodnju . Te promene, kao i opšti kurs koji je proizlazio iz karaktera narodne vlasti, u kojoj je radnička klasa od početka imala neospornu rukovodeću ulogu i koja je, prema tome, pretstavljala specifičan oblik diktature proletarijata, dali su od samog početka novoj jugoslovenskoj federativnoj zajednici karakter socijalističke države. U pogledu problematike, koja se odnosi na izgradnju našeg političkog i ekonomskog sistema, hteo bih skrenuti vašu pažnju na neke opšte idejne, teoriske i političke postavke, od kojih polazi Nacrt programa . Nacrt polazi od toga da je, uopšte uzev, svaki društveni sistem određen prvenstveno karakterom vlasti i karakterom društveno-ekonomskih odnosa, to jest vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Međutim, program mora da vodi računa i o činjenici, da čistih sistema u dosadašnjoj istoriji nema, ni u pogledu ekonomskih odnosa, ni u pogledu strukture vlasti. Istorija nije

420

neki statički niz sistema koji u „čistoj" formi slede jedan drugcg. „Novo“ se rada u nedrima starog sistema i pobeđuje u dugotrajnoj borbi sa „ starim". Uslovi i oblici te borbe utiču i na karakter novoga koje je pobedilo. Prema tome, i kada pobeđuje, „novo“ nosi u sebi mnoge elemente „starog“ koje pokušava da se afirmira u novim oblicima, a ti ostaci „starog“ utiču na razvitak novih društvenih odnosa. Ni revolucija ne znači mehanički i potpun prekid sa „starim". Kao skok iz kvantiteta u novi društveni kvalitet, ona pretstavlja političku i društveno-ekonomsku pobedu najprogresivnijih društvenih i ekonomskih faktora, koji su se već razvili u nedrima starog društva. Ali, u kakvoj će meri ti faktori dati pečat novom društvu, to ne zavisi samo od radikalizma revolucije, to jest od revolucionarne delatnosti vodećih političkih snaga, nego i od objektivne snage i uloge progresivnih društvenih i ekonomskih faktora u opštoj socijalno-ekonomskoj strukturi određenog društva ; a to, naravno, prvenstveno zavisi od stepena razvitka proizvodnih snaga. Još više od toga, taj drugi objektivni faktor ima u krajnjoj liniji, odlučujuću reč u razvitku jednog novog društva. Marks je uvek naglašavao da ljudi ne mogu sami prosto svojom voljom da biraju sebi oblik društva. Ni čovek ni društvo ne mogu iskočiti iz svoje kože i postati nešto drugo nego što jesu. Svojom svesnom akcijom oni mogu izmeniti uslove svog razvitka i napretka i time menjati sebe ; ali oni moraju poći od onoga što u određenom momentu jesu. Drugim rečima, ona svesna društvena akcija, koja se obično naziva „ pravilnom“ politikom pobedničkih vodećih revolucionarnih snaga - može biti „ pravilna “, to jest uspešna i progresivna samo tada kada u realnoj društveno-ekonomskoj strukturi pronalazi one objektivne društvene i ekonomske faktore koji u određenoj fazi jedino mogu nositi, i neizbežno nose, progres i kada se opire na te faktore. Samo na toj liniji i sila nove revolucionarne države može da dejstvuje progresivno. Sa pobedom socijalizma počinju , istina, postepeno da nestaju antagonističke klasne suprotnosti i njihov uticaj na formiranje ljudske svesti. Ali društveni progres se i dalje odvija preko svojih unutarnjih protivrečnosti, koje iako nisu antagonističke, formiraju svest i kretanje te svesti. Te se protivrečnosti očigledno ne mogu razrešavati isključivo odlukama vodećeg socijalističkog centra. Ma koliko napredna bila svest tog vodećeg centra u jednoj zemlji, ona ipak nikada neće biti u stanju da sazna i obuhvati svu suštinu socijalističkog društvenog kretanja i sve nje-

421

gove faktore. Svesna akcija socijalističkih snaga, prema tome, uvek će biti pogrešna ako dobije vid nasilja nad objektivnim zakonima kretanja. Njen je zadatak prvenstveno u tome da društveni razvitak usmerava, politički organizuje i oslobađa prepreke koje stavljaju tom razvitku na put zaostale forme prošlosti i idejni konzervativizam. Socijalističko društvo mora, prema tome, težiti takvoj svojoj unutarnjoj organizaciji u kojoj će svi faktori socijalističkog razvitka moći što slobodnije da se kreću i da se takvim njihovim kretanjem neprekidno i organski razrešavaju unutrašnje protivrečnosti socijalizma. U tom smislu i za akciju komunista u uslovima socijalističke izgradnje važe Marksove reči , da radnička klasa „ nema da ostvaruje nikakve ideale, već treba samo da oslobodi elemente novog društva koji su se već razvili u nedrima starog buržoaskog društva koje se nalazi u raspadanju (K. Marks --- F. Engels, Izabrana djela I, „Kultura", Zagreb 1949, str. 501 ). Upravo zbog toga mi smatramo da je demokratizam u sferi socijalističkih odnosa i socijalističkog društvenog kretanja, to jest da je sve širi razmah socijalističke demokratije, zakon socijalističkog napretka. Namerno govorim o demokratizmu u sferi socijalističkih odnosa da bih time podvukao da socijalistička demokratija nikako ne znači otvaranje vrata antisocijalističkim tendencijama niti slabljenje socijalističkog društva pred licem političke akcije snaga koje nose te tendencije. Ne radi se tu o nekom apstraktnom liberalizmu. Radi se, ustvari, o tome da je snaga demokratskih formi uopšte u jednoj socijalističkoj zemlji zavisna prvenstveno od unutarnje stabilnosti i nesmetanog napretka socijalističkih odnosa, a ta stabilnost opet zavisi kako od razvijenosti ekonomske baze društva, tako i od takvog demokratskog mehanizma koji obezbeđuje što slobodnije kretanje socijalističkih faktora. Snaga buržoaske demokratije nije bila u njenom problematičnom humanizmu i slobodarstvu , nego u tome što je postala najpogodniji politički okvir za razvitak samog kapitalističkog društva, zasnovanog na privatnoj svojini na sredstvima za proizvodnju, kao i za razrešavanje unutarnjih protivrečnosti u razvitku same kapitalističke klase. Zato se ta demokratija i mogla razviti samo tamo i dotle, gde i dok je buržoazija materijalno i politički bila u stanju da paralizira ili otupi revolucionarni pritisak radničke klase kao antagonističke klase . I obrnuto, buržoaska demokratija je uvek krahirala, odnosno pokazala svoj pravi karakter klasne vladavine, kada se buržoazija našla pred oštrijim klasnim sukobom .

422

Ni socijalistička demokratija ne polazi od apstraktnih principa humanizma i slobodarstva, iako su humanizam i slobodarstvo njene suštinske karakteristike. Ipak jasno je da bismo se našli na pozicijama nemoćnih moralista i sejača praznih kratkovidih iluzija ako ne bismo na demokratske forme gledali kroz prizmu realnih odnosa antagonističkih društvenih snaga. Izgradnja socijalističke demokratije je, dakle, usko povezana sa borbom protiv ostataka starog poretka sve dok oni mogu da budu ili da postanu ozbiljan politički i društveni faktor, kao i protiv raznih pojavnih oblika birokratizma, etatizma i tehnokratizma, koji teže sputavanju nosilaca socijalističkog napretka. Ne postoji neki jedinstveni i apsolutno važeći recept o formama diktature proletarijata. Ali je očigledna i kategorička nužnost socijalističkog napretka : stalna težnja ka sve širem razvijanju demokratskih formi, u kojima treba da se razvijaju socijalistički ekonomski , socijalni, politički i ideološki faktori koji kreću društvo napred, oslobađajući ga kako pritiska ostataka kapitalističkih i buržoasko-demokratskih političkih formi , tako i pritiska birokratskih tendencija. Samo takve forme demokratizma u koje će da se nekako pojednostavljeno izrazim - udobno „leći“ socijalistički ekonomski i društveni odnosi i u kojima će biti radnička klasa i socijalističko društvo obezbeđeni ne samo prema ostacima buržoazije nego - kao što kaže Marks - i prema sopstvenim činovnicima, mogu biti pogodan instrument socijalističkog napretka i samo pod takvim uslovima socijalistička demokratija postaje - u konačnom rezultatu politički oblik odumiranja države. Upravo zbog toga što tako gledamo na stvari, mi se ne suprotstavljamo samo birokratizmu i raznim subjektivističkim dogmama koje nastajú na tlu birokratskog prakticizma, nego i raznim reakcionarnim ili dezorijentisanim obožavaocima buržoaskodemokratskih političkih oblika koji u svom kratkovidom oportunizmu nisu sposobni shvatiti ni društvenu ulogu buržoaske demokratije, a još manje ulogu socijalističke demokratije . Ove druge tendencije u uslovima socijalizma pretstavljaju neku vrstu savremenog reakcionarnog romantizma koji nije sposoban da vidi progresivno rešenje protivrečnosti socijalističkog razvitka, nego ga traži u idealiziranju određenih formi prošlosti, koje je vreme nepovratno ostavilo za sobom. Poput određene kategorije reakcionarnih romantičara na prelazu od feudalizma u kapitalizam , savremeni politički „ neoromantičari “ kreću se prvenstveno u sferi etike, morala i apstraktnih demokratskih formula i principa, gu423

beći ispred očiju realne društvene snage i njihove međusobne odnose, kao i njihove protivrečne ili antagonističke interese. Ti elementi su - zajedno sa birokratizmom -- zakoniti produkat unutarnjih protivrečnosti razvitka socijalizma u prelazno doba. Oktobarski događaji u Mađarskoj su jasno pokazali da su baš ta dva faktora, svojim prakticističkim slepilom i svojim dogmatskim i iluzionističkim subjektivizmom, sposobni da ostacima starog društva i kontrarevolucije dadu novu političku i društvenu snagu. Razume se, savršenog i za sve važećeg recepta za jednu jedino pravilnu politiku tu nema. Isto tako ne postoji i ne može postojati bilo kakav nepogrešiv ideološki sudija koji bi cenio šta je tu pravilno , a šta nije. Takođe ne postoji nikakav pop, koji bi mogao dati socijalističkim snagama oproštenje od učinjenih grešaka. (Aplauz.) I konačno, ne postoji nikakav recept za neki savršen socijalistički demokratski ustav, koji bi automatski rešio sve unutarnje protivrečnosti. Jedini definitivni sudija su praksa i istorija . Ali komunisti treba smelo da preuzmu na sebe društvenu i istorisku odgovornost. Ako to ne bi učinili, predali bi socijalizam i društveni napredak na milost i nemilost reakcionarnim ili zaostalim političkim društvenim snagama. Međutim, kakvi će biti istoriski rezultati njihove borbe zavisi od toga kakvo će mesto sebi naći u društvu. Tu prosto deklarisanje pripadnosti marksizmu i lenjinizmu ne rešava stvari, jer ·- kao što je Marks rekao - ljudi nisu to što oni o sebi misle da jesu nego to što stvarno jesu . Tu stvar rešava jedino dejstvujući , objektivno progresivna uloga komunista u društvenim kretanjima. (Aplauz.) Zadatak programa SKJ, prema tome, nije samo da utvrdi klasni karakter vlasti i neprikosnovenost društvene svojine na sredstvima za proizvodnju , nego i da ukaže koji su , u datim uslovima, osnovni materijalni , društveni i idejno -politički faktori i nosioci objektivnog socijalističkog kretanja i razvitka ; u čemu je stimulus za dejstvovanje tih pojedinih faktora ; kakvi treba da budu društveni instrumenti i okviri za usmeravanje njihovog dejstvovanja, kakve su mogućnosti i koji su izvori deformacije u tim kretanjima i ko su njihovi nosioci i kakve su društvene posledice takvih pojava ; koja su sredstva i metodi, kojima socijalističke snage mogu uspešno da se suprotstavljaju dejstvovanju takvih tendencija itd . Program prebacuje težište upravo na ta pitanja objektivnog socijalističkog kretanja, ne zadovoljavajući se , dakle , isključivo s opštim konstatacijama o diktaturi proletarijata i rukovodećoj

424

ulozi Komunističke partije, odnosno Saveza komunista, jer bi ga to nužno odvelo u neživotni šematizam i jalovi propagandizam u opredeljivanju oblika socijalističkog napretka. Kada se kaže diktatura proletarijata time nije rečeno sve . Konkretnu fazu socijalističkog kretanja u takvim uslovima može opredeliti tek analiza konkretnih društvenih protivrečnosti. Polazeći od takvih postavki program tretira i probleme u izgradnji državnog i privrednog sistema. I u tom pogledu program više ukazuje na kretanja i pravce socijalističke akcije, nego na konkretne zadatke ili organizacione oblike u borbi za ostvarenje pojedinih najneposrednijih ciljeva. U programu je istaknuta kako neophodnost države kao socijalističkog društvenog instrumenta u prelazno doba tako i neophodnost njenog odumiranja. Problem odumiranja nije postavljen kao problem nekih vremenskih etapa niti kao neposredni cilj niti kao cilj koji će tek u daljoj budućnosti početi da se ostvaruje. Taj je proces postavljen kao neodvojiv deo procesa socijalističkog razvitka, to jest kao njegova unutarnja neizbežnost i on se ostvaruje u onoj meri, i samo u onoj meri, u kojoj socijalizam postaje stvarnost i stabilan društveni sistem. Neki nas u inostranstvu kritikuju što smo u programu postavili i taj problem. Zato mi dozvolite da pročitam ovde jedan veoma poznat citat iz Lenjinove „ Države i revolucije“ . Ja ne bih ponovo isticao taj citat kada se ne bi desilo da su neki kritičari našeg programa -„zaboravili" da i njega koji se obilato služe citatima iz Lenjina navedu. Evo, šta kaže Lenjin : „Proletarijatu je potrebna država - to ponavljaju svi oportunisti, socijal -šovinisti i kauckijanci, uveravajući da je takvo Marksovo učenje . Oni „zaboravljaju“ dodati, da je po Marksu, prvo, proletarijatu potrebna samo država koja odumire, tj . koja je tako uređena da bi odmah mogla da odumire i da mora da odumire. I, drugo, trudbenicima je potrebna „ država“, to jest „proletarijat organizovan kao vladajuća klasa ..." (V. I. Lenjin, „Država i revolucija “, str. 23, „Kultura“, Beograd 1947.) Zaista ne znam zašto i mi ne bismo u naš program mogli da zapišemo ono isto što je tvrdio Lenjin . (Dugotrajan aplauz.) I još je teže razumeti zašto se danas uime lenjinizma tako uporno negiraju ovakve i slične Lenjinove teze. Očevidno je da taj proces ne ide ni ravnomerno ni jednako u svim oblastima društvenog života. Dosadašnja naša praksa govori o tome da funkcije države najpre počinju da se sužavaju u oblasti privrede, što je i Lenjin tvrdio, prosvete, kulture, so425

cijalnih službi itd . Tu državu sve više zamenjuju razni oblici društvenog samoupravljanja koji imaju svoju bazu u konkretnim materijalnim i društvenim interesima radnih ljudi . Građani se tu demokratski ujedinjavaju radi rešavanja određenih zajedničkih pitanja bez primene prisilnih mera države, ili sa bitnim ograničenjem primene takvih mera. To naročito važi za ekonomske odnose i uopšte za sistem upravljanja privredom na bazi društvene svojine na sredstvima za proizvodnju. Ali, i u toj oblasti funkcije države kao sile ne mogu preko noći da odumru . Još dugo vremena država će biti neophodno sredstvo u regulisanju određenih problema na tom području. A to pogotovo važi za ulogu države kao instrumenta vlasti radnog naroda u oblasti borbe protiv antisocijalističkih snaga i akcija, ili u pogledu zaštite nezavisnosti zemlje. Sve dok u međunarodnim odnosima bude dominirao uticaj antagonističkih društvenih protivrečnosti i dok reakcionarne društvene snage budu faktor koji može da ugrozi opstanak ili slobodni razvitak socijalizma, država će biti neophodan instrument radničke klase i čitavog socijalističkog društva za zaštitu i potsticanje socijalističkog napretka . Ukratko, program ne dozvoljava da se problem odumiranja države tretira kao dogma ili neka apstraktna politička formula, nego ga kao proces usko povezuje sa čitavim ogranskim razvitkom socijalizma. Zato se on ne bavi propisivanjem kada će država da odumre nego ukazuje samo na sredstva i forme preko kojih će se taj proces odvijati, polazeći od toga da je u tom pitanju isto tako potreban svesni napor vodećih društvenih snaga, a napose komunista, kao i u svim drugim oblastima socijalističke izgradnje . Program pri tome polazi od shvatanja da ta sredstva i te forme u našim uslovima treba da pruži razvitak socijalističke demokratije i društvenog samoupravljanja. Program ukazuje na posebnu ulogu radničkih saveta i komuna u tom procesu , koji vodi pretvaranje komune i čitavog društva u slobodnu asocijaciju proizvođača. Mi smatramo da su sve te forme već odigrale i da će u budućnosti odigrati još veću ulogu u razvitku socijalističkih odnosa u našoj zemlji . Međutim, mi ne tvrdimo da su ti oblici jedino mogući u svim zemljama, niti da će oni u našoj zemlji ostati neizmenljivi u razvijenijim socijalističkim uslovima . I tu bih hteo još jedanput da ponovim, da su pravac kretanja socijalizma i njegove osnovne zakonitosti u svim zemljama jedinstveni , ali konkretni oblici u kojima se takvo kretanje ostvaruje mogu biti 426

i neizbežno će biti veoma raznovrsni . Upravo na to mi mislimo kada govorimo o različitim putevima ka socijalizmu. U istom duhu program tretira i problem ekonomskog sistema. On i tu ne daje podrobno razrađene šeme, nego ukazuje na objektivne faktore i kretanja, kao i na one instrumente subjektivne akcije socijalističkih snaga od kojih zavise konkretni materijalni i društveno-politički rezultati privrednog razvitka i čitave naše socijalističke izgradnje. Program polazi od toga da je opšti društveno-ekonomski kao i konkretan materijalni interes radnog čoveka najvažniji stimulus od kojeg u prvom redu zavisi svesna stvaralačka aktivnost radnog čoveka. Naravno, taj interes nije jedini stimulus . I sama idejna orijentacija čoveka i težnja za stvaranjem - koja je često toliko jaka da su ljudi spremni i na materijalna odricanja pretstavlja izvanredno značajan faktor u kretanju socijalističkog društva. Međutim, ova druga tendencija ne može se generalizovati ili uzimati odvojeno od celokupnog društvenog razvitka. Ostaje ipak činjenica da se socijalizam stvara za to da bi ljudi više stvarali i time istovremeno poboljšavali i svoj sopstveni materijalni položaj . Prema tome, čitav naš privredni sistem treba da bude postavljen tako da se omogući odgovarajuće dejstvovanje tog stimulusa. Zbog toga program smatra da se čitav sistem raspodele sve manje treba da zasniva na snazi države kao administrativnog nosioca raspodele, a sve više da - u okviru opšte planske globalne raspodele narodnog dohotka - postaje funkcija same proizvodnje, radničkih saveta, komuna i drugih organa društvenog samoupravljanja, što jedino može obezbediti , u krajnjoj liniji, stvarno nagrađivanje prema radu i svesnu borbu svakog radnog čoveka za neprekidan porast produktivnosti rada i razvitka proizvodnih snaga. Upravo u tom obliku - kao i kroz samoupravljanje u proizvodnji --- konačno se vraća proizvođaču njegova proizvodna i ekonomska osnovica koju je od njega otuđio kapitalizam, odnosno sistem klasne eksploatacije uopšte. U tom pravcu program takođe opredeljuje i odnos između jedinstvenog društvenog plana i samostalne akcije socijalističkih ekonomskih faktora. Drugim rečima, program ne ulazi u podrobnosti ekonomske politike, jer je ona stvar svakodnevne prakse, nego ukazuje kojim društvenim i materijalnim faktorima, i kojim sredstvima i metodima, treba da se posvećuje puna pažnja, da bi se postigao što brži materijalni i društveni efekat u korist socijalizma i čoveka. 427

Poslednja glava programa određuje društvenu ulogu Saveza komunista i drugih političkih organizacija u našem društvu . Tu su obuhvaćene teze koje smo već ranije formulisali, a dopunjene su iskustvima iz naše prakse poslednjih godina. Osnovne karakteristike rukovodeće uloge Saveza komunista i njegovih metoda u sadašnjim uslovima izražavaju se pre svega u težnji da se vlast radnog naroda sve više pretvori iz vlasti u interesu radnih masa u neposrednu vlast samih radnih masa. Rukovodeći se takvim ciljevima mi smo još na Šestom kongresu, i pre njega, odlučno raskinuli sa metodom komandovanja. Mi bismo se, doduše, bavili licemerjem kada ne bismo otvoreno rekli da u današnjem razdoblju komunisti u našoj zemlji imaju i da treba da imaju direktan uticaj na određene ključne pozicije vlasti od kojih zavisi stabilnost političkog poretka koji obezbeđuje što slobodniji razvitak socijalizma. Međutim, Savez komunista se istovremeno orijentisao i na to da na što širim i sve širim područjima društvenog života dejstvuje kao rukovodeća politička snaga prvenstveno preko ubeđivanja i vaspitavanja radnih ljudi koji sami i neposredno upravljaju, potsticani svojim sopstvenim društveno-ekonomskim interesima. Na tom putu mi smo već postigli velike rezultate. Mi smo u toku poslednjih godina svedoci izvanredno brzog porasta svesti i inicijative radnih ljudi koji se školuju u samoj praksi društvenog samoupravljanja. Nema sumnje da je tome u velikoj meri doprinela i sistematska akcija komunista usred širokih radnih masa i unutar takvih demokratskih samoupravnih organa. Ti rezultati pokazuju da smo i u pogledu razvitka uloge komunista na pravom putu . Mi smo se suprotstavili kako tendencijama da se idejna uloga Saveza komunista u društvenom životu oslabi i da se celokupni razvitak društvenog života u našoj zemlji prepusti stihiji i idejnom raspadu , tako i shvatanjima da komunisti imaju monopol ne samo na vlast nego i na svaku vrstu svesne socijalističke akcije. Upravo zato smo i u prošlosti razvijali najrazličitije forme uključivanja najširih narodnih masa u neposredno političko odlučivanje . Praksa nam je pokazala da smo pravilno učinili. Program upravo zbog toga taj kurs još snažnije ističe.

J

428

IV Nakraju , potrebno je da se zadržim i na predlozima za izmene i dopune Nacrta programa. U objavljenim dopunama i izmenama nisu obuhvaćene sve opravdane primedbe, ispravke i dopune, već samo one koje imaju veći značaj . Komisija za izradu Nacrta programa nije uspela u kratkom roku, koji joj je bio na raspoloženju , da iskoristi sve predloge i da izvrši sve neophodne redakcije radova oko programa. Iz tih razloga komisija je mišljenja da će, u procesu konačne redakcije programa, biti potrebno voditi računa i o ostalim primedbama, koje su uglavnom redakcione prirode, ili opravdano predlažu dopune u okviru datih teza i principa programa. Od objavljenih izmena i dopuna jedan deo je predlog same komisije, koja je posle objavljivanja programa produžila da radi na tekstu, a drugi deo je rezultat široke diskusije koja se vodila o programu u organizacijama Saveza komunista i socijalističkog saveza radnog naroda, kao i u našoj javnosti uopšte. Predlog, odnosno rad komisije, prvenstveno se orijentisao na to da se preciziraju neke političke formulacije i pruže iscrpnija društveno-ekonomska i politička objašnjenja određenih pojava, odnosno da se dopune pojedini stavovi programa konkretizacijom zadataka. U tom pravcu dopunjene su, naprimer, formulacije koje se odnose na pojavu savremenih vojno-političkih paktova i blokova. Mada je načelno i ranije bila potpuno jasno istaknuta različita društveno-ekonomska i politička sadržina postojećih blokova, smatrali smo ipak potrebnim da se ta ocena konkretizuje i da se snažnije istaknu i aktuelne tendencije od kojih zavisi dalji razvitak celog savremenog sistema međunarodnih odnosa. Pri tome je komisija imala u vidu naročito činjenicu da sa strane zapadnih sila ne samo nije poklonjena odgovarajuća pažnja miroljubivim predlozima, koje poslednjih godina čine Sovjetski Savez i druge socijalističke zemlje , nego da njihovo uporno insistiranje na politici sa pozicija sile dovodi u ozbiljnu opasnost kurs na dalje popuštanje zategnutosti, a time, u krajnjoj liniji, i mir u svetu . Polazeći od takvog aktuelnog stanja stvari mi smo smatrali potrebnim da - dosledno ostajući u istim principijelnim okvirima naše spoljne politike - konkretnije okarakterišemo savremenu podelu međunarodnih političkih tabora, odajući istovremeno priznanje i onim državama koje - ne pripadajući nijednom vojnopolitičkom paktu ili bloku -- dosledno brane mir i bore se za pobedu principa miroljubive koegzistencije između država, bez obzira na njihovo društveno uređenje.

429

Želeo bih da dodam, da smo pri tome vodili računa i o činjenici da nam u inostranstvu ponekad iz nerazumevanja ili iz nedobronamernosti pripisuju kako mi, navodno, ne vidimo da je blokovska podela odraz suprotnosti između kapitalizma i socijalizma i kako na taj način kritikom blokovske podele ustvari udaramo po jedinstvu socijalističkih zemalja. Međutim , takve kritike udaraju u prazno, jer napadaju nešto što nema nikakve veze sa našim stavom o kojem sam govorio u prvom delu referata. Za onoga ko bez predubeđenja pristupa analizi jugoslovenskih stavova i ko ne želi da brka pitanje oblika i metoda borbe za mir i za napredak socijalizma - u čemu zaista postoje i prirodno je da postoje različita gledišta u međunarodnom radničkom pokretu - sa pitanjem o principijelnoj internacionalističkoj solidarnosti socijalističkih snaga u borbi za odbarnu mira i tekovina socijalizma, mogao je u tom pogledu biti sasvim jasan i dosadašnji tekst Nacrta programa . Ipak, da bismo izbegli prigovore o nejasnosti, smatrali smo potrebnim da opšte principijelne postavke programa u tom pogledu konkretizujemo i u izvesnom smislu aktueliziramo. Osim toga, komisija predlaže da se neke formulacije ili teze izostave iz programa . Jednim delom komisija to predlaže zbog potrebe najvećeg mogućeg skraćivanja programa, a drugim delom se predlozi za skraćivanje odnose na pojedine formulacije koje su u današnje vreme još suviše teoriski sporne, a zadatak programa na kraju krajeva nije da rešava takva sporna teoretska pitanja, nego prvenstveno da odredi opšti pravac praktične akcije Saveza komunista . Ispuštenih formulacija te vrste ima veći broj , zato se neću upuštati u njihovo nabrajanje i objašnjavanje svakog pojedinog primera. Komisija je, takođe, predložila i izvesne dopune teksta. Tako, naprimer, komisija predlaže dopune u odeljku o našoj socijalnoj politici, koja je bila u prvobitnom tekstu suviše usko formulisana, i u odeljku o našoj kulturnoj politici ; unesene su izvesne dopune o ulozi sindikata u socijalističkoj izgradnji i slično. Istovremeno je komisija sređivala primedbe koje su dolazile od članstva i javnosti i na toj osnovi formulisala je predloge za izmene ili dopune. Želeo bih da istaknem, da je javna diskusija o programu bila izvanredno plodna i korisna . Karakteristično je da primedaba, u pravcu principijelnog menjanja osnovnog kursa politike koji predviđa program na pojedinim sektorima društvenog života, uopšte nije bilo . To govori ne samo o velikom ideolo430

škom jedinstvu Saveza komunista, nego i o tome da neprijatelj socijalizma i kritičari našeg sistema nisu smeli da se zalete na osnovne postavke programa koje, ustvari, odražavaju upravo bitne težnje radnih ljudi naše zemlje . (Burno odobravanje. ) Međutim, bilo je dosta predloga za poboljšanje formulacija ne samo u pogledu stila i jezika, nego i u pravcu preciznijeg određivanja političke sadržine. Te su primedbe bile od koristi za redigovanje objavljenog teksta, a neke će se moći iskoristiti u završnoj fazi redigovanja. Naravno bilo je i predloga koje komisija nije mogla usvojiti. Komisija je napose odbila i one predloge koji su bili upravljeni na nepotrebno zaoštravanje pojedinih kritičkih ocena, polazeći od toga da je, doduše, potrebno kritički prikazati pojavu ali da u programu ne treba padati u političke polemike aktuelne prirode. Na kraju krajeva, ako bi rezultati borbe za socijalizam zavisili od odabiranja što oštrijih reči , onda bi ta borba bila veoma laka stvar. A mi smo išli za tim da rečnik programa istovremeno bude i oružje one politike koju zastupa program. (Odobravanje.) Znatan deo primedbi ide u pravcu isticanja potrebe da se više ujednači stil ili da se pojedina mesta jednostavnije i popularnije formulišu . Nešto je u tom pogledu već učinjeno, a još više može da se učini u završnoj fazi redigovanja. Ipak, treba reći i to da program ne može biti u svim svojim formulacijama tako popularan da ne bi od čitaoca tražio izvesna minimalna znanja. To znači da će biti naknadno potrebno mnogo raditi na objašnjavanju i na populariziranju programa. Među predlozima koji su stigli ima vrlo korisnih ideja u tom pravcu. Jedni predlažu da se izdaju monografije za pojedine glave s iscrpnim objašnjenjem njihove sadržine. Drugi predlažu da se programu doda kratak rečnik pojmova s njihovim objašnjenjem i popularnijim obrazloženjem pojedinih složenih ili teže razumljivih mesta. Svi su ti i slični predlozi dobri i korisni i biće potrebno da se iskoriste kada se usvojeni program bude objavljivao. Bilo je više primedbi u pogledu doslednosti primene raznih teoretskih i političkih termina. Tu ima opravdanih primedbi , a ima i nejasnoće u samim predlozima. Iz nekih primedbi , naprimer, proizilazi izvesna nejasnoća o tome da li takozvani mirni put u socijalizam treba shvatiti kao evoluciju ili kao revoluciju . Program polazi od shvatanja da i mirni put pretstavlja ustvari samo oblik revolucije. Evolucija u suštini pretstavlja kvantitativno gomilanje faktora u društvenom razvitku , koji na određenom stepenu neophodno traže skok iz kvantiteta u viši kvalitet. To je upravo suština revolucije . I u

431

tom smislu evolucija i revolucija pretstavljaju dve strane jedinstvenog procesa. Međutim, sam taj skok može da se izvrši oštrim revolucionarnim okršajem ili nizom takvih revolucionarnih okršaja, a može da se izvrši i u jednom relativno mirnom procesu u kome će radnička klasa i vodeće socijalističke snage postepeno osvajati rukovodeću ulogu u vlasti i društvenom životu i postepeno izvršavati socijalistički preobražaj društva nizom mera koje ukidaju eksploataciju , podruštvljavaju sredstva za proizvodnju i obezbeđuju neospornu rukovodeću ulogu društveno-ekonomskih interesa radničke klase u celokupnom društvenom razvitku , to jest nizom mera koje su po suštini takođe revolucionarne prirode. Prema tome, ni naša shvatanja o jedinstvu revolucije i evolucije, ni naša shvatanja mirnog procesa ili mirnog puta ka vlasti nikako ne treba brkati s teorijom o automatskom prelazu od kapitalizma ka socijalizmu . Ta se teorija automatizma, kao što znate, sastoji u tome da sam kapitalizam zbog unutarnjih protivrečnosti, koje ga nagone da se stalno prilagođava potrebama razvitka proizvodnih snaga, a pre svega po samoj ekonomskoj neophodnosti, mora postepeno da preobražava u socijalizam. Međutim, kao što je Lenjin veoma pravilno istakao : apsolutno bezizlazne situacije za kapitalizam nema. U krajnjoj liniji društveni preokret ka socijalizmu mogu da izvrše samo radnička klasa i socijalističke snage koje se svesno orijentišu ka izmeni društvenog poretka, ka postepenom izgrađivanju socijalističkih odnosa. U kojim oblicima, kojim putevima i preko kakvih konkretnih nosilaca će socijalističke snage izvršiti taj društveni preokret, to je, naravno, stvar konkretnih uslova i karaktera subjektivnih snaga. Dosta ima primedbi i u pogledu upotrebe termina : radničko i društveno samoupravljanje odnosno upravljanje. Iz pojedinih primedbi se vidi da neki njihovi predlagači nisu načisto sa sadržinom tih termina. Ustvari, polazna tačka svih demokratskih kretanja u našoj zemlji jeste kurs na razvijanje društvenog samoupravljanja. Sve veće proširivanje društvenog samoupravljanja i sve šire njegove kompetencije u rešavanju niza pitanja iz oblasti upravljanja društvom - to je u suštini proces proširivanja socidemokratije, proces sve jalističke demokratije kao neposredne šireg privlačenja pojedinaca u direktno društveno upravljanje, proces postepenog smanjivanja prinudnih mera države u pojedinim oblastima društvenog života i, u krajnjoj liniji , proces odumiranja države. Sve to što se kod nas danas zove radničko samoupravljanje, ili društveno upravljanje u ustanovama, koje je u suštini isto tako samo oblik samoupravljanja, sve to pretstavlja

432

samo različite oblike jednog istog procesa, to jest tog istog razvitka sistema društvenog samoupravljanja Iz tih razloga mislim da ne bi bilo dobro ako bismo u programu pravili krute ili čak principijelne razlike između raznih oblika društvenog samoupravljanja. Ima i primedaba , koje kažu da se u Nacrtu programa ne čini dovoljno oštra razlika između više faze socijalizma i komunizma, jer se ne određuje detaljnije šta podrazumevamo pod višom fazom socijalizma, a sa druge strane, ne govori se dovoljno podrobno o komunizmu. Mislim da primedbe te vrste nisu opravdane. U programu je komunizam okarakteriziran kao konačni cilj SKJ i data je njegova principijelna definicija. Ja sam u početku referata izneo zašto bi bilo necelishodno upuštati se u programu u neka problematična proročanstva. Program, koji mi donosimo jeste program za sadašnje generacije ; još više program za period socijalističke izgradnje koji je neposredno pred nama. Besmisleno bi bilo misliti umesto budućih generacija o pitanjima koja će one morati rešavati. One će te stvari svakako bolje uraditi nego što mi to danas možemo da učinimo za njih. (Aplauz.) Iz istih razloga bilo bi za program sasvim suvišno, ako bismo pokušavali sam razvitak socijalizma sabijati u neke šematski određene faze, niže, srednje i više, i praviti neke konstrukcije oko sadržine tih faza, ili određivati rokove kada će te faze biti izvršene. Kada se u programu na nekim mestima govori o višim fazama socijalističkog razvitka, tu se prosto naprosto misli na jedan viši stepen razvijenosti socijalističkih ekonomskih i društvenih odnosa, na viši stepen socijalističke demokratije , viši stepen političke stabilnosti socijalizma, a ne na neku tačno određenu društvenu strukturu . Ako bismo nastojali da damo u tom pogledu neke konkretne formule veoma lako bismo se našli u oblasti čistih konstrukcija. Postavljen je i predlog da se umesto termina državni kapitalizam upotrebi termin državno - monopolistički kapitalizam. Ovaj drugi termin ― to jest, državno-monopolistički kapitalizam - verovatno pravilnije odražava poreklo državnog kapitalizma kao tendencije koja izrasta iz monopolističkog kapitalizma. Međutim, u današnje vreme državni kapitalizam ima i svoje specifične pojave forme i ulogu, naprimer, u zaostalim zemljama. Sem toga, čak u jednoj zemlji diktature proletarijata mogu u početku određeni oblici državno- kapitalističkih odnosa odigrati prelaznu progresivnu ulogu . Upravo zato da bismo obuhvatili sve te procese smatramo pravilnim da u programu ostane termin državni kapitalizam . 28 VII Kongres SKJ

433

Uopšte se na pitanje o državnom kapitalizmu odnosi veći broj primedaba. Neke od njih su prihvaćene. Međutim, ima i predloga koji traže iscrpniju obradu pojava državnog kapitalizma. Komisija je smatrala da bi to suviše opteretilo program. Na kraju krajeva, zadatak programa nije da ulazi u teoretske rasprave o takvim pojavama, nego da kaže o njima samo toliko koliko je potrebno za praktično-političku akciju Saveza komunista. To isto važi i za čitav niz primedaba slične vrste, koje se odnose na druge probleme međunarodnog razvitka. Teoretska razrada takvih i sličnih pitanja je stvar daljeg razvitka naših društvenih nauka. U većem broju primedaba traži se da se u programu da iscrpnija ocena uloge Staljina, naročito u vezi sa ulogom Kominforma i 1948 godinom i sa njegovim uticajem na međunarodni radnički pokret. Ma koliko te primedbe bile razumljive , Komisija je smatrala da ne treba program opterećivati podrobnim analizama konkretnih pojava koje već pripadaju istoriji. U programu je dato ono, što je bilo neophodno da bi se objasnio naš stav u pogledu odnosa između socijalističkih zemalja i u pogledu borbe za jedinstvo u međunarodnom radničkom pokretu. Data je i najosnovnija analiza društvenog kretanja i karakterističnih pojava prelaznog doba. A dalja razrada svih tih pitanja je stvar naše nauke, naših istoričara i praktične politike. Iz svih tih razloga Komisija nije unosila nikakve bitne promene u to pitanje. Iz istih razloga Komisija takođe nije mogla da prihvati primedbe koje predlažu da se dâ konkretnija kritička ocena dosadašnjeg razvitka u drugim socijalističkim zemljama. U programu je istaknuto da mi treba u svom radu da se koristimo ne samo našim iskustvima nego takođe iskustvima drugih socijalističkih zemalja i međunarodnog radničkog pokreta uopšte . Taj princip treba da bude jedan od bitnih principa naše prakse . Iskustva drugih zemalja treba neprekidno proučavati i neprekidno se koristiti njima u praktičnom radu . Ali, nema potrebe da se u programu podrobnije raspravlja o tome o kakvim iskustvima se radi. Niz primedaba traži da se pojedini delovi dopunjavaju. Tako se traži da se dâ više mesta razmatranju filozofskih koncepcija marksizma, njegove etike, socijalističkog humanizma, borbi protiv tuđih ideoloških i drugih uticaja, itd. Takođe se postavljaju predlozi da se opširnije govori o ulozi pojedinih društvenih faktora i organizacija bilo u pripremanju i ostvarivanju naše Revolucije, bilo u sadašnjosti . Ima i predloga da se više govori o pojavi fašizma, o ulozi Organizacije ujedinjenih nacija i slično. Mada su sve te primedbe u načelu prihvatljive, Komisija ih ipak nije mogla u celini uzeti u obzir, jer bi sve to značilo znatno

434

proširivanje već ionako opširnog programa. No, izvesne dopune su ipak učinjene, a u završnoj redakciji će biti moguće da se izvrše još neke. To se odnosi delimično i na primedbe o tome da nije dovoljno obrađen sistem raspodele, problem tržišta u našim uslovima, problem socijalističkog preobražaja sela itd. I taj odeljak trebalo bi svakako dopuniti u toku redakciskog rada na konačnoj formulaciji programa. Niz primedaba stavljen je na odeljke, koji se odnose na privredni sistem, na sistem planiranja, na pitanja o odnosu plana i radničkog samoupravljanja itd. Uglavnom se tu radi o zahtevima da bi program trebalo da dâ iscrpniju teoretsku obradu svih tih pitanja. Komisija je mišljenja da bi se pojedina pitanja u toku konačnog rada na programu mogla nešto iscrpnije da obrade ; ali ni na tom području program ne bi trebalo suviše da se upušta u teoriske rasprave, jer on ne treba da bude udžbenik. Program je i tu ušao u teoriska pitanja samo toliko koliko je bilo potrebno da bi dao principijelne osnove za našu ekonomsku politiku i za izgradnju privrednog sistema. Dalja teoriska razrada svih tih pltanja - a ona je nesumnjivo neophodno potrebna - treba da bude stvar naših društvenih nauka i jedne šire teoriske diskusije. Ima nekoliko primedaba o tome da je odeljak o društvenoj strukturi u Jugoslaviji suviše šematski. Komisija je mišljenja da ta primedba ima opravdanja. Međutim, Komisija nije imala vremena da još pre Kongresa izvrši potrebne izmene. Ona smatra da bi bilo najbolje taj odeljak bitno skratiti i ukazati samo na osnovne elemente društvene strukture u Jugoslaviji, ne ulazeći u podrobnije opise. Biće neophodno da Kongres za taj posao ovlasti redakcionu komisiju koju bude izabrao . Određeni broj primedbi odnosio se na raspored glava, pojedinih odeljaka i pasusa . Većina tih primedbi su takve da jedva mogu da se prihvate, jer bi to iziskivalo ogroman posao na prerađivanju programa. Sem toga je pitanje da li bi takvo prepravljanje bilo uopšte od koristi . U pripremnim radovima za program bilo je dosta izmena u rasporedu materijala . Bilo je i takvih kakve sugeriraju sada neki predlagači promena. Ipak se Komisija na kraju zadržala upravo na takvom unutrašnjem rasporedu materije kakav je sada predložen, jer ga je smatrala relativno najpreglednijim . Na kraju krajeva, raspored nije toliko bitan koliko je bitna sadržina . Zato Komisija smatra da i u konačnoj redakciji ne bi trebalo ići na neke veće promene u unutarnjoj strukturi programa.

28*

435

Izdvojio sam iz celine nekoliko grupa primedaba, i to uglavnom onih koje komisija nije mogla u celini da prihvati. Razume se, time ni izdaleka nisam iscrpao sve bitne primedbe. Uzevši u celini , može se reći, da je Komisija više ili manje uzela u obzir više od polovine prispelih primedaba. To znači da je diskusija zaista bila korisna i uspešna. A ona je bila korisna ne samo zbog toga što je doprinela poboljšanju programa, nego i zbog toga što se veliki broj naših naučnih, stručnih i političkih radnika i drugih građana aktivno uključio u pripremu i razradu programa. A to je garantija da će oni moći program preneti posle Kongresa u najšire redove radnog naroda, pravilno tumačiti njegov smisao i njegove zadatke, i mobilizirati naše radne ljude da se svim svojim snagama založe za njegovo ostvarenje . Svako od nas zna da iako je to program Saveza komunista Jugoslavije on može da bude ostvaren samo rukama svih radnih ljudi naše zemlje. Zato sada pred komunistima stoji krupan zadatak da program učine dostupnim i bliskim svakom radnom čoveku , mobilišući ga time da postane svestan borac za njegovo ostvarenje. (Aplauz.) Drugovi i drugarice, Vi svi znate da je naš Nacrt programa naišao na neke kritičke ocene u inostranstvu, u međunarodnom socijalističkom pokretu. Mi smo od tih kritika prihvatili ono što smo mogli da prihvatimo, tj . ono što se ne kosi sa našim principijelnim stavovima. A ono, sa čime se ne slažemo, mi ne možemo ni prihvatiti. (Buran aplauz.) Mi imamo, naprimer, za sobom dovoljno teška iskustva da bismo mogli preći ćutke preko nekih negativnih pojava u savremenom razvitku socijalizma kao da ih nikad nije ni bilo. Ako su takve pojave bile, onda su komunisti dužni učiniti sve da se više ne bi mogle ponoviti . Naš program ne bi bio program Saveza komunista ako ne bi ukazao na izvore takvih pojava i na način kako treba raditi da se one ne ponove. Naravno, mi ne možemo tražiti od drugih komunista da se u svemu slože sa nama, isto tako kao što se ne možemo saglasiti da nama neko poriče pravo da kažemo svoje mišljenje o pitanjima međunarodnog radničkog pokreta i mira u svetu. Ali mi smo dužni da kažemo drugim komunistima, bratskim komunističkim partijama da je program Saveza komunista Jugoslavije naš program, program za akciju jugoslovenskih komunista . (Aplauz.) Prema tome, nikome ne možemo priznati pravo da određuje šta je u tom programu marksistički i šta nije, i šta u naš program treba da uđe, a šta ne treba da uđe, odnosno da od toga čini 436

zavisnom svoju saradnju sa Savezom komunista Jugoslavije. (Aplauz.) Čitav naš program je prožet dubokom verom u solidarnost i jedinstvo socijalističkih snaga, a napose u solidarnost i jedinstvo komunističkih partija. Ali to se jedinstvo ne može zasnivati na bazi nametanja određenih stavova jedne partije drugoj, nego samo na bazi ravnopravnosti, uzajamnog uvažavanja i stvarnog socijalističkog internacionalizma. Mi danas ovde zaista sa punim pravom možemo postaviti pitanje šta je stvarno u duhu socijalističkog internacionalizma : da li stav Saveza komunista Jugoslavije koji je slao svoje autoritativne delegacije na kongrese pojedinih komunističkih partija, iako se u svemu nije slagao sa odlukama takvih kongresa, ili stav nekih komunističkih partija koje su najpre najavile, a zatim otkazale slanje delegacija na ovaj Kongres (Dugotrajan aplauz.) samo zbog toga jer se ne slažu sa nekim stavovima programa Saveza komunista Jugoslavije koji, na kraju krajeva, obavezuje samo nas jugoslovenske komuniste i nikog drugog. (Aplauz.) Što su takav isti postupak primenile neke socijaldemokratske partije pod pritiskom antikomunističke histerije, nas ne iznenađuje. Ali nam je teže razumeti zašto tako postupaju komunističke partije, pa čak ako bi te partije bile zaista ubeđene u pravilnost onoga što se sada iznosi kao kritika programa Saveza komunista Jugoslavije. Treba reći da mi ne shvatamo socijalističku solidarnost i jedinstvo komunističkih partija na takav način . Mi ne smatramo nepravilnim i štetnim za uzajamnu saradnju ako neko pošteno i konstruktivno kritikuje naš program, ali odbijamo da nam neko nameće stavove sa kojima se ne slažemo i za koje smatramo da nisu u interesu ni naših naroda ni međunarodnog socijalizma. U tom smislu mi posebno pozdravljamo činjenicu da su ovde istupili delegati nekih komunističkih partija drugarski i otvoreno izjavljujući da se u nekim stvarima ne slažu sa nama, ali su ujedno posvedočili i svoj socijalistički internacionalizam, želeći jugoslovenskim komunistima uspehe u izgradnji socijalizma. (Aplauz.) Mislim da bi upravo takvi odnosi i metodi trebalo da budu odnosi i metodi između komunističkih partija. Drugim rečima, pažljivo smo proučavali mišljenja drugih i koristili smo se njima, koliko smo smatrali mogućnim u okviru načelnih postavki programa, ali nama nisu potrebna neka svedočanstva o našem marksizmu i lenjinizmu . (Buran aplauz .) Savez komunista Jugoslavije uvek je bio veran učenju marksizma-lenjinizma i na toj osnovi on sam pravi svoj program i formulisaće ga tako kako on shvata potrebe radničke klase i naroda Jugoslavije, kao i opšte interese mira i međunarodnog socijalizma.

437

Drugovi i drugarice, Sama činjenica što danas stavljamo na dnevni red ovog Kongresa novi program Saveza komunista Jugoslavije obeležava značajnu fazu socijalističkog razvitka u koju ulazimo . Činjenica da smo mogli na takav način uopštiti iskustva naše sopstvene borbe za socijalizam kao i iskustva socijalističke izgradnje u drugim zemljama, i na toj osnovi dati konkretne perspektive za naredni period naše borbe, pokazuje da je naša Revolucija već izišla iz faze stvaranja osnovnih materijalnih, političkih i idejnih temelja socijalističke izgradnje i da je već duboko ušla u fazu konkretne izgradnje socijalističkih odnosa, novih odnosa među ljudima. Mi ne možemo pretendovati na to da će se svaka reč i svaka pretpostavka ovog našeg programa pokazati kao pravilna. Mi od toga nismo ni pošli. Kad bismo hteli od toga da pođemo onda bi program trebalo da govori samo o stvarima koje su iza nas i ne i o perspektivama budućnosti . Doduše, pošto se u poslednje vreme prilično mnogo govori • revizionizmu u redovima marksista, i nas ponekad „ obdare“ ovakvim epitetom. Ako pod pojmom revizionizma podrazumevamo reakcionarno sklizavanje sa pozicija socijalizma i socijalističke naučne misli na pozicije buržoaske i druge nesocijalističke ideologije, onda revizionizma u radničkom pokretu sigurno ima, bilo ga je i biće ga sve dok snage kapitalizma budu pretstavljale u savremenom svetu ozbiljan politički faktor, čiji će se uticaj odražavati u radničkom pokretu . Stalna idejna borba protiv takvog revizionizma je neophodna. Međutim, ne treba zaboraviti da se revizionizam ne pojavljuje samo u onim klasičnim formama u kojima ga znamo iz istorije radničkog pokreta. Treba istovremeno reći da isto tako tešku reviziju marksizma vrši i uticaj dogmatizma i birokratizma na međunarodni radnički pokret. (Buran aplauz.) No, s druge strane, koliko god je potrebna aktivna borba protiv jedne i druge tendencije sklizavanja sa idejnih i društvenopolitičkih pozicija socijalizma, toliko je isto tako neophodno da se ne plašimo smelijih koraka u razvitku socijalističke misli. Tu, doduše, možemo i da grešimo, ali nema veće greške od tapkanja na mestu. (Buran aplauz. ) Upravo zbog toga mi u našem programu smelo govorimo o problemima koje vidimo i pokušavamo da nađemo rešenje za njih . Naš je program odraz stanja socijalističke misli i socijalističke prakse u našoj zemlji . Nova praksa, novi uspesi, nove pouke iz uspeha i neuspeha omogućiće našem Savezu da u budućnosti svoj program stalno usavršava, menja, ispravlja, dopunjava

438

i prevazilazi. U tom smislu i za sam program treba da važe zaključne reči u samom njegovom tekstu, da „ništa što je stvoreno ne sme da bude toliko sveto, da ne bi ustupilo mesto onome što je još naprednije, još slobodnije, još ljudskije“. (Snažan aplauz i skandiranje „ Tito- Kardelj!“, „Tito-Partija !“, „Mi smo Titovi - Tito je naš!", „Tito-CK!" .)

PRETSEDAVAJUĆI, SPASENIJA BABOVIĆ : Pre nego što pređemo na sledeću tačku dnevnog reda dozvolite mi da uime Radnog pretsedništva predložim Komisiju za Program SKJ, koja će na osnovu referata i diskusije, koja se bude vodila, formulisati zaključke i o tome izvestiti Kongres. U Komisiju za Program SKJ predlažu se sledeći drugovi : 1. Ajtić Predrag, delegat iz Prištine 2. Arsov Ljupčo 3. Bajković Filip, delegat iz Nikšića 4. Bakarić Vladimir 5. Berus Anka 6. Broz Josip Tito 7. Ćosić Dobrica, delegat iz Kruševca 8. Čolaković Rodoljub 9. Doronjski Stevan 10. Gošnjak Ivan 11. Guzina Vojin, delegat iz Beograda 12. Hrnčević Josip 13. Humo Avdo 14. Jardas Edo, delegat iz Rijeke 15. Karabegović Osman 16. Kardelj Edvard 17. Koliševski Lazar 18. Krajger Boris 19. Krleža Miroslav, delegat iz Pančeva 20. Mićunović Veljko 21. Minić Milka, delegat iz Čačka 22. Neoričić Milijan 23. Popović Koča 24. Popović Milentije 25. Popović Mirko, delegat iz Titovog Užica 26. Rehak Laslo, delegat iz Kikinde 27. Remškar Tine, delegat iz Gorice 439

28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.

Salaj Duro Uvalić Radivoje, delegat iz Beograda Veselinov Jovan Vipotnik Janez, delegat iz Ljubljane Vlahović Veljko Vukmanović Svetozar Ziherl Boris Žilić Ana, delegat iz Beograda.

Ima li ko drugi predlog ? (Nema.) Objavljujem da je izabrana Komisija za Program, Obaveštavam članove Komisije za Program da će se sednica Komisije održati danas posle završetka popodnevnog zasedanja u prostorijama Pretsedništva Kongresa. Prelazimo na petu tačku dnevnog reda : Izmene i dopune Statuta SKJ. Reč ima drug Moma Marković. (Aplauz. )

MOMA MARKOVIĆ : Drugarice i drugovi, Uime Komisije za Statut Centralnog komiteta Saveza koinunista Jugoslavije predlažem Kongresu definitivan tekst izmena i dopuna Statuta Saveza komunista Jugoslavije . Pre no što pređem na izlaganje osnovnih karakteristika Nacrta i na obrazloženje konkretnih izmena i dopuna u odnosu na dosadašnji Statut, želim da napomenem da su izmene i dopune Statuta izvršene na osnovu predloga i sugestija organizacija i rukovodstava Saveza komunista, kao i diskusije koja je vođena u Komisiji za Statut. Ta činjenica sama za sebe dovoljno govori zašto na Nacrt statuta, koji je ovako nastao, a koji je objavljen sredinom marta ove godine, nije bilo mnogo krupnijih primedaba i predloga. Osim toga, hteo bih da ukažem na to da je Komisija za Statut usvojila izvesne primedbe i dopune na objavljeni tekst izmena i dopuna Statuta . Najnovije dopune i ispravke teksta su umnožene i nalaze se pred vama. Zajedno sa ranije dostavljenim Nacrtom one čine celinu odnosno sastavni deo konačnog predloga Komisije za Statut. Mislim da nije potrebno naglašavati da je Komisija, u izradi predloženih izmena i dopuna Statuta, pošla od osnovnih principa

440

formulisanih u Statutu i drugim dokumentima na VI Kongresu Saveza komunista Jugoslavije i da, zbog toga, odredbe i čitav duh predloženog Nacrta odražavaju onu ulogu i mesto Saveza komunista Jugoslavije u borbi za izgradnju socijalizma koju je odredio taj Kongres. To je i razumljivo, jer je VI Kongres obeležio novu etapu u razvitku socijalizma kod nas i, u vezi s tim, odredio novu ulogu i mesto Saveza komunista u borbi za ostvarenje socijalističkih društvenih odnosa. U izradi predloženog teksta izmena i dopuna Statuta Komisija je nastojala da formuliše iskustva stečena u radu organizacija Saveza komunista Jugoslavije na sprovođenju odluka i ostvarivanju zadataka VI Kongresa i da na taj način što adekvatnije odrazi uslove u kojima se vodi borba za socijalističke odnose na današnjem stupnju društvenog razvoja. Članstvo, organizacije i Savez komunista u celini bili su i u proteklom periodu u središtu borbe za izgradnju socijalizma. Svojom političkom, idejnom i organizatorskom delatnošću komunisti su prednjačili u borbi za razvijanje socijalističke demokratije i ostvarivanje socijalističkih odnosa među ljudima, u razvijanju organa radničkog i društvenog samoupravljanja, u Socijalističkom savezu radnog naroda i u drugim političkim i društvenim organizacijama uopšte. Takva uloga komunista i Saveza u celini doprinela je da se Savez komunista i u novim uslovima afirmiše kao rukovodeća, najsvesnija snaga našeg društva. Delujući u uslovima daljeg kretanja socijalističke demokratije, kroz praksu našeg društvenog razvitka, Savez komunista Jugoslavije se i, prirodno, kao živi organizam, neprestano razvijao. On je sticao nova iskustva u formama organizacionog razvitka, u unutrašnjem životu i načinima delatnosti , bogatio je i razvijao postojeće i iznalazio nove organizacione oblike i metode rada, a sve to u procesu praktičnog sprovođenja i razrađivanja linije VI Kongresa i daljeg unapređivanja našeg socijalističkog demokratskog sistema uopšte. Potpuno je razumljivo što su navedeni uslovi uticali na jačanje inicijative i samostalnosti članstva organizacija i rukovodstava Saveza, na razvijanje pravila unutrašnjeg života Saveza, naročito demokratizma i demokratskog centralizma, na razvijanje borbe mišljenja radi ostvarenja jedinstva akcije i zajedničkog izgrađivanja stavova organizacija i rukovodstava, jednom reči, na svestrano bogaćenje statutarnih odredaba. Sve je to osposobljavalo Savez za uspešno rešavanje novih zadataka i jačalo njegovo idejno i političko jedinstvo. Na toj liniji su i izvršene dopune i izmene u Statutu Saveza komunista Jugoslavije . 441

Najzad, predložene izmene i dopune Statuta uslovile su i osnovne postavke o mestu i ulozi Saveza komunista formulisane u Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije. Izmene i dopune u Statutu mogu se, s obzirom na njihov karakter i značaj , svrstati u dve grupe. Prva grupa izmena i dopuna je principijelnog karaktera i odnosi se na norme unutrašnjeg života, organizacione forme, metod i stil rada Saveza komunista. Uvodni deo u tekstu izmena i dopuna Statuta je skraćen i pretežno je statutarne prirode. To je učinjeno zbog toga što je u dosadašnjem Statutu Uvod bio programskog karaktera, a danas je takav uvod s obzirom na donošenje Programa Saveza komunista postao nepotreban. Osim toga, u novom tekstu Uvoda izražena je, u skladu sa Programom Saveza, bitnija izmena u formulaciji karaktera Saveza komunista. Po novoj formulaciji , Savez komunista Jugoslavije je organizovana politička snaga ne samo radničke klase nego i radnog naroda Jugoslavije. U težnji da se što potpunije izraze uslovi u kojima se vodi borba za socijalizam na današnjem stupnju razvitka, u poglavlju Dužnost članova Saveza komunista jače je naglašena uloga komunista u borbi za socijalističke društvene odnose i za razvijanje socijalističke svesti radnih ljudi , mesto i odgovornost komunista u borbi protiv antisocijalističkih shvatanja i postupaka. Predložene statutarne odredbe daju komunistima još više potstreka u njihovoj borbi za razvijanje socijalističke demokratije, obezbeđujući i jačajući njihovu organizatorsku i rukovodeću ulogu. Razume se, sve to zahteva stalno rašćenje i razvijanje političkog i idejnog nivoa komunista, njihove sposobnosti i odgovornosti, pa se, zbog toga, u Nacrtu predlaže nova obaveza člana Saveza komunista : da poznaje osnovna pitanja politike Saveza komunista i da prati štampu i publikacije Saveza. Na liniji daljeg izgrađivanja demokratskog organizma, razvijanja materijalnih osnova zemlje i radničkog i društvenog samoupravlajnja, dopunjeni su i razrađeni zadaci osnovnih organizacija Saveza komunista. U izmenama i dopunama izraženo je i punije razvijanje demokratizma i drugih normi unutrašnjeg života i rada Saveza komunista, što je u uslovima širokih formi socijalističke demokratije i stalnog jačanja socijalističkih snaga od osobitog značaja, kako za uspešnu delatnost Saveza komunista tako i za jačanje njegove monolitnosti, njegovog idejnog i političkog jedinstva. U tom smislu unete su i nove odredbe o razvijanju borbe mišljenja, iznošenju svojih stavova i pogleda o svim pitanjima društvenog razvitka. 442

„Član Saveza komunista“, - kaže se u čl. 3 Nacrta statuta, ,,ima pravo da svoj stav i poglede na sva pitanja društvenog razvitka slobodno izlaže i brani u organizacijama Saveza i da se pre donošenja odluke organizacije zalaže za svoje mišljenje.“ Dopune u poglavlju o prijemu u članstvo Saveza komunista takođe su izraz razvijenosti našeg socijalističkog društvenog organizma i nove društvene prakse. Proširenje čl . 5 odredbom da predlog za prijem u članstvo Saveza komunista mogu dati političke i društvene organizacije i organi društvenog samoupravljanja izražava mesto, društvenu vrednost i značaj preporuka tih organizacija i organa. Da bi se obezbedilo donošenje što pravilnijih odluka, Statutom se sankcioniše savetovanje organizacija i rukovodstava o svim pitanjima, kao metod rada koji je u praksi već dao korisne rezultate. U pravcu daljeg razvijanja demokratizma izvršene su izmene

i u nekim drugim članovima. Tako, naprimer, prema dosadašnjem Statutu, vanredni kongres Saveza komunista u narodnoj republici može se sazvati na zahtev preko polovine ukupnog broja članova Saveza, a prema novom predlogu saziva se na zahtev jedne trećine Saveza ili jedne trećine opštinskih organizacija. Vanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije mogao se sazvati na zahtev preko polovine od ukupnog broja članova Saveza ili na zahtev Saveza komunista najmanje tri narodne republike, dok se na osnovu predloženih izmena vanredni kongres može sazvati na zahtev jedne trećine članova Saveza ili na zahtev Saveza komunista dve narodne republike. U Nacrtu se, najzad, predlaže izmena roka održavanja kongresa i konferencija. Iskustvo je pokazalo da razdoblje od pet godina bolje odgovara celini našeg društvenog razvitka koju je potrebno i moguće iscrpno analizirati i oceniti na kongresu i na osnovu toga doneti program za jedan duži period rada. Iz istih razloga je izvršena i izmena o održavanju pokrajinskih i oblasnih konferencija. Druga grupa izmena i dopuna usmerena je na unošenje više elastičnosti u organizacione forme i metode rada, na izostavljanje formulacija koje su prevaziđene savremenom praksom rada Saveza i na uklanjanje izvesnih tehničko- administrativnih propisa. Komisija je smatrala da Statutom treba precizirati samo Osnovna organizaciona načela, osnovne forme i metode delatnosti, a izbeći svaku krutost, svako šabloniziranje koje bi smetalo i kočilo normalan rad i razvitak tako živog društvenog organizma kao što je Savez komunista Jugoslavije. Polazeći od tih principa, unet je niz 443

konkretnih dopuna koje obezbeđuju veću elastičnost organizacionih oblika, unapređenje stila rada i davanje dovoljno širine za raznovrsne oblike, načine i mogućnosti delatnosti Saveza. U svemu tome je zapravo i najveća prednost predloženih statutarnih izmena i dopuna i zbog toga se može reći da one označavaju korak napred u razvijanju Saveza, normi njegovog unutrašnjeg života, njegovih organizacionih formi i metoda rada. Zahtevi nove prakse i potreba za efikasnijom delatnošću komunista izazvali su niz izmena u organizacionom ustrojstvu Saveza. Takve su, naprimer, odredbe o mogućnosti formiranja komiteta za mesto, uže naselje i stanbenu zajednicu, o formiranju kontrolnih komisija pri nižim rukovodstvima, o mogućnosti formiranja osnovnih organizacija za pojedine ustanove i udruženja, kao i odredbe o izgradnji takvih organizacionih formi tamo gde to nalažu potrebe bržeg razvijanja socijalističkih odnosa među ljudima, pri čemu se i dalje zadržava produkcioni i teritorijalni princip, kao osnova organizovanja Saveza komunista Jugoslavije. Isto tako, danas je neophodno razvijanje raznovrsnih oblika povezivanja komunista i van osnovne organizacije radi usklađivanja i izgrađivanja stavova o raznim pitanjima i problemima. Tako je iz nove prakse izrastao aktiv komunista koji je , kao veoma celishodna forma organizovanja i povezivanja komunista, razrađen u članu 22 Nacrta statuta. Izmenama i dopunama daje se pravo komitetima da vrše prijem u Savez komunista onih aktivista čiji se rad u političkim i društvenim organima i organizacijama razvija van teritorije na kojoj stanuju, odnosno van delatnosti osnovne organizacije koja često nije u stanju da prati njihov rad. Na liniji veće elastičnosti i efikasnijeg delovanja Saveza komunista jeste i dozvoljavanje mogućnosti kooptiranja do jedne petine članova u opštinske i sreske komitete kako to nalažu potrebe. Iz istih razloga je u predlogu izostavljeno određivanje broja članova komiteta, članova sekretarijata osnovnih organizacija i rukovodstava Saveza. Iskustvo je pokazalo da takvo fiksiranje u Statutu može da pretstavlja smetnju i da treba prepustiti određenim rukovodstvima da o tome odlučuju, na osnovu uputstava koja donosi Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Od odredaba tehničko-administrativnog karaktera iz dosadašnjeg statuta je izostavljena tehnika oko prijema u članstvo Saveza komunista, procedura prijavljivanja i odjavljivanja članova prilikom odlaska u druga mesta, tehnika u vezi sa preduzimanjem disciplinskih mera, podnošenja žalbi itd . Komisija smatra da su ovi tehničko- proceduralni propisi stvar posebnih uputstava Cen-

444

tralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije odnosno centralnih komiteta Saveza komunista narodnih republika. Najzad, posebnu vrstu izmena u Nacrtu čine razne redakciske korekture, promene i sistematizovanje u redosledu pojedinih članova ili pasusa, otklanjanje nepotrebnog ponavljanja i sl. Treba, na kraju ukazati da se ovim Nacrtom statuta i formalno utvrđuje oblik zastave i amblem Saveza komunista Jugoslavije. To su najvažnije karakteristike , izmene i dopune u predloženom tekstu izmena i dopuna Statuta Saveza komunista Jugoslavije, koje Komisija predlaže Kongresu . Drugarice i drugovi, Dozvolite mi da vas na kraju izvestim o rezultatima diskusije o objavljenim izmenama i dopunama Statuta. Komisiji za Statut je od pojedinih članova, osnovnih organizacija i rukovodstava Saveza komunista upućeno preko 200 primedaba i predloga u vezi sa izmenama i dopunama teksta Statuta. U znatnom delu predloga zahteva se veća preciznost u pojedinim formulacijama. Drugi su predlozi tehničko-administrativne prirode, dok je broj bitnih primedaba mali . Pošto je razmotrila sve primedbe i predloge, Komisija je, kao što sam već u početku izlaganja rekao, usvojila jedan deo primedaba i na osnovu njih, kao i na svoju vlastitu inicijativu , izvršila naknadne dopune i ispravke u tekstu izmena i dopuna Statuta. Osvrnuću se, najpre, na usvojene primedbe i predloge. U organizacijama Saveza bilo je još i pre objavljivanja Nacrta statuta dosta diskusije i predloga o načinu glasanja prilikom izbora organa Saveza i delegata za konferencije i kongrese . Predlagalo se da ostane po pravilu tajno glasanje, s tim da se omogući i glasanje na drugi način, ukoliko tako odluči konferencija na predlog određenog broja članova ili delegata. Na osnovu takvih predloga Komisija je prvobitno predložila da se pored tajnog glasanja da mogućnost i javnog glasanja ukoliko konferencija, odnosno Kongres većinom glasova tako odluči . U konačnoj diskusiji , Komisija je ovo pitanje ponovo razmatrala i mišljenja je da je najpravilnije da se za izbor svih rukovodećih organa zadrži isključivo princip tajnog glasanja, a da se samo za osnovne organizacije , fabričke i mesne komitete u prvom redu iz praktičnih razloga pruži i mogućnost drukčijeg načina glasanja, ukoliko tako odluči konferencija na predloge jedne trećine članova, odnosno delegata.

445

Komisija je takođe ponovo razmatrala rok za održavanje sreske konferencije i predlaže da se taj rok skrati na dve godine onako kako to stoji u tekstu koji je predložen . Komisija je mišljenja da ovaj rok, s obzirom na razvijenost i složenost društvenopolitičkog i ekonomskog života u opštini i srezu, kao i uopšte na brze provere koje se vrše u našoj stvarnosti, bolje odgovara nego rok dat u prvobitnom predlogu . Osim toga, izvršene su još neke druge značajnije dopune. Na predlog više organizacija izmenjen je član u kome se govori da kongres narodne republike određuje političku liniju Saveza komunista republike. Prema novoj formulaciji , republički kongresi utvrđuju političke zadatke na osnovu političke linije Saveza komunista Jugoslavije. Mislimo da je ovakva izmena pravilna, jer je Savez komunista Jugoslavije jedinstvena organizacija sa jedinstvenom političkom linijom koju određuje Kongres Saveza komunista Jugoslavije, a republički kongresi utvrđuju na toj osnovi svoje političke zadatke. Isto tako na predlog više organizacija usvojeno je da se član 12 tač. b) dopuni odredbom - da saglasnost o formiranju komiteta za mesto, uže naselje i stanbenu zajednicu daje centralni komitet Saveza komunista republike. Pošto se stvaranje takvih komiteta predviđa izuzetno, Komisija smatra da je ova dopuna celishodna. U članovima 24, 29 i 34 usvojene su dopune kojima se određuje u kojim su rokovima rukovodstva obavezna da sazovu vanrednu konferenciju , odnosno kongres, u slučajevima kada to zahtevaju članstvo i organizacije, kako je to Statutom predviđeno. Komisija smatra da ove dopune treba usvojiti, jer to dosada nije bilo precizirano. Takođe je u članu 14 izvršena dopuna kojom se određuje sastav članova kontrolnih komisija. Izvršene stilske, jezičke i druge izmene u pojedinim formulacijama ne zadiru u suštinu objavljenog teksta. Tako, naprimer, izvršene su izvesne stilske ispravke u nekim pasusima Uvoda ; zatim je uneta odredba koja određuje kada konferencije mogu rešavati punovažno. To su najvažnije izmene koje su izvršene na osnovu primedaba I predloga organizacija i rukovodstava Saveza komunista i pojedinih članova Saveza na objavljeni tekst izmena i dopuna Statuta. Najzad, nekoliko reči o primedbama i predlozima koje Komisija nije usvojila. Komisija nije usvojila primedbe koje ustvari znače vraćanje na stari stil rada, na prevaziđene organizacione forme, ili pretstavljaju nepotrebno detaljisanje onoga što je već rečeno, ili što u suštini proizilazi iz pojedinih odredaba Statuta, kao što su : zahtevi

446

da se Statutom propiše procedura prijema, kažnjavanja, žalbi , zatim da se propiše kada se organizacija deli na odeljenja, kada se bira sekretarijat i sa koliko članova i tome slično. Komisija je mišljenja da je ovakvo detaljisanje nepotrebno i da ga ne treba regulisati Statutom već posebnim uputstvima centralnih komiteta, kako je to i predloženo. Bilo je čak i takvih zahteva da se Statutom regulišu i neki slučajevi iz praktičnog rada organizacija, kao, naprimer, kada i u kojim slučajevima treba primeniti određenu vrstu kazne. Drugovi i drugarice, Uime Komisije za Statut Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije predlažem Kongresu da usvoji izmene i dopune Statuta sa naknadnim dopunama i ispravkama. Smatramo da će ove izmene i dopune omogućiti Savezu komunista da izgradi takve organizacione oblike, metod i stil rada koji će obezbediti sprovođenje u život odluka ovog Kongresa. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , SPASENIJA BABOVIĆ : Predlažem da se izabere Komisija za Statut Saveza komunista Jugoslavije, koja će formulisati zaključke. Dozvolite mi da dam sledeći predlog za ovu Komisiju : 1. Aceva Vera 2. Cazi Josip 3. Kavčič Stane 4. Kimovec Franc, delegat iz Trbovlja 5. Kovačević Voja, delegat organizacije Saveza komunista Jugoslavije 6. Kuzmanovski Boge, delegat iz Kumanova 7. Marković Moma 8. Nikolić Dragomir, delegat iz Beograda 9. Novaković Grujo 10. Petrović Dušan- Sane 11. Počuča Mile 12. Romac Paško 13. Tomašević Stana, delegat iz Beograda 14. Vojvodić Todor, delegat iz Ivangrada 15. Zeković Veljko

Ima li ko drugi predlog? (Nema. ) Prima li se ovaj predlog ? (Prima se.)

447

Objavljujem da je izabrana Komisija za Statut SKJ i molim izabrane drugove da se u prvoj pauzi sastanu u zgradi određenoj za rad radnih tela. Drugovi i drugarice, Da bi Sedmi kongres doneo Rezoluciju o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije, kako smo već u dnevnom redu Kongresa usvojili, potrebno je da izaberemo Komisiju za Rezoluciju, koja će na osnovu izveštaja i zaključaka koji se na Kongresu podnesu, kao i na osnovu diskusije koja se bude vodila, predložiti Kongresnu Rezoluciju VII Kongresa o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije. Dozvolite mi da predložim sastav Komisije za Rezoluciju : 1. Albahari Nisim, delegat iz Sarajeva 2. Avbelj Viktor 3. Begović Vlajko 4. Blažević Jakov 5. Brkić Hasan 6. Božičević Ivan 7. Bulajić Krsto, delegat iz Nikšića 8. Davidović Radivoje, delegat iz Zrenjanina 9. Jakopič Albert, delegat iz Kopra 10. Komar Slavko 11. Krajačić Soka, delegat iz Karlovca 12. Kreačić Otmar 13. Mijatović Cvijetin 14. Marinko Miha 15. Minčev Nikola 16. Minić Miloš 17. Mojsov Lazar 18. Popović Milentije 19. Popivoda Krsto 20. Stambolić Petar 21. Šentjurc Lidija 22. Todorović Mijalko 23. Vidić Dobrivoje 24. Stefanović Svetislav 25. Mićunović Vukašin , delegat sa Cetinja Ima li ko drugi predlog? (Nema. ) Prihvata li se ovaj predlog? (Prihvata. ) Objavljujem da je usvojen predlog Komisije za izradu Rezolucije o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije.

448

Molim izabrane drugove da se u pauzi sastanu u zgradi određenoj za rad radnih tela. Drugovi i drugarice, Prelazimo na diskusiju u vezi s referatom druga Tita, Izveštajem Centralnog komiteta, referatom druga Rankovića, Nacrtom programa Saveza komunista Jugoslavije, referatom druga Kardelja i Predlogom o izmenama i dopunama Statuta Saveza komunista Jugoslavije. Za reč se javio drug Vladimir Bakarić. (Aplauz.)

VLADIMIR BAKARIĆ : Drugovi,

Kakve god mi račune pravili, ipak je prošlo više od deset godina socijalističkog razvoja naše zemlje. Zato je vrlo ispravno što na ovom Kongresu pokušavamo rezimirati i ocjeniti rezultate te djelatnosti u Programu, nacrt kojega je ovdje pred nama na pretresu. Glavna pak vrijednost tog Nacrta se i sastoji u tome što on nije samo program naših tendencija i želja, nego baš program tendencija zasnovanih na kritičkoj ocjeni naše dosadašnje prakse i ocjeni stvarnih faktora kretanja. S tim u vezi želio bih govoriti o jednom problemu , o problemu države. Govorim o njemu zato što je pravilnost stavova Programa i u tom pitanju osporena. Kako se iz Nacrta vidi, u njemu je velika pažnja posvećena problemu konkretnih formi kako razvoja naše socijalističke države tako i njenog „odumiranja“. I tu su, kao i drugdje ustvari rezimirana i ocijenjena iskustva više nego desetogodišnjeg razvoja. Ne raspravlja se o stvari niti samo marksistički , a niti samo „ teoriski “, nego s konkretnim analizama stvarnog društvenog razvoja kretanja i sa strogo određenim tendencijama, da se kod toga primijeni marksistički metod, odnosno marksistička teorija države, da se ocijeni koliko smo se mi držali općih načela socijalizma u pitanju države u proteklom periodu i koliko je naše daljnje subjektivno nastojanje na tom polju u skladu kako sa stvarnim stanjem stvari tako i s tim socijalističkim načelima. Nije nam moralo izgledati sporno ništa što se odnosilo na ocjenu države, državne vlasti i njene izgradnje u općim linijama . Tu je marksistička teorija bogata , prilično konkretna i precizna. Trebalo je da se teškoće jave kod pitanja kakav razvoj treba da 29 VII Kongres SKJ

449

imaju novi državni oblici i novi organi vlasti. O tome se mogu donositi sudovi na temelju iskustava današnjice, a ne samo na osnovu opće teorije. Zato tu i nema i ne može biti nikakvih gotovih recepata . U klasičnoj marksističkoj literaturi postoji tu samo prilično ⚫ iscrpna analiza Pariske komune. Danas se, kao jedno od osnovnih spornih pitanja, postavlja pitanje odumiranja države. Ono se ne postavlja prividno - kao pitanje priznanja osnovnih principa marksističke teorije o državi, nego kao pitanje vremena, tj . pitanje kada treba taj problem staviti na dnevni red. I pred nas se to pitanje tako postavljalo. I mi smo ga postavili i prišli njegovom konkretnom rješavanju vrlo rano. Danas ga zato i ne raspravljamo samo teoretski , nego mnogo više praktično . Razmatramo njegovo kretanje, njegove oblike itd. Ipak, mada nam je praksa dala za pravo, treba vidjeti da li je ona u skladu s osnovama marksističkog učenja o državi . To nam se, naime, prebacuje. Poznato je ono mjesto kod Engelsa : „Prvi akt u kome država stvarno istupa kao predstavnik cijeloga društva, prisvajanje sredstava za proizvodnju u ime društva - ujedno je i njen posljednji samostalni čin kao države. Miješanje državne vlasti u društvene odnose postaje malo po malo suvišno i onda samo od sebe prestaje. Mjesto vladavine nad ljudima dolazi rukovanje stvarima i upravljanje procesom proizvodnje. Država ne biva „ ukinuta“, ona izumire. S ovoga stanovišta treba ocjenjivati frazu o „slobodnoj narodnoj državi“, podesnu za privremene agitacione svrhe, ali nezadovoljavajuću u naučnom pogledu ; a s tog stanovišta treba suditi i zahtjev tzv. anarhista, da državu treba ukinuti u roku od 24 sata .“(Anti-Dühring, izd. „ Naprijed", str. 295.) Staljin je na XVIII Engelsova misao pravilna :

Kongresu SKP(b ;

izjavio da je ova

,,Samo uz jedan od dva uslova: a) ako socijalističku državu proučavamo samo i jedino s gledišta unutrašnjeg razvitka zemlje apstrahirajući unaprijed međunarodni faktor, izolirajući zemlju i državu od međunarodne situacije radi lakšeg istraživanja, ili b) ako pretpostavimo da je socijalizam već pobijedio u svim zemljama, ili u većini zemalja, da umjesto kapitalističkog okruženja postoji socijalističko okruženje , da više nema opasnosti napada iz vana, da više nema potrebe za jačanjem vojske i države.“ (Pitanja lenjinizma, str. 566/567.) I on dalje govori o promjenama funkcija države i konstatira da će se država sačuvati i u komunizmu, ukoliko bude ostalo kapi-

450

talističko okruženje, a neće se sačuvati u komunizmu, ukoliko ovog okruženja ne bude. S tim je pitanje „ odumiranja“ države bilo skinuto s dnevnog reda za savremeni period, i u teoriji različitih teoretičara i pravnika se otada govorilo o državi socijalizma, o posebnom tipu države, i promjenama u funkciji i slično. Tek je jugoslovenska praksa ponovo stavila na dnevni red to pitanje i na njega odgovorila

pozitivno. U posljednjem broju sovjetskog časopisa „Komunist “, u članku, prijevod kojega imamo svi u rukama, nam se spominje kao argumenat protiv ovakvog shvaćanja našeg Nacrta programa - među ostalim ― još i jedan citat Lenjina: „Prerano naglašavanje odumiranja države pretstavljalo bi poremećaj istoriske perspektive.“ Autori članka spominju da je Lenjin to kazao povodom zahtjeva „ nekih teoretičara" da se teza o odumiranju države u prvim etapama socijalističkog preobražaja unese u Nacrt programa Ruske komunističke partije (boljševika), a još 1918 godine, te da takav naš zahtjev „nije nimalo nov". Ili, drugim riječima, i to je pozajmljeno od Buharina. Iako nemam baš nikakve namjere da raspravljam o spomenutom članku, dopustiću sebi ovdje ove dvije primjedbe. Prvo, točno je da naš zahtjev „ nije nimalo nov", ali on nije išao uzorom Buharinovih zahtjeva iz 1918, nego uzorom Pariske komune, koja je neke od „ zahtjeva“ proklamirala već prvih dana svoga opstanka, i uzorom klasične marksističke ocjene Komune. Sa situacijom u Rusiji 1918 ovo nema nikakve veze. Drugo, ova „ jugoslovenska“ teorija odumiranja države dijametralno je suprotna Buharinovoj teoriji. Autori to ne mogu ne znati ako su ma i površno čitali naš Nacrt. Naša se i teorija i praksa temelje (između ostaloga) i na poznatoj Lenjinovoj kritici Buharinovih shvaćanja. Lenjin je, zatim , te svoje opaske dao 8 marta 1918, dakle još za trajanja rata, a u vrijeme uspostavljanja i učvršćivanja sovjetske vlasti. Moglo bi se gotovo reći : prvih dana procesa osvajanja vlasti. On tu kaže : „ Nikako se ne mogu saglasiti s ispravkom druga Buharina. Program karakterizira imperijalizam i eru socijalne revolucije, koja počinje. Da je era socijalne revolucije počela to je apsolutno točno utvrđeno. A šta hoće drug Buharin ? Karakterizirati socijalističko društvo u razvijenom obliku , tj . komunizam. Otuda njegove netačnosti. Mi smo sada bezuslovno za državu , a govoriti, davati karakteristiku socijalizma u razvijenom obliku,

29*

451

gdje neće biti države ništa tu nećeš izmisliti , osim da će tada biti ostvaren princip - od svakoga po sposobnosti, svakome po potrebi. Ali do toga je još daleko, i to govoriti - znači ništa ne kazati , osim da je slabo tlo pod nogama ... Naziv naše partije dovoljno jasno izražava da idemo k punom komunizmu , da izostavimo takve apstraktne postavke, da će svatko od nas raditi po sposobnostima, a dobivati po potrebama bez ikakve vojne kontrole i nasilja. O tome je sada rano govoriti . Ta kada će država početi odumirati? Mi ćemo dotada uspjeti održati više nego dva kongresa, pa da kažemo : pogledajte kako naša država odumire. A dotada je prerano. Prerano proglašavanje odumiranja države pretstavljalo bi poremećaj istoriske perspektive." (Soč., t. 27. , str. 122/123.) Dodajmo još k tome da rezolucija spomenutog Kongresa (VII) govori čak o tome da je : „Program dužan upozoriti da se naša partija neće odreći korištenja i buržoaskog parlamentarizma, ako nas tok borbi odbaci natrag na neko vrijeme, na taj istoriski stepen kojeg je naša Revolucija već prerasla. No u svakom slučaju i u ovim prilikama partija će se boriti za Sovjetsku republiku , kao viši po demokratizmu tip države i kao formu diktature proletarijata, svrgavanja jarma eksploatatora i gušenja njihovog otpora." (VKP (b) v rezolucijah i rešenijah, t . I., izd . 6., str. 279.) Kao što se vidi , sve se odvija u punom jeku najotvorenije unutrašnje borbe, gdje je problem sabiranja snaga (sile) za obaranje stare vlasti, pa tu i nije ni mjesto ni vrijeme da se govori (osim opće propagandistički i teoretski) o odumiranju države . Lenjin na spomenutom mjestu odbija da uopće što govori o komunizmu i njegovim problemima (pa i o problemu države u komunizmu), i svodi stvar na realne probleme tog perioda. Potpuno je nejasno kako se to može navoditi kao argument u diskusiji o našem Nacrtu programa, osim ako se indirektno hoće da pokuša da se on za neupućene dovode u vezu s Buharinom. Preostaje nam Staljin . On i njegovi učenici stoje čvrsto na liniji odlaganja problema . Njegova se teoriska polazna točka zasniva na nerazumijevanju marksističke teorije države, na nedijalektičkom shvaćanju te pojave . Mi zato nismo mogli prihvatiti njegovo mišljenje. Evo jedne Lenjinove misli : „Proletarijatu je potrebna država - to ponavljaju svi oportunisti, socijal-šovinisti i kautskijanci, uvjeravajući da je takvo Marksovo učenje, a „zaboravljajući “ da dodaju da je, po Marksu, prvo, proletarijatu potrebna samo država koja izumire, tj . koja je tako

452

uređena, da bi odmah mogla da izumire i da mora da izumire. I drugo, trudbenicima je potrebna „ država “ , tj . „ proletarijat organiziran kao vladajuća klasa ! (Država i revolucija , „Kultura“, Zagreb 1956., str. 31.) Ostavimo ovdje po strani ono „ da bi odmah mogla da izumire“ što je „ zaboravio“ i Staljin i naši današnji kritičari i obratimo pažnju na suštinu stvari, na ono „koja je tako uređena“ da bi mogla odmah da izumire. Državu , dakle, moramo tako graditi da bi ona mogla odmah otpočeti odumirati ako ne želimo da se spustimo u teoriji u vode pozitivizma. Sigurno je da država ne može brzo odumreti. S njenim ostacima ići ćemo i do „ druge etape" socijalizma, do komunizma. I to sasvim nezavisno od ovakvog ili onakvog okruženja. Marks je u Kritici Gotskog programa s nevjerojatnom jasnoćom upozorio na unutrašnje zakone kretanja društva, koji uslovljuju postojanje prava i države kroz čitav prelazni period. ,,Što se pak tiče raspodjele sredstava potrošnje među pojedine proizvođače, tu vlada isti princip kao pri razmjeni robnih ekvivalenata : jednaka količina rada u jednom obliku razmjenjuje se za jednaku količinu rada u drugom obliku . Zato je ovdje jednako pravo još uvijek po principu - buržosko pravo, i ako princip i praksa nisu više u opreci ... Zato je ono, po svojem sadržaju, pravo nejednakosti , kao i svako pravo... Ali, ti nezgodni momenti ne mogu se izbjeći u prvoj fazi komunističkog društva, onakvog kakvo je ono tek izišlo iz kapitalističkog društva poslije dugih porođajnih muka. Pravo ne može nikad biti iznad ekonomske strukture i njome uvjetovanog kulturnog razvitka društva. U višoj fazi komunističkog društva, kad nestane ropske potčinjenosti individuuma podjeli rada,... kad sa svestranim razvitkom individuuma porastu i produkcione snage i kad svi izvori društvenog bogatstva poteku obilnije tada će tek biti moguće sasvim prekoračiti uski buržoaski pravni horizont i društvo će moći na svojoj zastavi ispisati : svaki prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama! " (ID, II , str. 14/14 . ) Lenjin to mjesto komentira : „To je „nezgoda"", kaže Marks, „, ali ona je neizbježna u prvoj fazi komunizma, jer, ne padajući u utopizam, nemoguće je misliti da će se ljudi, oborivši kapitalizam, odmah naučiti da rade za društvo bez ikakvih pravnih normi, a i ukidanje kapitalizma ne daje odmah ekonomske pretpostavke za takvu promjenu . A drugih normi, osim „ buržoaskog prava“, nema. I utoliko ostaje i dalje potreba za državom koja će, čuvajući zajedničko vla-

453

sništvo sredstava za proizvodnju , čuvati jednakost rada i jednakost podjele proizvoda. “ (Država i revolucija, ID, II, str . 203.) Dakle, država (pravo) čak i bez klase kapitalista, a zbog ostvarivanja parole „svakomu prema radu", ili država sve do potpuno ostvarenog i u sve pore društva provedenog komunizma. I to opet bez obzira na ovakvo ili onakvo okruženje. Naš Program nije zaboravio ni na ovo, pa je zato proklamirao da je „država i neophodni opći oblik vlasti radničke klase radnog naroda Jugoslavije“. Ali, baš zato nije svejedno kako će ta država ili državna vlast izgledati. Program je, naprimjer, odbacio ideju centralizirane državne vlasti - onakve kakva se ona obično u današnjoj „ modernoj “ državi nalazi, očigledno vodeći računa o analizi takve vlasti, po klasicima marksizma. ,,Centralizirana državna vlast sa svojim svuda prisutnim organima -- stajaćom vojskom, policijom, birokracijom, svećenstvom, sudskim staležom, organima stvorenim po planu sistematske hijerarhiske podjele rada - potječe iz vremena apsolutne monarhije kada je buržoasko društvo koje se tek stvaralo služilo kao moćno oružje u njegovim borbama protiv feudalizma.“ (Marks, Građanski rat u Francuskoj, ID, I, str. 462.) Namjesto takve centralizirane vlasti Pariska komuna je drugačije trebalo da „organizira jedinstvo nacije". Poslije opisa kako bi Pariska komuna trebalo da posluži kao uzor svim industriskim centrima, pa i selima, i kako bi se ove komune ujedinjavale šaljući „ delegate u nacionalnu delegaciju u Parizu“, Marks nastavlja : „Mali broj funkcija, ali veoma važnih , koje bi tada još ostale za centralnu vladu , nisu imale da budu ukinute, kao što se to namjerno lažno tvrdilo, nego su imali da ih vrše komunalni i stoga strogo odgovorni činovnici. Jedinstvo nacije nije imalo da bude razbijeno, nego, naprotiv , da bude organizirano putem komunalnog uređenja i da postane stvarnost putem uništenja one državne vlasti, koja se izdavala za oličenje tog jedinstva, ali je htjela da bude od nacije nezavisna i da stoji nad njom. “ (Ibid, str. 471/472 .) Lenjin to komentira : „ Ako proletarijat i siromašno seljaštvo uzmu u ruke državnu vlast, organiziraju se potpuno slobodne komune i ujedine akciju svih komuna u udarcima po kapitalu , u slamanju otpora kapitalista, u predaji privatnog vlasništva na željeznice, tvornice , zemlju i ostalo cijeloj naciji , cijelom društvu, zar to neće biti centralizam? I to proleterski centralizam?

454

Bernštajnu naprosto ne može da padne na pamet da je moguć dobrovoljni centralizam, dobrovoljno ujedinjenje komuna u naciju, dobrovoljno spajanje proleterskih komuna pri rušenju buržoaske vladavine i buržoaske državne mašine. Bernštajnu, kao i svakom filistru, centralizam se ocrtava kao nešto što može biti nametnuto i održavano samo odozgo, samo činovništvom i vojskom. Marks, kao da je predviđao mogućnost izopačavanja svojih pogleda, namjerno podvlači da su optužbe protiv Komune, da je ona tobože htjela uništiti jedinstvo nacije, ukinuti centralnu vlast, svjestan falsifikat. Marks namjerno upotrebljava izraz „ organizirati jedinstvo nacije“ da bi svjesni demokratski, proleterski centralizam suprotstavio buržoaskom, vojničkom, činovničkom.“ (Država i revolucija, ID, II /1 str. 174.) Još jednom Marks : ,,Državna centralizacija, koja je potrebna modernom društvu , može se podići samo na razvalinama vojničko-birokratske državne mašinerije, koja je iskovana u borbi s feudalizmom." A u izdanju od 1852 još je stajalo : ,,Slom državne mašine ne izlaže centralizaciju nikakvoj opasnosti. Birokracija je samo najniža i gruba forma centralizacije koja je još opterećena svojom suprotnošću feudalizmom." (Osamnaesti brumaire, ID I, str. 296.) Sto bi se iz ovih, nabrzinu pokupljenih, citata trebalo vidjeti? Trebalo bi se vidjeti da po shvaćanjima tvoraca marksizma : 1. država treba da ostane vrlo dugo, i to ne samo zbog neposredne sile protiv buržoazije i eksploatatorskih klasa, nego kao i nužni korelat nerazvijenosti produktivnih snaga društva ; i 2. da se i oni problemi društva koji zahtijevaju najveću centralizaciju (i koncentraciju) vlasti mogu (i moraju) rješavati tako da sve više i više eliminiraju „ posebni aparat vlasti “, i ovoga nadomještavaju dobrovoljnim udruživanjem i neposrednim učešćem proizvođača građana i njihovih organizacija , a na osnovi njihovih interesa. To čak i u takvim problemima koji pretstavljaju osnovicu nacionalnog jedinstva. Tu su sadržana dva procesa. Prvi, proces demokratizacije državne vlasti i, drugi, proces odumiranja države. Ta dva procesa idu zajedno, isprepliću se, od vremena do vremena nije moguće razlikovati jedan od drugoga, ali su ipak dva različita procesa . Prvi ne dira u suštinu države, i ovu likvidira samo toliko ukoliko njeno postojanje postaje besmisleno uslijed promijenjene društvene podloge, tj . stvaranja komunističkog društva . Drugi proces je proces upravo stvaranja tih novih društvenih organizacionih formi

455

koje postepeno, u tendenciji eliminiraju svaku „ posebnu silu“, svaki „posredni faktor" i ostvaruju sve više neposredno „rukovanje stvarima i upravljanje procesa proizvodnje“ . (Engels. ) Mi smo u Jugoslaviji i srušili staru vlast time što su se narodne mase „ ujedinjavale" i stvarale svoje vlastite forme organizacije kako društva tako i države. Stvaranje, u daljem procesu, čvrstog centralističkog, državnog aparata bilo je nužno i dalo je svoje pozitivne rezultate. I to je trajalo sve do otprilike 1949 godine. I upravo u tim godinama, kada je pritisak na našu zemlju bio najveći, jasno se pokazalo da za dalji razvitak njene kohezije jedinstva odbrambene snage i bržeg ekonomskog i društvenog razvitka nisu dovoljni okviri takve državne organizacije, a čvrsti centralistički državni aparat vlasti po tipu ranijih aparata, mada promijenjenog sastava, nije ni malo adekvatan da ujedini sva stremljenja radničke klase i narodnih masa. „ Narodna revolucija “ (u Marksovom smislu, tj. ona u kojoj stvarno sudjeluju narodne mase) nije „odumrla“ i nije nastupio nikakav momenat koji bi dopuštao pasivizaciju masa (njihovo društveno razoružavanje) i prepuštao svu organizaciju dalje borbe (izabranim) pretstavnicima tih masa. Ne početi proces stvaranja novih vlastitih i neposrednih formi učešća masa u rješavanju svojih problema, značilo bi kočiti proces revolucionarnog kretanja i stvarati teške društvene probleme. Državni aparat je ponešto stradao u korist jačanja društva. Ali baš zato su ojačali oni momenti koji čine našu socijalističku zajednicu jačom i jedinstvenijom. Sve iskustvo nam govori da je baš u toj teškoj situaciji , od 1949 godine naovamo, jedinstvo naroda jačalo, proces razvitka socijalističkih snaga počeo silnije bujati , pa je jačala čak i odbrambena snaga zemlje, što je po na toj bazi Staljinu samo specijalan i specifičan privilegij države i državne vlasti. Program je te procese pravilno opisao i ocijenio, te pravilno usmjerio daljnji razvoj , a našoj je zemlji ogromno pomogla baš marksistička analiza države. Kako se vidi, dva su razloga koja su nam nalagala i koja nam nalažu da tim putem produžimo i da ga produbimo. Prvi je dug prema inicijativi i razvoju socijalističke svijesti i aktivnosti narodnih masa, a drugi dug prema klasicima marksizma. Naša je, naime, praksa upravo potvrdila pravilnost marksističke teorije države i tako izvukla iz zaborava taj dragocjeni instrument društvenog napretka. Razumije se da ovakvo gledište postavlja ogromno veće zadatke na Savez komunista, o čemu su na ovom Kongresu govorili 456

svi referenti, ali je naš Savez pokazao da je takva organizacija koja svoje zadatke umije i može savladati. Zato je za nas od velike važnosti znati zakone ove prelazne etape. Njih otkrivati na osnovu iskustva nije bilo baš sasvim lako. Osim pionirskog rada tu treba preovladati i nasljeđene i stečene predrasude. Poznato je da je sovjetska teorija neko vrijeme negirala postojanje zakona vrijednosti u „planskoj ekonomiji “, tj . u Sovjetskom Savezu, zatim ga je priznala „u izmijenjenom (ili preobraženom ) obliku“ bez navođenja ili istraživanja u čemu se te izmjene ili preobraženja sastoje, onda je tvrdila da je „ ovladala“ zakonom vrijednosti i slično. Kolebanja i nesigurnosti su gotovo uvijek bili rezultat nekih Staljinovih primjedbi ili „objašnjenja". Staljin je na koncu, pred kraj života, u poznatom članku „ Ekonomski problemi socijalizma u SSSR-u“ (Boljševik, septembra 1952) objavio svu onu zbrku misli koja je kod njega u tom pogledu vladala i koja je tako snažno utjecala na razvoj sovjetske nauke. I ne samo sovjetske, nego dovoljno dugo vremena i naše ! Zato i treba reći nešto o tome. Staljin u tom članku tvrdi da u SSSR postoji i djeluje zakon vrijednosti, ali „Sve to najzad vodi k tome da je sfera djelovanja zakona vrijednosti kod nas strogo ograničena i da zakon vrijednosti ne može u našem sistemu da igra ulogu regulatora proizvodnje." Staljin tu pod zakonom vrijednosti podrazumijeva ustvari zakon vrijednosti proste robne proizvodnje, mada u njega svaki čas, sasvim zbrkano unosi i kategorije kapitalističke robne proizvodnje. U kapitalizmu su , naprimjer, na osnovu zakona vrijednosti, motiv proizvodnje profit, a profitna stopa regulator proizvodnje . To je „preobraženi“ oblik zakona vrijednosti . I zato se u kapitalizmu sasvim „zakonito“ robe prodaju i ispod i iznad vrijednosti, i to ne samo sporadično, nego čak i u pravilu. Kod monopola isto „ vrijedi" zakon vrijednosti, pa i kod potpunog monopola. Tu se višak vrijednosti (a dijelom i dio vrijednosti ) preliva iz jednog džepa u drugi. Jedan takav „preobraženi oblik" zakona vrijednosti „ djeluje“ i kod nas, i to ne u nekoj smiješnoj ograničenoj „sferi djelovanja“ nego u društvenoj cjelini. Ono što „ preobražava“ oblik zakona vrijednosti, to su motivi proizvodnje (koji nisu kapitalistički profit, nego široki raspon različitih motiva počevši od potrebe društva preko zahtjeva komune za većim novčanim prihodima, do povećanih ličnih prihoda radnika radnog kolektiva) i regulatori proizvod nje (koji su još nešto kompliciraniji) . Ali i tu se dade točno izra-

457

čunati kako ove promjene motiva i regulatora modificiraju kretanje cijene robe. Zakonima ovog računanja mi još nismo sasvim ovladali, mada se tome približavamo. Jednu od glavnih smetnji bivšem shvaćanju tih zakona i bivšoj izgradnji metodologije računanja čine izvjesna neshvaćanja ili plitka shvaćanja problema tržišta. Kod nas se bilo proširilo shvaćanje da tu djeluju tzv. slobodni zakoni ponude i potražnje. Zaboravili su ljudi da su ti zakoni samo odnos stupnja razvoja produktivnih snaga i podjele rada i zakona raspodjele. Do nedavno su oni ovisili - uz date proizvodne snage - o klasnoj strukturi društva, tj . o podjeli dohotka među klasama. I ti se zakoni dadu s velikom točnošću „računati “. Danas u formiranju kretanja zakona tržišta zato tako ogromno sudjeluje društvena zajednica koja raspolaže u raznim oblicima i relativno golemim fondom dohotka. O njegovoj pravilnoj upotrebi (i objektivnim mogućnostima te upotrebe) ogromno ovise tendencije kretanja tržišta. Upotreba tih fondova u te svrhe nije bila uvijek naučno i točno korištena, jer je umnogome vladala teorija izračunavanja, koja je gotovo isključivo uzimala u obzir samo jedan dio tržišta - tržište potrošne robe (zapravo samo njegov dio) i tzv. investicione robe, tj . ustvari dijela investicija, a o većem dijelu tržišta uopće nije vodila računa. Za tu pogrešku ne treba baš kriviti Staljina, mada bi se skoro (iako ne sasvim ) takav zaključak mogao izvesti i iz njegove teorije o vrijednosti, nego je to više utjecaj zapadne metodologije upotrebljene na krivom mjestu . Rašireno mišljenje da zakon vrijednosti „ nije djelovao" u epohi strogog administrativnog planiranja i distribucije je potpuno bez osnova. On je itekako djelovao samo u obratnom pravcu nego što su takvi „ teoretičari " očekivali. Djelovao je destimulacijom proizvodnje čim nisu bili pogođeni odnosi pravilne podjele rada i destimulacijom, odnosno demobilizacijom proizvodnih snaga ondje gdje takav način raspodjele nije odgovarao nivou proizvodnih snaga. Čim je naša praksa sistem raspodjele više približila nivou proizvodnih snaga, odmah su se javile izvanredne posljedice. Osjetio se novi polet, uključile su se ogromne nove inicijative i mobilizirale nove rezerve. Korekture tržišta su obavljene brže i smjelije. Nema sumnje da u ovakvom sistemu izgradnje postoji i element stihije. Ali je on na ovom nivou proizvodnje neizbježan. On se mora javljati ili u ovom ili onom obliku. On može aficirati ili lokalno područje uz ovaj naš današnji sistem ili zahvatiti šire područje svojim negativnim odnosom na razvitak proizvodnje, što

458

nam se dešavalo pod konac takozvanog administrativnog perioda. Svakako je ovo današnje mnogo manje opasno, a mnogo više i brže razvija proizvodne snage i tako brže uklanja podlogu stihiji. U vezi ovim svakako bi trebalo govoriti o današnjem vladajućem tumačenju nekoliko mjesta kod Marksa iz Kapitala i Kritike Gotskog programa o ekonomiji prelaznog perioda, ali bi to ovdje oduzelo previše vremena. Mislim da je program osnovne postavke o daljem razvoju privrednog sistema pravilno postavio i u skladu kako s praksom tako i s teorijom i da je pravilno izbjegao da se upusti u predviđanja za koja još danas nemamo dovoljno osnove. Meni se zato čini da ovaj Nacrt programa treba -- usprkos kritici i na području teorije države - primiti i da će nam on kao putokaz u neposrednoj budućnosti i u toj oblasti pomoći da naš socijalistički razvoj ide još brže. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, SPASENIJA BABOVIĆ : Za reč se javio drug Boris Krajger. (Aplauz.)

BORIS KRAJGER : Drugovi i drugarice, nacioGovoriću o konkretnom pitanju naše političke prakse nalnim odnosima u našoj zemlji, u vezi sa referatom druga Tita i Nacrtom programa. U toku Narodnooslobodilačkog rata kao i u toku socijalističke izgradnje nove Jugoslavije nacionalno pitanje u Jugoslaviji rešeno je tako da ono danas više nema onog značaja, i u našoj dnevnoj politici ne zauzima ono mesto kao što je to bilo pre rata i za vreme Narodnooslobodilačkog rata. Ipak smatram da neke strane ovog problema postoje, te je potrebno da o njima govorimo i na ovom Kongresu. Naravno, ne bi bilo potrebno govoriti o ovom problemu ako bismo imali posla samo sa ostacima tendencija iz vremena stare buržoaske Jugoslavije . Kada postavljam ovaj problem, ne mislim na razne antisocijalističke kombinacije koje s vremena na vreme postavljaju otkriveni ili prikriveni ostaci starog društva i o kojima maštaju pre svega razni bivši političari u jugoslovenskoj emigraciji. Ne postavlja se nacionalno pitanje u Jugoslaviji kao pitanje nekih nerešenih problema u formalnim pravima jugoslovenskih 459

naroda, a još manje kao pitanje raznih reakcionarnih maštanja o ulaženju pojedinih jugoslovenskih naroda u neke druge državne formacije van jugoslovenskih granica. U tom obliku nacionalno pitanje u Jugoslaviji danas svakako više ne postoji. Sto se toga tiče, godine Oslobodilačkog rata i socijalističke izgradnje stvorile su od Jugoslavije već mnogo više od onoga što pretstavlja prosta državna federacija. Jugoslavija danas više nije samo federacija suverenih i ravnopravnih naroda, ona je već prerasla u jedinstveni socijalistički organizam, u okviru koga se razvija specifični oblik jugoslovenskog socijalističkog patriotizma, koji sve većom snagom povezuje sve jugoslovenske narode i građane. Iako ova pojava nema ničeg zajedničkog sa tendencijama o stvaranju neke jedinstvene jugoslovenske nacije, ona ipak stvara nove uslove pod kojima građani socijalističke Jugoslavije pretpostavljaju jedinstvene interese, kako u problemima izgradnje socijalizma u našoj zemlji tako i u rešavanju međunarodnih pitanja ispred usko postavljenih nacionalnih problema pojedinih naroda Jugoslavije. Proces stvaranja takvog jugoslovenskog socijalističkog patriotizma ne bazira se samo na tradiciji Narodnooslobodilačke borbe, na tradiciji jedinstvene borbe radnih ljudi protiv stare buržoaske Jugoslavije, nego možda još u mnogo većoj meri, naročito posle 1948 godine, na gotovo desetogodišnjoj teškoj , upornoj , žilavoj borbi za nezavisan specifičan put Jugoslavije u izgradnji socijalizma, kao i za odlučujuće sarađivanje jugoslovenskog socijalističkog pokreta u raskrivanju i otvaranju novih perspektiva razvoja socijalizma i svih drugih naprednih strujanja u današnjem svetu . Pre svega, na osnovu ove borbe stvara se onaj novi jugoslovenski socijalistički patriotizam koji onemogućuje kakvo god ograničavanje i usko tretiranje problema života naših radnih ljudi u uskim okvirima nacionalnih granica pojedinih jugoslovenskih naroda. Takav pravac razvijanja jugoslovenskog socijalističkog patriotizma dao je pre svega pravilno rešenje osnovnih nacionalnih problema jugoslovenskih naroda odmah posle oslobođenja stvaranjem Federativne Narodne Republike Jugoslavije na bazi potpune ravnopravnosti svih jugoslovenskih naroda i nacionalnih manjina. Ova pojava zbog toga nije nešto suprotno suverenosti i ravnopravnosti pojedinih jugoslovenskih naroda. Nasuprot tome, jugoslovenski socijalistički patriotizam pretpostavlja suverenost i ravnopravnost pojedinih jugoslovenskih naroda. To je i uslov zbog koga je danas nemoguće uopšte zamislit kakvo god postavljanje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji onako kako ga postavljaju neki krugovi iz jugoslovenske emigracije. S tog aspekta zbog toga nikako ne bi bilo po460

trebno da o nacionalnom problemu na našem Kongresu uopšte govorimo. No, baš naš novi put u socijalizam, baš stvaranje novih socijalističkih odnosa u našoj zemlji pokreću neka pitanja koja dovode i do novih oblika postavljanja nacionalnog pitanja u našoj zemlji. Radi se, pre svega, o raznim birokratsko-centralističkim tendencijama, kako u okviru pojedinih republika tako i u okviru Federacije. Te birokratsko-centralističke tendencije traže ponekad opravdanje za sebe u raznim ili nacionalističkim ili unitarističkim argumentima. Birokratsko-centralističke tendencije, kako one komunalnog i republičkog karaktera tako i one federativnog uopšte pretstavljaju veliku opasnost za razvijanje raznih reakcionarnih nacionalističkih tendencija. Na bazi otpora protiv takvih birokratsko-centralističkih tendencija kao i paralelno s tim na bazi otpora protiv raznih liberalno-anarhističkih tendencija, jedino je moguće da u našim uslovima ponovo, s vremena na vreme, otkrivamo razne nacionalističke i šovinističke pojave. Birokratsko -centralističke tendencije, birokratsko-centralistička praksa, povezana s nekim hegemonističkim pojavama, dala je i hranu za događaje u Mađarskoj 1956 godine, koji su dobili i nacionalističko i anarhističko obeležje, pa sama ta činjenica pretstavlja dovoljno snažno upozorenje na opasnosti koje objektivno i latentno postoje ako se na vreme i pravilno i ti problemi ne sagledavaju, između ostalog i s aspekta pravilne nacionalne politike. Kod ove pojave ne radi se samo o nekim problemima u vezi s odnosima, u vezi sa razrađivanjem i izgrađivanjem socijalističkog sistema. Tu postoji i problem materijalnih odnosa, problem savlađivanja opšte privredne zaostalosti Jugoslavije kao celine, a nekih područja Jugoslavije još posebno. Ta zaostalost uslovljava u određenoj meri i birokratizam i na taj način stalno pothranjuje razvijanje raznih nacionalističkih gledanja i shvatanja. Kad u okvirima opšte privredne zaostalosti Jugoslavije utvrđujemo neverovatno velike razlike između pojedinih područja gde se u Jugoslaviji prepliću područja sa tehnički prilično razvijenom privredom sa područjima najveće zaostalosti, onda tek možemo razumeti kakve sve to reperkusije mora da ima na opšti razvoj socijalističkih odnosa u našoj zemlji i kakve sve to rađa suprotnosti koje onda dobijaju spoljni odraz i u pogledu međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji. Na osnovu toga stvara se koncepcija, pre svega u redovima nekih naših privrednih stručnjaka, koji smatraju da je jedinstvena principijelna privredna politika za čitavu zemlju u takvim uslovima nemoguća, a da je zbog toga potrebno da stvaramo stalno

461

neke kompromise između razvijenih i nerazvijenih područja Jugoslavije kao i između pojedinih republika. Kad se stvari ovako postave, onda se brzo dolazi do zaključka da će kod ovakvih kompromisa bolje da prođe onaj ko bude glasniji i ko uspe većim političkim pritiskom da brani svoje interese. Na tom osnovu onda brzo dolazi do štetnih pojava republikanizma, pa onda i nacionalizma. U toku rešavanja prilično zamršenih privrednih problema u našoj zemlji u raznim diskusijama zaista mnogo puta dolazi do takvih gledanja i ona svakako pretstavljaju stalnu latentnu opasnost za izbijanje nacionalističkih pa onda i antisocijalističkih stavova i gledišta. To je, mislim, jedna od onih latentnih opasnosti o kojima je govorio drug Tito u svom referatu rekavši : „ Iako je unutrašnji klasni neprijatelj socijalizma pobijeđen, iako je on izgubio ekonomsku bazu i politički uticaj , ipak ne treba potcjenjivati njegovo latentno prisustvo i dejstvo u raznim oblicima, kad mu se god za to pruži prilika...“ Pri rešavanju bitnih privrednih problema naše zemlje, zaboravljajući na taj međunacionalni aspekt rešavanja tih problema, postoje latentne opasnosti te vrste o kojima je govorio drug Tito. Za rešavanje ovih problema mislim da je pre svega važno da se komunisti angažuju u borbi za traženje principijelnih rešenja postojećih problema, rešenja koja neće pretstavljati neke kompromise između interesa jednih i drugih, nego najbolji put za zadovoljavanje socijalističkih interesa i jednih i drugih, a takav put postoji, mora da postoji , pa i mora da se nađe. Nema suprotnosti između razvijanja nerazvijenih područja i interesa razvijenih područja ako se ta pitanja pravilno postave . Treba samo naći pravilnu meru koju je , naravno, u našim uslovima matematički precizno mnogo puta teško , pa i nemoguće naći, te treba naći onu koju prema našim tehničkim mogućnostima, pa i prema našoj političkoj zrelosti , a i prema našim stručnim sposobnostima, možemo da nađemo. Ta mera, iako ne bude matematički precizna, ipak nije neki kompromis, nego ono objektivno najbolje rešenje koje je, s obzirom na naše konkretne uslove, moguće naći. U interesu stanovništva razvijenih područja jeste što brže razvijanje nerazvijenih područja . Nerazvijena područja koče razvoj produktivnosti rada, a time direktno utiču na životne uslove radnog stanovništva razvijenog područja. Nerazvijena poljoprivreda direktno utiče na životne uslove industriskih radnika, pa je time jasno da je u direktnom interesu stanovnika industriskih centara razvijanje poljoprivrede i razvijanje socijalističkih odnosa u poljoprivredi. Maksimalno i bolje iskorišćavanje proizvodnih kapaciteta

462

na razvijenim područjima direktno utiče na povećanje nacionalnog dohotka, na povećavanje akumulacije, pa i time stvara mogućnosti za brže razvijanje nerazvijenih područja. Zbog toga je bolje korišćenje postojećih proizvodnih kapaciteta u razvijenim područjima neposredno u interesu stanovništva nerazvijenih područja. Bolje korišćenje postojećih proizvodnih kapaciteta u razvijenim područjima danas je moguće postići pre svega daljim unapređenjem komunalne izgradnje , stanbene izgradnje, poboljšavanjem materijalnih uslova na području školstva i prosvete, na području zdravstva, pa je onda jasno da je rešavanje tih problema razvijenih područja neposredno u interesu radnog stanovništva nerazvijenih područja. Za dalje razvijanje privredne sposobnosti Jugoslavije, za dalje dizanje nacionalnog dohotka Jugoslavije, potrebno je stvaranje sve novih i novih radnih mesta, pre svega za stanovništvo poljoprivredno prenaseljenih područja, kojih ima mnogo, pre svega na nerazvijenim područjima Jugoslavije. Pošto znamo da baš na tim područjima ima mnogo neiskorišćenih sirovinskih baza, energetskih izvora itd., u interesu je razvijenih područja da se baš ti pogodni uslovi za čitavu jugoslovensku privredu što bolje iskoriste. To su sve problemi na području razvijanja naših privrednih kapaciteta, koji dokazuju da postoje zajednički interesi i jednih i drugih, pa da ih je moguće i nužno rešavati pronalaženjem puteva koji će omogućiti jedinstvenu akciju svih naprednih socijalističkih snaga. Kad ovi problemi nailaze kod nas ponekad na nerazumevanje, onda s pravom možemo postaviti pitanje principijelnosti naše politike u međunarodnim uslovima kad utvrđujemo potrebu stalne pomoći razvijenih područja današnjeg sveta u odnosu na nerazvijena područja. Kad se to pitanje pravilno postavi i u međunarodnom okviru , onda je u interesu Amerike, Centralne i Zapadne Evrope da mobilišu sva moguća sredstva za razvijanje zaostalih područja današnjeg sveta. To je baš onaj problem u svetskim razmerama, koga danas neke komunističke i socijalističke partije razvijenih područja ne shvataju u svoj njegovoj oštrini u svoj principijelnosti , koliko bi to bilo potrebno. Pravilno rešavanje tih problema u našoj zemlji od strane naših komunista pretstavlja zbog toga uslov za pravilno suzbijanje svih mogućih pojava nacionalizma i šovinizma u našoj zemlji, a istovremeno takvo rešavanje jača i direktno i indirektno i pozicije međunarodnog radničkog pokreta, međunarodnog socijalizma u rešavanju analognih problema u svetskim razmerama. Zbog toga smatram da je pravilno u momentu kad diskutujemo o novom Programu Saveza komunista Jugoslavije i kad dis463

kutujemo o aktuelnim problemima rada komunista na terenu da se sa tog aspekta zaustavimo i na problemu nacionalne politike i nacionalnih odnosa u našoj zemlji. Nacrt programa Saveza komunista Jugoslavije u tom pogledu potpuno je jasan i principijelno tu ne bi imalo šta da se primeti. No, smatram da ovo pitanje nije samo pitanje Programa, nije samo pitanje zauzimanja principijelnog stava, nego je pitanje naše konkretne svakodnevne političke prakse. Pošto je problem rešavanja nacionalnih odnosa i u vezi s njim odnosa između razvijenih i nerazvijenih područja danas vrlo aktuelan i u međunarodnim odnosima, još je posebno važno da u našoj unutrašnjoj politici damo rešavanju tog problema pravo mesto. Dokle god se budemo borili sa krupnim problemima naše privredne zaostalosti, taj će problem stalno u novim oblicima iskrsavati, pa će biti zbog toga stalno potrebno da ga komunisti u svom svakodnevnom radu pravilno uočavaju i preduzimaju pravilne mere kako bi u tom pravcu onemogućili antisocijalističke snage da stiču i najmanje mogućnosti za svoj rad . Jedan od najvažnijih zadataka u tom pravcu je, čini mi se, otkrivanje istinskih uzroka nekih kritika i nekih pojava u našem društvenom životu, kojima kritizeri obično žele da daju nacionalistički karakter. Obično se u takvim slučajevima ide na nerazumevanje i nepravilnu praksu u rešavanju pojedinih konkretnih privrednih problema u odnosu između pojedinih privrednih organizacija, udruženja, komora itd. Mnogo puta obična konkurencija između preduzeća pri kojoj dolazi do nesocijalističkih , ponekad sasvim kapitalističkih postupaka, pokušava da se krije iza nacionalističkih argumenata . Raskrivanje takvih pojava, razobličavanje takvih pojava, njihovo karakterisanje pravim imenima može već da otkloni takva nacionalistička kritizerska stanovišta . Da bi komunisti mogli što bolje u tom pravcu da rade, bilo bi potrebno organizovati što više raznih oblika međusobnog upoznavanja komunista iz raznih republika i sa raznih područja. Trebalo bi organizovati da se komunisti sa razvijenih područja što bolje upoznaju sa problemima nerazvijenih područja i obrnuto . Trebalo bi sistematski raditi na razvijanju tehničke pomoći u okviru same Jugoslavije onima koji tek osvajaju nove tehnološke procese itd. Na putu stvaranja uslova za međusobno upoznavanje mislim da imaju vrlo veliko značenje jedinstvene omladinske radne akcije, pa smatram da je i politički vrlo dobro što se ponovo jugoslovenska omladina povezuje i aktiviše putem organizovanja omladinskih radnih akcija, iako je takav rad, možda, nešto skuplji. Smatrao sam za potrebno da upozorim na taj problem međunacionalnih odnosa, pre svega sa stanovišta onih problema do kojih 464

dolazi u rešavanju osnovnih privrednih problema naše unutrašnje politike. Naravno da tu postoje i drugi aspekti tog problema, na liniji nekih odnosa na području kulture i prosvete, na području školstva, na području politike prema nacionalnim manjinama, ali su sve to problemi koji prouzrokuju manje teškoća u radu komunista od problema do kojih dolazi zbog proste činjenice što imamo još uvek i što će još dugo biti potrebno da se borimo s priličnim poteškoćama zbog naše privredne zaostalosti, i pored ogromnih i neviđenih rezultata do kojih smo naročito u toku poslednjih četiri do pet godina na području privrednog razvitka Jugoslavije došli . No, i na području kulture i prosvete, školstva, odnosa prema nacionalnim manjinama, dolazi u našem životu do novih aspekata postavljanja međunacionalnih odnosa u našoj zemlji . Pošto i ovi problemi , ako ih pravilno ne uočimo i ne analiziramo, pretstavljaju stalnu latentnu opasnost novih oblika izbijanja nacionalizma, smatram da će biti potrebno da se organizacije SKJ u svom budućem radu posebno pozabave i ovim problemima. Molim vas da mi oprostite što sam, s obzirom na kratko određeno vreme, bio kod postavljanja ovog problema nešto jednostran i nepotpun. (Aplauz).

PRETSEDAVAJUĆI , SPASENIJA BABOVIĆ : Predlažem da prekinemo rad. Kongres će nastaviti rad u plenumu danas posle podne u 16.30 časova. (Plenum je prekinuo rad u 13.05 časova)

Nastavak rada plenarne sednice VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije Početak u 16,35 časova . (Dolazak u dvoranu Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom delegati pozdravljaju dugotrajnim aplauzom.)

PRETSEDAVAJUĆI , IVAN GOŠNJAK : Drugovi i drugarice, Nastavljamo rad Kongresa. VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije stalno stiže veliki broj pozdravnih telegrama i pisama. U mnogim preduzećima, orga30 VII Kongres SKJ

465

nizacijama Saveza komunista Jugoslavije i Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, u gradovima i selima, u vojnim jedinicama, u organizacijama sindikata i omladine, u školama, drže se sastanci i mitinzi povodom održavanja VII Kongresa. Do danas je primljeno ukupno 5.370 pozdravnih telegrama i pisama. (Buran aplauz.) U njima radni ljudi naše zemlje šalju najtoplije pozdrave VII Kongresu Saveza komunista Jugoslavije, čiji rad ocjenjuju kao veoma značajan i izražavaju najpuniju podršku cjelokupnom radu SKJ. (Buran aplauz.) Pošiljaoci ovih telegrama i pisama naglašavaju da će sve svoje sposobnosti staviti u službu sprovođenja zadataka koje je postavio VII Kongres SKJ. Oni ističu svoju uvjerenost da će VII Kongres značiti novu afirmaciju snage i jedinstva našeg Saveza na opće dobro naše socijalističke zajednice, međunarodnog radničkog pokreta, mira i socijalizma . (Buran aplauz.) U svojim pozdravima mnogi radni kolektivi, zadruge i društvene organizacije izvještavaju o ispunjenju izvanrednih radnih zadataka i postignutim uspjesima u čast VII Kongresa i obećavaju nove radne podvige. Na svečanim sastancima nekih osnovnih organizacija SKJ, održanim u čast VII Kongresa, vršeno je i primanje novih članova u Savez komunista. Skoro u svakom telegramu naglašava se da nas ništa ne može pokoljebati u daljoj borbi za razvitak socijalizma i očuvanje mira u svijetu. (Buran aplauz.) Drugovi i drugarice, Predlažem da Kongres svim pošiljaocima pozdravnih telegrama i pisama najtoplije zahvali i pošalje drugarske kongresne pozdrave. (Odobravanje.) Drugovi i drugarice, Nastavljamo diskusiju . Molim drugove koji žele da diskutuju da se jave za riječ. Riječ ima drug Stevan Doronjski. (Aplauz.)

STEVAN DORONJSKI : Drugovi i drugarice, Moja tema je vezana za Izveštaj Centralnog komiteta i referat druga Rankovića, i to za ona mesta koja govore o ulozi Saveza komunista u našem sistemu u ovom razdoblju . Uspesi u socijalističkom preobražaju društva postignuti uglavnom posle Šestog kongresa ocrtavaju značaj i ulogu Saveza komu466

nista u proteklom razdoblju . Sve što je na ovom putu postignuto postignuto je pre svega njegovom inicijativom i njegovim presudnim i svestranim ideološko-političkim uticajem. Savez komunista uspeo je - uprkos brojnim i opštepoznatim teškoćama i nedostacima objektivnog i subjektivnog karaktera - da, mobilizacijom i pravilnim usmeravanjem svesnih socijalističkih snaga u našoj zemlji na liniji sprovođenja odluka VI Kongresa o daljem učvršćenju i razvitku socijalističke demokratije, odlučujuće deluje na sva društvena kretanja i postigne ozbiljne rezultate. Težište sveukupne politčko-organizatorske i ideološko-vaspitne aktivnosti osnovnih organizacija i rukovodstava Saveza komunista u vreme između VI i VII Kongresa bilo je na svestranom razvijanju društvene samouprave i izgradnji komunalnog sistema u celini, na pronalaženju, ustaljivanju i funkcionalnom povezivanju svih oblika i elemenata našeg samoupravnog mehanizma, na izgradnji onih bitnih preduslova u materijalnoj osnovi i političkom sistemu vlasti i upravljanja koji obezbeđuje stvaralaštvo i inicijativu trudbeničkih masa, neophodnih u prelaznom razdoblju borbe za radikalnu socijalističku rekonstrukciju čitavog društvenog života, koji pretstavljaju realnu osnovu i garanciju našeg nesmetanog i samostalnog socijalističkog razvitka. Princip društvene samouprave na svim područjima ekonomskog, političkog i kulturno-prosvetnog života ostvaren je na način koji odgovara našim uslovima i mogućnostima, a u praksi svakidašnje borbe i rada dokazao je svoju vrednost i svoj značaj , te tako postao izvor stabilnosti socijalističkih odnosa i široka društvena osnova socijalističkog preobražaja svesti ljudi. Radnički saveti i drugi organi društvene samouprave u privrednim organizacijama i ustanovama javne službe, prosvete i kulture sazreli su kao raznovrsni oblici konkretnog ispoljavanja ekonomske i politčke demokratije, kao samostalni i efikasni nosioci daljeg socijalističkog kretanja. Uobličavanjem našeg političkog sistema organizacije Saveza komunista našle su se u drugojačijim, novim, ali i dosta komplikovanim društvenim uslovima za svoje delovanje. Jer, sama činjenica da postoje samoupravni organi i njihove važne društvene funkcije nije obezbeđivala i ne obezbeđuje ni sada pravilan rad i njihovu socijalističku orijentaciju u radu . Pokazalo se, a i danas se pokazuje, da se sve protivrečnosti koje se javljaju u našem društvenom razvitku reflektuju i javljaju u samoupravnim organima i pretstavljaju izvor mnogih negativnih i štetnih pojava i tendencija. To je nalagalo da se komunisti okrenu samoupravnim orga-

30*

467

nima i društvenim pitanjima. Poučene ovim iskustvom, organizacije Saveza komunista su ne samo došle do saznanja da se težište idejno-političke borbe prenelo u samoupravne i društvene organe, organizacije i institucije i da je upravo tamo neophodno delovanje komunista, već da je bez toga nemoguće osigurati socijalističku orijentaciju u radu ovih organa i organizacija. To je upravo potvrdilo dalje jačanje i svestrano razvijanje samouprave i njene materijalne osnove. U tome je sadržan i poseban značaj komune koji pretstavlja teritorijalno završni i zajednički oblik povezivanja i rada ostalih samoupravnih organa. Povećanje društvenih funkcija komuna i samoupravnih organa u celini snažno je razvilo interesovanje građana za njihov rad ; društvena pitanja u komuni su, takoreći, odjednom postala opšta briga njenih stanovnika. To je samo povećalo odgovornost komunista, još više istaklo problem i sadržine rada i metoda njihovog rukovođenja, učinilo ih nosiocima borbe za socijalistička načela rada organa društvene samouprave. Razvijeni i razgranati mehanizam komune pruža svestrane mogućnosti za diskusiju i utvrđivanje stavova po nizu važnih pitanja, za proveru mišljenja i namera, za iznalaženje rešenja koja će biti u interesu i komune i njenih građana. Ali to istovremeno pred organizacije i komitete Saveza komunista postavlja izvanredno važan zadatak da se bore i obezbede skladno i sinhronizovano delovanje čitavog mehanizma u komuni i da se putem njega dalje i čvrsto povezuju s radnim ljudima. I to je upravo stanovište s kojeg moramo gledati i ocenjivati naš politički rad. Iskustvo pokazuje da su tamo gde je to postala praksa komunista, gde je politički intenziviran mehanizam komune (zborovi birača, saveti itd. ) - postignuti značajni uspesi . Evo primera. Organizacije Saveza komunista na selu u Vojvodini bile su inicijatori širokih diskusija o kooperacijama u kojima je učestvovalo oko 200.000 poljoprivrednih proizvođača. Bez obzira na mnogobrojna različita shvatanja koja su se ispoljila u pojedinim mestima, ove diskusije su dale velike političke rezultate, jer je u njima objašnjena i afirmisana naša agrarna politika, objašnjena perspektiva razvoja naše poljoprivrede. Isto tako, one su dovele do znatnih materijalnih rezultata . Komunisti su bili aktivni i zalagali se za socijalističku orijentaciju u radu zemljoradničkih zadruga, na konkretnim pitanjima objašnjavali agrarnu politiku i borili se za njenu realizaciju . Ili drugi primer. U toku izborne kampanje građani su postavili čitav niz pitanja koja treba rešavati i uputili mnoge kritičke primedbe na rad pojedinih lokalnih organa. Ova pitanja i primedbe danas su predmet diskusije u mnogim organizacijama

468

i komitetima Saveza komunista i samoupravnih organa. Izoštrava se, dakle, politička osetljivost i budnost članova Saveza komunista, oni se čvrsto povezuju s radnim ljudima na zajedničkim pitanjima, sve više iscrpljuju najveći deo svoje organizatorske i idejno-političke aktivnosti upravo na društvenim problemima i problemima operativnog ideološkog i metodološkog karaktera samoupravnih organa. Povećane društvene funkcije komune i postojanje njenog razgranatog mehanizma uslovili su takođe način i metod političkog rada. Mislim da nikada politički rad organizacija Saveza komunista nije bio tako konkretan i svestran kao što je sada, mada postoje još neke nesavladane slabosti. Taj rad je konkretan zbog toga što su se komunisti okrenuli komuni i društvenim pitanjima i što mehanizam komune postepeno sve bolje pretvaraju u snažnu polugu socijalističke demokratije i tribinu svog političkog uticaja i delovanja na svest ljudi. Istovremeno komunisti tako razvijaju svoju društveno-političku aktivnost. Zato mislim da neprekidna politička aktivnost u rešavanju društvenih pitanja postaje sve izrazitija karakteristika rada organizacija Saveza komunista. Ranije , to su bile njihove glavne slabosti , iz kojih su i proizašle negativne pojave istaknute u Pismu Izvršnog komiteta CK. Upravo u tom procesu sazrevao je i izgrađivao se novi metod rada i idejno-političke borbe u organizacijama i rukovodstvima Saveza komunista, koji je, istina, zaostajao za opštim razvitkom našeg sistema, ali je u osnovi bio i danas je konkretan oblik realizacije one uloge Saveza komunista koju je odredio i definisao VI Kongres. Postižući konkretne uspehe i razvijajući demokratske oblike rada, članovi Saveza komunista i njihove organizacije su se - baš u ovom teškom i napornom, presudnom procesu razvitka socijalističke demokratije - ne samo povezali s masama, već i sjedinili s njima, stekli dragoceno iskustvo, ogromno poverenje i afirmisali se kao rukovodeća snaga. Opšti porast uticaja, ugleda i sposobnosti Saveza komunista došao je kao rezultat krupnih uspeha u našem društvenom razvitku, ali proističe iz slobodne, žive i neumorne aktivnosti u pokretanju i usmeravanju tog razvitka demokratskim sredstvima, iz sposobnosti i spremnosti organizacija i pojedinih članova da usvoje i u praksi svakidašnjeg života i rada realizuju političku liniju . U takvim uslovima, prirodno, i brojno su se povećavali redovi Saveza komunista, jačala akciona i ideološka snaga organizacija članova i osamostaljivala se rukovodstva i organizacije. Jasno je da nalaženje novog mesta i praktično realizovanje uloge Saveza komunista u našoj društveno-političkoj praksi nije

469

bio ni lak ni jednostavan zadatak. Bilo je neophodno razdoblje traženja, a slabosti koje su se u njemu ispoljile bile su slabosti brzog progresivnog kretanja. Zato je i bilo neshvatanja i lutanja. Ovo neshvatanje se ispoljavalo uglavnom kao nerazumevanje osnovnih principa socijalističke demokratije, i na toj osnovi iznikla je praksa prepuštanja samoupravnih organa samima sebi. S druge strane, to je uslovilo nedovoljno borben odnos komunista prema poznatim negativnim i društveno-štetnim pojavama najrazličitijih antisocijalističkih stremljenja. Savlađivane u toku proteklog razdoblja, između dva kongresa, ove dve osnovne negativne tendencije, uz brojne propratne pojave i oblike ispoljavanja, nisu postale dominirajući pravac našeg društvenog života, iako su u podjednakoj i relativno značajnoj meri kočile proces izgradnje novih odnosa. U procesu savlađivanja ovih pojava i slabosti i ostvarivanja rukovodećeg ideološko- političkog uticaja Saveza komunista značajna uloga pripada njegovim rukovodećim organima. Jer, u uslovima složenog društvenog života, kada je neophodno celovito sagledavati društvene probleme i jednovremeno ih rešavati sredstvima ideološko- političkog uticaja komunista, ne bi se organizacije ni tako lako, ni relativno brzo snalazile i ne bi uspešno menjale i izgrađivale novi stil rada da nisu dobijale neposrednu pomoć. Tu posebno mesto zauzimaju IV i VI Plenum CK Saveza komunista Jugoslavije, koji su organizacije Saveza komunista usmerili na konkretno zahvatanje svih osnovnih problema socijalističkog razvitka, te su tako aktuelni politički problemi postali osnovna sadržina njihovog rada, a čitav naš demokratski razvitak dobio nove potsticaje. I Pismo Izvršnog komiteta, nedavno upućeno organizacijama 1 rukovodstvima, snažno mobiliše članove Saveza komunista za konačan obračun s negativnim pojavama birokratskog i malograđansko-anarhističkog karaktera, doprinosi izgradnji političkih i etičkih normi na današnjem stepenu našeg socijalističkog razvitka. Bez obzira na postojeće nesavladane slabosti, neosporno je da je Savez komunista u razdoblju između dva kongresa kao živ, rukovodeći društveni organizam menjao i našao svoje mesto i ulogu, pronalazio nove i adekvatnije oblike i metode revolucionarne akcije, koji izviru iz postojećih društvenih odnosa i najpogodniji su za sistematsko i efikasno progresivno delovanje na njih i njihovo dalje razvijanje. U ovome je bila, u ovome i ostaje snaga Saveza komunista kao najvišeg oblika organizovane revolucionarne svesti i akcije u našoj zemlji . (Aplauz.)

470

PRETSEDAVAJUĆI , IVAN GOŠNJAK : Ima riječ drug Džemal Bijedić. (Aplauz.)

DŽEMAL BIJEDIĆ : Drugovi i drugarice, U Izvještaju Centralnog komiteta o radu Saveza komunista Jugoslavije od VI do VII Kongresa konstatovano je da je čitav taj period obilježen borbom socijalističkih snaga za razvijanje postojećih i stvaranje novih oblika socijalističke demokratije. Ako pođemo od postavke da sistem socijalističke demokratije pretstavlja politički oblik vlasti u našoj zemlji i da njegovu osnovu čini samoupravljanje radnog naroda u komuni sa radničkim samoupravljanjem i drugim oblicima društvenog upravljanja, onda ćemo zaista konstatovati da se za ovaj period naš sistem socijalističke demokratije obogatio novom sadržinom. Jedan od bitnih uslova bržeg razvoja i učvršćenja socijalističkih odnosa bila je, uz decentralizaciju koju smo sproveli u proteklom periodu, široka samouprava radnog naroda u svim oblastima našeg društvenog života. Mišljenja i shvatanja nekih ljudi iz inostranstva da će decentralizacija i komunalni sistem izazvati anarhičnost i haotičnost u našoj privredi i društvu , pokazala su se sasvim proizvoljna i netačna. Nasuprot, to je bio vrlo jak stimulans za razvijanje inicijative i poleta kod radnih ljudi u komunama i radnim kolektivima. U okvirima datih mogućnosti sve su se više razvijale proizvodne snage i socijalistički društveni odnosi među ljudima. Komuna svakim danom postaje sve značajniji faktor u razvitku i podizanju ekonomske baze i usmjeravanju privredne djelatnosti na svom području . Nije bez značaja napomenuti da se sve više ostvaruje uticaj radničke klase na društveni život komune, naročito kroz vijeća proizvođača kao i druge oblike samoupravljanja. Proces decentralizacije i prenošenja nadležnosti morao se odvijati postepeno, jer se računalo na nepostojanje potrebnog iskustva i znanja kod onih koji su primali na sebe tako odgovorne poslove i zadatke. Međutim, razvijanje i jačanje lokalne samouprave sa svim oblicima društvenog samoupravljanja postali su najbolja škola za sticanje potrebnih znanja i za vaspitanje radnih ljudi naše socijalističke zajednice.

471

Organizacije i rukovodstva Saveza komunista bili su nosioci inicijative u razvijanju novih formi i novih odnosa zasnivanih na društvenom samoupravljanju, a prije svega na stvaranju komunalnog uređenja, koje pretstavlja jednu od najznačajnijih promjena u našem društvenom i ekonomskom sistemu za protekli period od VI do VII Kongresa. Takvo društveno uređenje, zasnovano na principima samoupravljanja građana u komuni, samoupravljanja proizvođača u privredi, odnosno na pravu upravljanja građana na drugim područjima, omogućuje radnim ljudima ne samo formalan uticaj na razvitak društva, nego i stvarno učešće u neposrednom rješavanju životnih problema iz svih oblasti društvenog života. Mi za sobom imamo skoro tri godine funkcionisanja novog komunalnog uređenja. To razdoblje je puno napora i mjera za stabilizaciju novog uređenja i učvršćenja i afirmaciju komune kao osnovne organizacije samoupravljanja radnog naroda. Sada možemo bez pretjerivanja tvrditi da je komunalno uređenje doživjelo svoju punu afirmaciju i da je nesumnjivo i u cjelini i sa svojim pojedinim institucijama primljeno i usvojeno od strane naših građana. Taj period dao je zadovoljavajuće rezultate kako u stabilizaciji novog sistema tako i u rješavanju raznovrsnih pitanja i problema značajnih za život radnih ljudi i razvitak opštine odnosno komune. Ako bismo ovdje htjeli da u cjelini analiziramo dosadašnja iskustva, onda bismo morali uzeti u obzir sve faktore, kako objektivne tako i subjektivne, koji su uticali na sprovođenje komunalnog sistema. Mislim da bi nas to daleko odvelo. Međutim , opšta zapažanja u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini - uzimam za primjer Bosnu i Hercegovinu, jer tim podacima raspolažem - nesumnjivo potvrđuju da se u našim opštinama zaista razvio intenzivan život i da je izgrađen čitav niz organa upravljanja, preko kojih građani neposredno odlučuju o svojim osnovnim i najvažnijim problemima i potrebama. Danas je u Bosni i Hercegovini blizu 150.000 građana u narodnim odborima, radničkim savjetima, savjetima i komisijama narodnih odbora, mjesnim odborima, zadružnim savjetima i upravnim odborima zadruga, zatim u upravnim odborima komunalnih, stanbenih, zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i socijalnih ustanova itd. Veliki broj ovih građana su članovi Saveza komunista. Tako, od 1.846 odbornika NOS 1.616 su članovi Saveza komunista, od 9.688 odbornika NOO 5.679 su članovi Saveza komunista. 472

Ovladati svim nadležnostima, poslovima i problemima, koji su se našli u komuni, nije bio ni lak ni jednostavan posao. Opština je danas postala organ koji rješava sva osnovna pitanja i probleme u odnosu na građane, privredne organizacije i ustanove. Na opštinu su preneseni gotovo svi poslovi državnih organa u odnosu na privredne organizacije, kao i nadzorna prava nad njima. Taj posao je utoliko bio teži što se u isto vrijeme trebalo boriti protiv birokratske prakse u rješavanju problema i protiv malograđansko-anarhističkog shvatanja demokratije. Trebalo je savladati čitav niz raznih negativnih pojava i uložiti ogromne napore u izgrađivanju i razvijanju raznovrsnih oblika samoupravljanja. Zato je bilo potrebno obezbijediti i politički i stručni kadar, koji bi bio sposoban da ovlada tako ozbiljnim problemima i poslovima. Uloga svjesnih snaga, a u prvom redu Saveza komunista, kako prilikom uvođenja novog sistema, tako i u objašnjavanju značaja samog sistema i uključivanja ovako velikog broja ljudi u mehanizam lokalne samouprave , bila je od najvećeg značaja. Mislim da je potrebno ovdje podvući da je mehanizam komunalne samouprave omogućio približavanje vlasti stanovništvu putem raznih institucija, koje su ne samo dobile pravo građanstva, nego su se afirmisale u tolikoj mjeri da se o njima mora govoriti kao o nužnosti bez koje se ne može ni zamisliti komunalno uređenje. Prije svega mislim na mjesne odbore i zborove birača i razne druge oblike društvenog samoupravljanja. Prelaz na komunalno uređenje i formiranje opština sa znatno širim područjima u praksi su nametnuli potrebu stvaranja jednog organa koji bi opštinsku samoupravu proširio i građanima je približio, a stanovništvu dao mogućnost da još više učestvuje u rješavanju pojedinih poslova neposredno značajnih za njihovo mjesto. Tu funkciju su dobili mjesni odbori . Oni su kao organi društvene samouprave, obavljajući niz raznih poslova neposredno značajnih za određeno područje, omogućili široko učešće građana u opštinskoj samoupravi . Iskustva iz rada mjesnih odbora, kojih u Bosni i Hercegovini ima preko hiljadu , i pored objektivnih i subjektivnih slabosti dokazala su da su postojeći mjesni odbori ovu svoju ulogu odigrali i da su ih građani prihvatili i usvojili kao vrlo podesnu formu za učešće u lokalnoj samoupravi i rješavanju mnogih mjesnih odnosno lokalnih problema. U našem sistemu socijalističke demokratije jedan od oblika najneposrednije demokratije jesu zborovi birača. O njima se govori 473

i u Izvještaju Centralnog komiteta. Uprkos navedenim nedostacima i slabostima, zborovi birača su u ovom periodu imali vidnih uspjeha. Oni su doživjeli dalju afirmaciju kao najširi politički organi lokalne samouprave. Na njima su građani kandidovali odbornike i narodne poslanike, na njima su davani razni prijedlozi i mišljenja, pretresana su razna pitanja značajna za građane, lokalnu i širu zajednicu, i, najzad, na njima se kritikovao i kontrolisao rad narodnih odbora i njihovih organa. Posebno je značajno podvući rezultate postignute u društvenom samoupravljanju u oblasti prosvjete, kulture, zdravstvenih, socijalnih i drugih javnih službi . Ove institucije socijalističke demokratije pretstavljaju dalju potvrdu deetatizacije državne uprave u ovim oblastima. Danas u Bosni i Hercegovini u odborima zdravstvenih ustanova radi preko 2.500 građana, dok se u školskim odborima nalazi preko 25.000 ljudi. Stvar je svjesnih snaga, prije svega komunista, da ove oblike socijalističke demokratije, koji su postali opšta potreba naše stvarnosti i socijalističkog društva, još više razvijaju i da se bore za što masovnije učešće građana u njima. I dalje treba da se orijentišemo na jačanje opštine kao osnovne ćelije našeg društvenog sistema, na stalno jačanje postojećih i razvijanje i dograđivanje novih oblika društvenog samoupravljanja, pogotovo kad se ima u vidu da razvijanje našeg sistema ide u pravcu još većeg osamostaljivanja i jačanja samoupravnih komuna. Razumije se, u daljem procesu razvijanja komunalnog sistema mi takođe moramo da sagledavamo i razne slabosti i štetne pojave koje bi se mogle pojaviti, a na koje smo nailazili u dosadašnjoj praksi. Bilo bi pogrješno ako bismo se zanosili uspjesima i idealizirali svoj sistem, kako je rekao drug Tito u svom referatu, ako ne bismo sagledali razne opasnosti i štetne tendencije u svom razvitku . Zato Savez komunista, kao svjesna i organizovana rukovodeća snaga, mora i dalje ulagati napore za rješavanje zadataka u dogradnji komunalnog sistema. Sada treba još više da dođe do izražaja organizatorska i idejno-politička uloga svake organizacije i svih komunista u komuni. Komunisti i organizacije Saveza komunista treba da vode borbu protiv svih negativnih pojava i tendencija, da preduzimaju mjere koje su potrebne da bi se komunalni sistem pravilno razvijao i još više jačao. Na političkim, organizatorskim i raznim drugim poslovima i zadacima, kao i u svakodnevnom praktičnom radu , komunisti treba

474

da služe za primjer ostalim građanima. Obezbijediti da se u organe samoupravljanja biraju najbolji i socijalizmu odani ljudi stalni je zadatak pred kojim se nalaze komunisti i organizacije Saveza komunista. Jednom riječju , obezbjeđenje puta naše socijalističke izgradnje osnovni je zadatak koji stoji pred nama komunistima. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, IVAN GOŠNJAK : Ima riječ drug Svetozar Vukmanović. (Aplauz.)

SVETOZAR VUKMANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Ja bih htio da govorim o referatu druga Tita, i to o onom dijelu referata gdje drug Tito govori o potrebi da se naš sistem raspodjele dohotka poboljša i da se učini stimulativnijim, da bi mogao nesmetano da se odvija proces povećanja produktivnosti rada u našoj privredi ; takođe bih govorio o ulozi sindikalnih organizacija u tom pitanju . Htio bih odmah da naglasim da uloga sindikalnih organizacija u ovom pitanju treba da se odvija u dva pravca. Prvi pravac je pomaganje organima državne uprave i obezbjeđivanje uticaja Sindikata na pravedno i što dosljednije sprovođenje principa jednakih uslova privrednih organizacija u njihovom poslovanju u našoj privredi . Ostvarivanje ovog principa u praksi značiće stvaranje preduslova da se stvarno u praksi privrednih organizacija može sprovesti princip socijalističkog nagrađivanja prema radu . Međutim, ostvarenje ovog preduslova zahtijevaće vrlo dugotrajan proces, jer je taj preduslov nemoguće ostvariti u jednom relativno kratkom vremenskom periodu . Iz kojih razloga? Prvi razlog jeste taj što smo mi u svojoj privredi, a naročito u industriji, zatekli prilično veliko negativno nasleđe iz prošlosti . Naime, u pogledu organskog sastava kapitala i osnovnih sredstava postoji velika razlika između pojedinih naših preduzeća . Kod nas se, naprimjer, pojavio problem starih i novih preduzeća. U našoj privredi stara preduzeća došla su u teži položaj u pogledu privređivanja u odnosu na nova preduzeća.

475

Ovaj problem, koji je došao kao posljedica nasljeđa iz prošlosti, nijesmo mogli likvidirati u dosadašnjem periodu zbog toga što smo morali forsirati bazičnu industriju , forsirati uslove koji će obezbijediti naš brži industriski i uopšte privredni razvitak. Međutim, mislim da je sada došlo vrijeme da mi u narednom periodu tom pitanju posvetimo mnogo više pažnje u svojoj opštoj ekonomskoj politici i u onoj konkretnoj ekonomskoj politici koju treba da vode radnički savjeti u privrednim preduzećima, tj . da izgrađujemo što je moguće manje novih preduzeća i novih fabrika, a da osnovnu pažnju posvetimo rekonstrukciji i modernizaciji starih naših fabrika. Ovo, naravno, u skladu sa potrebom planskog usmjeravanja privrednog razvoja zbog potrebe rješavanja platnog bilansa itd. To će sada biti normalan proces u našoj daljoj izgradnji i time će se postići izjednačavanje uslova u poslovanju naših privrednih organizacija . Drugi faktor koji djeluje na neujednačenost uslova u poslovanju naših privrednih preduzeća jeste problem što u našoj privredi još uvijek postoji robna proizvodnja i tržište preko koga se vrši prelivanje izvjesnog dijela dohotka u druga preduzeća. Ako se pri tome uzme u obzir još i to da je naše tržište suviše usko, da se još uvijek nijesmo dovoljno uključili u šire svjetsko tržište, onda je razumljivo da naše tržište daje prilično iskrivljenu sliku poslovanja pojedinih naših privrednih preduzeća . Sem toga, tu je i ono nasljeđe iz našeg administrativnog perioda, naročito u pogledu iskrivljenosti u odnosima cijena, tako da nas na tom području naše ekonomske politike očekuju krupni zadaci da se u narednom periodu šire uključimo u svjetsko tržište i ispravimo te nenormalne odnose u cijenama. Svojom ekonomskom politkom treba da zahvatimo onaj dio dohotka koji se stvara u preduzećima ne zaslugom radnih kolektiva ; te instrumente u raspodjeli dohotka treba tako da postavimo da se njima najveći dio dohotka koji se ne stvara zaslugom preduzeća i radnih kolektiva prebaci za pokrivanje potreba opštedruštvene zajednice.

Treći faktor koji nije tako dugoročnog karaktera kao ova prva dva, jeste to da nesumnjivo postoji problem da postojeći instrumenti zahvatanja onog dijela dohotka koji se stvara u preduzećima ne zaslugom radnih kolektiva nego djelovanjem opšteprivrednih i drugih uslova , zasad ne obezbjeđuju dovoljno dosljedno sprovođenje principa socijalističkog nagrađivanja u praksi. Naime, ima preduzeća koja su dobila osnovna sredstva od društvene zajednice i ne plaćaju nikakve anuitete i kamate za upo476

trebu tih sredstava, a ima preduzeća koja plaćaju ; ima preduzeća koja potpuno raspolažu amortizacijom, dok druga ne raspolažu, i ako hoće da se rekonstruišu, moraju dobijati nove kredite itd. Ima preduzeća koja imaju povoljnije prirodne uslove, ne plaćaju nikakve dodatne sume za korišćenje tih povoljnijih uslova itd. itd. Zbog toga smatram da će u narednom periodu biti potrebno da se naši instrumenti dosljednije postave, tako da se zahvati sav onaj višak dohotka koji se stvara u pojedinim preduzećima djelovanjem opšteprivrednih povoljnijih uslova, tj . ne zaslugom radnog kolektiva, da se ta sredstva što je moguće više uzmu za potrebe opštedruštvene zajednice i da se na taj način što dosljednije sprovede princip ravnopravnog poslovanja naših preduzeća na našem tržištu . I, najzad, četvrti faktor se sastoji u našoj dosadašnjoj politici plata. Kao što je poznato, kao osnov za oporezivanje preostalog dijela dohotka privrednih organizacija u našem sistemu raspodjele dohotka uzimaju se minimalni lični dohoci, koje društvena zajednica garantuje svim radnicima pri sadašnjoj prosječnoj produktivnosti rada. Ali, pošto još nijesu određeni minimalni lični dohoci, nego se uzimaju kao osnova tarifni pravilnici iz prošle godine, koji su veoma različiti po pojedinim privrednim preduzećima, onda se zbog toga stvaraju vrlo nejednaki uslovi za formiranje plata po privrednim preduzećima, jer pojedina preduzeća mogu postići veći nivo plata ne zbog toga što su postigla veću produktivnost rada, nego zbog toga što su imala veći nivo tarifnih stavova. Znači da će biti potrebno sve te elemente brižljivo analizirati i obezbijediti da se sprovede što dosljednije socijalistički princip nagrađivanja prema radu. Drugim riječima, da se što dosljednije sprovode osnovni preduslovi da preduzeća dođu u što ravnopravniji položaj na tržištu. Naravno, to je nemoguće u potpunosti postići dokle god imamo slabe proizvodne snage, dok još uvijek postoji nerazvijeno i izolovano tržište itd. Sindikalne organizacije moraju u tom pogledu pratiti kakav je položaj radnog kolektiva u preduzeću , moraju signalizirati organima državne uprave, moraju se boriti za obezbijedivanje interesa opšte društvene zajednice i moraju se boriti da kolektivi shvate da se drukčije ne može postaviti ovaj ili onaj instrumenat, planska raspodjela itd. U tome se sastoji aktivnost Sindikata u poslovanju privrednih organizacija . Druga vrsta aktivnosti sindikalnih organizacija polazi od činjenice da se preduzećima i komunama, čitavom našom raspodjelom dohotka ostavlja oko 73 % od društvenog proizvoda. Sama ta činjenica pokazuje kakvu ogromnu ulogu u čitavom našem pri-

477

vrednom razvoju igraju organi radničkog samoupravljanja u preduzećima i organi komune. Praktično od toga kako će se u preduzećima izvršiti raspodjela onog dijela dohotka koji ostaje preduzeću zavisi da li će se obezbijediti u sadašnjim mogućnostima i produktivnosti standard radnog kolektiva, odnosno da li će se obezbijediti razvoj preduzeća u perspektivi, tako da se poboljšanje standarda iz godine u godinu razvija. To znači da li će se obezbijediti da radnički savjeti gazduju kao dobri privrednici ili ne . Ovo je nemoguće regulisati jednim opštim propisom, jednom uredbom, jer se u nekom preduzeću može postići povećanje dohotka kupovanjem jedne određene mašine, dok drugo preduzeće može stvoriti veći dohodak stvaranjem većih rezervi sirovina, a treće - obukom kadrova, otvaranjem kurseva i stručnim osposobljavanjem kadrova. Nemoguće je iz jednog centra davati neka opšta uputstva kako će se i kojim putem u nekom preduzeću postići povećanje dohotka. To je put same prakse, odnosno to znači da od toga kakoj će naši organi samoupravljanja, radnički savjeti odlučivati o tom pitanju zavisi naš cjelokupni privredni razvoj , zavisi ostvarenje naših socijalističkih društvenih odnosa. Slično je i sa komunom. Mi smo svoj cijeli sistem raspodjele postavili tako da se u komuni izvrši prelivanje između lične i opšte potrošnje, to znači između ličnih potreba radnika i njegovih opštih društvenih potreba : škola, bolnica, komunalnih poslova itd. Sada se u komuni konkretno postavlja pitanje kako će se izvršiti ta raspodjela odnosno preraspodjela između lične i opšte potrošnje . Tu je, takođe, nemoguće dati opšta upustva. U jednoj komuni to će se vršiti na jedan način, u drugoj na drugi način , a u trećoj - na treći način itd. To zavisi od toga kako će radni kolektivi uspjeti da preko sindikalnih organizacija, preko partiskih organizacija obezbijede da se njihovi interesi poštuju, i da u komunama ne preovlađuju tendencije izgradnje raznih luksuznih objekata itd. Toga je bilo u našoj praksi. Znači od toga zavisi standard trudbenika, građana u komuni itd. To su najvažniji problemi koji nas čekaju u preduzećima i komunama. Ja bih dodao još slijedeću stvar. Treba poći od toga da li će preovladati tendencija da jedno preduzeće rješava svoje probleme ili će preovladati tendencija da se više preduzeća udruže pa da organizuju racionalniju proizvodnju. Od svega toga zavisi i razvoj proizvodnje i razvoj produktivnosti, i razvoj standarda. Da il sindikalne organizacije mogu ostati 478

po strani od ovog procesa? Ne! One moraju da uđu u taj proces udruživanja, da obezbijede da se što brže razvija proizvodnja, proizvodnja rada takvom kooperacijom, i da se preovladaju te autarhističke tendencije kod pojedinih preduzeća itd. Nesumnjivo, pred sindikalnim organiacijamą stoje širi problemi, problemi uklapanja privrednih preduzeća u borbi za veću proizvodnju i veću produktivnost rada u sklopu cijele privrede. Pod ovim problemom podrazumijevamo slijedeće : svakom našem trudbeniku treba da bude jasno ako privreda kao cjelina ne ide naprijed, ako se ona dobro ne razvija, ako nijesu obezbijeđeni svi opšte privredni bilansi , da preduzeće tada može da dođe u težak položaj , iako inače pojedinačno dobro posluje. Prema tome, treba obezbijediti da radni kolektivi budu upoznati na vrijeme o kretanju privrede, s jedne strane, i , s druge, treba osigurati da radnički savjeti zahvate konkretne zadatke koji stoje pred njima u vezi sa takvim kretanjem privrede. Znači, jedinstvo privrede kao cjeline, interesi privrede kao cjeline i interesi preduzeća treba da budu organizaciono čvrsto postavljeni i obezbijeđeni. I na kraju - o tome je govorio i drug Tito - nešto o pitanju

konkretne politike plata. Tu se radi o raspodjeli onog dijela dohotka koji ostaje radničkom savjetu na raspodjelu u preduzeću . Radi se o tome da li će se ovdje obezbijediti socijalistički princip nagrađivanja prema radu ili, drugim riječima, da li će preovladati tendencija uravnilovke ili vrlo visokih raspona itd.; da li se guši kritika, da li je svaki radnik upoznat sa praksom raspodjele itd. To su problemi koji treba da budu u centru pažnje sindikalnih organizacija. Još nešto! Mi treba da budemo svjesni slijedećih činilaca i faktora: da smo u proteklom periodu imali vrlo buran razvoj industrijalizacije, vrlo buran proces promjene socijalne strukture stanovništva. Mi smo od VI Kongresa naovamo brojno podigli radničku klasu za oko 800.000 ljudi . Ti su ljudi došli sa sela sa svojim mentalitetom, sa svojom sviješću itd . Razumije se da oni utiču na ukupnu svijest radničke klase . Kad govorim o tome svjestan sam toga da je naša radnička klasa, gledajući je u cjelini, odgovarala svojim zadacima, što konačno pokazuju rezultati. Industriski razvitak od 13% godišnje, koji se neprekidno ostvarivao od 1953 godine, rijetkost je. To je siguran dokaz kolika snaga i vitalnost leži u našoj radničkoj klasi, koja zna i može rukovoditi poslovanjem preduzeća i ekonomskom politikom . (Aplauz.) Htio bih, na kraju, da ukažem na još neke pojave . Činjenica je da kod nekih preduzeća postoji tendencija povećanja dohotka 479

na račun povećanja cijena, što je moguće zahvaljujući položaju na našem tržištu . Očigledno je da tu stvar treba promijeniti, a i razvitak naše privrede je takav da će se ta stvar promijeniti . Neće više biti mogućnosti da se neko na takav način koristi stanjem na našem tržištu, neće više biti mogućnosti da se koristi takva špekulacija itd . Međutim, mi smo zaveli sistem društvene kontrole cijena, i meni se čini da treba da više mobilišemo radne kolektive za te zadatke. Čini mi se, dalje, da kod jednog dijela radnika u nekim preduzećima postoji tendencija, i to onog dijela koji je većinom živio na selu (a to smo mogli vidjeti iz dnevne štampe) , da se cijeli dohodak prebaci na lični dohodak. Oni kažu : „Ja ću sa ličnim dohotkom da gradim kuću na selu ." Taj dio radnika koji dolazi sa sela nije dovoljno vezan za fabrike. On još uvijek stoji jednom nogom u selu. Taj je proces - podizanje svijesti radničke klase kod nas - nemoguće postići nekim kursevima, iako su i oni potrebni. Njega treba ostvariti borbom protiv svih takvih nesocijalističkih tendencija koje se pojavljuju u našim preduzećima. Ako imamo u vidu stalno da su te tendencije proizvod tako brzog razvoja naše radničke klase, tako brzog razvoja industrijalizacije, i da takvim tendencijama treba surpotstaviti svjesne akcije sindikalnih i partiskih organizacija , onda sam uvjeren da ćemo odgoviriti svojim zadacima, da ćemo još snažnije krenuti u narednom periodu naprijed . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , IVAN GOŠNJAK :

Ima riječ drug Boris Ziherl. (Aplauz.)

BORIS ZIHERL : Drugovi i drugarice, U vezi s kritičkim primedbama koje su na Nacrt programa SKJ došle iz inostranstva i o kojima je govorio i drug Kardelj , ja bih želeo da se ukratko osvrnem na jedan napis kome je u nizu zemalja i u nizu komunističkih partija dat veoma veliki publicitet. Upravo zbog tog publiciteta ovaj napis treba možda smatrati teoretskim obrazloženjem najnovijih odluka koje su te partije donele u odnosu na naš Kongres.

480

Imam u vidu članak „ O Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije", koji su tri sovjetska publicista objavili u „Komunistu", teoretskom i političkom časopisu CK KPSS. Kako su svi drugovi delegati upoznati sa prevodom toga članka i prema tome imaju punu mogućnost da njegove navode upoređuju sa duhom i slovom našeg Nacrta, nemam potrebe da budem opširan i mogu se ograničiti samo na neke glavne konstatacije. Pisci članka izjavljuju da žele da iznesu neke drugarske primedbe na niz principijelnih pitanja. Mi, naravno, nikada nismo bili i nismo protiv drugarske kritike, pretpostavljajući da takva drugarska kritika treba da ima sva obeležja jedne ozbiljne kritike naših stvarnih stavova, kritike koja nas tera na ponovno i ponovno proveravanje činjenica, a i već samim tim nas obogaćuje, bez obzira na to da li je u njenim konzekvencijama prihvatamo ili ne. Nažalost, treba reći da pisci članka u sovjetskom časopisu ne vode računa o tim uslovima jedne drugarske kritike i da u nizu veoma važnih pitanja ne polaze od stvarnih stavova našeg Nacrta. Nacrt našeg programa teži uopštenju bitnih iskustava, koja su jugoslavenski komunisti stekli u svojoj borbi za socijalističku revoluciju i za razvijanje socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji, a tako isto i iskustava stečenih u odnosima socijalističke Jugoslavije sa drugim zemljama, napose sa drugim socijalističkim zemljama i pokretima. Ta iskustva stečena su po cenu ogromnih napora i teških borbi komunista i svih radnih ljudi naše zemlje i ona su veoma dragocena. Njihova teoretska uopštenja osvetljuju određene zakonitosti i određene tendencije prelaznog perioda iz kapitalizma u socijalizam, koje se u interesu progresivnog kretanja naroda ka socijalizmu ne smeju potcenjivati ili čak zataškavati, nego treba otkrivati njihove istoriske korene i stvarni karakter njihovog dejstva. Upravo u takvo zataškavanje ili bar potcenjivanje upadaju pisci članka u moskovskom „ Komunistu “, svodeći sve negativne pojave u odnosima između socijalističkih zemalja na više -manje slučajne nedostatke i greške i prebacujući nam da svoju pažnju usretsređujemo na takve nedostatke i greške ranijih vremena i da nam zato oštrica kritike objektivno ispada usmerena protiv socijalističkih zemalja i radničkih partija. Mi, naprotiv , mislimo da smelo uopštenje stečenih iskustava u cilju preodoljevanja raznih štetnih tendencija, u cilju korenitog uklanjanja nedostataka i grešaka, ne može biti usmereno protiv socijalističkih zemalja i radničkih partija, nego može samo biti u korist njihovom daljem 31 VII Kongres SKJ

481

razvitku i učvršćivanju njihovog jedinstva. (Aplauz.) Tako su nas bar učili Marks, Engels i Lenjin, na koje se pisci članka veoma rado pozivaju . Ne bih želeo da se upuštam u silogizme kojima pisci članka nastoje da dokažu kako u odnosima između socijalističkih zemalja uopšte i napose u odnosima između Sovjetskog Saveza i Jugoslavije nije bilo i nije ni moglo niti može biti ono što je bilo i što smo tokom niza godina svi mi veoma teško osećali : i ekonomska blokada i hegemonističke tendencije i politika sa pozicija sile itd. (Aplauz.) Za razliku od takvih silogizama pretežno deklarativnog karaktera naš Nacrt programa dosta se konkretno, makar i veoma ukratko, osvrće na pojedine faze u razvoju Sovjetskog Saveza i njegove uloge u današnjem svetu, na nastanak i razvoj novih socijalističkih zemalja i njihovih međusobnih odnosa, ističući one procese i akte koji doprinose stvarnoj konsolidaciji tih odnosa, a time i jačanju socijalističkih snaga u čitavom svetu . Nesumnjivo u ocenama triju kritičara ima i priličnog razmimoilaženja sa našim stavovima i ocenama, više nego u mnogim prethodnim napisima, posvećenim kritici naših misli i dela. Ali to nije ono što u članku „Komunista“ najviše iznenađuje. Ono što u ovoj „ drugarskoj “ kritici najviše iznenađuje, to je oživljavanje određenih metoda polemike, svojstvenih jednom periodu koji se ponekad smatra i ističe kao prevaziđen . Radi se o prilično proizvoljnom odnosu pisaca prema stvarnim stavovima u Nacrtu našeg programa. Zaustaviću se samo na dva najkarakterističnija primera, i to najpre opet na problemu odumiranja države. Pisci članka u moskovskom „ Komunistu " prebacuju nam da uporno ističemo tezu o odumiranju države kao o neposrednom i osnovnom današnjem zadatku ; pripisuju nam tezu da već samo količinsko smanjenje državnih funkcija označava potpuno odumiranje države.

Ništa od toga ne stoji u našem Nacrtu programa, koji polazi od Marksovog i Lenjinovog stava o socijalističkoj državi kao državi koja samim svojim nastankom otvara istoriski proces postepenog odumiranja države. Pripisujući našem Nacrtu programa besmislicu o potpunom odumiranju države u naše doba, pisci članka se istovremeno žure da dokažu kako je i Staljin kao veran sledbenik marksizma-lenjinizma u pitanjima države bio pristalica Lenjinovog stava o postepenom odumiranju države, ističući da je ona u Sovjetskom Savezu već krajem tridesetih godina izgubila neke od svojih bitnih funk482

cija. Kao funkciju koja je u sovjetskoj državi već otpala i odumrla Staljin označava funkciju vojnog pritiska unutar zemlje. Naši kritičari navode ove njegove reči : „ Otpala je, odumrla funkcija vojnog pritiska unutar zemlje, pošto je uništena eksploatacija, eksploatatora nema više, i nema se na koga vršiti pritisak." Treba reći da posle činjenica, inače dobro poznatih u svetu, a utvrđenih takođe i na XX Kongresu KPSS, ove Staljinove reči ne zvuče baš naročito ubedljivo. A poznato je i to da je baš Lenjin bio taj koji je svojevremeno veoma oštro istupao protiv Buharina, koji je takođe smatrao da će država početi da odumire upravo na području javne bezbednosti . Lenjin je pretpostavljao da će odumiranje države početi „upravo obrnutim redom", tj . najpre u privredi, pa zatim u prosveti i na drugim područjima javnog života, a da će do njenog odumiranja na području javne bezbednosti verovatno doći najkasnije. Razvitak u našoj zemlji u potpunosti potvrđuje pravilnost tog Lenjinovog stava. Kao drugi primer naveo bih problem proleterskog internacionalizma. Prema tvrđenju naših kritičara, u Nacrtu našeg programa proleterski internacionalizam svodi se isključivo na principe ravnopravnosti pojedinih zemalja i nemešanja u unutrašnje poslove , što je, uostalom, kako kažu naši kritičari, svojstveno i sitnoburžoaskom nacionalizmu . Protiv nas oni navode Lenjinove reči koje glase : „Internacionalizam na delu je jedan i samo jedan : neumoran rad na razvijanju revolucionarnog pokreta i revolucionarne borbe u svojoj zemlji , podrška (propagandistička, moralna, materijalna) takvoj istoj borbi , istoj takvoj liniji , i samo njoj u svim zemljama bez izuzetka.“ A šta, ustvari, stoji u Nacrtu našeg programa? ,,Proleterski internacionalizam je u celom svom dosadašnjem razvitku uvek bio konkretan. Taj princip uključuje, prvo, upornost radničkog pokreta da u svojoj zemlji razvije upornu borbu za socijalizam i za svakodnevne interese radnih ljudi, da iskoristi sve oblike rada i borbe za porast svog uticaja, za pripremanje da uzme vlast i da posle uzimanja vlasti pristupi izgradnji socijalizma u skladu s interesima radnih ljudi celog sveta, kao i mira i opšteg progresa čovečanstva ; i drugo, taj princip uključuje podršku takvoj istoj borbi u svim drugim zemljama, to jest solidarnost sa radničkim pokretom i socijalističkim snagama celog sveta u njihovoj borbi za svakodnevne ekonomske i političke zahteve, za mir i za socijalizam .“

31*

483

Šta, prema tome, ostaje od tvrdnje da se kod nas proleterski internacionalizam svodi isključivo na principe ravnopravnosti i nemešanja? Kakve tu ima razlike između Lenjinovog i našeg stava? Isto tako proizvoljan odnos pisaca prema stvarnim stavovima u našem Nacrtu ispoljava se kada je reč o karakteru i ulozi buržoaske države u periodu sve većeg učvršćivanja državnog kapitalizma, o relativnoj samostalnosti državnog aparata u odnosu - kao što negde kaže Engels na njegove sopstvene mandatore, o mogućnostima mirnog prelaza iz kapitalizma u socijalizam, o rukovodećoj ulozi komunista, o dva društvena sistema u današnjem svetu, o opštim zakonitostima socijalističkog razvitka i o specifičnim putevima ka socijalizmu itd . Treba samo uporediti stavove našeg Nacrta sa prigovorima naša tri kritičara, da bi proizvoljnost njihovih zaključaka postala očigledna. Još nešto bih na kraju želeo da istaknem. U Nacrtu našeg programa ističe se da on nije i ne može biti kodeks konačnih istina i da će naša, kao i međunarodna društvena i naučna praksa prevazilaziti, ispravljati, a možda i negirati pojedine konkretne stavove, poglede i formulacije u njemu. Ukratko, društvenom praksom budućih godina meriće se i značaj i naučna vrednost tog dokumenta. Naši kritičari se s tim ne slažu . Insistirajući konkretno na opštoj važnosti i pravilnosti Deklaracije pretstavnika komunističkih i radničkih partija od novembra 1957 godine, oni tvrde : „ Istorija ne daje osnova da se odluke kongresa komunističkih partija smatraju nepravilnim.“ (Smeh .) Sumnjam u to da takav stav može da izdrži pred činjenicama iz istorije međunarodnog radničkog pokreta. Još je Engels godine 1877 u jednom pismu Vilhelmu Libknehtu ismejavao ljude koji za naučnost i pravilnost nekog stava ne mogu da pružaju nikakve druge garantije do zaključke kongresa . Istorija radničkog pokreta i njegovih partija, pa i naše Partije, poznaje veoma mnogo primera kada su se ovi ili oni zaključci , rezolucije i programi pokazali kao više- manje pogrešni ili čak u osnovi pogrešni . Mislim da bi nas prilično daleko odvelo ako bismo počeli ponovo da raspravljamo o pravilnosti ili nepravilnosti raznih rezolucija komunističkih i radničkih partija (dugotrajan aplauz) iz najnovijeg vremena za koje danas već gotovo niko više ne sumnja da su svojom pogrešnošću bile kobne po čitav međunarodni radnički pokret. (Aplauz.) Usvajajući Nacrt programa kao izraz naših današnjih saznanja i stvaralačke volje, zasnovanih na živom iskustvu rada i borbe, 484

mi jugoslovenski komunisti nikako ne nameravamo da se odreknemo daljeg učenja iz prakse, svoje vlastite i drugih socijalističkih pokreta, da kroz to učenje razvijamo i učvršćujemo svoju socijalističku društvenu svest, spremni da pri tome sarađujemo sa svim bratskim partijama i da od njih primamo njihovu zaista drugarsku, principijelnu i stvarnu kritiku . Što se tiče kritika, sračunatih pre svega na neobaveštenost čitalaca, one teško mogu poslužiti primerom takve drugarske kritike. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, IVAN GOŠNJAK : Dajem odmor od 30 minuta.

(Pauza)

(Ulazak u dvoranu članova Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom delegati pozdravljaju dugotrajnim aplauzom .)

PRETSEDAVAJUĆI, FADIL HODŽA: Drugovi i drugarice, Kongres će pozdraviti delegat Istiklala, Moulay Mehdi Alaou. (Buran aplauz.)

MOULAY MEHDI ALAOU: Gospodine Pretsedniče, drugovi delegati, Mnogo vam zahvaljujem na mogućnosti da govorim na vašem važnom Kongresu i da vam na taj način usmeno prenesem prijateljski pozdrav Partije Istiklal i pozdrav čitavog marokanskog naroda. (Aplauz. ) Naše prisustvo ovde pokazuje koliko je veliko prijateljstvo koje mi poklanjamo jugoslovenskom narodu za moralnu podršku koju nam je za vreme naše borbe za oslobođenje i nacionalnu nezavisnost njegova slavna vlada neprestalno davala pred međunarodnim forumima. 485

Naše prisustvo je takođe znak velikog interesovanja i simpatija sa kojima mi pratimo hrabru i nezavisnu politiku koju ste vodili i koju još vodite u izgradnji svoje zemlje . (Aplauz.) Maroko je pre dve godine posle bolnog iskustva od gotovo pola stoleća Protektorata i herojske borbe svoga naroda ponovo postigao svoju suverenost i svoju nezavisnost. On se odmah našao pred teškim i ogromnim zadacima na svim sektorima : političkom, diplomatskom, ekonomskom i socijalnom . Partija Istiklal i sve žive snage zemlje oko nje pregnule su sa oduševljenjem , ali i svesne svih teškoća, na posao konsolidacije nezavisnosti zemlje i izgradnje jednog modernog, slobodnog i demokratskog Maroka. Ali taj rad na izgradnji ne samo da je ometan teškoćama svojstvenim kolonijalnom režimu koje smo imali , činjenicom da se na našem nacionalnom tlu nalaze tri strane armije, kao i činjenicom da se čitava marokanska Sahara nalazi okupirana, već isto tako i naročito kolonijalnim i barbarskim ratom koji se vodi na našim granicama protiv hrabrog bratskog naroda Alžira. (Aplauz.) Taj rat ima svakodnevne reperkusije na naš život, on ugrožava našu mladu nezavisnost, kao i nezavisnost bratskog naroda Tunisa. Odvratnim bombardovanjem Sakiet Sidi Jusefa i vojnom špansko-francuskom saradnjom na marokanskom jugu, francuski kolonijalizam želi da zaustavi efikasnu pomoć koju marokanski i tuniski narod pružaju mučeničkom Alžiru . Tu pomoć i tu podršku našoj braći Alžircima mi nećemo prestati da pružamo do konačne slobode, jer smo ubeđeni da je bez nezavisnosti Alžira potpuno iluzorna i nezavisnost Maroka i Tunisa . (Buran aplauz.) Politika Partije Istiklal je politika nezavisnosti na međunarodnom planu. To nije politička izolacija, već politika koja se inspiriše objektivnom stvarnošću i realnim interesima naše zemlje i interesima čitave Severne Afrike. To je politika nacionalne nezavisnosti koja ima sledeće osnovne ciljeve : evakuaciju stranih trupa, oslobođenje nacionalne teritorije koja se još nalazi pod francuskom i španskom kolonijalnom dominacijom, efikasnu podršku borbi za nacionalno oslobođenje alžirskog naroda i ostvarenje severoafričkog jedinstva koje će biti prvi korak ka jednoj slobodnoj , nezavisnoj i demokratskoj Africi . (Odobravanje.) Dozvolite mi da vam kažem da u toj oslobodilačkoj borbi protiv kolonijalizma mi mnogo računamo na efikasnu podršku Jugoslavije - prijateljice slobode. (Dugotrajno odobravanje.) Međunarodni položaj vaše zemlje dozvoljava vam da igrate prvorazrednu ulogu u zaustavljanju rata u Alžiru koji sve više i više preti da obuhvati čitavu Severnu Afriku , što će biti opasna pretnja za svetski mir. 486

Na završetku dozvolite mi da vam još jednom zahvalim na pomoći i podršci koju dajete stvari mira i slobode i da vašem VII Kongresu poželim puni uspeh. Živelo marokansko-jugoslovensko prijateljstvo! Živeli svi narodi prožeti idejama slobode, pravde i demokratije! (Dugotrajno odobravanje.)

PRETSEDAVAJUĆI, FADIL HODŽA : Drugovi i drugarice, Kongres je dobio i pozdravni telegram Ujedinjene socijalističke partije Katalonije. Telegram će pročitati drug Muhidin Begić,

MUHIDIN BEGIĆ : Telegram Ujedinjene socijalističke partije Katalonije glasi : VII KONGRESU SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE LJUBLJANA Dragi drugovi, Povodom vašeg VII Kongresa Privremeni izvršni komitet Ujedinjene socijalističke partije Katalonije upućuje, uime svoga generalnog sekretara druga JOAN COMORERA, osuđenog na 30 godina tamnice u frankističkoj tamnici u Burbosu, i uime svih svojih aktivista u unutrašnjiosti zemlje i u egzilu , svoje srdačne pozdrave delegatima Kongresa u Ljubljani i preko njih svim članovima vašeg Saveza, kao i svim jugoslovenskim trudbenicima . Ujedinjena socijalistička partija Katalonije izražava najbolje želje za plodonosan rad Kongresa, čiji se tako veliki broj delegata borio rame uz rame s našim narodima na zemlji Katalonije i Španije da bi zaustavio fašizam. Čitava naša Partija pozdravlja u Savezu komunista Jugoslavije i Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije, pod voćstvom njegovog Centralnog komiteta i druga Tita, ostvarenje i iskustva tako značajna za pobedu socijalizma vodeći računa o specifičnim i nacionalnim uslovima vaše Federacije i ustavnog poretka koji jednoga dana može da posluži kao primer za izgradnju španske države, koja je danas unitaristička, centralistička i impe487

rijalistička i u izvesnim vidovima slična staroj Kraljevini Jugoslaviji . Ujedinjena socijalistička partija Katalonije ponovo izražava cvom prilikom svoje želje da uspostavi bratske i što češće odnose sa vašim Savezom da bi se više pomogla borba protiv poslednjeg bastiona fašizma u Evropi i moli vaš Kongres da sa blagonaklonošću primi ovu želju i praksu proleterskog internacionalizma. Želeći da radovi VII Kongresa budu krunisani najvećim uspe hom, Privremeni izvršni komitet želi da vam izjavi da smo na strani jugoslovenskih trudbenika u borbi za garantiju trajnog mira, za odbranu prava trudbenika, za socijalni progres i za stalno jačanje jedinstva i snage međunarodnog radničkog pokreta. Za Privremeni izvršni komitet Ujedinjene socijalističke partije Katalonije Evarist Massip

PRETSEDAVAJUĆI, FADIL HODŽA : Drugovi i drugarice, Nastavljamo diskusiju . Za reč se javio drug Jovan Veselinov. (Aplauz.)

JOVAN VESELINOV : Drugovi i drugarice, U Nacrtu programa date su osnovne teoretske postavke agrarne politike Saveza komunista i određeni glavni ciljevi naše poljoprivredne politike. Hteo bih da kažem nekoliko reči o tim pitanjima. Za poslednjih nekoliko godina vođena je u Savezu komunista vrlo obimna i dokumentovana diskusija o agrarnim odnosima u našoj zemlji, o metodima i putevima unapređenja poljoprivredne proizvodnje i o stvaranju novih društvenih odnosa na selu. Kao rezultat te diskusije došla je skupštinska Rezolucija o perspektivnom planu razvitka poljoprivrede i zadrugarstva a sada i Nacrt programa daje u sažetom obliku glavne principe i osnovne smernice naše politike u ovoj oblasti. Sasvim je jasno i razumljivo da je Savez komunista uvek smatrao da se potpuna pobeda socijalizma u našoj zemlji ne može

488

izvršiti bez preobražaja poljoprivrede, bez stvaranja krupnih socijalističkih gazdinstava, krupne i moderne proizvodnje putem udruživanja sitnih, individualnih proizvođača raznim formama zadrugarstva. U pronalaženju puteva i u određivanju takve naše politike rukovodili smo se osnovnim teoretskim postavkama klasika marksizma-lenjinizma, iskustvom koje imaju socijalističke zemlje i svojim sopstvenim iskustvom. Polazilo se od stanja koje kod nas postoji, koje je stvoreno posle Revolucije sprovođenjem dveju agrarnih reformi . A to novo stanje, kao što je poznato, karakteriše postojanje sitnog poseda i ne mali broj krupnih socijalističkih gazdinstava, naročito na području našeg užeg žitorodnog rejona (Vojvodina i Slavonija). Ni ranije a ni danas Savez komunista nije smatrao niti smatra da treba izvršiti nacionalizaciju zemlje, niti da treba smanjiti agrarni maksimum ispod 10 hektara. To znači da naša poljoprivredna politika polazi od novonastalog stanja na selu i nastoji da ga prevaziđe na jednom višem nivou proizvodnih snaga, jednom kvalitativnom novom proizvodnjom, iz koje treba da proizađu i novi odnosi među ljudima. Taj se proces može izvršiti samo postepeno, bez ikakvih prinuda i nasilja nad sitnim seljakom. Na to su još davno ukazali Engels i Lenjin ističući potrebu da proletarijat, nalazeći se na vlasti, stvori takve opšte uslove razvitka poljoprivrede koji će omogućiti i olakšati vlasniku sitne parcele da dobrovoljno pristupi zadruzi i uključi se u krupnu socijalističku proizvodnju. U svom radu Seljačko pitanje u Francuskoj i Nemačkoj Engels govori o tome da se sitni proizvođač na selu ne može eksproprisati, da mu se mora priznati pravo vlasništva i kad se bude nalazio u zadruzi. Zato je rekao da se u takvoj zadruzi mora plaćati ne samo za obavljeni rad, nego i renta na unesenu zemlju . Naš agrarni program vodi računa o svim ovim principima ; on u potpunosti odgovara našim uslovima, rukovodeći se raspoloženjem seljaka i našim mogućnostima i ciljevima koje treba postići u oblasti poljoprivredne proizvodnje. Sirina nastupanja za ostvarenje našeg krajnjeg cilja zavisiće najviše od materijalnih faktora. Naš dosadašnji privredni razvitak već je istakao nužnost bržeg razvitka poljoprivrede, a samim tim i razvijanja i jačanja zadrugarstva. U Nacrtu programa, koliko se sećate, kaže se : „Posebno se danas ističe razvijanje poljoprivredne proizvodnje kao sirovinske i prehranbene baze. Njen razvitak treba

489

da ide uporedo sa socijalističkim preobražajem odnosa koji vladaju na selu." Bilo bi pogrešno smatrati da će se ovaj proces odvijati lako i jednostavno. Naš seljak se još uvek oseća kao samostalni proizvođač. On kao takav može i da životari u današnjim uslovima na tržištu . Zato će mnogi od njih nastojati da jedno vreme razmišljaju na svojoj parceli pre nego što uđu u odnose kooperacije sa zadrugom. Mi ga nećemo ometati u njegovom razmišljanju . Takvo njegovo razmišljanje prekinuće sam naš razvitak. Stvaranje krupne proizvodnje putem kooperacije koja će povećavati proizvodnju doneće, razume se, koristi i društvu kao celini i pojedinim proizvođačima. U ovom našem razvitku veliku ulogu igraće i svesne socijalističke snage, u prvom redu Savez komunista, koji će svojom aktivnošću, svojom konkretnom pomoći zadrugarstvu olakšati i ubrzati rešenje ovog velikog i teškog zadatka. Sitni, patuljasti posed nije mogao, kao što je poznato, ni ranije, u kapitalizmu , da dovede do veće intenzifikacije proizvodnje; za njega je uvek bila karakteristična niska produktivnost rada, zaostalost prema drugim granama privrede, iz čega je proizilazila njegova beda. I u uslovima socijalističke izgradnje seljak kao sitni proizvođač ne može ništa drugo očekivati, jer ne može sopstvenim snagama da izađe iz zaostalosti u proizvodnji, niti je u stanju da bitnije popravi svoj materijalni položaj . To mu olakšava da postepeno shvati koliko je on životno zainteresovan da u uslovima socijalističke izgradnje i sam, i uz pomoć društva potraži nove puteve rada i života. Izlaz je za pojedine seljake, a i za društvo u celini, u tome da se pronađu putevi udruživanja proizvodnje, stvaranja specifične krupne proizvodnje u kooperaciji sa zadrugom. U takvom odnosu seljak postepeno gubi svojstvo individualnog proizvođača. I to ga gubi u svoju sopstvenu korist, jer zemlja i rad u kooperaciji donose veći lični dohodak. U ovakvim uslovima privatna sopstvenost na zemlju , sitni patuljasti posedi, kakvi kod nas postoje, prestaju da budu smetnja za velika investiciona ulaganja i organizovanje moderne proizvodnje. U ovome se i ogleda naš jugoslovenski put razvitka poljoprivrede i stvaranja novih društvenih odnosa na selu . S jedne strane, nalazi se sitni sopstvenik koga mi ni u kakvoj formi, ni direktno ni indirektno, ne želimo da eksproprišemo, s druge strane, zadruga koja drži u svojim rukama sredstva za proizvodnju, reprodukcioni materijal, kredite, stručne kadrove itd . Tako je za490

druga postala nosilac i organizator krupne moderne proizvodnje. A to znači da smo mi pronašli mogućnosti da seljaka uvučemo u krupnu proizvodnju , ne odvajajući ga od zemlje i sredstava za proizvodnju, i tako ga postepeno uvlačimo u socijalizam bez prinude i nasilja u prvom redu ekonomskim merama i aktivnošću svesnih socijalističkih snaga. Raznim formama zadrugarstva i kooperacije mi privatnu svojinu na zemlju svodimo na pravo na rentu, a renta će u daljem društvenom procesu dobijati sve manji značaj i postepeno iščezavati. Nova organizacija rada i proizvodnje koja se ostvaruje putem zadruge u obliku kooperacije nužno zahteva puno jedinstvo interesa proizvođača i zadruge . Taj odnos se reguliše prema tome da koliko ko ulaže sredstava za proizvodnju i rada toliko učestvuje i u podeli dohotka. Principi proizvodnje i principi raspodele čine nerazdvojnu celinu ; oni podjednako interesuju i jednu i drugu stranu u kooperaciji. Iz dosadašnjeg rada imamo dosta pozitivnih a i negativnih primera. Pozitivno je to da su proizvođači u osnovi pravilno razumeli u prihvatili princip podele prema uloženim sredstvima i radu plus renta koju ima vlasnik zemlje . Negativni primeri dolaze otuda gde se u raspodeli nije pridržavalo onog principa, već se podela vršila na štetu zadruge, to jest na štetu društvenih fondova. Postoji ne mali broj zadruga koje ne nastoje da razviju odnose kooperacije, već svode svoju aktivnost na usluge individualnim proizvođačima. Te zadruge nisu skoro ništa izmenile u svom karakteru, manje-više ostale su stare i one više pomažu individualnom seljaku nego razvijanju zadrugarstva i jačanju društvenih fondova. U razvijanju raznih formi kooperacije nije se dosad uvek vodilo dovoljno računa da se u potpunosti angažuju sva sredstva za proizvodnju koja poseduju individualni proizvođači. Ta njihova sredstva ne bi trebalo da ostanu van kooperacije, da se umrtvljuju. Zadruge treba racionalno i rentabilno da ih uključuju u proizvodnju. Ako se to ne postigne, onda će sigurno doći, pored ostalog, i do smanjenja zaposlenosti u onim gazdinstvima koja stupaju u kooperaciju. Zato kooperacija mora ići sve više u širinu i tako stvarati mogućnosti što veće zaposlenosti , bržeg porasta produktivnosti rada i organizovanja moderne proizvodnje. I one zadruge koje su pružile pozitivne primere i dale dobre početne rezultate signaliziraju potrebu što šireg sveobuhvatnijeg kooperiranja sa individualnim proizvođačima ako se želi postići potpuni uspeh. Naime, kooperacija ne može duže ostati na jednoj grani delatnosti, naprimer ratarstvu . Pošto se kooperacija u ra491

tarstvu izvodi na višem nivou tehnike, ona, razume se, traži daleko manje ljudskog rada . A taj oslobođeni rad ne nalazi dovoljno zaposlenja u drugim granama - stočarstvu, doradi, preradi poljoprivrednih proizvoda itd. , iako ovo drugo mora da bude nužan pratilac razvitka i samog ratarstva. A ta jednostranost u razvitku zadrugarstva nije slabost samo kooperacije nego, u prvom redu, slabost razvitka poljoprivrede kao celine. O ovim momentima moraju da vode računa naši godišnji planovi, posebno tekuće mere koje se preduzimaju u oblasti poljoprivrede. Mi bismo morali više da se brinemo o stvaranju opštih uslova koji omogućuju kooperaciju na duži rok. Tu mislim na sigurnost koju treba da imaju zadruge i proizvođači koji prihvataju kooperaciju . Ako se često menjaju cene poljoprivrednih proizvoda, visina regresa, cene reprodukcionog materijala , kamatne stope na investiciona i obrtna sredstva, visina participacije itd. , onda zadruge kao i poljoprivredna dobra, seljačke radne zadruge i ekonomije teško mogu praviti planove na duži rok, a proizvođači će se ustezati da sklapaju višegodišnje ugovore sa zadrugama. Mora postojati jedna minimalna stabilnost na tržištu . Ono što u pogledu tržišta važi za industriju, možda se u još većoj meri odnosi na poljoprivredu , jer i ona zahteva dugoročna ulaganja, pa , prema tome, mora imati dugotrajniji plan proizvodnje koji će joj biti rentabilan. Dosadašnja praksa u potpunosti potvrđuje pravilnost našeg puta. Seljaštvo prihvata kooperaciju jer je ona svuda gde je bila dobro organizovana i gde su unutrašnji odnosi bili pravilno regulisani dala dobre rezultate : rasli su zadružni fondovi i dohodak proizvođača. Raspolažem nekim podacima iz Srbije o radu zadruga i razvitku kooperacije koji to potvrđuju . Od 2.000 zadruga 1.500 uspostavilo je raznovrsne kooperaciske odnose sa individualnim proizvođačima. U ovoj godini zadruge će obuhvatiti kooperacijom oko 200.000 individualnih gazdinstava sa oko 370.000 ha oranica. To je 12 % od ukupnih oraničnih površina NR Srbije. Postoje mogućnosti da se proizvodnja organizuje na nivou koji se približava modernoj organizaciji postignutoj na socijalističkim gazdinstvima. I prinosi koji su dosad postignuti i koji se očekuju približavaju se nivou. poljoprivrednih dobara i seljačkih radnih zadruga . Aktivnost zadruga u kooperaciji ostvaruje se u raznovrsnim oblicima, tako da se ne može govoriti o nekom šablonu kooperativ-nih formi. Raznovrsnost sadašnjih formi rezultat je ekonomskih uslova svakog užeg područja, materijalnog stanja pojedinih zadruga, a i subjektivnih momenata. Obilje kooperativnih formi 492

ogleda se u tome što zadruge istovremeno ostvaruju svoju organizacionu ulogu počev od snabdevanja reprodukcionim materijalom do potpunog preuzimanja čitavog procesa poljoprivredne proizvodnje, prerade tih proizvoda i plasmana tržnih viškova individualnih gazdinstava. To , svakako, potvrđuje pravilnost našeg puta i jasno ukazuje na veliku ulogu koju naše zadruge imaju u razvitku poljoprivrede kroz kooperaciju . Ranije sam rekao da se naš kurs na stvaranju moderne, krupne poljoprivredne proizvodnje bazira na tome da sitna sopstvenost na zemlju, u određenim uslovima, ne čini prepreku. To, s druge strane, znači da seljaci uglavnom prihvataju da u određenim uslovima stupe u kooperaciju , ali još uvek ima vrlo mnogo prepreka na tom putu. Kad se naiđe na razne teškoće , o kojima sam delimično govorio, onda se tu i tamo oseti neverica u pravilnost našeg puta, ponekad nije jasan krajnji ishod kooperacije. Zato pojedinci govore da bi bilo bolje otkupiti zemlju od seljaka i stvoriti „ čista" socijalistička gazdinstva, nego se natezati s njima u kooperaciji . Mi smo u principu i za kupovinu zemlje . To se pokazalo kao dobro. Ali, mi ne bismo mogli stati na stanovište da je to izlaz ili da već danas možemo masovno primenjivati ovaj princip. Za kupovinu zemlje mogu se trošiti samo društvena sredstva, sredstva akumulacije namenjena povećanju proizvodnje i nacionalnog dohotka. Široko trošenje tih sredstava za kupovinu zemlje umesto za kupovinu sredstava za proizvodnju sužavalo bi naše mogućnosti unapređenja poljoprivredne proizvodnje . I dalje, mi bismo na taj način isključili iz kooperacije postojeća , iako ograničena, sredstva proizvodnje kojima raspolaže seljak. Kupovinu zemlje, po mom mišljenju , ne treba široko primenjivati već danas i zbog toga što je cena zemlje previše visoka. A poznato je da će se ova cena kretati u obrnutoj srazmeri prema porastu društvenih sredstava za proizvodnju, kojima će raspolagati zadruge. Protiv našeg kursa razvijanja poljoprivrede na visokom tehničkom nivou uz primenu svih savremenih sredstava kao uslova visoke produktivnosti , pojedinci među ekonomistima istupali su sa tezom o agrarnoj prenaseljenosti . Ciframa se dokazivalo da na našem selu ima previše radne snage i da bi zbog toga svako znatnije razvijanje proizvodnih snaga još više povećalo broj ljudi nedovoljno zaposlenih ili čak potpuno nezaposlenih. Zato su oni predlagali usporen tempo mehanizacije i korišćenje zaostalih sredstava za proizvodnju , da bi se tako, po njihovom mišljenju , na selu održala što veća zaposlenost. Ti isti pojedinci u jednoj ili drugoj formi su iznosili mišljenja da se mi moramo još duže vremena

493

oslanjati na sitni posed u borbi za veće prinose, predlažući da se u tom pravcu usmeri naša politika kredita, cene poljoprivrednih proizvoda, politika poreza itd. Sasvim je jasno da su ova dva stava međusobno potpuno povezana. Jer, ako bi se usvojio stav da ne treba ići sa visokim nivoom primene svih agrotehničkih mera, onda ne bi ništa drugo ni ostalo nego da poljoprivreda i dalje životari, to jest da se oslanjamo na sitni posed. To bi, u krajnjoj liniji dovelo do konzerviranja naše zaostalosti u poljoprivrednoj proizvodnji, a samim tim bi se još više komplikovale i uvećale naše teškoće . Mi smo se, kao što je pokazao naš kurs i konkretne mere, oslobodili fikcije da sitni posed može ma šta ozbiljnije učiniti u povećanju prinosa, pojevtinjenju proizvodnje i primene kolikotoliko savremenih sredstava rada, jer su njegove mogućnosti u tom pogledu sasvim ograničene. Bojazan od savremenih sredstava rada teško se može dovesti u sklad sa bližim i daljim ciljevima koje treba da postigne naša privreda i društvo kao celina. U našoj borbi za povećanje proizvodnje kroz zadruge, odnosno kooperaciju , moraju se primenjivati najsavremenija sredstva, jer se drukčije ne može doći do povećanja prinosa i jevtinije proizvodnje. Naše zadruge prihvatile su se i velikog posla prometa poljoprivrednih proizvoda. U uslovima kada zadruge putem kooperacije i raznih oblika ugovaranja sa individualnim proizvođačima postaju organizatori moderne i krupne proizvodnje, one svakako treba da se bave i prometom proizvoda. One ili drugi, viši oblici udruživanja, treba da se brinu i o tržištu , njegovim potrebama i njegovoj snabdevenosti . To se u najvećoj meri odnosi i na našu industriju , koja zavisi od poljoprivrede u pogledu sirovina . I obrnuto, naši potrošači treba da budu najuže povezani sa proizvođačima, a ne sa raznim ustanovama, da od njih traže šta im treba, da utiču na kvalitet i obim proizvodnje. Ja sam govorio uglavnom o zadrugarstvu i njegovim mogućnostima za unapređenje poljoprivredne proizvodnje . Međutim , sasvim je jasno da u tim našim naporima prvorazredni značaj imaju poljoprivredna dobra, seljačke radne zadruge i ekonomije . Tu mi možemo, uz potrebna ulaganja, vrlo brzo da dođemo do većih prinosa i niskih troškova proizvodnje . Mi već sada imamo u ovim privrednim organizacijama dobar kadar i relativno velika moderna sredstva za proizvodnju ; tamo se u velikoj meri primenjuju sva savremena agrotehnička sredstva . Postignuti rezultati u potpunosti opravdavaju naša očekivanja i daju vrlo dobre primere kako treba organizovati savremenu proizvodnju . Neka naša poljoprivredna dobra uvrstila su se u red najnaprednijih privrednih organizacija 494

takve vrste u svetu. Dalje razvijanje ovog socijalističkog sektora ići će sve brže. Zato svim tim poljoprivrednim organizacijama treba davati najveću podršku i pomoć. Ali, mi bismo, svakako, pogrešili ako bismo sve svoje napore usmerili samo u pravcu pomaganja takozvanog „čistog" socijalističkog sektora, zapostavljajući opšte zadruge i kooperaciju . U diskusiji o našoj agrarnoj politici naglašeno je da zajednica u dodeljivanju kredita i razne vrste pomoći poljoprivredi treba podjednako da se odnosi prema svim faktorima unapređenja poljoprivredne proizvodnje, kako prema onima koji postoje tako i prema onima koji nastaju u procesu razvitka zadrugarstva . Pod istim uslovima treba davati jednake mogućnosti svakom krupnom proizvođaču i organizatoru moderne proizvodnje koji imaju uslove da unaprede poljoprivredu . Naš program razvitka poljoprivrede ne može se ostvariti na uskom sektoru postojećih socijalističkih organizacija. Zato i moramo ići u širinu , uvlačeći i individualnog proizvođača u rešavanju tog zadatka, gde god je to moguće i prema nivou sredstava kojima raspolaže zadruga, odnosno zajednica i sami individualni proizvođači . Naša agrarna politika treba da otkloni protivrečnosti , smetnje · koje su rezultat današnjih agrarnih odnosa, na putu upućivanja sitnih robnih proizvođača u modernu proizvodnju, a samim tim i smetnje stvaranju novih društvenih odnosa na selu. Ovaj zadatak je dosta komplikovan i težak. Daleko je teže organizovati dobru kooperaciju nego postići uspehe u već dobro organizovanim socijalističkim gazdinstvima. Ali ciljevi naše poljoprivredne politike moraju se u perspektivi u celini ostvariti . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, FADIL HODŽA : Za reč se javio drug Tripalo Mika . (Aplauz.)

MIKA TRIPALO : Drugovi i drugarice, Referati koje su ovom Kongresu podnijeli drugovi Tito, Kari Ranković, kao i Nacrt programa Saveza komunista Jugosladelj vije, imaju za rad komunista na vaspitanju omladine kao i za opću 495

djelatnost omladinskih organizacija ogroman značaj , i to u svojoj cjelini, a ne samo oni njihovi dijelovi koji su direktno posvećeni problemima omladine u užem smislu . To radi toga što se tzv. omladinsko pitanje ne može ni rješavati van okvira i nezavisno od općih problema jednog društva, jedne društvene zajednice . Veoma važan preduslov pridobijanja sve većih masa omladine za socijalizam, kao i za njeno aktiviranje u društveno- političkom životu jeste postojanje jasnog socijalističkog programa na jednoj strani, koji otvara perspektive omladini za rješavanje aktuelnih društvenih problema, pa, prema tome , i životnih problema omladine, a, na drugoj, postepeno izgrađivanje takvog političkog sistema koji iz dana u dan sve većim masama radnih ljudi pa i omladini omogućuje neposredno učešće u daljem formiranju , razradi i konkretnoj realizaciji toga programa. Postojanje takvog programa i postepeno izgrađivanje takvog sistema, kao što se potvrđuje i u dokumentima našeg VII Kongresa, daje izvanredno povoljne okvire za djelovanje subjektivnih socijalističkih snaga na vaspitanju omladine u duhu socijalizma, za sve masovnije uključivanje mladih ljudi u društveno-politički život zemlje ; sve to kod nas, uporedo sa snažnim privrednim razvitkom, eliminiše uzroke radi kojih omladina u nekim drugim zemljama traži izlaz ili u apatiji i političkoj pasivnosti ili u huliganstvu najgore vrste. Međutim, baš je period između VI i VII Kongresa pokazao da jasan socijalistički program i sistem neposredne demokratije, pa čak i u uslovima veoma značajnih dostignuća , i na području razvijanja proizvodnih snaga i na području socijalističkih društvenih odnosa, još uvijek pretstavlja samo okvir, doduše veoma povoljan za djelovanje subjektivnih socijalističkih snaga i čitavog društva na socijalističko vaspitanje omladine, te da se vaspitanje omladine čak i u socijalističkoj zemlji ne može odvijati automatski i stihijno. Kad se o tome govori, mislim da treba voditi računa da snage koje utječu na vaspitanje omladine ne možemo tražiti samo negdje vani, izvan omladinskih redova, nego i u tim redovima. Upravo se na shvatanju činjenica da i omladina sama preko svoje organizacije bitno doprinosi svome vlastitom samoizgrađivanju u socijalističkom duhu temelje i poznate Lenjinove misli o zadacima komunističkih omladinskih saveza. Znači, samo svjesna djelatnost svih svjesnih društvenih faktora, pa i omladinskih organizacija, uz blagotvoran utjecaj sve razvijenijih socijalističkih društvenih odnosa, potrebna je za ostvarenje naših stremljenja za socijalističkim vaspitanjem omladine.

496

Izvjesna kriza u našem omladinskom pokretu , kao što je istakao drug Tito, došla je kao rezultat našeg nesnalaženja i teškoća da prilagodimo rad Narodne omladine novim uslovima, nastalim postepenim razvitkom sistema društvenog samoupravljanja. Ali to prilagođavanje bilo je stvarno otežano i zbrkom koju je svojom desktruktivnom djelatnošću unosio u omladinski pokret Milovan Đilas. On je ne samo u godinama neposredno poslije VI Kongresa praktički predlagao likvidiranje Narodne omladine kao političke organizacije, nego je i ismijavao pokušaje Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije da se suprotstavi praktičnom sprovođenju shvatanja o automatskom vaspitanju omladine, pretstavljajući ih poslednjim birokratskim trzajima na omladinskom frontu , pa je čak svim tim i nizom drugih mjera prilično jako smanjio akcionu sposobnost i autoritet rukovodstava Narodne omladine i komunista koji su u njima radili. Savez komunista je na sreću u relativno kratkom roku onemogućio Đilasa i time stvorio povoljne uslove za brže, uspješnije prilagođavanje Narodne omladine i komunista novim uslovima u radu sa omladinom .

U čemu se sastojala potreba drukčijeg načina ostvarivanja društveno- političke uloge omladinskih organizacija poslije uvođenja radničkih savjeta i poslije proširivanja društvenog samoupravljanja na druga područja života naše socijalističke zajednice? U prvom periodu socijalističke izgradnje Narodna omladina je neposredno učestvovala u operativnom izvršavanju do detalja razrađenih proizvodnih i ostalih zadataka, postavljenih planom razvitka narodne privrede i drugim odlukama državnih organa, istovremeno nastojeći da političko-mobilizatorskom aktivnošću nadoknadi nedovoljnu materijalnu zainteresovanost neposrednih proizvođača. Iako je takva uloga Narodne omladine bila nužna u prvom periodu naše socijalističke izgradnje, ipak bi bilo pogrešno ne uvidjeti da je takva djelatnost imala i u to vrijeme neke negativne posljedice, kao i da je ukazivala na neke opasne tendencije . Učestvovanje u operativnom izvršavanju zadataka postavljenih od državnog aparata u preduzećima, selima, školama i na univerzitetu toliko je okupiralo snage omladinske organizacije da je ona zapuštala jednu širu djelatnost na vaspitanju omladine, brigu o njenim materijalnim potrebama i uslovima školovanja, o organizovanju kulturno-umjetničkog, sportskog i zabavnog života omladine. U organizaciono- političkom smislu te tendencije su nas vodile ka kočenju inicijative osnovnih organizacija, ka stvaranju jaza između rukovodilaca i članstva. U uslovima kada sve direktive , do detalja 32 VII Kongres SKJ

497

razrađene, dolaze odozgo, znatno se sužava inicijativa i samostalnost osnovnih organizacija. Javlja se tendencija da se omladinska organizacija pretvori u organizaciju plaćenih funkcionera, koji kao pretstavnici nekoga „gore" razrađuju odluke i vrše kontrolu nad njihovim izvršenjem. Sve to pretstavlja opasnost birokratizacije omladinske organizacije u jednoj socijalističkoj zemlji, tim više što se njena snaga mora temeljiti na političkom utjecaju i povjerenju omladine, a ne na administrativnim metodima rada ili izvjesnim privilegijama pred zakonom koga bi imali njeni članovi. Najbolji dokaz za to je odraz mađarskih događaja na tamošnju omladinsku organizaciju , koja je imala divnu i privlačnu fasadu, ali se kod prvog značajnijeg iskušenja raspala kao kula od karata. Ostvarivanje uloge Narodne omladine Jugoslavije u uslovima izgrađivanja novog političkog i privrednog sistema postaje drukčije. Njen je zadatak da radi na pripremanju i osposobljavanju omladine za učešće u mehanizmu društvenog samoupravljanja, da doprinosi svom vlastitom pretvaranju u istinsku subjektivnu socijalističku snagu, čiji će članovi okvire društvenog sistema koristiti za stalno jačanje materijalnih snaga socijalizma i socijalističkih društvenih odnosa, te koji će se u organima društvenog samoupravljanja boriti za što pravilnije odluke u interesu pojedinaca, radnih kolektiva i društvene zajednice . Takva uloga stavlja Narodnu omladinu u sasvim drukčiji položaj prema svojim članovima. Organizacija pomaže omladincima i omladinkama da se što bolje pripreme za upravljanje, odnosno da upravljaju svojim preduzećem, zadrugom, školom i komunom, a brigom za stručno i ekonomsko obrazovanje pomaže im da što bolje proizvode i djeluju na svom radnom mjestu, jer to ne samo posredno nego i neposredno poboljšava njihov životni standard. Kad se tome doda da omladinska organizacija posvećuje posebnu pažnju brizi o životnim uslovima i zaštiti prava omladine, onda je potpuno jasno da u takvim uslovima Narodna omladina postaje istinski pretstavnik interesa mlade generacije . Na osnovu takvog razvitka naše zajednice i omladinskog pokreta nikla je misao izražena i u Nacrtu programa : da je proširivanje društvene odgovornosti omladine najbolja osnova njenog socijalističkog vaspitanja. Tu misao u nešto drukčijem obliku izrazio je i Lenjin , govoreći da se socijalističko vaspitanje omladine ne može ni zamisliti bez njenog uključivanja u konkretnu borbu za socijalizam. To uključivanje omladine u konkretnu borbu za socijalizam podrazumijeva kako uspješan rad na radnim mjestima, u školama i na radnim akcijama tako i privlačenje omladine za učešće u mehanizmu društvenog samoupravljanja. 498

Kod nas, međutim, postoje izvjesna nerazumijevanja o tome šta treba shvatiti pod proširivanjem društvene odgovornosti omladine. To nerazumijevanje se izražava mišljenjem da omladina stalno traži ili da joj se daju neka preterana prava. Ustvari, radi se o tome da se mladi ljudi svakodnevno stavljaju u takav položaj da na sebe preuzimaju sve veće i veće obaveze. To znači da se poomladine ne sastoji litika proširivanja društvene odgovornosti isključivo niti u prvom redu u povećavanju broja omladinaca u radničkim savjetima i drugim društvenim organima, iako je i to važno, nego u svakodnevnom povezivanju omladine sa problemima društva, u aktiviranju mladih ljudi i njihove organizacije na rješavanju tih problema, i to kako na području razvitka proizvodnih snaga tako i na području društvenih socijalističkih odnosa. Po mom mišljenju, na ovom području stvar se ne može postaviti tako: najprije će mladi ljudi raditi i učiti, a kad dođu do 25 ili 30 godina, onda će upravljati . Očigledno se tu radi o jednom jedinstvenom procesu, čiji oblici i brzina kretanja ovise od objektivnih uslova i snage svjesnih socijalističkih faktora. Uostalom , mi smo i u školama, uz stalno nastojanje da kod učenika razvijamo pravilan odnos prema školi i učenju , izgradili tako specifične oblike utjecanja đaka na odnose i atmosferu u školama, kao što su učeničke zajednice i pretstavništvo đaka u školskom odboru , jer je potpuno očigledno da ne samo nastavni plan i program nego i odnosi između nastavnika i đaka u školi moraju biti sračunati na vaspitanje ne poslušnog činovnika, kao što je to bilo u starom društvu , nego inicijativnog i obrazovanog građanina naše zemlje, koji će biti i dobar stručnjak i aktivan učesnik u sistemu našeg društvenog samoupravljanja. U svakom slučaju , politika proširivanja društvene odgovornosti omladine dala je izvanredne rezultate . Dokumenti izneseni na ovom Kongresu obavezuju nas komuniste da takvu djelatnost nastavimo, da Program SKJ iskoristimo u ideološkom radu sa omladinom, da joj stalno i direktno pomažemo da shvati tendencije kretanja našeg društva, svoju ulogu i obaveze, da shvati da i budući razvitak naše zajednice ovisi od djelovanja komunista , radnih ljudi i omladine, da se rješenje naših društvenih problema da tako kažem nalazi u našim rukama. (Aplauz.)

32*

499

PRETSEDAVAJUĆI , FADIL HODŽA :

Za reč se javio drug Ljupčo Arsov. (Aplauz.)

LJUPČO ARSOV : Drugovi i drugarice, U referatu druga Tita i Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije dobilo je svoje mesto i pitanje razvitka nerazvijenih rejona. Potpuno se slažem kako je ono u njima postavljeno i tretirano. Naša Partija i naša zemlja stalno vode pravilnu i doslednu politiku nacionalne ravnopravnosti. Mi smo u Narodnooslobodilačkom ratu rešili nacionalno pitanje. Bratstvo i jedinstvo naših naroda, kao jedna od osnovnih tekovina naše Revolucije , postalo je temelj socijalističke Jugoslavije. U periodu socijalističke izgradnje SKJ je gledao na rešenje nacionalnog pitanja i dalje učvršćenje i produbljenje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije, ne samo u njihovoj političkoj i pravnoj ravnopravnosti, nego i u stalnoj borbi i stvaranju uslova za njihovu ekonomsku i društvenu ravnopravnost. Tokom istorije stvorile su se velike razlike u stepenu razvitka proizvodnih snaga između pojedinih narodnih republika . Neke od nijh su bile mnogo zaostale u svom razvitku . Ta čirienica u procesu socijalističkog preobražaja objektivno može delovati na nejednakost između njih, koja se može odraziti i na nejednako ostvarenje prava radnih ljudi , ako se stalno, svesno i aktivno ne deluje, da se ova nasleđena zaostalost vremenom likvidira. Socijalistički odnosi i socijalistička demokratija nerazdvojno su povezani sa razvitkom proizvodnih snaga. Nasleđena zaostalost može biti baza za pojavu nacionalizma , šovinizma, lokalizma i partikularizma, koji mogu potkopati čvrstinu bratstva i jedinstva naših naroda. Uloženim sredstvima i naporima radnih ljudi stalno se proširuje materijalna baza ravnopravnosti . Ona se očituje kako u porastu proizvodnih snaga tako i u mehanizmu upravljanja i u - jedinstveni druostalim uslovima jednakosti naroda, kao što su – štveno-ekonomski odnosi, sistem samoupravljanja komuna, društveno upravljanje u celini i ostalo.

500

Stvaranje uslova ekonomske ravnopravnosti po svom karakteru je dugoročan proces. Dugoročnost ovog procesa sa svim svojim ekonomsko-političkim elementima zahteva i dugoročne ekonomske mere na bazi jednog ekonomsko-političkog programa, kako bi se postigli zadovoljavajući rezultati u okvirima mogućnosti i potreba socijalističkog preobražaja zemlje u celini. Mi smo u proteklom periodu činili ozbiljne napore ne samo da se razviju proizvodne snage i proširi materijalna baza u zemlji, nego da se brzo menja i socijalna struktura stanovništva, a time da se prošire i ojačaju socijalistički elementi i uslovi za izgradnju i afirmiranje novih društvenih odnosa. Savez komunista Jugoslavije nastojao je da se ekonomska politika usmeri na rešavanje osnovnih pitanja socijalističke izgradnje, izvlačenje zemlje iz zaostalosti, otklanjanje krupnih disproporcija u privredi i dr., a u okviru toga da se rešava i ubrza razvitak zaostalih republika i rejona. Rešavanje pitanja nerazvijenih područja u sklopu ostalih problema ekonomske politike rezultat je ne samo našeg doslednog shvatanja i realiziranja nacionalne ravnopravnosti i proleterskog internacionalizma, već i rešavanje opštedruštvenog interesa, kao preduslova za izgradnju socijalističke zajednice. Partija je uvek sa ovih pozicija prilazila rešavanju ovog pitanja i u odgovarajućim uslovima i odnosima izgradnje socijalizma tražila celishodna rešenja. Ova politika nalazi svoje realiziranje u Prvom petogodišnjem planu u periodu od 1952-1956 godine u planu za period od 19571961 godine. U njima je došla do izražaja svesno usmerena akcija za brži razvitak nerazvijenih rejona, čiji je tempo bio direktno zavisan od postojećih mogućnosti. Međutim, naša praksa je pokazala da otsustvo dugoročnijih, perspektivnih planova privrednog razvitka za celu zemlju otežava sprovođenje jedne dugoročne politike i razvitka nerazvijenih rejona. Nesumnjivo je da smo u ostvarenju politike razvitka nerazvijenih rejona postigli dosada krupne rezultate u likvidaciji zaostalosti privredno nerazvijenih republika i rejona i stvorili solidniju bazu za njihov budući razvitak. A neke od njih su već sposobne da daju akumulaciju za dalji razvitak . Navešću samo neke podatke o kretanju nacionalnog dohotka. Ako 1947 godinu obeležimo sa indeksom 100, onda u 1957 godini imamo za FNRJ 185,2 , za NR Srbiju - 167,0, za NR Hrvatsku · 193,9, za NR Sloveniju -- 197,8, za NR Bosnu i Hercegovinu - 196,1 , za NR Makedoniju - 195,1 , 206,1 . za NR Crnu Goru Treba podvući da je u novom Petogodišnjem planu za period 1957/61 godine politika usmeravanja sredstava za razvitak nera501

zvijenih rejona dobila svoje posebno mesto. U tom cilju predviđena su znatna sredstva, posebno za NR Makedoniju, NR Crnu Goru i AKM Oblast, kao i mere za njihovo realizovanje . To se očituje u namenski određenim sredstvima, prednostima na konkursima opšteg investicionog fonda za tražioce zajmova iz nerazvijenih rejona, ustupanjem anuiteta, obezbeđenjem sredstava za garancije i participacije za odobrene zajmove iz Opšteg investicionog fonda. Možemo reći da ona znače još jedan krupan korak u rešavanju pitanja nerazvijenih rejona u uslovima našeg privrednog sistema. Pitanje razvitka nerazvijenih rejona je deo problema disproporcija u našoj privredi . Naša zemlja je bila, u celini uzeto, zaostala sa nerazvijenim proizvodnim snagama i niskom akumulacijom. Mi smo morali, i dalje moramo činiti izvanredne napore da razvijemo pre svega opšte mogućnosti privrednog razvitka zemlje i u tom okviru tražiti rešenje pitanja razvitka nerazvijenih rejona. Prema tome, rešenja koja se traže za ovaj problem moraju biti u okviru rešenja ostalih disproporcija u privredi i postavljenih ciljeva ekonomske politike , kako bi mogao da se postigne što brži i efikasniji razvitak privrede u celoj zemlji, a pri tome i razvitak razvijenih i nerazvijenih rejona. Zato sva sredstva i mere predviđene planom mogu da se koriste za takav privredni razvitak nerazvijenih rejona koji je u sklopu s privrednom politikom cele zajednice . Privredni razvitak nerazvijenih rejona nije i ne može biti sam sebi cilj , već komponenta opšteg podizanja proizvodnih snaga zemlje, te odvajanje problema razvitka nerazvijenih rejona od problema opšteg privrednog razvitka zemlje nužno deformiše njegovu ekonomsku političku suštinu . Metodi i oblici realizovanja naše politike za razvitak nerazvijenih rejona u našim uslovima menjali su se s porastom opštih materijalnih mogućnosti i s promenama u sistemu privređivanja kod nas. Drukčije smo mi radili u periodu tzv. administrativnog upravljanja privredom, a drukčije u periodu decentralizacije i izgradnje novog privrednog sistema. Mi smo praktikovali direktno budžetsko finansiranje investicija iz centra, ustupanje sredstava republičkom budžetu za tu svrhu, davanje namenskih kredita, dotacije republičkim investicionim fondovima itd . Decentralizacija u sistemu upravljanja, razvijanje mehanizma direktne demokratije, uspostavljanje organa radničkog samoupravljanja, neminovno su uslovili i krupne promene u privrednom sistemu. Mi smo dopustili određenu funkciju tržišnog mehanizma i novčanih metoda u sistemu upravljanja privredom. Ali, novi privredni sistem sam po sebi ne može da rešava problem razvitka nerazvijenih rejona sa gledišta razvitka proiz-

502

vodnih snaga. Njegova funkcija trebalo je da stvori jednake uslove za privređivanje za svaku privrednu organizaciju , otklanjajući neekonomske i subjektivne elemente u našem privrednom kretanju , kao i da pokrene sve latentne snage za veću i racionalniju proizvodnju. Razume se da je funkcija novog privrednog sistema u uslovima određenog delovanja ekonomskih zakona, zakona vrednosti, pretpostavljala u našim uslovima svesnu, plansku usmeravajuću ulogu društva u rukovođenju privredom i drugim društvenim funkcijama. Mi smo to uspešno postizali društvenim planovima . Zato nije ni moglo kod nas da dođe do nekih anarhističkih tendencija u razvitku privrede, kako u odnosu na pojedine privredne oblasti i grane tako i u razvitku pojedinih područja. Međutim , moramo istaći da je kod nekih ekonomista, pa i komunista u zemlji i van nje, bilo shvatanja da se apsolutizira funkcija tržišnog mehanizma i novčanih metoda kod nas, odnosno da se apsolutizira uloga ekonomskih zakona, zakona vrednosti u našem privrednom sistemu. Zbog toga je i princip rentabilnosti u investicionim ulaganjima, kao jedan od principa našeg privrednog sistema, bio često bukvalno shvaćen i pretpostavljalo se da bi pri njegovoj primeni moralo doći do nepovoljnih posledica za razvitak nerazvijenih rejona, jer se pod dejstvom ekonomskih zakona održava, pa čak i povećava, neravnomernost u razvitku , nezavisno od karaktera svojine nad sredstvima za proizvodnju . U našoj praksi se ipak potvrdilo da princip rentabilnosti u investicionim ulaganjima, u uslovima određenog delovanja ekonomskih zakona, pretstavlja bazu za društvenu opravdanost ulaganja novih sredstava, pa i u nerazvijene rejone . Ali to nije isključivalo potrebu usmeravanja u investicionim ulaganjima . Naprotiv, to je pretstavljalo bazu za pravilnije usmeravanje. Utoliko pre što mi imamo znatan deo društvene akumulacije teritorijaliziran u smislu upravljanja istog od strane pojedinih političko - teritorijalnih organa. Naši neposredni metodi u rukovođenju privredom, naš privredni sistem, bazirani su na svesnoj ulozi društva u privrednom razvitku , a tržišni mehanizam na bazi delovanja ekonomskih zakona koristili smo kao jedan od mehanizama u rukovođenju privredom . Na osnovu toga potrebno je da se kaže da ocena naših napora i stečenih iskustava u razvitku nerazvijenih rejona treba da se bazira na osnovnim postavkama samog sistema, koje je , uzev u celini, sama praksa potvrdila, a ne na osnovu nekih shvatanja ili nedostataka, koji su se u dosadašnjoj praksi pojavili. Ali isto tako potrebno je da se ne zanemaruje i činjenica onih objektivnih 503

okolnosti i teškoća u kojima smo izgrađivali svoj sistem privređivanja. Ubuduće će proces razvitka svakako doprineti daljem usavršavanju naših metoda u ispravljanju nedostataka i slabosti , što će pretstavljati pozitivan proces uopšte u privrednim kretanjima i privrednom sistemu. Postignuti značajni rezultati u razvitku zemlje delo su radnih ljudi. Radnička klasa Jugoslavije ponela je najveći teret u dosadašnjoj socijalističkoj izgradnji zemlje, u razvijanju proizvodnih snaga i otklanjanju osnovnih disproporcija u našoj privredi, pa i u razvitku nerazvijenih rejona. Taj teret snosi cela radnička klasa, kako u razvijenim tako i u nerazvijenim rejonima. Ona to mora činiti u svom sopstvenom interesu , jer se njen položaj uopšte poboljšava proširenjem materijalne baze i porastom opštedruštvene produktivnosti rada. U procesu rešavanja pitanja razvitka nerazvijenih rejona javljala su se shvatanja kod nekih komunista da se, s jedne strane, na pitanje razvijanja ovih rejona gleda izolovano od potreba i mogućnosti naše zemlje, a, s druge , da se radi o nekoj pomoći nerazvijenim rejonima, kao da to pretstavlja određene žrtve za razvijene rejone . Takva gledanja su pogrešna i protiv njih se Savez komunista Jugoslavije uporno borio. To govori da se u jednom i u drugom slučaju gubila iz vida celina , da nisu sagledavane potrebe i mogućnosti , nisu stvari postavljane u uzajamnoj povezanosti sa interesima radnih ljudi iz razvijenih i nerazvijenih rejona. Sada kada imamo nov Petogodišnji plan , kada su u njemu određeni osnovni zadaci za naredni period i predviđene materijalne mogućnosti za njihovo realizovanje, naša je dužnost da mobilišemo svoje snage da se ti zadaci ostvare. U planu su pravilno postavljeni materijalni odnosi i time određena šira baza za podizanje standarda radnih ljudi. Novi platni sitem daje mogućnosti da se nagrađivanje diferencira prema postignutoj produktivnosti rada, a time brže povećavaju lični dohoci i standard tamo gde je produktivnost rada veća. Usmeravanje pak znatnog dela akumulacije za privredni razvitak nerazvijenih rejona doprinosi bržem razvitku zajednice u celini . Mi svi moramo da se borimo da se postavljeni zadaci potpuno ostvare. U tom pogledu naročito spada u zadatak komunista koji rade u privrednim organizacijama u nerazvijenim rejonima da se uporno bore da sredstva koja imaju za privredni razvitak što racionalnije upotrebe i obezbede zajednici najveći efekat u najkraćem roku .

504

Uloga komunista i ostalih socijalističkih snaga u sprovođenju politike razvitka nerazvijenih rejona je velika, kako s obzirom na ekonomski tako i na politički značaj ovog pitanja u razvitku cele naše socijalističke zajednice . Borba za dosledno sprovođenje ove politike, borba protiv nepravilnih shvatanja i u nerazvijenim i u razvijenim rejonima, doprineće lakšem otstranjenju antisocijalističkih, partikularističkih i šovinističkih shvatanja, a to znači u isto vreme dalji napor za jačanje i produbljivanje bratstva i jedinstva naših naroda, kao i razvijanje opštedruštvenog i ekonomskog sistema socijalističke Jugoslavije. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , FADIL HODŽA : Pošto je lista prijavljenih diskutanata u plenumu iscrpena, zaključujem današnju plenarnu sednicu . Sutra će Kongres nastaviti rad u komisijama pre i po podne. Komisije će početi s radom u 8,30 časova. Narednu plenarnu sednicu zakazujem za subotu , 26 aprila, u 8 časova. Sednica Komisije za program održaće se u prostorijama Pretsedništva. Molim članove Komisije da dođu na sednicu . (Poslepodnevna plenarna sednica zaključena je น 19,30 časova.)

505

ČETVRTI DAN RADA KONGRESA Ljubljana , 25 aprila 1958 godine

RAD U KOMISIJAMA

SEDNICA KOMISIJE ZA PITANJA DRUŠTVENO- POLITIČKOG SISTEMA, EKONOMSKE POLITIKE I POLITIKE U DRUGIM OBLASTIMA DRUŠTVENOG ŽIVOTA

Početak rada u 8,35 časova.

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ :

Drugovi i drugarice, počinjemo sa radom. Dajem riječ drugu Nikoli Sekuliću . (Aplauz.)

NIKOLA SEKULIĆ : Drugovi i drugarice, Svi dokumenti ovog Kongresa ističu značaj nastavnih i naučnih ustanova u razvitku naše zemlje i rezultate koje su one postigle u izgradnji privrede i našeg društva. Kazao bih nešto o univerzitetu kao nastavnoj i naučnoj ustanovi i koliko se univerzitet adaptirao našem razvitku , a naročito bih istakao neke karakteristične tendencije u razvitku univerziteta kao nastavne i naučne ustanove.

507

Želim da istaknem da mnogi faktori ukazuju danas na poseban značaj naučnih ustanova i naučnih radnika za razvitak moderne privrede, za opći privredni i odbranbeni potencijal jedne zemlje. Posebni vid nezavisnosti i prestiža jedne zemlje pretstavlja njena sposobnost da obrazuje naučne i stručne kadrove, da izgradi naučne ustanove i škole koje će odgajati kadrove sposobne da razviju proizvodne snage na osnovu moderne nauke i tehnike. Bili smo svjesni toga, pogotovo zbog naše dosadašnje nerazvijenosti, i sva naša nastojanja dosad govore da smo u datim uslovima naše izgradnje postigli tako značajne rezultate zahvaljujući obrazovanju i sposobnosti naših domaćih kadrova. Domaći naučni i stručni kadrovi u dobroj su mjeri rješavali mnoga i složena pitanja privredne izgradnje u najrazličitijim oblastima materijalne izgradnje. Mnogi od njih učili su u inostranstvu i primijenili dostignuća nauke i tehnike u svijetu . Dovoljno je istaći samo neke podatke o povećanju broja visokih škola i naučnih ustanova, broja studenata, nastavnika i naučnih radnika, o izmjeni strukture visokoškolskih ustanova. Poslije rata broj studenata se povećao za četiri puta, a broj diplomiranih studenata za tri puta. Takođe imamo daleko više univerzitetskih nastavnika i naučnih radnika . Nova struktura naše privrede i društva uticala je, iako ne sasvim, na strukturu studiranja i visokih škola. O tome govori veće interesovanje i broj studenata na studijama tehnike i medicine, u posljednje vrijeme i poljoprivrede, od kojih se tražilo najviše kadrova . Osnivale su se nove škole koje su pomagale privredni razvitak. Osnovani su mnogi naučni instituti, teoretski , istraživački i operativni , koje ranije nismo imali . Pored svega toga, pomenuti rezultati ne daju pravu sliku općeg razvitka svih grana naše privrede i kulture i naših potreba. Neke tendencije nisu bile u skladu s potrebom za sve većim brojem kadrova, naročito u industriji. U našoj javnosti se danas dosta diskutuje i kritikuje stanje na fakultetima u dva pravca : da li naši univerziteti daju kadrove potrebne izmijenjenoj modernoj privredi i , drugo, upućuje se opravdana kritika da studiranje na našim univerzitetima traje dugo, velik broj studenata otpada u toku studija, što sve govori da nastavni planovi i programi nisu realni u odnosu na propisani rok, a režim studiranja i metodi studiranja ne pružaju uslove usklađene po broju i vrsti stručnjaka s raznovrsnim potrebama industrije i poljoprivrede, raznih društvenih i odgojnih ustanova. Želim istaći podatke iz kojih se vidi da se studiranje prosječno produžuje za 50% prema propisanom trajanju , i to gotovo 508

na svim fakultetima . I dalje, samo 1 % studenata završi studije u predviđenom roku . Već u prvoj godini jedna petina studenata napušta studije. To sve govori da, pored objektivnih teškoća, imamo i prilično tradicionalnu i konzervativnu organizaciju univerziteta. Trajanje studija posebno govori o ozbiljnom neskladu između stvarne potrebe trajanja studija i stvarne potrebe broja stručnjaka. Prvenstveno, trajanje studija se mora i može skratiti. Posljednjih godina , kada su organi društvenog upravljanja počeli da se bave najbitnijim pitanjima organizacije nastave i naučnog rada na univerzitetu, sva pomenuta pitanja zahtijevala su reformu nastavnog sistema na univerzitetu uz angažovanje ne samo nastavnih kadrova sa univerziteta nego i svih zainteresiranih krugova našeg društva . Diskusije je bilo dosta i sad se može reći da postoje ozbiljne tendencije da se savladaju nedostaci, da se stanje mijenja. Potrebno je dosljednije realizovati propise Zakona o univerzitetima, Zakona o naučnom radu i republičkih univerzitetskih zakona. Ali zakoni i propisi ne mogu učiniti mnogo ako se ne izgrade moderne koncepcije i ako se za njihovo realizovanje ne angažuju napredne snage na fakultetu i izvan njega. Radi se o tome da se cjelokupni nastavni sistem, konkretno nastavni planovi i programi i režim studija, elastičnije prilagodi i po organizaciji i po izvođenju nastave rastućim potrebama sve razvijenije privrede i socijalističkih odnosa, a to znači da se nastava na visokim školama modernizuje. Pored stručnjaka najviše potrebnih našoj privredi, potrebno je organizirati i posebne postdiplomske studije. Osim toga, pred nama stoji zadatak da se vrata univerziteta otvore svima koji pokažu volju i sposobnost za studiranje, bez obzira na njihovo ranije školovanje. Mislim na radne ljudi iz prakse. Zato je potrebno što prije izvršiti reformu škola drugog stupnja, koje se moraju više prilagoditi kako završnom stručnom školovanju tako i kontinuiranom školovanju na univerzitetu. Važno je istaći da komunisti i napredne snage na univerzitetu moraju izgraditi svoje stavove i da se na tim stavovima, koji znače napredak fakulteta i nastave, napredak naučnog rada i naučnih ustanova, može angažirati vrlo širok krug nastavnika na univerzitetu i suzbiti tendencije onih koji se teško prilagođavaju izmjenama. Drugovi i drugarice, na univerzitetima postoje mnogobrojne naučne ustanove. U izgradnji i sređivanju visokih škola važno je istaći sređivanje naučnih ustanova, i to ne samo na univerzitetu

509

nego uopće. Ponavljam ono što je poznato ako ističem da mnoge takve ustanove nose naučnu firmu, mnoge su patuljaste po svojoj organizaciji, po broju naučnih radnika, po opremi itd . Ne mislim da naučnost ustanove zavisi od njene veličine, ali je činjenica da je dvije trećine ili čak i više takvih ustanova sasvim mali, djeluje izolirano, zatvoreno u sebe, sa zastarjelim metodima i opremom . Trošenje sredstava na njih je neracionalno. Moramo istaći neke pozitivne tendencije koje ukazuju na nove realne mogućnosti u organizaciji i radu naučnih ustanova. Postoji težnja koja već dobija i konkretne oblike da se u okviru pojedinih fakulteta koncentrira više sličnih naučnih ustanova, ili da se u okviru univerziteta formiraju zajedničke naučne ustanove koje služe nizu fakulteta, naročito za fundamentalne nauke, ili da se neke naučne ustanove izvan fakulteta fuzioniraju sa univerzitetskim , a isto tako da se fakulteti služe sa odgovarajućim naučnim ustanovama izvan fakulteta . Naročito je pozitivna tendencija, a učinjeni su i prvi koraci, da se razvije saradnja poduzeća i privrednih ustanova i organizacija s naučnim institutima i zavodima na fakultetima . Ova saradnja daje potsticaja naučnim ustanovama za naučna istraživanja radi praktičnih rezultata. Naročito je značajno da dobar dio naših modernih poduzeća raspolaže dobro opremljenim laboratorijima i institutima u kojima mogu raditi naučni radnici sa fakulteta i studenti, a u kojima se mogu organizirati i postdiplomske studije. Inicijativa privrednih organizacija i naučnih instituta za međusobnu saradnju może imati daleko veće razmjere i dati veće rezultate s obzirom na opremljenost modernih privrednih poduzeća . Privredna poduzeća bi mogla više koristiti naučne ustanove radi obrazovanja visokokvalificiranin kadrova koji bi mogli više koristiti u praksi. Razvijenost naše privrede i njene potrebe za raznovrsnijim stručnim kadrovima natjerale su neke industrije da dadu inicijativu za osnivanje ili usmjeravanje određenih naučnih ustanova, a naročito za osnivanje određenih škola. Poduzeća koja su bila dalekovidnija i koja su znala cijeniti ulogu stručnih visokokvalificiranih kadrova u modernoj organizaciji rada i poduzeća, koja se nisu rukovodila samo momentalnom konjunkturom nego su ulagala veća sredstva u istraživačke radove, u odgoj i prikupljanje većeg broja inženjera i drugih stručnih kadrova, takva poduzeća su se razvila u moderna poduzeća po svojoj proizvodnosti i po kvalitetu svojih proizvoda, prodrla su svojim proizvodima u svijet i time pokazala put kojim treba ići . Ovdje je potrebno istaći prve korake koje su

510

učinile razne komore i privredna udruženja sa svojom inicijativom za angažiranje privrede i povezivanje s naučnim ustanovama, sa tendencijom srašćivanja teorije i prakse, privrednih i naučnih ustanova. Uspostavljanje organa društvenog upravljanja u većim naučnim ustanovama doprinijeće sve boljoj saradnji privrednih i naučnih ustanova, a ujedno sve većoj društvenoj kontroli rada naučnih ustanova. Kad se govori o saradnji privrednih i naučnih ustanova, nužno se nameće i rješavanje problema financiranja naučnih ustanova, jer bi takva saradnja zahtijevala od privrede da financiski pomogne naučne ustanove, naročito radi bolje i modernije opreme. Takvog financiranja od strane pojedinih poduzeća, komora i udruženja bilo je, istina, u manjim razmjerama. To je svakako put koji ostaje otvoren i način koji treba na širem frontu razvijati . Kad se radi o izgradnji visokih škola i naučnih ustanova, obično se govori o „ neprivrednim investicijama“, što nije samo neki budžetski izraz i kategorija, nego i shvaćanje da su investicije za visoke škole i kulturne ustanove neprivredne pa su često mnogi drugi objekti imali prednost iako po značaju zaostaju za ustanovama o kojima je riječ . Tako, kad nije bilo sredstava ili kad su utrošena za druge potrebe koje nisu možda imale veće značenje nego ove, bar ranije je tako bilo, prvenstveno su se reducirala sredstva za takozvane neprivredne investicije. Međutim, mislim da se ovdje, drugovi, u prvom redu radi o ljudskom elementu kao najvažnijem kad je u pitanju privredni razvitak, moderna proizvodnja i produktivnost rada i da veću štetu i opterećenje naše privrede pretstavljaju nestašica stručnih kadrova u mnogim poduzećima i niska produktivnost rada, kao posljedica toga, nego kad se neko poduzeće ne bi izgradilo. Na kraju , u vezi s društvenim upravljanjem i ulogom komunista na visokim školama i naučnim ustanovama želim istaći da se s pravom može reći da je društveno upravljanje imalo odlučujući utjecaj na ulogu i aktivnost Saveza komunista. Pred uvođenjem društvenog upravljanja komunisti su sve više postajali nemoćni, tražili su intervenciju vlasti, nisu imali dovoljno uspjeha u organiziranju svih snaga na fakultetu koje bi mogle rješavati mnoge i krupne probleme nastave. Organi društvenog upravljanja pretstavljaju za komuniste redovan društveni organ odgovoran na fakultetima i univerzitetima za sprovođenje politike društvene zajednice, koje se prvenstveno sa unutarnjim snagama kolektiva fakulteta i studenata bori za napredak fakul-

511

teta, za napredak nastave i nauke. Posebno, studenti postaju sve odlučniji društveni faktor na fakultetima i svojim progresivnim nastojanjima doprinose izgradnji novih stavova u sređivanju nastave, skraćivanju studija, većoj društvenoj odgovornosti nastavnika i studenata. Postoje svi uslovi da se u idućem razdoblju naše socijalističke izgradnje i u visokoškolskim i naučnim ustanovama otklone ozbiljni nedostaci o kojima je bila riječ , kako bi te ustanove davale efikasniji doprinos našem materijalnom i kulturnom razvitku .

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ :

Ima riječ drug Dušan Sekić. Neka se pripremi drug Dragutin Kosovac.

DUŠAN SEKIĆ :

Drugovi, Hteo bih da kažem nekoliko reči o problemu nagrađivanja i problemu tarifne politike. Osnovicu našeg sistema nagrađivanja čini princip nagrađivanja prema radu. Nema sumnje da ovaj socijalistički princip maksimalno stimulira kako pojedinca tako i kolektive na što veće zalaganje i produktivnost rada. Međutim, u praktičnoj primeni toga principa postoje ozbiljne teškoće koje su svima poznate, i ja bih ih podelio u dve grupe. Jedan deo teškoća nastaje zbog različitog položaja preduzeća i mogućnosti sticanja dohotka na tržištu, a drugi je raspodela dohotka na pojedince unutar preduzeća. Poznato je da se princip nagrađivanja prema radu ne ostvaruje direktno, nego preko realizacije dohotka na tržištu . Prošlogodišnje iskustvo je pokazalo da su razna preduzeća imala veoma različite mogućnosti za sticanje visine dohotka po jednom uposlenom . Različiti dohoci se po pojedincu kreću , počevši od onih koji su jedva ostvarili plate po tarifnom pravilniku , do onih koji su ostvarili po 10, 15 pa i 20 plata preko tarifnog pravilnika. Takve razlike, po pravilu , ne proizlaze iz razlika u produktivnosti rada, već su rezultat raznih drugih okolnosti . Sve to otežava primenu principa nagrađivanja pojedinaca prema radu unutar privrednih

512

organizacija koje ostvaruju veoma različite dohotke koji nisu adekvatni radu. Pored tržišta, na razlike utiču prirodni uslovi u kojima se nalaze pojedina preduzeća , zatim razlike između novih i starih preduzeća, razlike onih koji otplaćuju anuitet i onih koji ne otplaćuju, onih koji raspolažu punom ili nepotpunom amortizacijom itd. Svi ti elementi bitno utiču na mogućnosti sticanja dohotka preduzeća, a time i pojedinaca. Sam princip nagrađivanja prema radu znači nejednakost, jer su fizičke i stručne sposobnosti ljudi različite. Te razlike su nužne a istovremeno mogu pozitivno da utiču i daju potstreka . Međutim, postavlja se pitanje dokle u tim razlikama treba ići, kakve one mogu da budu u našim uslovima između pojedinaca, grana i preduzeća . Naši okviri platnog fonda (ličnih dohodaka) još uvek su relativno uski. Razlike u prosečnim tarifnim stavovima između grana iznose 40% . Elektroprivreda, koja ima najviši nivo tarifnih stavova, u odnosu na drvnu industriju i industriju duvana ima u proseku tarifne stavove veće za svega 40% . Ako pogledamo kakvi su odnosi između kategorija radnika prema kvalifikacijama, onda vidimo da je razlika između najniže kategorije, nekvalifikovanih radnika i visokokvalifikovanih oko 2 i po puta u proseku. U tako uskim okvirima svako veće pomeranje brzo se i oštro odražava, i izaziva određene ekonomske i političke posledice . Otuda je to pitanje politički vrlo osetljivo i zato mu treba posvetiti punu pažnju . U traženju rešenja ceo ovaj problem treba podeliti u dva dela. Prvi deo se odnosi na ona pitanja koja će morati da rešava šira društvena zajednica, a drugi obuhvata ona pitanja koja se ne mogu iz centra rešiti, nego u svakom preduzeću individualno i konkretno. Naime, radi se o tome da se odnosi u zaradama između privrednih organizacija i grana, po mom mišljenju, ne mogu uspostaviti sami po sebi, na tržištu stihiski, kako ko ostvari dohodak. Bez intervencije zajednice ne mogu se uspostaviti neki skladniji odnosi. Ako bi zajednica prepustila da svako nagrađuje kako može prema ostvarenim sredstvima na tržištu , došlo bi do takvih razlika koje ne odgovaraju našem sistemu nagrađivanja prema radu i stvarnom zalaganju . Sadašnji odnosi takođe nisu rešenje i oni ne odgovaraju. Otuda u poslednje vreme zahtevi od strane privrednih organizacija za izmenu tih odnosa. Međutim, mi još nemamo izgrađene stavove o tome kakve odnose treba uspostaviti između

33 VII Kongres SKJ

513

grana i kategorija , da li ići na veće razlike između pojedinaca nego što su sadašnji maksimalni rasponi 1 : 6 , ili ići na veće razlike od 18 ili 1:10, tj . da imamo razlike od 7.000 do 70.000. Kakve razlike uspostaviti, dokle u njima ići, kakva je društvena norma u tome - mi još nismo rešili. Zbog toga ne bi trebalo dozvoliti da se sadašnji odnosi menjaju bez zajedničkih stavova u jugoslovenskim razmerama. Jedan deo ovih pitanja, koja treba društvena zajednica da reši (na čemu se već počelo da radi) trebalo bi rešiti u samom sistemu. Potrebno je, pre svega, staviti privredne organizacije u približno jednake uslove privređivanja. Privredne organizacije treba postaviti u takve uslove da im ostaju ona sredstva koja su rezultat njihovog rada, a sredstva koja su rezultat tržišta , prirodnih uslova, dejstva novih sredstava što im je zajednica dala kao i raznih drugih spoljnih faktora, treba da zahvati društvena zajednica. Kada se privredne organizacije postave u tako približno podjednake uslove privređivanja, onda je moguće dosledno i pravilno primeniti princip nagrađivanja prema radu i na pojedinca u okviru privredne organizacije. Danas, kada jedna preduzeća mogu da ostvare putem cena i sličnog mesečno po dve-tri plate, a druga jednu ili jedva jednu, to je veoma teško. U takvim uslovima naše političke organizacije, narodni odbori itd. (iako mogu i treba da utiču ) nalaze se u nepovoljnom položaju i ne mogu efikasno da deluju . Drugi deo zadataka treba da se rešava u preduzeću , pretežno političkim sredstvima, u čemu i leži najveći politički zadatak Saveza komunista. Poznato je da skoro dve trećine nacionalnog dohotka ostaju privrednim organizacijama i komunama koje samostalno raspoređuju ta sredstva na svoje fondove i lične dohotke. Raspodela tih sredstava ne može se regulisati propisima i instrumentima, a još manje iz jednog centra , jer bi to značilo korak nazad .

Mi bismo morali čitav svoj politički rad postaviti tako da se shvati , kad kažemo da preduzeća i komune samostalno rešavaju i raspolažu sredstvima, da to ne znači da cela stvar može da ide anarhično i bez uticaja Saveza komunista. To ističem zbog toga Što organizacije Saveza komunista, sindikalne i druge, često nemaju čvrsto izgrađene svoje stavove. Ali su zato razni drugi u preduzećima imali svoje stavove. Oni su ih pripremali mesecima unapred i često kolebali partiske organizacije . Tu su, na pitanjima raspo-

514

dele unutar privredne organizacije, čini mi se, osnovni zadaci Saveza komunista. U tome, trajno, kao osnova naše politike treba da bude što doslednija primena principa nagrađivanja prema radu. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, OSMAN KARABEGOVIĆ : Riječ ima drug Dragutin Kosovac. Neka se pripremi drugarica Olga Vrabič.

DRAGUTIN KOSOVAC : Nacrt programa na jednom mjestu govori i o potrebi efikasnijeg rješavanja stanbenog problema. Mislim da je opravdano i korisno što je jedan ovako značajan ekonomski i politički problem naše zemlje, a u prvom redu gradova i industriskih centara, našao svoje mjesto u Nacrtu programa Saveza komunista. Ja ću se zadržati samo na problemima stanbene izgradnje . Brza industrijalizacija zemlje i sve ono što nju prati , izmjena socijalne strukture stanovništva, nagao porast gradova i gradskih naselja, zaoštrili su i inače težak stanbeni problem do te mjere da je on postao jedno od najbitnijih pitanja životnog standarda gradskog stanovništva. Stanbena izgradnja prvih deset poslijeratnih godina nije pratila porast gradova i gradskog stanovništva, što je, kad to danas retrospektivno posmatramo, potpuno razumljivo : brza industrijalizacija zemlje pri uslovima niskog nacionalnog dohotka zahtijevala je mobilizaciju svih raspoloživih sredstava i nije objektivno omogućavala uporedno rješavanje i stanbenog problema. Međutim, izvršavanjem osnovnih zadataka industrijalizacije i uporedo s izmjenama u ekonomskoj politici zemlje poslije sastanka kod druga Tita ujesen 1955 godine, i u ovoj oblasti nastupa značajan preokret. Uvođenjem fonda za kreditiranje stanbene izgradnje naglo rastu sredstva uložena u stanbenu izgradnju, a time i broj novih stanova po našim gradovima. Tako, dok se u poslijeratnih deset godina broj novoizgrađenih stanova u 346 mjesta gradskog karaktera kretao na visini od oko 10.000, da bi 1955 iznosio 13.000, on se 1956 godine penje na 17.000, a u 1957 godini na 22.000 novih stanova. Pored povećanja sredstava, uvođenje opštinskih

33

515

fondova za kreditiranje stanbene izgradnje pokazalo je niz prednosti. Tu je u prvom redu stalnost sredstava i njihov raspored na gradove prema težini problema. Zatim , koncentrisanje sredstava u opštinskim fondovima omogućilo je narodnim odborima da počnu da vode politiku stanbene izgradnje na svom području . Kao što je pokazalo nedavno savjetovanje gradova u Osijeku, prošla godina karakteristična je po naporima i nastojanjima narodnih odbora da formulišu politiku stanbene izgradnje i da nađu odgovarajuća racionalna rješenja. Na tom polju već su zabilježeni značajni uspjesi i iskustva koja govore o tome da ovakav način finansiranja izgradnje treba zadržati i dalje razvijati. Objektivno govoreći, u rješavanju stanbenog problema nalazimo se tek na početku , obzirom da je prošla godina bila prva značajna godina stanbene izgradnje i, ustvari, prva godina djelovanja opštinskih fondova. Međutim, već ti počeci ukazali su i na neke negativne pojave, koje je drug Tito u posljednje vrijeme u dva-tri maha jasno ocrtao. U prvom redu efekat stanbene izgradnje ne odgovara nivou uloženih sredstava. U prosjeku u Jugoslaviji se još gradi skupo, čime se sužava obim stanbene izgradnje, a time i odlaže smanjenje postojeće nestašice stanbenog prostora. Ustvari, o čemu se radi ? U prošloj i pretprošloj godini dali smo značajna sredstva za stanbenu izgradnju, a nismo se pripremili, da tako kažemo, ni programski ni tehnički da ih prihvatimo. Danas se kod nas grade u prosjeku veći i konforniji stanovi nego što to omogućuju naša sredstva, naše ekonomske mogućnosti , a, konačno, i potrebe . Anketa Stalne konferencije gradova i Saveznog zavoda za privredno planiranje dala je podatke iz kojih se vidi da su u prošloj godini građeni stanovi za 25% veći nego što to predviđa Perspektivni plan privrednog razvitka Jugoslavije. Osim toga, i unutrašnji uređaji koji se ugrađuju u stanove, ne samo u pojedinačnim primjerima nego i u prosjeku , znatno su viši nego što je to potrebno i nego što bismo mi mogli dati . Ustvari, gradimo stanove po veličini i standardu na zapadnoevropskom nivou, pa možda čak i nešto iznad njega, dok nam nacionalni dohodak po stanovniku iznosi , po prilici , jednu trećinu zapadnoevropskog. Jasno, ako bismo nastavili sa takvom praksom, stanbeni problem u našim gradovima ne bi se rješavao, nego i dalje zaoštravao. Jedan od elemenata koji utječe na ovakvu neracionalnu izgradnju i pospješuje je jeste otsustvo ekonomskih odnosa u ovoj oblasti. Stanarina nije uopće korektiv koji bi utjecao da se ne

516

grade skupi stanovi. Uvođenje ekonomskih odnosa bar djelomično u ovu oblast imalo bi sigurno pozitivno dejstvo. Međutim, pošto mi to vjerovatno još u jednom određenom vremenu zbog određenih objektivnih okolnosti nećemo moći učiniti, vanredno velik značaj imaju administrativne mjere, propisi, koji su danas neophodni, a naročito podvrgavanje čitave stanbene izgradnje društvenom nadzoru. Mislim da u tom pogledu vrlo velik značaj imaju posljednje mjere Saveznog izvršnog vijeća, koje su omogućile opštinama da neposredno utječu na svu stanbenu izgradnju na svome području, ali koje obavezuju opštine i da sve svoje mjere i programe iznesu pred zborove birača, pred građane. Međutim , pored suviše visokog standarda stanova koji se grade, na visok nivo cijena stanbene izgradnje vidno utječe i način građenja. U cjelini uzev, u našoj zemlji , izuzev nekih početnih koraka u prošloj godini , naša izgradnja i po tehnici građenja i po sistemu ima zanatski karakter. Mi gradimo pojedinačno, po porudžbini, zgrade sa stanovima, svaku po svom projektu, svaku po mjeri, a tako niko nije riješio niti će riješiti stanbeni problem. Kao što nikad ne bismo obuli sve svoje građane ako bi svakome cipelar pravio cipele po mjeri tako nećemo riješiti ni stanbeni problem ako budemo zadržali zanatski način građenja. Pred nas se danas postavio imperativ da i ovu oblast industrijaliziramo, da u nju uvedemo industriske metode. Industriska revolucija u našoj zemlji zaoštrila je stanbeni problem, ali je i stvorila uslove da se on riješi, ne samo po povećanom nacionalnom dohotku, nego i time što nam daje nove neuporedivo više tehničke mogućnosti i materijale da ovaj problem na novoj osnovi riješimo. Šta znači industrijalizacija u ovoj oblasti govore pojedinačni prvi koraci u prošloj godini u nekim našim gradovima, koji su omogućili da se već početnim oblicima industrijalizacije, pri istom standardu stana, postigne cijena 30% niža nego na objektima građenim na stari način. Ako želimo da riješimo stanbeni problem, moramo preduzeti energične mjere da snizimo cijenu stana. Savjetovanje gradova u Osijeku pokazalo je da je to objektivno moguće postići i da na tom polju postoje već značajna dostignuća u pojedinim gradovima, koja treba koristiti i širiti. Međutim, isto kao što su razne nazovi- socijalističke teorije o stanovima budućnosti, socijalističkim stanovima, slobodi ličnosti, slobodi arhitekture itd. dovele do znatnog poskupljenja stanbene izgradnje , tako i sada često isti ljudi proturaju teorije o novim socijalistič517

kim“ stanovima, raznim golubarnicima s krevetima na tri sprata ili provizorijumima, koji problem mogu samo odložiti da se sutra u još oštrijoj formi pojavi. Takve teorije danas objektivno znače bježanje od problema. Moguće je dati našem radnom čovjeku skroman, ali zdrav i trajan stan po znatno nižim cijenama nego` što su sadašnje, ali, da bi se to postiglo, potrebna je jasna orijentacija i strpljiv uporan rad na tom polju. Nacrt programa govori o potrebi da se pronađu putevi i metodi pomoću kojih bi se u stanbenoj izgradnji u većoj mjeri uključili inicijativa i sredstva radnog stanovništva. Mislim da je to značajno pitanje obzirom da tu postoje znatne mogućnosti za povećanje tempa stanbene izgradnje. Jedna od kočnica u postizanju toga cilja jeste još visok nivo cijena stanbene izgradnje. Međutim, mi nismo razradili ni način kojim bismo to učešće građana stimulirali. Tako, naprimjer, građanin koji uloži jedan procenat svog dijela, na osnovu njega podigne kredit i izgradi sam ili kupi od izvođača stan, treba više nego dvostruko da otplaćuje mjesečno nego građanin koji se useli u stan izgrađen potpuno iz društvenih sredstava. Sistem mjera stimulacije koji je potpuno moguće provesti, ali ne samo u okvirima komuna, sigurno bi pozitivno utjecao na postizanje ovog cilja.

Na kraju još nekoliko riječi o jednom pitanju usko povezanom sa problemom stanbene izgradnje. Naime, radi se o tome da se naše društvo danas suočava sa jednom nedovoljno poznatom i nedovoljno uočenom činjenicom. Tempo stanbene izgradnje u našim gradovima je već danas toliki , a sutra mora biti još i veći , da se više ne radi prosto o podizanju novih stanova, nego praktično o podizanju novih gradova. U takvoj situaciji problemi urbanizma dobijaju vanredan značaj . Do danas smo na urbanističke probleme gledali manje-više kao na estetske probleme. Međutim, oni imaju prvenstveno ekonomski karakter. Od toga kako će oni u pojedinom mjestu biti riješeni zavisiće dobrim dijelom da li će grad biti skup i u izgradnji i kasnije u održavanju . Da li neki grad treba da ima gustinu naseljenosti 500 stanovnka na hektar ili 80 stanovnika, to je čisto ekonomski problem od čijeg rješenja zavisi koliko će jedan grad koštati i kad će se izgraditi. Radi toga još na početku izgradnje moramo se okrenuti ka ovim problemima , uočiti njihov značaj i na pitanja dati cjelishodan odgovor, ne zanoseći se nekim megalomanskim shvatanjima o standardu i „ socijalističkim gradovima “, suviše skupim za naše mogućnosti.

518

Mislim da treba i da se možemo koristiti već postojećim iskustvima, a koja nisu mala, i rješavati otpočetka probleme cjelishodno i racionalno, da nam bar ovdje ne bude potrebna intervencija druga Tita i Centralnog komiteta, kao što je sada slučaj sa izgradnjom stanova. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, OSMAN KARABEGOVIĆ : Riječ ima drugarica Olga Vrabič. Neka se pripremi drug Ante Milković .

OLGA VRABIČ : Osvrnuću se na neke probleme iz socijalne politike i zdravstvene i socijalne zaštite. U proteklom razdoblju postignuti su i u toj oblasti veoma značajni rezultati koji se ogledaju u realnom porastu životnog standarda najširih slojeva naših naroda, koji je obezbeđen intenzivnim razvitkom privrede kod nas i snažnim napretkom društvenih službi koje sačinjavaju elementarni sastavni deo životnog standarda, kao što su zdravstvena i socijalna zaštita i sistem socijalnog osiguranja. Zahvaljujući tome, uspešno su rešavana teška socijalna pitanja zdravstvene i socijalne zaštite nasleđena iz vremena starog eksploatatorskog režima , kao i niz specifičnih pitanja nastalih u uslovima Narodnooslobodilačke borbe i okupatorskog nasilja za vreme rata. Analizirajući dosadašnja postignuća u podizanju životnog standarda, Program ističe i niz krupnih zadataka koji su postali naročito gorući u ovoj oblasti i koja ćemo pre svih ostalih morati rešavati ubuduće. Tu se pre svega radi o nizu novih pitanja što je na dnevni red postavio dinamični proces u našoj društvenoj strukturi, koji prati intenzivni razvitak proizvodnih snaga. Naglo menjanje socijalne strukture našeg stanovništva, uključivanje stotina hiljada novih radnika , nagla urbanizacija stanovništva, masovno uključivanje žena u društveni proces proizvodnje i nicanje novih industriskih naselja postavljaju u oblasti socijalne politike nova pitanja, počev od stanbene izgradnje i komunalne politike do novih zadataka u zdravstveno-socijalnoj zaštiti, uslovljenih novim načinom rada i života naših radnih ljudi i njihovih porodica. 519

Budući da ta pitanja dosad nisu bila i nisu mogla biti rešavana u istim uslovima i u isto vreme kada su nastajala , to će im u narednoj etapi biti posvećena posebna pažnja. Naš Program formuliše osnovne principe i zadatke novom, celovitom definicijom socijalne politike u socijalizmu , otvarajući u toj oblasti široku perspektivu i orijentaciju najsvesnijim subjektivnim snagama našeg društva. Socijalna politika u socijalizmu , prema Programu, prevazilazi tradicionalne mere i okvire i prerasta u sveopštu brigu o našim radnim ljudima, o njihovim dnevnim potrebama života i rada. Time su dati temelji za stvarno sistematsko rešavanje tih pitanja, koji počivaju na stepenu razvitka naše materijalne baze i na našem društveno-političkom uređenju. Takvo usmeravanje komunista znači krupan korak napred u našim nastojanjima da radnim ljudima i njihovim porodicama stvorimo što bolje uslove života. Razume se, da to ne znači da je dosad glavnu slabost pretstavljalo nedovoljno razumevanje za te probleme mada je bilo i takvih pojava. Naprotiv, zbog nedovoljnih mogućnosti , mi smo nekada - naročito u prvim godinama - bili prinuđeni da svesno činimo u tom pogledu propuste, naprimer da gradimo nove industriske objekte bez dovoljno stanova, bez objekata zdravstveno-socijalne zaštite, da gradimo nova naselja bez dovoljno razvijene uslužne i trgovačke mreže, bez dečijih ustanova, objekata društvene ishrane, dečijih igrališta, zelenih površina itd. Međutim, praksa je pokazala da bez pravilnog gledanja na te probleme takođe nećemo postići željeni cilj . I mnoga nova naselja, inspirisana tehnokratsko-urbanističkim gledanjima, izgrađujemo zadovoljavajući više estetske zaliteve nego baš osnovne životne potrebe . Prema tome, sva aktivnost u oblasti stanbene i komunalne politike mora biti stalno suočavana i proveravana svojim osnovnim merilom - živim čovekom, koji pretstavlja ne samo jedinku u proizvodnom mehanizmu već i člana društvene zajednice i porodice. Takvo postavljanje zadataka pretpostavlja ne samo pravilnu orijentaciju i aktivnost u tom pravcu narodnih odbora i njihovih organa društvenog samoupravljanja već i najširu političku aktivizaciju svih društvenih i političkih snaga od Saveza komunista Jugoslavije, Socijalističkog saveza , Sindikata, pa sve do širokog kruga građana, koji će ne samo svojim sugestijama već i svesnim sarađivanjem i ličnim doprinosom određivati prioritet zadataka i uticati na brzinu kojom će se oni rešavati . Veliku podršku i pomoć 520

u realizaciji tih zadataka pružiće razne društvene organizacije, kao Crveni krst, Savez prijatelja dece, Savez ženskih društava itd.. koje su i dosad razvijale veoma razgranatu delatnost po nizu ovih „sitnih“ pitanja, i praktična iskustva koje su te društvene organizacije stekle u svom radu . Međutim, za uspešan rad u tom pogledu , pored toga, moraće se mobilisati pre svega svi osnovni politički činioci : Savez komunista, Socijalistički savez, a naročito sindikati kao osnovne političke organizacije naše radničke klase. I dosad su se sindikalne organizacije bavile nekim od ovih pitanja, negde u većoj drugde u manjoj meri, ali to su radile povremeno, na parče, nesistematski i izolovano unutar svoga preduzeća i takoreći mimo komuna. Baš zbog takvog izolovanog rada bilo je pojava da su propadali inače dobro zamišljeni planovi , jer nije bilo dovoljno snage i sredstava da se oni ostvare. Da bi se u stvarnosti afirmisala takva komunalna i socijalna politika koja je u interesu radničke klase, biće potrebno preodoleti začaurenost sindikalnih organizacija u preduzećima i snažno kročiti na šire područje komune. No, i pored toga što će takva sistematska borba za stvaranje što boljih uslova života i rada radnih ljudi u mnogome unapred otklanjati uzroke pojavljivanja raznih zdravstveno-socijalnih problema, ipak Program kao osnovu socijalne politike i dalje postavlja zadatke na razvijanju zdravstvene i socijalne službe, kao i na daljem unapređenju socijalnog osiguranja. Takvu orijentaciju nalaže nam ne samo zdravstveno stanje naroda i socijalna problematika, koji u mnogome još nose obeležja nasleđa iz prošlosti , bilo da se radi o posledicama teškog zanemarivanja tih problema u starom eksploatatorskom društvu , bilo o veoma krupnim problemima koji svoje poreklo vode iz specifičnih uslova naše Narodnooslobodilačke borbe, kao što su invalidnost, deca palih boraca, žrtve fašističkog terora itd. I posleratno doba, doba intenzivne industrijalizacije, ističe nove, veoma značajne i komplikovane probleme. Buran privredni razvitak uslovio je niz problema u oblasti medicine rada, borbe protiv povreda na poslu, profesionalnih bolesti itd ., pogotovo u našim uslovima, gde su se takoreći preko noći uključile u privredu stotine hiljada novih radnika sa sela, koji nisu imali nikakvih prethodnih znanja o zaštiti svog zdravlja. Dalje, znatan porast broja zaposlenih žena (u poređenju sa 1939 godinom, taj broj se više nego utrostručio) , srazmerno intenzivan priliv novog stanovništva u gradove i industriske centre i kompleks pitanja koja prate taj proces postavljaju 521

pred zdravstvenu i socijalnu službu takođe nove zadatke, od zdravstvene zaštite radnice-majke do niza problema u vezi s razvijanjem savremenog lika porodice i novim promenjenim načinom rada i života. Zbog toga Program postavlja pred komuniste dalje zadatke u razvijanju tih službi . Posmatrajući pomenute probleme u njihovoj širokoj društvenoj uslovljenosti i međusobnoj povezanosti, Program ističe jedinstvo preventive, kurative i rehabilitacije, što znači da se rad tih službi usmerava, pored rešavanja postojećih problema (oboljenja) , i u pravcu perspektivne borbe protiv uzroka tih pojava, pa sve do rehabilitacije, tj . do osposobljavanja pojedinaca, da se mogu kao konstruktivne jedinke ponovo uključiti u društvenu zajednicu . Pored zadataka na daljem jačanju i uspostavljanju zdravstvene i socijalne službe, Program predviđa i razvitak materijalne osnove tih službi, koji treba postepeno i u skladu s našim mogućnostima da dovede do potpunog socijalnog osiguranja stanovništva. Društvena inicijativa u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite već je dosad igrala veoma važnu ulogu u radu i razvitku tih službi. Niz društvenih organizacija, kao što su Crveni krst, Savez prijatelja dece, Savez ženskih društava, Savez boraca itd. ne samo da su bili pokretači zdravstveno- socijalnih akcija, već su njihovi članovi kao dobrovoljni socijalni radnici preuzimali na sebe izvođenje čitavih akcija. Potrebno je podvući da su i ti društveni radnici nosioci naprednih shvatanja u toj službi . Veoma vidno mesto u unapređivanju zdravstveno- socijalne službe pripada i organima društvenog samoupravljanja, savetima pri narodnim odborima, upravnim odborima u ustanovama i organima samouprave socijalnog osiguranja . Mislim da možemo tvrditi da društveno upravljanje u zdravstveno-socijalnoj zaštiti nema samo zasluga za materijalni napredak tih ustanova, već je odigralo veoma važnu ulogu u suzbijanju birokratizma u tim službama, mada ima još uvek značajnih nedostataka u tom pogledu , naročito u odnosu na tretiranje čoveka . Društveno samoupravljanje u socijalnoj zaštiti steklo je dosadašnjim radom puno pravo građanstva i uglavnom je zadovoljavajuće rešavalo svoje složene zadatke. No budući obimni zadaci koje ćemo morati rešavati u interesu opšteg bržeg napretka našeg društva tražiće još veću podršku i pomoć ovim organima od strane Saveza komunista. A u našim uslovima, sa široko razrađenim sistemom društvenog upravljanja u komuni , od veća proizvođača

522

do stanbene zajednice, ostvarenje tih ciljeva zavisiće, pored potrebnih materijalnih sredstava, pre svega od toga u kolikoj meri će subjektivni faktori uspeti da sve društvene snagę pokrenu u akciju .

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Milković Ante.

ANTE MILKOVIĆ : Drugarice i drugovi, Htio bih govoriti o problemu kadrova u privredi. Očito je , naime, da u privredi postoji osjetno pomanjkanje stručnih kadrova i da se uslijed toga privredni kapaciteti ne mogu u potpunosti koristiti i da se uslijed toga usporava povećanje produktivnosti rada. Poduzeća su stručne kadrove dobijala na tri načina i to : 1) putem ugovora o stipendiranju ; 2) putem usavršavanja na seminarima, školama, kursevima itd.; 3) putem slobodne pogodbe ili, prostije rečeno, putem vrbovanja. Prvi način dobijanja stručnih kadrova nije dao naročite rezultate. Iznos stipendije je, naime, srazmjerno nizak, pa ni odziv na natječaje nije tako velik da bi se mogao postići poželjan izbor. Interesovanje za stipendiranje još više smanjuje činjenica da se uživaocima dječjeg dodatka iznos ovog dodatka odbija od iznosa stipendije. Tako, naprimjer, stipendija za studente nižeg godišta iznosi , po sadašnjim propisima, mjesečno 5.000 dinara . Ako prima dječji dodatak u punom iznosu od 3.240 dinara, dobit će na ime stipendije samo razliku od 1.760 dinara. Ovaj pak iznos nije dovoljno stimulativan da bi se studenti vezali za određeno poduzeće . Zbog toga su u boljem položaju studenti čiji su roditelji bɔgati i koji mogu izdržavati svoje dijete nego đaci odnosno studenti djeca činovnika i radnika koji primaju dječji dodatak, jer im se stipendija umanjuje, dok to kod onih drugih nije slučaj , jer ukoliko se stipendiraju primaju stipendiju u punom iznosu. 523

Pri dodjeljivanju stipendija rukovodimo se i imovinskim prilikama molitelja stipendije, på stipendije dodjeljujemo onima koji su siromašnog stanja. Baš kod ovih nastaje problem izdržavanja, jer im stipendija za to nije dovoljna. Oni su stoga prinuđeni da potraže još i drugi izvor prihoda. Neki od ovih primaju honorarne poslove, tj. zapošljavaju se, pa se uslijed toga ne mogu u potpunosti predati studiju. Drugi cpet zarađuju na nedopušten način i bave se sitnim švercom, preprodajom ulaznica itd . , što negativno djeluje na formiranje njihovog karaktera. Stipendisti iz okoline prosvjetnih centara putuju na predavanja vlakom, jer ne mogu platiti stan u sjedištu škole. Na ovaj način gube mnogo vremena. Sve ovo dovodi do toga da stipendisti ne završavaju studije na vrijeme, pa im se stipendije moraju produžavati. U toku studija stanoviti dio stipendista iz raznih uzroka napušta studije. Nakon dovršenja studija neki odugovlače s nastupom službe, a neki odlaze u druga poduzeća i otvoreno krše ugovor o stipendiranju. Poduzeće ima doduše pravo da traži naknadu isplaćenih stipendija, ali time se ne postiže ono bitno, tj . dobijanje stručnog kadra u poduzeću . Smatramo da bi iznos stipendija trebalo povisiti, tako da bude stvarno dovoljan za izdržavanje stipendista, a osim toga ukinuti propis po kojem se dječji dodatak odbija od iznosa stipendije. Drugi način dobijanja stručnih kadrova, tj . uzdizanje i usavršavanje osoba u radnom odnosu, dao je dobre rezultate. Treba, međutim, istaći da ovaj način dobijanja kadrova zahtijeva prilično velike fizičke i psihičke napore od radnika, jer oni osim redovnog posla moraju pohađati predavanja i učiti. Iako je ovaj način dobijanja stručnih kadrova dobar, ne može se za sada proširivati u većoj mjeri, jer nema dovoljno školskih prostorija . Kao primjer može poslužiti Sisak, gdje postoje ostali uvjeti za osnivanje stručnih škola, ali nema školskih zgrada i stanova za nastavnike. Otvaranje Visoke tehničke škole za pogonske inženjere u Zagrebu znači veliku pomoć i osjetan napredak u pogledu naobrazbe stručnih kadrova. Nastavni plan te škole je prilagođen praktičnim potrebama , a polaznici škole su dovoljno materijalno osigurani, tako da mogu redovno polaziti predavanja i spremati se za ispite. 524

Ubuduće treba voditi računa da naše republike međusobno koordiniraju, kako se ne bi dogodilo da se osnuje više škola iste struke, a da pojedine struke ostanu bez ovakvih škola.

Dužnost nam je da ukažemo i na negativne pojave koje su se ispoljile pri odabiranju kadrova za usavršavanje i specijalizaciju . Često pri izboru kadrova nije bilo objektivnog kriterija, pa su uzimani radnici koji nisu imali dovoljno predznanja, tako da nisu mogli postići željene rezultate i tako zauzeti odgovorna radna mjesta u proizvodnji . Drugi propust sastoji se u tome što ovakvi radnici nisu bili ugovorom obavezani da će nakon specijalizacije određeno vrijeme ostati u poduzeću i primijeniti svoja iskustva, pa se dešavalo da su nakon specijalizacije otišli iz poduzeća . Tako, naprimjer, baš u onim objektima koji su nedavno pušteni u pogon mnogi od tih radnika su poslani na specijalizaciju u inozemstvo. U samom njihovem odabiranju bilo je određenog proguravanja, jer su oni radnici koji su se nekako držali poduzeća, koji su politički dobro stajali poslani u inozemstvo. Ali nije se vodilo računa o tome da će se oni vratiti na ista mjesta i prenositi svoje znanje, a ni o tome da se pošalju ljudi koji znaju jezik, za koje se znalo da će savladati nastavu koja se predaje u inozemstvu gdje su se nalazili na specijalizaciji i koji bi sigurno osigurali unapređenje proizvodnje i tehnološkog procesa u poduzeću . Treći način dobijanja kadrova, vrbovanje, ne može dati povoljne rezultate. Tim putem pojedino poduzeće može doći do stručnih kadrova, ali će zato druga poduzeća ostati bez njih. U tome su neka poduzeća u znatno slabijem položaju , jer nisu u stanju dati visoke plaće i ostale pogodnosti. Ovakvu situaciju neki stručnjaci izrabljuju , pa odlaze iz jednog poduzeća u drugo vođeni isključivo profiterskim interesima i primaju namještenje gdje im se bolje isplati . Često oni i ne odlaze u drugo poduzeće , ali u svom poduzeću zahtijevaju veće plaće. Oni , naime, skupljaju ponude od drugih poduzeća i svoje poduzeće ucjenjuju i prijete otkazom ako im se ne da plaća koju im nude druga poduzeća . Razumljivo je da je fluktuacija pod takvim okolnostima dosta velika. Tako je, naprimjer, u poduzeću „Naftaplin" u Zagrebu u vrijeme od 1952 do 1957 godine 26 visokostručnih službenika napustilo poduzeće. Ako uzmemo da navedeno poduzeće ima ukupno 60 visokostručnih službenika, onda je taj broj vrlo veliki .

525

Otkrivanju kadrova u radnom odnosu ne posvećuje se često dovoljna pažnja ili se na tome neobjektivno radi, često po ličnim vezama i protekciji . Ima, naime, u poduzećima priličan broj dobrih i skromnih radnika, ali oni ostaju nezapaženi. Nasuprot tome, oni koji umiju da sebi prave reklamu i da se na razne načine ulaguju odgovornim organima dolaze na površinu. Često se stvaraju razne grupice , koje onda svoje pripadnike protežiraju , iako oni nemaju dovoljno stručne spreme. Ovakva situacija upućuje mnoge stručnjake da ne idu putem stručnog usavršavanja nego putem povezivanja s raznim političkim odgovornim licima, jer smatraju da će prije doći do odgovornog položaja u poduzeću. Uslijed pomanjkanja stručnih kadrova svršenim studentima nije omogućen pravilan razvoj i usavršavanje putem prakse. Oni, naime nemaju mogućnosti ni vremena da prođu postepeno sav put do upoznavanja s radom poduzeća, već ih se odmah stavlja na odgovorna mjesta. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drugarica Vaska Duganova. Neka se pripremi drug Paško Romac.

VASKA DUGANOVA: Drugovi i drugarice, Bilo je dosta govora u kongresnim materijalima o mestu i ulozi neposrednih proizvođača u našem društvenom sistemu. Radnički saveti i veća proizvođača, kao organi neposrednog učešća radničke klase u vlasti, pretstavljaju nerazdvojni sastavni deo našeg političkog i društvenog sistema. Socijalističko uređenje naše zemlje i vodeća uloga radničke klase dolaze u najvećoj meri do izražaja kroz postojanje društvenih organa upravljanja nad društvenim sredstvima za proizvodnju i kroz postojanje organa preko koga se za naše uslove najprikladnijim demokratskim putem obezbeđuje dominantna uloga radničke klase. Radnički saveti obezbeđuju jedno od osnovnih demokratskih i političkih prava neposrednih proizvođača u uslovima izgrađivanja socijalističkih društvenih odnosa. 526

Osnovni društveni smisao radničkog samoupravljanja daleko prevazilazi zamenu administrativnih upravljača neposrednim proizvođačima, i pretstavlja kvalitetan skok ka daljem razvijanju novih socijalističkih društvenih odnosa. Ono što je za klasike marksizma pre sto godina zvučalo proročanski, danas postaje stvarnost : ostvarila se davnašnja želja stvaralaca marksizma i lenjinizma Marksa, Engelsa i velikog Lenjina. Mi članovi Saveza komunista Jugoslavije možemo time da budemo samo ponosni . Ako pođemo od toga da radničku klasu sačinjavaju neposredni proizvođači , koji su direktno angažovani u razvijanju proizvodnih snaga i izgradnji socijalizma, onda radnički saveti obezbeđuju jedno od osnovnih demokratskih i političkih prava neposrednih proizvođača u našim društvenim odnosima. Kod nas, u našoj zemlji, upravljanje neposrednih proizvođača vezano je za društvenu svojinu i znači učvršćenje i afirmaciju društvenog karaktera sredstava za proizvodnju . Radnički saveti koji nisu ni pretstavnici sopstvenika ni kolektivni sopstvenik samostalno upravljaju preduzećima uime društva koje im je predalo na upravljanje deo društvene svojine. Neposredni proizvođači dobili su velike mogućnosti da se slobodno udružuju na društvenim sredstvima za proizvodnju i da u punoj meri koriste svoje demokratsko pravo upravljanja društvenim sredstvima za proizvodnju . Od vremena postojanja organa radničkog samoupravljanja, neposredni proizvođaći su potpuno pravilno koristili ovo pravo i opravdali poverenje koje im je dato. Danas je u Skoplju birano u radničke savete 3.950 radnika i službenika koji rade u privrednim organizacijama. Oni su ne samo potpuno zamenili administrativne upravljače , već , razvijajući svoju stvaralačku inicijativu, ubrzali su proces privrednog razvitka ovog sreza. Do oslobođenja, Skoplje je bilo poznato kao mala provinciska varoš, koja je u sebi krila nekoliko industriskih i zanatskih radionica sa ukupno 3.000 radnika u industriji ili svega 18.000 uposlenih radnika i službenika. Danas, međutim, Skoplje kao i svi ostali naši gradovi potpuno menja svoj lik. Uz pomoć zajednice izgrađena su velika industriska preduzeća, stara su rekonstruisana i proširena, tako da danas u Skoplju ima 12.000 zaposlenih samo u industriji, odnosno ukupno 45.000 radnika i službenika. Za ovakav privredni razvitak Skoplja svakako treba zahvaliti našem društvu i zajednici koja se brinula za privredni razvi527

tak nerazvijenih krajeva. Ali, i radnički saveti imaju puno udela time što razvijaju inicijativu neposrednih proizvođača. Male zaostale zanatske radionice danas su rekonstruisane i proširenė, stvoreni su uslovi za upošljavanje velikog broja novih radnika. Naši radni ljudi nisu više prinuđeni da se tražeći posla potucaju po celom svetu. Oni ga danas imaju kod kuće ; svoje radne sposobnosti, svoju stvaralačku inicijativu stavili su u službu svoje sopstvene zemlje i naroda. Zar nije za pohvalu inicijativa radničkog saveta preduzeća autokaroserija „ 11 oktobar" iz Skoplja, koje je 1953 godine imalo 90 radnika sa bruto proizvodom od 100 miliona dinara, a danas sa investicijama od svega 300 miliona dinara, stvorene su mogućnosti da se u ovom preduzeću zaposli 800 radnika i 180 učenika u privredi i da ono ostvari bruto proizvod od 725 miliona dinara. Takvih i sličnih primera ima više i to dokazuje da je radnička klasa, da su neposredni proizvođači opravdali poverenje koje im je dalo društvo. Međutim, ovakav buran privredni razvitak doveo je i do niza objektivnih poteškoća. Naime, mi smo izgradili veliki broj fabrika, stvorili smo veliki privredni kapacitet, mi smo u privredu uneli tehniku, opremu ; organski sastav preduzeća daleko je viši od onoga pre rata. Međutim, radnička klasa formirala se u veoma kratkom periodu, jer pre rata, kao što sam već rekla, Skoplje je imalo 3.000 radnika, a za nepunih 13 godina taj se broj povećao na 12.000 samo u industriji . Prema tome, novih 9.000 radnika došli su u industriju sa sela ili iz sitne zanatske radionice i oni nose sa sobom sitnosopstveničku psihologiju i razne druge navike i shvatanja koja su se rađala u uslovima u kojima su oni živeli. Polazeći od toga , postavlja se pitanje da li je mogućno da se za tako kratak period bar jedan deo ovih radnika potpuno oslobodi od te sitnosopstveničke psihologije. I ne samo to. Da vidimo strukturu ovih radnika prema kvalifikacijama. Od 12.000 radnika 2.222 su visokokvalifikovani, 3.612 kvalifikovani, 3.591 polukvalifikovani i 2.573 nekvalifikovani . Iz ovo nekoliko podataka može se videti struktura radne snage, tj . da je više od 50% nekvalifikovanih i priučenih radnika. Ovakva struktura radne snage svakako utiče ne samo na proizvodni proces , već i na razvitak socijalističke demokratije. Naša praksa je pokazala da ukoliko su stručne kvalifikacije jednog radnika stabilnije, utoliko je on slobodniji da traži do kraja sprovođenje socijalističke demokratije, utoliko je on ofanzivniji u

528

borbi protiv negativnih pojava i tendencija. Imajući u vidu da se uticaj neposrednog proizvođača ne može ograničiti samo na preduzeće, već da njegov delokrug treba da se prostire i na komunu, onda se on već nalazi u jednoj prilično komplikovanoj situaciji. Visina ličnog dohotka neposrednih proizvođača ne zavisi samo od onih standardnih elemenata, kao što su produktivnost rada, tehnička opremljenost radnog mesta gde rade, tehnološki proces itd. To je samo nekoliko standardnih elemenata koji su nam dobro poznati, i o njima se odlučuje u samom preduzeću. Međutim , ima problema koji itekako direktno utiču na proizvodnju , kao što je pitanje stanova, snabdevanje, smeštaj dece u pretškolske ustanove, prevoz radnika na posao, kulturno-zabavni život itd. , a koji se ne rešavaju samo u preduzeću već se o njima odlučuje u srezu, komuni. Neposredni proizvođač takođe je zainteresovan za to kako se vrši raspodela dohotka koji on ostvaruje a sa kojim raspolaže komuna, srez i dr. Otuda proizilazi zaključak da neposredni proizvođač treba da vrši uticaj i van svoga preduzeća. A da bi mogao da se snađe u ovoj situaciji, organizacije Saveza komunista, sindikalne organizacije kao i svi socijalistički faktori koji se bore za izgradnju socijalizma treba da se založe i da svakodnevno pomognu kako bi neposredni proizvođač mogao uspešno da obavi ovu svoju istorisku ulogu. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Paško Romac. Neka se pripremi drug Marjan Brecelj .

PAŠKO ROMAC : Ja bih govorio o nekim problemima zemljoradničkih zadruga, ovo tim pre što je i naš VI Kongres postavio problem seljačkih radnih zadruga. Nekoliko godina je bilo nesnalaženja i tek krajem 1955 godine dolazi do teoretskog raščišćavanja toga kojim putem treba krenuti i koju orijentaciju treba uzeti za izgradnju socijalizma na selu. U 1956 godini prenosi se otkup na zadruge što im 34 VII Kongres SKJ

529

omogućuje brže povezivanje sa proizvođačima , a samim tim i ostvarivanje sopstvenih prihoda. U 1957 godini zadruge se okreću jače ka proizvodnji, ali još uvek gro prihoda ostvaruju iz otkupa. Fondove ostvaruju prilično skokovito. Postavljaju se određeni problemi, kako kadrovski tako i drugi . U 1957 godini imamo angažovanje većeg broja komunista u poljoprivrednim zadrugama. Narodni odbori počinju da se okreću zadrugama. Može se reći da u tom pogledu izuzetak čine Vojvodina i Slavonija. Komunisti na selu tek u 1956 i 1957 godini počinju da se okreću zadrugama i shvataju da je njihovo mesto u njima. Međutim, može se reći da su oni i sada više agitatori za zadrugu nego praktični organizatori rada u njoj . Mislim da je to ozbiljan nedostatak u radu naših komunista i mislim da bi ubuduće trebalo da oni budu praktični organizatori posla, a ne agitatori za zadrugu . Međutim , činjenica je da ima veći broj komunista koji su van zadruge i koji vrše agitaciju van umesto da su unutar zadruge, da su organizatori praktičnog rada i života u njoj. Dalje, mislim da u 1957 godini zadruge počinju sve više da budu briga celog društva. Međutim, kad gledamo ono što stvaramo, ono što smo nazvali kooperacijom, može se videti sa kakvih se sve pozicija polazi u stvaranju kooperacije. Jedni prilaze stvaranju kooperacije samo sa stanovišta moderne poljoprivredne proizvodnje ; drugi joj prilaze samo sa stanovišta menjanja društvenih odnosa na selu ; treći joj prilaze sa stanovišta zahvatanja proizvodnje, da bi što pre ostvarili veće fondove, ne vodeći računa o raznim posledicama koje posle toga nastaju ; a četvrti „ seljakuju“, jer misle da je došlo vreme kada seljak treba da se okoristi fondovima koje društvo daje. Najmanje je onih koji kompleksno posmatraju stvari i, prema tome, svaku formu povezuju za unapređenje poljoprivrede i za menjanje društvenih odnosa. Ima i takvih koji ne vode računa da što manje ode u ruke onih koji imaju najmanje zasluga . Malo je onih koji vode računa o stanju i kvalitetu materijalnih sredstava, o kvalitetu i broju kadrova, o specifičnosti sela i proizvođača itd . Mislim da već zapadamo u neku nervozu. Na to nas teraju i izvesni objektivni faktori , jer nam treba dosta namirnica, potrebe izvoza nam takođe diktiraju proizvodnju, kao i potrebe akumulacije u zadrugama i težnja da što pre potisnemo zaostala oruđa iz proizvodnje. Sve to nekako daje tempo koji u izvesnom smislu unosi nervozu . Ukoliko se ne budu sagledavale objektivne mogućnosti nego samo naše želje, to nas može skupo koštati.

530

Ukazaću samo na neke stvari. Diskutovalo se na ovom mestu o tome kakve forme kooperacije treba da imamo. Tu su isticane izvesne forme koje su označene kao najsocijalističkije . Tu se navode razne forme preko kojih ćemo najbolje rešavati problem savlađivanja zaostalosti u poljoprivredi. Kada ovo govorim, imam na umu da bi se, ukoliko bilo koju od ovih formi proglasimo kao najsocijalističkiju , mogla stvoriti atmosfera iz doba seljačkih radnih zadruga. Već postoje takva raspoloženja kod seljaka koja govore o tome da je ovo što danas radimo izvesna težnja ka seljačkim radnim zadrugama. Mislim da ni od jedne forme ne treba stvarati fetiš, nego u svakoj treba da vidimo šta je praktično i korisno. Mi se moramo sa seljakom povezati što tešnje i ne bismo smeli da kidamo odnose koje smo već uspostavili, a koje možemo bez nervoze još više da učvrstimo. Danas je najvažnije da u odnosu prema seljaku uspostavimo takve odnose da on likvidira svoja zaostala sredstva za proizvodnju , a kada to bude likvidirao, onda nije problem ko će biti organizator poljoprivredne proizvodnje. Zato se vrlo brižljivo moramo postarati da zadrugu organizujemo tako da ona bude privlačna za individualnog proizvođača. Treba rešavati probleme u koje nismo dosad uspeli ni da zavirimo. Šteta je što nemamo više vremena da se neka pitanja podrobnije razmotre. Jer, o njima treba govoriti, i razjasniti ih dokraja, kako se ne bi i ubuduće povlačila .

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Marjan Brecelj .

MARJAN BRECELJ : Među opštim pitanjima privredne politike Nacrt programa bavi se i problemima snabdevanja stanovništva. Pored materijalno-tehničkih uslova i organizacionih i regulativnih mera, javlja se kao uslov unapređenja trgovine i društvena kontrola i to, pre svega, preko saveta potrošača. Želeo bih da se ukratko zadržim samo na pitanju društvene inicijative i kontrole u trgovini. Naša dosadašnja aktivnost na tom području nije bila dovoljna. Ali, na osnovu iskustava, ukoliko ih imamo, i u vezi sa di-

34*

531

skusijama koje su dotakle ponekad i principijelna pitanja upravljanja u trgovini, u sadašnjoj fazi našeg razvitka moramo smatrati realnim i pravilnim da tražeći forme učešća građana i društvene kontrole u trgovini, ne diramo u osnovnu funkciju radničkog samoupravljanja. Svakako su potrošački saveti onaj oblik u kome može najefikasnije, i u skladu sa našim društvenim sistemom, da dođe do izražaja opštedruštvena inicijativa. Ali , potrebno je da tražimo nove potsticaje za konkretnu akciju saveta potrošača u njihovoj funkciji i nastojimo da usavršimo čitav sistem društvene inicijative na tom području da bismo građane potrošače što više zainteresovali za aktivno učešće, a isto tako da bismo i odgovarajuće društvene organizacije jače zadužili za dalji razvitak potrošačkih saveta i za pomoć u njihovom radu. Dosad smo rad potrošačkih saveta uglavnom svodili na kontrolnu funkciju . Ali to nije dovoljno. Doduše, u propisima o raspodeli dohotka u trgovinskim organizacijama predviđena je mogućnost izdvajanja dela dohotka u korist potrošača. U praksi do toga nije ni došlo. Ako želimo da probudimo interesovanje građana za unapređenje trgovine, moramo pitanje obezbeđenja učešća potrošača u dohotku trgovine postaviti kao obavezu trgovine na malo. Preko takve participacije pojačali bismo prava i dužnosti građana za učešćem u rešavanju problema oko organizacije i funkcionisanja trgovine. Mogli bismo usvojiti princip , bez obzira da li postoji kod nekog preduzeća ili trgovinske radnje potrošački savet ili ne, da svaka kupovina potrošača u trgovini na malo već daje pravo na participaciju u dohotku te radnje. Razume se da će biti potrebno opštim merama ustanoviti minimum takvog ristorna u odnosu na mesečni ili godišnji utrošak i visinu tog utroška koji daje potrošaču pravo na učešće. Na bazi toga mogla bi preduzeća i radnje da daju svojim mušterijama i bolje uslove, što bi, pored ostalog, pozitivno uticalo i na konkurenciju među preduzećima . Drugo osnovno pitanje je sama organizacija. Tu moramo krenuti napred tako da obuhvatimo takvim savetima čitavu trgovinu na malo, bez obzira da li postoji mogućnost za organizaciju potrošačkih saveta kod svake pojedine radnje. Dalje, odgovarajućim formama moramo obezbediti učešće pretstavnika zajednice i u trgovini na veliko . I konačno , pošto i ugostiteljska mreža preko svojih radnji za društvenu ishranu u znatnoj meri utiče na snabdevanje, morali bismo obavezno i na tom području organizovati potrošačke savete. 532

U dosadašnjoj praksi nismo našli pogodno rešenje gde zapravo da organizujemo potrošačke savete u trgovini na malo. Nama je bilo prilično jasno da se to može organizovati kod trgovinskih radnji sa robom svakodnevne potrošnje, jer tu postoji neposredni interes pojedinaca, pa je i sam krug potrošača oko pojedine radnje manje-više određen. I već tu se postavljalo pitanje da li treba za svaku od tih radnji - mleko, hleb, meso, povrće, voće, kolonijal - osnivati poseban potrošački savet ili jedan za sve. Poteškoće su postale još veće kada smo krenuli dalje od tih radnji svakodnevne potrošnje. Tu već nije određen krug potrošača oko pojedine radnje, jer građani traže robu u raznim radnjama po svom gradu, pa čak i van svoga mesta. Znači, tu ne postoji više onaj svakodnevni potrošač, krug interesenata postaje sve širi i neodređeniji u užem teritorijalnom smislu. Iz tih razloga treba organizaciju da postavimo na širu bazu i elastičnije nego dosada. To znači da prihvatimo kao princip da se mogu saveti potrošača organizovati za jednu ili više prodavnica, odnosno samostalnih trgovinskih radnji , a isto tako mogu se obrazovati saveti potrošača na području stanbene zajednice , i to za jednu ili više trgovinskih struka. Zašto u stanbenoj zajednici ? Stanbena zajednica je po svom karakteru takva zajednica građana koja može efikasno da pruži pomoć baš u zadovoljavanju potreba svakodnevnog života, i koja je po svom teritorijalnom obimu i po broju stanovnika takva da može svakako konkretnije izvršiti izvesne javne funkcije u toj oblasti. Znači, zborovi birača i stanbene zajednice pojavili bi se tu i kao inicijatori i kao organizatori potrošačkih saveta u trgovini na malo. U praksi se već sada zborovi birača poklapaju teritorijalno sa stanbenim zajednicama. Zborovi birača odlučivali bi o tome kad će se organizovati potrošački saveti kod pojedinih trgovinskih radnji, a kad za pojedine trgovinske struke ili više njih za područje stanbene zajednice. Na taj način obuhvatili bismo potrošačkim savetima svu trgovinu na malo, bilo ispoljavanjem aktivnosti neposredno zainteresovanih potrošača oko konkretne radnje, bilo radom tih trgovinskih teritorijalnih potrošačkih saveta, koji bi zastupali interese šireg kruga potrošača odnosno zajednice. U takvoj međusobnoj pomoći potrošača, jer svaki je negde i u nekoj prilici zainteresovan - mogli bismo verovatno najbolje zaokružiti sistem društvene inicijative i kontrole u trgovini na malo. Takva saradnja potrošača i stanbene zajednice svakako bi bila najbolji put i za organizaciju servisa svuda gde je prelaz iz

533

trgovinskih radnji u servise već danas moguć (naprimer mleko, hleb). Zborovi birača birali bi članove potrošačkih saveta a potvrđivali bi ih organi stanbene zajednice. Bilo bi nužno da se baš stanbenim zajednicama daju u tom pogledu odgovarajuća prava ; time bismo ih mogli što više zadužiti za pomoć potrošačkim savetima. Na taj način stanbena zajednica vršila bi izvesne funkcije opštinskog narodnog odbora. Tamo gde ne postoje, a ni ubuduće ne bi postojale stanbene zajednice, sva ta prava i dužnosti bi preuzela sama opština. Prava potrošačkih saveta trebalo bi da se svode na sve ono što im omogućuje što veću inicijativu na tom području , a istovremeno i vršenje zadataka opštedruštvene kontrole. Tako bi potrošački saveti imali pravo da prisustvuju sednicama organa radničkog samoupravljanja, da zahtevaju da se na sednicama organa radničkog samoupravljanja uzimaju u razmatranje određena pitanja, da daju saglasnost na odluke organa radničkog samoupravljanja o raspodeli dela dohotka koji je namenjen potrošačima, da od trgovinske organizacije traže povremeno izveštaje o stanju poslovnih prostorija i robe u cilju kontrole da li se dovoljno brižljivo čuva roba od kvara i drugih šteta ; da predlažu nadležnoj inspekciji da izvrši kontrolu poslovanja određene trgovinske organizacije, kao i da od inspekcije zatraže izveštaj o izvršenom pregledu ; da na osnovu izvršenih analiza predlažu mere za unapređenje organizacije poslovanja i da izvršavaju zadatke odnosno koriste prava, koja na njih prenosi stanbena zajednica ili opština. S druge strane, obavezali bismo organe radničkog samoupravljanja, pa i organe inspekcije da reaguju na odluke potrošačkih saveta i tako bismo postigli ono što smatramo da mora biti sadržaj društvene inicijative i kontrole u snabdevanju stanovništva. I konačno, morali bismo potrošačke savete zadužiti da podnose izveštaje zborovima birača, da bi došla do izražaja inicijativa i mišljenje najšireg kruga potrošača. Adekvatno tome, možemo rešiti funkcije potrošačkih saveta i u ugostiteljstvu , tako što bismo stvorili savete potrošača uz pojedine radničko-službeničke restorane i menze i one ugostiteljske organizacije koje posluju po abonentskom principu . Prava zborova birača u potrošačkom savetu kod trgovine vršio bi zbor pretplatnika, odnosno redovnih potrošača u tim ugostiteljskim radnjama. Funkcija stanbene zajednice i na tom području bila bi ista kao i kod potrošačkih saveta u trgovini.

534

Pitanje društvene inicijative i kontrole u trgovini na veliko dosada nismo rešavali . Tu ne bismo mogli primeniti jednake forme kao u trgovini na malo i u ugostiteljstvu, jer su i karakter i zadaci grosističke trgovine drukčiji . Dosadašnja praksa, pa ni privredni sistem, nisu rešavali pitanje svakodnevnog uticaja na rad trgovinskih grosističkih preduzeća više sa aspekta zajedničkog interesa. Zato bi tu trebalo ostvariti princip učešća pretstavnika zajednice u upravljanju trgovinom na veliko. Opštinski narodni odbori morali bi biti onaj društveno-politički organ koji će odlučivati o tom učešću . Iz redova veća proizvođača i opštinskog veća, pa i iz redova građana, narodni odbor opštine delegirao bi određeni broj pretstavnika direktno u organe radničkog samoupravljanja. Ako primenimo taj princip, morali bismo menjati odnosno popuniti dosadašnje propise o upravljanju u trgovini na veliko. Pretstavnici zajednice koji bi na ovaj način učestvovali u radu organa radničkog samoupravljanja, imali bi ista prava kao i ostali članovi tih organa, ali bi morali zadržati princip materijalne odgovornosti radnog kolektiva u upravljanju opštedruštvenim sredstvima. Saradnja i učešće pretstavnika zajednice omogućili bi pomoć i svakodnevnu kontrolu , kao i neposrednu vezu osnivača sa radnim kolektivom. Nova organizacija prometa poljoprivrednih proizvoda zapravo nužno traži ovakvo učešće pretstavnika zajednice (naprimer u preduzećima za snabdevanje). Razume se, potrebno je te principe detaljno razraditi da bismo mogli potpuno uskladiti tu formu društvene inicijative i kontrole sa svojim društvenim i privrednim sistemom. Mislim da bi bilo potrebno da u zaključke naše Komisije u vezi sa snabdevanjem stanovništva unesemo obavezu da prodiskutujemo i odlučimo o tim problemima, tako da bismo mogli zadužiti naše političke i druge organizacije da na tom području povedu što efikasniju akciju . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Drugovi i drugarice, dajem pauzu od 20 minuta.

(Pauza)

535

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIC : Dajem riječ drugu Rodoljubu Čolakoviću. Neka se pripremi drug Iko Mirković.

RODOLJUB ČOLAKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Kao i u svim ostalim, tako i u oblasti prosvete vreme između VI i VII Kongresa naše Partije pretstavlja značajan period. Ako bi ga čovek hteo ukratko da okarakteriše , to je bio period jasnijeg sagledavanja problema, period sticanja iskustava koja dokazuju da smo na pravom putu. Ono što je najznačajnije i najbitnije u tom razdoblju u oblasti prosvete, postignuto baš u smislu i sagledavanja problema i traženja rešenja, sumirano je u predlogu reforme našeg školstva, o kome će se uskoro raspravljati pred našom Narodnom skupštinom. Ovo nije mesto, razume se, da se drži predavanje o reformi, nego da vidimo šta mi komunisti treba da radimo u vezi sa ostvarenjem tog krupnog zadatka naše zajednice. U vezi sa reformom hteo bih da kažem dve stvari. Polazna misao pri reformi našeg školstva nije bilo traženje neke apstraktne škole socijalizma ni neko kabinetsko mudrovanje o tome kakva bi škola odgovarala najbolje socijalističkoj zajednici, nego smo polazili od naše žive stvarnosti, od stremljenja naše zajednice, od čitavog našeg društvenog sistema, mesta i uloge radnog čoveka u tom sistemu, da bismo došli do škole koja bi organski izrastala iz naše sredine i čiji bi, razume se, obrazovni i vaspitni ciljevi poslužili ostvarenju svih onih zadataka koje je naša zajednica u svom kretanju napred postavila. Polazeći od toga, razrađivao se čitav naš školski sistem i sve ono što je u vezi sa školom kao društvenom ustanovom koja svojim nastavnim planom i programom, organizacijom svoga rada i unutrašnjeg života, svojom povezanošću sa sredinom, sa komunom , a preko nje sa čitavom zajednicom , sa njenim potrebama sadašnjim i perspektivnim, treba maksimalno da doprinosi formiranju stručno sposobnih, socijalistički vaspitanih i fizički zdravih građana. Da bi to škola omogućila u većoj meri, potrebno je oko nje okupiti sve društvene snage koje će joj pomoći i usmeravati čitav njen život i rad ka tome cilju. 536

Postavlja se pitanje kakav je zadatak nas komunista da doista našu školu učinimo takvom. Ne bih hteo da se rasplinjavam i da nabrajam redom te zadatke ; sveo bih ih na jedan zadatak, osnovni - · da mi komunisti treba jedinstveno da gledamo na školu kao takvu društvenu ustanovu i u takvoj njenoj funkciji. To, nažalost, do danas nije bio slučaj . Pored izvanrednih rezultata u oblasti prosvete u razdoblju između VI i VII Kongresa, imamo i negativnih rezultata, tj . da je od mnogih stvari koje su u vezi s reformom, a koje je potrebno vršiti u našoj školi , učinjeno malo. I, razume se, kao i za sve stvari, i tu je glavna odgovornost na nama komunistima. Da ne bi bilo nikakvog nesporazuma i zabune, rekao bih konkretno na šta mislim. Ne govorim ovde o akciji prosvetnih radnika, mnogih pionira na radu stvaranja nove škole kakva je potrebna našoj socijalističkoj zajednici, nego govorim konkretno o Zakonu o upravljanju školama. To je taj novi elemenat koji je unesen u naše školstvo, i koji je organizaciona forma da oko škole okupimo sve društvene snage, da joj pomognemo da bude u daleko većoj meri škola socijalističke zajednice. Ako čovek pogleda tu naša iskustva, iskustva organa upravškolskog mislim onog najvažnijeg, po mom shvatanju ljanja odbora, onda ona govore da onde gde su komunisti shvatili šta je to i gde su budno pratili diskusiju o reformi školstva, koja nije prošla uzalud, nego je stvoren čitav jedan pokretr. u našoj zemlji, tamo se škola iz osnova promenila. Naime, školski odbori umeli su da reše niz problema materijalne prirode, što je za funkcionisanje škole neobično važno, ali su oni , isto tako, u saradnji sa nastavnicima date škole i uz pomoć organa komune i društvenih organizacija, doprineli izmeni i unutrašnjeg života škole. Ima tu dragocenih iskustava. Međutim, kod mnogih naših drugova briga o školi iscrpljuje se time da se podigne školska zgrada, da se pobrinu o nastavnicima, i tu, manje-više, briga prestaje. A to je nedovoljno. Jer, ako hoćemo da od društvenih organa upravljanja doista napravimo onu snagu koja okuplja i druge društvene činioce oko škole da učine njen rad daleko plodonosnijim, onda briga o školi mora biti stalna, - treba pratiti takoreći svakodnevno njen rad. A iskustva pokazuju da ona u tom slučaju može da učini daleko više za unapređenje celokupne naše zajednice. Govorim o tom osnovnom zadatku - okrenuti se prema školi, posvetiti joj daleko više pažnje nego dosad, a naročito odabirati 537

ljude koji će ući u organe upravljanja školama, jer tu još postoje slabosti koje moramo savladati. Maločas sam naveo šta može da se učini u školi i kakve su tu ogromne mogućnosti ako se partiska organizacija pravilno odnosi prema školi . Ali, isto tako imamo školske odbore koji ni izdaleka nisu ono što treba da bude školski odbor. Dakle, moramo posvetiti daleko više pažnje odabiranju ljudi za školske odbore. I onda, dalje, pratiti njihov rad, pomagati ih u radu, tražiti odgovarajuće forme sastanaka sa školskim odborima, naročito s komunistima koji rade u školskim odborima ; njima treba da pomognu partiski komiteti i da usmere njihov rad, da analiziraju njihova iskustva, i da ih brže prenose na zaostalije škole. Ovo je naročito važno za seoske škole, za nastavnike i školske odbore u selu. Ono savetovanje, o kome sam malopre govorio, dalo je dosta materijala o tome šta se u pojedinim seoskim školama može učiniti da se iz temelja izmeni njen unutrašnji život. Samo treba da se trudimo da iskustva najboljih prenosimo brže na ostale škole. Kad govorimo o školi, moramo - pokušavam ovde samo da nabrojim bar osnovne stvari - pomoći rad nastavnika u daleko većoj meri nego dosad. Ono što reforma školstva traži od nastavnika, mnogo je više od onoga što je dosad traženo. Traži stvaralačko pristupanje u njegovom radu . Mi moramo našim nastavnicima pomoći da svoj posao vrše zaista stvaralački. Neću da govorim o formama kojima to možemo postići, ali na nama leži briga o stručnom i idejnom osposobljavanju nastavnika, o razvijanju njihovih stvaralačkih sposobnosti ; to mora da bude stalna i sistematska pomoć, jer od nje zavisi šta će moći učiniti i društvene organizacije na preobražaju škole. Ipak će u tome glavni teret na svojim plećima poneti prosvetni radnici. Govorio sam malopre o tome da u našem prosvetnom kadru ima ljudi koji su prosto zalutali u tu struku ; u vezi s tim hteo bih da ukažem na to da moramo posvetiti daleko veću brigu odabiranju ljudi koji će biti učitelji u osmogodišnjim školama. Naročito su ti ljudi važni u našem sistemu škola... (Molim da mi se vreme produži do maksimuma, da govorim dvadeset minuta. (Aplauz.)) Meni se čini da je u čitavom našem sistemu osnovna škola temelj , da je ona najvažnija. Ako želimo da vaspitavamo i obrazujemo dete od njegove sedme do petnaeste godine na načelima koja smo postavili u predlogu reforme školstva, onda tu stvar mogu da vrše ljudi koji su zaista to shvatili kao poziv, a ne kao činovnici, ne kao službu, nego kao poziv. Moramo se starati više 538

o odabiranju ljudi koji imaju smisla i ljubavi za taj poziv. Činovnici neće preobraziti našu školu . Srećom nisu sve činovnici u našim školama, ali ima jedan procenat i činovnika. Rekao bih reč-dve o materijalnim problemima naših škola. Prvo, ima tu nekih slabosti protiv kojih se moramo mi komunisti odlučno boriti. Mnogo ljudi, čitajući o reformi, počinju sa tim da je sve to dobro, ali treba imati znatna materijalna sredstva za takve škole, a kojih mi danas nemamo. Tačno je da su naša sredstva za prosvetu skromna. Ali ti ljudi , kad to ističu , smatraju da dok naša zajednica ne bude u stanju da odvaja znatnija sredstva za prosvetu, da od reforme neće biti bogzna šta, da se tu manje-više ne može učiniti ništa, da tu treba čekati skrštenih ruku dok materijalna sredstva naše zajednice ne nabujaju da omoguće takvu školu. Mislim da je to naopako shvatanje. Mi moramo početi od onoga što imamo, ali se isto tako moramo starati da otkrijemo razne rezerve i u ovoj oblasti , kao i u svim drugim, i da ih stavimo u pokret. Ovo što sam sada kazao ne znači neku propagandističku izjavu. Naše iskustvo pokazuje da tamo gde su školski odbori ili, tačnije, gde su komunisti umeli da okupe oko škole društvene snage, gde su se približili školi, osetili njenu važnost, razumeli njenu društvenu funkciju, oni su pronašli više sredstava za školu nego što je budžetom predviđeno. Evo, uzmimo školski vrt, parcele pri seoskim školama, učeničke zadruge, radionice itd. U mnogim srezovima ističu da bi vaspitavali svoju decu, ali da nemaju radionica. Međutim, raznih ugostiteljskih objekata ima dosta. Mislim da komune mogu da smanje broj ugostiteljskih objekata i da nađu na taj način radionicu za školu . Zatim, ističu dalje da nema kadrova da bi se ova ili ona disciplina predavala. Ima dosta trudbenika koji će moći na decu školskog uzrasta, od 10-15 godina, mislim u višim razredima osmoljetke, preneti mnoga znanja i naučiti ih mnogim korisnim stvarima, ako školski odbor ume da se poveže sa tim živim snagama spremnim da pomognu škole. Mi komunisti treba da nađemo načina kako da to uradimo. To su te rezerve koje mi komunisti treba da otkrivamo svakodnevno i da ih koristimo. Gledište da za reformisanje i preobražaj škole nama nedostaju sredstva i da treba čekati dok ona ne narastu , to je naopako gledište koje treba kao štetno odbaciti . Ali , sigurno da stoji pred nama kao ozbiljan problem pitanje izdataka za našu prosvetu . Govorio sam o tome u Narodnoj skupštini i ne bih hteo da se ovde opširno ponavljam. Mislim da je krajnje vreme da mi komunisti 539

raščistimo to pitanje : da se ovde ne radi o izdacima na neko apstraktno prosvetiteljstvo, nego se radi o važnoj društvenoj investiciji da bismo što brže, što efikasnije menjali kvalifikacionu strukturu našeg aktivnog stanovništva. To nije investicija na kratki rok, nego na dužu stazu , ali je to investicija koja će se trostruko isplatiti. Mislim da mi svi želimo da što pre prestanemo da budemo nedovoljno razvijena zemlja i da prestanemo da plaćamo danak 'drugima. Mislim da je jedan od puteva ka tome pojačavanje ove investicije. Ne znam koliko ćemo moći da uradimo u tom pogledu . Ovo što danas govorim ne govorim zbog toga da bismo sada dali nove milijarde za prosvetu , ali bih hteo da se ovi izdaci shvate drukčije, kao neophodna društvena investicija. Dalje, hteo bih da naš stav prema tim izdacima bude jedinstven. I na kraju, ima ne malo ljudi , pa čak i među nama komunistima, koji nestrpljivo čekaju kad će započeti reforma. To je nekako čudno shvatanje. Ljudi misle da će donošenjem zakona o školstvu , koji će biti pred Skupštinom negde u junu mesecu, ustvari započeti reforma školstva. Međutim, reforma je počela poodavno kod nas, i mislim da mi komunisti sa ovog našeg Kongresa treba da odamo priznanje onom velikom broju naših prosvetnih radnika , tim neznanim ljudima, koji u svojim školama i krajevima nastoje da od naše škole učine takvu ustanovu koja će u daleko većoj meri služiti interesima i razvitku naše zajednice. Tim ljudima treba pomoći i treba ih više podržati. Osim društvenog priznanja, treba da im pomažu naše organizacije i naročito sreski komiteti. Zakon i propisi koje ćemo uskoro doneti samo će postaviti zakonsku osnovicu za već započeti preobražaj naše škole, i oni će nam pomoći , omogućiti nam da na daleko širem frontu nastupamo sa jasno postavljenim ciljem. Ali, šta će od slova i duha zakona postati stvarnost i kojim će tempom to postajati stvarnost, zavisi, razume se, kao i u svim drugim oblastima, od naše aktivnosti, od nas samih, od komunista i rada naših organizacija. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Iko Mirković. Neka se pripremi drug Slavko Komar.

540

IKO MIRKOVIĆ : Govoriću o nekim pitanjima iz rada komuna u Jugoslaviji. U našoj zemlji se danas sve više proširuje materijalna osnovica samoupravljanja radnih ljudi, i to kako u privredi tako i u svim drugim oblastima društvenog života. U privredi to se naročito jasno pokazuje u nizu novih zakonskih propisa. Zakon o doprinosu iz dohotka privrednih organizacija i Zakon o doprinosu ličnih dohodaka radnika i službenika pretstavljaju krupan napredak u razvijanju društvenog samoupravljanja i jačanju materijalne baze u komuni i uopće. Odnos između preduzeća i komune, odnosno društvene zajednice, regulisan je na osnovu postojećih zakonskih propisa na duži vremenski period. To se nesumnjivo vrlo pozitivno odražava na rad organa radničkog samoupravljanja, jer njihova sredstva sve više jačaju, i oni mogu danas sa više plana i sistema da upotrebljavaju svoja sredstva za povećanje produktivnosti rada i za unapređenje proizvodnje, čime se stvaraju i uslovi za povećani lični dohodak, odnosno plate. Vrlo važna mjera za učvršćenje i dalje produbljivanje samoupravljanja jeste ukidanje ograničenja između fondova ličnih do- 、 hodaka i investicionih fondova kod privrednih organizacija . Time se uvećavaju prava, a isto tako i odgovornost radnih kolektiva u pogledu pravilnijeg usmjeravanja i upotrebe raspoloživih sredstava, bilo u jednom ili drugom vidu potrošnje. Tako će, naprimjer, u 1958 godini, u Titogradu, sredstva privrednih organizacija porasti za oko 17% , što približno odgovara i porastu nacionalnog dohotka. U ranijim godinama postojala je tendencija da se sve više sredstava upotrebljava za plate, dok u ovoj godini ta tendencija manje dolazi do izražaja. Uporedo sa povećanom materijalnom bazom raste i odgovornost i svijest radnih kolektiva da svoja sredstva što više upotrebljavaju na povećanje privredne aktivnosti. Ali, u tom pravcu biće potreban još sistematskiji rad organizacija Saveza komunista i Sindikata. Uvođenjem novog komunalnog sistema samoupravnost komune se znatno razvila. Postojeći fondovi, i u preduzeću i u komuni, pretstavljaju značajnu mjeru , tj . solidan osnov za razvijanje radničkog i društvenog samoupravljanja i sve većeg razvijanja neposredne socijalističke demokratije. Ali , dok je odnos između preduzeća i komune, odnosno društvene zajednice, riješen na duži rok, dotle odnos između komune i viših političko-teritorijalnih je541

dinica nije u praksi u potpunosti regulisan. Komuna zasada još uvijek nema stabilne prihode koji omogućuju da se sa više perspektive i na duži rok planira rješavanje nekih osnovnih problema i tom rješavanju prilazi . Sreski odnosno republički planovi određuju svake godine procenat kojim komuna učestvuje u doprinosu iz ličnog dohotka. Ista je situacija i s učešćem komune u drugim vidovima prihoda, jer za formiranje prihoda komune nije propisan jedinstveni postupak. Zbog toga komuna , kao što je, naprimjer, slučaj u Titogradu, jedne godine učestvuje u jednom vidu prihoda jednim, a druge godine drugim procentom. Naprimjer, u porezu na dohodak od samostalnih zanimanja komuna u jednoj godini učestvuje sa 90%, druge - sa 75 %, a treće - sa 69 %. To važi i za učešće komune u porezu na dohodak iz poljoprivrede i od privatnih zanatlija, državne takse itd. Bez obzira na veličinu procenta učešća komune, bilo bi dobro da se taj procenat utvrđuje na jedinstveniji način, drugim riječima da bude ustaljeniji i da se ne mijenja svake godine. Nepostojanje objektiviziranih instrumenata za formiranje prihoda političko- teritorijalnih jedinica dovodi katkad i do administrativnog utvrđivanja potreba komune, što prouzrokuje da se fakultativni prihodi uglavnom upotrebljavaju kao redovni. Umjesto da ovi prihodi služe kao dopunska sredstva za rješavanje važnijih komunalnih problema, koji se ne mogu riješiti iz redovnih prihoda (kao, naprimjer, izgradnja dječijih ustanova, servisi za usluge u domaćinstvima, unapređenje gradskog zelenila, proširenje mreže društvene ishrane i sl . ) , fakultativni prihodi se najvećim dijelom upotrebljavaju za podmirenje dijela rashoda koji se ne mogu podmiriti redovnim prihodima, tj . iz budžeta. U postojećim uslovima kod nas nužno je da se sredstva komune, budžet i neprivredne investicije, formiraju zavisno od mogućnosti čitave zajednice i da se najracionalnije upotrebljavaju za ono što je stvarno neophodno. Međutim, mislim da bi bilo korisno kada bi se omogućilo da komuna slobodnije raspolaže fakultativnim prihodima, ako su, naravno, pravilno odmjereni i u skladu sa našom ekonomskom politikom. To bi nesumnjivo mnogo doprinijelo uspješnom rješavanju nekih problema, koji zasada ne mogu biti drukčije riješeni . Problem stanbene izgradnje pozitivno se rješava na osnovu formiranog stanbenog fonda, čiji su izvori prihoda stalni i u skladu sa opštim mogućnostima zemlje . Međutim , na takav ili sličan način ne rješavaju se neki komunalni i drugi problemi . 542

Zahvaljujući sve većem razvijanju društvenog samoupravljanja i povećanoj aktivnosti građana u rješavanju problema komune, a to znači i svojih problema, svijest građana iz dana u dan raste, tako da su oni sve više spremni da svojim učešćem pomognu u rješavanju i onih pitanja za koja znaju da komuna nema sredstava. Naprimjer, Titograd ima samo jedan bioskop, mali broj dječijih ustanova, nedovršenu električnu mrežu , itd. Ova pitanja diskutovana su na raznim sastancima sa građanima i bilo je prijedloga da se ona riješe povećavanjem cijena ulaznica, doprinosima na električnu struju , izvjesnim taksama i sl. Ukoliko bi se sredstva za rješavanje pomenutih ili sličnih problema formirala na ovaj način, dakle dobrovoljnim doprinosima građana, ona ne bi narušila opštu politiku investicija. Zato mislim da bi ta sredstva trebalo smatrati posebnim namenskim fondovima i da ih ne bi trebalo podvrgavati režimu budžetske potrošnje i investicionih fondova. Naravno, organizacija Saveza komunista i druge društvene organizacije treba da objašnjavaju građanima potrebu ovakvog učešća kao i teškoće odnosno korist od regulisanja ovih i sličnih pitanja. Na kraju, smatram da bi sredstva komune, ma bila i skromnija, trebalo da budu utvrđena, dakle stalnija i više objektivizirana. Samoupravnost komune i rad društvenih organa u njoj razvijao bi se sa više inicijative i perspektivnosti, jer bi komuna unaprijed znala svoje materijalne mogućnosti, a na osnovu njih bi sa više plana prilazila rješavanju svojih problema.

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Slavko Komar. Neka se pripremi drug Ilija Materić.

SLAVKO KOMAR : Drugovi i drugarice, Govorio bih samo o jednom aspektu razvitka poljoprivrede i to na osnovu referata druga Tita i dijela programa koji govori o tome da se moramo uporno u teoriji i praksi pridržavati načela da dajemo prednost onim oblicima privređivanja koji budu prednjačili u rentabilnosti i utjecaju na socijalističke odnose . I još 543

jednog principa : da će se potvrditi samo oni oblici privređivanja koji budu počivali na solidnim ekonomskim temeljima. Moramo računati s tim da poljoprivredu možemo da unapređujemo samo na ekonomskoj osnovi, a nikako ne na nekim vanekonomskim faktorima, da moramo da računamo i s drugim faktorima ---- a to su druge grane privrede - koji također imaju svoje određene kriterijume odbacivanja nacionalnog dohotka i rentabiliteta. Ukoliko se u budućem razvitku poljoprivrede ne bismo pridržavali tih principa, mnoge stvari koje su idejno veoma dobro zamišljene doživjele bi duboke potrese ili bi ostale puka konstrukcija. Mi izlazimo iz jednog perioda, zapravo iz jednog stanja kada je produktivnost rada u poljoprivredi veoma niska, pa je, prema tome, nizak i višak proizvoda . Izlazimo iz jednog perioda kad se struktura stanovništva bitno mijenja, kad je seosko stanovništvo palo na 56% , a negdje, u nekim krajevima, i na 45 %. Ne bi bilo teško dokazati da se klasično jugoslovensko selo ili mijenja ili se raspada. Onim seljacima koji ostaju u poljoprivredi moramo dati takve neophodne uslove koji će mijenjati sam način proizvodnje društvenim snagama kojima će intenzivirati svoju proizvodnju i omogućiti veću upotrebu radne snage. Rapidno raste potreba ne za naturalnim proizvodima za reprodukciju, nego za osnovnim i reprodukcionim sredstvima za poljoprivredu, koja potiču od industrije. I radna snaga postaje sve skuplja i cjenjenija. Dosadašnji naši pojmovi o jevtinoj seljačkoj proizvodnji, jevtinim spregama, jevtinoj radnoj snazi, sve više će nestajati, sve više će spadati u prošlost. Prema tome, prihvatanje teorije koja bi išla za tim da seljačka proizvodnja bude jevtina zadržalo bi nas na nivou koji bi značio stagniranje u poljoprivredi i ometalo orijentaciju na što rentabilniju socijalističku proizvodnju. Želim da podvučem i drugu stvar : našim praktičnim odlukama uloga glavnih nosilaca proširene reprodukcije u poljoprivredi pripala je socijalističkim organizacijama u poljoprivredi. Društvo je na sebe preuzelo odgovornost proširene reprodukcije i, prema tome, treba da budu svjesni svi komunisti i sve svjesne snage da kako budemo trošili ta sredstva, kakvim sredstvima ona ulaze u proces proširene reprodukcije, takvu ćemo imati poljoprivredu. Širina i dubina razvoja socijalističkih odnosa, tj . proširivanje krupnih socijalističkih gazdinstava, zamah razvijanja raznih oblika kooperacije, zamah razvitka odnosa zadruga - selo, ovisiće upravo o tome kako ćemo poštovati sve ekonomske zakone prilikom vršenja tih zadataka da socijalističke organizacije budu no-

544

sioci proširene reprodukcije. Prema tome, moramo koristiti sva pozitivna i sva negativna iskustva dosadašnjeg razvoja poljoprivrede. Moramo da koristimo pozitivna i negativna iskustva iz perioda naše industrijalizacije. Tome treba da prilagodimo sve svoje propise i sve svoje ekonomske instrumente, ali tome treba da dodamo saznanje, svestranu inicijativu i akciju komunista i drugih socijalističkih elemenata vezanih za poljoprivredu . Savez komunista, što se tiče poljoprivrede posljednih godina, bio je apsorbiran društveno-političkim aspektom i čitavim nizom organizacionih pitanja. Mi smo se mnogo angažirali na rušenju starih agrotehničkih shvatanja, starih tehnoloških principa i shema 1 orijentirali se na prihvatanje i uvođenje savremenih, modernih agrotehničkih mjera, i tu već bilježimo prve rezultate. Dosadašnje diskusije, materijali i propisi išli su na to kako da povećamo svoju naturalnu proizvodnju, kako da nađemo potrebna investiciona sredstva da poljoprivredu unapredimo. Ta sredstva su danas već nekoliko puta veća nego što su bila za vrijeme VI Kongresa. Ove godine ukupna sredstva koja društvo daje poljoprivredi, bilo osnovna bilo reprodukciona, iznose oko sto dvadeset milijardi. Znači, jedna impozantna suma. Evidentno je i to da u našem budućem razvitku poljoprivrede, po potencijalnim mogućnostima, poljoprivreda spada u one privredne oblasti koje imaju velike i najvece mogućnosti da se razviju. Ali, kada smo više-manje riješili pitanje volumena investicionih sredstava, kada smo prešli na široki front borbe za visoke prinose, moramo se pozabaviti jednim veoma presudnim pitanjem, koji želim, ukoliko mi vrijeme dopušta, jako da naglasim , a to je pitanje po kojoj cijeni se može i po kojoj cijeni se mora proizvoditi. Mi moramo voditi računa da u robnu razmjenu ulaze nova područja, da stalno pritišće svjetsko tržište ogromna proizvodnja SAD po niskim cijenama. Mali napredak poljoprivrede u Latinskoj Americi sasvim mijenja sliku . Tek se naziru konture buduće poljoprivredne proizvodnje u Sovjetskom Savezu. Zato je nužno da izgrađujemo najmoderniju poljoprivredu , vodeći računa da za 10-15 godina ne dođemo u krizu u kojoj se stalno nalazi poljoprivreda Zapadne Evrope, pritisnuta mukama agrarnog protekcionizma. Cijene naših poljoprivrednih proizvoda, kako na unutrašnjem tržištu tako i u izvozu, moraju se kretati na takvom nivou da budu stalno u konkurentskoj sposobnosti sa svjetskim cijenama. Sve diskusije i materijali, Rezolucija Narodne skupštine, Perspektivni plan itd. kreću se oko toga kolika treba da budu 35 VII Kongres SKJ

545

investiciona sredstva, koliko treba da se proizvodi , koliki treba da budu prinosi po hektaru, i sve se to iskazuje u naturalnim pokazateljima. Ali, tada nismo imali odgovora na pitanje kolike treba da budu cijene kilograma kukuruza, pšenice, mesa itd. i kakva je tačna slika ekonomske rentabilnosti pojedinih zahvata. Otuda na terenu i nastaju diskusije o tobožnjoj jevtinoći seljačke proizvodnje, da li treba više ulagati u poljoprivredna dobra, da li u kooperaciju. Kakve su cijene koštanja i rentabilnost ulaganja, - sve to nije bilo ni moguće dovoljno niti precizno obraditi. ! - Zato često dolazi do nevjerice ili nesposobnosti jednog or ganiziranog puta proizvodnje, zato nema dovoljno borbe da se likvidiraju slabe strane u našoj proizvodnji. Gdje je to učinjeno, gdje su takvi računi napravljeni, situacija je drukčija, tamo se popravilo stanje poljoprivredne organizacije i radni kolektivi dobili su određeni impuls , komunisti nastupaju bilo u selu, u kooperaciji, bilo u poljoprivrednim dobrima, drugim tempom, drukčijim odnosom. Prema tome, mi se moramo veoma angažirati kao Savez komunista, kao Socijalistički savez, kao svjesne snage koje su vezane za poljoprivredu, da analiziramo utrošak radne snage, da analiziramo kakav je postupak sa oruđima za rad, kakav je postupak sa predmetima rada. Razumljivo je da je ovo dosada bilo zapostavljeno na poljoprivrednim dobrima, jer su ona bila opre-mljena srazmjerno malim sredstvima, a ta strana bila je zapostavljena u zadrugama, jer se zadruge nisu bavile proizvodnjom. Zadruge su se bavile sitnim seoskim dućanima, ili trgovinom, a sada ulaganjem ovako ogromne mehanizacije , ulaganjem ogromnih drugih sredstava u poljoprivredu treba imati drugi odnos prema tim pitanjima. སྤུ་ ཞ ༑ Impuls je u tom pravcu dalò i nagrađivanje po jedinici pro

izvoda. Posljedica je bila da su se tražile precizne kalkulacije, ali još ni do danas nema tačnih računa, ili , ako ih ima, slabo se koriste. Došao je novi momenat i veće mogućnosti društvenog ulaganja u poljoprivredu . Te stvari nameću nužnu promjenu stava prema svim mogućim kalkulacijama i računima rentabilnosti svake proizvodnje, svakog zahvata. Gotovo jedan potres je nastao pojavom visokih prinosa, te moramo podvrgnuti sve svoje račune tim novonastalim momentima, tome moramo podvrgnuti sve svoje staré kalkulacije. Ako tako pridemo stvarima, onda i praksa iz prošle godine, a i u poslednje dvije godine, pokazuje da poljoprivreda ima visoku rentabilnost ulaganja, da ima društvenog smisla ulagati u poljo

546

privredu, ali samo na bazi najmodernijih zahvata. Takvi računi pokazuju da se moramo u svom razvoju orijentirati na one investicije, pogotovo dugoročne, ne na bazi sadašnjih kriterijuma, već na bazi novih kriterijuma. Mi već danas imamo takvu potražnju za opštedruštvenim sredstvima da ovo olakšava promjenu kriterijuma i omogućuje mnogo stroži izbor, koga se inoramo pridržavati. Gotovo bi bilo bespredmetno da dalje govorimo o ovom pitanju, ukoliko ne bismo ukazali na neke brojke i ogromne rezerve i probleme koji su sada otvoreni, samo na novom nivou, na višem nivou uzrasta poljoprivrede. Pri tome želim da podvučem da kao što su naši stručnjaci, naši proizvođači i naši partiski aktivisti za posljednje dvije-tri godine ovladali nizom termina pojmova i prakse, tehničke i organizacione naravi, kao, naprimjer, da li ovakvo ili onakvo duboko oranje primijeniti, da li ovakvo ili onakvo sjemenje upotrebiti, naši komunisti u radnim kolektivima i u selima moraju da ovladaju i drugim kategorijama. To je rentabilnost, odnos viška produkta prema utrošenim sredstvima, odnos viška produkta prema bruto produktu , postotak dohotka i dobiti po hektaru, koeficijent ekonomičnosti , cijena koštanja, utrošak radnog dana ili sata, bilo mašine bilo čovjeka , po hektaru itd . Ako tim ovladaju u budućem periodu, tada će naš metod ulaganja, tada će naša borba za određene zahvate u poljoprivredi biti upotpunjena novim važnim elementom.

Ako uzmemo kao realno da u Jugoslaviji na prosječno organiziranom poljoprivrednom dobru dobijamo prinos kukuruza od 80 mtc, cijena tom kukuruzu po kilogramu treba da stoji otprilike 16 dinara. Na prosječno srednjem dobru uz prinos od 55 mtc cijena pšenice treba da bude otprilike 21 do 22 dinara. Ako uzmemo da za 1 mtc te pšenice treba da se utroši najviše 1,30 sati, a za jedan kilogram kukuruza 3,19 sati, onda treba podvrgnuti kritici rad naših sadašnjih poljoprivrednih dobara , druge naše zahvate u poljoprivredi i prema tome postaviti cjelokupnu daljnju orijentaciju. To nam pokazuje da već sada na osnovu prvih iskustava dolaze do izražaja ogromne rezerve i ogroman posao koji nas čeka i od koga ne smijemo odustati, pred kojim ne smijemo zatvoriti oči. Treba analizirati dobra i seljačke radne zadruge kod kojih su prinosi vrlo veliki sa troškovima po hektaru i vidjećemo da cijena koštanja iznosi od 9 do 34 dinara, vidjećemo da se na niz poljoprivrednih dobara umjesto otprilike 3 radna sata po metričkoj centi kukuruza troši šest do devetnaest sati. Kod upotrebe traktora

35*

547

na nekom dobru potrebno je 0,9, a na drugom 4 radna dana traktora po jednom hektaru za istu kulturu. Prema tome, tu postoje ogromne rezerve kojih moramo biti svjesni i koje moramo otkrivati. Mi imamo veliku skalu između direktnih i indirektnih troškova. Indirektni troškovi to su opći, upravni i režiski troškovi . Na poljoprivrednom dobru „Banat“ po jednom hektaru pšenice ti troškovi su vrlo povoljni i iznose 6.100 dinara, a kod nekih drugih idu do 22.000 dinara. Što se tiče cijena usluga na poljoprivrednim dobrima i zadrugama, one veoma mnogo variraju. One variraju i u pogledu upotrebe traktora. Ako se, naprimjer, srednji traktor upotrebljava sto korisnih dana u godini, cijena je 6.670 dinara, a u slučaju upotrebe 200 dana dnevna cijena usluga je 4.700 dinara . Zbog toga je opterećenje kilograma ili metričke cente pšenice različito . Slično je i kod kukuruza. Kad govorimo o mehaničkim sredstvima u zadrugama koja danas dolaze na hiljade i hiljade, onda moramo reći da je najpovoljnija situacija u Vojvodini , gdje se u zadrugama otprilike traktor koristi 140 dana. Naravna stvar da se tu kriju ogromne rezerve i da se prema tome i cijene traktora i svi ostali zaključci koji se iz toga izvlače po rentabilitetu ili nerentabilitetu traktora baziraju na tome da li se traktor koristi 100 ili 200 dana. Prema tome, iz toga se izvlače ne samo ekonomski, nego i politički zaključci da je taj traktor nerentabilan, da zadrugama traktor nije potreban, da je to skupa investicija itd. Isto tako, velike rezerve nalaze se u pogledu cijena i drugih usluga. Usluge variraju kod, naprimjer, zaoravanja strnjišta od 700 do 2.000 po hektaru , kod plitkog oranja od 800 do 2.000 po hektaru, kod traktorskog transporta od 300 do 3.000 dinara po satu. Iako već sada imamo vrlo dobrih dostignuća, bez obzira na razlike što se negdje postižu veliki prinosi, a negdje niži , ne vodi se dovoljna borba za sniženje cijena koštanja. Troškovi velikog učešća ljudi , mašina i sprege po hektaru ukazuju na nisku produktivnost, a, s druge strane, ta produktivnost rada i cijena koštanja, a ne samo prinos po hektaru uz ovakve uslove, opravdavaju naše investicije i našu orijentaciju na takvu poljoprivredu . Kod nas postoje velike rezerve u pogledu obračuna tzv. sporednih proizvoda, u pogledu predimenzioniranosti, pa, prema tome, i korišćenja mnogih objekata . Vrijeme je prekratko da navodim bilo koji primjer, ali vama je svakako poznato da imamo veoma skupe objekte koji se koriste sa svega 10, 15 ili 20% svojih kapaciteta.

548

Ekonomski efekti proizvodne saradnje, tj . kooperacije u zadrugama izvanredno su poučni . Mi svi opravdano smatramo da je kooperacija jedna od naših glavnih mjera u modernizaciji i stvaranju socijalističkih odnosa u poljoprivredi. Treba uzeti u obzir da se taj vid veze razvio tek otskora. Za početak ne treba precjenjivati momenat rentabilnosti, jer se tu ne kombinuju samo elemenat rentabilnosti, nego se tu kombinuju i drugi elementi, socijalni, organizacioni itd. Međutim, iako sa kritikom ovog cijelog zahvata ne bismo smjeli postupati po onoj „da sa prljavom vodom izbacimo i dijete“, ipak treba ukazivati i na ekonomsku stranu ovih zahvata, na pozitivne i negativne pojave. Organizacija Saveza komunista i zadruge bar u ovom početnom razvoju moraju biti pravilno orijentirane. Evo nekoliko podataka u ovom pogledu : u 1957/58 godini zemljoradničke zadruge treba da na površini od 500.000 hektara, na temelju različitih ugovora koje su sklopile, ostvare rentabilitet ulaganja u samu proizvodnju od svega 3% . Dakle, u idealnom slučaju, ako ne bude poremećaja ili nekih težih potresa, na 9 milijardi ulaganja osnovnih sredstava i na 9 milijardi ulaganja obrtnih sredstava, znači 18 milijardi ukupnog ulaganja na ove zahvate, zadružni fondovi treba da dobiju negdje oko 600 miliona dinara iz proizvodnje. Znači da na ovu stranu tog zahvata treba itekako da obratimo pažnju . Ima dosta primjera u praksi gdje su zadruge u proizvodnoj saradnji i kooperaciji postigle dosta visoku rentabilnost i povukle veći dio diferencijalne rente i pobošljanjem zemljišta osigurale sebi znatna sredstva za unapređenje poljoprivrede, ali češća je praksa da zadruge iz odnosa tzv. kooperacije realiziraju manji ili neznatni dio za svoje fondove ili da čak gube. Savez komunista treba na terenu da uočava takve tendencije, on treba da prati te stvari da nas stihija ne bi odvukla na nekorisne zahvate, na neracionalna rješenja u samoj proizvodnji , na takve odnose koji bi postali uzrok besplatnog kreditiranja , koji bi povlačili za sobom veliki rizik, koji bi omogućavali gotovanstvo i parazitizam . Na kraju, mislim da se iz svega ovoga može izvući zaključak da bilo na poljoprivrednim dobrima ili preko zemljoradničkih zadruga postoje uslovi za postizanje visokih prinosa i rentabilnosti, postoje uslovi za maksimalno korišćenje mehanizacije, za puno korišćenje građevina i drugih ekonomskih kapaciteta, ukratko ekonomiziranja živim i mrtvim radom. Na toj bazi možemo veliki 549

broj poljoprivrednih proizvoda proizvoditi ispod prosjeka svjetskih cijena - mislim da nema potrebe da sada ulazim u značaj toga - ali treba da nam bude jasno da u tom procesu svjesna akcija društvenih snaga koje treba da usmjeravaju ovaj razvoj može da odigra ogromnu ulogu pod uslovom da one poznaju konkretne proizvodne odnose i utjecaj ekonomskih i drugih mjera na tendencije razvitka naše socijalističke poljoprivrede. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Drugovi i drugarice, htio bih da vas upozorim da prijavljenih govornika ima još 46. Ako bismo se držali ovog vremena kako smo dosad radili, tj . ako bi svako govorio po deset minuta, morali bismo da radimo još tačno osam časova. Zbog toga molim delegate da ekonomišu s vremenom i da ne govore duže od deset minuta. Ima riječ drug Ilija Materić. Neka se pripremi drug Jovan Cekić.

ILIJA MATERIĆ : Drugovi i drugarice, U kongresnim materijalima i u diskusiji bilo je dosta riječi o komunama, o tome šta smo postigli dosada na tom području , o zadacima Saveza komunista u daljem razvoju komuna. Ja bih htio da se u najkraćim crtama osvrnem na neke probleme, od kojih također zavisi dalji uspješan rad i razvitak komuna. Poznato je da su komune u novije vrijeme dobile mnoge nadležnosti , koje mi još nismo sagledali u svjetlosti organizacionih i kadrovskih mjera, koje bi, svakako, trebalo preduzeti u opštini da bi ona stvarno što prije postala ono što se od nje očekuje, ono što se od nje traži. Drugo, također je poznato da su materijalna sredstva sadašnje komune vrlo velika i da u tom pogledu na narodnim odborima opština i njihovim organima leži vrlo velika odgovornost u pogledu upotrebe tih sredstava . Što se tiče učešća radnih ljudi , u prvom redu radnika iz fabrika -- govorim sa aspekta onih industriskih mjesta koja se naglo razvijaju - u radu narodnih odbora, odnosno njihovih savjeta itd., tu ima velikih uspjeha i ú pogledu aktivnosti i u pogledu rezultata. Međutim , jedan od osnovnih problema , kako ga mi dolje osjećamo i gledamo, sastoji se u tome da je aparat narodnih od-

550

bora, da su upravni organi narodnih odbora ustanove oko narodnih odbora opština i javne službe još uvijek nerazvijene i slabe sa stanovišta stručnosti, a i sa stanovišta političke i društvene svijesti ljudi u tim organima . A ostvarivanje zadataka koje naše zakonodavstvo i razvitak komuna stavlja pred narodne odbore ụ pogledu upravnog postupka, a naročito u pogledu pripremanja materijala za uspješan rad savjeta i narodnih odbora, za njihovo pravilno odlučivanje o svim pitanjima života jedne opštine upravo zavisi od toga kakav je taj aparat. Nije mali broj slučajeva da se niz stvari pogrešno uradi i sporo rješava, da se niz stvari skida sa dnevnog reda, da građani na zborovima birača iznose svoje primjedbe i prijedloge na mnoge stvari. To što građani predlažu u mnogo slučajeva ni ne dolazi pred narodne odbore, uglavnom zbog slabog upravnog i stručnog aparata narodnog odbora opštine. Zbog slabosti tog aparata u organizacionom i kadrovskom smislu imamo izvjesnih i politički štetnih posljedica , jer mnogi 1judi prema arapatu cijene i vlast. Njihov kontakt sa narodnim odborima odvija se u onom svakodnevnom dodiru i rješavanju svojih svakodnevnih i konkretnih pitanja, preko činovnika ų narodnim odborima, u javnim službama itd. Ovdje postoje dvije-tri stvari koje su od posebnog značaja za stvaranje uslova da ovi samoupravni organi - ova samoupravna tijela, rade što je moguće kvalitetnije, bolje, političkije, ekonomičnije itd. Prvo pitanje je pitanje ljudi i kako obezbijediti odgovarajuće ljude. Moram istaći da narodni odbori i slične ustanove u pogledu pribavljanja stručnog kadra stoje u neravnopravnom položaju u odnosu na privredna preduzeća . Prije svega, mislim na plaćanje pojedinih stručnih službenika. Danas je najjača fluktuacija baš kod stručnih ljudi, od daktilografkinja do profesora univerziteta, a narodni odbori opština su zbog raznih ograničenja u propisima, uslova rada i sl. u nezavidnom položaju , jer ljudi stručni i kvalitetniji ljudi, radije odlaze u privredu i veće gradove. Dobar procenat stručnih ljudi špekuliše i koristi konjunkturu na račun društva, naprimjer : česta preseljenja, ucjene sa otkazima i sl. Smatram da bi trebalo u pogledu obezbjeđenja stručnih kadrova staviti u jednak položaj sve institucije, i propisima neke stvari regulisati u svjetlu današjih uslova i potreba. Drugo, kod ovih državnih organa trebalo bi daleko više pažnje posvetiti tome da se izuče problemi · organizacije narodnih odbora, srezova i opština, i raznih institucija oko narodnih od551

bora. Bilo bi nužno više pomoći opštinama i srezovima u rješavanju ovih i sličnih problema. Na kraju, pitanje uslova rada u narodnim odborima i njiho vim institucijama je pitanje za sebe. Imamo takvih primjera u naglo razvijenim mjestima da ove ustanove nemaju zgrada, nemaju ljudi gdje da rade i kada ih nekako dobavimo. Međutim, zna se da kroz narodne odbore razvijenih opština prolazi dnevno do 500 stranaka, a ljudi sjede i rade u dotrajaloj baraci gdje se ne mogu mimoići u hodnicima. Ograničenja koja su data u pogledu podizanja zgrada za narodne odbore opština, a i razne službe, mislim da bi trebalo da se odmjeravaju prema potrebama pojedinih mjesta, ustanova i institucija, jer ove mjere pogađaju one komune gdje se naglo razvila industrija, a gdje je ova i slična izgradnja problematika ostala i do danas neriješena. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Jovan Cekić. Neka se pripremi drug Rozman Jože.

JOVAN CEKIĆ : Ja bih diskutovao o zdravstvenoj službi i zdravstvenoj zaštiti naroda. U razdoblju od 1953 godine do danas u zdravstvenoj zaštiti naroda u Jugoslaviji postignuti su značajni uspesi . Kvalitetne promene ostvarila je zdravstvena služba kako u pogledu jačanja svoje materijalne osnove tako i u pogledu prerastanja u društvenu službu , koja je pod neposrednim upravljanjem društvenih organa. Materijalna osnova zdravstvene službe, mreže i kapaciteti zdravstvenih ustanova rastu iz godine u godinu . Kadrovi, naročito oni s visokom stručnom spremom, tako neophodno potrebni u zdravstvenoj službi za savlađivanje postojećih zdravstvenih problema, povećani su do te mere da se već sada može preći na dalje proširenje zdravstvene zaštite i na one kategorije stanovništva koje ovom zaštitom dosad nisu bile obuhvaćene.

Treba istaći da su kapaciteti u zdravstvenim ustanovama postignuti velikim delom adaptacijama, a postelje u njima obično su nestandardne. 552

Kad govorimo o jedinstvu zdravstvene službe i zdravstvene zaštite naroda, mislim da treba podvući da bi sve zdravstvene ustanove i svi zdravstveni radnici trebalo svaki u svom domenu rada da radi i na preventivnoj i na kurativnoj medicini, da ne postoji podvojenost koje je do danas bilo. Sve dosad preduzete mere bile su orijentisane u pravcu ostvarivanja ovog zadatka. Ove se mere naročito ogledaju u tome da se zdravstvena služba približi što više narodu , brinući se za očuvanje i poboljšanje njegovog zdravlja i ukazujući mu Svi potrebnu medicinsku pomoć kada je njegovo zdravlje ugroženo. Na taj način briga o zdravlju radnih ljudi postaje jedan od najvažnijih i nerazdvojnih elemenata društvenog standarda stanovništva. Briga o zdravlju naroda neposredno utiče na njegovu proizvodnu sposobnost i veću produktivnost rada. U ovom svetlu pitanje zaštite i unapređenja zdravlja naroda dobija izvanredan značaj . Savremene tekovine medicinske nauke omogućuju praktično likvidaciju čitavog niza oboljenja, koja inače u našoj patologiji zauzimaju značajno mesto, a koja su na jednom od prvih mesta u spisku oboljenja koja nanose ekonomske gubitke našoj privredi. Likvidacijom uzroka ovih zaraznih oboljenja mogu se postići željeni rezultati i to često sa izvanredno malo materijalnih sredstava, ali sa određenim programom rada, organizacijom zdravstvene službe i zalaganjem zdravstvenih radnika. Vakcinacije, male asanacije i intenzivan zdravstveno-prosvetni rad izvanredno su moćno oružje u borbi protiv ovih oboljenja i zaostalosti, i kao takvi treba da budu najvažniji zadatak svih zdravstvenih ustanova u borbi za postizanje boljeg zdravstvenog stanja naroda. U ostvarivanju ovog zadatka postignuti su već danas početni uspesi, no ostaje još dosta da se učini. Pored objektivnog momenta materijalnih sredstava - neobično značajnu ulogu za ostvarenje ovoga zadatka ima i subjektivni element -- shvatanje njegovog značaja i njegovo sprovođenje u praksi od strane zdravstvenih kadrova, kao i dobra organizacija zdravstvene službe . Pri organizovanju zdravstvene službe treba poći od principa da ta organizacija treba da bude tako postavljena da bude bliska i pristupačna radnim ljudima - našim građanima, i da bude u skladu sa celokupnim našim društvenim sistemom i daljim razvitkom . Težnja da se poboljša organizacija zdravstvene službe u cilju povećanja njene efikasnosti, kao i u cilju stvaranja objektivnih uslova da se zdravstvene ustanove mogu baviti i preventivnim 553

radom, postavlja u prvi plan rad na razvijanju osnovnih zdravstvenih ustanova koje se bave pretežno preventivnim zadatkom : zdravstvenih stanica, dispanzera, kao i čitave higijensko-epidemiološke službe. Uvođenje društvenog samoupravljanja je krupan korak u radu zdravstvene službe . Materijalna osnova koju naša zajednica pruža zdravstvenoj službi data je na upravljanje društvenim organima samoupravljanja u sklopu čitavog sistema naše socijalističke demokratije. Upravni odbori zdravstvenih ustanova, u kojima danas radi preko 16.000 građana, prošli su razvojni put od gotovo pet godina i afirmisali se kao stvarni organi samoupravljanja zdravstvenim ustanovama. Mnogi uspesi zdravstvene službe rezultat su plodnog rada upravnih odbora, naročito u pogledu organizacionog sređivanja zdravstvenih ustanova i poboljšanja njihovog materijalnog poslovanja, kao i u pogledu obezbeđenja stručnih kadrova. Pored toga, upravni odbori su omogućili da problemi zdravstvene zaštite postanu stvar upoznavanja i rešavanja znatno šireg broja ljudi . Pređeno razdoblje ukazalo je, međutim, i na znatne slabosti koje postoje u sistemu društvenog samoupravljanja zdravstvenim ustanovama. One su i objektivnog i subjektivnog karaktera. Postoji takođe i niz slabosti, koje su vezane za sam rad članova upravnih odbora. U prvom redu nedovoljno poznavanje problematike zdravstvenih ustanova čini pojedine članove nesposobnim da tretiraju pitanja s punim uspehom . Za dalji uspešan razvitak društvenog samoupravljanja u zdravstvenoj službi potrebno je, pored preduzimanja mera u cilju uklanjanja navedenih slabosti , i propisima omogućiti proširenje delatnosti upravnih odbora, čime bi se njihov sadržaj rada proširio i na taj način im se pomoglo da svestranije učestvuju u rešavanju problema vezanih za rad zdravstvenih ustanova, a time i u rešavanju pitanja zdravstvene zaštite stanovništva. Ranije se čitava zdravstvena služba finansirala iz budžeta. Zatim se prešlo na samostalno finansiranje , koje je pokazalo veliku prednost. Međutim, slabosti ovog načina finansiranja su : nemanje dovoljno sredstava i dugovi , o kojima znate. To je dovelo u tešku situaciju zdravstvenu službu kao celinu i zato je vreme da se preduzmu izvesne mere da se to stanje sredi . Isto tako i u pogledu investicija u zdravstvu, ni to pitanje nije rešeno i danas zavisi od toga da li će ostati kakvih viškova u socijalnom osiguranju ili ne. U Srbiji se nije mogao odvojiti ni dinar za finansiranje investicija. 554

Novi način finansiranja zdravstvenih ustanova putem fondova omogućio bi dalji razvitak društvenog samoupravljanja ! To bi bio jedini način i siguran priliv materijalnih sredstava za obezbeđenje ne samo materijalne osnove zdravstvene zaštite nego i investicija u zdravstvu. Ove fondove treba ostvarivati uglavnom na teritorijalnom principu (opština – srez). Oni bi se stvarali odvajanjem iz ličnog dohotka osiguranika i proširenjem zdravstvene žaštite na poljoprivrednog proizvođača. Obezbeđenje jedinstvene zdravstvene zaštite zahteva obuhvatanje i onih kategorija stanovništva koje dosad nisu imale pravo na zdravstveno osiguranje, a koje pretstavljaju veći deo našeg stanovništva. Poboljšanje zdravstvenog stanja našeg naroda zahteva proširenje prava na zdravstvenu zaštitu , naročito zbog toga što još uvek postoji čitav niz oboljenja čiji su uzroci vezani za selo i njegove slabe higijenske i druge uslove života i rada, a granice za kretanje oboljenja iz sela u grad ne mogu se postavljati. Dalje, zdravstvena služba ima mogućnosti da primi deo poljoprivrednih proizvođača i da obezbedi za njih zdravstvenu zaštitu. Mi više nismo u situaciji u kojoj smo bili neposredno posle rata, kada nismo imali ni dovoljan broj zdravstvenih ustanova ni dovoljan broj zdravstvenih radnika. Da bi se moglo prići zdravstvenom osiguranju poljoprivrednih osigurača, potrebno je preduzeti izvesne prethodne mere , a to je likvidacija privatne prakse koja danas mnogo ometa pravilan rad zdravstvene službe, kao i podizanje izvesnog broja osnovnih zdravstvenih ustanova koje treba da obezbede osnovnu zdravstvenu zaštitu poljoprivrednih proizvođača, kao što su dispanzeri i druge zdravstvene ustanove. Na kraju , hteo bih da kažem nešto u vezi sa izmenom u Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije. Kada se govori ọ opštem zdravstvenom osiguranju , rečeno je da zdravstvena služba treba da postane deo sistema socijalnog osiguranja . Ne znam da li je to štamparska greška . Dalje , umesto socijalnog osiguranja ' treba da stoji „ socijalnog obezbeđenja“. U slučaju da se ne radi o štamparskoj greški, mislim da bi stavljanje zdravstvene službe u okvir socijalnog osiguranja bilo štetno za dalji razvitak zdravstvene službe. Zdravstvena služba kao izrazito javna služba , koja ima toliki broj zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika koji rade u njima, toliki broj upravnih odbora kao društvenih organa upravljanja, treba sigurno i dalje da razvija sistem naše socijalističke demokratije na ovom sektoru . Zato, po mom mišljenju,

555

treba pored upravnih odbora pojedinih zdravstvenih ustanova formirati i zdravstvene skupštine na teritorijalnom principu za opštinu, srez itd. , a ne kočiti njen dalji razvitak ovakvim rešenjem. Zato bi ovaj deo iz teksta trebalo brisati. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Rozman Jože. Neka se pripremi drug Filip Filipovski.

JOŽE ROZMAN : Drugovi i drugarice delegati,

Socijalizam pretstavlja materijalnu i idejnu silu, koja napreduje bez zadržavanja. To nije više samo teorija i želja, nego živa stvarnost. Materijalni napredak socijalizma zavisi od pojedinaca, kolektiva i od njihovog učešća u celokupnom društvenom životu, a u prvom redu od proizvodnje i produktivnosti rada. Imam nameru upravo to pitanje bar delimično da obradim . Kao što bez dobre analize ne možemo postići veće rezultate ni na jednom polju rada, tako je besumnje dobra analiza o kretanju proizvodnje i radnog učinka neophodno potrebna. Moramo pratiti sve što može snažno delovati na proizvodnju, tj . loša radna disciplina, nizak nivo stručnosti radne snage i upravnog aparata, premala stimulacija proizvođača nagrađivanjem i drugim oblicima priznanja. Iskorišćavanje savremenih naučnih dostignuća i metoda upravljanja vrlo su važni faktori za postizanje veće proizvodnje i produktivnosti , pri čemu produktivnost traži više pažnje za ostvarenje dobrih odnosa rada i proizvodnog procesa. Posebne komisije pri organima društvenog samoupravljanja, koje bi pratile i beležile izvršavanje operativnih planova, analizirale ispunjavanje normi, bavile se građevinskim programima i rešavale ih , i na naučnoj osnovi proučavale mogućnosti produktivnosti i davale radničkom savetu predloge, bile bi na svaki način koristan sastavni deo organa društvenog samoupravljanja. Razumljivo , te komisije ne bi smele zanemariti ni osnovne činioce produktivnosti koji zavise od samih ljudi i njihovog radnog odnosa. Ukratko, radom tih komisija trebalo bi obuhvatiti i organizaciju zdravstvene službe, pitanje prevoza na rad, prehrane, odmora, stanbenih odnosa, od-

556

nosa među ljudima itd. - svega od čega zavisi raspoloženje, moral, fizička i umna moć radne snage. Jedan od najvažnijih elemenata koji može bitno uticati na proizvodnju je svakako normiranje. Ako ovom problemu priđemo kritički, moramo priznati da je to jedna zanemarena a vrlo važna forma za povećanje produktivnosti rada. Dokle god solidno razvijen sistem tehnički besprekornih i dobro postavljenih normi ne bude upleten u kompleks zahvata privredne politike svakog radnog kolektiva, produktivnost rada kod nas neće biti na zadovoljavajućoj visini . Moramo priznati da tom pitanju nije posvećeno dosta brige, te nije nikakvo čudo što se - umesto da sistem normi sve više jača -― oseća tendencija za ukidanjem normi i to čak za neke radove gde se norme već duže vremena korisno primenjuju . Negde izbegavamo norme, negde prebrzo prihvatamo činjenicu da se pojedina radna mesta ne mogu normirati. Članovi Saveza komunista dužni su da dokažu privrednim organizacijama, koje same u praksi nisu došle do tog saznanja, da je normiranje dragocen instrument za dobro upravljanje preduzećem. Radnički saveti moraju znati da nije moguće racionalno organizovati rad ako se ne zna koliko vremena smeju i mogu da traju pojedine operacije rada, kao i da li jef pravilno iskorišćena radna snaga, sirovine i mašine. Najzad, upravo na osnovu normi možemo ustanoviti pravedan lični dohodak pojedinaca, da li je taj deo postignut srazmerno njihovom znanju , uloženom radu , što pretstavlja neophodan uslov za pravilno nagrađivanje. Kao što su norme jedan od osnovnih elemenata za pravednije plaćanje po učinku i za veću proizvodnju, tako možemo kao sastavni deo norme smatrati i racionalizaciju . Pod tim pojmom podrazumevamo organizaciju neke delatnosti po najefikasnijim metodima i načinu rada ili, bolje rečeno, skup zahvata za pojednostavljivanje i ispunjavanje proizvodnog procesa, povećanje radnog učinka i postizanje proizvodnje visokog kvaliteta. Racionalizacija proizvodnje je, dakle, način kojim postižemo sa što manjim utroškom vremena i energije veći proizvodni efekat. To ostvarujemo tehničkim zahvatima kojima poboljšavamo tehnički postupak, mašine, oruđa itd . Učinak tih poboljšavanja odražava se u povećanju produktivnosti , poboljšavanju kvaliteta , boljem iskorišćavanju sirovina, pravilnijem toku proizvodnje po tehnološkom procesu . Ne smemo pri tome zaboraviti na važnost radne organizacije , pravilan izbor i raspored radne snage, smanjenje otpadaka, snižavanje

557

troškova materijala kao i brže obrtanje uloženih sredstava, što sve doprinosi rentabilnosti poslovanja. Možemo lako ustanoviti da je danas premalo propagiranja i težnje za postizavanjem racionalizacije u preduzećima za šta jedan deo odgovornosti moramo preuzeti na sebe mi komunisti. Takođe je činjenica da mogućnosti raznih poboljšavanja nismo postavili na stimulativnu bazu. Samo u retkim pravilnicima o premiranju naših privrednih organizacija možemo naći pravila koja regulišu pitanja plaćanja premija za izvršenu racionalizaciju u poslovanju . Te stimulativne zahvate propuštamo verovatno i zbog toga što je teško ustanoviti kakav je učinak imala neka racionalizacija. Zato bi bilo potrebno da organizacije Saveza komunista nastoje na tome da se u pravilnike o premiranju unesu odluke o nagrađivanju raznih pronalazaka, pomoću kojih smo postigli veći efekat. Organizacije Saveza komunista bi morale biti svesne da uvođenje premiskog nagrađivanja za racionalizatorske predloge ima takođe veliki vaspitni značaj , jer stimulira pojedince pri radu da razmišljaju kako bi bilo moguće postići uštedu . Kad bismo tako radili, na svaki način bismo potstrekli interesovanje za racionalizaciju , te bismo ustanovili niz zahvata koje bismo mogli upotrebljavati u kontinuiranom proizvodnom procesu . Na povećanje proizvodnje mogla bi mnogo uticati i kooperacija i specijalizacija . Pri tome mislim da naglasim da nije pametno da u našoj privredi svi sve radimo ili, šta-više , da se izvoze polufabrikati, iako postoje kapaciteti za dalju preradu. Ukoliko se takvi polufabrikati ipak dalje prerade u finalne proizvode, to se postiže veoma sporim i teškim sporazumevanjem među proizvođačima. To pitanje bismo mogli rešiti kooperacijom kojom bi naše mogućnosti što bolje iskoristili , i to bez novih ili sa minimalnim investicijama. Kao i svi nabrojeni elementi, tako i sam životni standard može uticati na proizvodnost rada. Pošto smo svesni toga, stavili smo sebi u zadatak, pored mnogih ekonomskih zadataka u vezi s društvenim planom, i poboljšavanje životnog standarda, što možemo postići samo većom i jevtinijom proizvodnjom. Naš sistem mora omogućiti da se socijalistički faktori tako razvijaju da dadu najveće rezultate u proizvodnji i u razvitku proizvodnih snaga. Pošto smo polazili od te pretpostavke, već smo i postigli poslednjih godina neke rezultate. Novom raspodelom nacionalnog dohotka udarili smo čvršće temelje daljem razvitku proizvodnje, jer su proizvodnja i raspodela vrlo tesno povezane. Raspodela mora biti takva da potstiče na veću proizvodnju i efektivnost. 558

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Filip Filipovski. Neka se pripremi drug Josip Hrnčević.

FILIP FILIPOVSKI : Drugovi i drugarice delegati, Govorio bih o ulozi komunista u aktiviranju privrednih snaga u nedovoljno razvijenim rejonima naše zemlje. Brzi tempo privrednog razvitka u našoj zemlji omogućio je da se ulože prilično velika sredstva za otklanjanje ekonomske zaostalosti u nedovoljno razvijenim rejonima naše zemlje. Nedovoljno razvijenih rejona ima u svim republikama naše zemlje, no kao celina nedovoljno razvijene republike i oblasti su : narodne republike Makedonija i Crna Gora i Autonomna Kosovsko- Metohiska Oblast. Nedovoljna ekonomska razvijenost ovih oblasti u našoj zemlji je, pored ostalog , i rezultat politike buržoaske vladavine bivše Jugoslavije prema ovim rejonima. Komunistička partija Jugoslavije, Savez komunista i rukovodstva naše Partije stalno su posvećivali punu pažnju razvitku ovih rejona još od prvih dana oslobođenja naše zemlje . U tu svrhu dodeljivane su velike sume finansiskih sredstava, a u ostvarenju ovog zadatka su uzeli učešća svi radni ljudi socijalističke Jugoslavije. Zahvaljujući ovakvoj brizi i politici koju je vodio Savez komunista Jugoslavije i njegovo rukovodstvo, ova područja su se istrgla u priličnoj meri od svoje zaostalosti i svake godine su sve više aktivna u svakom pogledu, tako da će za relativno kratko vreme prestati da budu zaostala i postati aktivna, razvijena područja. Garantije nam daju dosadašnja dostignuća u privrednom i opštem razvitku ovih krajeva, kao i posebne mere zajednice. Planom regionalnog razvitka predviđeno je preduzimanje daljih mera, a Perspektivnim planom 1957-1961 godine predviđena su velika namenska investiciona sredstva za ova područja . Briga koja se poklanjala i dalje se poklanja razvitku zaostalih područja daje nam garantiju da će za relativno kratko vreme ekonomska zaostalost ovih krajeva biti otklonjena. Uloga Saveza komunista u aktiviranju ovakvih rejona dosada je bila ogromna. Budući zadaci Saveza komunista u ovakvim rejonima u pogledu razvitka privrednih snaga su veliki . Privredne

559

snage ovih rejona, i pored velikih uspeha, nisu razvijene dokraja ; naročito u oblasti poljoprivrede u nedovoljno razvijenim rejonima postoje velike neiskorišćene mogućnosti, a posebno u preorijentaciji erozivnih površina. Praksa je dosad pokazivala da se minimalnim ulaganjem u ove svrhe dobija mnogo kada se ove površine zasade višegodišnjim nasadom. Govorim na osnovu iskustva opštine odakle sam - sa područja Kumanovskog sreza . Opština Kriva Palanka je ekonomski među najzaostalijim rejonima Narodne Republike Makedonije. Ali praksom koja se primenjuje poslednjih godina, i to uglavnom preorijentacijom strmnih površina zasađivanjem višegodišnjih nasada, čime se menjala struktura kultura od jednogodišnjih na višegodišnje, povećavaju se prihodi i u stalnom je porastu životni standard radnih ljudi ovog kraja , koji je dosad bio na niskom nivou s obzirom na ovakvo stanje zemljišta i strukturu kultura. U poslednje dve godine preorijentisano je 236 hektara erozivne površine. Uglavnom dosad je to davalo dobre rezultate, tako da se s jednog hektara nepreorijentisane površine, kada se odbiju rashodi, dobija čist prihod od 10.300 dinara ako je hektar zasejan žitaricom . S jednog hektara preorijentisane površine zasađenog višegodišnjim nasadima dobija se čist prihod od 144.000 dinara kada se odbiju svi troškovi. Perspektivnim planom opštine 19571961 predviđa se preorijentacija na 1.500 hektara. Članovi Saveza komunista ulagali su velike napore na otklanjanju starih konzervativnih shvatanja kod dobrog dela seljaka, tako da se moglo poći u tom pravcu. Zadaci organizacija Saveza komunista u daljem i bržem aktiviziranju svih snaga za likvidiranje zaostalosti nisu mali ; svi radni ljudi treba da ulože velike napore u ovakvim rejonima, a naročito članovi Saveza komunista koji treba da budu stalna potencijalna snaga u svakodnevnom rešavanju ovako važnih problema. Ovde treba napomenuti da i pored ovakvih pozitivnih shvatanja komunista ima i takvih komunista u pojedinim mestima koji se odupiru ovakvim merama , što stvara prilične teškoće. Pored finansiskih sredstava koja se ulažu u velikim iznosima , za razvitak ovih krajeva, po mom mišljenju , potrebna je veća stručna sprema za konkretniju razradu problema ovih rejona mislim na potrebe rejoniranja površina i određivanja kultura kojim ih treba zasaditi, što dosada nije urađeno. Zato bi trebalo više studioznih mera, što bi svakako dovelo do bržih i većih uspeha u svakom pogledu . Ovde bi trebalo svakako da uzmu učešća i naučni instituti , što dosad, bar u mestu odakle sam, nije bila praksa.

560

Rešenje ovih problema omogućilo bi da seljaci, koji sada vrše pritisak iz sela na industriske centre i traže zaposlenje, nađu odgovarajuće mesto i da se uopšte otklone pomenuti nedostaci.

PRETSEDAVAJUĆI, OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Josip Hrnčević.

JOSIP HRNČEVIĆ : Drugovi i drugarice, Rekao bih nekoliko riječi o pitanju zakonitosti i djelatnosti naših sudova.

U socijalističkoj izgradnji naše zemlje u punoj mjeri došla je do izražaja aktivna uloga našeg novog zakonodavstva. Naša socijalistička praksa je potvrdila da zakon nije samo pravni izraz i garancija postojećeg stanja društvenih odnosa ; on je davno prestao da bude samo to i u kapitalističkim zemljama . Zakon je efikasno oruđe za revolucionarno mijenjanje društvenih odnosa i usmjeravanje njihovog toka u određenom socijalističkom pravcu. Otuda i tolika potreba dosljednog poštovanja naše socijalističke zakonitosti. Naročito je značajna uloga zakona i dosljedno ostvarivanje načela zakonitosti u našim sadašnjim uslovima, u uslovima decentralizacije političke vlasti i materijalnih sredstava. Kod nas je sprovedena dalekosježna decentralizacija poslova državne vlasti i uprave, mnoge dotada državne funkcije i poslovi preneseni su na organe društvenog samoupravljanja. Naše privredne organizacije posluju po principu poslovne samostalnosti, naše komune, u kojima se odvija cjelokupan politički i društveni život građana, uživaju široka samoupravna prava i raspolažu veoma značajnim finansiskim i materijalnim sredstvima. Sistem ličnih sloboda i prava naših građana dobio je time daleko širu materijalnu i društvenu podlogu . Proizvođači i ostali građani koji se nalaze u radnom odnosu stekli su niz novih ekonomskih , socijalnih i drugih demokratskih prava , uključujući tu i pravo učešća u raspodjeli dohotka privrednih organizacija itd. U takvim uslovima uloga zakona i zakonitosti još se više povećava. Zakon postaje još snažnije sredstvo za unutrašnje povezivanje i učvršćivanje jedinstva novog ekonomskog i društvenog 36 VII Kongres SKJ

561

sistema. Isto tako, zakon je bitna garancija za obezbeđivanje samoupravnih prava radnih kolektiva i komuna, kao i za nesmetano ostvarivanje prava građana. Zakon je ono objektivno mjerilo po kome se određuju prava i dužnosti pojedinca , svake privredne organizacije, svake komune i društvene zajednice kao cjeline. Zakon je objektivna unutrašnja nužnost postojećeg društvenog sistema, kako je to istaknuto u Nacrtu novog programa. Može se reći da se poredak zakonitosti u našoj zemlji stalno učvršćuje. Naši se građani na svom sopstvenom iskustvu kroz razne forme učešća u radu narodnih odbora, sudova i društvenog samoupravljanja uvjeravaju u cjelishodnost i opravdanost naših zakona; oni im se sve više dobrovoljno i svjesno podvrgavaju. Isto tako i rad državnih organa i javnih službi odvija se sve više u skladu sa postojećim zakonima i pravnim propisima. Danas su zaista rijetki slučajevi samovoljnog kršenja zakona na štetu lične slobode i prava naših građana od strane državnih organa. U tom pogledu stanje zakonitosti kod nas može se ocijeniti kao povoljno i pozitivno. Ali, u našem ekonomskom i političkom životu, kao što je to bilo izloženo u nedavnom Pismu Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Jugoslavije, još ima dosta raznih drugih negativnih pojava i slabosti, kojima se nanosi šteta društvenoj zajednici. To su naprimjer, pojave kršenja planske discipline, neispunjavanje ili neblagovremeno ispunjavanje zakonskih i ugovornih obaveza od

strane pojedinih privrednih organizacija, olako trošenje društve nih sredstava i razni oblici zloupotrebe društvene imovine. Mnoge od tih negativnih i štetnih pojava imaju svoj uzrok u objektivnim materijalnim teškoćama i protivrječnostima, a mnoge i u subjektivnim slabostima ljudi i organa upravljanja u preduzećima i komunama . Izvršni komitet CK Saveza komunista ukazao je na odgovarajuće ekonomske, političke i zakonske mjere, koje valja preduzimati u cilju suzbijanja i likvidacije tih pojava. Nema sumnje da ćemo se mi komunisti, a s nama i ostali građani, odazvati ovom pozivu Izvršnog komiteta, što će doprinijeti jačanju zakonitosti i u ovoj oblasti društvenih odnosa. U svijetlu izloženih pogleda o ulozi zakona i značaju zakonitosti u našem društvenom sistemu valja sagledati i rad naših sudova i ostalih organa pravosuđa. Krupan događaj u razvitku našeg pravosuđa pretstavljao jeIV Plenum CK SKJ, održan u junu 1951 godine. Plenum je pozi562

tivno ocijenio dotadašnji rad sudova i istakao da su naši narodni sudovi dali značajan doprinos u borbi za izgradnju i učvršćivanje socijalističkog poretka u našoj zemlji . U tom pogledu , prema ocjeni Plenuma, naši sudovi nisu zaostajali za ostalim društvenim organima. Plenum je u isto vrijeme odredio i opće smjernice za dalji rad i razvoj pravosuđa. Djelatnost naših sudova u proteklom periodu odvijala se u duhu načelnih odluka i smjernica IV Plenuma. Oni su se u svom radu - bilo da se radi o suzbijanju krivičnih djela, ili rješavanju imovinskih i drugih sporova između građana i između privrednih organizacija, bilo o ispitivanju zakonitosti akata koje donose organi državne uprave i javne službe - rukovodili isključivo zakonom i nastojali da ga primjenjuju po njegovom sadržaju i socijalističkom smislu. Oni će tako i ubuduće postupati . Djelatnost naših sudova treba da se zasniva na principima striktnog poštovanja zakonitosti i nezavisnosti u donošenju sudskih odluka, - kaže se u Nacrtu novog programa Saveza komunista Jugoslavije. Ti principi biće rukovodeća načela u daljoj djelatnosti naših sudova. Naravno, naši sudovi kao ni ostali državni organi, nisu lišeni raznih teškoća i slabosti. O tim teškoćama i slabostima govorio je drug Tito na posljednjem zajsedanju Savezne narodne skupštine, i ja ih ovdje ne bih ponavljao, prosto radi kratkoće vremena. Mislim da se može konstatovati da su naši sudovi u masi slučajeva sudili zakonito i pravično. Oni zbog toga uživaju potrebno povjerenje u narodu. Drugovi i drugarice, naši sudovi bivaju's vremena na vrijeme izvrgnuti napadima u inostranoj buržoaskoj i socijal- demokratskoj štampi i to mahom u vezi s pojedinim takozvanim političkim procesima. Naravno, ti napadi pretežno su upereni protiv političkog i društvenog sistema koji postoji u našoj zemlji ; sudski procesi su samo povod za takve napade. Sada je, naprimjer, u toku bjesomučna kampanja protiv naše zemlje i našeg pravosuđa povodom suđenja Milovanu Đilasu, Bogdanu Krekiću i ostalima . Pravi uzroci te kampanje, kako je to istakao drug Tito u svom referatu na ovom Kongresu , nalaze se u neuspjelom pokušaju nekih inostranih reakcionarnih krugova, među njima i pojedinih vođa socijaldemokratskih partija, da Milovana Đilasa i pomenute „stare socijaliste“, koji sa socijzalizmom nisu nikada imali ničeg zajedničkog iskoriste za podrivanje političkog jedinstva narodnih masa i naroda Jugoslavije u cilju uspostavljanja tzv. višepartiskog sistema i restauracije kapitalizma.

36*

563

U tome je uzrok te kampanje, a ne u nekoj brizi za sudbinu socijalističkog demokratizma u našoj zemlji . U toj kampanji moglo se na račun naših sudova čuti da oni svojim presudama onemogućavaju slobodu izražavanja političkih mišljenja ljudi koji se ne slažu sa režimom, pa čak i to da su ti procesi bili iskonstruisani. Suviše je i govoriti da se naši jugoslovenski sudovi takvim poslovima nisu nikada bavili . Naši sudovi nisu nikada ni protiv koga izmišljali dokaze, niti vodili neke iskonstruisane procese. Jugoslavija je bila žrtva takvih procesa u inostranstvu , ali takve procese naši sudovi nisu vodili. (Aplauz.) To bi se protivilo našim političkim i moralnim shvatanjima i pravilno shvaćenim intere sima našeg naroda. Krivica inostranih agenata, agenata inostranih interesa Đilasa, Krekića i drugih , utvrđena je na osnovu pamfleta koje su oni vlastoručno napisali, a Đilas je uspio da ih proturi i u inostranstvo, a ne na osnovu nekakvih izmišljenih materijala. Što se pak tiče slobode izražavanja mišljenja, naši građani uživaju tu slobodu u punoj mjeri. Oni su tu slobodu , kao i ostale političke slobode, prvi put stvarno počeli uživati u socijalističkoj Jugoslaviji. Naša socijalistička demokratija ne bi mogla egzistirati, niti se normalno razvijati bez aktivnog učešća naših građana kao pojedinaca u društvenom životu . To je conditio sine qua non same egzistencije naše socijalističke demokratije, kao neposredne demokratije radnih ljudi . Ali, naša socijalistička demokratija neće i ne može da dozvoli raznim izdajnicima i slugama inostrane reakcije da slobode koje im pruža zakon i društveni poredak zloupotrebljavaju radi ostvarenja svojih ili nečijih tuđih antisocijalističkih ciljeva. Naši će sudovi i ubuduće, kao što su to i dosada činili , pozivati na krivičnu edgovornost svakog onoga koji vrši neprijateljsku djelatnost protiv tekovina naše socijalističke Revolucije i ustavnog poretka u našoj zemlji. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Ima riječ drug Ĉedo Kapor.

564

ČEDO KAPOR : Drugovi i drugarice delegati, Prije svega želim da s ponosom istaknem da svi kongresni materijali, a posebno referati druga Tita, Rankovića i Kardelja, pretstavljaju duboku marksističku analizu pređenog puta od VII do VII Kongresa. To je neosporno velik dokaz stvaralačke primjene marksizma na naše konkretne uslove u razvoju socijalizma i socijalističkih odnosa kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu . Ja ću se u svojoj diskusiji uglavnom zadržati na nekim pitanjima u vezi sa odnosima komuna i viših političko-teritorijalnih jedinica, počev od opština do Federacije, i ukazati na neke momente, odnosno iznijeti neka svoja gledanja. Na jednom mjestu u Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije konstatuje se da je socijalistička Jugoslavija nastala i mogla biti stvorena jedino kao savezna država ravnopravnih i suverenih naroda. Ova konstatacija pretstavlja nesumnjivo istorisku istinu . Nacionalna podvojenost i neravnopravnost u buržoaskoj Jugoslaviji bila je jedna od njenih najtežih unutrašnjih suprotnosti, koja je onemogućavala zdrav i slobodan razvitak jugoslovenskih naroda. Komunistička partija Jugoslavije je u razdoblju između dva rata dosljedno sprovodila svoju politiku priznanja ravnopravnosti i samoopredjeljenja naših naroda. Takva politika je dobila puno priznanje i ostvarenje u toku Narodnooslobodilačkog rata, kada je u vatri borbe, zajedničkim i slobodnim naporima i voljom svih naših naroda, pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije, nastala socijalistička Jugoslavija. U poslijeratnom razdoblju mi smo na ovom polju ostvarili značajne uspjehe. Puna nacionalna ravnopravnost je ne samo ozvaničena kao jedan od osnovnih ustavnih principa naše države, nego je u svakodnevnoj praksi u potpunosti ostvarena. Široka nacionalna i kulturna prava naših naroda obezbijeđena su stvaranjem materijalne osnove ― razvitkom i pomaganjem zaostalih republika na bazi razvijanja i jačanja socijalističkih društvenih odnosa. Ovakav razvitak otišao je tako daleko da se, po mom mišljenju , može I onstatovati da je problem u najvećoj mjeri prevaziđen, iživljen , da nacionalno pitanje kao problem u našoj zemlji uglavnom više ne postoji. Za naš društveni razvitak u toku posljednjih nekoliko godina karakteristična je stalna borba za jačanje komunalnog sistema, za

565

izgradnju komune kao osnovne, životne, ekonomske, kulturne ćelije našeg društva. Dok su u ratu i neposredno poslije njega oči našeg građanina uveliko bile uprte u nacionalni problem , u pitanje obezbjeđenja nacionalnih prava, kao u jedan od bitnih momenata, danas su te iste oči upravljene u najvećoj mjeri u komunu, njen položaj i prosperitet i mjesto svakog građanina u toj komuni. Komuna je danas ne samo u ideji nego i stvarno osnovna jedinica našeg društva , zajednica u kojoj se naši građani bore za opšti i lični napredak. Našim propisima je zagarantovana pravna jednakost komuna, naša se borba danas svodi na to da joj obezbijedimo i ekonomsku ravnopravnost i tako stvarno omogućimo razvitak našeg društva u pravcu prerastanja u socijalističku zajednicu proizvođača. Naša komuna isključuje nacionalnu neravnopravnost, naciona'nu ugroženost. Svaki građanin Jugoslavije, bez obzira gdje se nalazio, dolazi do izražaja prema svojim sposobnostima. Njegova nacionalna pripadnost ne pretstavlja ni pogodnost ni prepreku za njegovu punu ličnu afirmaciju , bez obzira u kojoj republici živi. Ta neosporna činjenica ne proizilazi iz neke formalne ravnopravnosti - ona je odraz razvijenih socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji, razvijene svijesti naših građana i snažnog uticaja borbe za razvitak komuna . Ovakvo stanje je besumnje zasluga djelovanja našeg Saveza u pravcu razvijanja jugoslovenskog patriotizma, djelovanja koje je duboko prožeto idejom internacionalizma. U ovoj situaciji se postavlja pitanje - šta je zadatak komunista, u kom pravcu treba oni da djeluju da bi obezbijedili još snažniju afirmaciju socijalističkih društvenih odnosa i stabilizaciju našeg društva kao zajednice proizvođača. Ja nisam teoretičar. Uvijek sam bio revolucionar-praktičar, kome je borba za svakodnevne, praktične ciljeve na putu za socijalizam pretstavljala osnovnu preokupaciju u životu . Ali moram istaći da mislim da je zadatak komunista da se bore za razvitak našeg komunalnog uređenja, za stvaranje zajednice proizvođača bez obzira na postojeće nacionalno-republičke okvire, za naš razvitak u pravcu jačanja opšte jugoslovenske privrede, kulture i dr. Mislim da se komunisti moraju boriti za takav društveni razvitak koji će perspektivno dovesti i do državno-pravnih promjena u tom smislu što će umjesto današnje, naša državna organizacija poznavati komunu kao osnovnu ćeliju , zajednicu komuna kao viši vid njihovog objedinjavanja i federaciju kao šíru , općejugoslovensku komunalnu zajednicu . Dakle, bez republičkih granica.

566

Neću da nabrajam primjere, ali smo svi svjedoci i nekih negativnih pojava koje neizbježno prate naš društveni razvitak u pravcu socijalizma. Želim istaći da su mnoge ove pojave nastale kao rezultat postojanja republičkih podvojenosti i djelovanja. U mnogim oblastima našeg društvenog života stihiski se formiraju 1 dolaze do znatnog izražaja republičke koncepcije . Isto tako stihiski se formira tendencija republičke autarhije, da se u svakoj republici sve ima bez obzira na općejugoslovenske potrebe i mogućnosti. Takvih tendencija ima u privredi i one su, po mom mišljenju, jednako štetne kao i lokalizam. Toga imamo u filmu, u školstvu (sa različitim nastavnim programima, različitim rangom škola, različitim udžbenicima). Problem stvaranja svestrano sposobnih, cjelovitih komuna danas je teško rješavati zbog nekih starih, vještačkih, preživelih granica. I inače, u našem pravnom životu česte su anomalije koje nastaju zbog nepotrebnih nejednakosti u zakonodavnom pogledu , u oblastima koje su jednake za sve. Dovoljno je da se pomene koliko teškoća dolazi od nejednakog regulisanja uzurpacija u pojedinim narodnim republikama, iako je to pravno identičan problem. Ovakvih primjera poznatih svima ima još svakako mnogo. Danas republički centri i institucije apsorbuju najveći broj najboljeg našeg kadra, ne samo političko-partiskog, nego i stručnɔg, a taj kadar je najpotrebniji baš komunama gdje se stvaraju društvena dobra, gdje su osnove našeg života . Buduće odumiranje izvjesnih stepenica i institucija dalo bi znatne kadrove komuni i na taj način omogućilo njen još snažniji razvitak. Put koji ističem pretstavlja proces za koji se svakodnevno već danas mi komunisti moramo boriti i pripremati ga. On se odvija svom snagom naše socijalističke prakse . Naša će zemlja biti jaka i na unutrašnjem i međunarodnom planu onda kad ojačamo i osposobimo svaku komunu do te mjere da postane sposobna i aktivna ćelija našeg društva. Po mom mišljenju, to je danas najvažniji zadatak komunista. Svakako da se ovim ne misli na negiranje nacionalnih prava, nacionalne svijesti. I u predloženoj budućoj organizaciji bilo bi moguće naći jedan organ Federacije koji bi se formirao po nacionalnom ključu i garantovao s formalne strane nacionalnu ravnopravnost, koja je pravno, stvarno i materijalno već ostvarena i obezbijeđena. Može se svakako postaviti pitanje da li bi ovakva orijentacija naših komunista smetala našem razvitku , spoljnom i unutrašnjem? Mislim da ne bi. Život svakog građanina odvija se u komuni .

567

Baš u komuni ostvaruju se njegova prava, i nacionalna i druga, posebno s obzirom na već istaknutu ravnopravnost građana, nagrađivanje prema sposobnostima i sl . A neprijatelji socijalizma će svakako kritikovati sve što mi radimo, baš zato što su svi naši napori usmjereni u pravcu pune afirmacije socijalističkih društvenih odnosa, i to nas ne bi smjelo sprječavati. Na kraju želim da istaknem da će Program SKJ, koji ćemo ovdje usvojiti, pretstavljati značajan dokument za budući rad naših članova i organizacija, posebno sa stanovišta našeg rada na razvijanju i jačanju komune kao osnovnog vida široke zajednice proizvođača.

PRETSEDAVAJUĆI , OSMAN KARABEGOVIĆ : Drugovi, dajem odmor od 15 minuta.

(Pa uz a)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Nastavljamo s radom, drugovi i drugarice. Reč ima drug Jakov Blažević.

JAKOV BLAŽEVIĆ : Drugovi i drugarice, Prirvedni potencijal naše zemlje snažno se povećao. U razdoblju između 1939 i 1957 godine indeks industriske proizvodnje popeo se preko 300%, a u desetogodišnjem razdoblju između 1946 i 1956 godine povećao se broj zaposljenih van poljoprivrede i narastao do blizu 2 miliona radnih ljudi . Uveliko se razvila i unutrašnja migracija. Gledajući seljake, sitnog poljoprivrednog proizvođača i proizvođača u bilo kom kraju naše zemlje, možemo reći da je izmjenom poretka u društvenom, političkom i ekonomskom smislu proces pauperizacije koji karakterizira selo u kapitalizmu nestao i da je nastalo jedno razdoblje u kome se poljoprivredno tržište snažno 568

razvilo, tako da je selo, razvijajući poljoprivrednu proizvodnju, uz druge prihode koje je dobijalo, riješilo u prvoj etapi niz onih socijalnih i drugih pitanja koja su izgledala nerješiva u staroj kapitalističkoj Jugoslaviji. Prihodi van poljoprivrede, preko budžeta, regresa itd. samo su oni faktori kojima se vršila nivelacija potrošnje nezavisno od ostvarivanja nacionalnog dohotka. Naprimjer, u Hrvatskoj u osam razvijenih kotara dohodak je sedam puta veći od drugih nerazvijenih kotara, ali kada se sagleda lična potrošnja, vidi se da je ona približno jednaka i iznivelirana. To nam govori, s jedne strane, da u pogledu poljoprivredne proizvodnje i industrijalizacije naše zemlje postoji krupan problem, čijim će se rješenjem uravnotežiti industriska proizvodnja, odnosno investicije, a također daljniji razvitak poljoprivredne proizvodnje i investicija u samoj poljoprivredi. Usto se pojavljuje i problem zaostalosti čitave jedne privredne oblasti - poljoprivrede, koja karakteriše cijelu našu zemlju , a naročito neke njene krajeve. Prema tome, tu se javlja problem ne samo kako ćemo povećati i stvoriti jednu krupnu , modernu , organiziranu poljoprivrednu proizvodnju, nego, s druge strane, kako ćemo podesiti organizacione forme, akumulaciju , kretanje te akumulacije i kako će ona utjecati na stvaranje i razvijanje socijalističkih društvenih odnosa u toj oblasti naše privrede. Kao što sam već rekao, na stari način selo i seljačka proizvodnja, ne samo da ne mogu da daju veću produkciju, nego se ni ona sredstva koja dobijaju , a kojima bi se mogla modernizirati i povećati poljoprivredna proizvodnja, uglavnom ne investiraju u te svrhe, nego u nešto drugo, naročito u stanbene fondove, što dovodi do toga da proizvodnja po svojim količinama i po svojim sredstvima ostaje primitivna, dok industrijalizacija dovodi do velikih kupovnih fondova, tako da se nalazimo u jednom začaranom krugu. Naš program potcrtava smjer i mjere koje treba preduzeti, pravac kojim treba ići u pogledu ulaganja sredstava koja će ojačati poljoprivrednu proizvodnju , a , s druge strane, koja će selo st. viti u takvu situaciju da će se d. uštveni odnosi izmijeniti . Mi smo davali i dajemo velika sredstva, a naročito u 1957 godini i u čitavom Perspektivnom petogodišnjem planu . Ovaj zadatak u pogledu poljoprivrede, njene reorganizacije i efekta ogroman je uz ogromna sredstva ; zato je potrebno na tome angažirati sve naše organizacije, sva naša društveno-politička tijela, koja treba da se potpuno pravilno i progresivno u tom pravcu orijenti.aju, a, s druge strane, iz svojih konkretnih uslova izvuku sve ono najoptimalnije što u pogledu proizvodnje i društveno-političkih odnosa ide u pravcu predloženom u Programu našeg Saveza komu-

569

nista na ovom Kongresu . Ima mnogo iluzija kojih se mnogi naši drugovi, koji dolaze u priliku da rukuju sredstvima, treba da klone. To znači da treba poći ne samo od idejne strane, nego se treba latiti niza drugih mjera, a u organizaciji preduzeti sve što je moguće da računica ne ispadne nakon izvjesnog vremena negativna, da ne ispadne da su bile krive pretpostavke na kojima se radilo. U vezi s tim ja bih samo napomenuo nešto u vezi s pitanjem Investicionih programa, pitanjem obrtnih i drugih kredita i sredstava, pitanjem prakse investicione banke, pitanjem upotrebe fondova itd. Mislim da bi trebalo bolje organizirati i pooštriti društveno-političku kontrolu, ne u smislu neke evidencije, nego uključivanjem u tu diskusiju svih onih kompetentnih faktora u svoj njihovoj širini koji su kod nas predviđeni . Mi znamo da su neke investicione programe često u velikoj mjeri naturali razne ustanove i pojedinci i da oni često pretstavljaju rješenje vrlo slabog kvaliteta, a znamo da su oni podloga na osnovu koje se dobijaju sredstva. Te elaborate i investicione programe potpisuju i za njih garantiraju narodni odbori , republika itd., bez dobrog i konkretnog uvida u čitavu računicu , tako da mislim da na tim važnim punktovima i ekonomskim računicama jedna široka društveno-politička kontrola i veza između investicione banke, odbora, republike još uvijek nije dovoljno organizirana, ni sa finasisko-bankarske strane, a ni od strane političkih i drugih faktora, koji u tom poslu učestvuju . Ja mislim da ćemo morati ne samo zakonskim mjerama, nego i drugim oblicima ostvariti što veći uvid naše široke socijalističke javnosti. Nešto bih rekao u vezi sa našom politikom investiranja u nerazvijene krajeve. Ta se politika realizira velikim sredstvima, i ne samo da ima svoj postulat u političkim, socijalističkim i drugim principijelnim razlozima, nego i čisto ekonomskim, jer mi znamo da u okviru naše zemlje i takozvanih nerazvijenih krajeva postoje mnogi i mnogi uslovi , mnoga sirovinska sredstva, gdje je itekako racionalno vršiti rentabilna ulaganja . Proučivši sve to skupa, mislim da bi tu trebalo pojačati studije i istraživanja, koja bi specijalno pomogla drugovima i svim odgovornim faktorima. Naši dobri stručnjaci trebalo bi da se koncentriraju na tom poslu da bi se našla najbolja, najrentabilnija i najefikasnija rješenja, da bi se vidjelo u šta bi se trebalo investirati. Mi znamo da smo ne samo siromašni i kadrovima, nego i postojeći kadar ne formiramo i ne postavljamo prema zadacima na odgovarajuće punktove, koje naša politika u određenom periodu traži. Prema tome, na tim punktovima gdje se izučavaju svi ti momenti trebalo bi tu studisko570

istraživačku službu ojačati kadrovima i organizaciono postaviti, naravno uz pomoć republike i kotara. Postoji jedna opšta pojava da zbog očekivanja velikih investicija mnogi naši drugovi i čitave organizacije ne rade na onim zadacima koji stoje pred njima ; čekajući na neku veliku investiciju i na rad na toj velikoj investiciji, oni počinju da smatraju da je to njihov posao i da su to okviri njihovih zadataka. Međutim, mi znamo da, bez obzira na količine sredstava, ipak svaka naša komuna ima kakvih-takvih sredstava kojima može da razvije jedan stvaralački rad. S druge strane, ako na tim terenima dođe do većih investicija, do podizanja, naprimjer, veće fabrike itd. , to izaziva ne samo pozitivne efekte u pogledu zapošljavanja i daljih promjena socijalne strukture, dohotka itd. , nego izaziva i jednu drugu stvar - da velike investicije aktiviziraju i one druge privredne djelatnosti koje su dotad postojale na tom području . U tim pitanjima velikih i malih investicija i u razvijanju nerazvijenih krajeva saveznim sredstvima i iz saveznih fondova, drugi forumi imaju svoje specifične zadatke. Jer, svaki srez ili republika imaju i takva sredstva koja se mogu upotrebiti kao sredstva oko kojih će se okupiti lokalne organizacije svojom participacijom i učešćem. Ima primjera kako se izvjestan dio republičkih sredstava predviđenih za nerazvijene krajeve angažirao u velikoj konkurenciji pojedinih komuna za ta sredstva . Sa svojim učešćem mnoge komune pokazale su koliko jedna siromašna komuna svojim sagledavanjem, boljom organizacijom, boljim snalaženjem i većom sposobnošću, može svojim oskudnim sredstvima da razvije izvjesne privredne djelatnosti. Prema tome, trebalo bi svakako uzeti u obzir i ovaj aspekt tog pitanja ; u svemu tome veliku ulogu igra i to kako su naše partiske organizacije orijentirane i kako shvataju te stvari. S druge strane, isto tako je važno i to kako su naše organizacije sposobne da iz konkretnih uslova stvore sve ono što objektivno mogu da stvore i da tako utječu ne samo na poboljšanje životnog standarda, nego i na jednu perspektivnost - da ljudi svakodnevno osjećaju da pred njima stoji stalna ekonomska i politička perspektiva. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Ima reč drug Ali Šukrija. Neka se pripremi drug Ivan Buković.

571

ALI ŠUKRIJA : Drugovi i drugarice, U referatima druga Tita i Rankovića kao i u Izveštaju CK SKJ govoreno je i o pitanju nerazvijenih područja. Iako je u vezi s tim i na plenarnom sastanku Kongresa bilo reči, ipak želim da se sa nekoliko reči osvrnem na to pitanje. U posleratnom razvoju Jugoslavije, pored opštih napora za razvitak privrede zemlje i raznih poteškoća sa kojima se moralo boriti, društvena zajednica je ulagala ozbiljne napore i sredstva u razvitak i nerazvijenih područja, rukovodeći se principima ravnomernog razvitka svih područja Jugoslavije. Celokupni razvitak privrede Jugoslavije bio je bitan uslov da u sadašnjem periodu i uslovima društvena zajedn˚ca obezbedi veća sredstva kao pomoć nerazvijenim područjima, u konkretnom slučaju i Autonomnoj Kosovsko- Metohiskoj Oblasti, čime se omogućuje ne samo brži privredni nego i čitav društveni razvitak ove oblasti. Zato su komunisti na Kosovu i Metohiji u proteklim godinama svesno i jasno istupali pred masama i bili nosioci jedinstvene borbe naroda Jugoslavije za privredni i opšti razvitak zemlje, za uspešno rešavanje najkrupnijih zadataka koji su se u proteklom periodu postavljali pred nama, a naročito za obezbeđenje ekonomske i političke nezavisnosti Jugoslavije i razvitak socijalizma u zemlji uopšte. Oni su uspehe zemlje na ma kom području objašnjavali masama kao istovremeno i rezultate i uslove bržeg i opšteg razvitka čitave zemlje, pa, u određenim uslovima, i samih nerazvijenih područja. Perspektivni plan privrednog razvitka Jugoslavije 1957 - 1961 godine posvećuje posebnu pažnju razvitku nerazvijenih područja , zbog čega su na određen način izbalansirana i odgovarajuća sredstva u cilju rešavanja osnovnih problema privrednog razvoja ovih područja. Razvitak nerazvijenih područja uslovljen je kako političkim momentom potrebe privrednog razvoja zemlje u celini i daljeg jačanja bratstva i jedinstva naših naroda, kao jedne od osnovnih tekovina Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije, tako i ekonomskim razlozima mogućnosti korišćenja prirodnih bogatstava ovih područja, likvidiranja ostataka naturalne privrede, potrebe za proširenjem unutrašnjeg tržišta itd . i , najzad, obezbeđenja solidne osnove za razvitak socijalističkih društvenih odnosa u ovim pod→ ručjima. 572

Opravdanost investicionih ulaganja na ovim područjima sastoji se u tome da se iskoriste potencijalne mogućnosti, koje će, pored ostalog, doprineti rešavanju osnovnih ciljeva i zadataka čitave zemlje u određenom periodu . (Razvijanje sirovinske baze, deficitarnih proizvoda, jačanje proizvodnje za široku potrošnju , uticaj na platni bilans povećanjem izvoza itd . ) Polazeći sa tog stanovišta, ove potencijalne mogućnosti, naprimer na području Kosovsko- Metohiske Oblasti, ogledaju se : u energetskoj bazi, rudnom bogatstvu , zemljišnom fondu, povoljnim klimatskim uslovima, geografskom položaju za razvitak saobraćaja i znatnim rezervama radne snage. Međutim, razvoj privrede na nerazvijenim područjima, konkretno kada je reč o Autonomnoj Kosovsko- Metohiskoj Oblasti, nije mogućno obezbediti na bazi sopstvene akumulacije, bilo zbog opšte slabe privredne razvijenosti bilo zbog slabe akumulativnosti postojećih privrednih delatnosti. Zbog slabe ekonomske snage ovih područja masa slobodnih sredstava koja stoje na raspolaganju komunama i privrednim organizacijama, na osnovu postojećeg sistema raspodele dohotka, neznatna su da bi mogla uticati u pravcu njihovog samostalnijeg razvitka. Otuda neophodna intervencija društvene zajednice, konkretno potreba za svesnim usmeravanjem jednog dela akumulacije, kojom raspolaže Federacija, na privredno nerazvijena područja , sa ciljem da se ova uklope u opšti privredni razvitak Jugoslavije kao celine pa i onda kada se radi o takvim investicionim ulaganjima i lokaciji izvesnih kapaciteta koji nisu strogo vezani za sirovinsku bazu na određenom području , kako se to inače Perspektivnim planom FNRJ predviđa. Pored ostalog, privredni razvoj ovog područja (AKMO) osigurava brži razvoj poljoprivrede, u okviru koje naročito socijalističkog sektora, s obzirom na mogućnosti privođenja kulturi velikih površina koje su dosad bile van proizvodnje i izmene njene strukture intenzifikacijom u svim granama proizvodnje, ka njenom prerastanju od naturalne na tržišnu proizvodnju . U industriji treba da dođe do dvostruko većeg obima u proizvodnji , do izmene njene strukture u pravcu znatnijeg učešća prerađivačke industrije u ukupnoj industriskoj proizvodnji (dosad je prerađivačka industrija na ovom području učestvovala sa 16,7 % , dok u 1961 godini taj procenat treba da bude 49,4 % od ukupne proizvodnje) uz šire korišćenje postojećih mogućnosti ove oblasti. Istovremeno na bazi znatnijeg ulaganja doći će do povoljnijih saobraćajnih veza sa širim područjima Jugoslavije. Sve će to znatno uticati na opšte povećanje društvenog standarda, kako u ličnoj tako i opštoj potrošnji, a naročito

573

u pogledu mogućnosti zaposlenja jednog dela za rad sposobnog a sada privremeno neaktivnog stanovništva. Sem toga, naročito je značajno da ovakav privredni razvitak omogući ne samo porast zaposlenosti nego i porast broja radničke klase i njeno strukturalno poboljšanje , što je od ogromnog značaja za dalji razvitak socijalističkih društvenih odnosa u proizvodnji, s obzirom na ulogu radničke klase u tom procesu. Predviđeni razvitak ovih i drugih delatnosti stvoriće šire mogućnosti za ostvarenje materijalne baze za razvitak komunalnog. sistema i sistema radničkog samoupravljanja, dakle za brži i intenzivniji razvitak socijalističkih društvenih odnosa na ovom području , kako u gradu tako i na selu. Dosadašnja aktivnost Saveza komunista u borbi za opšti i privredni razvitak ove oblasti dala je pozitivne rezultate. Nema sumnje da će ona i ubuduće pojačanom aktivnošću znati da mobiliše sve raspoložive snage i sredstva u cilju uspešnog izvršavanja pretstojećih zadataka. U okviru toga, pažnja komunista mora biti usmerena istovremeno na borbu protiv raznoraznih negativnih pojava i tendencija koje taj razvitak prate, a koje mogu da ometaju uspešno izvršavanje postavljenih zadataka, kako u interesu čitave zemlje tako i u interesu ovih područja. Ta pažnja mora biti naročito koncentrisana na raznorazne antisocijalističke pojave i tendencijelokalizma, partikularizma itd. Jedan tako dinamičan pretstojeći privredni i društveni razvitak na Kosovu i Metohiji svakako će , pored pozitivnih rezultata, izbacivati na površinu i mnogobrojne nove probleme i protivrečnosti, koje će proisticati iz sukoba novih proizvodnih snaga i društvenih odnosa sa raznim preživelim snagama i zaostalim shvatanjima, koja vuku nazad i često vrše pritisak i na same komuniste. Otuda se za nas komuniste uopšte i u ovom konkretnom slučaju ne postavljaju samo zadaci materijalne i organizacione prirode, već je isto toliko važno sagledavanje društveno - političke i idejne strane istih. Iz ove borbe za preobražaj jedne vekovno zaostale oblasti razvijaće se nove društvene snage, jačaće socijalistička svest radnih ljudi o potrebi još čvršćeg jedinstva naroda Jugoslavije, njihove rešenosti da se sa još više odlučnosti bore za brži razvitak Jugoslavije i uspešnu izgradnju socijalizma u njoj uopšte. (Aplauz.)»

574

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ: Reč ima drug Ivan Buković. Neka se pripremi drug Voja Leković.

IVAN BUKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Htio bih da govorim o jednom pitanju iz poljoprivrede, o pitanju o kome je bilo mnogo riječi, kako u Nacrtu programa tako i u referatima. Radi se o tome kako ćemo što brže i na što širem p'anu obezbijediti da proces modernizacije i naučnog tretmana poljoprivrede ovlada što šire proizvodnim kapacitetima u našoj poljoprivredi. Govorim o tome, jer smatram da od toga kako komunisti budu prihvatili izvršavanje ovog zadatka zavisi i kako će on u praksi biti ostvaren. U razdoblju od VI Kongresa dosad vidjeli smo da tamo gdje su se komunisti aktivno prihvatili borbe za modernizaciju poljoprivrede, - tamo smo postigli i izuzetno velike rezultate. Ti rezultati su tim veći što je bilo potpuno sigurno da je uz praktičan rad trebalo još i na stručnom planu i na naučnom planu u agronomiji, pa čak i u ekonomskom shvatanju krčiti nove puteve. Moram reći da za ono što na stručnom i naučnom planu u poljoprivredi nije bilo dovoljno jasno da se moramo boriti za svjesna rješenja, za maksimalna proizvodna rješenja nisu krivi toliko naši stručnjaci koliko naša prošlost. Mi nismo prošli ni kapitalistički put razvitka, a poznato je da je tek on omogućavao primjenu naučne agronomije. Na svjesno prilaženje nije bilo moguće ići dok svjesne socijalističke snage nisu krenule ka razvitku poljoprivrede. Radi toga što nije bilo svjesnog prilaženja, razvijale su se razne teorije o sporosti razvitka poljoprivrede i sl ., i komunisti su od VI Kongresa naovamo vodili borbu oko toga da dokažu da je moderni put i jevtin i brž put unapređenja poljoprivrede. Mi smo morali dobiti odlučujuću bitku , i mi smo je i dobili u proteklom periodu . Za nas se postavlja zadatak - produbiti i proširiti taj proces. Mislim da nam ovaj Kongres daje pravo da budemo veliki optimisti . U čemu je bila zabluda i iluzija kod ljudi koji su nam pravili neprilike i teškoće ? Njihova zabluda je bila u tome što nisu shvatili da moderna sredstva za proizvodnju sama po sebi ne rješavaju 575

stvar. Ako moderna sredstva za proizvodnju nisu spojena sa modernim tehnološkim procesima, onda iz toga rezultira skupa proizvodnja. Ako uzmemo skupe mašine i obrađujemo zemlju na stari način, imaćemo osnovu za nisku proizvodnju. Kod nas je do nedavna tako bilo. Zbog toga su biljke bile loše, imali smo kukuruz, pšenicu, selekcionirane za nisku gnojidbu , a brzo smo unijeli nova tehnička sredstva i došlo je do oštrog sukoba. Ovakvim načinom proizvodnje, a da nismo riješili drugi dio procesa, da nismo brzo prihvatili aktivnu suradnju komunista i modernizaciju cjelokupnog tehnološkog procesa (ne samo oranja nego i svih drugih procesa do biljke), ne bismo proces pojevtinili i zatvorili bismo perspektivu socijalističkoj rekonstrukciji sela. Jer, prilaziti na stari način novim stvarima, znači onemogućiti brzo i racionalno kretanje poljopriviede. Pred nama je bio zadatak da pokažemo i dokažemo da se prividno skupi put može pretvoriti u jevtin ako se vješto kombiniraju cjelokupna moderna i naučna dostignuća i primjena savremene mašine i biljke i ako se ta dva procesa solidno sinhroniziraju. Samo solidna sinhronizacija tih dvaju procesa dala nam je vanredne rezultate ; pokazalo se da se na stari način proizvode nivisoki prinosi ski prinosi sa visokim cijenama, a na nov način sa niskim cijenama. Ali ako se primjene nova sredstva, pa se postignu niski prinosi, dobijamo niske prinose i strahovito visoke cijene. Nije slučajno što su nam prigovarali da su pojedinci stalno dokazivali da će biti nemoguće dobiti krupnu proizvodnju na jevtin način. I do juče je o tome bilo govora. Praksa koju smo proteklih godina sproveli pokazala je da se mogu vanredno brzo dobiti vrlo dobri rezultati , ali je nužno da se cjelokupno prilaženje podvrgne strogim naučnim i modernim principima u procesu proizvodnje. Ja sam o ovome htio da kažem, jer se pred nas danas na tom planu postavlja veliki niz, ogroman niz novih i novih zadataka. Mi smo danas riješili u izvjesnom smislu pitanje pšenice, rješavamo u izvjesnom smislu pitanje kukuruza , ali već danas nailazimo na teškoće, jer treba na novoj osnovi rješavati i dalje nove stvari. Nama danas nov i moderan razvitak poljoprivredne proizvodnje u izvjesnom smislu traži novu i modernu industriju . Nama danas industrija ne daje dovoljno novih i kvalitetnih mašina za nov tehnološki proces. Nama u izvjesnom smislu industrija zaostaje u preradi hrane za stoku, u razradi i doradi ostalih poljoprivrednih proizvoda. Mi bez nove i moderne krmne industrije ne možemo ići na nov način proizvodnje mesa, a proizvoditi meso na stari način po-

376

skupljuje cijenu mesa, te nećemo moći da obezbijedimo brže pojevtinjenje procesa proizvodnje. Prema tome, pred nama sada stoji niz zahtjeva da cjelokupnom procesu proizvodnje, kako u poljoprivredi tako i u ostaliın granama privređivanja, koje su vezane za poljoprivredu , priđemo što smjelije, što energičnije. Otvaranje ove perspektive omogućuje partiskim organizacijama i organizacijama Socijalističkog saveza koje rade na tom poslu, da mobilišu maksimalan broj proizvođača za nov savremen proces i brzi razvitak poljoprivredne proizvodnje i socijalsitičkog preobražaja sela. · Samo ako naše partiske organizacije i članovi Saveza komunista budu nosioci novoga, moći ćemo u narednom periodu na širokom planu izvršiti program koji je pred nas postavio Savez komunista na ovom Kongresu, moći ćemo odgovoriti zadatku koji stoji pred nama u narednom periodu . (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Ima reč drug Voja Leković. (Aplauz.)

VOJA LEKOVIĆ : Drugarice i drugovi, Ja bih hteo da kažem par reči o dvema stvarima i to : prvo, nešto o našem sistemu društvenog upravljanja, i, drugo, o projektima politike našeg privrednog razvitka za narednih pet godina Perspektivnog plana. Kad budem govorio o našem sistemu, izvinjavam se što ću se morati dotaći nekih opštepoznatih stvari. Mislim da neće biti štete. Biću kratak. Poznato je da smo prelaskom na novi sistem društvenog samoupravljanja uspeli da rešimo čitav niz krupnih problema koji su nastali u periodu administrativnog upravljanja i koji su u tom periodu bili nerešivi. Prema tome, zahvaljujući samo sistemu društvenog samoupravljanja, uspeli smo da unesemo mnogo više reda i postignemo krupne rezultate u našem dosadašnjem razvitku . No, ja bih hteo da kažem da, pored toga što smo postigli takve rezultate, još uvek imamo izvestan broj teškoća sa kojima se borimo, koje naši ljudi osećaju i o kojima se vrlo često govori. 37 VII Kongres SKJ

577

Pošto tih teškoća ima priličan broj , ima ljudi koji misle da one proizilaze iz samog sistema i da ih on rađa. Takva se shvatanja često opravdavaju tvrdnjom da je naš sistem zasnovan na širokoj demokratizaciji, a da mi, tj . narodi Jugoslavije, još nismo dorasli slobodi i demokratiji na tom nivou. Razume se, takve tvrdnje treba energično odbaciti kao nepravilne i zastarele. Što se tiče tih izvesnih slabosti i teškoća kojih još uvek imamo, one su, po našem mišljenju , zakonite za jedan tako brz razvitak kakav je bio u posleratnom periodu kod nas . Međutim, treba naglasiti da te izvesne slabosti i teškoće sa kojima se borimo nisu ni u kom slučaju uslovljene našim sistemom, a još manje su njegovi proizvodi. Za nas nije nepoznato gde leže uzroci tim raznim teškoćama. Smatram da upravo ovde na Kongresu treba naglasiti da je nužno obrnuto postupati od prigovora onih koji su se uplašili demokratije, prigovora koji najčešće dolaze iz inostranstva, i smelo ići na dalju izgradnju i usavršavanje sistema društvenog samoupravljanja kod nas. Mislim da se sa sigurnošću može reći da ćemo daljim razvitkom i usavršavanjem sistema društvenog samoupravljanja dobiti najefikasnije oružje u borbi protiv raznih slabosti i teškoća, i da ćemo samo na taj način moći da ih svedemo na najmanju moguću meru. Naša sopstvena iskustva uče nas da se može voditi uspešna borba protiv raznih slabosti i teškoća samo u sistemu u kome vlada puna sloboda i u kome se demokratija stalno razvija i usavršava. U vezi sa našim sistemom, rekao bih nešto i o radničkim savetima. Kad se pogleda ukupno šta su postigli radnički saveti, kakve su probleme rešili , mislim da su tu postignuti krupni uspesi, i to ne samo u proizvodnji privrednih organizacija, nego, istovremeno, i u ukupnoj njihovoj ekonomici. No, i pored tih uspeha, i kod radničkih saveta ima izvesnih slabosti, koje se, po mom mišljenju , mogu brzo i lako otkloniti . Mislim da jedan deo tih slabosti dolazi kao posledica nesklada između prava i dužnosti koje imaju radnički saveti kod nas. Naime, po mom mišljenju , radnički saveti kao izborna i demokratska tela morali bi, pored prava i ovlašćenja koja danas uživaju , imati više obaveza i odgovornosti za svoj rad. Čini mi se da je tih obaveza malo i da bi one morale biti preciznije. Da se razumemo. Ja ne mislim da treba za izvesne slabosti koje se pojave u radu radničkih saveta organizovati istrage, ovo i

578

ono. To ne mislim; mislim da je nužno da bi se radnički saveti kao izborno-demokratska tela mogli normalno razvijati, da imaju i 78 odgovarajuće obaveze. Smatram da bi radnički saveti morali polagati računa o svom radu pred nekim organima, bilo to veće proizvođača, sreski odbori ili komune, ili u najmanju ruku radni kolektivi. Današnja praksa govori da su vrlo retki slučajevi da radnički saveti podnose izveštaje o svom radu , čak i samom radnom kolektivu . Gledano s te strane, mislim da bismo mnogo mogli pomoći bržem i svestranijem razvitku radničkih saveta ako bismo to postavili pred njih. Drugo, hteo sam nešto da kažem u vezi sa našom politikom i zadacima koji proističu iz naše politike daljeg razvitka. Mislim da je politika našeg daljeg razvitka ukupno i posebno politika našeg daljeg razvitka u privredi, na koju se oslanja i naš Perspektivni plan, sasvim pravilna, da je ona zaista odraz naših faktičkih mogućnosti, da se kroz nju stvarno sagledavaju naše mogućnosti i da je na osnovu njih napravljen Ferspektivni plan. No, dalje, mislim da je Plan, zahvaljujući toj politici, našao i odgovarajuća rešenja za sve krupne probleme koji se javljaju i koji se mogu javiti u našem daljem razvitku. Sa te strane mislim da je politika dobra, da je Plan na svom mestu . Ali, hteo bih da kažem samo to da, makoliko su politika i Plan ispravni i dobri, čini mi se da su zadaci koje postavlja Plan vanredno krupni. Upravo bih o tome hteo da govorim. Jer, Plan postavlja da treba rešiti pitanje povećanja standarda, pitanje stabilizacije tržišta, pitanje popravljanja platnog bilansa sa inostranstvom, pitanje bržeg razvijanja zaostalih rejona itd., a to su sve veoma, veoma krupna i kompleksna pitanja koja treba rešavati. Međutim, mislim kad je Plan postavio te stvari, da su ipak svi ti zadaci koje je on postavio mogući i realni i da imaju materijalnu osnovu na koju se postavljaju. Ali, čini mi se da Plan mora da podrazumeva da naša ukupna proizvodnja, kako industriska tako i poljoprivredna, u narednom periodu mora biti na znatno višem nivou nego što je danas ; čini mi se da se u tom pravcu moraju orijentisati svi faktori - i radnički saveti, i upravni odbori, i svi drugi ljudi koji se bave problemima proizvodnje, a u prvom redu komunisti. Moramo imati proizvodnju na višem nivou . Ona mora biti savremena, ona mora davati mnogo više nego što danas daje - upravo mora davati srazmerno onim ulaganjima koja su u nju dosada učinjena. Često nemamo adekvatne proizvode po volumenu i kvalitetu , srazmerne velikim ulaganjima koja smo učinili. Čini mi se da se u ovom

37*

579

Planu, ako se on uporedi sa ranijim planovima, osnovni zadatak ne postavlja kao ranije : izgraditi što više kapaciteta, što pre poći sa tim kapacitetima u proizvodnju, itd., nego obrnuto: već postojeće kapacitete koje smo izgradili učiniti savremenijim, učiniti da iz njih poteče jedna savremena proizvodnja, i po kvalitetu i po količini. Smatram da baš u tom pravcu treba nešto reći i u našim materijalima i u rezoluciji našeg Kongresa, i da bi u tom pravcu trebalo orijentisati naše partiske organizacije, jer se mora shvatiti da je to ona osnovna karika za koju bi se trebalo uhvatiti i vući čitav lanac daljeg razvitka.. Drugovi pre mene diskutovali su o potrebi modernizacije prɔizvodnje u poljoprivredi. To je upravo sastavni deo ovog ukupnog problema. Kad govorim o modernoj proizvodnji, ja tu podrazumevam, razume se, i modernizaciju proizvodnje u poljoprivredi. E sad, molim vas, kad kažem da bi se trebalo boriti za modernu proizvodnju, nikako ne mislim na modernu proizvodnju u smislu automatizacije - premda ni to ne bi trebalo odbacivati — nego mislim da se treba boriti za onu modernu proizvodnju kakva je danas u kapitalističkom zapadnom svetu i u Americi - - bar do tog nivoa. Moramo se boriti da bolje koristimo svoje kapacitete, moramo prɔnaći nove tehnološke postupke u industriji i poljoprivredi, - tu mora biti na višem tehničkom nivou , to mora biti savremeno i rentabilno, da bismo zadovoljili potrebe našeg tržišta i mogli ići na svetsko tržište i tamo sebi obezbediti mesto. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Prekidamo sednicu , drugovi. Rad Komisije se nastavlja posle podne u 16,30 časova. (Time je prepodnevna sednica završena .)

580

SEDNICA KOMISIJE ZA POLITIČKO-ORGANIZACIONI I IDEJNI RAD SKJ ot Početak rada u 8,30 časova.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ:

Drugovi, Nastavljamo s radom. Nastavljamo diskusiju koju smo prekinuli prekjuče posle podne. Molim članove Komisije izabrane na Kongresu da dignu ruku da vidimo da li ima dovoljan broj prisutnih. (Delegati dižu ruku ; ima dovoljan broj prisutnih.) Molim drugove da se drže određenog vremena za diskusiju, s obzirom da se dosada prijavilo oko 65 diskutanata. Ima reč drug Dušan Petrović-Šane. (Aplauz.)

DUŠAN PETROVIĆ-ŠANE : sb Svi se mi slažemo da je razvitak našeg sistema - stvaranje radničkih saveta i drugih organa samoupravljanja, stvaranje komune i njenih organa - u suštini značio snažan potsticaj pozitivnom kretanju svih društvenih snaga, potsticaj daljem razvitku socijalističkih odnosa kod nas. Prateći razvitak našeg komunalnog sistema i sve ono što se zajedno sa tim zbiva u društvenim odnosima, u međusobnim odnosima ljudi, u odnosima pojedinca prema zajednici, - mi vidimo da doživljavamo jedno sasvim novo stanje, nov kvalitet u tim odnosima. Može se sa sigurnošću reći da je u stvaranju i razvitku komunalnog sistema pronađen onaj politički oblik koji obezbeđuje najšire učešće radnih ljudi u borbi za razvitak i izgradnju socijalizma kod nas. Pitanje o kome sam hteo da govorim - o radu političkih organizacija i rukovodstava u komuni veoma je značajno. Ono je utoliko značajnije što je razvitak komune i njenih organa nametnuɔ i potrebu drugačijeg delovanja naših organizacija i političkih rukovodstava. Drug Ranković je to u svom referatu jasno istakao. U čemu je taj problem? Prateći stalno rad osnovnih organizacija, mi vidimo

Uc 581

da je razvitak demokratskog mehanizma kod nas, sa njegovom širokom mrežom organa društvenog samoupravljanja, u mnogočemu prevazišao neke naše oblike rada. Društveni život, koji je nastao i koji se razvijao zajedno sa razvitkom društvenog sistema, danas je i po svojoj raznovrsnosti i po svom intenzitetu takav da naše organizacije često nisu u stanju da ga prate i u njemu politički deluju . Tu se vidi zaostajanje naših organizacija za razvitkom, zaostajanje u njihovom delovanju i u efikasnosti toga delovanja. Zato nije redak slučaj da se na terenu srećemo sa pojavama da organizacije ne reaguju blagovremeno na određene političke probleme, da politički problemi prolaze mimo naših organizacija. Mislim da je za osnovnu organizaciju Saveza komunista, za osnovnu organizaciju Socijalističkog saveza, sindikalnu podružnicu i omladinsku organizaciju neobično važno - a to je istakao i drug Ranković u svom referatu --- da svoj rad i aktivnost postave tako da deluju kao deo komunalne zajednice, kao deo komunalne celine. Zašto? Zato što smo u našem razvitku već došli dotle da komuna traži i nalazi rešenja za mnoga bitna društvena, privredna i druga životna pitanja građana. Rešavanje tih pitanja danas sve više pretpostavlja udruživanje svih materijalnih sredstava , mobilizaciju svih društvenih snaga. Komuna nije više koordinator snaga na jednom određenom području, već organizator rešavanja svih društvenih pitanja koja se u njoj postavljaju. Mislim da je za mnoge osnovne organizacije, za njihov rad i njihovu političku aktivnost, još karakteristično to da deluju usko , u onim okvirima u kojima su organizaciono postavljene. A razvitak je te okvire već razbio. Time ne mislim reći da bi našu osnovnu organizaciju - preduzeće teritorija- selo - organizaciono trebalo drugačije postaviti. Ali smatram da danas postaje obavezno da se organizacija kao celina - bez obzira na to kako je organizaciono postavljena više okrene komuni i da sa gledišta zadataka komune postavlja i rešava svoje konkretne zadatke i da na toj osnovi aktivira svoje članove . Samim tim, mislim, postigla bi se još veća konkretnost u političkom radu osnovne organizacije . Sva ona dnevna pitanja koja su od opšteg značaja za komunu, za ljude koji žive u njoj , koja su predmet razmatranja u organima društvenog samoupravljanja treba da budu stalno predmet raspravljanja i u političkoj organizaciji. Time će se još više aktivirati naše članstvo i organi društvenog samoupravljanja u njihovom rešavanju .

582

Razume se, ne možemo reći da takve orijentacije nije i dosada bilo. Ali u ovim uslovima, na ovom stepenu našeg društvenog i demokratskog razvitka, takva orijentacija treba još snažnije da dođe do izražaja. Koliko sa daljim razvitkom komunalnog sistema interesi građana postaju zajednički i koliko sve više raste njihovo interesovanje za sva pitanja, govore i poslednji izbori za radničke savete. Dosad smo stalno isticali potrebu većeg učešća i aktivnosti radnika van preduzeća, u organima društvenog samoupravljanja, u komuni i u društveno-političkom životu uopšte . Šire i aktivnije učešće radnika u društvenom životu van preduzeća i time neposredniji, veći uticaj radničke klase na celokupni društveni razvitak u komuni i dalje svakako ostaje kao važan zadatak. Ali smo prilikom izbora radničkih saveta imali i jednu drugu pojavu . U në malom broju slučajeva građani su tražili da ih sindikalna organizacija ili osnovna organizacija Socijalističkog saveza obavesti o dotadašnjem radu radničkog saveta, o zadacima koji stoje pred preduzećem, o perspektivi razvitka preduzeća itd. To sve govori o tome da se sa razvitkom našeg sistema interesi građana ukrštaju i postaju njihovi zajednički interesi. Mi smo uvek na unutrašnja i organizaciona pitanja gledali ne kao na dogmu, već kao na živa pitanja, i uvek smo težili da pronađemo takve forme koje će u datim uslovima najuspešnije obezbeđivati političko delovanje i aktivnost naših organizacija. Zato smo i imali uspeha. O aktivu komunista govorio je drug Ranković. Ja bih samo naglasio da je to veoma važno pitanje i da treba i dalje razvijati aktive komunista kao formu rada. Po mom mišljenju, kada je reč o radu osnovne organizacije, najvažnija je stvar da shvatimo ono što je u referatu druga Rankovića istaknuto : da treba sa mnogo više širine, smelosti i samostalnosti razvijati organizacioni mehanizam i organizacione forme kako bismo sve ono bogatstvo formi nastalih sa razvitkom sistema mogli pratiti i kako bismo mogli pravilno politički delovati na njihov razvitak. Rekao bih nešto i o radu političkih rukovodstava u komuni . Svi smo mi svedoci kako je, sa razvitkom komuna, izvanredno porasla uloga opštinskih komiteta, Socijalističkog saveza, Sindikalnog veća. Upravo sa razvitkom i sa porastom značaja komune raste i značaj političkih rukovodstava . Porasli su, naravno, i njihovi zadaci u pogledu dalje izgradnje društvenog samoupravljanja i razvitka demokratskih i društvenih odnosa u komuni. Možemo reći da su naša politička rukovodstva postigla krupne rezultate, u prvom redu svojim zalaganjem, naročito u opštinama, i da su svi 583

ti uspesi važni za našu političku aktivnost. Ali moramo reći da imamo i velikih slabosti koje treba da savladamo. Šta su nam, naprimer, pokazali izbori, kao jedna od najkrupnijih manifestacija? Oni su pokazali bezrezervnu podršku najširih masa našem unutrašnjem razvitku , našoj spoljnoj politici . To je naš krupan politički uspeh. Ali je bilo i oštre kritike na konferencijama, na skupovima građana, gde se posle Pisma Izvršnog komiteta razvila snažna inicijativa. Naravno, zbog kratkoće vremena, nije mogućno ulaziti u konkretnost tih pitanja. Međutim, kada se prevedu na politički jezik, onda vidimo da se ona uglavnom sastoje u tome da mnogi problemi nisu rešavani, iako su mogli biti rešeni, da se na mnoge slabosti nije na vreme politički reagovalo, da mnoga pitanja koja zasecaju u životni standard ljudi, u oblast radnih odnosa nisu dovoljno razmatrana na sastancima političkih rukovodstava, da su mnoga materijalna pitanja rešavana bez dovoljnog konsultovanja građana i da se zbog toga stvaralo izvesno političko neraspoloženje. Sve je to, ustvari, izraz subjektivnih slabosti u radu naših rukovodstava. Ne mislim da su to slabosti samo opštinskih političkih rukovodstava. To su naše opšte slabosti. Samo, one se u opštinama, u komuni, najoštrije osećaju , tu su došle do najvidnijeg izražaja. U uslovima širokog demokratskog mehanizma neophodno je obezbediti pregled političkog stanja i života na svakom sektoru . Ne zato da bismo se mešali u sve i svašta, već da bismo prateći i analizirajući političko starje, izvlačili najvažnije i odlučujuće zadatke 1 organizovali i mobilisali sve snage za njihovo rešavanje. Da bi u ovim uslovima rukovodstva dobro funkcionisala, pratila probleme, imala pregled i bila dobro obaveštena, potrebno je, po mom mišljenju , obezbediti veće učešće ljudi u njima i oko njih. Za rad naših političkih rukovodstava, ne samo opštinskih već i sreskih i centralnih komiteta republika (govorim o CK SK Srbije), karakteristično je da nisu okupila dovoljan broj ljudi , zbog čega izvestan broj drugova ima mnogo funkcija. O tome treba da se zamislimo. Mislim da kod nas postoji izvestan birokratski otpor prema mladim ljudima, prema poveravanju odgovornih zadataka mlađim ljudima. Drugo, nema dovoljno smelosti u odabiranju oblika za angažovanje ljudi oko političkih rukovodstava. Nismo uspeli da oživimo one oblike koji već postoje, da im damo pravi sadržaj . A njih ima mnogo: organi pri komitetima, komisije pri Socijalističkom savezu, Sindikatu , Narodnoj omladini . Mi nismo dali potpun sadržaj rada tim komisijama. Onda, potrebno je više savetovanja, potrebno je stvarati privremene komisije za određena pitanja, aktive za poje584

dine oblasti društvenog života, jednom rečju, potrebno je razvijati sve one forme koje obezbeđuju veće uključivanje ljudi. Mislim da je za nas vrlo važna buduća aktivnost Socijalističkog saveza. Kod nas, u Srbiji, posle Pisma Izvršnog komiteta oseća se tendencija da se sva odgovornost prenese na Savez komunista, na njegove organe i organizacije. Međutim, mi treba da idemo na šire angažovanje Socijalističkog saveza. Mnoge slabosti su rezultat i nedovoljne političke obaveštenosti radnih ljudi o određenim pitanjima, što takođe ukazuje na potrebu većeg objašnjavanja i boljeg informisanja radnih ljudi c svim problemima. Kritika od strane građana pojedinih organa narodnih odbora, naročito u pogledu rada administracije, bila je u ovoj predizbornoj kampanji ponegde vrlo oštra. Pored toga što je neophodno da se naši odbori više pozabave političkim problemima, primedbama građana na njihov rad, potrebno je uvesti kao stalnu praksu političkih rukovodstava da vrše snažniji uticaj na rad narodnih odbora, da prate njihov rad, da im sa političkog gledišta više pomažu . To je utoliko potrebnije što narodni odbori, pretrpani svakodnevnim praktičkim zadacima, često nisu u stanju da vide ovaj ili onaj politički problem koji oni treba da rešavaju i da reše. Potrebno je istaći da su sreska politička rukovodstva mnogo učinila za osposobljavanje i osamostaljivanje komuna. Mislim da je ta pomoć jedan od najvažnijih zadataka svih nas. Nju treba posmatrati iz svih aspekata -- po liniji političkog rukovodstva i društvenih organizacija, organa samoupravljanja, narodnih odbora, stručnin kadrova itd. Mi treba da shvatimo da je to jedno od najvažnijih političkih pitanja koja danas stoje pred nama.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Ante Roje.

ANTE ROJE : Drugovi i drugarice, U referatu druga Rankovića kaže se : „ Često u praksi ima površnog i sektaškog odnosa prilikom kažnjavanja, jer se organizacije ponekad rukovode formalističkim razlozima i ne unose se dovoljno u život ljudi , u njihove probleme i u njihovu stvarnu

585

aktivnost, koju nije uvek lako sagledati. Potreban je, pre svega, vaspitan rad sa ljudima, pa onda poduzimati disciplinske mere“. U vezi s ovim, htio bih diskutovati o uzrocima ovih grešaka i o politici kažnjavanja. Prošli period karakterističan je po tome da su organizacije Saveza komunista razvile snažan ideološki rad. U svakodnevnom životu ispoljava se ogromno idejno jedinstvo Saveza komunista i radnih ljudi uopće, što je konstatovano i na ovom Kongresu . Idejno i političko uzdizanje članova Saveza komunista bilo je jedan od glavnih uslova da se organizacije Saveza komunista i kɔmunisti pojedinačno uspješnije bore u rješavanju određenih pitanja, bilo na selu bilo u gradu. Činjenica je da su organizacije i članovi Saveza komunista tamo gdje su bili temeljitije upoznati s linijom Saveza komunista bili više u stanju da djeluju snagom ubjeđivanja i da na taj način ostvare rukovodeću ulogu Saveza komunista. Međutim , tamo gdje nije bilo takvog ideološko-političkog rada, koji bi imao za cilj da članove Saveza komunista osposobi, da ih upozna s linijom Saveza komunista, tamo je i u najvećoj mjeri bilo grešaka. Čijenica je, recimo, da je organizacija Saveza komunista na selu u mnogo težim uslovima morala mijenjati svoj stari metod rada. Linija socijalističkog preobražaja sela još nije bila razrađena dokraja, nije bila formulisana, tako da je, za razliku od gradskih organizacija, organizacijama Saveza komunista na selu bilo mnogoɔ teže da se snađu . Tu je neminovno bilo više grešaka. Međutim , iako se stanje u tome pogledu umnogome izmijenilo, htio bih ukazati na problem kažnjavanja članova Saveza komunista, naročito na selu . Od kažnjenih članova Saveza komunista najvećem dijelu izrečena je najteža kazna — isključenje. A od isključenih, u nekim organizacijama oko 60-70 otsto otpada na članove Saveza komunista koji uopće nisu bili dotad kažnjavani . Ta činjenica govori da organizacije Saveza komunista ne vode baš dovoljno računa o vaspitnoj strani kazne i prethodnom preduzimanju svih drugih mjera prije nego što dođe do toga da se članovi isključe iz Saveza komunista, o čemu je govorio drug Ranković . Mnogo više brige trebalo bi da posvetimo ljudima i sigurno je da će , ukoliko taj rad budemo razvijali, biti i mnogo manje grešaka. Htio bih ukazati na još jedan problem. Riječ je o kažnjavanju u vezi sa religijom . Ako pogledamo kazne, vidjećemo da je relativno najveći broj kažnjen zbog grešaka u tome pogledu . Mi smo načisto što se tiče stava kada su u pitanju članovi Saveza komunista koji

586

nisu raščistili s religijom, koji vrše vjerske obrede. Sam Program Saveza komunista, koji je podnijet na ovom Kongresu, govori o tome da je članstvo u Savezu komunista nespojivo sa religioznim shvatanjima i religioznim ubjeđenjima. Tu smo načisto. No riječ je o drugim greškama, o nečem drugom. Pošto je neko postao član Saveza komunista, pošto smo mladog čovjeka istrgli iz jedne religiozne sredine, odgojili ga, postoji u praksi pojava i težnja – što je slučaj kod nas u Dalmaciji, a i u dosta organizacija u čitavoj Hrvatskoj da ni njegova porodica, članovi njegove porodice automatski ne smiju vršiti vjerske obrede. Naime, ukoliko članovi njegove porodice vrše vjerske obrede, dovodi se u pitanje njegovo članstvo u Savezu komunista ili se on kažnjava. Evo, naprimjer, kakvih slučajeva imamo . U Solinu, kod Splita, umro je jedan drug koji je bio nosilac partizanske „Spomenice 1941 “ i koji je zajedno sa svojom porodicom učestvovao u Revoluciji. Međutim kako su i on i njegova porodica bili religiozni, nitko od članova Saveza komunista, osim nekolicine, nije htio ići na pogreb. Nije se smatralo za potrebno da mu se na jedan određen način oda zaslužena pošta. Smatra se, ukoliko netko ide na sprovod , da je to vršenje religioznih obreda, partijski se kažnjava ili isključuje iz Saveza komunista. Postoji neko pravilo da član Saveza komunista ne smije uzeti ženu koja je religiozna, ili obrnuto. Člana Saveza komunista treba mjeriti po tome koliko on djeluje u svojoj najužoj sredini, koliko on utječe ideološki , vaspitno, treba ga mjeriti kao komunistu, a ne dozvoliti da vlada ovakav stav, zbog čega ima i političkih posljedica u odnosu na religiozne mase i pogrešnih postupaka prema pojedinim članovima Saveza komunista. U vezi s ovim ima kod nas mnogo grešaka. Raspravljali smo o tome u našem kotarskom komitetu i mogli smo vidjeti da dobar broj članova rukovodstava nije načisto s ovim pitanjima. A mi , ocjenjujući postupke članova Saveza komunista, pa i komiteta, idemo naprijed s pretpostavkom da su s tim svi načisto. U referatu druga Rankovića na jednom mjestu, a i u Pismu Izvršnog komiteta, govori se o tome da ideološki rad treba razvijati na određenim osnovnim pitanjima, da ga treba razvijati jače iz centra kako bi se organizacije Saveza komunista osposobile za uspješniju borbu . Ja bih završio s ovim što kaže drug Ranković u svom referatu : „ Uvjeren sam da je te pomoći bilo više i da smo se više unosili u to s kakvim se pojavama komunisti i radni ljudi susreću u svakodnevnom životu, da bi bilo daleko manje slabosti o kojima se govori u Pismu Izvršnog komiteta". Drug Ranković zatim kaže : „Partijska

587

rukovodstva ne smiju dozvoliti da se u našim organizacijama ili partijskim forumima gomilaju neraščišćene stvari o raznim pitanjima, jer smo u praksi vidjeli da to ima ponekad i krupnih političkih posljedica“.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Dragi Stamenković. Neka se pripreme za diskusiju drugovi Mirko Bošković , Ismet Šaćiri i Nijaz Dizdarević.

DRAGI STAMENKOVIĆ : Drugarice i drugovi delegati, Slažem se sa Izveštajem Centralnog komiteta, referatima osnovnim postavkama Nacrta programa Saveza komunista Jugoslavije. Hteo bih da potcrtam samo neka pitanja koja se odnose na radničku klasu i neke njene organizacije, kao i na njenu ulogu u našem društvu . Ono što bitno karakteriše naš put u socijalizam jesu nastojanja da radnička klasa i svi neposredni proizvođači budu ona osnovna snaga društva koja će, neposredno kao klasa, utvrđivati i određivati celokupni društveni, ekonomski i politički razvitak. U tom cilju mi smo neprekidno prilagođavali celokupni privredni i društveni mehanizam, a i društveno- političke organizacije radničke klase, kao i Savez komunista Jugoslavije . Napustili smo sistem u kome je radnička klasa ostvarivala svoju rukovodeću ulogu uglavnom preko Partije i državne vlasti. Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije bio je inicijator postepenog napuštanja tog sistema, jer se uverio i u praksi da su Marks, Engels i Lenjin bili duboko u pravu kada su upozoravali na opasnost od izrođavanja sopstvene revolucije, radničke vlasti i Partije ako se dozvoli da se Partija i država birokratizuju, odvoje od radničke klase i postanu sila za sebe. Smatram da smo pravilno postavili temelje razgranatog mehanizma socijalističke demokratije kao materijalne i političke osnove za onemogućavanje birokratizma, omogućivši da radnička klasa i neposredni proizvođači budu ona osnovna snaga koja će dalje razvijati, najbržim mogućnim tempom, proizvodne snage i socijalističke društvene odnose, boreći se za ostvarenje socijalizma. Zato se u Nacrtu programa pravilno kaže da jugoslovenski komunisti ne smeju i ne žele da preko državnog aparata postanu vlast umesto radničke 588

klase i radnih masa, već hoće da budu samo deo radničke klase, koji, kako kaže Marks, „ teoretski prednjače ostaloj masi proleterskog pokreta, razumevanjem kako uslova tako i opšteg razvitka proleterskog pokreta“. Vrlo je značajno ono mesto u Nacrtu programa gde se kaže da se komunisti bore za napredak socijalizma i da u toj borbi ostvaruju svoju rukovodeću ulogu sve manje svojom vlašću, a sve više putem neposredne vlasti radnih ljudi proizvođača na društvenim sredstvima za proizvodnju - preko najrazličitijih organa društvenog samoupravljanja, nastojeći da postepeno smanje i ukinu protivrečnost između vlasti i onih nad kojima se vlada, između rukovodećih i vođenih, između države i građana. U tom smislu mi smo prilagodili svoj privredni i društveni sistem, u kome su osnovni nosioci socijalističkog razvitka, pre svega, neposredni proizvođači, radni kolektivi i komune, kao društvenoekonomske i političke zajednice neposrednih proizvođača. Boreći se za ostvarenje svog ličnog dohotka, neposredni proizvođač se istovremeno bori i za razvitak proizvodnih snaga, produktivnosti rada, a time i za opšte povećanje nacionalnog dohotka . Na taj način, radnici prestaju da budu najamni radnici i postaju u samom sistemu slobodni proizvođači i upravljači, zainteresovani za razvitak proizvodnih snaga, i istovremeno ona snaga koja samostalno upravlja i proizvodnim sredstvima i celokupnim društvenim razvitkom. Ovakvim sistemom su stvoreni uslovi da radnička klasa može razvijati svoje stvaralačke sposobnosti. Samoupravljanjem i neposrednim odlučivanjem u proizvodnji i raspodeli radnička klasa se u praksi uči i vaspitava da bude sposobna da kao klasa upravlja svojom društvenom zajednicom. To je jedna od najvažnijih činjenica koja bitno određuje sasvim različiti položaj naše radničke klase i njenih organizacija od položaja radničke klase u drugim zemljama. Time što smatramo da državni aparat ne može biti osnovni faktor razvitka novih društvenih odnosa, mi komunisti Jugoslavije ne odričemo se svoje društvene uloge, što je u Nacrtu programa sasvim jasno formulisano. Ima ljudi koji ne razumeju zašto - istovremeno s borbom da sama radnička klasa neposredno upravlja svim društvenim poslovima -· mi naglašavamo potrebu jačanja svesnih socijalističkih snaga i poboljšanja njihovog rada? Poneko postavlja i pitanje da li mi time ne padamo u protivurečnost ? Međutim, upravo zato što smo razvili ovakav širok mehanizam socijalističke demokratije i pred celokupnom radničkom klasom otvorili ogromno polje dru-

589

štvene aktivnosti i produbili njeno interesovanje za mnogobrojna ekonomska i društvena pitanja, logično je da mi moramo, preko subjektivnih snaga, pojačati ideološko -politički i vaspitni rad i borbu za socijalistička shvatanja, kako bi sama radnička klasa i svi njeni organi na socijalistički način razumevali i rešavali konkretne probleme. Sam zadatak osposobljavanja čitave klase za stvarno upravljanje traži pojačanu ulogu Saveza komunista, Sindikata, Socijalističkog saveza i drugih društvenih organizacija. No pri tome je jasno da bi rad svih naših društvenih i političkih organizacija, naročito organizacije Saveza komunista Jugoslavije, trebalo organizovati tako da se ne ograničavaju prava radnih kolektiva i neposrednih proizvođača. Međutim, to ne znači da najsvesniji deo radničke klase i njene političke i društvene organizacije treba da sedi skrštenih ruku i gleda kako se negde nepravilno i antisocijalistički ili s partikularističkih pozicija rešavaju problemi. Istovremeno, još ima članova Saveza komunista i drugih faktora koji ne shvataju suštinu sistema socijalističke demokratije. Ima još uvek birokratskog otpora liniji Saveza komunista Jugoslavije, niske socijalističke svesti i drugih pojava koje otežavaju i sputavaju radničku klasu u ostvarivanju njene uloge. Zato svesne socijalističke snage moraju da vode stalnu , neprekidnu, upornu borbu i pomažu radničkoj klasi da se osposobi za tu svoju ulogu . Boriti se za puni i stvarni demokratizam, za razvijanje što masovnije, odgovorne , konstruktivne i drugarske kritike, za privlačenje svih radnika na upravljanje preduzećima i komunama jeste jedan ed krupnih zadataka pred kojima stoje i organizacije Saveza komunista i Savez sindikata i druge organizacije , jer će još dugo biti ljudi koji će se u praksi suprotstavljati demokratizmu iz raznih razloga. To što je radnička klasa po svom položaju u procesu proizvodnje i po svom društveno-ekonomskom položaju u našem sistemu najprogresivnija snaga društva traži da svi društveni faktori iz toga dosledno izvuku konsekvence za svoj praktičan rad i svoju praktičnu delatnost. Radnička klasa bi morala da bude vodeća politička i ideološka snaga društva, ona bi trebalo da snažno politički i ideološki utiče na seljaštvo i inteligenciju . Kadrovi radničke klase trebalo bi da budu kičma i osnovna snaga ne samo u preduzećima već i u komuni, u čitavom mehanizmu socijalističke demokratije, u svim političkim i društvenim organizacijama. Da bi radnička klasa to mogla da bude, još snažnije nego što je dosad bila, trebalo bi da joj

590

svi društveni faktori posvete daleko veću pažnju i brigu nego ranije. Bilo bi potrebno da se sve društvene snage usmere da je osposobe i uzdignu da može ostvariti tu svoju istorisku ulogu, tim pre što je naša radnička klasa još relativno mlada. Organi prosvete i kulture, narodne vlasti i svi drugi faktori morali bi daleko više da se brinu o radničkoj klasi i njenim potrebama. Znači, svi faktori treba da se orijentišu prema radničkoj klasi, s jedne strane, a s druge, i sama radnička klasa i njene organizacije treba da izađu iz preduzeća i da se daleko više osećaju u komuni, u organima društvenog upravljanja, u organima socijalnog osiguranja, stanbenim zajednicama, organima prosvete i kulture i u čitavom mehanizmu socijalističke demokratije. U ostvarivanju tih zadataka radničke klase posebno mesto imaju Savez komunista Jugoslavije i Sindikat kao najmasovnija, borbena, društveno-politička organizacija radničke klase. Kad je reč o Sindikatu , treba reći da još ima pojedinih članova Saveza komunista Jugoslavije, nekih privrednih rukovodilaca i nekih ljudi iz narodne vlasti kojima nije potpuno jasna uloga Sindikata i koji imaju pogrešne stavove prema Sindikatu i njegovoj ulozi i mestu u našem društvenom sistemu . U početku, kada smo uveli radničko samoupravljanje, mnogi su mislili da sada Sindikat treba svesti na neku vaspitnu, kulturnoprosvetnu organizaciju , organizaciju za organizovanje kurseva i predavanja, zabave i odmora. Međutim, iako su i ovo zadaci sindi-kalnih organizacija, oni ipak nisu osnovni. Ovakva gledišta o zadacima Sindikata su u raznim krajevima štetno uticala na rad sindikalnih organizacija, jer su u suštini potcenjivala ulogu Sindikata. Takva gledišta nisu bila daleko od stava da Sindikat nije neophodan kada imamo radničke savete. Međutim, praksa rada Sindikata u ovom razdoblju , od formiranja radničkih saveta, pokazala je da on nije suvišan nego neophodan, da ima veoma značajnu ulogu u sistemu radničkog i društvenog upravljanja. Izboriti se za to da svaki radnik postane socijalistički proizvođač i upravljač i to sa svim potrebnim političkim, moralnim, ekonomskim, stručnim i radnim sposobnostima, vrlo je ozbiljan, dugotrajan i nimalo lak posao. Taj se zadatak ne može rešiti samo dejstvom sistema, iako on tome doprinosi , već je potrebno da se neprekidno vodi borba da radnička klasa u celini postane socijalistički proizvođač i upravljač. A nju mogu da vode samo svesne socijalističke snage . U našem sistemu ima mnogo raznih protivrečnosti i protivrečnih interesa između pojedinaca i kolektiva, između kolektiva i ko591

mune itd. Protivrečnosti koje izbijaju izraz su nerazvijenih proizvodnih snaga i raspodele prema radu . Rešenju tih protivrečnosti treba da doprinesu privredni i društveni sistem i svesne socijalističke snage. Sindikat se mora postaviti kao borbena, društvena organizacija radničke klase, koja će se boriti protiv svega onoga što ometa socijalistički razvitak a za sve ono što ubrzava izgradnju socijalizma. To je opšta postavka na kojoj je potrebno u svakom preduzeću i komuni gde izbijaju takvi problemi zauzimati konkretne stavove na osnovu proučenih problema. Mi se svakodnevno sukobljavamo sa opravdanim zahtevima radnika i radnih kolektiva, ali i s nepravilnim shvatanjem dužnosti, zadataka i prava, s neobjektivnim zahtevima. Treba stalno voditi borbu protiv birokratizma, ali i protiv zaostalosti i demagogije, štetnog lokalizma, partikularizma i egoističkih interesa. Ako hoćemo da sve te stvari konkretno rešavamo, treba pažljivo da pratimo šta se događa u preduzeću i komuni, treba biti jasan u zauzimanju stavova i efikasan u akcijama. Istovremeno, treba biti osetljiv za stvarne probleme radnika i radnih kolektiva, ali i znati oceniti kada je to uski lokalizam i zahtev koji se ne može podržati. Samo na taj način može se voditi konkretna borba za rešavanje bezbrojnih problema političkog, privrednog i društvenog razvoja kojih ima, takoreći , u svakodnevnom životu svakog preduzeća, komune i čitave društvene zajednice. Kada sve to pogledamo, onda vidimo da se Sindikat mora dalje razvijati kao snažna borbena masovna organizacija, naoružana poznavanjem kako opšte linije tako i konkretnih problema svakog preduzeća i komune. Da bi sindikat mogao ostvariti ovakvu ulogu , treba da se raščisti sa shvatanjima koja potcenjuju ulogu i mesto Sindikata u našem sistemu, shvatanjima koja su u osnovi rezultat birokratskog, tehnokratskog i ekonomističkog gledanja na naš socijalistički razvoj . Sindikat se i dosad u svom radu postavljao kao sastavni deo mehanizma socijalističke demokratije. On je neprekidno pomagao radničkim savetima i većima proizvođača da savladaju vrlo odgovorne zadatke koje je pred njih postavila društvena zajednica . Treba i nadalje tako da radimo da Sindikat bude politička osnova i usmerivač radničkog i komunalnog upravljanja. On se mora osećati politički odgovornim za to kako mehanizam socijalističke demokratije dejstvuje. Naročito u narednom razdoblju Sindikat će morati da se daleko više orijentiše na to da radnička klasa aktivno učestvuje u komu-

592

nalnom životu i da bude nosilac pravilnog usklađivanja i koordinacije interesa između radnih kolektiva i komune, između komune i društvene zajednice. Borba protiv zaostalosti i uravnilovke, birokratizma, raznih anarhističkih shvatanja demokratije i radničkog samoupravljanja, borba za usvajanje nauke, tehnike i kulture, borba za oslobođenje radničke klase od uticaja prošlosti, borba da Sindikat izražava najprogresivnija politička, ekonomska, kulturna i ideološka shvatanja radničke klase sve su to krupni zadaci Saveza komunista Jugoslavije i Saveza sindikata. Sindikat bi morao biti takva organizacija gde će svaki radnik moći da primi savet, pomoć, da ima oslonac kada pravilno i principijelno postavlja zahteve, predlaže i kritikuje. Takav rad Sindikata će još više povećati njegov ugled i učiniti da on bude snažan oslonac čitavog našeg društvenog sistema. A da bi Sindikat to mogao da postigne, mora imati punu i svestranu podršku i pomoć organizacija SKJ i svih drugih faktora.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Bošković Mirko.

MIRKO BOŠKOVIĆ : Drugovi, Želim govoriti o večernjim političkim školama u Hrvatskoj formiranim u deset većih gradova. Postavlja se zapravo pitanje mogu li i pod kojim uslovima ove večernje škole zadovoljiti sadašnje zahtjeve uopće, a posebno zahtjeve komuna i kotara. I konačno mogu li te večernje škole biti takve ustanove ideološkog uzdizanja koje će raditi na kvalitetniji način i mogu li i pod kojim uslovima izbjeći niz slabosti ranijih kurseva i seminara , ispoljenih u izvjesnom osipanju , nestabilnosti itd. Sigurno je da mogu . Večernje političke škole, koje rade nepunu godinu dana, pokazale su da mogu postići određene rezultate ali pod izvjesnim uslovima. Prilikom formiranja ovih škola koristila su se iskustva kurseva i drugih oblika ideološkog rada da bi se izbjegle razne slabosti. U organizaciji i radu tih škola ima i nečeg novog. Pošlo se od toga da slušaoci večernjih škola budu oni koji stvarno žele 38 VII Kongres SKJ

593

da izučavaju određenu materiju postavljenu u programu škole. Osim toga, išlo se za tim da se pojedinci oslobode raznih funkcija i zaduženja kako bi se mogli potpuno predati radu u školi . Oni koji daleko stanuju oslobođeni su po sat-dva posla onih dana kada se obavlja nastava . Što se tiče nastavnika, htjelo se izbjeći da škola zavisi od predavača koji nisu dovoljno pripremljeni za određenu tematiku . Zato su u tim školama postavljeni stalni nastavnici, koji rukovode izučavanjem određene grupe tema tokom čitavog kursa. Na taj način je nastavnik u mogućnosti da se solidno pripremi zə materiju koju obrađuje, što je jedan od uslova da slušaoci mogu uspješno raditi . Uz stalne nastavnike rade grupe stalnih kvalificiranih suradnika. Osim njih postoji suradnja i drugih drugova koji rade neposredno u praksi. Takve grupe nastavnika i suradnika, kvalificiranih za određeni dio programa, u stanju su da dadu kvalitetnu nastavu, što se i pokazalo već u prvoj godini rada nekih večernjih škola. Postavlja se pitanje da li ove škole mogu da utiču i na druge oblike ideološkog rada. Pokazalo se da je to moguće zahvaljujući , prije svega, postojanju stalne grupe nastavnika i suradnika koji rade na jednoj određenoj društvenoj problematici u okviru programa. Škole nisu u nekakvom nadređenom položaju prema ostalim formama ideološkog rada, već koordiniraju s njima. Zasad postoje večernje škole neinternatskog tipa u gradovima i one obuhvaćaju samo komuniste iz grada . Da bi obuhvatile i članove Saveza komunista iz seoskih općina treba ili formirati škole internatskog tipa u gradu ili škole neinternatskog tipa u kotarskim centrima, gdje sada ne postoje, i u većim općinama, obično bivšim kotarskim centrima . Sada se prilazi formiranju škola u većim kotarskim i općinskim centrima, na principu već postojećih škola, samo sa izvjesnom modifikacijom . Te škole neće biti internatskog tipa, a dobivaće pomoć u nastavi i u drugim pogledima od gradskih večernjih škola. Dalje se postavlja pitanje da li večernje škole mogu postati konzultativni centri gdje će se okupljati komunisti koji individualno rade ili učestvuju u drugim oblicima ideološkog rada. Pri školi bi se organizovala kvalitativna diskusija o nizu praktičnih i teoretskih pitanja. Sasvim je sigurno da škole mogu postati takvi centri, iako se od njih ne mogu u početku očekivati veliki rezultati u tom pogledu . Sigurno je da će ovakve škole , iako u početku s nizom nedostataka i slabosti, moći postati izvjesni centri za konsultacije, kako bi ostalim komunistima pomogle u njihovom radu .

594

Ove škole imaju prednost i budućnost već zbog toga što se nalaze u kotaru i u općini i što tretiraju i problematiku iz komuna i kotara. Očekujemo da će prva klasa slušalaca najbolje pokazati koliko su ove škole bile opravdane i uspješne.

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Šaćiri Ismet.

ISMET ŠAĆIRI : Drugovi i drugarice delegati, Kako je u materijalu Kongresa istaknuto, polazeći od odluka VII Kongresa, organizacije Saveza komunista i rukovodstva u privrednim preduzećima u našoj , Kosovsko-Metohiskoj Oblasti, uzevši u celini, uspeli su da nađu svoje mesto u promenjenim društvenoekonomskim uslovima i da svoju aktivnost saobraze jačanju direktne uloge radnika i organa samouprave u upravljanju društvenim sredstvima i privrednim poslovima u preduzećima. Komunisti su aktivno radili na sprovođenju i razvijanju društveno-ekonomskog sistema, aktivirali su sindikalne organizacije, radili na osposobljavanju organa radničkog samoupravljanja. Oni su bili pokretači rešavanja mnogobrojnih pitanja i odluka radničkih saveta kako iz oblasti privrede i organizacije rada tako i iz oblasti nagrađivanja, poboljšanja uslova rada i života radnika, doprinoseći da se mnoge teškoće i problemi prebrode i reše u interesu privrednih organizacija , a mnoge negativne pojave suzbijaju . Mislim da je vrlo važno istaći da je kod nas, na Kosovu i Metohiji, rad komunista uopšte, a u privrednim organizacijama posebno, gde zajednički rade Srbi, Šiptari, Crnogorci i drugi, doprineo itekako da radni kolektivi i njihovi organi samoupravljanja postanu prava škola i središte društvene aktivnosti , da se u njima, u zajedničkom rešavanju svakodnevnih problema i savlađivanju teškoća, u zajedničkom uživanju i podeli plodova svog rada, još više učvršćuje bratstvo i jedinstvo, obezbeđujući jedinstvo radničke klase. Ali uprkos aktivnog rada i postignutih uspeha u razvoju sistema samoupravljanja i privrednog sistema, organizacije Saveza komunista u preduzećima u našoj Oblasti ponekad su bile pasivne

38*

595

i nisu dovoljno pažnje poklanjale društveno-političkim pojavama koje, u našim uslovima, donosi sa sobom demokratski privredni sistem . Osnovna slabost u dosadašnjem radu bila je nedovoljna orij ntacija nekih organizacija Saveza komunista na rešavanje tih problema i pojava. Pregled dnevnog reda nekih sastanaka govori o tome da su se organizacije Saveza komunista u preduzećima često bavile nebitnim pitanjima. Bilo je i formalističkog tretiranja pojedinih problema, što se ogleda u tome da im se često prilazi șa gledišta brojki, a ne sa društveno-političkog gledišta radnih ljudi. Rad komunista u nekim preduzećima često je mnogo razjedinjen. Retki su, naročito u velikim preduzećima, sastanci svih komunista. Sve to uslovljava u izvesnoj meri odvajanje organizacije Saveza komunista od političko-društvenog života u preduzeću i prenošenje njenih briga na razne druge organe koji tamo postoje. Kod nekih organizacija Saveza komunista u privredi način na koji se raspravljaju pojedina pitanja i zauzima stav o njima nije najbolji, često se sužavaju partiska demokratija i konstruktivna kritika, a nema dovoljno upornosti u pomaganju ljudima da shvate sve koristi koje donosi i perspektive koje otvara dalji rad na razvijanju društvenih odnosa i privrednog sistema. Mislim da u novim uslovima treba otkloniti te slabosti kod naših organizacija, imajući u vidu da uticaj i usmeravajuća uloga komunista treba da budu još jači . Mi moramo povećati društvenopolitičku odgovornost komunista i organizacija za jedinstvo mišljenja i akcije. S razvitkom našeg društveno-privrednog sistema, naročito dɔnošenjem poslednjih zakonskih propisa o podeli dohotka privrednih organizacija i drugih, radni kolektivi dobijaju nova sredstva, veća prava i samostalnost, što u isto vreme znači i veće obaveze prema samim sebi i prema čitavoj društvenoj zajednici . Sama ta činjenica zahteva od radničke klase kao celine, od organa samoupravljanja i svakog pojedinca, aktivnije učešće u upravljanju, veće znanje i veću društvenu odgovornost. U takvim uslovima, društveno-politička aktivnost organizacija Saveza komunista i rukovodstava u preduzećima treba da se usmeri prvenstveno na učešće u celokupnom radu i životu radnih kolektiva i njihovih organizacija i organa, na konkretno rešavanje političkih, društvenih i privrednih problema preduzeća, u borbi protiv svake nesocijalističke pojave. Zato se političko-idejni rad, upoznavanje radnika sa socijalističkim sistemom, društveno - ekonomskim razvitkom naše zemlje, 596

uopšte društveno-ekonomsko osposobljavanje radnih kolektiva, a posebno njihovih organa postavljaju u prvi plan. Komunisti treba više da se uključe u sindikalne organizacije i da razvijaju njihov rad, tako da one pomognu radnicima u preduzećima da postanu dobri društveni privrednici, predlažući im konkretne mere u proizvodnji, poboljšanju planiranja, podeli dohotka, otkrivanju rezervi, povećanju štednje, regulisanju radnih odnosa, poboljšanju ličnog i društvenog standarda itd. Problem usklađivanja opštih i pojedinačnih interesa u preduzeću , u vezi sa podelom dohotka, izvanredno je složen i osetljiv zadatak organizacija Saveza komunista i Sindikata. To je jedna protivrečnost koja stalno stvara teškoće u radu organa samoupravljanja i društveno-političkih faktora. Ukoliko raste materijalna baza i samostalnost preduzeća u raspolaganju dohotkom , utoliko je veća odgovornost onih koji o tome odlučuju , jer od pravilnosti odluka zavisi kako budući razvoj preduzeća , tako i sadašnji i budući standard radnika zaposlenih u njemu. U tome često nema razumevanja i postoje različite tendencije kod naših radnih kolektiva. Organizacije Saveza komunista treba sa više umešnosti, strpljivosti, upornosti, političkog delovanja i vaspitanja da pomažu kolektivu, organu i pojedincima prilikom odlučivanja o tome koliko će se sredstava odvojiti za lične dohotke, ličnu potrošnju, a koliko za opšte potrebe kolektiva, prosperitet preduzeća. U tome one moraju biti obazrive, mobilne i moraju pronalaziti društvena, politička i privredna rešenja imajući u vidu potrebe preduzeća i interese zajednice. U tome sklopu politika nagrađivanja i ostvarivanje principa: svakome prema radu — zadatak je komunista i organizacije Sindikata. Pravilno utvrđivanje materijalnih odnosa u kolektivu i van njega nije samo jedan od osnovnih uslova za povećanje produktivnosti rada i proizvodnje nego je i faktor socijalističke pravednosti, jedinstva radnika i službenika, uslov za pravilno razvijanje samoupravljanja i drugarskih odnosa u radnim kolektivima. U izradi tarifnih pravilnika proteklih godina organizacije Saveza komunista postigle su prilično vidne rezultate u borbi protiv tendencija „ uravnilovke" i previše malih raspona. U poslednje vreme, međutim, ima pojava preterivanja u rasponima putem povećanja ličnih dohodaka preko utvrđenih tarifnih stavova, što često dolazi kao rezultat ucene od strane pojedinih nesavesnih stručnjaka. I jedna i druga tendencija imaju , u krajnjoj liniji, isti uticaj na društvene odnose u kolektivu, i komunisti treba o tome da vode računa prilikom

597

diskusija koje se sada vode u radnim kolektivima. Poznata je stvar da u tarifnoj politici ima mnogo nerešenih problema. Obrazovanje komisija za nagrađivanje, od preduzeća pa do najviših organa, vrlo je dobra prilika da komunisti u preduzeću, angažujući sve snage radnog kolektiva, izuče probleme odnosa i zarada između radnih mesta u preduzeću jedne grane i raznih grana, problem raspona, premija, normi, i da dosadašnja iskustva u nagrađivanju podvrgnu jednoj detaljnoj diskusiji u radnim kolektivima. Time bi se omogućilo komisijama da pronađu što pravilnija zajednička merila i obezbedio brži i pravilniji rad na izradi tarifnih pravilnika, pravilnika o premijama, normama, normativima materijala itd. I sprovođenje zakona o radnim odnosima, na čemu se počelo raditi u našim privrednim organizacijama, daje sve mcgućnosti radnim kolektivima da samostalnije izgrađuju svoje radne odnose u pravcu jačanja demokratskih odnosa u radnim kolektivima. U proteklom periodu bilo je prilično slučajeva nepoštovanja i kršenja zakonitosti. Uzroci su najčešće bili u nepoznavanju i, manje-više, u neodgovornosti, familijarnosti, aljkavosti i birokratskom odnosu prema propisima. Organizacije Saveza komunista u preduzećima treba da se bore za što pravilniju izradu unutrašnjih propisa preduzeća i da obezbede poštovanje zakonitosti u duhu koji ti propisi sadrže. Mi danas moramo postići to da se sprovodi suština zakona. Nisu retke pojave da se kod nekih naših kolektiva, iako se ne krše zakonski propisi, krše moralne i društvene norme, što može naneti štetu društvenim interesima i vaspitanju naših radnih kolektiva. Društvene norme su one koje je izgradila naša socijalistička praksa i za koje treba da se bore, da ih izgrađuju , neguju i poštuju u svakodnevnom radu naši radni kolektivi . Najjače oružje u borbi za izgrađivanje i poštovanje društvenih normi u radu naših preduzeća jeste borba za dalje razvijanje demokratizma, za jačanje organa neposrednog upravljanja radnika i proširenje političke i idejne aktivnosti svih socijalističkih snaga u kolektivu. Komunisti treba da se najodlučnije bore za slobodno iznošenje mišljenja, predloga i zahteva radnika i organa u kolektivu , da se suprotstavljaju svakom narušavanju zakona i svim pojavama birokratizma, da se bore protiv gušenja kritike i da podržavaju i neguju neophodne drugarske odnose, preko kojih treba da dođe do izražaja potpuno poštovanje ličnosti svakog pojedinca u radnom kolektivu i komuni i time da se pojača društvena odgovornost pojedinca i organa za svaki uspeh i neuspeh u radu privredne organizacije.

598

Na kraju, mislim da sve to zahteva još jači organizacioni, političko-idejni rad organizacija Saveza komunista u preduzećima, šire uključivanje komunista u sindikalne organizacije i organe samoupravljanja, šire angažovanje celog radnog kolektiva. U isto vreme to zahteva i veću pomoć od opštinskih i sreskih rukovodstava Saveza komunista i svih faktora komune i sreza.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Nijaz Dizdarević iz Sarajeva.

NIJAZ DIZDAREVIĆ : Drugovi i drugarice, Smatram da je potrebno da, sa jednog posebnog aspekta, govorim o toliko spominjanom (i u kongresnom materijalu i u diskusiji) problemu međunacionalnih odnosa u našoj zemlji. Mislim da danas možemo reći da je ostvarivanje nacionalnih prava, ravnopravnosti, samoopredjeljenja - istoriski nužna faza u procesu vraćanja čovjeka samom sebi , u procesu „ očovječenja čovjcka“, drugim riječima da je nacionalni integritet jedna etapa u ostvarivanju integriteta ličnosti. Put kojim se ka tome ide u Jugoslaviji svakako je put društvenog samoupravljanja, koji je kod nas već dao rezultate. On nije samo demokratski proces određivan i upravljan svjesno, nego je to već i stihija koja otvara put slabljenju nacionalne zatvorenosti, postepenom iščezavanju nacionalnih razlika, iščezavanjem, kako sam već rekao, suprotnosti između pojedinca i društva. Zbog toga mislim da je potrebno istaći značaj ovog dijela Programa u kojem se govori da Savez komunista Jugoslavije potstiče i podržava proces socijalističkog ujedinjavanja, jer on jača ne samo nezavisnost i snagu jugoslovenske socijalističke zajednice nego i još čvršće zbližavanje naroda. Komunisti koji rade u republikama treba da imaju posebno na umu lenjinski princip jačanja zajednice naroda, koji se i u samom tekstu Programa spominje, oni treba da pomenuti proces svjesnom akcijom usavršavaju, razvijajući jedinstvo i bratstvo naroda Jugoslavije i rukovodeći se principima socijalističkog internacionalizma. U tom pogledu u shvaćanjima komunista koji rade u republikama treba da se mnogošta još izmijeni . To kažem zbog toga što se na putu ostvarivanja tog procesa pojavljuju i smetnje u obliku jedno-

599

stranog interpretiranja međunacionalnih odnosa. Mi, naročito u Posni i Hercegovini, što nije slučaj u jednonacionalnim republikama, možemo lakše i brže osjetiti izvjesne negativne posljedice zbog toga. Pojave izvjesnog začaurivanja u republikama stvaraju i političke teškoće, one su ozbiljna smetnja da se afirmira uloga komunista koju postavlja Program. Naravno, borba za još viši stepen jedinstva ne znači negaciju nacionalnih prava koja su u našoj teoriji i praksi potvrđena, ali nikakva umjetna prepreka ne smije ni da se postavlja na put razvitka u Jugoslaviji ka postepenom slivanju nacionalnosti . Međutim , mislim da takvih umjetnih barijera ima i da mi komunisti nismo bili uvijek dovoljno aktivni i inicijativni da se borimo za njihovo otklanjanje. Prije svega, u svim našim republikama — manje ili više - raširena je pojava republičke samodovoljnosti, tendencija da se u svakoj republici sve nalazi, da se ravnopravnost razmatra sa gledišta koliko u kojoj republici ima institucija bez obzira na to da li već takve institucije postoje drugdje i da li je dovoljno da za cijelu Jugoslaviju one budu u jednom ili dva centra. Takva shvaćanja sigurno pothranjuju tendencije podvajanja i , što je još teže, usporavaju ili sprečavaju normalnu, racionalnu koncentraciju snaga i sredstava koja bi obezbijedila da se ide brže naprijed. Zatim, insistiranje na začaurivanju , a to znači i na podvajanju , daje mogućnosti da oživljava šovinizam i partikularizam . Uzeću neke primjere koji su vrlo uočljivi u praksi kod nas, u Bosni i Hercegovini. Oni su iz područja školstva. Naprimjer, u nastavi srpskohrvatskog jezika u školama postoje programi i udžbenici iz narodnih republika Srbije, Hrvatske, a neki i iz Bosne i Hercegovine. Nastavnici za gimnazije i srednje škole uopće školuju se na univerzitetima u Zagrebu , Beogradu i u Sarajevu . Pošto postoje razlike u programima i pogledima na pojedine jezičke probleme u tim centrima, to se kod nas dešava da diskusije o „ srpskom “ i ,,hrvatskom" gledanju na pojedina pitanja počinju od nastavnika, pa se prenose na đake i roditelje i potstiču nacionalističke strasti. To je slučaj sa pravopisom. Često se u redovima nastavnika susrećemo sa pitanjem ― da li Belić ili Boranić, pa pošto se u istoj školi nalaze nastavnici koji su se formirali u raznim centrima, pošto su đaci, takođe , različitih nacionalnosti ili neopredjeljeni, jasno je da je nemogućno naći kod dva pravopisa principijelno opredjeljenje za jedan, a još manje je mogućno spriječiti da takva dilema dovodi do nezdravih iživljavanja. Sigurno je da se rješenje nalazi u tome da se i mi komunisti aktivnije borimo za zajednički pravopis na srpskohrvatskom području , kao i za druge konsekvence shvaćanja 600

o jedinstvenom srpskohrvatskom jezičkom području. Slična je situacija i što se tiče nastave društvenih nauka. Zbog čestog slučaja nacionalne odnosno republičke ograničenosti planova i programa na pojedinim univerzitetima u kojima se obrazuje naš kadar nastavnika, imamo česte diskusije o davanju ovakvog ili onakvog mjesta Matošu prema Skerliću , naprimjer, i to ne sa akademskog gledišta nego sa onakvog gledišta koje nema šireg razumijevanja za prihvatanje jedinstvenih mjerila u ocjeni pojedinih veličina ili dostignuća u društvenim naukama u jugoslovenskom okviru. Prema tome, borba na ovom planu biće u isto vrijeme uperena i protiv još jedne pojave koja je karakteristična na kulturno-naučnom području . Ona se sastoji u tome da je jako naglašen individualizam u radu koji je, ustvari, jedan vid subjektivizma, u eri · kada na ovom području u cijelom svijetu preovlađuje tendencija tzv. „ socijalizacije“ . Umjesto ovakvih tendencija, imamo pojava da se pojedinci ušanče u republiku pod izlikom „ razvitka naučne misli u republici “ i svojim uskim stavom i pogledima onemogućuju proces svestrane jugoslovenske integracije i sprečavaju programatsko okupljanje snaga na rješavanju naučnih problema za društvc najaktuelnijih. Dalje, mislim da ćemo morati da spriječimo i izbacimo iz svoje prakse pojavu zaštite „ svoga“, borbu za „ svoje“ po svaku cijenu , iza čega se često krije šovinizam i partikularizam. Mislim da nam je obaveza da doprinesemo jednom jugoslovenskom „provjetravanju", koje će odbaciti trinu, a ostaviti zdravo zrno kvaliteta, ono koje treba da ostane. Na toj osnovi treba da se poveže sve na kulturnom i naučnom polju . Po mom mišljenju, nama u borbi protiv raznih negativnih pojava nedostaje organizovanog nastupa, i to ne toliko u smislu uže shvaćenog ideološkog rada u Savezu komunista, nego u smislu gipkijeg organizovanja i bržeg reagovanja kada je riječ o formiranju svijesti ljudi i njihovih pogleda na kulturnom, naučnom planu itd. Razgovori i diskusije o raznim problemima danas niču svugdje gdje ljudi treba da rješavaju neke probleme i mi bismo morali biti tako elastični da se organizujemo i pripremamo kako bismo takve prilike stvarali i podržavali i u njima se konkretno borili za pravilan stav, naročito među omladinom, i to snagom argumenata i ubjeđivanja. Mislim da ćemo pri tome razbijati izvjestan oportunizam i strah od otvorene borbe za određeni stav, kao i ostatke birokratskih shvaćanja da stav možemo dekretirati, a ne boriti se za njega argumentima.

601

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Đoković Pera, delegat iz Beograda.

PERA ĐOKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Poznato je da na idejno-političko vaspitanje mladih ljudi, u najširem smislu, deluju mnogi faktori : pre svega, sama društvena praksa, zatim škola, porodica i razni vidovi javnog mnjenja, institucije i društvene organizacije. Hteo bih da govorim samo o jednom aspektu tog pitanja - o nekim problemima idejno-političkog delovanja organizacije Narodne omladine. Danas je u Narodnoj omladini i van nje formirano shvatanje da životvorni idejno-politički rad u organizaciji mladih ljudi naše zemlje pretstavlja bitan element njene društveno-političke funkcije. Frevazilaženje izvesnih teškoća i neshvatanja društveno-političke uloge Narodne omladine u novim uslovima, čemu je naročito doprineo VI Plenum CK SKJ i šira orijentacija Saveza komunista i drugih društvenih faktora na smelije i brže uključivanje omladine u politički život, omogućili su snažnije izrastanje Narodne omladine u značajnu društveno - političku snagu . Mislim da se može konstatovati da je Narodna omladina postigla ogroman uspeh u razvijanju političkog života i jačanju svoje akcione političke sposobnosti. Polazeći od saznanja da se u uslovima razvijenog sistema društvenog samoupravljanja povećava značaj svesnog delovanja organizovanih socijalističkih snaga, da omladina time što živi u socijalističkom društvu ne postaje automatski socijalistička , ali da njeno učešće u neposrednoj društvenoj praksi pretstavlja bitan element u vaspitavanju ličnosti mladog čoveka – Narodna omladina je na širokom frontu prišla razvijanju intenzivnijeg i organizovanijeg ideološko-političkog rada, prilagođavajući ga našim savremenim potrebama i interesovanju omladine. Prilikom određivanja osnovnih orijentacija u idejno-političkom delovanju Narodne omladine polazilo se od sledećih momenata : - da ideološko - politički rad mora biti postavljen tako da priprema mlade ljude za društvenu i političku akciju , da ih osposobljava za prihvatanje raznih društvenih odgovornosti u sistemu

602

društvenog samoupravljanja, da ih mobiliše i uključuje u neposredni društveni život u komuni, preduzeću , školi ; - da je veoma poraslo interesovanje mladih ljudi , kako za političke, društvene i ekonomske probleme savremenog sveta tako i za savremena dostignuća nauke i tehnike, za probleme filozofije, etike itd. Zato je ideološko-politički rad u Narodnoj omladini trebalo postaviti tako da on zadovoljava ova interesovanja omladine i izgrađuje kod nje pozitivna socijalistička merila o raznim pojavama u društvenom životu ; - da u našoj sredini deluju i razni nesocijalistički uticaji, koji imaju odraza i na vaspitavanje omladine i koji se manifestuju u formi raznih idejnih problema kod manjeg dela omladine. To je neminovno zahtevalo potrebu odlučnije idejne borbe protiv raznih negativnih uticaja i potrebu stalnog otkrivanja mladim ljudima novih društvenih vrednosti i naučnih istina ; - da se u vaspitavanju omladine moraju svestrano angažovati sve društvene snage i da ideološki rad u Narodnoj omladini treba prilagoditi i delovanju ostalih faktora, a naročito u smislu intenzivnijeg i efikasnijeg korišćenja mogućnosti koje postoje van Narodne omladine, a ponekad i jačeg uticaja Narodne omladine u specijalizovanim organizacijama koje okupljaju omladinu, za potpunije ostvarenje njihove vaspitne uloge. Činjenica da su u Narodnu omladinu poslednjih godina stupile generacije koje nisu neposredno doživele Revoluciju zahtevala je da putem ideološkog rada pružimo tim generacijama osnovna znanja o revolucionarnim tradicijama i borbenom putu Saveza komunista, o borbi naše radničke klase u prošlosti i tekovinama našeg razvitka, a da istovremeno kod njih razvijamo interesovanje i smisao za političko i idejno obrazovanje, za aktivni politički rad, kako bi se mladi ljudi izgrađivali u aktivne društvene ličnosti. Danas smo u mogućnosti da damo vrlo pozitivne ocene o nivou idejno-političkog rada u Narodnoj omladini . Među omladinom je razvijen živ i raznovrstan idejno-politički rad, koji po svom funkcionisanju i oblicima dobija izgled jednog zaokrugljenog sistema. On je postao znatno bogatiji , savremeniji i raznovrsniji , oslobođen krutosti i šablonizma, prilagođen opštim potrebama i interesovanjima omladine. Značajno je da je ideološko- političkom radu dat karakter redovnog upoznavanja i obaveštavanja čitavog članstva organizacije o aktuelnim političkim događajima kod nas i u svetu. Pored toga, sadašnji stepen razvijenosti ideološko -političkog rada u organizaciji Narodne omladine omogućuje mladim ljudima potpunije i dublje izučavanje raznih teoretskih pitanja i idejno-vaspitnih problema. 603

U sadržaju idejno-političkog rada mi se sve više oslobađamo verbalizma i jednostranosti i, polazeći od životnih problema i potreba mladih ljudi, sve više proširujemo njegove oblasti . U poslednje vreme pitanja perspektive našeg privrednog, političkog i kulturnog razvitka, zatim problemi etike i estetike postali su kod omladine rado slušane teme. Posledica takve bogate političke aktivnosti je stvaralačkije i efikasnije delovanje Narodne omladine u društveno-političkom životu zemlje. To je omogućilo, s jedne strane, snažniju afirmaciju omladine kao značajne političke snage, a s druge strane, doprinelo je bržem izrastanju većeg broja mladih ljudi u aktivne društvene radnike. Poslednji izbori za lokalne organe vlasti pokazuju da možemo slobodno smatrati da se mlada generacija sve brže afirmiše kao aktivni učesnik u društveno-političkom životu . Tome je doprinela i naša briga o obrazovanju i uzdizanju rukovodećih omladinskih kadrova. Međutim, ne umanjujući krupne rezultate u ideološkom i političkom radu, hteo bih da kažem nekoliko reči i o nekim problemima koji zaslužuju veću brigu i zahtevaju podršku Saveza komunista. Ne možemo se zadovoljiti time što ćemo mladim ljudima davati samo osnovna obaveštenja o tekućim događajima , već je neophodno i omogućiti im da šire poimaju i dublje sagledavaju zbivanja oko sebe. Ne smemo se zadovoljiti time da mladi čovek spontano usvaja socijalističke vrednosti i naša društvena rešenja. Potrebno je veću pažnju posvetiti tumačenju perspektiva i pravca našeg razvitka, istovremeno omogućujući mladom čoveku da sagleda i svoje lične perspektive . Karakteristično je da ideološkopolitički rad kod nekih institucija (naprimer škola) ima u tom smislu nedostataka. One su okrenute malo u prošlost i pate u velikoj meri od istoricizma, iako su interesovanja omladine orijentisana na pitanja sadašnjosti i bliske budućnosti . Otuda je neophodno da se ovom pitanju posveti veća pažnja. Potrebno je takođe i odlučnije delovati na razvijanju navika kod mladih ljudi da individualno rade u tom pogledu, uz samostalno korišćenje literature. Posebno se postavlja pitanje kojim metodima i sredstvima postizati šire marksističko obrazovanje omladine. Tu je potrebna sistematska briga i pomoć Saveza komunista. Veoma široke mogućnosti u pogledu ideološko - političkog rada pružaju razne institucije i organizacije. Međutim , one još uvek nisu dovoljno okrenute omladini .

604

Najzad, iako ekonomsko obrazovanje omladine zauzima krupno mesto u sistemu ideološko-vaspitnog rada, zahtevi društvene prakse postavljaju pred nas potrebu da se odlučnije angažujemo na njegovom daljem razvijanju . Rešavanje svih ovih značajnih problema u idejnom vaspitavanju omladine ne zavisi samo od praktične i povremene pomoći Saveza komunista organizacijama Narodne omladine već u prvom redu od njegove stalne brige o svestranom vaspitavanju omladine na svim područjima njenog života i rada.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Avguštin, delegat iz Sreza Ljubljana.

LAH AVGUSTIN : Drugovi i drugarice delegati, Centralni komitet je u svom Izveštaju opširnije analizirao rad osnovnih organizacija Saveza komunista, a o tome je govorio i drug Ranković, kao i pojedini delegati. Ipak mi dozvolite da u okviru te teme u što sažetijem obliku nešto kažem o političkom vaspitavanju radnika i učešću radnika u političkom radu na selu . Rezultati naše privredne izgradnje i opšteg socijalističkog preobražaja pokazuju se najkarakterističnije u menjanju socijalne strukture našeg društva. Radnička klasa neprekidno jača, a ogroman broj ljudi je napustio i još napušta rad na selu i zapošljava se u poljoprivrednim granama privrede, naročito u industriji. Ali znatan broj njih još ostaje usko vezan za poljoprivredu i dalje se delimično bavi poljoprivrednom proizvodnjom . Ne samo da kod tih radnika nema jake i svesne borbe za povećanje produktivnosti radá, nego se i vrlo teško uključuju u društveno-politički rad, čak i u kolektivima kojima pripadaju . Isto tako, ne stižu na sastanke sindikalnih organizacija, jer žure u svoje domove gde ih čeka već drugi posao. Ti radnici se vrlo teško uključuju u bilo kakav politički rad u kolektivima, jer njihova svest, samim zaposlenjem u fabrici, nije prestala da nosi sobom sitnovlasnička gledanja. Ti ljudi stavljaju svoje lične interese uvek u prvi plan, pa i kada se raspravlja o problemu preduzeća ili komune. Rad osnovnih organizacija na selu je manje uspešan od rada fabričkih organizacija . To je, razumljivo, rezultat stanja kadrova. Posledice ovakvog rada ogledaju se u nižem nivou , slabijoj disci-

605

plini i organizaciji rada. Ali radnici koji žure na selo često nisu svesni situacije i ne smatraju se odgovornim da rade na terenu. To se pokazalo i na prošlim izborima, kada u jednom manjem delu seoskih odbora i u selima gde živi više radnika nije izabran nijedan radnik, a u mnogima njihov broj je vrlo mali. Ako hoćemo da postignemo da naš politički rad na selu bude bogatiji i uspešniji, onda treba smelije uzdizati i vaspitavati kadrove, ostvariti pre svega uzajamnu akciju svih komunista na jednoj teritoriji ili selu putem formiranja aktiva (od članova organizacija na terenu i ostalih komunista iz tog područja) , voditi konkretnu borbu za socijalistički napredak. Tako će i naša široka i uspešna akcija vaspitavanja radnika imati svog odraza na selo. To iskustvo nije novo u našoj praksi , ali kad konstatujemo da bismo mogli i da bi trebalo na selu učiniti više, to moramo smatrati kao posebno zaduženje. Dozvolite mi da kažem nekoliko rečenica još o jednom problemu, u vezi s reformom našeg školskog sistema. Uloga i značaj društvenog samoupravljanja u prosveti i školstvu ukazuju na potrebu što bržeg porasta opšte prosvećenosti i kulturnog nivoa naroda. Kao što u svim ostalim društvenim područjima široko i neposredno učešće radnih ljudi u rukovođenju i rešavanju tekućih problema igra veliku ulogu , tako i u prosveti široka inicijativa, zainteresovanost i saradnja građana i roditelja, pedagoga i omladine doprinosi unapređenju školstva . Nivo školske prakse još uvek zaostaje za ciljevima zajednice u pogledu obrazovanja i vaspitavanja omladine, iako se školstvo neprekidno usavršava. Naša očekivanja da će reforma školstva znatno ubrzati proces prekvalifikacije unutrašnjeg školskog rada i formiranja jedinstvenog sistema školovanja imaju potrebnu podršku u radu organa društvenog samoupravljanja u prosveti i školstvu . Taj proces, koji mora da prati solidna politička akcija, pokreće težnja ka razvitku našeg društva i zato će on imati puni društveno-politički značaj . Nacrt Zakona o školstvu pravilno teži ka daljem razvoju u tom pravcu. Naprimer, između sreskih i opštinskih saveta za školstvo i školskih odbora dosad nije bilo tešnje saradnje. Međutim , sada se predviđa da će organi školstva rasti iz najnižih, to jest školskih odbora . Ja mislim da je takva koncepcija pravilna. Ali i to nam govori da će se time povećati naša odgovornost u izboru i radu školskih odbora. Dalje, za školske odbore su vezane i zajednice učenika, a iz referata se vidi da su organizacije Saveza komunista u školama premalo učinile za njihov razvitak. Stoga će 606

se i u tom pravcu poboljšati naš rad. Zajednice učenika najviše se bave problemima školskog rada, a to je ujedno i interesantno područje pedagoških kolektiva i školskih odbora. Zbog toga su njihova traženja da više pretstavnika zajednicu učenika sarađuju u društvenom upravljanju doprinos usavršavanju tog sistema. Za rad ovih društvenih organa karakteristična je prilično jaka inicijativa i snalažljivost, kao i nešto manja briga o njihovom radu od strane društvenih i političkih organizacija. A baš bi tu trebalo pojačati politički rad, jer je poznavanje naše privrede i razvitka, politike i društvenog sistema, odnosa itd. neophodno za sve one koji vode računa o vaspitavanju omladine. Školski odbori i saveti su zaista, kako kaže Nacrt programa, za komuniste izvanredno značajno polje uticaja i rada na afirmaciji socijalističkih shvatanja u prosveti.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ :

Dajem odmor. (Pauza)

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Nastavljamo s radom. Drug Jakopič Albert, koga smo izabrali za potpretsednika Komisije, javio je da je bolestan i sada treba da izaberemo drugog potpretsednika, jer ja ću biti otsutan ; moram da idem na sastanak Komisije za rezoluciju, pa neko treba da vodi sastanak. Ako se slažete, ja bih predložio drugaricu Vidu Tomšič . (Svi se slažu.) Drug Minčev je molio da govori sada, jer i on je član Komisije za rezoluciju i ima sastanak u 11 časova. Ima reč drug Nikola Minčev.

NIKOLA MINČEV : Drugovi i drugarice, Govoriću o jednom problemu kome je u Programu Saveza komunista Jugoslavije, izveštajima i referatima dato određeno mesto, a koje, bar zasad, u diskusiji nije bilo dotaknuto. 607

Govorio bih o nekim aspektima ravnopravnosti žena. U socijalističkoj Jugoslaviji problem društvene i ekonomske ravnopravnosti žena ne postavlja se s pravne strane. Ustavom i određenim zakonima ta ravnopravnost je zagarantovana i nema potrebe, bar danas, da se donose neki novi zakonski propisi koji bi to pitanje regulisali. Međutim, problem se postavlja, pre svega, s gledišta materijalne osnove za realizaciju društvene i ekonomske ravnopravnosti žena, a s druge strane, na idejnom , vaspitnom planu u otklanjanju zaostalih, nazadnih shvatanja i navika ljudi , pre svega članova Saveza komunista Jugoslavije . Rešavanje problema stvarne ravnopravnosti žena je veoma dug i postepen proces, kako s gledišta stvarnaja materijalnih uslova tako i iskorenjivanja zaostalih shvatanja. To što se vekovima usadilo u svesti ljudi, što se prenosi kao nešto sasvim prirodno, neophodno, razumljivo, ne može se dekretom preko noći otkloniti. Pogotovo kada i sama materijalna baza, kao osnova stvarne ravnopravnosti žena , mora da bude na tako visokom nivou koji će ženi omogućiti masovno ravnopravno uključenje u društvenu proizvodnju . To je potrebno istaći, jer još uvek ima shvatanja da se taj problem može naprečac rešiti. I u tom pogledu važi ono što je u Programu zapisano : samo realistička i svesna politika može biti korisna, napredna i u službi socijalizmu. Ali treba istaći i drugu stranu ovog problema . Činjenica je da se danas na rešavanje pitanja povezanih sa ostvarivanjem stvarne ravnopravnosti žena često gleda s potcenjivanjem, može se reći ignorantski ; već unapred se računa na neostvarljivost konkretnih predloga i mera, nedovoljno se sagledavaju one mogućnosti koje u našim uslovima postoje i koje su ostvarljive . Na današnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga u našoj zemlji postoje znatno veće mogućnosti za društvenu i ekonomsku ravnopravnost žena, za realizaciju ove ravnopravnosti u većem stepenu nego dosad. Uzmimo za primer zaposlenost žena u privredi i drugim oblastima. Podaci izneti na ovom Kongresu pokazuju da se poslednjih godina stvarno učinio značajan napredak. Ne samo što raste broj zaposlenih žena , već je i relativno učešće zaposlenih žena u ukupnom broju zaposlenih sve veće . To pokazuje da zapošljavanje žena raste relativno brže nego zapošljavanje muškaraca. Ali treba imati u vidu da je broj novozaposlenih kod nas jedva nešto veći od prirodnog priraštaja aktivnog stanovništva i da je još uvek veliki broj nedovoljno angažovanih i poluzaposlenih ljudi . Međutim, mogućnosti privrede i ostalih delatnosti na današnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga i današnji tempo

608

razvitka, koji je inače vrlo veliki, ne omogućavaju veće apsorbovanje radne snage. S druge strane, ako pogledamo podatke o licima koja traže zaposlenje, ustanovićemo da je, po pravilu , poslednjih godina od njihovog ukupnog broja dve trećine bilo žena, i to mahom bez kvalifikacija. Nama je poznato da se na mnogim radnim mestima u privredi i drugim delatnostima nalaze muškarci , dok bi na tim radnim mestima mogle isto tako, a često i mnogo bolje, da odgovore žene. Kada imamo u vidu brzi porast gradova i u vezi s tim velike i teške probleme u stanbeno-komunalnoj oblasti, onda se s pravom postavlja pitanje : nije li daleko korisnije s društvene tačke gledišta, ne govoreći o ostvarenju ravnopravnosti žena, da se, umesto velikog priliva nove muške radne snage sa sela, u gradovima izvrši izvesna rokada na radnim mestima da bi žene mogle raditi na radnim mestima koja im odgovaraju. Time bi se oslobodila muška radna snaga, koja bi zauzela ona radna mesta što se obično popunjavaju dolaskom sa sela. Razume se da bi se administrativnim propisom iz centra veoma teško rešio ovaj problem. Ali zar na inicijativu Saveza komunista i drugih društvenih organizacija jedna preporuka veća proizvođača u komuni ne bi doprinela da se to ostvari, i to vrlo efikasno? Zar takva preporuka ne bi korisno delovala da se ovo pitanje počne kod nas rešavati ? Kada je već reč o ovom problemu, hteo bih još da kažem o ženama koje su privremeno nezaposlene, a uglavnom su bez kvalifikacija. Razumljiv je razlog što su žene uglavnom dosada ostale bez kvalifikacija . Napori svih naših zainteresovanih organizacija u kvalifikovanju te ženske radne snage su veoma nedovoljni . Ulaganje napora da se ta radna snaga sistematski okvalifikuje zadatak je svih organizacija, pre svega organizacija žena. Drugo što u vezi s ravnopravnošću žena ovde želim dotaći je pitanje domaćinstva . Činjenica je da domaćinstvo i porodica u našim uslovima imaju nedovoljnu tehničku osnovu , što je nasleđeno iz ranijih vremena. Mislim da je u tom pogledu stvaranje tehničke osnove, da bi se žena mogla osloboditi ropskog rada u domaćinstvu, zadatak koji se danas može innogo efikasnije rešavati nego dosad . Tu je reč o stvaranju servisa, ustanova za pomaganje domaćinstvu , o izgrađivanju i ostvarivanju ideje Engelsa o podruštvljavanju tehničke osnove porodice. Velika sredstva kojima raspolažu stanbeni fondovi omogućavaju da se stanbena izgradnja odvija rešavanjem problema domaćinstva na novoj , socijalističkoj osnovi, na način koji nije svojstven, ni moguć, ni shvatljiv u do39 VII Kongres SKJ

609

maćinstvu kapitalističkog sistema. Međutim, taj problem je dosad bio zapostavljen, njemu se nije posvećivalo dovoljno pažnje i on je uglavnom na početku rešavanja. Razume se, on pretstavlja pre svega stvar i orijentacije naše industrije. Naime, naša industrija se dosad orijentisala na proizvodnju trajnih potrošnih dobara (raznih mašina za domaćinstva), pogodnih za, tako da kažem, buržoaski način vođenja domaćinstva, jer te mašine služe samo jednoj porodici . Takav tip mašina ne odgovara našim uslovima, jer se kod nas, postojanjem stanbenih zajednica i kućnih saveta, stvaraju mogućnosti za rešavanje problema tehničke baze domaćinstva za više porodica. U rešavanju ovih problema, pored sredstava kojima raspolažu stanbeni fondovi i komune, postoje znatna sredstva i po privrednim organizacijama u fondovima za zajedničku potrošnju. Naše organizacije, pre svega Savez komunista, trebalo bi da ulože napore da se ta sredstva mobilišu za rešavanje onih problema koji su u interesu zaposlenih žena. Između VI i VII Kongresa nađeni. su osnovni pravci u rešavanju toga problema i na Plenumu Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda na Brionima raščišćeni su pojmovi u tom pogledu. Potrebno je samo uložiti napore. Što se tiče borbe na idejnom planu, ne bih o tome ovde govorio. Jedino bih hteo podvući da komunisti kao avangarda socija-lističkih kretanja u našoj stvarnosti treba da rukovode i borbom za ostvarivanje ravnopravnosti žena u našem društvu , u čemu moraju učestvovati svi članovi Saveza komunista i sve organizacije . To nije zadatak samo određenih društvenih organizacija koje rade po liniji žena, niti je to zadatak samo drugarica-članova Saveza komunista. To je program Saveza komunista, to je zadatak svih članova Saveza komunista, i samo usvajanjem takvog stava i takvog gledanja na ovo pitanje možemo računati da će se u društvenim organima samoupravljanja, radničkim savetima, stanbenim zajednicama, narodnim odborima i u svim društvenim organizacijama, rešavanju ovog pitanja prilaziti na nov, konstruktivan način. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Molim vas, drugovi, da iz istog razloga prihvatite da sada govori drug Hasan Brkić . (Aplauz.)

610

HASAN BRKIĆ: Drugovi i drugarice, Osvrnuo bih se na neka pitanja kulturno-prosvjetne aktivnosti, neka iskustva koja smo postigli u razdoblju između dva kongresa i neke slabosti Saveza komunista u djelatnosti i aktivnosti na ovom polju . Naša radnička klasa, koja se bori za nove društvene odnose i razvitak proizvodnih snaga, duboko je zainteresirana za širenje obrazovanja, za neprestano postizanje novih saznanja u svim oblastima društvenog života, za razvoj društvene misli, za svestrani kulturni napredak čitavog društva. Ne treba zaboraviti misli Marksa i Lenjina, koji su isticali nužnost da se radnička klasa, kada se nađe pred zadatkom da stvara nove, socijalističke odnose, mora u isto vrijeme boriti za razbijanje ranijih uskih klasnih okvira u kojima se razvijala kultura, jer samo na taj način ona može uspješno ispuniti svoju istorisku misiju izvođenje društva na put socijalističkog preobražaja. Naš razvitak i iskustva posljednjih godina potvrđuju da su razvoj sistema društvenog upravljanja i jačanje uloge proizvođača u društvenom životu u nerazdvojnoj vezi sa svestranom demokratizacijom cijelog našeg kulturnog života. I upravo na osnovi takve svestrane demokratizacije kulturnog života mogućno je obezbijediti da radnička klasa i trudbenici postanu njeni nosioci i aktivni učesnici. Opšti društveni razvitak, bogata praksa socijalističkog preobražaja, jačanje individualne inicijative u svim oblastima potstakli su zadnjih godina živ zamah i polet u oblasti kulturnog života zemlje. Polazeći od socijalističkih principa našeg društvenog sistema , u razdoblju između dva kongresa razvilo se društveno samoupravljanje i u oblasti kulture i prosvjete. Ono je, kao nov demokratski mehanizam, omogućilo da na ovom polju dođe do izražaja progresivni društveni interes radnih masa, ali su ti novi odnosi u isto vrijeme nametnuli potrebu dubokih promjena u formama i metodima koji su u oblasti prosvjete i kulture naslijeđeni iz prošlosti , kao i odlučniju borbu svjesnih snaga za socijalističku sadržinu našeg kulturnog života. Novi odnosi i demokratizacija kulturnog života doprinijeli su da i na ovom području ojača inicijativa, šira i slobodnija diskusija o raznim problemima kulturnog života , jači uticaj javnosti i cijelog društva na aktivnost kulturno-prosvjetnih ustanova. I danas možemo kazati da su razvitak socijalističke demokratije u oblasti kulture i prosvjete, antidogmatska i stvaralačka praksa Saveza komunista u cjelokupnom društvenom životu

39*

611

omogućili da se kod nas stvore uslovi i povoljna atmosfera za kulturno stvaranje i kulturni život uopšte. I sada je pitanje koliko smo mi, kao Savez komunista i komunisti, doprinijeli da se taj cjelokupni organizacioni mehanizam i uslovi stvoreni za djelatnost u ovoj oblasti iskoriste kako bi se taj kulturni život i njegova demokratizacija razvijali u skladu s društvenim odnosima. Posljednjih godina snažno je porasla aktivnost raznih kulturno-prosvjetnih organizacija i ustanova i one postaju, neosporno, sve snažniji faktor kulturnog preobražaja. U cijeloj zemlji proširena je mreža kulturno-umjetničkih društava, domova kulture narodnih univerziteta, a primjenjuju se i mnogi drugi oblici kuiturne djelatnosti koje je teško danas čak i statistički slijediti. U ovoj oblasti sve veći je broj kadrova koji počinju stalnije da se bave problemima kulturnog života i kulturne aktivnosti pojedinih organizacija i ustanova. Pozitivnu pojavu pretstavlja jača aktivnost organizacija, kulturnih i javnih radnika, koji pokazuju sve više interesovanja za kulturno-prosvjetnu aktivnost i probleme kulture u širem smislu. To se naročito pokazuje u izvjesnim vidovima aktivnosti pojedinih organizacija (književnika, likovnih umjetnika, kompozitora, profesora, učitelja itd .) . Porasla je amaterska djelatnost na raznim područjima kulturne aktivnosti , tako da danas postoji čitav niz saveza i centara u republikama koji objedinjuju i usmjeravaju razne vrste aktivnosti u oblasti kulture. Takva pojačana aktivnost, raznovrsne organizacione forme djelatnosti u oblasti kulture i prosvjete, do kojih je došlo naročito u razdoblju između dva kongresa, nametnule su potrebu stvaranja izvjesnih društvenih mehanizama za koordinaciju i idejno povezivanje, izvjesno tehničko usavršavanje djelatnosti u oblasti kulture i prosvjete, što se ispoljilo u stvaranju sreskih kulturnih vijeća, kulturnih vijeća zajednica u republikama, a u najnovije vrijeme stvoreno je i Kulturno vijeće Jugoslavije . Imajući pred očima tu opštu djelatnost i aktivnost, postavlja se pitanje koje pojave i koji problemi zaslužuju našu pažnju . Na to pitanje moglo bi se, po mom shvatanju, odgovoriti ovo. Kulturno-prosvjetni rad porastao je po obimu i raznovrsnosti formi i bogatstvu sadržaja, što nije bilo karakteristično za period administrativnog i u izvjesnom smislu birokratskog upravljanja kulturnim radom. Ta aktivnost prima postojanije forme i razvija se, više-manje, preko stainih ustanova. To je naročito došlo do izražaja u razvijanju ustanova za dopunsko cbrazovanje. Porastao je broj i kvalitetno su mnogo bolje i raznovrsnije forme u radu radničkih univerziteta i narodnih univerziteta. Porastao je broj 612

raznih škola dopunskog opšteg obrazovanja radnih ljudi. Izmijenjeni položaj i uloga radnika i radničke klase u cjelini pojačali su njihovo interesovanje za sticanje svih onih znanja koja su im potrebna kako za obavljanje njihovih dužnosti na radnim mjestima tako i za sticanje opštih znanja koja su im potrebna za uspješnije obavljanje društvenih funkcija. Razvio se, takođe, i niz savremenih oblika kulturno-prosvjetnog života i rada na osnovu svestranijeg interesovanja za pojedina područja kulturnog života i stvaralaštva . U novije vrijeme imamo čitavo mnoštvo amaterskih organizacija koje potpunije, mnogostrano prate kulturna dostignuća u oblasti pojedinih grana umjetnosti - književnosti, likovne umjetnosti itd. Imamo debatne klubove koji razmatraju razne probleme kulturnog života zemlje i prate kulturna dostignuća u inostranstvu , ' imamo razna omladinska društva itd. Na osnovi društvenog samoupravljanja i pojačane društvenopolitičke aktivnosti Saveza komunista, Socijalističkog saveza, Sindikata i drugih društvenih organizacija, kulturno-prosvjetna aktivnost se, u izvjesnom smislu , osamostaljuje i postaje neposredna briga i potreba samog društva. Odgovornost i vrlo delikatna uloga naprednih, socijalističkih snaga i Saveza komunista i leže upravo u tome da usmjeravaju te široke aktivnosti i individualne i kolektivne inicijative na području prosvjete i kulture. Međutim , i pored tih uspjeha, postignutih rezultata i oživljavanja kulturne aktivnosti ne možemo, po mom shvatanju , ipak reći da je ta aktivnost odista širi i neposredniji izraz interesovanja í potreba radničke klase i ostalih trudbenika. Još je kod nas zadržan čitav niz organizacionih formi iz prošlosti, koje je naš društveni razvoj apsolutno prerastao. Neka kulturno-prosvjetna društva stvorena su u sasvim drugim istoriskim uslovima i nisu se oslobodila izvjesnog tradicionalizma, konzervativizma, malograđanštine, lokalne uskosti, folklorizma, i ponekad djeluju na takav način kao da se u našoj sredini nije ništa promijenilo . Međutim, bitne su promjene nastale u samoj strukturi društva i u svijesti ljudi . Mnogi oblici kulturne aktivnosti koji mogu postati neobično efikasno sredstvo uticaja, kao što su prosvjetni film, biblioteke i sl ., nisu dobili svoje mjesto i ne raspolažu dovoljnim sredstvima. Još postoji disproporcija u obimu sredstava koja se daju pojedinim kulturnim ustanovama kao što su pozorišta, opere, koncertne poslovnice i sl. i ustanovama čije je dejstvo šire i koje rade na kulturnom obrazovanju radnika i ostalih trudbenika. Zatim, u našem kulturnom životu i aktivnosti još se zadržavaju u izvjesnom smislu shvatanja prosvjetarstva, a naročito kada je u pitanju prosvjetna akcija

613

na selu. Međutim, dosadašnji razvoj traži da se ova cjelokupna prosvjetna djelatnost u širem smislu uklopi u ukupni sistem društvenih kulturno-prosvjetnih organizacija i da ona u politici komuna i drugih društvenih organa, i po sredstvima i po mjestu. dobije značaj i ulogu kao i sve druge institucije. Samo na taj način je mogućno ojačati njenu ulogu. Rekao bih nešto i o kulturnoj i prosvjetnoj aktivnosti u okviru cijele zemlje, koja danas nameće potrebu tešnjeg povezivanja i koordinacije. Radi rješavanja ove potrebe našeg kulturnog razvoja, nedavno je organizovano Kulturno vijeće Jugoslavije , koje je zamišljeno kao jedan parlament, kao široko pretstavništvo našeg kulturnog života , sa zadatkom koordinacije i idejnog usmjeravanja kulturne aktivnosti. Savlađivanje uskih okvira, lokalnih i republičkih, u kojima se kreće ta aktivnost, savlađivanje konzervativizma, malograđanskih shvatanja i tendencija, borba za socijalistički sadržaj kulturne aktivnosti - postaju, baš u vezi s tim, jedan od najvažnijih zadataka naše kulturne politike. Drug Tito je u svom referatu istakao da je socijalizam viši oblik društvenih odnosa koji nužno lome nacionalne okvire i teže ka univerzalnoj integraciji. Razvoj socijalističkih odnosa i sistema društvenog samoupravljanja otvorio je ovaj proces i kod nas, omogućujući da sve snažnije dolaze do izražaja težnje ka tešnjem povezivanju kulturne djelatnosti u cijeloj zemlji. Opštedruštveni i ekonomski razvoj mijenja strukturu pojedinih nacija i sve više jačaju elementi koji ih međusobno povezuju. Zajednički interesi, koji proističu iz osnovnih socijalističkih odnosa, sve više prodiru i mijenjaju svijest naših ljudi, naše radničke klase i naše omladine. Međusobno zbližavanje i upoznavanje kulturnih dostignuća pojedinih naroda postaju jedan od bitnih faktora u našem kulturnom napretku , kao i u borbi protiv raznih vidova tradicionalizma, zatvorenosti i konzervativizma. Jačanje zajedničkih socijalističkih elemenata u našoj kulturno-prosvjetnoj akciji ne znači ni u kom slučaju negiranje samostalnosti kulturnog razvitka svake nacije. Naprotiv, samostalnost kulturnog razvoja ostaje uslov za saradnju i dalje zbližavanje. Taj proces se ne razvija bez teškoća bar prema diskusiji koja se vodila u Kulturnom vijeću - bez otpora od strane izvjesnih elemenata koji teže da zadrže izvjesne forme koje su imale svoj određeni smisao u drugim istoriskim uslovima. Zadržavanje tih formi, nekritičko prihvatanje i idealiziranje svakog kulturnog naslijeđa i tradicije najčešće znače pokušaj da se podržava zatvorenost koja koči kulturni razvoj . Danas još postoje uski okviri preko kojih se ostvaruje međusobna saradnja i povezanost kulturne aktivnosti u zemlji . Prilikom stva614

ranja Kulturnog vijeća Jugoslavije razmatrana je uloga raznih organizacija koje su djelovale u ovom pravcu i opšta je ocjena da u pretstojećem periodu, razvijajući kulturnu aktivnost u najširem smislu, treba da iznađemo, razvijemo i ojačamo sve one forme koje će omogućiti tešnje povezivanje kulturne aktivnosti u cijeloj zemlji, a tu se naročito ističe potreba da naša izdavačka djelatnost, naša štampa, naš film i radio i ostale institucije naše kulturne aktivnosti postanu još jači faktori, koji će ubrzati proces kulturnog zbližavanja naroda Jugoslavije. Savlađivanje uskih okvira kulturne djelatnosti daće potsticaja kulturnom životu . Savez komunista, boreći se za idejnu usmjerenost kulturnog života, za socijalistički pečat naše kulture, boreći se protiv sitnoburžoaske ideologije i konzervativizma, mora postati faktor koji će potsticati sve one tendencije u našem kulturnom životu koje se javljaju na osnovi novih društvenih odnosa i odlučujuće uloge radničke klase i drugih progresivnih elemenata u našem kulturnom životu. U tom pravcu treba da djeluje i Kulturno vijeće, koje okuplja pretstavnike svih važnijih kulturnih i prosvjetnih organizacija koje razvijaju širu djelatnost u narodu . Razumije se da se zadaci postavljeni na ovom polju ne mogu ostvarivati kampanjski i mjerama koje ne bi vodile računa o kulturnim specifičnostima pojedinih naroda . Mi ne težimo stvaranju neke integralne jugoslovenske kulture koja bi negirala specifičnosti pojedinih nacionalnih kultura. Borba za međusobno upoznavanje i jedinstven socijalistički sadržaj naše kulturno-prosvjetne djelatnosti prirodan je proces koji se razvija na osnovi socijalističkih odnosa, zajedničkih interesa i težnji svih radnih ljudi, na osnovi socijalističke svijesti, koja sve više preovlađuje ne samo na ovom području nego u cjelokupnom društvenom životu . Ovaj kratak osvrt na razvoj nekih tendencija i problema koji se javljaju u oblasti kulturne djelatnosti pokazuje koliko je potrebno usmjeriti aktivnost Socijalističkog saveza, Saveza komunista i svih drugih društveno-političkih organizacija u pravcu da se ovo važno područje našeg društvenog života razvija u skladu sa društvenim odnosima koji se svom snagom probijaju u oblast kulture i prosvjete. Širok sistem organa društvenog samoupravljanja postaje, svakako, odlučujući faktor toga procesa. Mi moramo razvijati i jačati samodjelatnost kulturno-prosvjetnih organizacija i sve one forme društvenog samoupravljanja koje su se razvile u okviru komune, sreza, republike i saveza, preko kojih je jedino mogućno idejno usmjeravati ovu djelatnost. Aktivnost komunista u pojedinim društvima i ustanovama društvenog upravljanja dosad nije bila 615

dovoljna niti je bila u skladu s potrebama kulturnog razvoja. Mnoga područja kulturne aktivnosti, kao što su izdavačka djelatnost, film , pozorište, biblioteke i pojedine ustanove dopunskog obrazovanja, ne mogu uspješno djelovati i boriti se za socijalistički sadržaj bez svakodnevne aktivnosti i borbe naprednih socijalističkih snaga, naročito komunista. Nova shvatanja i nove tendencije mogu uspješno doći do izražaja samo uz svakodnevnu borbu protiv sitnoburžoaskih shvatanja i stranih uticaja, začaurenosti, primitivizma itd. Posebnu pažnju moramo pokloniti radu republičkih saveza za kulturu, Kulturnom vijeću Jugoslavije, mnogobrojnim savetima koji su formirani u centru (Savet za film, Savet za radio-difuziju ) , preko kojih je mogućno izboriti se za pravilnu orijentaciju na odgovarajućim područjima kulturne djelatnosti . Neobično značajnu ulogu u borbi za idejnu usmjerenost u oblasti kulture i prosvjete, za međusobno upoznavanje kulturnih dostignuća i iskustava ima naša štampa . Ona je zadnjih godina kulturnim problemima poklanjala veću pažnju nego ranije. Kulturne rubrike listova sve više prate inicijativu pojedinih organizacija na kulturnom polju, registruju i kritički ocjenjuju aktivnost i stvaralaštvo u pojedinim oblastima umjetnosti. Ali se i pored toga može reći da naša štampa zaostaje za procesom i pojavama u kulturnom životu . Ona nije ispoljila dovoljno kritički stav prema tendencijama koje su strane socijalističkim stremljenjima naše kulture i stvaralaštva. Pored toga, pažnja naših listova nije podjednako usmjerena na pojedina područja kulturne aktivnosti . Često film, pozorište ili slično zauzimaju znatno veće mjesto na stranicama listova nego ostala područja kulturne djelatnosti . Naši listovi, naprimjer, malo poklanjaju pažnje izdavačkoj djelatnosti, koja je neobično važan faktor kulturnog života. Kod nas se prevodi mnogo, bez dovoljno sigurnih kriterijuma, a naša štampa nije mnogo doprinijela da se izgradi opšta fizionomija izdavačke djelatnosti koja bi bila u skladu sa potrebom našeg kulturnog razvoja. Pored toga, pojedini listovi pretežno pišu o kulturnom životu u užim okvirima, u okvirima pojedinih područja republika, a malo o problemima kulturnog života u cijeloj zemlji . Razvijanje kritičkog stava štampe prema kulturnom životu, šire praćenje pojava u oblasti kulture, poklanjanje pažnje raznovrsnim formama kulturne aktivnosti doprinijeće da štampa, sa svoje strane, postane jedan od značajnih činilaca u borbi za idejno usmjeravanje naše kulturne i prosvjetne aktivnosti, u borbi protiv svih onih tendencija koje teže da konzerviraju negativno naslijeđe , protiv shvatanja koja su nama strana, protiv primitivnosti, intelektualističke razbarušenosti itd. Savez

1616

komunista i pojedini njegovi članovi u tim dnevnim i povremenim listovima, pojedinim časopisima i publikacijama moraju razvijati jaču inicijativu u borbi za dalji razvoj i usmjeravanje kulturne djelatnosti, jer je to jedan od uslova za brži razvoj socijalističkih odnosa, za jačanje inicijative i uloge radničke klase i radnih ljudi u borbi za socijalistički preobražaj društva.

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ :

Ima reč drugarica Ljiljana Čalovska.

LJILJANA ČALOVSKA : Rečeno je bilo na početku diskusije u ovoj Komisiji : „...i bez naše aktivnosti buja jedan proces stalnog i sve većeg kulturnog zbližavanja naših naroda..." - i to je istina. Celokupni društveni razvoj daje našoj zajednici obeležje nečeg što pretstavlja više nego samo federaciju , što pretstavlja jedinstveni, živi organizam. Za njegov normalan život i dalji razvoj kulturno strujanje nesputano ničim pa ni geografsko-administrativnim okvirima ili nacionalnim L razlikama i granicama nije od najmanjeg značaja. Ta intenzivna ravnopravna saradnja svih stvaralačkih i društvenih činilaca, o kojoj se govori i u Nacrtu programa Saveza komunista Jugoslavije, a čijih se načela jugoslovenski komunisti u praksi od ranije drže (ili je trebalo da ih se drže), takva saradnja inicirana, podržavana i razvijana od komunista nije samo zadatak naše kulturne politike, već u svakom slučaju nepobitan zahtev kulturnog preobražaja zemlje i kulturnog uzdizanja radničke klase, pa i formiranja moralnog lika ljudi . Bez nje se ne može zamisliti vaspitavanje novih generacija kao jugoslovenskih socijalističkih građana. Pojave na ovom planu nazivaju se obično međurepubličkim odnosima i međurepubličkom saradnjom u oblasti kulture. U suštini pak kad je reč o kulturnom zbližavanju , kulturnoj saradnji ili uzajamnosti naših naroda, radi se pre svega o jednom vidu međunacionalnih odnosa. Svakako da iz formalnih razloga ne bi trebalo insistirati na ovom ili onom imenu, ali mislim da tu postoji suštinska razlika i da za tumačenje pojava na ovom planu i zauzimanje pravilnih stavova treba polaziti od analize procesa razvitka međunacionalnih

617

odnosa i razvitka nacionalnih kultura, imajući stalno u vidu da se radi o našem opštem kulturnom razvoju . Gledanje na te odnose kao na međurepubličke (iako oni najčešće imaju ili primaju takav oblik) , nepolaženje od njihovog karaktera međunacionalnih odnosa krije opasnost od uprošćavanja, od toga da ostanemo na površini, da donosimo jednostrane, ako ne i pogrešne, zaključke. U tretiranju tih odnosa isključivo kao međurepubličkih krije se opasnost nedovoljnog diferenciranja naše težnje za kulturnim zbližavanjem od tendencija birokratsko-centralističkih ili unitarističkih, koje sa svoje strane samo štete razvoju kulturne saradnje. ✓ Polazeći od tih odnosa kao međunacionalnih, mi ćemo, međutim , imati u vidu višestranost problema i biti budni i prema birokratsko-centralističkim pojavama i unitarističkim shvatanjima. Tretirajući te odnose kao isključivo međurepubličke , lakše se može nasesti i naseda se mistifikovanju ovakvih ili onakvih „republičkih specifičnosti“, a u najmanju ruku možemo izgubiti u izvesnim slučajevima jedan sigurniji i dovoljno dubok kriterij . Jer samo jedan osvrt u prilog ovome poslednjem - saradnja kulturnih institucija, organizacija itd. između Srbije i Makedonije u poređenju sa onom između Srbije i Bosne - koje pretstavljaju jedno jezičko područje, a sem toga u Bosni živi i veliki broj Srba pretpostavlja izvesne razlike ! ... Tu mislim na razlike u oblicima i metodama ne na uštrb takve saradnje već radi njenog boljeg razvijanja. Jer, iako u razvitku kulturnog stvaralaštva i saradnje među našim narodima polazimo od toga da kod nas postoje nacionalne kulture ne od danas već najmanje otkad postoje nacije, ne smemo gubiti iz vida da se one ne mogu razvijati bez oslanjanja jednih na druge, bez uzajamnog obogaćivanja, kao što to ne mogu ni bez uzimanja iz opšte kulturne riznice čovečanstva, ni bez davanja njoj. Nema autohtone kulture. Resursi kultura se nisu ni u doba rađanja nacija kao ni posle toga poklapali s granicama nacionalnog tržišta, a čak i onda kad se jedna nacionalna kultura nametala drugoj, to nije prolazilo bez određenog međusobnog delovanja. U punoj ravnopravnosti nacionalnih kultura u Jugoslaviji nema superiorne ni inferiorne kulture, iako ima onih s bogatijim kulturnim nasleđem , onih koje su se razvijale u povoljnijim istoriskim uslovima i obratno. I tako, zaista, zahvaljujući već našoj politici nacionalne ravnopravnosti i zajedničkom ekonomskom razvoju u uslovima izgradnje socijalizma teče i buja proces kulturnog povezivanja . Ali zavaravali bismo se ako ne bismo mislili da i ovde postoji inercija . A postoji i ono što se rađa iz naših 618

današnjih ekonomskih uslova, iz protivrečnosti u savremenom društvenom razvoju . Tendencije za „ zatvaranjem“ kulturnog života u granice republika, tzv. „ republičko začaurivanje“, gotovo uvek imaju svoju dublju birokratsku pozadinu . Takve i slične tendencije stvaraju pregrade i onde gde ih nikad nije bilo, gde se čak radi i o jednom nacionalnom području . Te birokratske pojave su, međutim, vrlo često maska za nacionalizam. Ako se i ne radi o nacionalizmu kao ideologiji, tu je dovoljan sitnoburžoaski mentalitet opterećen nacionalističkim predrasudama ili sklon njima, pa da se birokratski ,,republikanizam“ zakvači za njega izgovorima o posebnim interesima, potrebama reprezentacije republike, republičkim „ ključevima", pregradama za strujanja iz drugih republika i svim onim drugim pojavama koje su kod nas neretko stekle pravo građanstva. A što su stekle to pravo građanstva dolazi pre svega otuda što komunisti u ovim pitanjima nisu uvek dovoljno dosledni ni aktivni, ukoliko i sami nisu protagonisti takve prakse. To je žalostan dokaz da bez akcije komunista ne možemo očekivati normalan rast kulturne stvaralačke saradnje između jugoslovenskih naroda. Neki pozitivni rezultati isto tako govore u prilog tome : mere za uvođenje jedinstvenog programa jugoslovenske radiodifuzije, rad na školskoj reformi po principu jedinstvenog školskog sistema, koordinacija i razmena između pojedinih kulturnih institucija, amaterskih organizacija itd. Naš kulturni život vrlo osetljivo oscilira sa ovim ili onim promenama u društvenoj ili ekonomskoj strukturi, o čemu je ovde nemogućno govoriti u pojedinostima usled nedostatka vremena. Navešću samo jedan primer. Razdoblje koje je usledilo posle administrativnog a naročito sistem komunalnog uređenja stvorili su , stvaraju i stvaraće uslove za širi i svestraniji razvoj i naše kulturne uzajamnosti. Ili - uzmimo samo primer jedne razvijenije komune kulturni život u Stipu neposrednije će se vezivati za sve jugoslovenske tekovine , pa bile one srpske, hrvatske ili slovenačke, nego što smo to ranije mogli zamišljati . Tu su uslovi da i Split bude jugoslovenski kulturni centar, razume se u odgovarajućim razmerama, kao i Beograd odnosno Skoplje odnosno Maribor ili Mostar. Socijalistička i jugoslovenska sadržina kulturnog života u našim komunama pri tome ostaje kriterij na osnovu koga ćemo ga ocenjivati. Socijalistička i jugoslovenska sadržina kulturnog života u njima uz, razume se, sve slobodnije i bogatije savremeno stvara619

laštvo reprodukovaće se na taj način hiljadu puta više nego što bi to bio u stanju da učini ne znam kakav savezni ili samo republički jugoslovenski kulturni centar.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Reč ima drug Nikola Gažević.

NIKOLA GAŽEVIĆ : Drugarice i drugovi, U dijelu Izvještaja CK i u referatu druga Rankovića koji se odnosi na rad organizacije SKJ u JNA konstatovano je da je aktivnost organizacije Saveza komunista u Armiji u ideološko-političkom vaspitavanju pripadnika Armije bila vrlo razvijena i da su postignuti značajni i vidni rezultati . Međutim, konstatovane su i izvjesne slabosti, a odnose se, prije svega, na nedovoljnu praktičnost i konkretnost tog vaspitavanja. Zbog specifičnog položaja Armije i posebnih zadataka komunista u Armiji nije uvijek lako ni jednostavno obezbijediti da cjelokupan rad na ideološko- političkom vaspitavanju ljudi bude u neposrednoj i konkretnoj vezi sa svim onim zbivanjima i svakodnevnom borbom koja se vodi u našoj zemlji i pojedinim njenim područjima. Otuda pojave da se mnoga pitanja dosta uopšteno tretiraju , da se isuviše teoretiše i da se stvari ponekad idealiziraju . Nije dovoljno pratiti naš socijalistički razvitak samo na osnovu opštih zakona i propisa, referata, govora, skupštinskih zasjedanja, kongresa, konferencija i sl., iako je sve to neophodno i korisno, jer pruža mogućnosti da se u suštini shvati naš opšti razvitak, cjelokupno društveno-političko i ekonomskosocijalističko kretanje kod nas. Takve objektivne okolnosti zahtijevaju da se organizacije SK u Armiji mnogo ozbiljnije i konkretnije pozabave tim pitanjem i da pronađu način kako bi u tom pogledu poboljšale kvalitet ideološko- političkog vaspitavanja ljudi u Armiji. Orijentacija u tom pogledu postoji, ona je u suštini i prihvaćena i shvaćena, ali u praksi, naravno, ne ide lako i brzo. S druge strane, ovdje se radi i o tome koliko će pomoći i kako će se postaviti organizacije SKJ van Armije, prije svega komiteti u srezu, opštini itd . Jer bez njihove pomoći , bez sistematske saradnje partiskih komiteta iz Armije i komiteta na terenu ne bi se moglo mnogošta postići na ovoj liniji . No, saradnja nije potrebna samo u 620

tom pogledu , već i uopšte. Intenzivniji i korisniji rad komunista iz Armije u raznim političkim, društvenim i masovnim organizacijama ne može se zamisliti ako ne postoji redovan kontakt i saradnja između partiskih rukovodstava vojnih jedinica i komiteta na terenu. I pored velikog interesovanja komunista iz Armije za probleme mjesta, opštine, naselja itd . gdje žive i spremnosti da konstruktivno djeluju u rješavanju raznih problema, rezultati njihove aktivnosti nisu uvijek zadovoljavajući. Uzrok je, pored ostalog, i u tome što su komunisti, odnosno organizacije SK u JNA, u takvom položaju da nemaju dovoljno mogućnosti za svestranije poznavanje i sagledavanje konkretne političke, privredne, komunalne, stanbene, prosvjetne i druge problematike u mjestu gdje žive. U većini slučajeva nedovoljna, jednostrana i samo povremena veza rukovodstava SKJ iz Armije s rukovodstvima na terenu takođe je uzrok što je bilo slučajeva da komunisti iz Armije nisu uvijek razumijevali pojedine probleme na terenu, što su ih ponekad jednostrano ocjenjivali ili su njihovi stavovi bili neusklađeni sa stavovima ostalih komunista u mjestu. Sve je to moglo imati negativnih posljedica kako na njihov rad van Armije tako i na njihovu svakodnevnu političku aktivnost u Armiji s vojnicima i ostalim pripadnicima Armije. Iz toga izlazi da je veza rukovodstava SKJ i za Armiju i za teren od obostranog praktičnog političkog interesa. Dosad su te veze bile ponegdje vrlo dobre, obično u manjim mjestima, dok su u većim, naročito u republičkim centrima, bile slabije. Smatram da je potrebno obostrano nastojanje da takve saradnje bude ubuduće mnogo više. Što se tiče formi saradnje, one mogu biti različite. Možda je najpogodniji način da sastancima sreskih, odnosno opštinskih komiteta prisustvuju pojedini članovi komiteta vojnih jedinica i obrnuto, radi upoznavanja sa situacijom, problemima, osnovnim zadacima koji stoje pred jednima i drugima. Pored toga, mogu se organizovati i posebni sastanci gdje bi se analizirali pojedini događaji , pojave i upoznavalo sa izvjesnim problemima i teškoćama iz svakodnevnog rada itd . Čitavom pitanju, mislim, treba prići sa stanovišta da li ćemo takvom saradnjom i kontaktom obezbijediti da nam svi komunisti , i oni iz Armije i oni van Armije, djeluju zajedničkim snagama u rješavanju odredenih pitanja i problema iz svakodnevne prakse i borbe za izgradnju socijalističkih odnosa u našoj zemlji . Drugo o čemu bih htio nešto reći odnosi se na prijem u SKJ. U Izvještaju koji je podnesen Kongresu , a takođe i u referatu druga Tita, konstatovan je izvjestan napredak u politici prijema novih članova SK u Armiji. Iako broj primljenih u ovom razdoblju nije 621-

naročito velik, ipak se jasno osjeća pozitivna tendencija u politici prijema. Međutim, organizacije SKJ u Armiji imaju i u tom pogledu znatnih teškoća, a naročito kada je riječ o prijemu vojnika. Vrijeme koje vojnik provede u Armiji i uslovi pod kojima živi i radi ne daju dovoljno mogućnosti da se lako i sigurno ocijeni svaki pojedinac, naročito u pogledu karakternih osobina neophodnih za komuniste. Pored toga, treba znati kako se dotični drug odnosi prema socijalističkoj izgradnji, prema politici SKJ, koliko je spreman da se žrtvuje u svakodnevnoj borbi u fabrici, u gradu , na selu i drugdje gdje se bije bitka za socijalizam i socijalističke odnose. Sve te, kao i mnoge druge faktore, organizacije SK u Armiji ne mogu uvijek uočiti, te su mogućnosti za svestranije upoznavanje ljudi dosta ograničene. Ako pomenemo i izvjesnu površnost i olako prilaženje tom pitanju u pojedinim osnovnim organizacijama u Armiji, onda stvar postaje još ozbiljnija. Ipak primanje tih mladih ljudi u SK, od kojih veliki broj ima i volju i želju , a i zaslužuje da postane član Saveza, ne bi smjelo da se zapostavi . Ta jednostranost u sagledavanju ljudi , koja je neminovna, mogla bi se ublažiti većom brigom i nastojanjem organizacija SKJ u Armiji da što više upoznaju ljude dok su u Armiji i da prikupe što više podataka s terena o pojedinim drugovima. Kako će to ići i koliko će se u tome uspjeti umnogome zavisi od drugova s terena kojima se obraćaju pojedina rukovodstva iz Armije. Dosadašnja praksa govori da nije bilo dovoljno ni brige ni razumijevanja u tom pogledu i da mnoga rukovodstva nisu odgovarala na takve zahtjeve. Radi ilustracije navodim primjer jedne armiske oblasti iz koje se u prvoj polovini prošle godine tražilo mišljenje za preko 900 vojnika, a nije se dobilo ni za polovinu . Mislim da je to pitanje važno kako sa stanovišta rada organizacije SK u Armiji tako i sa stanovišta rada organizacija SK na terenu. Ukoliko se bude manje grešilo u politici prijema u Armiji, utoliko će biti lakše i organizaciji na terenu . Uzgred bih napomenuo da i u pogledu dostavljanja partiskih dokumenata drugova vojnika-članova Saveza koji dolaze u Armiju ima takođe velikih propusta , što organizaciji u Armiji jako otežava posao. U prvoj polovini prošle godine u jednoj armiskoj oblasti 90 % onih koji su izjavili da su članovi Saveza nisu donijeli nikakve partiske dokumente ; isto tako u jednu jedinicu došlo je 325 mladića bez dokumenata, u drugu 890 itd. Ovo stvara ogromne poslove, prepisku i administraciju koja, naravno, smeta i komitetima u Armiji i van Armije. Što je najgore, dešava se da poneki drug ne dobije nikakve podatke za cijelo vrijeme dok

622

je na otsluženju vojnog roka. Kako se osjećaju ti mladi ljudi, mislim da nije potrebno naglašavati. Na kraju, nešto o radu sa članovima Narodne omladine dok su u Armiji. U Izvještaju Centralnog komiteta bilo je riječi o tome. Postavljeno je da se članovima Narodne omladine posveti veća pažnja dok su u Armiji i da se radom sa njima, koliko god je moguće, obezbijedi potreban kontinuitet koji je privremeno prekinut. U tom pogledu rukovodstva SKJ u Armiji, naročito ona koja neposredno rukovode osnovnim organizacijama, i same osnovne organizacije moraju daleko više da se pozabave time i da pronađu i forme i mogućnosti koje će to obezbijediti . Pored skupova koje treba održavati sa svim vojnicima-omladincima u jedinici, da bi se upoznali s odlukama i rezolucijama Kongresa i rukovodstava Narodne omladine, te najvažnijim problemima iz rada organizacije NO, korisno je organizovati zajedničke političke, kulturno-umjetničke i sportske akcije sa omladinom u mjestu gdje se nalazi određena vojna jedinica. Najveći broj mladih oficira i podoficira može učestvovati u radu organizacija NO u mjestu gdje žive i rade, što će im pomoći u njihovom svakodnevnom vaspitnom radu s vojnicima. I u tom pogledu potrebna je i korisna saradnja partiskih rukovodstava, a takođe i rukovodstava Narodne omladine i pojedinih organa Armije po svim onim pitanjima koja zahtijevaju zajedničke mjere i aktivnost. To će znatno doprinijeti da se omladinci-vojnici i dalje osjećaju članovima svoje organizacije i da po izlasku iz Armije još aktivnije i poletnije priđu radu u svojoj organizaciji i izvršavanju onih zadataka koji budu stajali pred njima u socijalističkoj izgradnji zemlje.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Ivan Božičević.

IVAN BOŽIČEVIĆ : Drugarice i drugovi, U materijalima podnetim ovom Kongresu ukazuje se na neophodnost da se pojača uloga Sindikata u našem društvenom životu, da on razvija daleko veću aktivnost, naročito u odnosu na probleme u komunama i u privrednim organizacijama.

623

Mislim da Sindikat u narednom razdoblju ima uglavnom slijedeće osnovne zadatke : Prvo, rad na daljem razvijanju samoupravljanja u privrednim organizacijama i komunama, sa oštrijim usmjeravanjem na jačanje uloge radničke klase u cjelokupnom životu i politici komune . Najvažniji zadaci u tom pogledu su : politika raspodjele dohotka u privrednim organizacijama i sve što je s tim u vezi - proširena reprodukcija, povećanje proizvodnje i produktivnosti rada, sistem i problemi nagrađivanja , zatim usmjeravanje sredstava komune na rješavanje problema koji su najaktuelniji i najneposrednije vezani za probleme podizanja životnog standarda radničke klase. Drugo, zadatak Sindikata pretstavlja usklađivanje šnjih odnosa radničke klase, kako u pogledu plata tako i u ostalih uslova rada i uslova privređivanja. Treći zadatak je rad na neposrednom poboljšavanju uslova radničke klase. Tu spada naročito snabdijevanje, stanbeni problemi, razni servisi za pomoć domaćinstvima, radionice, briga o djeci, odmor, razonoda itd.

unutrapogledu životnih ishrana, uslužne

To su i dosad bili osnovni zadaci Sindikata. Oni su i dosad apsorbovali gotovo cjelokupnu aktivnost Sindikata. Međutim svi ti zadaci pojavljuju se danas ili u većem obimu ili u oštrijoj formi. Kod nekih postoje i kvalitetne promjene u njihovoj sadržini, kao, naprimjer, u raspodjeli dohotka. Radnički savjeti dobili su danas daleko veću materijalnu osnovu i oni slobodno raspolažu dohotkom koji ostaje privrednim organizacijama, a to, kao što znamo, iznosi u jugoslovenskom projseku oko 40% društvenog proizvoda. Već sama činjenica da danas zakonima ne određujemo granice između plata, proširene reprodukcije i društvenog standarda zahtijeva daleko veću aktivnost društvenih organizacija, daleko veći politički uticaj Sindikata i Saveza komunista i stručnu pomoć privrednih udruženja i komora, koja treba da se pruža kako izgrađivanjem opštedruštvenih mjerila, normi i kriterijuma tako i konkretnom raspodjelom dohotka . Pri tome je naročito važno da kolektiv učestvuje u određivanju politike i zauzimanju stavova prema svim najvažnijim pitanjima i problemima preduzeća. Aktivizacijom i učešćem kolektiva postižemo, s jedne strane, da se razvija široka inicijativa , da se putem mnogobrojnih predloga od strane radnika poboljšava samoupravljanje, a s druge strane, da radnici preuzimaju odgovornost za upravljanje društvenim sredstvima, da ta odgovornost ne pada samo na organe upravljanja i stručno rukovodstvo. Osim 624

toga, ako se pojave izvjesne teškoće, bilo da su im uzroci objektivnog ili subjektivnog karaktera, kolektivi ih lakše podnose ukoliko su neposrednije i jače učestvovali u ekonomskoj politici preduzeća, tj . u upravljanju. Danas možemo sa sigurnošću kazati da postojeće razlike u uslovima privređivanja i nagrađivanja ne dozvoljavaju da se dalje odlaže njihovo rješavanje, već imperativno nalažu i sindikalnim organizacijama i organima vlasti da se te nesrazmjere počnu odlučnije uklanjati. Teško je, naprimjer, braniti to da se zbog instrumenata ili nerealnih radnih normi u jednom preduzeću plaća radniku 15.000 a u drugom 10.000 dinara za isti rad. Ti problemi nemaju danas samo ekonomski karakter i ne pretstavljaju samo pitanje stimulacije , već dobijaju sve više i političku sadržinu, a politički momenti sve jače zahtijevaju njihovo rješavanje. U pogledu životnog standarda radnici danas zahtijevaju daleko veću brigu i od Sindikata i od organa vlasti. To je normalno i opravdano. Najteže razdoblje intenzivne industrijalizacije zemlje i neposredne opasnosti po njenu nezavisnost je prošlo, a shvatanja i želje radnika sve se više okreću neposrednom poboljšavanju životnih uslova. Ne radi se tu o nekim nerealnim zahtjevima, iako ima ponegdje i takvih, već o zahtjevima da se pravilnije koriste mogućnosti, da se sredstva što racionalnije i svrsishodnije koriste u cilju neposrednog poboljšanja životnog standarda radnika. Tu se radi, kao što je rekao drug Ranković, i o onoj naoko sitnoj svakodnevnoj brizi o ljudima, o nastojanjima i naporima da životni uslovi radnika i u fabrici i u naselju budu što bolji. Neophodno je da radnici učestvuju i u politici raspodjele sredstava u komuni, da odlučuju o tome šta je u jednom momentu najvažnije, pa se onda neće dešavati da se sredstva komune troše za razne skupe objekte, koji su istina lijepi i korisni, ali ne tako neophodni, dok u isto vrijeme nema dovoljno restorana društvene ishrane, zapostavlja se stanbena izgradnja itd . Svestrana briga o cjelokupnom životu radnika treba da bude zadatak svake sindikalne organizacije, osnovna odlika svakog komunista, naročito onih koji se nalaze u rukovodstvima Sindikata, u organima vlasti, u organima samouprave u preduzećima i na drugim rukovodećim mjestima. U tome i jeste suština jačanja uloge Sindikata. To su problemi i zadaci koji od Sindikata zahtijevaju i više znanja i više upornosti u njihovom rješavanju .

40 VII Kongres SKJ

625

U Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ i u materijalima Kongresa ukazano je na to da organizacije Saveza komunista treba da posvete daleko veću pažnju sindikalnim organizacijama . Mnoge sindikalne organizacije ne snalaze se dovoljno u svome radu, kako u pogledu zadataka tako i u pogledu metoda i odnosa prema radničkim savjetima i organima vlasti . Osnovni je problem i zadatak da se načelne postavke o ulozi i zadacima Sindikata ostvare, konkretizuju prema određenim uslovima i problemima svakog preduzeća, ustanove, komune itd. Organizacije Saveza komunista treba u tom pogledu da pružaju Sindikatu veću pomoć, kao i pomoć u pogledu kadrova, da im daju podršku u odnosima sa organima upravljanja u preduzećima i komunama kad god je to opravdano i nužno. Naročito treba pružati pomoć i sindikalnim organizacijama u razvijanju društvene kontrole radnog kolektiva nad radom organa upravljanja i rukovodećih kadrova u preduzeću i komuni. Ima još slučajeva otpora masovnoj kontroli. Uslijed nedostatka društvene kontrole lakše se javljaju razne negativne tendencije, o kojima je bilo riječi i u Pismu Izvršnog komiteta CK kao i obratno, u takvim i sličnim tendencijama se nalaze uzroci otpora društvenoj kontroli. Mislim da je danas jedan od najvažnijih zadataka organizacija i komiteta SK da obezbijede da komunisti na rukovodećim položajima u privredi i organima vlasti dosljedno sprovode politiku Saveza komunista, da dosljedno sprovode zakone. Ne mislim na ono što se događa zbog neznanja, nesnalažljivosti , već na birokratski odnos, neodgovornost, favoriziranje ličnih na račun kolektivnih interesa ili interesa pojedinih kolektiva na račun zajednice. Nisu rijetki slučajevi da mnogi drugovi danas razmatraju neki zakon kako bi u okviru njega djelovali u korist raznih partikularističkih interesa. Komunisti, kao i svi ostali , treba da sprovode zakone po suštini. Oni treba da shvate šta se nekim zakonom hoće postići , šta je njegova suština i da se onda staraju o njegovom dosljednom sprovođenju, onemogućavajući razna manevrisanja u okviru zakona, čime se izigrava njegova suština . To je neophodan uslov za uspješan razvitak našeg socijalističkog društvenog sistema, koji se sve više razvija u pravcu proširivanja materijalne osnove i prava radničkih savjeta i komuna.

Danas ima često takvih slučajeva da u mnogim preduzećima manji problem pretstavlja uticaj Sindikata na mase nego uticaj Sindikata na rukovodeći kadar u preduzeću . Često je, naprimjer, lakše suprotstaviti se tendencijama uravnilovke, nego tendenci-

626

jama ka visokim rasponima i visokim premijama - jer u prvom slučaju nosioci su zaostaliji dijelovi radnika , a u drugom slučaju — često rukovodeći komunisti . Ovaj Kongres je veoma jasno ocrtao ulogu i zadatke Sindikata i dao obilje materijala na osnovu koga će biti moguće da se organizacije Saveza komunista i Sindikata lakše snalaze u određivanju svojih neposrednih zadataka.

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Oskar Davičo.

OSKAR DAVIČO : Nacrt programa, Izveštaj CK i referati drugova Tita, Rankovića i Kardelja posvećuju znatnu pažnju problemima daljeg razvoja naše nauke i umetnosti. Brojni naučni i umetnički rezultati potvrđuju da je i dosadašnja politika našeg Saveza na tom planu bila ispravna. Dela naših umetnika i naučnika dobijaju u zemlji i inostranstvu najviša priznanja. Ako je i time naša kultura poslednjih godina odlučno stupila na scenu univerzalnog ljudskog duha i ponovo postala njegov nerazlučiv, ponekad i najprogresivniji deo, treba u odgovarajućoj meri biti zahvalan toj ispravnoj politici našeg Saveza u oblasti stvaralaštva. Mi to ovde i jesmo. No utoliko više čude prigovori koji nam se s ponekih strana van ove zemlje upućuju odnoseći se na tobožnji nedostatak stvaralačke slobode kod nas ili na, tome suprotno, otsustvo socijalističke idejnosti . Je li potrebno reći da nismo ni żdanovci, ali ni truli liberali? Nije. U svakom slučaju bitno je da po trpeljivost ne mislimo da idemo u Litl Rok, ali ni po socijalističku idejnost tamo gde je sigurno nema koliko kod nas. A što se tiče zamerke da SKJ nema stava u nauci i umetnosti, pitam : zar nije već stav neprilaženje problemima stvaralaštva samo s aršinom dnevnih političkih potreba u ruci ? zar razumevanje složene prirode kreativnog procesa s njegovim ritmovima druk-

40%

627

čijim no što ih predviđaju pomenuti aršini znači buržujski laisser faire? zar pretstavlja likvidatorstvo marksizma i njegovu reviziju sasvim umesna težnja komunista Jugoslavije da stvaraoce ne opterete olovom prinudnih recepata stvorenih van laboratorija naučnika i radnih soba umetnika? Sigurno pretstavljaju već deo našeg stava i ta moja pitanja što ne krijem svoj negativan odnos prema neumetničkom i nenaučnom ingeriranju u umetnost i nauku, deo stava koji polazi od humanističkih ideala poverenja u ljude, ljubavi za njih, ljubavi koje ne može biti bez razumevanja svega ljudskog ; deo stava, dakle, koji dolazi od novih socijalističkih odnosa i razvija ih dalje. To u punoj meri pokazuje i Nacrt našeg programa. Naš stav nije neprecizan kad kazuje ono dogmatsko koje nećemo. Ali nije ništa neodređeniji ni kad definiše pozitivne ideale humanističkog socijalizma koji izgrađujemo u klimi pune slobode, u klimi koja je naša. Mislim na rezultate dosledno sprovedenog samoupravljanja u oblastima o kojima govorim, mislim na borbu mišljenja između stvaralaca kao metod progresa, ali i kao jednu od tehnika napredovanja u tim oblastima. Idejnog napredovanja. I ne samo idejnog. Prirodno i naša je stvarnost puna protivurečja. Dok će stvarnosti biti, protivurečja najrazličitijih vrsta ostaće uslov njenog postajanja. Obilje raznih tendencija i oblika u našoj umetnosti inspirisano je u krajnjoj liniji isfacetiranošću same stvarnosti koju ne znači da primamo takvu kakva je ako se trudimo da je saobrazimo sve razvijenijim oblicima ljudskosti moguće u socijalizmu samo. Sve u našoj umetnosti, pa ni u stvarnosti koja je sugeriše nije u tom smislu socijalističko, bar ne u jednakoj meri. Ali pogrešili bismo kad bismo granice borbi mišljenja tražili samo u hipotetičkoj tački u kojoj se dodiruju sociološke pozicije autora i njegova estetika. Iako je borba mišljenja između tzv. realista i tzv. modernista mnogo dublja i opštija no što bi bila da je samo književna, bilo bi više no nepromišljeno reći da je sve što se čini pod jednim od ta dva imena regresivno umetnički, a progresivno - ono urađeno - pod drugim. Ima tu mnogo nijansi , ima tu mnogo besplatnog i još više pomešanog i, iznad svega, ima onih munjevitih bleskova talenata u otkrovenju koji se ne daju svesti ni na koju uprošćujuću shemu , bez silovanja istine. Bitno je drugo. Borbe su mišljenja pokazale da su koristile obema sporujućim stranama, bile im korektiv i nužno bogatile stvaralaštvo i jednih i drugih, ne ostavljajući ni na jednoj strani ni pobednike ni po-

628

ražene, nego ravnopravne poslenike na polju jugona obema slovenske socijalističke umetnosti. Ili, nauke, ako hoćete. Borbi mišljenja, i to vrlo plodnih, bilo je i kod naučnika. Zadatak komunista, umetnika i naučnika, bio bi za mene bar, i u tome ww voditi računa da se borba mišljenja, taj metod prevazilaženja zaostalosti , ne degradira ; da ostane i dalje vaspitna tehnika i gorivo napredovanja ka sve višim, razvijenijim i dostojnijim čoveka socijalističkim odnosima. Ona će tad biti u još većoj meri cruđe kojim ćemo ublažavati sopstvena ponekad zaostajanja za razvojem same stvarnosti . U tome i treba videti mogućnost za revolucionarno aktivističko korišćenje metode o kojoj je reč . Ona nas drži budne i ne dopušta nijednom refleksu prošlosti da se lažno pretstavlja i prođe za ono što nije. U vezi s tim, na kraju, hteo bih da kažem nešto o udruženjima umetnika. Takva kakva jesu pretstavljaju anahronizam. Zamišljena prema obrascima možda valjanim u 1945, ona ni tad nisu postala niti monoestetski kontrolni punktovi „ stvaralaštva“, niti cenzura što briše i dopisuje. U poslednje vreme, zahvaljujući estetskim i drugim rasprama, ona sa sve većom mukom mogu da budu opšta reprezentativna profesionalna tela, nisu kadra niti da korektno vrše prijem novih članova akamoli da deluju dobro na njih. Pitanje je za mene otvoreno, iako mislim da bi udruženja o kojima govorim mogla da se nađu vršeći zadatke svojevrsnih sindikalnih podružnica umetnika.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Reč ima drug Krste Crvenkovski.

KRSTE CRVENKOVSKI : Drugovi i drugarice, VI Kongres Saveza komunista Jugoslavije postavio je kao jedan od osnovnih zadataka decentralizaciju i demokratizaciju upravljanja kulturnim životom u našoj zemlji . Svakako, taj proces decentralizacije u oblasti prosvete, nauke i kulture otišao je daleko u razdoblju između VI i VII Kongresa SKJ. Mi smo se držali onih znamenitih Marksovih reči iz Gotskog programa da država treba otpočeti da odumire, odnosno da se funkcije u oblasti 629

privrede, a i u oblasti prosvete, nauke i kulture, u oblasti vaspitavanja ljudi, isto tako kao i u oblasti svestranog uticaja na svest radnog čoveka, prenose na organizovano društvo, na pedagoge, naučnike, umetnike itd. Bilo je dosta govora u inostranstvu , a i ne tako malog straha u našoj zemlji , da će takav proces dovesti do pojave atomizacije društva, anarhizma , nekakvog nihilizma i raznoraznih negativnih tendencija koje će u krajnjoj liniji imati za posledicu nerazvijenost socijalističke misli i pojavu raznih drugih antisocijalističkih , anarhističkih i sličnih tendencija. Međutim, proces razvitka naše kulture i ostalih grana prosvete i nauke u vreme između VI i VII Kongresa pokazao je sasvim suprotne tendencije. Mi smo očevici toga da su u našoj zemlji u poslednje dve godine počele nicati inicijative za ujedinjenjem raznih delatnosti u oblasti prosvete, nauke i kulture. Na inicijativu odozdo izrasla je čitava organizacija s Kulturno-prosvetnim većem Jugoslavije, kao zajedničkim organom u okviru naše zajednice. Isto tako pojavile su se i mnoge druge organizacije : zajednica jugoslovenskih univerziteta, udruženje jugoslovenskih izdavača itd . Karakteristično je podvući i potsetiti na činjenicu da je tokom 1956 godine, koja je bila veoma burna u međunarodnom radničkom pokretu, u mnogim zemljama koje su pošle putem socijalističke izgradnje bilo izvesnih nezadovoljstava, naročito kod studenata koji su izražavali svoju nesaglasnost s predavanjima marksizma-lenjinizma na visokim školama. Međutim , kod nas se posle ukidanja tog predmeta na tim školama pojavila baš u istoj godini tendencija i zahtev samih studenata da se na univerzitetu uvedu kao predmet društvene nauke. Ta potreba, saznanje o toj potrebi, razvila se kod samih studenatɔ , u njihovim organizacijama. Drugo o čemu sam hteo govoriti je problem izdavačke delatnosti. Zalažući se za potsticanje razvitka kulture, za usvajanje svih onih pozitivnih dostignuća koje je čovečanstvo stotinama i hiljadama godina stavilo u riznicu svoje kulture - polazili smo od stanovišta da te tekovine treba da usvoji i naša kultura. Bilo je mnogo kritike, a ona je najverovatnije i pomogla usmeravanju izdavačke delatnosti . Ima još i danas pojedinih negativnih strana, naročito u oblasti senzacionalizma i sl., ali mora se podvući činjenica da su našim radnim ljudima, stvaraocima, dostupna na jeziku naših naroda sva dostignuća savremene umetnosti i nauke. I mislim da jedno savremeno društvo koje se kreće putem socijalističkog razvitka ne može prenebreći taj fakat, ne može se izolovati ,

630

ne može se zatvoriti u svoje državne granice ako ne želi da uđe u proces stagnacije i, u krajnjoj liniji, društvene deformacije. Posebna pažnja u referatu druga Tita, Programu , Izveštaju CK i referatu druga Rankovića je posvećena ocenama i rezultatima naše politike u oblasti kulture , koje smo postigli na osnovu odluka i smernica VI Kongresa SKJ. Ta naša politika, inicirana na VI Kongresu i izgrađena praksom , jasno je formulisana i u dokumentima ovog Kongresa ; ona izvire iz našeg društvenog sistema, određena je na osnovi razvijanja socijalističkih društvenih odnosa i socijalističke demokratije. Ona je rezultat našeg rada, prožeta dubokim humanizmom i svestranim stvaranjem za čoveka. Ona je rezultat našeg principa da u socijalizmu treba da dođe do punog razmaha stvaralačka inicijativa radnih ljudi i , kako se kaže u Programu, „ da maksimalno stvaralaštvo postane cilj i sredstvo društvenog razvitka“.

Tri momenta su određivala našu politiku u oblasti kulture, a posebno u oblasti stvaralaštva. Prvo, stvarna sloboda stvaralalaštva u nauci i umetnosti ; drugo, idejna uloga Saveza komunista nije uloga dogmatskog sudije u pogledu pravca i stila u nauci ; i, treće, Savez komunista Jugoslavije se istovremeno bori protiv tendencija birokratizma u ovoj oblasti kao i protiv anarhističkih i malograđanskih teorijica , koje uime apstraktnih koncepcija slobode ustvari ukidaju istinsku slobodu stvaranja i afirmiraju reakcionarna i antisocijalistička shvatanja ili potkopavaju moralnopolitičke osnove socijalističkog društva. To ističem ne zato što svima nije jasno i što imamo nesporazumevanja u pogledu teoretskih postavki , nego što još postoje tendencije koje se suprotstavljaju ovakvom shvatanju, koje ne razumeju jednu ili drugu stranu tog procesa našeg razvitka u kulturi i zato što proces usvajanja ovakve politike Saveza komunista u oblasti kulture i kulturnog stvaralaštva nailazi na neshvatanja, na otpor, na povremenu neaktivnost u pružanju podrške ovakvom stavu Saveza komunista Jugoslavije . Ne mogu a da ne pročitam isto tako sledeće reči iz Programa : „Stojeći na gledištu da nauka i umetnost utoliko više odgovaraju stvarnim interesima društvenog napretka ukoliko se, svaka na svoj način i svojim sredstvima, smelije predaju traženjima i otkrivanjima istine o prirodi i društvu, o čoveku kao društvenom biću , o odnosima čoveka prema složenim problemima prirode, ljudskog društva i samog čoveka u svoj njegovoj duhovnoj strukturi, -- Savez komunista Jugoslavije se zalaže za stvarnu slobodu stvaralaštva u nauci i umetnosti. Po-

631

lazeći od društvene uslovljenosti i velike uloge nauke i umetnosti u društvu, on ujedno odbacuje svako pragmatističko izopačavanje marksističkih pogleda na ulogu nauke i umetnosti u društvu i svako pretvaranje nauke i umetnosti u isključivo sredstvo dnevnopolitičkih interesa. Savez komunista Jugoslavije u isto vreme ustaje protiv „ teorija“ koje, uime apstraktnih koncepcija slobode, ustvari ukidaju istinsku slobodu naučnog i umetničkog stvaranja, potčinjavajući ga praktično reakcionarnim političkim tendencijama .“ Nikada kod nas nije bilo grubog propisivanja okvira umetniku u njegovom stvaralaštvu . Kada ovo govorim, mislim na to da u našoj istoriji Partije ne postoji nikakav dokument koji se deklarisao za ovaj ili onaj pravac, za ovaj ili onaj smer u stvaralaštvu. Doduše, bilo je pojedinaca koji su možda težili da svoj položaj iskoriste u tom pogledu , ali zvaničnog dokumenta nije nikada bilo. Prvi zvaničan dokument jeste, po mom mišljenju, govor druga Kardelja na kongresu komunista Srbije, koji je našim kulturnim radnicima - stvaraocima, i komunistima i nekomunistima, otvorio široko polje za njihovu delatnost. I postignuti rezultati pokazali su da je takva politika bila sasvim pravilna. Ja bih potsetio i na međunarodni aspekt ovog pitanja. Besumnje je poznata činjenica da su stvaraoci, radnici na polju kulture, pre svega u zapadnim zemljama izgubili punu veru u bilo kakvu mogućnost slobode njihovog stvaranja u kapitalizmu ; no isto tako u prvoj zemlji socijalizma u praksi tokom nekoliko decenija, pod Staljinom, ubijena je svaka nada da će socijalizam kao novi , napredni, progresivni društveni poredak pružiti mogućnost za takvu slobodu stvaralaštva . Tek su naša politika i praksa u oblasti stvaralaštva počele ponovo postepeno vraćati veru u socijalizam kao sistem koji će obezbediti tu slobodu stvaralaštva. Posebno nerazumevanje je bilo, a ima ga još i danas, u odnosu na stav da SKJ ne treba da se deklariše za određene umetničke škole , izvore i stilove. Tu se još osećaju recidivi bukvalnog traženja da SKJ bude arbitar u pogledu škola i pravaca „ kako bi komunisti koji rade na idejnom polju mogli da se snađu“. Svako deklarisanje Partije za ovaj ili onaj pravac, školu ili stil zatvara mogućnosti ili , bolje rečeno , stavlja granice strasnom i smelom iskazivanju i stvaranju , što jedino može doneti dela trajne umetničke vrednosti. Takva politika stvara neodrživu atmosferu pogodnu za uspon netalentovanih karijerista i poltrona i raznih drugih ljudi koji u umetničkom i drugom idejnom stvaralaštvu ne daju nikakve rezultate trajne vrednosti . No isto tako

632

ne treba prenebreći ni činjenicu da je i kod jednog dela komunista u našem društvenom životu bilo nerazumevanja koja su, u izvesnom razdoblju , bila potencirana teorijama određenih ljudi u Savezu komunista da treba ići za nekakvom apstraktnom slobodom, pa i u oblasti stvaralaštva. Svakako da su to neodržive stvari. Jer kada govorimo o slobodi stvaralaštva, onda se misli da to stvaralaštvo treba da ima svoju osnovu u socijalističkoj perspektivi razvitka društva i isto tako u jednom dubljem humanizmu, u dubljoj veri u čoveka. Naš razvitak, kako je to odlično juče formulisao drug Kardelj u svom referatu , stalno je bremenit dvema negativnim tendencijama : stalnim insistiranjem na birokratizmu, a isto tako i pojavama anarhističko-liberalističkih malograđanskih tendencija, koje u krajnjoj liniji , i u svojoj krajnjoj konsekvenci, idu za tim da na jedan nihilistički način negiraju sve pređašnje stavove i vrednosti, a isključivi su u pozitivnoj oceni svega novoga. Na kraju bih hteo da kažem još i to da su se u poslednje vreme komunisti već počeli na neki način organizovati i na osnovi zajedničkih shvatanja voditi borbu ne samo protiv birokratskih ostataka već i protiv svih negativnih anarhično-malograđanskih shvatanja, jer, na kraju krajeva, ako smo načisto s tim da socijalizam kao društveni sistem u naše doba još ne izvire iz drustvene atmosfere i stepena razvitka materijalne snage koje mogu rađati jedino socijalizam, onda moramo biti načisto i s tim da taj društveni sistem treba još dugi niz godina i idejno braniti. Prema tome, dužnost je komunista da se suprotstave svim onim tendencijama koje pod firmom stvaralaštva (pa čak neki put i istinskim umetničkim izrazom ) ubijaju veru našeg čoveka u perspektivu socijalističkog razvitka našeg društva. Protiv toga se treba odlučno Doriti.

Hteo bih da kažem još i o tome da je u poslednje vreme bilo Izvesnih pojava prema kojima Savez komunista Jugoslavije treba isto tako da zauzme svoj stav. Mislim, pre svega, na pojavu da se pojedinim ljudima daje ili ne daje pravo učestvovanja u javnom životu, u raznoraznim diskusijama na osnovu njihove pripadnosti ili nepripadnosti revolucionarnom pokretu u prošlosti ; s druge strane, postoji i suprotna tendencija : da se shvatanja pojedinih umetnika i naučnika , ako se umešaju u društvena pitanja i druge stvari, smatraju za neprikosnovena i da ih mogu kritikovati samo oni čije su kvalifikacije priznali izvesni pojedinci ili pojedine grupe. Međutim, to su bile samo propratne pojave i slažem se sa 633

izlaganjem druga Stambolića da ih ne treba precenjivati, jer svako precenjivanje može biti štetno, a isto tako ne treba ih ni prenebregavati, nego o njima voditi računa. Isto tako mislim da su dosadašnji razvitak i velika polemika koja se razvila preko listova došli do tog stepena da su se komunisti opredelili za jednu ili drugu grupu ; ako su imali u sebi smisla, talenta i spremnosti da traže nove stvari i odgovaraju na postavljena pitanja i pojedine probleme, marksističku misao, koja je u poslednje vreme stagnirala i u ovoj oblasti , počeli su kretati napred. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drugarica Vida Tomšič. (Aplauz.)

VIDA TOMŠIČ : Želela bih da govorim o nekim problemima rada komunista u političkim i društvenim organizacijama. Utvrđeno je na našem Kongresu da je u tom pogledu kod nas učinjen kvantitativan i kvalitativan razvitak. Ako smo u prvim posleratnim godinama mogli da obuhvatimo u nekoliko političkih organizacija svu društvenu i političku aktivnost naših građana i ako smo mogli preko tih organizacija mobilisati građane, to je bilo u razdoblju kada smo tek raščišćavali put za izgradnju socijalizma i kada je bilo ne samo korisno već i potrebno da sjedinjavamo snage takvim organizacionim formama. Kasnije smo preko raznih komisija , aktiva u Narodnom frontu i u raznim drugim organizacijama počeli razvijati raznovrsnije forme. No tek je razvitak društvenog samouprayljanja dao potstreka i razvitku političkih i društvenih organizacija . Posebnu, zapravo prelomnu ulogu u tome odigrao je VI Kongres dajući novo mesto i ulogu komunistima u masama. Time je na sasvim novi način postavio i zadatke komunista u odnosu na političke, masovne i društvene organizacije. Mi danas utvrđujemo činjenicu da su komunisti sačinjavali idejno jezgro ovih organizacija i omogućavali im samostalan društveni život i proširivanje rada na nova područja ; one su, osobito u oblastima kulture i prosvete i socijalne politike, svojim organizovanjem društvenog rada, diskusijama i konkretnim akcijama postigle . vanredne uspehe. Mislim da ne bi bilo pravilno kad bismo tvrdili da je kod nas u Jugoslaviji društveni život tipičan po tome što postoje raznovrsne 634

društvene organizacije, jer i na Zapadu postoje najraznovrsnije organizacije od idejno--političkih, religioznih do organizacija za razna sitna pitanja, koje odgovaraju pojedinim interesima ljudi u tim zemljama . No mi možemo videti da postoji kvalitativna razlika između raznovrsnosti u tim zemljama i raznovrsnosti kod nas. Na Zapadu takve organizacije delimično nadoknađuju građaninu činjenicu da je on ustvari lišen mogućnosti svakodnevnog uticaja na tok društvenih događaja. Takve različite društvene aktivnosti ustvari pretstavljaju tendenciju pasiviziranja građana u političkom životu , a s druge strane, one su i odraz progresivnih naučnih, kao i karitativno -humanitarnih težnji građana koji žele da svojim akcijama doprinesu poboljšanju položaja ljudi u ovim zemljama. Ali se pri tome obično ideologijom tih organizacija prikriva klasno-eksploatatorski karakter društvenih odnosa čiji su one izraz. S druge strane, u nekim socijalističkim zemljama društvene masovne organizacije smatraju se samo kao transmisije partiske organizacije preko kojih partija sprovodi svoju liniju u šire, vanpartiske mase Za nas, dakle, nije karakteristična raznovrsnost tih društvenih organizacija koje obuhvataju - kao što je utvrđeno - sve oblasti društvenog života, već je karakteristično njihovo mesto i uloga u društvu , kao i uloga pojedinca, ličnosti, građanina u društvenim organizacijama. Danas su one kod nas, i to postaju sve više, odraz slobodne akcije nosilaca i faktora socijalističkog društvenog, ekonomskog kretanja ; one su odraz postojanja aktivne ličnosti, koja na aktivan a ne verbalan način dobija u društvenim organizacijama i u samoupravnim organima mogućnost da utiče na društveni život. Kao što to naš Program utvrđuje i daje perspektivu za budućnost, slobodna udruženja građana kod nas pretstavljaju samostalnu tvorevinu socijalističke demokratije preko koje građani utiču i na politiku i na upotrebu materijalnih sredstava. Političke i društvene organizacije će sve više unositi znanje i davati stručnu pomoć građanima u njihovoj društvenoj aktivnosti , omogućavati naučno proučavanje i usmeravanje kretanja društva . Tako one zapravo pretstavljaju bitan element u procesu razvijanja bespartiske neposredne socijalističke demokratije i oblik odumiranja funkcija države i njihovog pretvaranja u funkcije društvenog samoupravljanja. Zbog toga mislim da je naročito važno da kod jednog dela komunista razbijemo potcenjivačko shvatanje o radu i ulozi masovnih i društvenih organizacija i o značaju tih organi-

635

zacija za budućnost. Svakako ne želimo da se na te organizacije gleda kao na mehaničke transmisije i automatske izvršioce odluka Saveza komunista ili Socijalističkog saveza. One su vrlo važan i vredan instrument za izgrađivanje stavova, za pronalaženje novih sadržina saobrazno našim društvenim odnosima na osnovi socijalističke svojine. Zbog toga što na dobrovoljan način udružuju i povezuju ljude koji su lično zainteresovani za jedno ili drugo pitanje, one mogu postati snažan faktor za širenje novih shvatanja, novih moralnih normi. Izgradnja socijalizma, kao što znamo, nije samo pitanje moralnog prevaspitavanja ljudi, socijalizam traži i mnogo moralnosti od nosilaca izgradnje, mnogo osećanja odgovornosti. Društvene organizacije pretstavljaju široko povezivanje ličnih interesa sa opštim društvenim interesima i na taj način vrše i prevaspitavanje svojih članova u duhu socijalizma. Dalje, one omogućuju društveno -političko osposobljavanje svojih članový i tako spremaju nove kadrove za organe društvenog samoupravljanja i za naše političke organizacije. Nema, naprimer, nikakvog spora o njihovoj ulozi u prevaspitavanju onih masa radnika i radnica koji dolaze sa sela i koje treba na poseban, individualan način, na način koji zahvata srce i um, obuhvatiti i prevaspitati u ljude s novim kulturnim i radnim shvatanjima. Te organizacije imaju posebno mesto u komuni, jer one tamo dobijaju materijalnu osnovu i imaju mogućnosti da neposredno utiču na rešavanje problema organa samoupravljanja, kao i na stvaranje socijalističkih odnosa između građana socijalističke zemlje. Htela bih još da kažem nešto o dužnosti centara tih organizacija. Meni se čini da je vrlo važno da mi u centralnim rukovodstvima ovih organizacija - bilo republičkim ili saveznim — ne smemo smatrati da je naš osnovni zadatak da rukovodimo društvima na terenu u svakoj pojedinosti ; mislim da je osnovni zadatak rukovodstava pojedinih organizacija da omogućuju najširu razmenu iskustava sa terena kao i diskusiju u kojoj će , putem žive borbe mišljenja , doći do izražaja iskustva i opšte tendencije socijalističkog razvitka kao i pojedini zadaci organizacija, ali bez davanja ikakvih shema i šablona, jer bi to za aktivnost na terenu bilo više kočnica nego stimulans. Naprotiv, stimulans u radu tih organizacija mogu biti one konferencije i diskusije koje otvaraju perpsektivu . Ima mnogo slabosti u tim organizacijama, a najvažnije se mogu kazati u tri reči : slab rad na selu , pomanjkanje omladine u mnogim organizacijama i nedovoljan broj radnika u njima.

636

U odnosu komunista prema tim organizacijama postoje dve slabosti : naime, birokratizam i shvatanje ovih organizacija kao transmisija ; potcenjivanje njihove samostalnosti, sputavanje njihovog rada, iako je ustvari zadatak komunista u oslobođavanju puta socijalističkim snagama preko ovih organizacija. A često se zapravo sputava bujni život tih društvenih organizacija, jer se birokrata plaši za jedinstvo ako se te organizacije suviše samostalno razvijaju . Komunisti treba da budu ti koji će unositi najprogresivnija shvatanja u raznovrsne forme rada i manifestacije tih organizacija. Druga slabost komunista se ispoljava u njihovom oportunističkom, pasivnom stavu prema tim organizacijama, u nereagovanju na stihiska malograđanska , a mnogo puta degenerisana anarhistička shvatanja, koja se javljaju u nekim društvenim orgnizacijama na terenu. Ima tu i nezdravog klubaštva i cehovstva, a i zatvaranja u apolitičnost i odupiranja unošenju idejnosti u rad tih društava . S našim Programom, koji tako bogato otvara perspektivu za rad među masama , mi komunisti moramo biti onaj element u tim organizacijama koji otvara perspektivu, razvija njihovu maštu i inicijativu , ukazujući im na to šta se sve može ostvariti u okviru naših društvenih socijalističkih odnosa. Danas nismo više u razdoblju idejnog rašćišćavanja puta socijalističkog razvitka ; danas treba dograđivati pojedinosti. Traži se filigranski rad na našem društvenom sistemu, povezivanje detalja sa opštim, a to treba da bude i može da bude u prvom redu rad naših društvenih organizacija, u kojima komunisti treba svakodnevno da prožimaju međusobne ljudske odnose istinskim socijalističkim pogledima, poštovanjem ličnosti čoveka. Htela bih na kraju da kažem nekoliko reči o međunarodnim vezama naših političkih, društvenih i stručnih organizacija. One su raznovrsne i vrlo značanje, pretstavljaju manifestaciju jedinstvenog nastojanja progresivnih ljudi u svetu da razmenom mišljenja i iskustava traže puteve za bolji život čovečanstva. Ali , s druge strane, u tim vezama ima i tendencija da se uime interesovanja za pojedina društvena pitanja ukopča jedna ili druga međunarodna organizacija koja je ustvari odraz političkog razjedinjavanja sveta na dva bloka . U nekim međunarodnim društvenim orgnizacijama postoji jaka tendencija da se nacionalnim organizacijama i sekcijama rukovodi iz jednog međunarodnog centra, pa se u tome i gleda „ jačanje“ socijalističkih snaga. Iz našeg iskustva znamo da je posledica suprotna, jer ovakvo ukopčavanje nacionalnih organizacija u međunarodne koje traže blokovsko opre-

637

deljivanje u svetskim problemima može samo da razbije opštu tendenciju progresivnih snaga da nađu puteve za širu saradnju , za približavanje i povezivanje ljudi i naroda u progresivnim stremljenjima. Smatramo da međunarodna saradnja može biti od koristi samo ako ostane na principima slobodne razmene mišljenja, iskustava i diskusija a nikako ako teži ka dirigovanju i centralnom rukovođenju .

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Dajem reč drugu Stijačić Radovanu, delegatu iz Tuzle.

RADOVAN STIJAČIĆ : Govorio bih o nekim pitanjima rada organizacije Saveza komunista u privrednim preduzećima . Nije potrebno, u vezi s tim pitanjem, upuštati se u opće postavke koje su date još na VI Kongresu, ali milsim da za nas komuniste koji radimo dolje, na terenu, te postavke imaju , u raznim krajevima i raznim preduzećima, dosta specifičnosti , pa prema tim specifičnostima ima i osobenosti u sprovođenju bližih ili daljih zadataka. Mislim, u prvom redu, na neke krajeve Bosne u kojima dolazi do povećanja proizvodnje na osnovi uloženih investicija i naglog povećanja broja radnika. u kojima To su ona preduzeća - kao, naprimjer, rudnici uglja je u poslijeratnim godinama došlo do naglog povećanja obima proizvodnje ne toliko boljom i savremenijom opremom, nego, u prvom redu, prostom kooperacijom radne snage, uglavnom nekvalifikovane. Imam u vidu takve kolektive u kojima radi i preko 10.000 radnika , od kojih je često više od 7.000 nekvalifikovanih i polukvalifikovanih. U tim uslovima problem sticanja kvalifikacija ogromne većine radnika dobija izuzetan značaj . To je specifičan zadatak, koji u jedinstvenom sistemu privređivanja, datom u posljednjem perspektivnom planu , traži da se dolje, na terenu, nađu najuspješnija rješenja za brzo mijenjanje toga stanja. Ukoliko kolektivi na tome ne budu radili , velik broj radnika ostaće sa niskom zaradom, a sama ta preduzeća ostaće sa takvom radnon snagom na niskom nivou produktivnosti rada.

U takvim uslovima vanredan značaj imaju organizacije Saveza komunista, ne zbog toga što one taj značaj ne bi imale i 638

u drugim preduzećima, već zato što potreba njihove pravilne političke orijentacije još neposrednije dolazi do izražaja. Organizacije Saveza komunista u takvim preduzećima nalaze se pod udarcem raznih tendencija u kolektivu. Jedna od tih tendencija, koja ima svojih korijena dolje, u preduzeću, jeste birokratska tendencija. Kadrovi koji rade na terenu imaju prilike da se sa tom pojavom susreću i bore . Meni se čini da ona dolazi do jačeg izražaja zbog toga što su organizacije nikle iz zaostale sredine pa je - j pored toga što je posljednjih godina poklanjana izvjesna pažnja tome da se društveno-politički rad oživi - potrebno još dosta u tome pogledu učiniti da bi se organizacije borile političkim sredstvima za ostvarivanje izvjesnih ciljeva. Nije slučajno što se u takvim kolektivima pojavljuje pogrešno shvaćanje da upravlja kolektiv, da je kolektiv organ upravljanja, a ne radnički savjet. Pod parolom „ upravlja kolektiv" želi se sakriti težnja da svaki dinar treba dati na plate. S druge strane, to pothranjuje birokratske tendencije kod komiteta i rukovodstava u tim preduzećima, tako da se često bježi sa polja političke borbe za ostvarivanje određenih ciljeva. Zato je za nas neobično važno da naša izdavačka preduzeća izdaju još više popularne ekonomsko -političke literature , da se dolje, na terenu, više radi na otvaranju raznih knjižnica, da se što brže sprovodi skromnija i jevtinija stanbena izgradnja , kako bi se mogla što brže osigurati kvalifikovanija radna snaga. Mislim da je ono što je drug Ranković rekao u svom referatu o podmlađivanju rukovodstava u komunama veoma važno i za komitete u ovakvim preduzećima. Mi smo često opterećeni shvaćanjem da je izvjestan broj ljudi koji se duže vremena nalaze u komitetu nezamjenljiv, pa čak i tada kada njihova aktivnost nezadovoljava. Uvlačenjem u komitete mlađih kadrova iz redova radnika i sistematskim ideološko-vaspitnim radom s njima, svakodnevnim radom komiteta i organizacionim radom, partiska rukovodstva će se osposobiti da se uspješno odupru tendencijama koje vuku na birokratsku praksu u tim kolektivima. A, po mom mišljenju, u ovakvim kolektivima te su tendencije često opasnije nego u nekim drugim preduzećima, u kojima je kvalifikaciona struktura radne snage mnogo bolja. Rad rukovodstava Saveza komunista u takvim kolektivima ima vrlo velik značaj i zbog toga što ona treba svakodnevno da usmjeravaju rad organizacija na prevaspitavanje ove ogromne mase dojučerašnjih seljaka kako bi se, u isto vrijeme, uspješno postizali rezultati koji su u interesu ne samo 639

kolektiva nego i cijele zajednice, to jest da se mijenjaju struktura radne snage i organizacija, način i uslovi rada i da se poboljšava materijalni položaj radnih ljudi.

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Jože Potrč.

JOŽE POTRČ : Drugovi i drugarice, Želim ukazati na vanredni moralno-politički značaj onog stava u našem Programu koji kaže da socijalističko društvo mora posvetiti naročitu pažnju napretku društvenih i političkih nauka kao snažnom faktoru razvitka društvenog bića čovekovog, to jest humanizma. U doba automatizacije i konkurencije u tehnici, naročito ratnoj, za tehničkim i prirodno-naučnim znanjem daleko zaostaje znanje o svladavanju društvenih snaga. Istoriska zasluga i preimućstvo naučnog socijalizma je baš u tome što je i društvene nauke podigao na stepen egzaktnih nauka, odnosno što ih je u velikoj meri oslobodio špekulacije. Za spasavanje mira i pobedu socijalizma proletarijatu su nužne društvene nauke, a među njima naročito politika, ekonomika i etika, koje su sačinjavale već Aristotelovu „ praktičnu filozofiju“. Dok su prve dve nauke srazmerno jako razvijene i izdiferencirane, te su se stoga već davno osamostalile, dotle je etika, naročito marksistička, nerazvijena i još danas je samo sastavni deo filozofije. Nije naravno slučajno što marksistička etika nije razvijena nauka. Socijalizam je tek pobedio, i to još u manje razvijenim zemljama. Ukidanje najamnog sistema i ostvarenje doista socijalističkih društvenih odnosa mora potstaći pravi razvitak ove nauke. Etika mora postati pozitivna nauka s tačno određenim predmetom , kojoj će filozofski okvir biti preuzak. Tek tada će se ostvariti Engelsova misao, zapravo njegov filozofsko-naučni testament, da će od čitave filozofije posle njenog dvehiljadegodišnjeg razvitka ostati samo logika i dijalektika, ili carstvo čiste misli, a sve ostalo da će preći u pozitivnu nauku o prirodi i društvu . Mi imamo sve uslove da ovu Engelsovu misao ostvarimo. To praktički znači da moramo još i etiku osamostaliti i gajiti na svim fakultetima koji

640

vaspitavaju društvene radnike, a pre svega na svim filozofskim fakultetima i višim i srednjim pedagoškim školama, koje stvaraju kadrove čiji će zadatak biti vaspitavanje naše omladine na svim stepenima školovanja u socijalističkom pogledu na svet. Nama nisu toliko potrebna maštanja o budućem komunističkom moralu, koji će stvoriti čovečanstvo na stupnju kad će biti zaboravljena čak i uspomena na klasno društvo, niti nam je od osobite koristi apstraktno suprotstavljanje buržoaskog i budućeg komunističkog morala, nego nam je potreban, mnogo hitnije, socijalistički moral današnjice i poznavanje njegovog konkretnog preimućstva nad raznim vladajućim manje -više religioznim moralnim sistemima. Nama su potrebni udžbenici socijalističkog morala za naše pedagoške radnike i za roditelje. Kod nas se sve češće govori o mogućnosti i nužnosti celovite etike marksizma , koja je danas više zadatak nego stvarnost, tim više što u svetskom merilu nema mnogo ili gotovo nimalo konkretne literature. Sama činjenica da etika u mnogim zemljama još uvek ostaje u sastavu filozofije ili da uopšte ne postoje katedre za etiku nepobitno dokazuje da ova nauka nije razvijena, nego je prepuštena kao sporedno zanimanje filozofima, odnosno da je mnogo masovnije prepuštena raznoraznim teolozima i dušebrižnicima. Misao da bi književnost ili politika ili ostale sociološke nauke mogle nadoknaditi etiku jednostrana je i ne može izdržati kritiku . Politika je, nauka o klasnoj borbi , o državi, uopće o odnosima vlasti između ljudi i klasa, a klase i vlast će u komunizmu odumreti . Nacionalna ekonomija kao nauka o proizvodnim odnosima, koja ima svakako veliku budućnost, ne može nadoknaditi etiku , iako ona isto tako izražava moralne zakone, ali ih izražava, po Marksu, na svoj način, znači drukčije. Tako možemo reći da će etika kao nauka o međuljudskim odnosima na osnovu komunističkih proizvodnih odnosa nužno u budućnosti procvasti. Zaostajanje marksističke etike, besumnje takođe usled krize i rascepa svetskog radničkog pokreta - oseća se utoliko oštrije što konzervativne društvene snage prisvajaju nekakav monopol u rešavanju etičkih problema. Pitanje etike postaje sve akutnije. Interesantno je pomenuti da su kod nas osamostaljivanje etike zahtevali neki filozofi, koji ističu interes svih posebnih nauka (etike, estetike itd . ) da što pre izađu iz apstraktnog filozofskog rešavanja tih problema. Apsorbiranje posebno naučnog sadržaja u okviru filozofije znači kočnicu daljem razvoju i posebnih nauka i filozofije. Ili pozitivno rečeno, snažan razvitak svih nauka, pa i etike, gomilanjem i naučnim sređivanjem moralnih činjenica odnosno 41 VII Kongres SKJ

641

istina, mora razvijati i bogatiti i logiku odnosno dijalektiku. Etika ima raznolike zadatke. Neke ću nabrojiti . Kritički moramo proveriti sav moralni fond koji je nagomilala istorija i stvoriti analizom teorije i prakse najnaprednijih ljudi i pročišćavanjem proleterskog morala od svake tuđe primese nov socijalistički moralni kodeks za svu ogromnu raznolikost društvenih odnosa. Još dugo će naime važiti Lenjinove reči da se stare ideološke vrednosti raspadaju i da gube svoju obaveznu snagu, a da se nove vrednosti kristališu polako, naprimer, u odnosima braka, porodice i sličnim intimnim odnosima. Nijednu oblast ljudske delatnosti i ljudskih odnosa ne smemo zanemarivati, tim manje što je danas istorija postavila pred nas zadatak brige o čoveku , tj . da konkretizujemo dužnosti najsvesnijeg dela, a posle i čitavog društva do svakog pojedinca, kome je društvena pomoć nužna. Radnički pokret prošao je ne samo kroz političku nego isto tako kroz tešku moralnu krizu, te još danas pati od teških moralnih posledica međusobne mržnje, nepoverenja i nevere u istorisku misiju radničke klase i njenih organizacija. On nema samo da svlada ovu krizu, nego ima još kudikamo veći zadatak, da formulira kvalitativno novi proleterski moral, to jest da ostvari prvi put u istoriji čovečanstva harmoniju između teorije i prakse, reči i dela, dalje proletersku solidarnost radnika svih zemalja, bratstvo i drugarstvo i stvarno realistički humanizam. Raspravljajući o teoretskoj emancipaciji Nemačke, Marks je rekao da je revolucija počela u svesti kaludera, a posle u svesti filozofa. Etički preporod mora da završi u svesti naučnih radnika i radnika uopšte. U našem narodu se oseća velika glad za etičkom i sličnom literaturom. Međutim, kad smo 1952 godine uveli socijastičku moralnu nastavu, nismo bili dovoljno za to spremni, pa još ni danas nismo . Dok je velik broj naših kadrova svladao političku snagu naučnog socijalizma, u oblasti etike ima da se tek obavi najviše stvaralačkog rada, da ne govorimo o popularizaciji nekih ideja klasika. Čak neke najopštije moralne ideje, koje su formulisali klasici, nisu općenito prihvaćene. Tako se i kod nas izdvajaju kao napredne takve ideje koje bi trebalo ustvari kritikovati, a ne širiti, kao što je Lenjin rekao Klari Cetkin. I kod nas šire katkada „načelne“ i „ revolucionarne“ stavove, koje je Lenjin nazivao potpuno nemarksističkim i čak nesocijalnim. Ostvarenje Engelsove filozofsko-naučne misli o posebnim naukama i o ukidanju filozofije u starom smislu ima, po mom mišljenju, ne samo veliki teoretski nego još veći politički značaj , da nas naime naoružava u borbi za nov pogled na svet, i to na 642

potpuno konstruktivan i napredan način. Umesto frazerske „borbe protiv misticizma", koja potseća na Diringovu mržnju do poetskog misticizma, moramo preduzimati konstruktivne mere i religiju nadoknaditi pozitivnim, boljim, privlačnijim saznanjem naučnih istina, a pre svega etičkih istina. Pripaliti moramo svetlo, a tama će sama iščeznuti. Time ćemo sebe obogatiti, a naše socijalističke odnose visoko oplemeniti i humanizirati . Celim bibliotekama građanske etičke literature moramo suprotstaviti visokokvalitetnu marksističku literaturu , koja će sve nagomilane relativne istine plodno i pravilno marksistički uopštiti. To se može dogoditi jedino u slobodnoj borbi mišljenja, na ravnopravnoj osnovi s univerzitetima celog sveta. Naše naučne radnike, a pre svega naše svesne komuniste i naš naučni podmladak, moraju na ovom području više nego igde drugde voditi sledeće Marksove misli : „ Ako konstruisanje budućnosti (i završenje za sva vremena) nije naša stvar, onda je utoliko sigurnije, što treba da izvršimo u sadašnjosti, mislim na bezobzirnu kritiku svega postojećeg, dakako, bezobzirnu kako u tom smislu, da se kritika ne boji svojih rezultata, a isto tako da se ne boji sukoba s postojećim silama.“ Ova naučna i moralna obaveza traži , dakle, od svih naših naučnih radnika, a osobito od marksističkih etičara, dve stvari : ljubav prema naučnoj istini i građansku hrabrost da tu istinu kažu bez straha od sukoba s birokratskim tendencijama u našem društvu . Savez komunista Jugoslavije daje nam u pogledu hrabrosti i principijelne vernosti najbolji primer. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Ima reč drug Hadživasilev Mito.

MITO HADŽIVASILEV :

Drugovi i drugarice, U Izveštaju CK i u referatu druga Rankovića ističe se činjenica da je ideološki rad u našem Savezu, kao i komunista među radnim ljudima, silno ojačao u ovom razdoblju i dao krupne rezultate u podizanju idejnog nivoa komunista i u izgradnji socijalističke svesti radnih ljudi . 41*

643

Opširno se govorilo i o našim slabostima u ovom radu. Ova analiza i ocene ogromno će pomoći svim našim organizacijama u savlađivanju tih slabosti, u punom ostvarivanju rukovodeće uloge komunista u duhu linije našeg Saveza. Iskustva iz rada organizacija u Makedoniji pokazuju da ideološko delovanje treba dalje poboljšavati naporima da se ovaj rad dokraja oslobodi ostataka sektorskog tretiranja, da on sve snažnije prerasta u svakodnevnu idejnu borbu na svim područjima društvenog života preovlađujući ostatke prosvetarstva, da on još više obogati svoju sadržinu zahvatajući u sve ljudske odnose i tekovine kulture i savremene nauke, da favorizuje sve forme koje mogu okupiti ljude i doprineti stvaranju njihovih jedinstvenih pogleda na osnovi širokog pretresanja svih pitanja iz oblasti njihovog rada. Sve to ističe potrebu da naši komiteti, a i osnovne organizacije, razvijaju dublji i studiozniji odnos prema problemima ideološkog rada, sistematski proučavajući iskustva ovog rada, proširujući njegovu masovnu osnovu, razvijajući bogatstvo formi, izgrađujući ga kao opšti stil delovanja komunista na svom teoretskom uzdizanju i formiranju socijalističke svesti masa. U tom smislu treba savlađivati pojave prakticizma, inertnosti i rutinerstva. Ideološko delovanje našeg Saveza pretstavlja ogromnu snagu : o tome svedoči idejno jedinstvo komunista, njihova stvaralačka orijentacija u praksi, duboko organsko jedinstvo našeg Saveza sa radničkom klasom i ostalim radnim narodom. Ta snaga, razume se, proizilazi kako iz ciljeva našeg Saveza, u kojima su pretstavljeni najprogresivniji materijalni i moralni interesi radničke klase, iz njegove politike , koja znači subjektivnu društvenu akciju , orijentisanu u ostvarenju ovih ciljeva i prema opštim zakonitostima razvitka društva i prema specifičnim uslovima naše zemlje, tako i iz načina na koji naš Savez komunista realizuje svoju rukovodeću ulogu u organizovanju i usmeravanju subjektivne akcije društva u procesu razvitka novih socijalističkih odnosa. Međutim, nezavisno od postignutih rezultata, uprkos tome šta danas znači socijalistička Jugoslavija po svom unutrašnjem razvitku a šta Savez komunista po svojoj stvarnoj ulozi u našem društvu, upućuju nam se na ovoj liniji kritike koje govore o nerazumevanju snage našeg Saveza, pa nam se prebacuje kao slabost i greh ono u čemu smo društveno najjači a u ostvarenju principa marksizma-lenjinizma - najortodoksniji. Priča se kako se pretvaramo u neki magloviti „ idejni faktor", da razvijamo tezu kako partija ne treba da bude politički 644

faktor društvenog razvitka i tvrdi se da je to oportunizam koji sugerira prepuštanje pitanja vlasti neprijateljima radničke klase. Pri tome kao da se zaboravilo da smo mi pokret na vlasti, da Savez komunista nije ispustio vlast iz ruku zbog svoje nove uloge u uslovima socijalističke demokratije, već da je ojačao političku stabilnost socijalizma, vlast radničke klase i da je time u tolikoj meri dalje produbio svoje veze s masama, svoj autoritet kod radnih ljudi da oni - na osnovu svog slobodnog opredeljenja šalju kao svoje pretstavnike u sve organe vlasti i društvenog samoupravljanja u ogromnom broju baš komuniste. Dovoljno je samo pogledati rezultate naših poslednjih izbora. Hteo bih u vezi sa ovim da podvučem neke opšte karakteristike našeg ideološkog rada. On se ogromno razvio. Bitna stvar u tom razvitku nije samo njegova masovnost, bogatstvo formi, već to što je on promenio svoju suštinu i to baš u pravcu preodoljivanja onih elemenata koji su mu davali pečat prosvetarstva i pretežnog objašnjavanja opštih problema i principa naše politike. On se afirmiše kao stvaralačko usvajanje naše ideologije i to ne samo od strane komunista već i od strane svih radnih ljudi ; on unapređuje praksu. Kod nas još ima organizacija koje se nisu iščupale iz starih okvira ovog rada, ali to svakako ne proizilazi iz takve usmerenosti uloge komunista, već iz zaostajanja ovih organizacija u savlađivanju metoda rada i one uloge koju je našem Savezu odredio VI Kongres. Razvitak naše prakse, društvenog samoupravljanja i socijalističkih odnosa i nova uloga komunista u tom razvitku uzdižu komuniste do nivoa samostalnog aktivnog organizatora i stvaraoca u radu, gde je ranije bio pretežno veza (u smislu tumačenja politike) između rukovodećeg aktiva i radnih ljudi. Zahvaljujući ovom društvenom razvitku, naš ideološki rad, celokupno idejno delovanje našeg Saveza izgubilo je dokraja elemente jedne apstraktne borbe za ideologiju i postalo u suštini deo opšte bitke za čoveka, za njegove socijalističke odnose i za njegovu aktivnu socijalističku svest. Svaki socijalistički pokret, koji praktično ostvaruje revolucionarnu izgradnju novog društva, postavlja (ili bar to deklariše) u prvi plan problem čoveka odnosno pitanje Išta ta izgradnja znači po svojim ljudskim rezultatima, po društvenim odnosima koji se formiraju i liku novog čoveka koji se iz njih rađa. Ovaj problem je oduvek bio u centru pažnje našeg Saveza komunista, koji socijalizam nije nikad posmatrao isključivo kroz materijalne pokazatelje, jer su jugoslovenski komunisti u izgradnji

645

novoga čoveka naše epohe videli unutrašnji smisao celokupnog društvenog razvitka u socijalizmu i svih svojih svestranih napora u društvenoj aktivnosti. Van njega nemoguće je ni potpuno shvatiti našu praksu, ni raspravljati i pravilno postavljati naš ideološki rad u svoj njegovoj kompleksnosti. Smatram da treba naročito istaći činjenicu da smo mí u našoj izgradnji, s obzirom na društveni domet naše socijalističke prakse, ostvarili u najdubljem smislu sklad između idejno-vaspitnog delovanja komunista i neposrednog uticaja samih društvenih odnosa na formiranje lika novog socijalističkog čoveka. Još od Marksa je poznato da je ličnost ustvari neposredni proizvod spleta društvenih odnosa ; ona je izraz karaktera tih odnosa. Teško je postaviti borbu za vaspitavanje novog čoveka u duhu slobodnog socijalističkog stvaraoca i mislioca, borca protiv karijerizma, korumpiranja, kritizerstva, poltronstva, činovničke ravnodušnosti i birokratske arogancije, ako je on u samim stvarnim, životnim odnosima lišen u velikoj meri mogućnosti da deluje kao subjekt, da misli i stvara kao faktor koji odlučuje o svom životu, o svojim odnosima, o problemima koje treba da rešava, oko kojih sam - pod rukovodstvom komunista - organizuje svoju akciju . Drugim rečima, izgradnja lika socijalističkog čoveka ne može se postavljati isključivo kao problem propagandno-vaspitne delatnosti rukovodećih socijalističkih snaga. To je pre svega problem razvitka društvenih odnosa, društvenog samoupravljanja. Tu leži problem izgradnje i lika komuniste. Snaga i efikasnost idejnog delovanja našeg Saveza jeste u razvitku naše socijalističke prakse . Nacrt programa podvlači duboku istinu o kojoj govori celokupna naša praksa (i ne samo naša), naime : da Savez komunista - ,,svesno prenoseći sa sebe na društvo i njegove organe ... niz političkih funkcija ... i usmeravajući razvitak društvenog sistema u pravcu socijalističke demokratije ... ne samo stvara uslove za svestraniji razvitak socijalizma , već i sebe štiti od mogućnosti birokratizacije i političke izolacije, od metoda komandovanja, od mogućnosti da od revolucionarne svesne snage društva postane kočnica daljeg napretka". Uspeh našeg idejnog vaspitavanja u pravcu dalje izgradnje lika komuniste leži u tome što je Savez komunista svojom socijalističkom praksom pravilno postavio pre svega opšti problem izgradnje novog socijalističkog čoveka. U tome je bitna osnova ideološkog delovanja našeg Saveza. Razvijajući socijalističke odnose u društvu u pravcu samoupravljanja proizvođača i društvenog samoupravljanja, štiteći sebe

646

od birokratskih deformacija, Savez komunista time štiti i dalje razvija čisti revolucionarni lik komunista, smelog stvaraoca novoga, društvenog aktivista čija snaga stvarno izrasta iz dubokih organskih veza s masama, iz predane borbe za njihove najprogresivnije materijalne i moralne interese i iz stvaralačke primene nauke komunizma. Liku komunista ne možemo više, u našim uslovima, prilaziti samo s nekim uskim organizacionim normama i jednostranim idejnim zahtevima. Nekada se sudilo o komunisti po tome koliko drži sve stvari u svojim rukama. Danas njegov lik ocenjujemo po tome koliko je nosilac novoga u stvarnom životu , koliko doprinosi učvršćenju i razvitku novih odnosa, svom formiranju kao društvenog aktivista u organima socijalističke demokratije, koliko pokreće akciju drugih raznih ljudi za razvoj ovih organa, za socijalističku sadržinu njihovog rada. Zato je teoretsko uzdizanje u našem sistemu ideološkog rada najuže povezano s konkretnom idejnom borbom, koja je element svake društvene akcije naših ljudi. Oni koji nam prebacuju „ razvodnjavanje“ rukovodeće uloge našeg Saveza u izgradnji ustvari ne žele da shvate našu praksu, pa ne mogu da imaju razumevanje ni za duboku revolucionarnu suštinu ovakve idejno-vaspitne aktivnosti komunista, koja u najvećoj meri služi čoveku koga su naši socijalistički odnosi uzdigli na nivo istinskog stvaralačkog subjekta. Svaki ideološki rad, u neku ruku , visi u vazduhu ako insistira na idealnom liku čoveka i društvenog aktivista , dok stvarni odnosi u društvu ne daju dovoljno prostora za formiranje toga lika, jer ograničavaju samostalnu delatnost čoveka. To čini ovaj rad apstraktnim . Čovek se razdire između uticaja koji na njega vrše dati društveni odnosi i ideološkog uticaja organizovanih rukovodećih snaga. Okrenut licem realnim odnosima, koji znače njegovu egzistenciju, on gubi ineteresovanje za ideološko uzdizanje ili počinje da se odnosi prema izučavanju marksizma kao prema sticanju potrebne legitimacije o svojoj lojalnosti. Ideološki rad našeg Saveza oslobođen je ove opasnosti jer on stvarno prerasta za naše radne mase - kao proces izgradnje socijalističke svesti - u njihovo neposredno, pod rukovodstvom komunista, idejno odražavanje samog društvenog bića, u smislu izgradnje socijalističke orijentacije po svim opštim i konkretnim pitanjima razvitka - na samom vrelu društvenih odnosa. Čuli smo da se politici našeg unutrašnjeg razvitka zamera anarhosindikalizam, a našoj spoljnoj politici - ,,nedostatak“ internacionalizma. To treba shvatiti kao zamerke i našem ideološkom

647

radu da on ne vaspitava komuniste dosledno u duhu marksizmalenjinizma, što nam se i prebacuje, i naše radne ljude u duhu socijalističke ideologije i morala, jer ih uči tome da izgradnju socijalizma shvate kao svoje delo koje oni sami stvaraju upravljajući procesima njegovog razvitka i da odnose između socijalističkih pokreta i zemalja izgrađuju na osnovi ravnopravnosti. Ovim nam se, možda i nehotice, priznaje bar jedan kvalitet : da u ideološkom radu i vaspitavanju naših ljudi govorimo ono isto što u praksi, na delu, činimo. Niko doduše u Jugoslaviji nije rekao da je ravnopravnost jedini problem odnosa između socijalističkih zemalja već samo to da se bez ravnopravnosti ne može govoriti o socijalističkom karakteru ovih odnosa. Ali za naše ljude ovaj nesporazum između nas i onih što nam prave zamerke po pitanju internacionalizma nije bitan. Bitno im je to da jugoslovenski komunisti nisu ni sebe ni njih doveli u situaciju da uvuku zemlju u bilo kakve neravnopravne odnose a da pritom, i sebe i njih, ubeđuju u „ svepobedivost“ principa marksizma-lenjinizma o ravnopravnosti u odnosima između socijalističkih zemalja. Slično stoji stvar i s drugim pitanjima koja čine osnovu našeg ideološkog rada. Po mom mišljenju, to ističe jednu bitnu karakteristiku našeg ideološkog rada : on je izraz jedinstva reči i dela, principa i prakse, vaspitavanja i slobodne stvaralačke društvene aktivnosti ljudi . Otuda ogromno interesovanje kod komunista i radnih ljudi za ideološko uzdizanje, za izučavanje marksizma-lenjinizma. To postaje njihova unutrašnja potreba koju im nameće težnja da u potpunosti ostvare svoja prava na slobodnu stvaralačku akciju u izgradnji svoje socijalističke budućnosti . Time je, takođe, u najvećoj meri stimuliran i stvaralački odnos u usvajanju ove velike nauke kao rukovodstva za praktičnu akciju. Nema sumnje da će zbog svega ovoga, zbog ovakvih uslova idejnog delovanja komunista, našim organizacijama biti relativno lako da sagledaju u svom daljem radu sve one slabosti o kojima je bilo reči u Izveštaju Centralnog komiteta i referatu druga Aleksandra Rankovića .

PRETSEDAVAJUĆI, PETAR STAMBOLIĆ : Danas pre podne i prekjuče posle podne diskutovalo je oko 30 drugova; ostaje još 40 drugova prijavljenih za diskusiju . Po tome kako se Kongres odvija, svi su izgledi da će se završiti već 648

sutra. Zato treba da odlučimo : ili da posle podne ograničimo diskusiju na pet do sedam minuta ili da koristimo praksu koju smo imali na Kongresu radničkih saveta, da neki drugovi prilože svoje beleške, koje će kasnije ući u kongresni materijal. Pri kraju diskusije eventualno videti da li je potrebno da se neko odrekne učešća u diskusiji . Ovo stavljam na razmišljanje, a posle podne ćemo doneti odluku o tome da li da skratimo vreme diskusije. Ima reč drug Milan ^ pih.

MILAN APIH : Mnogo je već bilo govora o ideološko-vaspitnom radu kako u kongresnim materijalima (u Programu, Izveštaju i u referatima druga Tita i druga Rankovića) tako i u diskusiji . To je razumljivo jer je taj rad upravo uslov za ispunjavanje rukovodeće uloge komunista u izgradnji novih društvenih odnosa. A naši posebni uslovi --— naš sistem socijalističke demokratije, naš sistem društvenog upravljanja i s tim u vezi i naš metod rada, koji se sastoji u ubeđivanju umesto komandovanja – još potenciraju taj zadatak koji stoji pred svakim komunistom. Ti uslovi traže od svakog komuniste veće kvalitete, kvalitete koji mu osiguravaju ugled u masama i poverenje masa. A to može postići samo onaj dosledni revolucionar, koji dobro zna šta hoće i koji u svakom trenutku zna kako treba ići ka cilju , koji je oslobođen krutih šablona i dogmatizma i svestrano upoznat sa životom i svakidašnjim problemima kojih ima mnogo i kojih će uvek biti, i to uvek novih i novih . Naš veoma brzi razvitak, naša brza privredna izgradnja i u vezi s tim postepeno podizanje našeg standarda stalno donose sa sobom nove i nove probleme i promene, promene ne samo u strukturi stanovništva nego i u svesti ljudi, promene u načinu života i mišljenja, promene u izvesnim životnim normama itd. Treba, naprimer, shvatiti da se u svesti našeg mladog čoveka, pored čije kuće smo sagradili nov asfaltirani put i koji sada mašta o tome da nabavi motor ili ga je već nabavio, ipak vrše neke promene, promene u návikama, promene u njegovim svakodnevnim ciljevima i zahtevima, koje treba razumeti i znati ih kategorisati. Zato mislim da naše ideološko vaspitavanje treba shvatiti vrlo široko, da ono danas treba da obuhvata i izvesno kulturno uzdizanje i unapređivanje svakog komunista. Ono zahteva od svakog komunista, pored temeljitog poznavanja našeg Programa i svih

649

ostalih materijala koji u našem radu i borbi pretstavljaju naše csnovno naoružanje, i neprekidan , stalni rad na svestranom individualnom usavršavanju i kulturnom uzdizanju da bi pratio, naprimer, i umetnička ostvarenja, jer nam umetnost često pomaže da bolje razumemo ljudska srca i životne probleme. To govorim zato što, pored velikih uspeha u tom pogledu, još ima nekih članova koji takvo uzdizanje suviše zanemaruju i koji žive, kao što je neko već ovde rekao, više-manje za sebe i za svoje vlastite probleme i vrte se unutar njih, a život teče dalje pored njih i ne respektuje njihova stara šablonska konzervativna gledanja, kao ni njihove eventualne nekadašnje zasluge. Usled toga još više se začauruju i često postaju ozlojeđeni kritizeri svega što ne razumeju. A često ne razumeju i ne trude se dovoljno da bi razumeli čak ni naše privredne probleme i našu privrednu politiku o kojoj se danas najviše raspravlja i koja na pojedinim područjima, s vremena na vreme, još uvek iziskuje izvesna odricanja itd. Pa zato ne samo da nisu i ne mogu biti tumači naše politike i pojedinih naših mera, nego postaju ponekad i zastavonoše opšteg kritizerstva, čime ujedno skreću kritiku od onih pojava koje zaista treba kritikovati. Takvi drugovi nužno postaju zagovornici raznih primitivističkih shvatanja, uravnilovskih tendencija, a uz to i privilegaštva, administrativnog određivanja i birokratskog upravljanja ili pak malograđanskog liberalizma. No, o svemu tome bilo je reči i u poslednjem Pismu Izvršnog komiteta. Međutim, ta zaostalost, da tako kažem, nekih komunista pokazala se takođe i pri tumačenju Pisma . Često su takvi komunisti činili, a možda još i danas čine ono što nije cilj Pisma i što su i drug Tito i drug Kardelj naglasili da ne treba da se čini, tj . traže i ukazuju na pojedince koji često nisu ni krivi za izvesne greške, umesto da pronalaze i otstranjuju uslove iz kojih su takve greške nastale. Bilo je slučajeva da su na sastancima prstom pokazivali na neke, recimo, direktore ne samo zbog automobila nego čak i samo zato što su oni bili lepše obučeni i prebacivali im to smatrajući da to nije u skladu s Pismom. Takvih i sličnih istupanja2 verujem da nije bilo mnogo, ali su ona ipak karakteristična za izvesnu zaostalost ponekih komunista. Ima komunista i na odgovornijim mestima u našim osnovnim organizacijama, pa i u opštinskim i sreskim komitetima, koji ne misle više na svoju ličnu naobrazbu i žive samo od onoga što su nekad naučili ili radili , koji ne posećuju , možda osim bioskopa, nikad nikakve kulturne priredbe, ne čitaju literaturu, a često čak i novine i političke članke vrlo površno, a opet misle da mogu voditi mase i da im mesto koje zauzimaju pripada na veke vekova. 650

Takva zaostalost i takvo odvajanje od savremenog života postaje vrlo često i prepreka stvaranju jedinstvenih stavova komunista po pojedinim pitanjima, što obično dolazi do izraza , ponekad zajedno s raznim egoističkim ispadima, prilikom većih političkih akcija, kao što su , naprimer, izbori, pri postavljanju kandidatura i slično. ,,Zivimo u vremenu koje zahteva od komunista najveću organizovanu političku akciju i koje ni danas ni u bližoj budućnosti ne dozvoljava komunistima odmor ni samozadovoljstvo“, – kaže se u Nacrtu programa. Prema tome, mislim da nije suvišno ponovo upozoriti na odgovornost, zadatak i dužnost svakog komunista da sam sebe neprestano usavršava i uzdiže kako bi mogao zaista aktivno učestvovati u toj borbi, kako ne bi ostao nemoćan (jer nemoćan čovek ne može voditi druge) i kako bi bio dostojan našeg Saveza komunista, koji ide smelo napred u razvijanju i oplođavanju marksističke nauke i socijalističke prakse, i kako bi svi mi skupa u našoj borbi lakše i brže napredovali i lakše i brže postizavali naše ciljeve i osigurali naš socijalistički razvitak. (Aplauz).

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Reč ima drug Otmar Kreačić.

OTMAR KREAČIĆ : Drugovi i drugarice, U referatu generalnog sekretara druga Tita data je ocjena o Jugoslovenskoj narodnoj armiji i konstatovana činjenica da je naše državno rukovodstvo u poslijeratnom periodu poklanjalo nužnu i neophodnu pažnju , ulažući znatna materijalna sredstva u jačanje odbranbenih snaga zemlje. To je, naravno, bio i stav našeg partiskog rukovodstva i Saveza komunista. Drug Tito, ocjenjujući te napore kaže : „ Naše poslijeratno iskustvo pokazalo je da je politika jačanja naše narodne odbrane bila pravilna i da je imala veliki značaj za očuvanje naše nezavisnosti i za međunarodnu afirmaciju nove Jugoslavije." Povezujući upravo tu misao sa onim dijelom Nacrta programa u kome se govori o Jugoslovenskoj narodnoj armiji kao snazi mira i čuvara socijalističke izgradnje, i u kojem se kaže : „Savremeni međunarodni odnosi, za koje su karakteristične oštre suprotnosti

651

i tendencije da se oružanim putem rešavaju sporovi , neminovno ukazuju na potrebu da oružane snage budu jake i da ceo narod bude u mogućnosti da u svakom trenutku nepokolebljivo čuva granice naše socijalističke zemlje “, želio bih se ukratko osvrnuti upravo na to pitanje koje je od životnog interesa za budućnost naše socijalističke zajednice i koje tako duboko prodire u sve pore našega života. Savremenu međunarodnu situaciju karakteriše postojanje jednog cijelog niza neriješenih pitanja od kojih zavisi očuvanje miľa u svijetu. Činjenica da je današnji svijet podjeljen, htjeli mi to ili ne, veoma mnogo otežava da se priđe konstruktivnijem i efikasnijem rješavanju krupnih međunarodnih problema od kojih zavisi, dobrim dijelom, mir. Dosadašnji napori za rješenje problema razoružanja nisu donijeli rezultate s kojima bi čovječanstvo moglo biti zadovoljno. Nažalost, uporedo sa pregovorima za razoružanje ulažu se ogromna materijalna sredstva i napori da se epohalna otkrića nauke primijene za pronalaženje i proizvodnju sve modernijih ratnih sredstava. Trka u naoružanju se nastavlja i pretstavlja veoma veliku opasnost za očuvanje mira. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je u poslijeratnom periodu bilo pokušaja da se neriješeni međunarodni problemi rješavaju upotrebom oružja i sile. Sve to zahtijeva od nas da realno ocjenjujemo međunarodnu situaciju i dalje tendencije u međunarodnim odnosima. Iako se dosljedno borimo i zalažemo za očuvanje mira i za pobjedu principa ravnopravnosti i miroljubive aktivne koegzistencije, iako vjerujemo da će preovladati zdrav razum kod odgovornih ljudi u svijetu, ne smijemo ni jednog trenutka propustiti da i ubuduće radimo na jačanju naše odbranbene moći , da organizovano pripremamo narod i naše oružane snage radi odbrane naše nacionalne nezavisnosti i mirne izgradnje socijalizma u našoj zemlji. Eventualni budući rat, protiv koga se moramo svom energijom boriti, ako bi do njega došlo , imao bi katastrofalne posljedice za čovječanstvo ; on bi i za napadnutoga i za napadača imao neuporedivo teže posljedice i u ljudskim žrtvama i u strahovitim razaranjima nego što je imao Drugi svjetski rat. Primjena nuklearnog naoružanja, raznih dirigovanih i balističkih projektila, masovna upotreba moderne ratne tehnike i angažovanje cjelokupnog stanovto bi bile ništva zemalja koje bi u budućem ratu učestvovale karakteristike eventualnog novog svjetskog rata od kojeg bi čovječanstvo imalo strahovito teške posljedice. Pa ipak, mada je čovječanstvo duboko zaiteresovano da se mir sačuva, mada je svjetsko javno mnijenje protiv rata i mada se napredne snage u svim ze-

652

mljama bore za očuvanje mira - ne može se sa apsolutnom sigurnošću isključiti mogućnost novog ratnog sukoba. S tim u vezi, nameće se pitanje pripreme jedne zemlje za takav rat, a posebno pitanje svrsishodnosti priprema malih zemalja za odbranu od eventualnog agresora koji raspolaže modernim ratnim naoružanjem i opremom. U nekim zemljama mogu se čuti mišljenja da su male zemlje potpuno nemoćne, da su njihove pripreme za odbranu iluzorne i suvišne, jer da se neće moći suprotstaviti nadmoćnijem neprijatelju. Takva gledanja očigledno vode ka kapitulaciji pred agresorom. Ona objektivno pogoduju snagama koje misle da je rat najefikasnije sredstvo za rješavanje neriješenih pitanja ili pitanja za koje te snage misle da su neriješena. Prirodno je da mi sasvim drugačije gledamo. Mi smatramo da će u uslovima eventualnog budućeg rata, u kojem bi bilo upotrebljeno i nuklearno naoružanje, presudnu ulogu opet imati čovjek narod i njegovo monolitno jedinstvo. Bez obzira na savremenu tehniku i najmodernije naoružanje, agresor neće moći da uništi narod koji se odlučno i organizovano bori za svoju nezavisnost i slobodu. Nikada agresor neće raspolagati tolikim sredstvima i tolikın oružanim snagama da bi mogao onemogućiti efikasnu borbu naroda za njegovu slobodu. Sjetimo se samo našeg Narodnooslobodilačkog rata. U toku četvorogodišnje borbe naš je narod sa svojom oslobodilačkom vojskom i partizanskim odredima prikovao na tlu Jugoslavije prosječno svake godine preko 30 fašističkih i kvislinških divizija, ne računajući tu samostalne brigade i pukove kao i druge jedinice čiji bi broj ljudstva odgovarao broju daljih 25 divizija . Teško je naći primjer tako nepovoljnog odnosa snaga kakav je postojao u mnogim situacijama u toku prošlog rata na štetu jedinica Narodnooslobodilačke vojske. Pa ipak, zahvaljujući moralno -političkom jedinstvu u našim brigadama i divizijama, visokoj političkoj svijesti i borbenom moralu boraca i starješina, kao i odlučnosti i jedinstvu naroda, naše jedinice su uspijevale da slome sve napade i obruče okupatorskih i agresorskih snaga i da još snažnije nastave borbu za oslobođenje svoje domovine. Za efikasnu i uspješnu odbranu zemlje nesumnjivo da je bitan uslov postojanje snažne oružane sile, ali presudna je rješenost naroda da brani svoju slobodu i nezavisnost, blagovremene i organizovane pripreme naroda i armije da vode borbu u svim pa i najtežim uslovima, dok snaga i naoružanje agresora može tu borbu da čini manje ili više teškom i složenom , ali ne i da je onemogući . Zbog toga stalno jačanje naše narodne odbrane ima veliki značaj za očuvanje mira na našim granicama, za nesmetan i miran razvitak soci-

653

jalizma u našoj zemlji . Svako zapostavljanje jačanja naše odbranbene moći nesumnjivo bismo platili teškom i neizrecivom cijenom. Zato moramo i dalje ulagati ogromne napore da se obezbijede neophodna sredstva za narodnu odbranu. To, nesumnjivo, opterećuje našu privredu. Međutim, u toku posljednjih sedam godina materijalni izdaci za narodnu odbranu znatno su smanjeni i oni su sukcesivno značili sve manji i manji teret koji je zemlja morala podnositi u opštim naporima izgradnje. Tako dok je 1952 godine budžet planiran za narodnu odbranu iznosio 22,82% od ukupnog nacionalnog dohotka, on se iz godine u godinu smanjivao, da bi ove, 1958, pao na 9,59% od ukupnog nacionalnog dohotka. Međutim , postoje, mimo naše volje, ako želimo da sačuvamo slobodu i nezavisnost, objektivni uzroci koji sprečavaju da u tome idemo dalje onoliko koliko bismo željeli, a da se ozbiljno ne okrnji interes narodne odbrane i zemlje. Ovo tim prije ako se ima u vidu sve brži napredak i usavršavanje savremenog naoružanja i ratne tehnike koji, razumije se , svaka armija, pa i naša, mora da slijedi prema svojim mogućnostima. U daljoj politici jačanja odbranbene moći zemlje treba da polazimo sa jasnim shvatanjem da je to zadatak ne samo oružanih snaga, već i svih organa narodne vlasti, svih političkih i društvenih organizacija i svih građana naše zemlje. I kao što je jedinstvo pogleda na sva bitna i suštinska pitanja socijalizma neophodan uslov za jedinstvo akcije svih komunista, tako je i po ovom pitanju jedinstveno gledanje svih komunista preduslov za neprekidnu i stalnu akciju na jačanju naše narodne odbrane. U Nacrtu programa kaže se : „ Žrtve i obaveze za narodnu odbranu povećavaju velike napore koji se ulažu u socijalističku izgradnju , ali radni ljudi naše zemlje treba svesno da ih podnose uvereni da samo organizacijom svenarodnog otpora mogu uspešno odbraniti svoju slobodu i nezavisnost." Nesumnjivo da su napori radnih ljudi naše zemlje u jačanju odbranbenih snaga zemlje veliki i da znače odricanje i žrtve, ali je isto tako potrebno istaći i biti toga svijestan da su one neophodna nužnost i imperativ nametnut našim ljudima objektivnim uzrocima koji ne zavise od naše volje ili svijesnog htijenja ako hoćemo , i ukoliko želimo da sačuvamo slobodu i nezavisnost domovine i nesmetan razvitak socijalizma u njoj . A to je upravo ono čega se radni ljudi Jugoslavije i Savez komunista, kao organizovana politička i rukovodeća snaga izgradnje socijalizma, nikad nisu htjeli odreći, pa ni onda kada su bili u težim situacijama .

654

PRETSEDAVAJUĆI , PETAR STAMBOLIĆ : Nastavićemo po podne u 16 časova. Članovi redakciske grupe za pripremu izveštaja neka ostanu u sali radi dogovora.

(Time je prepodnevna sednica završena .)

SEDNICA KOMISIJE ZA . PITANJA SPOLJNE POLITIKE I MEĐUNARODNOG RADNIČKOG POKRETA Početak rada u 8,30 časova.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Drugovi i drugarice, nastavljamo rad. Riječ ima drug Čeda Đurđević.

ČEDA ĐURĐEVIĆ : Drugovi i drugarice delegati, Savez komunista Jugoslavije, kao sastavni deo međunarodnog radničkog pokreta koji se bori za socijalizam i mir, smatrao je uvek svojom internacionalističkom obavezom da svoje članstvo i radne mase svoje zemlje upoznaje sa iskustvima radničkog pokreta i razvitkom socijalističke misli u prošlosti, kao i da ih upoznaje sa stanjem u radničkom pokretu i razvojem socijalističke misli u svetu danas. S druge strane, Savez komunista Jugoslavije je oduvek smatrao za svoju internacionalističku obavezu prema međunarodnom radničkom pokretu i drugim progresivnim snagama da taj pokret i te snage upoznaje sa iskustvima koje je on postigao i postiže u svojoj borbi za socijalističku revoluciju i izgradnju novog socijalističkog sistema u svojoj zemlji. Jedan od vidova kroz koji Savez komunista Jugoslavije vrši ovu svoju misiju jeste i izdavačka delatnost o radničkom pokretu, o kojoj želim da kažem nekoliko reči u ovoj Komisiji. Ako bismo hteli da damo jednu najopštiju ocenu stanja i rezultata u našoj izdavačkoj delatnosti o radničkom pokretu za poslednjih nekoliko godina, onda bismo, nesumnjivo, mogli reći da je ona izvršila dobar deo zadataka. Izdavanjem osnovnih dela klasika marksizma-lenjinizma, koja govore o nastanku , razvitku i najbitnijim momentima u razvoju međunarodnog radničkog pokreta i njegove socijalističke misli, izdavačka delatnost u našoj 655

zemlji izvršila je svoj prvi važan zadatak, jer je radnim ljudima naše zemlje omogućila da se na izvoru upoznaju sa tekovinama i iskustvom radničkog pokreta u prošlosti, na koji se direktno nadovezuje i sačinjava njegov nerazdvojni deo i radnički pokret naše zemlje. Od posebne važnosti za našu današnju teoriju i praksu bilo je izdavanje takvih dela kao što su Manifest o građanskom ratu u Francuskoj 1871 , Kritika Gotskog programa, Lenjinova Država i Revolucija, u kojima su sakupljena i uopštena iskustva o dvema najvažnijim revolucijama u istoriji borbe radničke klase, Pariske komune i Oktobarske revolucije, i u kojima su razrađeni osnovni principi marksističke teorije o prelaznom periodu , o ulozi države u tom periodu i njenom odumiranju . U periodu od VI Kongresa naovamo, naša izdavačka preduzeća su uspela da pruže nekoliko boljih istorija o radničkom pokretu nekih zemalja, kao što su : Istorija pokreta Britanske radničke klase, Kratka istorija radničkog pokreta Amerike, Istorija radnič7 kog pokreta Nemačke, Istorija socijalizma u Francuskoj, koje su sve prevedena dela, kao i Istorija kineske revolucije, napisana na našem jeziku. U tom periodu izašao je i niz manjih studija i brošura o radničkim pokretima drugih zemalja, koje su pisali naši istoričari i publicisti, u kojima se prvi put kod nas, a možemo reći i u svetu, pisalo objektivno i kritički o tim pokretima i iznosila ona pozitivna uloga koju oni igraju u savremenoj borbi za mir i socijalizam . Ako se tome dodaju mnoge studije, članci i napisi koji su u dosadašnjem periodu objavljivani u pojedinim našim časopisima, kao što su „ Naša stvarnost“ i „Komunist" itd. o raznim radničkim, socijalističkim i komunističkim partijama, kao i o problemima savremenog radničkog pokreta, onda će se dobiti, svakako, još potpunija slika svega što je u poslednjim godinama izdato i napisano kod nas o savremenom radničkom i o drugim naprednim pokretima u svetu . A sva ta literatura potvrđuje koliko se u našoj zemlji posvećuje pažnje savremenom radničkom pokretu, odnosno koliko se na polju izdavačke delatnosti Savez komunista bori da ostvari svoju saradnju sa pojedinim radničkim partijama, približavajući njihovo borbeno iskustvo svojim radnim masama. Ali sve to što smo dosada naveli ne pretstavlja potpunu sliku aktivnosti u oblasti izdavanja literature o radničkom pokretu kod nas. Tu treba dodati još i pionirski rad naših izdavača na objavljivanju najvažnijih radova naših državnih i partiskih rukovodilaca o nastanku i razvitku jugoslovenskog radničkog pokreta, o

656

našoj Narodnoj revoluciji i borbi za izgradnju novog socijalističkog društva. Izdavanje ovih dela ima značaja ne samo za naše kadrove i za našu zemlju, već ima širi, međunarodni značaj , pošto se na taj način pružila mogućnost radničkim partijama i ostalim progresivnim pokretima u svetu da se upoznaju sa specifičnim putem ostvarivanja socijalističke revolucije i izgradnjom novih socijalističkih odnosa u našoj zemlji , i da se na osnovu toga opredeljuju za zbliženje i saradnju sa našom zemljom, Savezom komunista i Socijalističkim savezom. U vezi sa daljom razradom istorije problema iz našeg radničkog pokreta, kod nas se za poslednjih nekoliko godina razvila i prilično živa delatnost na izdavanju raznih brošura, monografija i drugih publikacija u kojima se, takođe, doprinosi razradi i popularisanju iskustava našeg radničkog pokreta i tekovina naše Revolucije. Kao što se vidi , kod nas je dosada učinjeno dosta u oblasti izdavanja literature o radničkom pokretu . Međutim, ti uspesi ne bi nam smeli dopustiti da ne uočimo i slabosti koje su se u tom radu pojavljivale. Pre svega, moramo podvući da celokupna naša dosadašnja izdavačka delatnost o radničkom pokretu još uvek ne pretstavlja količinu i kvalitet sa kojim bismo mogli biti potpuno zadovoljni . Količinski, dosadašnja aktivnost nedovoljna je u mnogim radovima o raznim, još i nedotaknutim pitanjima i problemima radničkog pokreta, kako u prošlosti tako i danas, o mnogim pokretima i progresivnim snagama u svetu sa kojima danas sarađujemo u borbi za mir i socijalizam, ili mislimo da ostvarimo saradnju , a još ih nismo dovoljno upoznali. Takođe nam ostaje zadatak da izdamo potrebne istoriske preglede o razvitku izvesnih radničkih pokreta u svetu sa kojima smo upoznati, ali čije poznavanje treba još više da produbimo i upotpunimo, odnosno da bogata revolucionarna iskustva tih pokreta obradimo na nov način i na osnovu boljih izvora nego što smo to dosada činili. Tu mislim, u prvom redu, na iskustvo i istoriju revolucionarnog radničkog pokreta SSSR. Kao što je poznato, dosadašnja Istorija SKP (b), zbog svojih nedostataka, ne odgovara više ni potrebama čitalaca u SSSR, pa će još manje odgovarati nama. Zato nam tu pretstoji rad na izdavanju jedne nove i bolje istorije radničkog pokreta u SSSR. Naravno, ovaj zadatak ne bi bio u prvom planu naše izdavačke delatnosti . Pre njega bi došao zadatak na izdavanju Istorije našeg Saveza komunista, na kome se, koliko mi je poznato, radi. Osim toga, tu bi nam pretstojao, takođe , ozbiljan rad na obradi i boljem osvetljavanju izvesnih događaja i ličnosti u našem radničkom pokretu a, takođe, i rad na obradi istorije našeg sindikalnog i omladinskog pokreta.

42 VII Kongres SKJ

657

Uzroke što su se u našoj dosadašnjoj izdavačkoj delatnosti o radničkom pokretu pojavljivale pomenute slabosti treba tražiti, osim pomenutog, u nepostojanju , sve doskora, određenih i organizovanih naučnih ustanova kod nas, koje bi se bavile tim problemima i koje bi mogle davati veću i kvalitativno bolju građu o radničkom pokretu. Takođe je kod nas u prošlom periodu bilo i malo ljudi koji su se ovim problemima bavili. Međutim, danas nije više takva situacija. Formiranjem Instituta za radnički pokret, Instituta za društvene nauke, jačim aktiviziranjem istoriskih komisija pri CK SKJ i republičkim centralnim komitetima, kao i uz veće angažovanje samih izdavača, njihovih saveta i ostalih faktora, postoji mogućnost da se izdavačka delatnost o radničkom pokretu znatno više razvije, upotpuni i podigne na viši nivo . Ovde se, naravno, odmah postavlja pitanje : na čemu treba najviše da se koncentriše naša izdavačka delatnost u budućnosti. Po mom mišljenju, ona treba, ne zaboravljajući svoje zadatke u oblasti izdavanja materijala o radničkom pokretu u prošlosti, u prvom redu da usretsredi svoju pažnju na ona pitanja iz radničkog pokreta koja su danas najvažnija. A to su pitanja i problemi u vezi sa sadašnjim stanjem u međunarodnom radničkom pokretu, pitanja položaja radničke klase u kapitalističkom društvu i u socijalističkim zemljama, uslova i forma njene borbe, zatim pitanja saradnje u međunarodnom radničkom pokretu, odnosa među socijalističkim pokretima i partijama i među socijalističkim zemljama, pitanja saradnje socijalističkih partija i drugih naprednih pokreta, pitanja borbe za mir i aktivnu koegzistenciju itd. Osim ovih, tu su još i problemi : različiti putevi borbe za socijalizam, protivrečnosti u socijalizmu, pitanja savremenog dogmatizma i revizionizma, proleterskog internacionalizma, itd. , - ukratko : sva ona aktuelna pitanja međunarodnog radničkog pokreta koja su istaknuta u Programu našeg Saveza komunista i u referatima drugova Tita, Kardelja i Rankovića. Izdajući u prvom redu tu literaturu , naša izdavačka delatnost će još više doprineti popularisanju linije Saveza komunista kako u svojoj zemlji tako i u inostranstvu , potpomoći da se stvori još obimniji materijal za ideološko - političko uzdizanje našeg članstva i naših radnih ljudi, a u inostranstvu pomoći da se stvori još širi krug prijatelja nove Jugoslavije i Saveza komunista i da se učvrste i prodube postojeće veze i saradnja između našeg Saveza i drugih radničkih i progresivnih pokreta. Naša izdavačka delatnost o radničkom pokretu i o drugim progresivnim pokretima, kao što se vidi , sva je usmerena na reša658

vanje najkonkretnijih pitanja savremenog radničkog pokreta, a po svojoj sadržini pretstavlja uopštavanje najbitnijih iskustava iz savremene borbe radničke klase Jugoslavije za novo socijalističko društvo i socijalističku demokratiju, kao i uopšteno iskustvo našeg radničkog pokreta u njegovim odnosima sa drugim radničkim partijama i ostalim naprednim snagama. Otuda, treba očekivati da će takva delatnost naići na dobar prijem kod svih pristalica socijalizma, mira i međunarodne saradnje u čitavom svetu. Međutim, dosadašnje iskustvo nam govori da to uvek nije tako. Kod izvesnih ljudi u inostranstvu naša literatura o radničkom pokretu ne samo da ne nailazi na drugarski prijem i istinsku drugarsku kritiku, već se prema njoj unapred zauzimaju negativni stavovi, i pre nego što se i pročita kako treba, ona se karakteriše kao revizionistička, nesocijalistička itd. Mi, naravno, ne možemo da zahtevamo da naše stavove svako usvaja u inostranstvu, ali je sigurno da možemo zahtevati da se poštuju naši napori za ostvarivanje istinske saradnje među radničkim pokretima i socijalističkim zemljama, pa smo zato dužni da se odlučno suprotstavimo svakom pokušaju da nas diskvalifikuju u očima naprednog radničkog pokreta u svetu. Mi jugoslovenski komunisti, iako svesni toga da visoki i čvrsti breg neće iščeznuti prosto zbog toga što uobraženi i oholi Muhamed zatvara oči pred njim, ili mu okreće leđa, moramo uložiti sve svoje snage da se stari staljinski odnosi među radničkim pokretima nikad više ne ponavljaju i potpuno iskorene, kako bi međunarodni radnički pokret mogao nesmetano da vrši onu ulogu koja mu je i namenjena : da bude prvoborac i nosilac istinskih demokratskih i humanih odnosa među ljudima i narodima, a sve u cilju ostvarenja trajnog mira i pobeđe socijalizma u čitavom svetu.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Milojko Drulović.

MILOJKO DRULOVIĆ : Drugovi i drugarice, Želeo bih u svojoj diskusiji da obratim pažnju na one delove iz referata druga Tita, druga Rankovića i druga Kardelja i Nacrta programa u kojima se govori o ulozi različitih uslova u borbi za pobedu socijalizma.

42.

659

Mislim da je od velikog značaja onaj deo Nacrta programa u kome se govori „da savremeni razvitak kratke, ali veoma bogate i poučne borbe za socijalizam pokazuje da su putevi ka vlasti i socijalizmu različiti i to različiti ne samo u raznim zemljama, već i u raznim razdobljima“. I dalje, da „ u savremenim uslovima borba radničkog pokreta dobija veću širinu i neuporedivo raznovrsnije oblike no što ih je imala u prošlosti. Ona pretstavlja stalno preplitanje revolucionarnih i takozvanih mirnih političkih akcija. Radnička klasa se kao rukovodeća društvena snaga probija napred kako u oštrim revolucionarnim i antiimperijalističkim sukobima tako i u parlamentarnim i drugim relativno mirnim oblicima borbe." O ovoj temi ne bi bilo možda neophodno govoriti ovom prilikom, pošto se u referatima na našem Kongresu , a naročito juče u referatu druga Kardelja, o tome prilično detaljno govorilo. Ali ja želim da pomenem ovo pitanje zbog toga što je ono izazvalo izvesne primedbe, izvesnu grmljavinu iz inostranstva, a osim toga i zato da bih dao svoju podršku takvim stavovima iz Programa i referata. U materijalu koji smo dobili u prevedenom članku sovjetskog teoretskog časopisa „Komunista" baš u odnosu na ovo pitanje stoji vrlo oštra kritika. Tamo, naprimer, piše „ da su takva rezonovanja povukla za sobom niz antinaučnih, nemarksističkih i nelenjinističkih rasuđivanja o pojavama i procesima karakterističnim za savremeni kapitalizam“ ; da je naše stanovište o različitim uslovima borbe za socijalizam „ u suštini upereno protiv opštih principa, protiv opštih zakonitosti socijalističke revolucije i socijalističke izgradnje, pa prema tome protiv ideološkog i političkog jedinstva međunarodnog komunističkog pokreta" ; da se „ zaboravlja nužnost jačanja jedinstva“, da potcenjujemo uzajamnu pomoć među socijalističkim zemljama i slično. Ne bih želeo da dublje ulazim u polemiku sa ovim tvrđenjima, jer za to nema ni vremena, a ni naročite potrebe. Ali želeo bih da istaknem opšti principijelni značaj teza našeg Nacrta programa o različitim putevima u socijalizam i zbog toga što se dosada u radničkom pokretu suviše uopšteno i suviše malo govorilo i govori o tim različitim kretanjima u borbi za socijalizam, o različitim uslovima borbe za socijalizam, što se prilikom isticanja opštih i zajedničkih iskustava i ciljeva međunarodnog komunističkog i radničkog pokreta zanemaruju oni specifični uslovi u kojima se bore pojedini radnički pokreti . Razume se, naša stanovišta u Nacrtu programa, naše isticanje različitih uslova u borbi za socijalizam o kojima treba da vode

660

računa radnički pokreti nisu rezultat nekih sterilnih, kabinetskih razmišljanja, već to nameću dosadašnja iskustva ne samo naše sopstvene izgradnje i revolucionarne borbe nego i međunarodnog radničkog pokreta uopšte. Danas komunisti sveta neće ispuniti svoj zadatak samo dogmatskim ponavljanjem dobro poznatih istina o potrebi organizovanosti i jedinstva u međunarodnom radničkom pokretų : zar i sto godina posle izlaska Komunističkog manifesta komunisti sveta treba da ponavljaju proverene istine izložene u njemu - kao što su opšte postavke da se politički organizovana radnička klasa mora boriti za osvajanje političke vlasti u zemlji ; da pod rukovodstvom radničke klase treba da se ukine privatno kapitalističko vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju ; da se to može postići samo u klasnoj borbi protiv kapitalističke klase, kao što se to čini kada se kritikuje Nacrt programa našeg Saveza komunista. Postavlja se pitanje, međutim, da li treba da zanemarimo ogromno nagomilano iskustvo iz radničkih pokreta koje su dale Oktobarska revolucija, kineska, jugoslovenska i niz drugih revolucija u zemljama Evrope, kao i mnogi događaji u drugim delovima sveta. Pogledajmo samo jedan primer. U vreme Lenjina snaga komunističkog pokreta bila je neuporedivo slabija nego danas. Samo prema jednom podatku vidi se da su u to vreme sve komunističke partije imale svega 800.000 članova, a danas, 40 godina posle toga, samo 8 evropskih komunističkih partija ima 15 miliona članova ; 13 komunističkih partija Evrope i Azije danas se nalaze na vlasti. I ne samo da su komunističke partije koje se nalaze na vlasti mnogo snažnije i da imaju ogroman broj članova, nego i zapadne komunističke partije imaju i 14,5 miliona glasača. Ili dalje, da li treba frazama zamagljivati činjenicu da je, naprimer, za poslednjih 40 godina radnička klasa brojno ogromno porasla. Samo u Velikoj Britaniji, Zapadnoj Nemačkoj , Francuskoj i SAD broj radnika iznosi blizu 75 miliona, što u poređenju sa stanjem pre 40 godina pretstavlja ogromnu razliku . Ne radi se, međutim, samo o brojnom povećanju radničke klase , već i o tome da se povećao njen politički uticaj , njena politička aktivnost i mogućnost da mnogo intenzivnije i na širokom frontu vrši pritisak i da se bori za svoje političke slobode. Da i ne govorimo o drugim elementima koje savremeni radnički pokret i komunisti u svetu treba da analiziraju , kao što su promene u razvitku proizvodnih snaga, zatim džinovski razvitak savremene nauke i tehnike, društvene i političke posledice toga razvitka i sl . Ili, postavlja se dalje pitanje : da li se ponovo treba vraćati na staljinističku strategiju i taktiku komunističkog pokreta, koja 661

je nanela veliku štetu međunarodnom radničkom pokretu, zahtevajući slepo i mehaničko kopiranje i prenošenje primera i formi borbe za socijalizam. Osveštavanje samo jednog iskustva pod parolama jedinstva komunističkog sveta i insistiranje na njemu može za međunarodni radnički pokret da znači, a iz iskustva znamo da i znači, veliku demobilizaciju progresivnih snaga, kočnicu i unazađivanje međunarodnog socijalističkog pokreta. Takvo shvatanje bi kao ideologija pre moglo da liči na fatalizam i sujeverje nego na marksizam i, marksističko tumačenje problema. Da ne govorimo o drugim problemima o kojima je već govorio drug Tito u svom referatu, kao što je pitanje zašto se komunističke partije u nekim zemljama nisu razvile u snažne političke faktore, već su ostale začaurene. Drug Tito je jasno govorio da je „ nedostajalo smele inicijative u borbi za pridobijanje masa“, da su se te partije teško oslobađale dogmi i sektaštva . A jedan od razloga takve situacije u tim komunističkim partijama jeste to večito i slepo insistiranje na jednom šablonu, na jednom iskustvu , na nekim samo opštim principima i putevima socijalističke izgradnje. Već decenijama u međunarodnom radničkom pokretu vodi se spor oko tzv. evolutivnog i revolucionarnog puta u socijalizam. Početkom ovog veka do rascepa u međunarodnom radničkom pokretu je došlo, formalno gledano, baš po tom pitanju . XX Kongres KP Sovjetskog Saveza, mada nedorečeno i ne sasvim jasno, pokrenuo je, pored drugih problema, i pitanje različitih puteva u socijalizam . Međutim , mogao bi se dobiti utisak da u nizu drugih političkih manifestacija posle XX Kongresa KP Sovjetskog Saveza njeni zvanični stavovi po tom pitanju otstupaju u izvesnoj meri od onoga što je izneto na Kongresu . Jedna od takvih manifestacija jeste i Deklaracija dvanaest komunističkah partija.

Međutim , život je nešto drugo. Posmatrajući promene u nekim komunističkim partijama Evrope i nekim komunističkim partijama vanevropskih država, može se zapaziti, naprimer, vanredno interesantna i važna činjenica da je osam komunističkih partija samo u razdoblju od XX Kongresa naovamo ili donelo svoje posebne programe ili je u referatima na kongresima i plenumima tih partija bilo govora o posebnim uslovima i posebnim putevima razvitka socijalizma u tim zemljama. U ovih osam komunističkih partija ne ubrajam naš Savez komunista, koji je isto tako svojim Nacrtom programa i materijalima na ovom Kongresu jasno istakao da ima i da se zalaže za 662

svoje specifične puteve i specifične uslove i mogućnosti za izgradnju socijalizma. Hteo bih da kažem nešto o još jednom pitanju koje se pominje u poslednjem članku sovjetskog teoretskog časopisa „Komunista" o neravnomernom razvitku socijalističkih zemalja. Na jednom mestu Nacrta programa, gde se govori o različitim putevima, pominje se neravnomeran razvitak socijalističkih zemalja, a u tom članku „ Komunista" se na to odgovara da ne postoji neravnomernost u razvitku socijalizma i da autori Nacrta programa mešaju zakone razvitka socijalizma i imperijalizma. Razume se da ne treba daleko ići da bi se opovrglo jedno takvo stanovište. Pogledajmo samo iskustva iz razvitka jedne jedine zemlje kao što je Jugoslavija . Nacionalno pitanje u Jugoslaviji jedno je od najkrupnijih političkih pitanja koja smo rešili u Narodnooslobodilačkoj borbi. Ali njegovo dalje rešavanje u današnjim uslovima ne znači ništa drugo nego baš rešavanje problema neravnomernog razvitka pojedinih republika. Znači , u pitanju je samo jedna jedina zemlja. Da i ne govorimo o drugim argumentima, kao što su potpuno različiti ekonomski uslovi i polazna tačka socijalističkog razvitka, naprimer, Sovjetskog Saveza posle Oktobarske revolucije, Jugoslavije posle njene revolucije, Kine, Čehoslovačke, Albanije i drugih zemalja. Pogledajmo samo šta očekuje svet koji stupa u socijalizam u savremenim uslovima ili koji će danas ili sutra neminovno stupiti na put socijalističkog razvitka. Moramo imati u vidu činjenicu da nacionalni dohodak, recimo, u SAD iznosi 2.000 dolara po glavi stanovnika, a u Aziji i Africi 45–100 dolara ; da životni vek u SAD iznosi prosečno 77 godina, a u Indiji 28 godina ; da na 1.000 novorođenčadi u SAD umire 10 do 20, a u Indoneziji 350 do 400. Dakle, ako naučno priđemo analiziranju problema savremenog razvitka, onda se - imajući u vidu savremene socijalističke i kapitalističke zemlje (a ove druge će danas ili sutra neminovno stupiti na put socijalističkog razvitka) - i može i mora govoriti o neravnomernim uslovima za socijalistički razvitak. Hteo bih da potsetim na još jedan dogmatski stav u pogledu uslova socijalističkog razvitka, a koji se tiče socijaldemokratije. Kad se na XX Kongresu KP Sovjetskog Saveza govorilo o mogućnostima različitih puteva u socijalizam, na sastanku Socijalističke internacionale u Cirihu na to je dat odgovor otprilike isti onakav kakav je nama dat u odnosu na Nacrt programa. Jedan od lidera jedne socijaldemokratske partije je rekao da su različiti putevi u socijalizam najmoćnija zabuna u radničkom pokretu i taktički manevar komunista. Otprilike isto to je rečeno u ovom članku „ Ko-

663

munista" : da je naša jugoslovenska teza o različitim putevima u socijalizam najmoćnija zabuna u radničkom pokretu. Ovaj strah od različitih puteva u socijalizam dolazi otuda što takva teza zahteva tolerantniji stav prema saradnji u međunarodnom radničkom pokretu, kao i borbu protiv dogmatizma kojim su ne malo opterećene i komunističke i socijalističke partije.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Puniša Perović.

PUNIŠA PEROVIĆ : Govorio bih o nekim pitanjima razvitka socijalističke teoretske misli. Nacrt programa koji treba da usvoji ovaj Kongres na jednom mjestu kaže da je naša socijalistička misao - prema tome i ovaj Nacrt programa - rezultat razvitka teoretske misli kod nas, ali istovremeno i dio svjetske socijalističke misli, da to nije nešto nevezano, odvojeno od opšteg razvitka socijalističke misli u svijetu. Na drugom mjestu u Programu se kaže da je socijalistička misao za posljednjih nekoliko decenija u zaostatku za stvarnim razvitkom društvenih odnosa, društva u cjelini i da su osnovne postavke marksizma-lenjinizma bile podvrgavane dogmatskoj reviziji . Da li je to tačno ? Ja mislim da je tačno. Znamo da je marksizam imao svoju istoriju, da je u istoriji razvitka marksizma Lenjin odigrao vrlo značajnu ulogu i da doprinos koji je on dao marksizmu znači, ustvari, novu etapu u njegovom razvitku . Međutim , nastala je druga etapa poslije Lenjinove smrti, čije su obilježje dali Staljin i njegovi radovi u oblasti marksizma. U svoje vrijeme se mnogo govorilo o tome da Staljin pretstavlja četvrtog klasika marksizma, govorilo se kako on pretstavlja novu etapu u razvitku marksizma i isticane su pohvale i pisani čitavi filozofski traktati da bi se istakla Staljinova figura, kao četvrtog klasika marksizma . Danas se, doduše , o tome ne govori, iako se Staljinu i dalje pripisuju „ zasluge za razvitak marksizma". Htio bih o tome reći nekoliko riječi . Sudbina marksizma je bila, ne njegovom krivicom, da je u toku svoga razvitka bio stalno podvrgavan napadima spolja i iz664

nutra. Baš zato što on nije „čista“ nauka već i živa životvorna ideologija, čiji je cilj revolucionarni preobražaj društva i izmjena oblika ljudskog života, oko njega su se razvijali strasni sporovi i bitke, različito su mu prilazili pojedinci, partije i klase i svako je pri tome nastojao da se opredijeli prema svom društvenom biću i svome društvenom interesu. Jedan od poznatih oblika toga opredjeljenja bio je i takozvani revizionizam, čija je suština kao pravca u tome da se pod firmom i lozinkama marksizma ustvari radi na otstupanju od osnovnih naučnih postavki marksizma i u skladu s tim da se sprovodi određena društvena praksa . Već je u istoriji dobro poznata jedna vrsta revizionizma. To je oportunistički, bernštajnovski, kasnije socijaldemokratski revizionizam, koji je u najnovije vrijeme doveo do napuštanja i samog pozivanja na marksizam. Interesantno je u tom pogledu navesti primjer nekih radničkih i socijaldemokratskih partija Zapadne Evrope, koje uopšte odbacuju marksizam kao ideologiju , što ne znači da u tim partijama nema grupa i pojedinaca koji u ovoj ili onoj mjeri ne usvajaju neke strane marksizma i da se ne koriste njegovim naučnim rezultatima. Ali naporedo s ovim, naročito poslije Lenjinove smrti i u vrijeme kada je komunistički pokret, koji je preuzeo na sebe nasljeđe marksizma-lenjinizma, proživljavao novu fazu razvitka, punu teškoća i surovih borbi, mi smo bili svjedoci ne samo jednog relativnog zaostajanja, nego i novih oblika otstupanja i revizije marksističko-lenjinističkog učenja. Još je Lenjin u svoje vrijeme govorio o drugoj vrsti revizionizma, „ revizionizma slijeva“, koji se tada još nije bio razvio toliko da bi pretstavljao neku značajniju pojavu. Mi zaista možemo s pravom govoriti o „ revizionizmu slijeva“, koji je za posljednje dvije do tri decenije uzeo maha u komunističkom pokretu , i koji se karakteriše dogmatskim tretiranjem i primjenom marksizma. Ustvari, rezultati se dobijaju isti kao i u prvom slučaju : marksizam u rukama dogmatičara nije ono što je bio, iz njega se čupa njegova živa duša, prije svega njegova dijalektika, otstupa se od njegovih stavova i on se pretvara u kodeks pragmatističkih dogmi prikladnih za određene praktične ciljeve. Nauka nestaje, gubi se veza sa živim tlom, -a ostaje zbornik okamenjenih dogmi , koji se u rukama pojedinaca pretvara u instrument subjektivnih namjera i poduhvata. Ne treba ni govoriti o tome kako takva vrsta prilaženja marksizmu može da ima štetnih posljedica u društvenoj praksi, posebno u naše vrijeme burnih revolucionarnih borbi i dubokih društvenih

665

preobražaja. Uzmite samo, kao primjer, Staljinovu teoriju o zaoštravanju klasne borbe u socijalizmu, ili njegovu teoriju o „pravcu glavnog udarca" prema socijaldemokratiji, koju smo nekada učili kao azbuku marksizma-lenjinizma. Jedna i druga teorija su, ustvari, rđavo shvaćene i na dogmatski, nemarksistički način u nove uslove preneseno i primijenjeno Marks-Lenjinovo učenje, koje je, tako preneseno, nanijelo neocjenjive štete međunarodnom socijalističkom pokretu i snagama socijalizma uopšte. Kada bi se oblast dogmatskog revizionizma odnosila samo na navedena dva pitanja, onda ne bi ni vredilo poklanjati mu toliko pažnje. Kao što i Nacrt programa konstatuje, oblast dogmatske revizije marksizma-lenjinizma proširila se na sva bitna pitanja teorije socijalizma , ona je udarila pečat . razvitku društvenih nauka, ljudskih odnosa, i razumije se, konkretnoj praksi socijalizma i aktivnosti svjetskog komunističkog pokreta. Nije moguće ovdje dati punu i definitivnu ocjenu o tome kolika je Staljinova lična uloga i lična odgovornost za ovakav razvitak istoriske sudbine marksizma (kao ni o tome koliki je njegov stvarni doprinos marksizmu) , ali činjenica da je on godinama stojao na čelu komunističkog pokreta i bio zaveo skoro totalni lični monopol u interpretaciji marksizma-lenjinizma govori o tome da se ova vrsta revizije marksizma ne može odvojiti od njegovog imena, da je, ustvari, Staljin bio taj koji je dao obilježje ovakvom pravcu razvitka. Bilo bi istina nepravilno ako bi isključivo Staljinu pripisivali čitavu stvar, što ne znači da ne postoji i Staljinova lična odgovornost. Staljinizam o kome govorimo i kojim terminom označavamo ono stanje dogmatizacije marksizma koje se ispoljilo posljednje dvije-tri decenije, rezultat je specifičnih društvenih okolnosti, posebno izvanredno teških uslova izgradnje socijalizma u Sovjetskom Savezu. Dogmatska revizija marksizma nikla je na tlu konkretnih društvenih odnosa, ona je rezultat objektivnih materijalnih i društvenih faktora i ima za svoju socijalnu bazu određene društvene snage. Ona je rezultat, osim toga, i izvjesnog zastoja i krize u koju je ušao sovjetski socijalistički pokret poslije prvih veličanstvenih pobjeda Oktobarske revolucije . Staljin je bio samo izraz tih uslova, glavni nosilac tendencija deformacije i socijalističke misli i socijalističke prakse . Treba reći da ovdje nije stvar u terminu. Ali kada se danas ovo stanje pokušava da svede na Staljinove lične greške u metodu rukovođenja, na kršenje zakonitosti i sl., a ne govori se, ili se govori sasvim nedovoljno, o jednom čitavom pravcu razvitka socija666

lističke teoretske misli koji znači otstupanje od marksizma, onda se može govoriti ili o nepoznavanju stvari, ili o nedostatku dobrih namjera. Postoji, naravno, i druga vrsta revizionizma unutar komunističkog pokreta, koji se po svojim klasnim izvorima i po svom idejnom bagažu nadovezuje na revizionizam starog socijaldemokratskog tipa . On se u određenim uslovima isprepliće sa sitnoburžoaskim destruktivnim anarhizmom, a često se i jedan i drugi javljaju ne samo kao odraz kolebanja i uzmicanja nesigurnih pristalica socijalizma, uglavnom iz redova sitne buržoazije i buržoaske inteligencije, pred teškoćama izgradnje socijalizma, nego i kao idejna i politička reakcija na grehove dogmatizma. Danas se mnogo piše i govori kako glavnu opasnost u radničkom i socijalističkom pokretu pretstavlja revizionizam, revizionizam sdesna, pri čemu se u svakoj prilici uzima na nišan navodni revizionizam jugoslovenskih komunista . Ne ulazeći ovdje u metod kojim se pristupa u dokazivanju ovoga, metod koji je opterećen metafizikom i sofistikom najpliće vrste, možemo samo reći da je čitava ta hajka protiv navodnog jugoslovenskog revizionizma u svojoj osnovi reakcija idejnog i političkog dogmatizma, očigledni dokaz da je idejni i politički dogmatizam još živ, da još pretstavlja glavnu opasnost i glavnu smetnju za razvitak marksističke, socijalističke misli i revolucionarnog socijalističkog pokreta. Mi bismo, naravno, i pogriješili ako ne bismo uočili i promjene do kojih je došlo za posljednjih nekoliko godina u čitavom nizu komunističkih partija, a, u izvjesnoj mjeri i u cjelokupnom komunističkom pokretu . U periodu poslije Drugog svjetskog rata odigrala su se dva veoma krupna događaja koja su potresla komunistički pokret : sukob partija Informbiroa sa jugoslovenskom Komunističkom partijom, 1948, i mađarski događaji , 1956 godine. Ovi događaji ne samo da su uzdrmali komunističke partije nego su uticali i na politiku socijaldemokratskog krila radničkog pokreta, a prema njima su zauzimali stavove i svi drugi politički pokreti i partije bez izuzetka. U pozadini ovih događaja stajala je određena teorija i praksa dogmatizma, i oni su , pored ostalog, bili i signal da su sazrela da se na nov način postave neka osnovna pitanja daljeg razvitka socijalizma. Oni su sami po sebi bili ne samo idejna nego i materijalna kritika društvene borbe, u koju su bile upletene partije, klase i države - protiv preživjelih oblika i puteva borbe za socijalizam . Došlo je zatim do XX Kongresa KPSS, do promjene u Sovjetskom Savezu i drugim socijalističkim zemljama, do manjih ili 667

većih promjena u politici komunističkih partija. Svi ti događaji i promjene rezultat su prije svega objektivnih promjena u materijalnoj i društvenoj bazi pojedinih zemalja i svijeta u cjelini, ali i narastanja svjesnih socijalističkih snaga i obnove socijalističke društvene misli. Bilo kako bilo, led je počeo da se topi i povremeni zakasnjeli mrazovi ne mogu zaustaviti dolazak novog proljeća. Kakav je i koliki udio jugoslovenskih komunista u toj započetoj obnovi i preporodu socijalističke misli i socijalističke prakse -- istorija će o tome dati svoj konačni sud. Jugoslovenski komunisti u tome ne traže nikakvo priznanje. Ali je više smiješno nego žalosno kada se čuje optužba kako jugoslovenski komunisti žele da nametnu svoj ideološki monopol drugim komunističkim partijama. Napredne ideje ne poznaju granica, one nijesu svojina ni pojedinaca ni partija . Prema njima se ljudi opredjeljuju ne pitajući za dozvolu njihovog autora. A životna snaga jedne nove koncepcije provjerava se u praksi svakodnevne društvene borbe, i njena vrijednost i uticaj ne mogu se suzbiti nikakvim vještačkim barijerama, a još manje metodom citatologije i plitke sofistike. A što se tiče ideološkog monopola, najnovija istorija je pokazala na kojoj strani se on nalazi i kakve su njegove kobne posljedice po cjelokupni međunarodni radnički pokret. Čuli smo i o „ kolektivnom marksističko-lenjinističkom gledištu “, pod čim se podrazumjevaju rezolucije pojedinih partiskih foruma. Pri tome se kaže da se ne smije sumnjati u pravilnost gledišta partiskih foruma. Sve u svemu , čudna zbrka i plitkoća, koja nema nikakve veze sa marksizmom-lenjinizmom. Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva. S tim se neće daleko dotjerati u razvitku marksizma . I još jedno pitanje u vezi s tim. Poziva se na „ ideološko jedinstvo“, treba da se svi svrstaju u jedan bojni red , pod komandom jednog predvodnika . Lijepa je to riječ – jedinstvo ! Ali jedinstvo na čemu, na kakvim osnovama? Sjetimo se borbe koju je Lenjin svojevremeno vodio, prvo unutar ruskog radničkog pokreta, a zatim na internacionalnom planu po pitanju jedinstva. Jedinstvo na trulim idejnim osnovama, na oportunističkom prakticizmu donosi samo štete, vuče nazad . Uopšte, Lenjinova borba za pobjedu revolucionarnih principa marksizma i novih shvatanja u novim uslovima umnogome potsjeća na borbu koju danas vode jugoslovenski komunisti. 668

Ne treba se zavaravati . Ideološki dogmatizam unutar komunističkog pokreta pretstavlja još uvijek ozbiljnu snagu ; biće potrebno još dosta napora i borbe da se on pobijedi i prevaziđe. Ali se ne može sumnjati u to da će duh marksizma, njegova stvarna sadržina na kraju odnijeti pobjedu..To traži sam život, sam razvitak socijalističkog pokreta, njegovo sve veće snaženje i pobjede. Savremeni radnički pokret ima posla i sa jednom drugom vrstom dogmatizma i ideološkog monopolizma. To je dogmatizam i monopolizam socijalističkih i socijaldemokratskih partija. Ustajalost na preživjelim formama, besperspektivni prakticizam , idejna zaostalost, podržavanje rascepa i zatrovani antikomunizam - samo su neki od oblika ove vrste dogmatizma. Život traži i sve će više tražiti prevazilaženje i ove vrste dogmatizma. Sve ovo ne znači da marksizam kao nauka nije napredovao poslije Lenjina. Karakteristično je da su marksizam, odnosno marksizam-lenjinizam stvorili kao nauku prije svega ljudi koji su bili i praktični vodi proletarijata i organizatori revolucionarne borbe masa. Svaka nova etapa te borbe bogatila je teoretsku riznicu marksizma. Onda je razumljivo što su i iskustva takvih revolucija, kao što su bile kineska i jugoslovenska revolucija, koja su uopštili vođi ovih revolucija, ušla u teoretski fond marksizma, pretstavljajući istovremeno dalju razradu marksizma u uslovima pobjede novih socijalističkih revolucija i izgradnje novih socijalističkih država. Ipak danas opštu slabost socijalističke misli, zahvaljujući prije svega uticaju dogmatizma, pretstavlja to što se ne ide dovoljno smjelo i dovoljno duboko u konkretnoj naučnoj analizi savremenih društvenih procesa. Svijet je potčinjen neprekidnim i, danas osobito, burnim promjenama kako u kapitalističkim tako i u socijalističkim zemljama. Dužnost je socijalističkih pokreta da potstiču naučna istraživanja tih promjena, da uopštavaju najnovija iskustva borbe za socijalizam, kako praksa ne bi zaostajala za objektivnim razvitkom . Mislim da ćemo se složiti ako kažemo da u tom pogledu i stanje kod nas ne zadovoljava. Ne mislim da se to odnosi na pitanje socijalističke teorije u njenim najbitnijim pitanjima, o čemu svjedoči i naš novi Program, ali svakako stoji da se posebne grane društvenih nauka, bez kojih se ne može ni zamisliti uspješan razvitak marksizma, kao što su politička ekonomija, filozofija, sociologija, istorija i druge, još nijesu dovoljno uhvatile u koštac sa gorućim problemima razvitka savremenog svijeta. U tom pogledu imamo prava da više tražimo od naših naučnih institucija, odnosno naših naučnih kadrova.

669

Na kraju još i ovo. Razvitak socijalizma kao nauke ne može se zamisliti bez suprotstavljanja i borbe mišljenja. Ako je tačno, a jeste, da se dijalektički princip o borbi suprotnosti kao zakon razvitka odnosi i na razvitak ljudske misli, onda se i dalji razvitak socijalističke misli mora potčinjavati tome zakonu. Zato rđavu uslugu marksizmu čine oni koji sprječavaju slobodnu diskusiju, slobodnu razmjenu i borbu mišljenja unutar socijalističkog pokreta. Ideološki monopol, a pogotovu kad iza njega stoji nasilje, pretvara se u nasilje nad slobodnom ljudskom mišlju, u ovom slučaju u nasilje nad marksizmom. Kažu nam - ,,marksizam-lenjinizam je internacionalno učenje". Da, ali jedna je stvar kad se to učenje nađe u rukama prakticističkih dogmatičara, a druga kad se nađe u rukama marksistarevolucionara. Mi se opredjeljujemo za ove druge, ne prestajući da se borimo za svoja gledišta, jer smo duboko ubijeđeni da su to gledišta marksizma-lenjinizma .

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Vukašin Stambolić, a poslije njega dolazi drug Dušan Blagojević.

VUKAŠIN STAMBOLIĆ : Drugovi i drugarice, Pošto u sklop međunarodne saradnje našeg socijalističkog pokreta sa progresivnim snagama u svetu spada i aktivnost društvenih, a posebno omladinskih organizacija , želim nešto da kažem o nekim iskustvima i problemima koje imaju Narodna omladina i Savez studenata Jugoslavije u međunarodnoj omladinskoj saradnji. Pri uspostavljanju i razvijanju te saradnje, mi smo, pre svega, polazili od socijalističkog karaktera naše omladinske i studentske organizacije, tj . njihovog duga da, prema svojim mogućnostima, doprinose jačanju socijalističkih snaga i ideja u međunarodnom omladinskom pokretu , kako bi time razvijali prijateljstvo mladih Ijudi i tako doprinosili očuvanju mira . Zatim , polazili smo od težnji i želja jugoslovenske omladine za povezivanjem i upoznavanjem naroda i omladine drugih zemalja, njihovih tekovina, iskustava i sadašnjih problema. Osim toga, polazili smo od nekih posebnih

670

obeležja, mogućnosti, pa i prednosti kojima mladi ljudi raspolažu u borbi za jačanje međunarodnog prijateljstva. Te prednosti bi bile u ovome : dobar deo mladih ljudi levičarski je nastrojen ; oni su relativno manje zatrovani podeljenošću, predubeđenjima i nepoverenjem ; kod njih postoje jake težnje za povezivanjem i upoznavanjem, kao i dosta snažne internacionalističke i humanističke tendencije . Isto tako, polazili smo od činjenice da je u posleratnom periodu, u skladu sa opštim ekonomskodruštvenim kretanjem, nekoliko desetina puta uvećan broj raznih organizacija, tako omladinskih - nacionalnih i internacionalnih da je međunarodno povezivanje na omladinskom i studentskom planu postalo intenzivnije nego ikada ranije. Dakle, želeli smo da idemo u korak sa vremenom. Polazeći od ovih elemenata, uspeli smo da postignemo višestruko korisne rezultate. Danas Narodna omladina Jugoslavije održava veze i sarađuje u raznim vidovima sa blizu 70 raznih nacionalnih organizacija sa svih područja sveta. Savez studenata Jugoslavije održava veze sa preko 60 nacionalnih studentskih unija i oko 15 raznih socijaldemokratskih studentskih organizacija . Naš biro za međunarodne veze i razmenu omladine održava veze sa oko 90 organizacija. Strani omladinci dolaze u našu zemlju, a takođe i naši omladinci i studenti odlaze u inostranstvo (po nekoliko hiljada godišnje). Narodna omladina Jugoslavije održava veze i saradnju sa 6 međunarodnih omladinskih organizacija, a Savez studenata sa 12 različitih studentskih organizacija. Razvijamo posebnu aktivnost usmerenu na prevazilaženje podeljenosti u omladinskom i studentskom svetu. Samo jedan deo te aktivnosti čine raznovrsni međunarodni seminari , koje već nekoliko godina organizujemo u našoj zemlji . Takav je, naprimer, seminar „Putevi socijalizma“, koji je pet godina održavan u Zadru i na kome su prisustvovali pretstavnici od 15 do 20 organizacija iz raznih zemalja. Sem toga, organizovan je i niz drugih seminara koji su, pored ostalog, i praktično korisni, kao što su seminari 1 „O univerzitetima danas". Karakteristično je da su se na njima okupljali pretstavnici omladinskih i studentskih organizacija iz istočnih i zapadnih zemalja. Sve te veze, tu našu međunarodnu aktivnost karakteriše širina i brojnost, raznovrsnost oblika i aktivno sudelovanje u najznačajnijim zbivanjima međunarodnog omladinskog pokreta. To je

671

naš doprinos progresivnim miroljubivim snagama u svetu, a to je istovremeno dopunsko sredstvo za internacionalističko vaspitavanje naše omladine. U osnovi ove bogate saradnje leži naša, i ne samo naša, koncepcija univerzalnosti u međunarodnoj omladinskoj i studentskoj saradnji. Njena suština je u ovome : što šira i svestranija saradnja sa svim omladinskim i studentskim organizacijama, oslobođena od ideološke i političke pristrasnosti i isključivosti, pod uslovom da odgovarajuće organizacije poseduju minimum progresivnosti i demokratičnosti, i da žele da sarađuju na principima ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja. Zašto zastupamo koncepciju univerzalnosti, da li je ona u interesu socijalističkih omladinskih snaga, i da li je realistična? Princip univerzalnosti je uslovljen današnjim okolnostima, mogućnostima i potrebama mladih ljudi. Mladi ljudi danas imaju mnogo zajedničkih ili vrlo sličnih životnih interesa, bez obzira na zemlju, političku i ideološku orijentaciju . Takvi problemi su : problem mira za koji su mladi ljudi naročito zainteresovani ; zatim, podrška oslobođenju kolonijalnih i zavisnih naroda, uslovi školovanja mladih ljudi, kulturno i sportsko povezivanje itd. To su samo neka zajednička pitanja, bez obzira na sve razlike koje postoje kod omladinskih organizacija. Nužnost principa univerzalnosti proizlazi iz činjenice postojanja, u današnjim uslovima, veoma velikog broja omladinskih i studentskih organizacija, koje su veoma različitog karaktera : počev od usko političkih (raznih idejnih smerova) preko specijalizovanih (kulturnih, ekonomskih, verskih, turističkih), pa do sindikalnih i staleških, koje okupljaju ljude raznih političkih i idejnih ubeđenja (kao, naprimer, nacionalne studentske unije) . Tu širinu , tj . univerzalnost u saradnji , posebno zahteva okolnost da danas postoje mnoge omladinske i studentske organizacije koje - i pored toga što u svojim programima nemaju precizirane socijalističke ciljeve ----- mnogim aktivnostima i stavovima, u određenim situacijama, objektivno pomažu kretanje društva u progresivnom smislu , a vrlo često i u smislu socijalizma. Takve su , naprimer, mnoge organizacije radničke omladine ili mnoge studentske organizacije u kolonijalnim ili polukolonijalnim zemljama. Navešću samo jedan primer. Na jednom regionalnom kongresu svih nacionalnih studentskih unija Latinske Amerike, pre dve godine, donete su rezolucije u osnovi veoma progresivne, bez obzira što te organizacije ne proklamuju da su pre svega i jedino političke, i da se neposredno zalažu za ostvarenje socijalizma. Ove organizacije za-

672

htevaju, u rezoluciji kongresa, učešće radničkog pokreta u životu univerziteta da bi se postigla demokratičnost višeg obrazovanja i da se problemi univerziteta vežu za društvenu problematiku . Oni traže da univerziteti uzmu aktivno učešće u borbi protiv nepravedne društveno-političke strukture , da se studenti povežu sa radnicima radi izgradnje slobodnog društva bez eksploatacije, da se bore protiv reakcionarne ideologije vladajućih klasa itd. Sve su to razlozi zbog kojih smo mi bili i zbog kojih ćemo biti dosledni u razvijanju saradnje između naših i omladinskih organizacija socijalističkih zemalja sa omladinskim i studentskim organizacijama u ostalim zemljama. To je, pored ostalog, veoma pogodan, nenametljiv način da se pomaže svesno opredeljivanje mladih za socijalizam . Najveći značaj i pozitivnost univerzalne saradnje je u tome što je ona direktno i vrlo efikasno sredstvo za postepeno prevazilaženje podeljenosti u međunarodnom omladinskom i studentskom pokretu. Nepoverenje iz doba hladnog rata imalo je, naravno, teške posledice i za omladinske i studentske organizacije u svetu. Podeljenost se danas ispoljava u nepostojanju veza između nacionalnih omladinskih ogranizacija Istoka i Zapada , u paralelizmu pojedinih akcija međunarodnih tela. Takav je, naprimer, ovih dana slučaj sa akcijama oko Alžira. Sve nacionalne studentske organizacije su jedinstvene u tome da treba pomoći studentima Alžira, a faktična pomoć često se obavlja putem dveju uporednih akcija, putem dveju odvojenih međunarodnih organizacija, iako su u tome nacionalne organizacije jedinstvene. No ipak, ova podeljenost je u velikoj meri veštačkog karaktera. Ona je rezultat borbe za prestiž . Osim toga, postoji drukčiji raspored snaga na omladinskom i studentskom nego na državnom planu. Podela je uglavnom u vrhovima i više na međunarodnim skupovima nego kod nacionalnih organizacija. Dakle, bez obzira na mnoge zapreke , ipak postoje prilične mogućnosti za širu saradnju . Ali , tu se posebno ispoljavaju teškoće zbog toga što pojedine socijalističke i socijaldemokratske organizacije imaju često sektaški, grupaški i isključiv stav o tome kakva treba da bude saradnja. Naprimer, Medunarodni savez socijalističke omladine potencira antikomunističku propagandu . Poteškoće su i u tome što su pojedine omladinske organizacije socijalističkih zemalja prilično izolovane od organizacija iz ostalih zemalja koje nisu socijalističke. Dogodilo se da su na naš Kongres Narodne omladine, koji je održan pre dva meseca, došli pretstavnici iz oko 25 zemalja. Oni su imali priliku da 43 VII Kongres SKJ

673

se susretnu i da diskutuju zajednički u Međunarodnoj komisiji našeg Kongresa o tome kako ubuduće da sarađujemo. Ali - ako su tu bili pretstavnici omladinskih organizacija iz socijalističkih zemalja — oni nisu našli za shodno da na takvom sastanku učestvuju. To su učinili jedino drugovi iz Poljske. Možete zamisliti kakve su im sve prigovore uputili pretstavnici organizacija iz zapadnih zemalja. Uskost se ogleda i u kritici naše politike univerzalne saradnje od strane nekih socijalističkih omladinskih organizacija. One strepe da se povežu sa pojedinim organizacijama iz drugih zemalja. Njihovi rukovodioci kažu da propagiranje i sprovođenje univerzalne saradnje znači odricanje socijalističkih ideja i socijalističke politike. Kakva zabluda ! Mi nikada ne krijemo da smo za socijalizam - da se rukovodimo marksizmom. Samo, mi to ne namećemo, to ne postavljamo kao uslov za saradnju . Nismo imali slučajeva da nam odbijaju saradnju kada smo to isticali . Zašto treba da postoji strah od saradnje sa onim omladinskim organizacijama koje nisu čisto socijalističke, ali koje su u izvesnoj meri progresivne ? Ako smo mi za univerzalnu saradnju , to u isto vreme znači da smo za posebnu, najjaču i svestranu saradnju između socijalističkih omladinskih i studentskih organizacija. Bez obzira na ove teškoće, i bez obzira na ovakva shvatanja pojedinih progresivnih snaga, mislim da je naša koncepcija univerzalne saradnje - i studentske i omladinske - ipak vrlo realna. Imamo mnogo zajedničkog sa mnogim organizacijama, i pored razlika i prepreka. U tom smislu imamo vrlo dobrih iskustava. I posle oktobarskih događaja koncepcija univerzalne saradnje je pokazala svoju vrednost. To se pokazalo na nizu omladinskih skupova, održanih u prošloj godini, i to ne samo okupljanjem organizacija samo iz jednog bloka. Iskustvo je, dakle, pokazalo da moramo i dalje biti za široku i univerzalnu, neisključivu saradnju, i to zasnovanu na praktičnim projektima. Ja mislim da je sav naš dosadašnji rad pokazao da naša koncepcija univerzalne saradnje nije neka utopija. Mislim da će nam u daljoj razradi i realizaciji te koncepcije mnogo pomoći rezultati rada Kongresa, a posebno Program Saveza komunista Jugoslavije.

674

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Dušan Blagojević.

DUŠAN BLAGOJEVIĆ : Drugovi i drugarice,

Dopustite mi da se osvrnem na neka pitanja koja čine suštinu savremenih odnosa među radničkim pokretima u svetu. Oko tih pitanja, konkretno oko proleterskog internacionalizma, u poslednje vreme ponovo se razvila nešto življa diskusija s nama, jugoslovenskim komunistima. A kakav ton i karakter opet ima ta diskuto smo mi delegati na Kongresu imali prilike da vidimo iz sija prevoda članka o Nacrtu programa SKJ, objavljenog u sovjetskom časopisu „ Komunist", koji nam je stavljen na uvid . Proleterski internacionalizam za jugoslovenske komuniste, za jugoslovenske borce za socijalizam, nikako nije nova tema. To za nas, zapravo, sve doskora i nije bila tema za diskusiju. I najkraći osvrt na istoriju revolucionarnog radničkog pokreta u našoj zemlji, na istoriju naše Partije, pokazuje da je proleterski internacionalizam, od učestvovanja nekih 30.000 Jugoslovena u Oktobarskoj revoluciji, revolucionarne podrške radničke klase naše zemlje mađarskoj komuni, herojske borbe jugoslovenskih antifašista u Španiji, pa sve do Narodnooslobodilačke borbe, uvek bio osnovni princip, kojim su se u svakoj istoriskoj situaciji rukovodile revolucionarne snage naše zemlje na čelu s komunistima. U svakoj prilici , i u svakodnevnoj upornoj borbi za interese radničke klase u staroj , kapitalističkoj Jugoslaviji , i u borbi za zaštitu tada jedine socijalističke zemlje na svetu, Sovjetskog Saveza, i u borbi u Španiji za odbranu naroda Evrope od fašističke opasnosti, i u podršci progresivnim pokretima u svetu , i u Narodnooslobodilačkoj borbi - za stav jugoslovenskih komunista prema proleterskom internacionalizmu uvek je bilo karakteristično sledeće : on je uvek bio ostvarivan i potvrđivan kroz svakodnevnu revolucionarnu praksu, a nikad nije bio shvaćen kao tema pogodna za slatkorečive kabinetske deklaracije. I kad je drug Tito u svom referatu na našem Kongresu rekao : „Internacionalizam je, dakle, praksa, a ne riječi i propaganda “, on je ukazao ne samo na za komuniste zapravo jedino mogući način primene principa proleterskog internacionalizma, nego je svakako imao u vidu i bogato is-

675

kustvo koje sadrži istorija naše Partije i značajan doprinos jugoslovenskih komunista borbi međunarodnog radničkog pokreta uopšte. Mislim da nije potrebno, drugovi i drugarice , da ovde ističem međunarodni značaj Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije. U najtežim danima u istoriji Evrope naša borba protiv fašizma pretstavljala je ozbiljnu podršku oslobodilačkim težnjama porobljenih naroda Evrope i sasvim određenu konkretnu pomoć Sovjetskom Savezu, na koji su se sručile ogromne snage hitlerovske ratne mašine, kao što je istovremeno herojska borba sovjetskog naroda bila ogromna podrška našim borcima, otvarajući im perspektivu pobede nad fašizmom. U tim danima tame po širokim prostranstvima Evrope svetlo borbe jugoslovenskih partizana bilo je veličanstveni primer praktičnog ostvarivanja principa proleterskog internacionalizma. Zašto je to svetlo bilo tako snažno, zašto je naša borbena solidarnost sa prvom zemljom socijalizma bila tako ubojito efikasna, zašto je naš potsticaj porobljenoj Evropi na otpor hitlerizmu bio tako ubedljiv? Zbog toga, i samo zbog toga što smo mi princip proleterskog internacionalizma primenjivali kroz borbu za opstanak naših naroda, za njihovo oslobođenje ispod jarma fašističkih okupatora, za ostvarivanje njihovih slobodarskih progresivnih težnji, za bolji i lepši život, za pobedu socijalizma, i to ovde, kod nas, na našem tlu - u našoj domovini. Ta suštinska povezanost, ta jedinstvenost revolucionarne borbe jugoslovenskih komunista na liniji ostvarivanja životnih interesa naše radničke klase i naših naroda, na liniji pobede socijalizma u našoj zemlji sa interesima međunarodnog radničkog pokreta, sa interesima stvari socijalizma u svetskim razmerama to je takođe jedna od bitnih karakteristika konkretne, praktične akcije Komunističke partije Jugoslavije na liniji ostvarivanja principa proleterskog internacionalizma. To je isto tako izraziti primer stvaralačke primene marksizma-lenjinizma u određenim uslovima i u određenoj istoriskoj situaciji. Ta povezanost, ta jedinstvenost je karakteristična i za naše napore u izgradnji socijalizma kod nas. Pored naše dosledne primene svih formi podrške socijalističkim i progresivnim snagama u svetu, pored naše uporne borbe za mir i međunarodnu saradnju, pored naše principijelne akcije protiv imperijalističkih smutnji protiv mira - izgradnja takvog sistema socijalističkih društvenih odnosa kod nas, u kome će radnička klasa – u skladu s uslovima koji postoje u našoj zemlji – naći punu realizaciju svoje istoriske misije, u kome će se radni ljudi osećati u punoj meri aktivnim, slobodnim učesnicima u upravljanju društvom, nesumnjivo će pret-

676

stavljati naš najveći i najkonkretniji doprinos stvari međunarodnog radničkog pokreta, stvari socijalizma u svetu. Težište borbe za socijalizam u svetu, naime, nije danas na odbrani već osvojenih pozicija, kao što je to bilo u vreme kad je Sovjetski Savez bio jedina zemlja socijalizma, iako se, naravno, odbrana već osvojenih pozicija ni u jednom momentu ne sme zapostaviti . Težište borbe za socijalizam je danas u svetskoj afirmaciji njegovih unutrašnjih kvaliteta, u afirmaciji uspostavljanja novih, ravnopravnih odnosa u konstruktivnoj saradnji među socijalističkim pokretima i državama. Videli smo, kad je reč o nekim komunističkim i socijalističkim pokretima, da se i drukčije pristupa pitanju proleterskog internacionalizma. Pored pomenutog članka u časopisu „ Komunist“, nekih izjava i govora, na takvo, drukčije pristupanje ukazuje i čitav niz primera iz prakse. Svi se mi živo sećamo tragičnih događaja u Mađarskoj i nesreće u koju je ovu zemlju bacila politika Maćaša Rakošija i njegove grupe. Kao što je poznato, Rakoši je u svoje vreme bio vrlo grlati „ proleterski internacionalist“, naročito kad je trebalo čitati lekcije Jugoslaviji o raznim temama iz azbuke marksizma-lenjinizma. Tu azbuku je Rakoši znao vrlo dobro, jer je imao prilike da je u Moskvi , ili možda negde dalje od frontova, uči napamet, dok smo se mi tukli s fašistima po ovim našim brdima i dolinama. Na kraju se ipak pokazalo da nešto nije bilo u redu s tom Rakošijevom azbukom ni s njenom primenom u praksi . Nosilac politike neravnopravnosti svoje zemlje u okviru tzv. socijalističkog lagera, dogmatičar koji je izgubio svako osećanje za interese i težnje trudbenika svoje zemlje, „ internacionalist“ Rakoši i njegova grupa glavni su krivci za događaje koji su pretstavljali težak udarac za stvar socijalizma, ne samo u Mađarskoj nego i u širim razmerama. Mađarski događaji su drastičan, ali ne jedini primer (pre toga smo imali i našu 1948 godinu) koji pokazuje do kakvih po stvar socijalizma duboko štetnih situacija može dovesti savremeni dogmatizam u oblasti odnosa između socijalističkih pokreta i država. Jugoslavija je, u borbi za ravnopravne odnose među socijalističkim zemljama, pružila odlučan otpor Staljinu. U tom otporu je učvršćeno monolitno jedinstvo socijalističkih snaga Jugoslavije i razbuktala se stvaralačka inicijativa širokih masa u izgradnji socijalizma. Na liniji vernosti Staljinovim dogmama, Maćaš Rakoši i njegova grupa bili su poslušni sprovodioci politike neravnopravnosti svoje zemlje, bili su sprovodioci politike koja je ignorisala i uslove i in-

677

terese izgradnje socijalizma u Mađarskoj . Oni su time doveli u smrtnu opasnost same osnovne pozicije socijalizma u toj zemlji. Nije potrebno baš mnogo truda pa da se iz ovih, još uvek svežih, primera izvede zaključak da - u savremenim uslovima

svako narušavanje principa ravnopravnosti među socijalističkim zemljama i pokretima, svako ignorisanje specifičnih uslova izgradnje socijalizma u pojedinim zemljama, neminovno ima za posledicu ozbiljne potrese i krize, da koči razvitak socijalizma. Savez komunista Jugoslavije ne svodi proleterski internacionalizam isključivo na „ravnopravnost i nemešanje u unutrašnje poslove drugih zemalja", kao što to pokušava da nam nekorektno pripiše sovjetski teoretski časopis „ Komunist". Međutim, na osnovu iskustva i prakse, mi s pravom smatramo da - u sklopu elemenata koji čine, u savremenim uslovima, kompleks akcija i odnosa na liniji međunarodne solidarnosti radničkih pokreta, odnosno proleterski internacionalizam - ravnopravnost i uvažavanje specifičnih uslova u kojima deluju pretstavljaju jedan od bitnih faktora koji se ni u kom slučaju ne sme ignorisati. Mi dogmatizam obično tretiramo kao ' dejnopolitičku kategoriju u smislu zaostajanja za razvitkom, kao neku vrstu subjektivne slabosti. Dogmatizam u pitanju proleterskog internacionalizma, međutim , doživeo je tako oštru , tako ubedljivu kritiku prakse, da bi se s pravom mogla očekivati izvesna pozitivna misaona kretanja u pravcu njegovog prevazilaženja. Baš zbog toga bih, posle lekcija koje nam se ovih dana na tu temu tako izdašno dele, postavio pitanje : ne kriju li se, u krajnjoj liniji , iza te subjektivne slabosti, kad se ona i pored tako ubedljive kritike prakse tako uporno održava, i neki sasvim objektivni motivi i tendencije ? Ako je to tako – onda će naše diskutovanje s našim partnerima svakako malo duže potrajati. A za takvu diskusiju , bez obzira kakav ton imala i koliko trajala, jugoslovenski komunisti imaju i dovoljno nerava i dovoljno iskustava, i dovoljno snage.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Prije nego što dam pauzu , obavještavam vas da je govorila polovina prijavljenih govornika. Molim drugove koji namjeravaju da govore da se u pauzi prijave, kako bismo sastavili listu. Dajem odmor od 30 minuta.

(Pauza)

678

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Pavle Savić.

PAVLE SAVIĆ : Moje učešće u diskusiji po referatu druga Tita odnosi se na temu „ Zadaci Saveza komunista u vezi sa međunarodnom situacijom", s posebnim osvrtom na jugoslovenske stavove u pogledu zabrane nuklearnih oružja i obustave eksperimentalnih nuklearnih eksplozija. Akutni sadržaj ovom pitanju daje sve veća trka u naoružanju i nastojanje da se sa pozicija sile rešavaju međunarodni problemi, s jedne, i, s druge strane, činjenica da je „razvitak nauke i tehnike doveo u društvenim odnosima do apsurdne situacije, kada pojedinci ili pojedine grupe mogu da odluče o upotrebi nuklearne energije u ratne svrhe, a to znači da donesu odluku o sudbini čovečanstva". (Referat druga Tita, str. 16. ) Nama komunistima koji se borimo za ostvarenje takvog društvenog sistema u kome će proizvodnost rada omogućiti čoveku da „uživa plodove svoga rada prema potrebi “ jasno je da se to može postići samo korisnom primenom nuklearnih izvora, kao izvora koji pružaju ogromne potencijalne mogućnosti i koji su praktično neiscrpni. Nama je neuporedivo prisnija i shvatljivija ta korisna, produktivna i humana priroda ogromnih stvaralačkih mogućnosti koje čovečanstvu pruža otkriće nuklearnih izvora, jedno od najvećih otkrića kojih se ljudski um domogao u svom dosadašnjem razvoju. Međutim, u sadašnjoj prenapregnutoj situaciji u svetu , koja svakog trenutka preti da pređe u opšti oružani sukob uz mogućnost primene nuklearnog oružja, s katastrofalnim posledicama po čitav svet, mi moramo prvenstveno da obratimo pažnju na otklanjanje ratne opasnosti, očuvanje mira u svetu i mirnog razvitka produkcionih sila . U tom cilju naša zelmja dala je i daje mnoge značajne priloge zalažući se za zabranu upotrebe nuklearnog naoružanja, obustavu probnih nuklearnih eksplozija , za mirno rešenje spornih pitanja i aktivnu koegzistenciju . Navešću samo one priloge koji potiču od najautoritativnijih izvora : Predlog rezolucije koji je jugoslovenska delegacija podnela Komisiji za razoružanje UN ( 10 april 1956), kojim se traži : „Obu-

679

stava eksperimentalnih nuklearnih eksplozija, kao i druge praktične mere na polju nuklearnog razoružanja..." Dalje, Memorandum Potkomitetu Komisije za razoružanje UN (10 april 1957) u kome se, između ostalog, navodi : „ Cilj ovog predloga je da se putem početnih i delimičnih sporazuma stavi u pokret proces razoružanja...“ a „ kao prva mera na području nuklearnog razoružanja ističe se obustava nuklearnih eksplozija..." 18 juna 1957 Savezna narodna skupština donela je poznatu Deklaraciju o obustavi nuklearnih eksplozija, koja je upućena Potkomitetu za razoružanje UN, svim vladama i svim ljudima dobre volje, naučnicima i naučnim ustanovama. U Deklaraciji se ukazuje na katastrofalne posledice nuklearnih eksplozija i pozivaju članice Potkomiteta da „bez oklevanja ostvare sporazum o obustavi probnih nuklearnih eksplozija i time ostvare bitni preduslov za konačnu zabranu proizvodnje nuklearnih oružja“. U svojoj izjavi (na Dan pobede 1957) drug Tito ističe da „ sadašnja sredstva masovnog uništavanja jasno pokazuju da bi jedan novi rat bio strašniji , totalniji i razorniji od prošlog svjetskog rata i da bi, ustvari , mogao imati katastrofalne posljedice za čitav ljudski rod". Govoreći u Drvaru (maja 1957) drug Ranković navodi da „ iznos od 100 milijardi dolara pretstavlja samo pokušaj da se proceni veličina gubitaka koje čovečanstvo trpi svake godine" i da „ istinski napori na polju razoružanja mogu biti vezani samo za saznanje da je jedini mogući izlaz u sadašnjoj situaciji odbacivanje rata uopšte kao sredstva za rešavanje spornih međunarodnih problema“. U svom referatu na ovom Kongresu, govoreći o otklanjanju uzroka koji ugrožavaju mir u svetu usled podele na blokove, drug Kardelj iznosi da se to može postići : „Prvenstveno borbom protiv dominacije politike sa pozicija sile u međunarodnim odnosima, koju su nametnuli svetu reakcionarni protivnici politike koegzistencije, tj . borbom za aktivnu koegzistenciju, zasnovanu na stalnim naporima za razoružanje i na razvijanju demoktratskih odnosa među narodima." (Referat, str. 16. ) Sef naše delegacije na XII Zasedanju Generalne skupštine UN istakao je da je „po pitanju obustave nuklearnih eksperimentalnih eksplozija Jugoslavija za neodložnu zabranu tih eksplozija . Mi smo za potpunu zabranu i likvidaciju nuklearnog i termonuklearnog oružja." Nepotrebno je navoditi i ostale, veoma brojne intervjue, izjave i članke pojedinih stručnih, javnih i političkih radnika i brojnih

680

kolektiva u kojima se poziva na prestanak probnih eksplozija i ukidanje nuklearnog oružja. Mi smo među prvim iskreno i oduševljeno pozdravili odluku Vrhovnog sovjeta SSSR o jednostranoj obustavi nuklearnih eksperimentalnih eksplozija, ocenjujući takvu odluku kao veliki doprinos stišavanju međunarodne situacije, očuvanju mira u svetu i podizanju uverenja ugroženog čovečanstva da rat nije neizbežan. Takvim svojim stavom mi dajemo svoj prilog solidarnosti radničke klase i pomažemo napore radničkog pokreta u svetu koji se bori za očuvanje mira, progresa i blagostanja svih ljudi . Mi odbacujemo tvrđenja koja se čuju od nekih odgovornih pretstavnika socijalističkih zemalja da će „ iako dođe do nuklearnog rata, komunizam opet pobediti". Borba za komunizam je pre svega borba za čoveka, za njegovo blagostanje, progres i civilizaciju koju je on vekovima stvarao na svom trnovitom istoriskom putu . Na pustoši koju bi za sobom ostavio jedan rat vođen nuklearnim oružjem, oružjem za masovno uništenje, sa nedoglednim štetnim biološkim posledicama usled razornog dejstva radijacija, i uništenje materijalnih i kulturnih tekovina koje je čovek u svom stvaranju postigao, na tom zgarištu ne uspeva ništa, a najmanje komunizam . Ogromna dostignuća nauke i tehnike u današnjoj situaciji u svetu prete ne samo da spreče, upotrebljena u rušilačke svrhe, dalji razvitak produkcionih snaga, nego ugrožavaju i sam opstanak čovečanstva. Zato dosledna borba jugoslovenskih komunista za očuvanje mira u svetu i aktivnu koegzistenciju, za korišćenje pozitivnih tekovina nauke za blagostanje čoveka čine sastavni deo težnji svega što je humano i progresivno u svetu i pretstavlja borbu čovečanstva za opstanak i dalji razvitak njegovih kreativnih snaga, front mira u kome su sploćeni svi radni ljudi bez obzira na svoje političko opredeljenje i nacionalnu pripadnost.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Nikola Kovačević.

681

NIKOLA KOVAČEVIĆ : Drugovi i drugarice, Meni se čini da se svaki dan naši radnici i uopšte radni ljudi sve više interesuju za probleme spoljne politike i međunarodnih veza. To se može vidjeti (bar ja znam iz naše Republike) po tome što ljudi traže da pročitaju i čitaju ne samo što izlazi u novinama, nego i više od toga. A čini mi se da ljudi koji idu dolje, na teren, kao referenti po ovim pitanjima, mogu i sami da vide da je slušalačka publika prerasla njihove referate . Ljudi traže nešto više nego što dobijaju . Kad neko hoće danas da govori o međunarodnim problemima samo na osnovu toga što je pročitao u novinama, to već sada ni na selu ne ide. Kažu : „ Ja to znam, ja sam to pročitao". To znači da bi trebalo , čini mi se, da ljudi koji objašnjavaju međunarodne veze i međunarodnu politiku da znaju više nego oni koji ih slušaju. I to, po mom mišljenju, daleko više. Kako, međutim, stvari stoje? Ponekad oni koji referišu u opštini ili srezu drže jednog dana referat o seljačkim radnim zadrugama, a drugog o međunarodnoj politici . To ne ide. Stvari su toliko izdiferencirane i mi bismo morali posvetiti ozbiljnu pažnju tome da ljudi koji se bave ovim pitanjima zbilja imaju mogućnosti da se temeljnije pripreme, da drže predavanje koje će biti kvalitetnije nego što je to danas česti slučaj . Ja tako gledam na ove stvari. Naši radnici i seljaci željeli bi da čuju mnogo toga. Pojedini naši ljudi idu u inostranstvo kao članovi raznih delegacija, vraćaju se nazad, u zemlju, i mnogi od njih o tome ne govore, izuzev u najužem krugu porodice i prijatelja, ne održe poslije toga neko šire predavanje. Zatim , k nama dolaze razne delegacije iz drugih zemalja, kako prijateljskih tako i nama nenaklonjenih, koje daju svoje primjedbe i zapažanja o našim uspjesima, koje nas kritikuju itd. Po mom mišljenju, niz tih materijala se može prikupiti i na jedan lak i pristupačan način iznijeti našim masama koje se interesuju za svaku takvu pojavu . Treće, prosječan komunist, po mom mišljenju , kod nas malo zna o socijalnoj demokratiji . Naši komunisti bi ipak mogli da nađu izvore gdje će doći do materijala o tim pokretima. Meni se čini da bi trebalo raditi na tome da naši komunisti potpunije upoznaju ideologiju, rad i ciljeve svih onih radničkih organizacija i radničkih partija koje se zovu marksističke ili ne, koje to jesu ili nijesu. Naši ljudi bi trebalo da vide suštinu i stremljenja tih partija, kojim

682

putem one idu, ako želimo da pravilno razumiju postavke koje smo iznijeli u našem Programu. Naprimjer, o afričkim narodima koji vode oslobodilačku borbu, pored onoga što izlazi u štampi, trebalo bi preko Saveza komunista i Socijalističkog saveza dati više materijala, kako o njihovom standardu, uslovima pod kojima se bore tako i o njihovoj ekonomskoj situaciji itd. To su moje napomene koje bi, čini mi se, trebalo uzeti u obzir da se te stvari bolje i sistematskije obrade, kako bismo ih mogli dati što kvalitetnije našim radnim masama. Ljudima koji drže predavanja treba dostaviti materijale na osnovu kojih će se oni upoznati sa događajima i problemima koje će dolje objašnjavati . Naprimjer, u jednom srezu bi trebalo zadužiti jednog druga koji bi se specijalno bavio tim pitanjima, više nego nekim drugim, jer ćemo samo na taj način dobiti kvalitetnija predavanja o međunarodnim zbivanjima. Ukoliko bismo se sporili o idejnim pitanjima, u diskusiji bi moglo doći i do dobrih stvari . Koliko ja znam, za posljednjih 40 godina nikada nije postojala takva situacija da se kaže da je na jugoslovenskom frontu sve mirno. Napadali su nas i kada su bili u pravu i kada nijesu . Naš Savez komunista je izrastao iz svog djetinjskog, mladićkog doba naše Partije , pa ako smo nekada od drugih učili, mi nijesmo više djeca koja moraju cijelog vijeka slušati svoje roditelje. U svemu ovome dobra je jedna stvar. Mislim da sovjetski drugovi imaju u nama najbolje prijatelje. Čini mi se da im mi jedini kažemo ono što mislimo. Drugi se od toga ustežu . Može sovjetskim drugovima to biti i neprijatno, tu i tamo, ali mislim da je to za njih korisno . Bolje im je to, nego da odgovaramo „amin" na svaku njihovu riječ. To, međutim, ne znači da ovakav naš stav prema Sovjetskom Savezu treba da nas međusobno udaljuje i slabi naše prijateljstvo. Naprotiv, mislim da im mi time više pomažemo nego oni koji se striktno pridržavaju svega onoga što im sovjetski drugovi kažu . Bilo je toga i ranije. Pa je došla 1941 godina. Došao je taj momenat i vi znate kako je ko polagao ispit. I na tome i na bilo kom drugom pitanju .

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Bora Pavlović. 683

BORA PAVLOVIC : Drugovi i drugarice, Slažući se sa ocenama o stanju i problemima u međunarodnom radničkom pokretu , datim u materijalima Kongresa, želim da izložim nekoliko zapažanja o diskusijama i razmeni gledišta u radničkom pokretu, smatrajući ih neophodnim oblikom saradnje između radničkih partija . Pri tome polazim od sledećih stavova Nacrta pro · grama Saveza komunista : „Celokupna istorija razvitka radničkog pokreta kretala se kroz sukobe, gledišta i mišljenja . U krajnjem ishodu pobeđivala su ona gledišta i one teorije koji su bili objektivni izraz zakonitosti kretanja društvenih sukoba datog vremena.“ I dalje : „ U savremenoj etapi borbe za socijalizam postoje takođe izvesne razlike u pogledima na neka teoriska i praktična pitanja. Te razlike su izraz dijalektičkih protivrečnosti, kako razvitka društva tako i razvitka društvene svesti, one su izraz stvaralačke prirode socijalističke prakse i misli ." U izloženim stavovima nalazi se suština problema o kojima želim da govorim . Prvo: o jedinstvu radničkog pokreta i o različitim gledištima. Veoma često se u praksi radničkog pokreta ne priznaje potreba i nužnost samostalnih gledišta, iako je , bar verbalno, poslednjih godina usvojeno gledište da komunističke partije raznih zemalja, radeći u različitim ekonomskim, političkim i istoriskim uslovima, moraju da traže i nalaze rešenja upravo tim uslovima, što znači da i rešenja moraju biti različita. Nepriznavanje ove činjenice izražava se u nizu za radnički pokret veoma štetnih postupaka, od kojih su najizrazitiji : Isticanje kao principa -- naročito u vremenskim razdobljima opterećenim ovim ili onim političkim događajima — stava o odlučnom značaju opštih , zajedničkih , gledišta, pri čemu se konkretni uslovi i različita gledišta koja ih prate ne samo zanemaruju nego i prikazuju kao razbijanje jedinstva radničkog pokreta. Neposredne posledice ovakvog stava izražavaju se, kao što smo imali prilike da vidimo, u uspostavljanju ideološkog monopola jednog radničkog pokreta, u gušenju stvaralačke misli i idejnom demobilisanju drugih radničkih pokreta, što ne može a da ne dovede do postavljanja i usvajanja pogrešne političke linije, neadekvatne uslovima u kojima pojedine partije rade, tj . do političkih teškoća i poraza. Druga posledica nepriznavanja ove činjenice izražava se u svođenju, sužavanju nabujalog radničkog pokreta samo na jedan broj

684

vladajućih partija i smanjivanju realnih mogućnosti uticaja na druge partije unutar radničkog pokreta široko shvaćenog, tj . u krajnjoj konsekvenci dolazi se do iskrivljene, netačne pretstave o snazi i mogućnostima radničkog pokreta u savremenim uslovima, što olakšava održavanje i prodiranje buržoaskih uticaja. Drugo : o metodu kritika i diskusija. Radnički pokret je u dugogodišnjoj borbi izgradio metod diskusija koji je istovremeno i jedan od principa međusobnih odnosa. Ovaj metod, brižljivo izgrađivan naročito od strane Marksa, Engelsa i Lenjina, daje potpun odgovor na pitanje : kako treba prilaziti diskusijama i - što je još važnije – kako utvrđivati istinitost pogleda. Pre svega, za Marksa i Engelsa se nikad nije postavljalo na prikticistički način danas tako omiljeno pitanje : „ Kome to koristi?“ Nije se postavljalo iz vrlo jasnog razloga . Diskusija o bilo kom pitanju uvek koristi onome ko je u pravu , onom radničkom pokretu i pojedincu koji zastupa naučno istinite stavove , pri čemu , naravno, neću da kažem da na odgovarajući način ne koristi i drugim radničkim pokretima. Zbog toga su Marks i Engels uvek bili za razliku od nekih današnjih marksista - pristalice javnih, svima pristupačnih diskusija, bilo da se radilo o diskusijama sa nosiocima buržoaskih pogleda ili o diskusijama unutar sopstvenih redova. Marks, Engels i Lenjin su mogli da budu nosioci takvog odnosa prema ideološkoj borbi i razmeni gledišta jer su vodili naučno-dokumentovane diskusije , zasnovane na kritičkom, svestranom i konkretno-istoriskom proučavanju činjenica. Oni su bili odlučni protivnici diskusija po vanprostornom i vanvremenskom metodu suprotstavljanja citata citatu , rezervišući ga za akademske profesije. Prilazeći i svojim i tuđim stavovima sa stanovišta naučne istinitosti, klasici marksizma , visoko cencéi praksu, nikad nisu pragmatički tretirali praksu kao kriterijum istinitosti. I sami tvorci najznačajnijih dokumenata međunarodnog radničkog pokreta nisu ih fetišizirali, nisu ih smatrali neprikosnovenim, izuzetim od kritike i oslobođenim od provere njihove istinitosti. Naprotiv, oni se nisu ustručavali da javno izraze svoju nesaglasnost sa pojedinim dokumentima (Marks je javno izrazio svoju nesaglanost sa Gotskim programom), da javno kritikuju trenutno veoma široko rasprostranjene stavove u radničkom pokretu . (Poznato je da se mnogi partiski krugovi nisu slagali sa Engelsovom kritikom Diringovih shvatanja, da je čak bilo i predloga da se Engelsova kritika udalji sa stranica partiskog organa. ) Kriterijum 685

broja partija i ljudi koji zastupaju određena gledišta nije nikad ni za Lenjina bio kriterijum vredan pažnje , jer sam po sebi kriterijum broja nema za marksista nikakve važnosti . Ni u danima najžešćih revolucionarnih okršaja Lenjin nije gušio i sprečavao kritiku i različita gledišta administrativnim sredstvima. Utoliko je bio oštriji i principijelniji u borbi idejnim sredstvima. Nabrojao sam — u najkraćem mogućem i sigurno nedovoljnom obimu - elemente marksističkog naučnog metoda, analize i kritike, kao i neke od principa odnosa među partijama u ovoj oblasti, jer smatram veoma aktuelnim borbu celokupnog radničkog pokreta, a posebno Saveza komunista Jugoslavije, protiv svih iskrivljavanja marksističkog naučnog metoda u diskusijama i razmeni gledišta između partija. Posebno sam naglasio ulogu našeg Saveza komunista na ovom planu, imajući u vidu istorisku činjenicu da je Savez komunista Jugoslavije i 1948 godine i sledećih godina bio usamljeni nosilac principa i prakse naučno tačne , dakle, istinite i principijelne kritike u međunarodnom radničkom pokretu . Treće : o aktuelnim problemima u ovoj oblasti. Kakve se smetnje suprotstavljaju primeni marksističkih principa u pogledu međusobne kritike? Sa stanovišta objektivnih potreba radničkog pokreta, smetnji ne bi trebalo da bude. Naprotiv, toliki je broj otvorenih problema savremenog društva, a naročito prelaznog perioda, koje treba analizirati, teoriski uopštiti i praktično realizovati, da svi razlozi govore u prilog intenziviranja zajedničkih napora za rešavanje otvorenih problema. Međutim, ozbiljnih prepreka ima u subjektivnim stavovima rukovodstava pojedinih radničkih partija. Dve vrste prepreka su naročito značajne. Pre svega, podeljenost u radničkom pokretu, sa teškim, godinama stvaranim balastom u odnosima komunističkih i socijaldemokratskih partija, pojačana blokovskom politikom, koja se izražavala i u deformaciji stavova i gledišta . Posledice - ja o njima ne bih hteo da govorim opširno - su poznate : danas su veoma retke diskusije između pretstavnika pojedinih komunističkih i socijaldemokratskih partija, koje se ne svode na već standardizovanu i automatizovanu razmenu termina koji su izgubili konkretni smisao i konkretnu sadržinu . Druga vrsta smetnji na subjektivnom terenu nalazi se u neprevaziđenim pogledima staljinske epohe, karakterističnim po kombinaciji dogmatizma i pragmatizma, po deformisanoj logici prece686

njivanja sopstvenog i potcenjivanja tuđeg iskustva, što se, često, uprošćeno rečeno, svodi na razmišljanja u stilu : to nije kao kod nas, prema tome ne valja, nije socijalističko itd . Koliko su prepreke slobodnoj razmeni gledišta i drugarskoj kritici snažne vidi se i iz poznatog članka u „ Komunistu". Sem neuobičajeno probranog rečnika, ovaj članak se svrstava, u pogledu načina tretiranja problema, u grupu napisa čija se vrednost izražavala i izražava jedino u tome što korisno služe profesorima za plastično objašnjavanje školskih grešaka u mišljenju . Radnički pɔkret nema, naravno, nikakvih interesovanja za diskusije i napise čija se vrednost ovim kvalitetom iscrpljuje. Međutim, za temu o kojoj govorim, u pomenutom članku je najinteresantniji stav koji se provlači kao osnovni motiv kroz čitav članak, kojim se našem Nacrtu programa suprotstavlja deklaracija 12 komunističkih i radničkih partija iz novembra 1957 godine. Ovaj dokument se aprioristički smatra ispravnim, naučno tačnim i -— što je posebno značajan simptom - obaveznim za sve komunističke partije. Ako je moj utisak ispravan i ako praktična aktivnost bude razvijana u duhu tog stava, onda se ponovo otvara period ideološke dominacije , koji znači likvidiranje marksističkih principa i u pogledu slobodne razmene gledišta i usklađivanja različitih stavova. Na kraju, mislim da naši stavovi - i pored ovakve situacije kao i dosad treba da polaze od široke koncepcije međunarodnog radničkog pokreta, da budu okrenuti u budućnost, da u principijelnu sadašnjeg i doslednu kritiku uključe napore za prevazilaženje stanja. Naravno, ostvarivanje ovog cilja ne zavisi samo od Saveza komunista Jugoslavije, ali to ne smanjuje naše obaveze da aktivno delujemo na unapređivanje svih formi saradnje u radničkom pokretu, da - pored ostalog — pokrećemo bilateralne i multilateralne diskusije o pojedinim problemima prelaznog perioda, zajedničku obradu pojedinih teoriskih problema u okviru redovne saradnje sa radničkim partijama, da potstičemo saradnju naučnih i stručnih ustanova naše zemlje i drugih zemalja na ovom planu.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Mitja Vošnjak.

687

MITJA VOŠNJAK : Dozvolite mi da se i ja osvrnem na pitanje malograničnog prometa na jugoslovensko-italijanskoj granici, o kome je u svom referatu govorio drug Tito. No ja ne bih hteo da govorim o Udinskom ugovoru kao takvom i o njegovoj zaista velikoj liberalnosti. Hteo bih da istaknem neke posebne elemente ovog malograničnog prometa, koji, prema mom mišljenju , daleko prevazilaze okvire saradnje između dve susedne zemlje, pa su prema tome od opšteg, šireg značaja. Ne samo na našem Kongresu, već svuda u svetu danas se govori o mogućnostima i potrebi borbe za miroljubivo rešavanje međunarodnih pitanja, ističe se put aktivne koegzistencije između zemalja s različitim društvenim uređenjem kao jedina alternativa opasnosti od rešavanja problema silom, oružanim sukobima. Svuda u svetu odaje se puno priznanje naporima koje je u tom pogledu učinila naša zemlja, našim stavovima, inicijativama, najrazličitijim predlozima i slično. Posebnu vrednost našim inicijativama daje svakako činjenica da se mi u borbi za aktivnu koegzistenciju ne angažujemo samo na rečima, već da je ona postala osnovni element svih naših konkretnih akcija u međunarodnoj saradnji. Među takvim praktičnim primenama naših principa treba istaći i Udinski ugovor o malograničnom prometu. Posle Londonskog memoranduma o saglasnosti, kojim smo uspeli da rešimo tršćansko pitanje, jedno od najsloženijih pitanja stvorenih posle rata u Evropi , koje je pretilo da se pretvori u stalno žarište opasnosti za mir u tom delu sveta, posle Memoranduma, kojim smo na delu dokazali da postoje mogućnosti za rešavanje i najsloženijih problema miroljubivim sredstvima, u interesu svetskog mira, a na korist svih neposredno zainteresovanih , na granici između naše zemlje i Italije došlo je do revolucionarnih promena. Baš tamo gde je pre nešto više od četiri godine pretila najozbiljnija opasnost izbijanja teškog oružanog konflikta otpočeo je interesantan eksperiment. Dotadašnja granica sukoba počela je da se pretvara u granicu mira . Ona je otvorena u takvoj meri da se pretvorila u jednu od najotvorenijih granica u Evropi . I pored potpuno različitih sistema u dvema zemljama i pored teškog nasleđa iz prošlosti, mi smo uspeli da odnose između dve zemlje po pitanju graničnog prometa dovedemo na jedan viši, napredniji stepen, kada se linija između teritorija dve zemlje sve više pretvara u liniju administrativne podele i gubi karakter granice starog tipa,

688

a pogotovo karakter granice kakvu je među ljudima i narodima stvaralo razdoblje hladnog rata. Ubeđen sam da je time dat lep primer, iako ograničen po svom značaju i obimu , svim drugim zemljama. No, mislim da pri tome treba konstatovati još jednu pojavu. Udinski ugovor i njegovo sprovođenje ne pretstavlja samo akciju vlada dve susedne zemlje, samo doprinos država kao takvih aktivnoj koegzistenciji u svetu . Ovaj ugovor je postao vlasništvo stotina i stotina hiljada sasvim običnih građana s jedne i s druge strane granice, svih onih koji ocenjuju veliku međunarodnu politiku ne konferencijama, deklaracijama i potpisivanjem ugovora, već svojim svakidašnjim problemima, pa prema tome i mogućnostima slobodnog kretanja preko granice, slobodnog međusobnog upoznavanja, naravno i mogućnostima sitnih materijalnih pogodnosti koje pružaju pojedini ugovori. Putem miliona međusobnih poseta ljudi se upoznavaju, oni uče da cene jedan drugoga i stvaraju svakog dana sve više prijateljski, lični odnos prema pripadnicima susedne nacije. Ubeđen sam da je na jugoslovensko- italijanskoj granici međusobno poverenje stanovništva i međusobno prijateljstvo postalo već toliko solidan i trajan faktor da o njemu najozbiljnije moraju voditi računa vlade dve zemlje. Na nekada toliko osetljivoj granici međusobnim razumevanjem dve vlade stvoreno je nešto novo , što bi se možda moglo nazvati aktivnom koegzistencijom stotina hiljada običnih ljudi. Kod pojedinih naših drugova bilo je ranije, a i sada ima, najrazličitijih rezervi , prigovora, pa i izvesnog strahovanja u vezi sa Udinskim ugovorom i mogućnošću zaključivanja nekih sličnih novih aranžmana. Isticana je opasnost od pojave poremećaja našeg unutrašnjeg tržišta, razvijanja masovnog šverca koji bi mogao da nam nanese ozbiljnu ekonomsku štetu , od negativnih političkih i ekonomskih posledica neposrednog kontakta našeg unutrašnjeg tržišta s tržištem jedne kapitalističke zemlje, koja uz to ima još razvijeniju industriju , pa i poljoprivredu . Pored svega ostalog, isticana je i opasnost od nesmetanog širenja štetnih stranih uticaja i od široke neprijateljske aktivnosti protiv našeg socijalističkog uređenja. Ali nasuprot takvim stavovima pojedinih drugova, naša socijalistička privreda odlično je izdržala prvi neposredni kontakt s kapitalističkim tržištem susedne zemlje. Svakako, u početku su se ispoljile neke naše slabosti, pa smo bili prinuđeni da ih ispravimo. Došlo je do poboljšanja trgovinske mreže, ugostiteljstva i turizma uopšte i slično, a to koristi, naravno, samo nama. Iz dana 44 VII Kongres SKJ

689

u dan mogle su se beležiti ekonomske pojave koje ni izdaleka nisu bile štetne. Pre svega, došlo je do osetnog poboljšanja životnog standarda našeg stanovništva u graničnom području , koje je ugovorom o miru ostalo otsečeno od svojih ranijih velikih gradskih centara, tj . od svojih najprirodnijih tržišta. Malograničnim prometom u velikoj meri je savladana teška ekonomska situacija, pa su, naprimer, poljoprivredni proizvođači ponovo došli u mogućnost da za svoje proizvode dobijaju cene kakve mogu da dobijaju proizvɔđači u blizini naših velikih gradova. Na graničnom području otpočeo je proces smanjivanja ranijih velikih razlika u nivou i strukturi standarda, pa je time umesto precenjivane opasnosti od nekog tobožnjeg šverca ustvari likvidirana materijalna osnova obimnijeg i ozbiljnijeg krijumčarenja. Povoljan pravac uzelo je i kretanje vrednosti našeg dinara na tržištu u Italiji. Dok je naša valuta ranije veštački držana daleko ispod svoje stvarne vrednosti, dotle je u uslovima slobodnog formiranja njenog kursa došlo do približavanja njene tržišne cene njenoj stvarnoj kupovnoj snazi. Sasvim je razumljivo da će ovaj prvi ekonomski bilans rezultata malograničnog prometa postajati sve povoljniji, uporedo s budućim razvitkom naše privrede i stabilizacijom našeg unutrašnjeg tržišta. I u pogledu mogućnosti širenja tuđih uticaja i neprijateljske delatnosti strahovanja su se pokazala neosnovana. Na kraju krajeva, naš socijalistički sistem i socijalizam uopšte ne pretstavlja nedɔnošče koje bi trebalo zatvarati u inkubator da se zaštit od promene vazduha i temperature, od dodira tuđih ruku i ne znam čega jʊš. Danas je socijalizam u nastupanju i kreće ka svojoj potpunoj pobedi, pa bi zbog toga bila najveća greška kada bi se zatvarao u samoga sebe, kada bi sam sebi birao put izolovanosti. Jedino bi možda kapitalističke zemlje imale interesa da se zatvaraju, da se spasavaju u neku izolaciju pred sve jačim uticajem socijalizma, u odbrani ne od neke organizovane aktivnosti već od automatskog dejstva socijalističke prakse i iskustva na svest i političku orijentaciju radnog naroda u kapitalističkim državama. Ne bih hteo da tvrdim da je politička situacija u našem graničnom području rezultat malograničnog prometa, iako je sigurno da na nju i liberalnost režima na granici u izvesnoj meri utiče. Ali hteo bih da se poslužim iznošenjem ove situacije kao najrečitijeg dokaza za tvrdnju da svi strani uticaji i sva eventualna neprijateljska delatnost nisu postigli nikakve ozbiljnije rezultate. U suprotnom slučaju, srezovi Kopar i Nova Gorica sigurno ne bi postigli na opštin-

690

skim i skupštinskim izborima takve rezultate koji su među najboljima u čitavoj zemlji. Ubeđen sam da bi ova ocena ostala nepotpuna kada ne bih istakao i činjenicu da uspešno odvijanje malograničnog prometa na granici prema Italiji pretstavlja ozbiljnu i značajnu pomoć našoj nacionalnoj manjini . Već sada možemo konstatovati zaista osetne promene opšte atmosfere s druge strane granice. Malobrojni krugovi fašista i drugih nacionalističkih šovinista iz dana u dan sve više gube mogućnosti za nastavljanje svojih neprijateljskih kampanja protiv naše zemlje i za aktivnost protiv interesa naše manjine i njene ravnopravnosti. U uslovima poboljšavanja međusobnih odnosa, a pogotovo još pod svakidašnjim uticajem masovnog prelaženja granice, sve više nestaje kod jednog velikog dela italijanskog pograničnog stanovništva ranija netolerantnost prema pripadnicima naše nacionalnosti . Sve slobodnije naša manjina može da koristi u javnosti svoj jezik, sve više ona nailazi na razumevanje kod sve većeg broja Italijana, pa se tako stvara atmosfera koja bi mogla jednog dana da se približi po svojoj vrednosti atmosferi s naše strane granice, gde nema nacionalne netrpeljivosti i nikakvih diskriminacija na osnovu nacionalne pripadnosti ili upotrebe jezika manjine. Takve promene u javnom mišljenju italijanskog graničnog područja besumnje pretstavljaju jedan od najosnovnijih preduslova za konačno postizavanje pune ravnopravnosti naše manjine i njenog jezika. Od pitanja malograničnog prometa prešao sam ustvari na problem naše manjine u Italiji. Tom prilikom hteo bih da istaknem da će ona i u Programu našeg Saveza komunista naći solidnu moralnu podršku u borbi za svoju ravnopravnost. U Programu se ponovo govori o položaju nacionalnih manjina u našoj zemlji, o njihovoj potpunoj ravnopravnosti, koju im obezbeđuje naše socijalističko društvo. Drug Gobo već je govorio u ovoj komisiji o položaju Italijana u našoj zemlji. Mislim da je u sređivanju položaja italijanske manjine zaista dolazila do izražaja naša socijalistička orijentacija po nacionalnom pitanju i da su u poslednje vreme uklonjene i neke izolovane greške koje su se pojavljivale ponegde na terenu . No, istovremeno, mislim da treba i ubuduće da se ulože svi napori kako bi se ostvarivalo sve prisnije jedinstvo između pripadnika nacionalne manjine i jugoslɔvenskih nacionalnosti . Štaviše, ubeđen sam da socijalizam, koji jedini može da obezbedi punu ravnopravnost manjinama, i to ne samo formalnu već pre svega suštinsku , vodi jednom ne baš dalekom cilju . Mi treba da ostvarujemo to da se ljudi drugih jezika u

44°

691

našoj zemlji uopšte ne osećaju više kao pripadnici manjine, da steknu čvrsto ubeđenje o svojoj pripadnosti većini, ogromnoj većini našeg naroda, to jest našem radnom narodu , našim svesnim graditeljima socijalizma. Ako se takvo osećanje probudi, pitanje jezika ulazi svakako u drugi red. U duhu Programa našeg Saveza, i ubuduće treba da se borimo protiv svih uskih pogleda na problem manjina u našoj zemlji, protiv pogleda koji su, naravno, prilično malobrojni, ali i pored toga štetni. Bilo bi pogrešno kad bismo kao okvir za našu delatnost u vezi s manjinama uzimali postojeće aranžmane međunarodnog karaktera, kao što je, naprimer, Specijalni statut u prilogu Londonskog memoranduma. Odredbe Statuta mi naravno moramo I želimo da ispunjavamo u celosti . Ali naša delatnost u vezi s manjinom nikako se ne može ograničavati samo na odredbe Specijalnog statuta. Široka prava i potpuna ravnopravnost manjina ne može biti rezultat nekih međunarodnih obaveza , već isključivo posledica našeg društvenog uređenja, dosledne primene naše Ustava i sprovođenja u delo Programa Saveza komunista . Sve je to zbog nas samih. Ali će koristi od toga imati i sva naša manjina u Italiji , koja se može s punim pravom pozivati na prilike kod nas u svojoj borbi za nacionalnu ravnopravnost. Naša praksa u odnosima prema manjinama, a i u opštoj izgradnji našeg socijalističkog demokratskog uređenja, posebno treba da koristi onom najvećem delu pripadnika naše nacionalne manjine koji se, oslobođen nacionalističkih shvatanja i predrasuda, orijentisao prema svom najprirodnijem i najiskrenijem savezniku, to jest prema demokratskim, socijalističkim snagama zemlje u kojoj manjina živi. Naši uspesi pretstavljaće najveću potvrdu pravilnosti njihove orijentacije, naše iskustvo, koje leži na dohvatu njihovih ruku, biće im uvek najjači dokaz o prednostima socijalizma nad kapitalističkim sistemom u kome oni žive.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Dobrivoje Vidić. Neka se pripremi drug France Perovšek.

692

DOBRIVOJE VIDIĆ : Drugovi, Hteo bih da se zadržim na nekim konkretnim pitanjima naše međunarodne politike. Iz referata druga Tita i govora druga Kardelja vidi se principijelna i suštinska strana naših međunarodnih odnosa, stepen povezanosti Jugoslavije s raznim zemljama u svetu, njen stav prema međunarodnim problemima koji se danas rešavaju. Kako danas stoje stvari, odnosi između zemalja kvantitativno i kvalitativno pokazuju i stepen osećanja međunarodne odgovornosti pojedinih vlada i zemalja - ono što se obično naziva međunarodno ponašanje jedne zemlje. Mislim da je vidno ogromno angažovanje naše zemlje u međunarodnim odnosima i da su referati i podaci izneseni na našem Kongresu, a posebno istupanje druga Tita u Narodnoj skupštini pre nekoliko dana, dali veoma široku sliku naše međunarodne aktivnosti . Jugoslavija igra tako aktivnu ulogu u međunarodnim odnosima zbog toga što se neprestano nalazi u borbi , što iz njenog društvenog bića i njenog stvarnog položaja u svetu proizilazi potreba da se aktivno založi za takvo sređivanje međunarodnih odnosa koje najbolje može obezbediti put njenog sopstvenog razvitka. Ono što opredeljuje jugoslovensku spoljnu politiku vrlo je dokumentovano izneseno na našem Kongresu . Mislim da nikome od nas nije promaklo da zapazi tri osnovna elementa koji utiču na naše ponašanje u međunarodnim odnosima i na našu međunarodnu politiku . Pre svega, potrebe naše sopstvene bezbednosti u prostoru u kome se nalazimo geografski i istoriski smešteni opredeljuju našu politiku prema susedima. S druge strane , kao deo međunarodne zajednice, kao napredna zemlja u svetu i kao evropska zemlja mi smo zainteresovani da se i naša međunarodna politika nalazi na pravcima najboljeg međunarodnog razvitka. Naše društveno biće, socijalistički karakter Jugoslavije, bitno utiče opredeljuje naše međunarodno ponašanje. Jugoslavija je delo vekovnih borbi i težnji naših naroda da se ujedine, da postanu nezavisni i da se razvijaju u društvenom poretku koji daje najviše mogućnosti za razvitak. To su jugoslovenski narodi ostvarili Narodnooslobodilačkom borbom u Drugom svetskom ratu i socijalističkim karakterom naše revolucije, pri čemu su izmenili socijalno biće, društveno biće Jugoslavije i pošli putem izgrađivanja socijalizma. 693

Svojim opštim razvitkom i politikom unapređujemo i olakšavamo naprednu prijateljsku dobrosusedsku saradnju. To je politika koja treba da osigura puni mir na našim granicama, i više nego mir - · da osigura prijateljsku klimu u odnosima sa zemljama koje nas opkoljavaju . Naša zemlja se graniči i sa zemljama koje se razvijaju u pravcu socijalizma i sa zemljama kapitalističkog društvenog sistema. Kao što je rekao drug Kardelj u svom referatu , naša socijalistička politika ne može iscrpsti svu svoju sadržinu isključivo u pojmu koegzistencije. Ovde, na našem terenu, mi imamo prilike da sagledamo neophodnost i potrebu razvijanja politike koegzistencije, aktivne koegzistencije, aktivnog prijateljstva s našim susedima i da pri tome demonstriramo nekoliko suštinskih aspekata naše politike, pre svega stvarnu sadržinu prijateljskog i naprednog načela aktivne koegzistencije i načela prijateljske saradnje u konkretnim oblicima. Razume se da su međunarodni odnosi međunarodni odnosi, da je to saobraćaj u dva i više pravaca i da odnosi koji se stvaraju oko naše zemlje i u našim međunarodnim vezama ne zavise samo od Saveza komunista Jugoslavije i njegove politike i od vlade Jugoslavije. Isto tako aktivna koegzistencija pretpostavlja aktivno prijateljsko ponašanje i drugog partnera, pravilno i dosledno razumevanje i poimanje toga principa i s druge strane, od svakog onoga ko ga proklamuje kao svoje rukovodno načelo . Istorisko iskustvo našeg balkanskog prostora iz dugih stoleća, naročito iz poslednjih 40 godina, pokazuje da politika sile i intriga nije nikome koristila. Ona je narode balkanskog prostora samo bacala u velike teškoće, izazivala njihove velike žrtve . Ali, u svakom slučaju i u konačnom rezultatu , politika sile i intriga je pretrpela poraz, a u tom pogledu, mislim, istoriski najviše postignuto je upravo pobedom proleterske revolucije u našoj zemlji . To je stabilizirajući faktor u ovom prostoru. Razume se da u istoj toj meri ta situacija treba da angažuje i obavezuje naše susede i socijalističke zemlje. S druge strane, naši susedi koji su u prošlosti bili aktivni protiv Jugoslavije, kao što je bio slučaj sa italijanskim imperijalizmom, takođe su morali izvući neka iskustva iz neposredne prošlosti . Može se reći da je predratna Jugoslavija imala niz inicijativa : ugovore o prijateljstvu i saradnji, o nenapadanju , o večnom prijateljstvu itd. Svi su ti ugovori propali iz ovih ili onih razloga. Upadljiva je orijentacija Saveza komunista Jugoslavije i naše vlade na to da se ne računa na papire, da se svaki korak u praktičnoj sferi odnosa koji pri694

bližava narode našeg prostora smatra kao mnogo važniji nego deklaracije i često prazne parole. Pokazuje se da se međubalkanska saradnja, kako se to naročito izražava za sve vreme našeg političkog delovanja u ovom delu sveta, mora zasnivati na širokom polju, da ti odnosi moraju biti pozitivni. Bez toga uopšte ne može biti balkanske saradnje na pozitivnim osnovama. Poznata je tzv. inicijativa pretsednika rumunske vlade Kivu Stojke, koju smo mi podržali upravo zbog toga što svim svojim bićem težimo međubalkanskoj saradnji i želimo da se ona što bolje i uspešnije razvija, jer je to u našem interesu -- i nacionalnom i društvenom. Isto tako i same te inicijative demonstriraju istinu da one imaju uslova da se razviju ako se i u bilateralnim i multilateralnim odnosima balkanskih država stvori klima saradnje, dogovora, aktivnog trgovanja, aktivne kulturne razmene, aktivnih napora da se razumemo i u razumevanju pronalazimo ono što je zajedničko. Nije mogućno razviti međubalkansku saradnju onakvu kakvoj bi trebalo da težimo i kakvu želimo ako među nama u bilateralnim odnosima postoje bitna nerešena pitanja. Nije teško shvatiti da međubalkansku saradnju otežava to što odnosi između Jugoslavije i Albanije nisu regulisani na zadovoljavajućoj osnovi, razume se, ne našom krivicom, a ni odnosi između Jugoslavije i Bugarske --- što svi znamo. S druge strane, ne može se očekivati plodna međubalkanska saradnja kada se odnosi između Grčke i Turske, Grčke i Albanije, Grčke i Bugarske nisu razvijali u bilateralnoj sferi do stepena koji bi omogućio razvijanje širih medubalkanskih odnosa. Treba težiti tome da svi naši susedi shvate naše napore da razvijaju bilateralne odnose kao jednu od pretpostavki najbolje klime i za nas i za njih, za naš razvitak - i nacionalni i društveni . Dotakao bih se ovde još jedne stvari. Ininicijative koje je Jugoslavija preduzimala na međunarodnom planu nije teško staviti u osnovne kategorije . To su inicijative za razvijanje dobrog susedstva ili razvijanje i afirmaciju principa aktivne koegzistencije, inicijative za zaštitu prava malih naroda itd . Hteo bih ukazati na to da je principijelna strana naših inicijativa veoma značajno svedočanstvo sadržine naše spoljne politike . Ako posmatrate normalizaciju jugoslovensko-sovjetskih odnosa i odnosa sa istočnoevropskim zemljama, videćete da smo u tom pogledu pošli i sa stanovišta da obezbedimo što bolje uslove našeg razvoja i sa stanovišta socijalističkih interesa, da se otkloni sve ono

695

što je smetalo i nanelo štete međunarodnom socijalističkom pokretu i razvitku . Kada smo se u Ujedinjenim nacijama zalagali za obustavljanje rata u Egiptu, mi smo tu demonstrirali sadržinu naše spoljne politike, našu brigu o tome da se ratom ne rešavaju međunarodna pitanja. Naš je cilj da se odnosi između naroda na Srednjem Istoku organizuju na prinicipima prijateljstva i saradnje i da velike zemlje regulišu svoje odnose s tim delom sveta na principima trgovanja i razumevanja, a ne na principu sile i intriga, dakle da se i na ovom prostoru primeni sistem koji smatramo da obezbeđuje najviše izgleda da se postignu pozitivni rezultati. Ne mislim da pozitivne bilateralne odnose treba dogmatizovati i da su oni apsolutna pretpostavka opšteg dobrog razvitka. To je, na kraju krajeva, svima nama poznato. Ali mislim da bi se problemi u međunarodnim odnosima koji danas najviše angažuju celokupno čovečanstvo, kao što su odnosi Istok-Zapad, razoružanje, razvitak nerazvijenih zemalja, obezbeđenje nezavisnosti onima koji su nedavno stekli tu nezavisnost, mnogo bolje i uspešnije rešavali ako bi i saradnja u bilateralnim odnosima bila obezbeđena. Nerazumevanja bi bilo mnogo manje, a izgledi za uspešno rešavanje problema bili bi mnogo pozitivniji. Mislim da se i na našem VII Kongresu o svemu što smo čuli od rukovodilaca naše Partije pokazalo koliko brige i napora se ulaže da se razviju što prijateljskiji bilateralni odnosi sa zemljama Istoka i Zapada i sa našim susedima. Pri tome ističemo da bi se opšta svetska pitanja mogla rešavati ako bi im se prilazilo u atmofseri prijateljstva i stvarne aktivne koegzistencije.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Govoriće drug France Perovšek . Neka se pripremi drug Mirko Tepavac .

FRANCE PEROVŠEK : Ja bih se ukratko osvrnuo na to kako mi komunisti tumačimo na terenu spoljnu politiku naše države, sadašnji međunarodni radnički pokret i perspektive njegovog daljeg razvitka . Nema sumnje da smo baš u poslednjim godinama u tome radu postigli veoma velike uspehe. Različitim oblicima svoje aktivnosti smo, naime,

696

učinili dve stvari : u prvom redu , u samom Savezu komunista postigli smo to da je naše članstvo prešlo sa jednostavnog, površinskog praćenja međunarodnih političkih događaja i konkretnih spoljnopolitičkih akcija naše države na teoretsko produbljavanje osnovnih društveno- ekonomskih procesa u svetu. Ocene ovih društveno-političkih procesa u svetu, i u toj vezi realno ocenjivanje pozicija i snage međunarodnog socijalizma, pretstavljaju sada komunistima i velikom delu aktiva Socijalističkog saveza okvir u kome dobijaju svoje pravo mesto međunarodni politički događaji kao i spoljnopolitička aktivnost naše zemlje. Drugim rečima, postigli smo to da članovi organizacije Saveza komunista imaju u tretiranju raznih međunarodnih problema marksističke polazne tačke. Oni vezuju mogućnosti razvitka međunarodnog socijalizma za faktička društveno-ekonomska kretanja u svetu, a ne za dog matske formule. Isto tako, oni gledaju na spoljno-političku aktivnost našeg državnog i političkog rukovodstva kao na rezultat doslednog i stvaralačkog primenjivanja marksističkih principa u međunarodnim odnosima. Drugi uspeh postigli smo u radu među masama. Ogromna većina naših građana svesna je da je celokupna spoljnopolitička aktivnost naše zemlje odraz njene beskompromisne privrženosti stvari mira, aktivnoj koegzistenciji, međusobnom poštovanju u međunarodnim odnosima, saradnji itd . Naši građani znaju da je aktivna borba za sprovođenje te koncepcije u međunarodnim odnosima obezbedila našoj državi poznate spoljnopolitičke uspehe, a ne neki uspešno realizovan diplomatski prakticizam . Velika većina našeg naroda ima zato ispravna shvatanja c svim međunarodnim političkim problemima i sadašnjim međunarodnim odnosima. Kako god možemo i treba da budemo zadovoljni ovim uspesima u tumačenju spoljnopolitičkih pitanja na terenu , ipak ne smemo ostati samo na njima niti ih smemo preuveličavati. Ako bismo ih preuveličavali , ne bismo krenuli korak napred u tumačenju međunarodnih političkih pitanja, naročito među masama. Taj korak je neophodan ako hoćemo da učvrstimo ove uspehe i postignemo nove. Po mom mišljenju je, naime, već došlo vreme kada treba i među masama mnogo šire i sistematičnije da postavimo na dnevni red osnovne probleme međunarodnog radničkog pokreta, i to u najširem smislu reči . Proučavanje uslova za afirmaciju socijalizma u međunarodnim razmerama ne sme se ograničavati uglavnom na organizacije Saveza komunista. Ova pitanja, da tako kažem, nisu više neka „ specijalna ideološka pitanja“, već su sve

697

više i više problemi za koje vlada kod nas i u svetu veliko interesovanje. To interesovanje je u svetu uslovljeno činjenicom da tek socijalističko društveno uređenje omogućuje rešenja naizgled nerešivih ekonomskih i političkih problema. I naši ljudi dobrɔ znaju da je sudbina naše zemlje i našeg socijalističkog pokreta iz istih razloga neraskidivo povezana sa sudbinom međunarodnog socijalizma. Zato je potrebno govoriti o svim osnovnim pitanjima međunarodnog socijalizma, a pogotovu o uslovima za njegovu afirmaciju , mnogo šire, teoretski dublje, ali ipak jednostavnije nego što smo to činili dosada. Ovo je nužno posebno zbog toga što pojedini slojevi naših ljudi , zbog političkog uprošćavanja pa i drugih razloga, gledaju ponekad na pozicije međunarodnog socijalizma više puta kroz prizmu snage ili pak slabosti samog međunarodnog radničkog pokreta i ostalih naprednih pokreta. Istina je da subjektivne snage socijalizma imaju pri tome ogroman, a u određenim momentima čak i presudan značaj . Ali. istina je i to da povremne slabosti pa i veoma oštre krize u međunarodnom radničkom pokretu ne mogu nikada ugroziti sve osnovne pozicije medunarodnog socijalizma ili pak presudno uticati na objektivne zakonitosti društvenog razvitka. Razvoj posle Drugog svetskog rata, a posebno još posle 1948 godine, vrlo ubedljivo je to potvrdio. Ako ćemo, dakle, tumačenje gorućih međunarodnih pitanja, a posebno aktuelnih pitanja međunarodnog radničkog pokreta, u polaznim tačkama snažnije vezivati za sadašnja društvenoekonomska kretanja u svetu , onda neće ni razni otvoreni politički problemi ili čak momentane krize u međunarodnom radničkom pokretu zamagljivati perspektive konačne pobede socijalizma na čitavoj zemaljskoj kugli . Mi komunisti treba da obezbedimo da masama bude u svakom momentu poznata činjenica da je podruštvljenje sredstava za proizvodnju to što otvara put socijalizmu . Pri tome se treba čuvati da ove činjenice ne iznosimo apstraktno ili nekako uproščeno. Vrlo reljefno treba pokazati da je sadašnji društveno-ekonomski razvitak u svetu karakterističan baš po tome što se privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju bez prekida ukida u sve većim razmerama. Ubedljivo treba pokazati da ovaj široki proces ne mogu zaustaviti razni ostaci, pa ni nove pojave levog dogmatizma ili desnog oportunizma u međunarodnom radničkom pokretu. Kvalitetno tumačenje savremenih strujanja društveno-ekonomskog razvoja u svetu omogućuje nam političko-ofanzivne akcije, i na osnovu toga bogate idejno-političke rezultate. Ovo ćemo postići ako naše tumačenje bude jasno, jednostavno, ali, razume se,

698

neuprošćeno . To treba da bude, na što nas posebno upozorava drug Ranković u svom referatu, rezultat analize shvatanja savremenog društvenog razvitka od strane najširih masa, rezultat analize gledanja i ocena međunarodnog radničkog pokreta itd ., a ne samo nekih brižljivo unapred određenih tema. Baš takvog prilaženja tome radu, baš ovakvog analiziranja , čini mi se, kod nas još ponekad nedostaje. Više puta se zadovoljavamo time da u organizacijama Saveza komunista na raznim seminarima obradimo određene teme, štampamo razne brošure ili organizujemo nekoliko predavanja na narodnim univerzitetima, a neke stalne aktivističke orijentacije za ofanzivno idejno produbljeno tumačenje aktuelnih medunarodnih pitanja među masama nemamo uvek. Ovaj rad, naime, ne mogu nadoknaditi doduše brojni i ponajviše kvalitetni međunarodni politički pregledi , informativni članci i komentari u štampi, na radiju i slično . Treba više da imamo u danom momentu pred očima samo osnovna pitanja iz međunarodnih odnosa, koja je potrebno zbog njihove težine i interesovanja među ljudima u određenom vremenu idejno temeljnije obraditi i tako obezbediti trajne idejno-političke rezultate. Ako ne budemo tako radili , može se desiti da pojedini ljudi, koji su , doduše, objektivno vezani za socijalizam, ne steknu uvek jasne pretstave o budućnosti socijalizma kao društveno-političkog sistema, kome je istoriski određeno da nasledi kapitalizam . Pojave prakticizma u tumačenju spoljno-političkih problema mogle bi dovesti do toga da takvi ljudi ne znaju da prave razliku između objektivne zakonitosti društvenog razvitka i pitanja koja se dnevno pojavljuju u međunarodnom radničkom pokretu i međunarodnim odnosima uopšte. Baš to i može stvarati uslove za kapitulanstvo i oportunizam kod nekih kolebljivih ljudi, pa i za eventualne političke špekulacije. Kvalitetni ideološki rad među masama vezi sa međunarodnim pitanjima postaje, dakle, svakodnevna politička potreba. Taj zadatak je zbog visoke političke zrelosti naših ljudi moguće vanredno brzo i efikasno ostvarivati . Bitno je pri tome da se ovog zadatka ne latimo suvo, da ne gajimo razne preživele oblike rada , već da ovi zadaci u punom smislu reči postanu sastavni deo političke akcije pre svega Saveza komunista i Socijalističkog saveza. Ovim ne otpada i naročita briga za idejno-političko uzdizanje samih komunista . Naprotiv! Komunisti, naime, nisu dužni samo dobro da poznaju sva suštinska međunarodna pitanja, nego moraju i dobro da znaju koja od ovih pitanja treba preneti među ljude, kada to treba učiniti i na koji način . Uspehe u tumačenju spoljno699

političkih pitanja ne smemo zbog toga ceniti po broju štampanih brošura i članaka u novinama, po broju radioemisija, predavanja na narodnim univerzitetima itd ., nego po istinskim političkim efektima. Program našeg Saveza komunista i ostali kongresni materijal daju nam ogromne mogućnosti za sprovođenje ovih zadataka.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Mirko Tepavac. Neka se pripremi drug Dančo Zografski .

MIRKO TEPAVAC : Događaji su u više mahova isticali Jugoslaviju u prvi plan interesovanja svetske javnosti. Veliki publicitet koji je takvim povodima naša zemlja dobijala na stupcima i u emisijama gotovo svih informativnih službi u svetu mnogo je doprineo da se savremena Jugoslavija upozna i poštuje. Međutim, o Jugoslaviji se nije pisalo uvek onako i onoliko koliko ona zaslužuje, pa ni onoliko koliko bi odgovaralo intresovanju u pojedinim zemljama za njen unutarnji razvitak i spoljnu politiku. Ali nije stvar samo u tome. Mnogo je važnije kako se pisalo 1 koliko je ono što je bilo napisano ili rečeno stvarno pretstavljalo prilog upoznavanju jugoslovenske politike. Veliki deo zapadne štampe nije zabeležio mnoge unutarnje 1 spoljnopolitičke poteze Jugoslavije u obimu koji zaslužuju , ne samo s jugoslovenskog nego i s objektivnog međunarodnog stanovišta. Nasuprot tome, suđenje Đilasu i Krekiću naišlo je na fantastično gostoljublje mnogih listova i radioslužbi . Takozvana „ leva“ socijaldemokratska štampa naročito je hitro i glasno uvrstila ove događaje među najvažnije u posleratnom razvitku Jugoslavije . Pale su, ko zna već po koji put, krupne ocene o tobožnjem nezadovoljstvu jugoslovenske javnosti tim povodom i o sigurnim znacima da se jugoslovenska unutarnja politika nalazi u teškoj krizi . Ista ta štampa i radio, koji na svojim stupcima nisu našli mesta i interesovanja za bitne pojave u životu Jugoslavije, do neshvatljivih su se razmera, naprimer, posvetili aferi sa izvesnom Marijom Salopek iz Rijeke, koja je kao slepi putnik na jednom

700

švedskom brodu došla u London i tražila azil. Gotovo nije bilo lista u Velikoj Britaniji koji o njoj nije nekoliko dana uzastopce opširno pisao i nije bilo nijednog koji nije bar jedanput doneo njenu fotografiju . „ Dejli miror", koji sebe voli da naziva levičarskim, objavio je fotografiju iste osobe ništa manje nego preko cele prve strane. Od njene priče napravljen je dirljiv roman, koji je cepao srca inače brojnih čitalaca ovog lista. Ukupan broj fotografija i reči o ovoj avanturistički raspoloženoj devojci ravan je višemesečnoj kvoti novinskog prostora za Jugoslaviju u tzv. „ popularnoj londonskoj štampi“. Da li je to zaista samo senzacionalizam ili nešto drugo? Pre izvesnog vremena isti taj „Dejli miror“ i „Tajms“, koji se inače odlukuje strogošću u izboru tema i sadržaja, istoga dana, bez ikakvog povoda, doneli su fotografiju zaboravljenog Tomislava Karađorđevića sa ženom i detetom . Patetičnim i opet dirljivim rečima, već isprobanim na slučajevima Đilasa i Krekića, listovi se posvećuju ovom aristokratskom farmeru iz Kenta, jugoslovenskog porekla, koga bez ikakvih obzira na zvanične i prijateljske odnose Britanije i Jugoslavije nazivaju titulom „ princa Jugoslavije". Nemoguće je ne izvući zaključak da veliki deo zapadne štampe izbegava da ma šta piše o Jugoslaviij dok ne naiđe neki dogajaji koji izgleda pogodan za umanjivanje simpatija prema socijalističkoj Jugoslaviji . U pisanju jednog dela zapadne štampe svakako je najkomičnije ono što se odnosi na položaj Jugoslavije prema postojećim blokovima sila u svetu. Dovoljna je ne podudarnost nego samo sličnost nekog spoljnopolitičkog pogleda Jugoslavije sa pogledima SSSR, pa da se to uzme kao novi , važan, sudbonosan , definitivan dokaz da je Jugoslavija prišla sovjetskom lageru . Stav Jugoslavije prema nuklearnim eksperimentima i naoružavanju Bundesvera atomskim oružjem bio je za „Noje ciriher cajtung“ dovoljan povod da u broju od 3 aprila objavi : „Mnogobrojne manifestacije solidarnosti s Moskvom i spoljna politika Jugoslavije uperena protiv Zapada poslednjih meseci očigledno su doprinele tome da jugoslovenski komunisti danas, i pored najbolje volje , nisu više u stanju da sovjetskoj politici prema Zapadu učine efikasnije usluge od ostalih satelitskih država.“ I dalje : „ Plan Rapackog za Jugoslaviju lansiran je pošto je prvi jugoslovenski korak u tom pravcu očigledno naišao na odjek kod vlastodržaca u Kremlju ."

701

A nama inače dobro poznati „ Korijere dela sera“ piše povodom situacije pred VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije : „Odričući se politike otstojanja, Tito se odrekao svog glavnog desetogodišnjeg dela. Jednom reči, on se odriče svega onog što je rekao i učinio u to vreme, jasno priznajući da nije imao pravo što se udaljio od ortodoksnog moskovskog puta.“ Dakle, nezavisnost Jugoslavije je jedino što neće da se pretpostavi bez obzira na neobrojeno puta promašene ocene i prognoze Stampa i radio socijalističkih zemalja učinili su posle normalizacije odnosa s Jugoslavijom izvestan napor da objave istinu o socijalističkoj Jugoslaviji , o kojoj se tako dugo ništa nije govorilo, ako izuzmemo kominformovske i staljinističke dezinformacije. Jugoslovenska štampa je donosila gotovo bez izuzetka sve što je moglo doprineti upoznavanju naše javnosti ne samo sa onim što se događa u socijalističkim zemljama nego i sa onim što se piše i govori o Jugoslaviji u tim zemljama. Ne bi se moglo reći da se te prakse pridržavala štampa u Sovjetskom Savezu i drugim istočnoevropskim zemljama, naročito ne u poslednje vreme. Nije retko da se nepotpuno i delimično donose izvodi iz novinskih napisa i zvaničnih jugoslovenskih stavova i da se odabiraju , skraćuju ili sasvim izostavljaju informacije, zavisno od toga šta se trenutno misli o ovoj ili onoj jugoslovenskoj akciji u unutarnjoj i spoljnoj politici. Štaviše, u poslednje vreme za sovjetsku javnost izostale su informacije i o onim stavovima Jugoslavije kojima se daje podrška sovjetskim gledištima, dok su ti stavovi prenošeni čak iu celini u radioemisijama samo za zapadne zemlje. Naprimer, to se dogodilo sa odgovorom Pretsednika Republike na Hruščovljevo pismo o jednostranom obustavljanju nuklearnih eksperimenata, a donekle i sa izjavom Jakše Petrića o poseti Vorošilova Jugoslaviji. Nema sumnje da je i ovde blokovska uskogrudost razlog što se prikriva ili nepotpuno iznosi unutarnja i spoljna politika Jugoslavije, što se izbegava da se prizna činjenica da je ta politika, iako nezavisna, „ ipak“ na koloseku socijalizma i internacionalizma. Biće svakako interesantno da se nabroje svi događaji iz unutarnje i spoljne politike Jugoslavije o kojima sovjetska štampa nije uopšte pisala, iako je njihov značaj objektivno veliki, bez obzira na to da li se s tom politikom neko slaže ili ne slaže. Imam podatke od 1 novembra prošle godine do danas. Hteo bih da skrenem pažnju na spisak događaja vezanih za Jugoslaviju koji nisu našli mesta na stupcima sovjetske štampe : govor Edvardą Kardelja na stanici Čop na povratku iz SSSR; izjava pretstavnika SIP od 27 decembra u kojoj se podržavaju sovjetski predlozi o 702

razoružanju ; članak Koče Popovića u „ Komunistu“ ; predlog druga Tita u novogodišnjoj poruci o učešću velikih i malih zemalja na konferenciji na najvišem nivou ; kominike o razgovorima pretstavnika Socijalističkog saveza Jugoslavije i Socijalističke partije Italije ; telegram Gošnjaka povodom naimenovanja Malinovskog ; intervju Tita Sulcbergeru ; pozitivan stav Jugoslavije prema reorganizaciji mašinsko-traktorskih stanica u SSSR ; govor Vukmanovića na Plenumu Socijalističkog saveza Jugoslavije ; Pismo Izvršnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije ; govori Kardelja, Rankovića, Popovića, Stambolica i drugih u predizbornoj kampanji ; ništa nije pisano o Nacrtu programa i Statutu Saveza komunista Jugoslavije do pojave napada na Nacrt programa u poslednjem broju sovjetskog časopisa „Komunist“ ; o ekspozeu druga Tita na poslednjem zasedanju Skupštine ; o izboru Tita za Pretsednika Republike ; prećutano je prisustvo jugoslovenske delegacije na zasedanju Komsomola (iako su data obaveštenja o prisustvu svih drugih delegacija) ; izjava pretstavnika SIP o poseti Vorošilova ; o izgradnji Autoputa Zagreb 1 Ljubljana ; o Plenumu Centralnog odbora Saveza boraca ; o radničkim savetima, komunama, kulturnom razvitku i privredi - gotovo ništa; o poljoprivrednim zadrugama i rezultatima u poljoprivrednoj proizvodnji ; o reformi škola i univerziteta ; o pretstojećoj poseti Tita Sudanu i Poljskoj ; o pripremama za VII Kongres i toku Kongresa. Ne bi se moglo reći da, kada bi postojala dobra volja da se sovjetska javnost upozna s prilikama u Jugoslaviji , nijedan od ovih događaja nije zaslužio da u ma kom obliku bude prezentovan sovjetskoj javnosti. I dalje. Od predizbornog govora druga Tita, dakle od 16 marta do 23 aprila sva sovjetska štampa donela je samo 16 kratkih vesti (samo jednu opširniju ) i informacija o Jugoslaviji. Upoređenja radi želeo bih da iznesem da je, naprimer, „ Politika“ samo u jednom broju, od 16 aprila, donela 15 vesti, informacija i članak (od kojih je jedan bio uvodnik) iz raznih oblasti života u SSSR. Međutim , da ne bi izgledalo da redaktori sovjetskih listova štede prostor kad se radi o Jugoslaviji , treba istaći da su samo u poslednje vreme u sovjetskoj štampi izašla četiri članka u kojima se Jugoslavija u opširnim napisima napada zbog revizionizma. Iz ovoga sasvim nesumnjivo proizilazi da se u Sovjetskom Savezu, a po njegovom primeru i u ostalim socijalističkim zemljama (izuzimajući u nizu slučajeva poljsku štampu , koja se mnogo više bavila problemima Jugoslavije), namerno izbegava donošenje po703

dataka i informacija o Jugoslaviji, optužbe o revizionizmu .

kako bi ubedljivije zvučale

Na kraju, što se uopšte tiče pisanja strane štampe i radija o Jugoslaviji, nameće se zaključak da se ne radi samo o tome da se, objektivno i srazmerno značaju , svetska javnost obavesti o Jugoslaviji, nego, naprotiv, o tome da se štampa upotrebljava za sakrivanje istine o Jugoslaviji . Jugoslovenska politika se razume se, može kritikovati , ali se prethodno istoj toj javnosti koja sluša kritike ne sme uskratiti mogućnost da upozna ono što se kritikuje u našoj politici. To je, inače, bitan uslov za razvijanje prijateljstva među narodima, čemu štampa zaista treba da služi.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Dančo Zografski.

DANCO ZOGRAFSKI : Drugovi i drugarice, U svojoj diskusiji zadržaću se na pitanjima o teoretskim koncepcijama i praksi SKJ u oblasti nacionalne politike u vezi sa principima proleterskog internacionalizma, kojima je bila posvećena velika pažnja u Izveštaju Centralnog komiteta, u referatima drugova Tita, Kardelja i Rankovića ,kao i u Nacrtu programa SKJ. Savez komunista Jugoslavije - najsvesniji avangardni odred jugoslovenske radničke klase zasnivajući celokupnu svoju delatnost na bazi marksizma -lenjinizma i stvaralačkoj primeni osnovnih postavki naučnog socijalizma, u skladu s našim konkretnim uslovima i specifičnostima stalno potvrđuje svoju duboku odanost principima proleterskog internacionalizma, pored ostalog i svojom pravilnom orijentacijom i doslednom politikom za istinski demokratsko i revolucionarno postavljanje i rešavanje nacionalnog pitanja. Ta pravilna orijentacija i politika priznavanja nacionalne individualnosti i opravdanih zahteva jugoslovenskih naroda za ravnopravnost i slobodu našla je adekvatni državno - pravni izraz u federativnom uređenju bratske zajednice ravnopravnih i suverenih jugoslovenskih naroda, u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji , čiju „ materijalnu osnovu“ -- kako stoji u Nacrtu programa

704



sačinjava „jedinstvo socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa, zasnovanih na društvenoj svojini sredstava za proizvodnju “. Savez komunista Jugoslavije, kao najprogresivniji rukovodeći idejno-politički faktor, potstiče borbu za uspešnu socijalističku izgradnju naše zemlje sistematskim nastojanjima za ekonomskim uzdizanjem zaostalih delova i slabije razvijenih rejona FNRJ usmeravajućim dejstvom društvenih planova , najizdašnije potpomaže svestrani razvitak nacionalne kulture i podiže svest i osećanja jugoslovenskog socijalističkog patriotizma. Činjenica da se SKJ konsekventno pridržava učenja marksizma-lenjinizma i zahteva proleterskog internacionalizma u oblasti nacionalne politike omogućila je snažni preporod i polet svih naroda i nacionalnih manjina u socijalističkoj Jugoslaviji. Radni narod NR Makedonije, zahvaljujući stalnoj brizi našeg državnog i partiskog rukovodstva i bratskoj pomoći ostalih jugoslovenskih naroda, postigao je ogromne uspehe u savlađivanju svoje vekovne zaostalosti - žalosnog nasleđa teške prošlosti — i razvio do neslućenih razmera svoje oslobođene stvaralačke snage na svim poljima društvene aktivnosti i borbe za socijalizam i kulturni procvat. Makedonski narod i pripadnici nacionalnih manjina u NR Makedoniji - Šiptari i Turci - prožeti duhom socijalističkog patriotizma i svesni veličine tekovina čije blagodeti uživaju , kao i svetlih perspektiva za srećniju budućnost, združeni ulažu maksimalne napore za izgradnju i usavršavanje novog društvenog uređenja bez klasne eksploatacije i nacionalnog potlačivanja. Društvena zajednica odvaja potrebna sredstva za normalni rad manjinskih škola, pozorišta i drugih nacionalno-kulturnih institucija, za štampanje knjiga i izdavanje listova i časopisa na jezicima nacionalnih manjina, čime je prvi put u njihovoj istoriji stvorena solidna esnova za punu emancipaciju i progres ovih manjina. Savez komunista, stojeći nepokolebljivo na pozicijama proleterskog internacionalizma u oblasti nacionalne politike, odigrao je prvorazrednu ulogu u jačanju saveza i jedinstva nacionalnih manjina sa svim narodima naše socijalističke domovine. Kao što se zalaže za jednaka demokratska prava i mogućnosti najšireg ekonomskog i kulturnog razvitka nacionalnih manjina u FNRJ, Savez komunista se isto tako zalaže za obezbeđivanje takvih prava jugoslovenskim manjinama u drugim zemljama. Savez komunista Jugoslavije nije priznavao , niti je dopuštao bilo kakve oscilacije od ovog svog principijelnog stava u pogledu prava nacionalnih manjina, odbacujući pragmatistička laviranja u zavisnosti od stanja 45 VII Kongres SKJ

705

međudržavnih odnosa sa susednim zemljama u pojedinim vremenskim razmacima . Međutim, nažalost, ovakvu praksu i shvatanja nisu uvek svi primenjivali u odnosu na jugoslovenske manjine u inostranstvu. Savez komunista zalažući se za nacionalna prava jugoslovenskih manjina u drugim zemljama , stoji na stanovištu da bi jugoslovenske manjine, pod pretpostavkom da uživaju puna demokratska prava i raspolažu potrebnim institucijama za slobodni razvitak svog nacionalno-političkog i ekonomskog života, igrale veoma važnu ulogu karike za uzajamno zbližavanje i intenzivniju saradnju naših susednih naroda. Još je Marks uočio da nacionalno izmešano stanovništvo pograničnih oblasti - koje je svojevrsni produkat istorije može pozitivnim dejstvom na ukrštavanje kulturnih uticaja pretstavljati značajan elemenat za bolje razumevanje i miroljubivo usklađivanje odonsa među susednim narodima. Razrađujući ovu misao, Lenjin je izveo zaključak da nacionalne manjine , sa obezbeđenim uslovima celokupnog društvenog razvitka mogu dati , kao podesna živa spona, veoma koristan doprinos uspostavljanju najtešnjih veza, međusobnom zbližavanju i konstruktivnoj saradnji naroda susednih zemalja. Doslednu privrženost principima proleterskog internacionalizma SKJ je manifestovao na spoljnopolitičkom planu celokupnom svojom aktivnošću i saradnjom sa radničkim i drugim naprednim pokretima u svetu na bazi ravnopravnosti, nezavisnosti, poštovanja slobode mišljenja i posebnih oblika borbe i delatnosti davanja nesebične pomoći naprednim pokretima u svetu itd . Radeći najusrdnije na tome da se lakše prebrodi kriza u međunarodnom radničkom pokretu , SKJ je doprineo jačanju i afirmaciji socijalističkih snaga, a svojom doslednom politikom odbrane nacionalne nezavisnosti i uspostavljanja ravnopravnih odnosa među državama i partijama odigrao presudnu ulogu u suzbijanju hegemonističkih tendencija i potčinjavanju malih naroda. Ukazujući moralno -političku podršku nacionalno-oslobodilačkoj i antiimperijalističkoj borbi azisko-afričkih naroda , SKJ i SSRNJ pružili su naprednoj svetskoj javnosti mnogobrojne dokaze i primere otelotvorenja i konkretizacije principa proleterskog internacionalizma u složenoj međunarodnoj situaciji, tako bogatoj krupnim društvenim previranjima . Politika FNRJ, politika ravnopravnih odnosa, poštovanja integriteta, pune nezavisnosti i nemešanja u unutrašnje stvari drugih partija, pokreta i zemalja , rezultati napora našeg državnog i partiskog rukovodstva u borbi za mir, međunarodnu saradnju

706

i socijalizam, pribavili su Savezu komunista najširi međunarodni ugled. Objektivnost i želja za proučavanjem tuđih iskustava, kao i dosledna primena marksističko-lenjinističkog metoda u analizi društvenog razvitka, daju SKJ moćna oružja za realnu ocenu i teoretsko objašnjenje savremenih zbivanja. Analize koje daju naši rukovodioci i studije aktuelnih problema međunarodnog radničkog pokreta koji očekujemo od Instituta za proučavanje međunarodnog radničkog pokreta, Instituta društvenih nauka i drugih institucija i naučno-političkih radnika, pretstavljaju važan faktor za upoznavanje specifičnosti pojedinih zemalja i razmenu iskustava u borbi za socijalizam. Isto tako je potrebno da i naše puteve u socijalizam, koji su određeni naučnom analizom konkretnih društveno-istoriskih okolnosti, tradicijama, mentalitetom i drugim elementima i specifičnostima naše zemlje, a u skladu sa osnovnim postavkama marksizmalenjinizma, pravilno prikazuju i izučavaju drugi radnički pokreti u svetu. Umesto iskrivljavanja i tendencioznog tumačenja naše stvarnosti, mnogo više bi odgovaralo interesima uzajamnog zbližavanja i saradnje objektivno prikazivanje i proučavanje formi i metoda borbe Saveza komunista Jugoslavije za socijalizam i njegovog doprinosa riznici marksizma- lenjinizma . Nameće se neodložna potreba radničkom pokretu da, na bazi naučno-teoretske analize, objasni previranja i tendencije društvenog kretanja napred i time dobije jasne smernice za svesnu socijalističku aktivnost. Bilo bi sudbonosno štetno za međunarodni radnički pokret svako dalje okamenjavanje marksističkih principa u mrtve dogme i sheme, ili ideološki monopolizam koji stvara osnovu za hegemoniju nad manjim partijama i nacijama . Potčinjavanje takvoj hegemoniji pretstavljalo bi najobičniju pojavu oportunizma, otstupanje od ciljeva borbe radničke klase za socijalizam, od interesa pojedine nacije i zemlje, kao i od interesa međunarodnog radničkog pokreta u celini.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ:

Ima riječ drug Koča Popović .

45.

707

KOČA POPOVIĆ : Drugovi i drugarice, Dodirnuo bih par tema koje su izložene u Nacrtu programa i referatima na Plenumu i o kojima je govoreno ovde u diskusiji. Pre svega, mislim, ne prejudicirajući ocenu rada čitavog Kongresa, da već sada možemo da vidimo sve pozitivno što je ovaj Kongres doneo. U prvom redu tu mislim na karakter referata, na karakter diskusija . Već sada se vidi da se ne radi o jednom manifestacionom kongresu , koji bi trebalo samo da potvrdi jedinstvo koje postoji u našim redovima o osnovnim pitanjima našeg unutrašnjeg života i naše spoljne poltike, nego da se radi o kongresu i diskusiji koji znače našu mobilizaciju i osposobljavanje za nastavak jednog stvaralačkog prilaženja rešavanju svih problema koji interesuju našu zemlju , na istim pravcima koji su i dosad pokazali svoju vrednost i čija je vrednost proverena. Hteo bih da se osvrnem na pitanje politike oslonca na snagu. Mi, razume se, ne bismo bili realisti ako bismo verovali da uloga koju danas ima materijalna, vojna sila može brzo da prestane i da može određenom akcijom brzo da se ukine. Mi znamo da će za to biti potrebni još veliki napori. Ali ono što može i treba već sada da bude predmet naše akcije, jeste politika sile, koncepcija o tome da se postizanje određenih ciljeva treba u prvom redu da osloni na silu, da ona treba da bude osnovno sredstvo političke akcije. Razume se da je to vrlo opasna koncepcija i da su sve napredne i progresivne snage zainteresovane da se neprekidno i sistematski bore protiv takvih tendencija. Danas takvu politiku i takve koncepcije javno ispovedaju reakcionarni krugovi, koji se nalaze u vrhovima nekih zapadnih vlada. Razume se da takvo stanovište nije slučajno . Kroz krizu politike izražava se, ustvari, kriza sistema. Ukoliko je sistem izgubio razumnu političku sadržinu , utoliko se, razumljivo, više oslanja na upotrebu sile kao tobož efikasnog sredstva u rešavanju međunarodnih problema. To se naročito jasno vidi u politici i akciji kolonijalnih, odnosno bivših kolonijalnih zemalja prema zavisnim zemljama ili onima koje su tek nedavno stekle svoju nezavisnost. I, sada, postavlja se pitanje : kakvi su -- sa gledišta odnosa snaga koji postoje danas u svetu - izgledi da se vodi uspešna borba protiv politike oslonca na snagu .

708

Mislim da tu ima jedna stvar koja je za nas komuniste i marksiste vrlo važna. Ako bismo pošli cd najopštijih tačnih konstatacija o tome šta imperijalizam nosi u sebi - a mi znamo da on nosi u sebi rat i opasnost zaoštravanja do rata - - i ako bismo svoju borbu definisali samo takvim odnosom prema imperijalizmu, onda se postavlja pitanje kakvi su izgledi za neko sporazumevanje u današnjem svetu kakav jeste. Drugim rečima , postavlja se pitanje naše komunističke, antiimperijalističke opšte strategije i političke akcije aktivne koegzistencije. Da li tu sada postoje neke protivrečnosti ? Mislim da oni koji ne uspevaju da reše tu prividnu protivrečnost ne mogu, ustvari, ni da vode pravilnu politiku. Drugim rečima, uprkos tome što imperijalizam znači to i to, postoje određene snage i u socijalističkim zemljama i u kapitalističkim zemljama koje su zainteresovane i koje su aktivne u borbi protiv takve potencijalne imperijalističke opasnosti, a pokazuje se i u vrhovima kapitalističkih zemalja sve više tendencija da se traži prilagođavanje politike kapitalističkih zemalja novom stanju stvari, novim odnosima snaga, današnjim novim kretanjima u svetu, koja zahtevaju promenu. Sve to zajedno pruža realnu podlogu za sporazumevanje, za rešavanje postojećih međunarodnih sporova. Drugo, kao što je poznato, mi smo podržali sve sovjetske inicijative i inicijative drugih zemalja koje su preduzete u pravcu smirivanja, a posebno one inicijative koje su išle na to da se postigne nekakav, ma i delimičan, sporazum u oblasti razoružanja. I mi ne smatramo da treba bilo pred kim da se pravdamo zbog toga što podržavamo takvu sovjetsku spoljnu politiku, takve sovjetske spoljnopolitičke inicijative, bez obzira kako će se ova naša podrška interpretirati na Zapadu. Mi smo govorili -- i to i danas možemo ponoviti -- da mi, prvo, ne izjednačavamo, kao što nam se to imputira, jedan i drugi sistem . Mi ga ne izjednačavamo, mi ga ne možemo izjednačiti. Mi imamo zajedničke ideološke ciljeve sa socijalističkim zemljama, i već po tome ne možemo izjednačavati jedan i drugi svet, socijalistički i kapitalistički. S druge strane ----i o tome smo govorili potpuno je pogrešno prikazivanje naše politike kao politike podjednake udaljenosti od blokova. To je „ relativno tačno" - da tako kažem - samo utoliko ukoliko smatramo da naše mesto nije ni u jednom od postojećih vojnih tabora i što smatramo da možemo doprineti učvršćenju mira, bolje i efikasnije sa pozicija na kojima smo se i dosad nalazili.

709

Znači, u tom pogledu i jedno i drugo prikazivanje našeg mesta i ocenjivanje naše politike je potpuno pogrešno. Meni izgleda čak da, kad dajemo podršku inicijativama Sovjetskog Saveza zato što su one konstruktivne, zato što one stvarno doprinose miru, mi, ustvari, time dajemo jaču podršku tim inicijativama, nego ako bismo to činili unapred zbog toga što one dolaze od Sovjetskog Saveza, zbog toga što bismo imali nekakve ideološke ili spoljnopolitičke obaveze prema čitavoj spoljno -političkoj akciji Sovjetskog Saveza. I ako bi se to razumelo s te strane, to bi bio jedan priličan korak napred u pravcu uspostavljanja takvih odnosa između nas i svih socijalističkih zemalja koji odgovaraju i našim zajedničkim interesima i interesima mira u svetu . Na kraju bih rekao još i to da ovo što se sada događa u našim odnosima sa Sovjetskim Savezom - ove teškoće koje su se manifestovale prilikom Kongresa i ova neslaganja koja su se ispo ljila - potvrđuje, po mom mišljenju , važnu činjenicu da mi nećemo ići napred u razvoju tih odnosa, na liniji koja je poželjna is gledišta naših zajedničkih interesa, s gledišta interesa socijalizma, s gledišta interesa mira, ako budemo mislili da možemo ići napred na bazi zataškavanja postojećih neslaganja i razlika u mišljenjima koja stvarno postoje. Zbog toga, u zaključku , mislim da treba reći da ako svi budemo umeli da iz sadašnjih teškoća izvučemo potrebne pouke, to može postati potstrek jednoj uspešnoj borbi protiv politike oslonca na snagu, koja još postoji u svetu , jednoj efikasnoj saradnji u pravcu što boljih odnosa između svih socijalističkih i svih naprednih snaga i u pravcu učvršćenja mira. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Ašer Deleon.

AŠER DELEON: Ja bih, drugarice i drugovi, hteo nešto da kažem o jednom problemu koji se prilično razlikuje od onih o kojima je dosad govoreno, naime o jednoj formi borbe radničke klase u kapitalističkom svetu - o štrajkovima. Već više od 150 godina štrajkuje radnička klasa širom sveta i na taj način prekaljuje svoje snage i istovremeno nagriza -

710

da tako kažem - pozicije kapitalizma. Ustvari, ona na taj način - nezavisno od subjektivnog stava, od subjektivnih intencija onih koji rukovode tom borbom ili se nalaze na njenom čelu ustvari vodi, kako su to slikovito rekli klasici i kako je to prlhvaćeno i u našem Programu , partizanski rat protiv kapitala. Mislim da o tome vredi nešto reći i ovde, u ovoj Komisiji, zato što štrajkovi obeležavaju i odražavaju u velikoj meri stanje u međunarodnom radničkom pokretu i u radničkim organizacijama pojedinih zemalja, a isto tako oni su uvek zahtevali od raznih radničkih organizacija, svesnih socijalističkih snaga, u raznim periodima njihovog razvitka, da prema njima zauzimaju svoj stav. Istorija nam pruža puno primera da su pozicije u štrajkovima bile merilo za ocenu i orijentaciju nekih radničkih organizacija, a stav prema štrajkovima je vrlo često bio merilo i probni kamen međunarodne solidarnosti, solidarnosti proletarijata, u raznim vidovima. Komunistička partija Jugoslavije je u periodu između dva rata vodila niz štrajkova i uspešno rukovodila njima, nezavisno od njenog direktnog položaja u radničkim organizacijama i od njenog formalnog učešća u rukovodstvima raznih radničkih organizacija. Naime, Komunistička partija Jugoslavije je u tom periodu ustvari vodila računa o jednom saznanju koje je već ušlo u riznicu međunarodnog radničkog pokreta : da su štrajkovi vrlo često jedno od onih sredstava borbe radničke klase preko kojih se i najuspešnije doprinosi jedinstvu radničke klase, preko kojih se komunisti mogu najuspešnije povezati sa radničkim masama, da je to, ustvari, jedan od onih oblika borbe radničke klase preko kojih se najjače i najuspešnije vrlo često povećava poverenje radničke klase u sopstvene snage, čeliči njena borbenost, produbljuje proleterska solidarnost itd. Ustvari, uporedo sa organizacionim učvršćenjem i idejnim jačanjem , Komunistička partija Jugoslavije je u predratnom periodu uspevala, dobrim delom preko Sindikata, a i neposredno u odnosu na radničku klasu, da suzbije razne oblike zatrčavanja u isticanju štrajkačkih zahteva, da dejstvuje protiv olakog pristupanja konkretnim akcijama, protiv apsolutizacije štrajka. Ona je vodila uspešnu borbu protiv precenjivanja vrednosti štrajka, ali i protiv njegovog potcenjivanja onda kada je štrajk neminovan i kad može da donese koristi . Ona je vodila borbu protiv nekih shvatanja vođenja štrajka radi štrajka, protiv onih koji ne vide druge oblike borbe itd.

711

Mislim da ima izvesnih saznanja u toj oblasti borbe o kojima radnički pokret, više ili manje, vodi, a vrlo često i ne vodi računa. U periodu posle Drugog svetskog rata, u sadašnjim uslovima razvitka komunizma i međunarodnog radničkog pokreta, dolaze do izražaja i neke nove pojave. Ja bih, pre svega, hteo, ilustracije radi, da navedem nekoliko podataka o štrajkovima u nekim razvijenijim kapitalističkim zemljama u razdoblju posle Drugog svetskog rata. Recimo, za jedanaest godina u Japanu je bilo preko 12 miliona štrajkača (to su podaci od 1946 do 1957 godine) , koji su štrajkovali 65 miliona radnih dana. U istom periodu u Francuskoj bilo je oko 23 miliona štrajkača, koji su štrajkovali oko 75 miliona radnih dana. U Španiji , zemlji fašističkog terora, za sedam godina bilo je 11 i po hiljada štrajkova sa 17 miliona štrajkača. U Sjedinjenim Državama Amerike, u zemlji brojne radničke klase, za 11 godina provedena je 51.000 štrajkova sa 32 miliona štrajkača i 460 miliona radnih dana u štrajkovima itd. itd. Možda treba dodati još i podatak da je u Švedskoj , koja je prilično razvijena, sa veoma visokim standardom i s određenim odnosima između radničke klase i vlade, bilo u tom periodu 124.000 štrajkača, koji su štrajkovali preko 1,5 milion radnih dana. Ti podaci pokazuju razvoj štrajkova i određeno stanje u štrajkačkim akcijama radničke klase. Međutim, istovremeno, ono što karakteriše period posle Drugog svetskog rata, to su velike oscilacije u štrajkovima. U pojedinim godinama pojavljuje se veći broj štrajkova i štrajkača nego što je to slučaj u godinama pre i posle toga. Te su razlike vrlo očite. Međutim , ako ovaj desetogodišnji period uporedimo sa decenijom posle Prvog svetskog rata, videćemo da je broj štrajkova i štrajkača neuporedivo manji nego posle Prvog svetskog rata, uprkos tome što je radnička klasa sada daleko brojnija nego što je bila. Brojni su razlozi tome. Ta pojava je rezultat ne samo ekonomskog i društvenog razvitka u celini, ne samo revolucionarne situacije koja je nastala posle Prvog svetskog rata i konkretnih revolucionarnih akcija otvorenih Oktobarskom revolucijom , nego i današnjeg položaja radničke klase, učvršćivanja njenih pozicija. Izneću još jedan podatak : ako uporedimo ta dva perioda u Engleskoj, videćemo da je u prvih deset godina posle Prvog svetskog rata izgubljeno u štrajkovima prosečno 35,5 miliona radnih dana godišnje, a u odgovarajućem periodu posle Drugog svetskog

712

rata - 2 miliona radnih dana. Razlika je vrlo velika, ali mislim da zbog toga ne bismo smeli izvući zaključak da smanjenje broja štrajkova znači slabost radničkog pokreta, kao što se to ponegde pokušava učiniti na osnovi poređenja koja sam naveo. Naprotiv, uzroci koji su doveli do smanjenja velikih štrajkova leže, pre svega, u mogućnosti buržoazije da tim opasnostima parira popuštanjem zahtevima radnika, s obzirom na konjunkturu i visoku produktivnost rada. Isto tako, uzroci leže u sferi orijentacije radničke klase koja je izvojevala nove pozicije i imala mogućnosti da se bori novim sredstvima. Uloga radničke klase dolazi direktno do izražaja ; ona se javlja kao društveni faktor i preuzima neke odgovornosti itd. itd. Zatim, u nekim zemljama gde radnička klasa vrši određen uticaj na vlast, sindikati ponekad izbegavaju štrajkove, ili se čak nalaze na strani vlade i nacionalizovane, odnosno ponekad privatne industrije, odnosno onih institucija koje smatraju da mogu biti ugrožene štrajkom. To su neki bitni uzroci koji, po mom mišljenju, daju za pravo da tvrdim da je za današnji period karakteristično, više nego ikada ranije, da se snaga radničke klase i njena društvena uloga ne mogu meriti po brojnosti štrajkova. Razvitak društvene uloge i funkcije radničke klase doprineo je stvaranju takvog stanja o kome možemo tvrditi da nepostojanje štrajkova i njihov manji broj ukazuju na to da su pozicije radničke klase u porastu, a ne u uzmicanju . Štrajkovi su dokaz borbenosti , ali ponekad i izraz nerazvijenih tekovina i potrebe neposrednog sukoba za elementarne tekovine. Međutim, kada govorimo o zahtevima, tu se javlja jedna nova pojava. Iako je najveći broj štrajkova vođen za elementarne zahteve radničke klase, za radno vreme itd., karakteristično je poslednjih godina da se sve više javljaju novi zahtevi koje radnička klasa pokušava da postavi putem štrajkova. Jedan od zahteva koji se pojavljuje poslednjih godina u nizu zemalja jeste zahtev za učestvovanjem i proširenjem učestvovanja radnika u upravljanju preduzećima . Ustvari , gledajući tendencije koje se mogu i koje će se moći realizovati, vidi se da radnička klasə štrajkuje da bi došla do stanja u kome će imati nov položaj u društvu i nova oruđa svoje borbe, u kome će štrajkovi izgubiti onu ulogu koju su imali. Pored toga, javljaju se i drugi tzv. marginalni zahtevi, koji pokazuju da radnička klasa putem štrajkova ne obezbeđuje svoja elementarna prava nego niz drugih prava, kao što je učešće zaposlenih u profitima, zahtev za garantovanom godišnjom platom, za učešćem sindikata prilikom rešavanja o otpuštanju radnika, za dopunskim naknadama itd. itd.

713

Ustvari, danas radnička klasa vodi četiri vrste štrajkova. Ona se odlučuje na štrajkove za izvojevanje izvesnih pozicija, vodi odbranbeni štrajk, protestni štrajk, čiji je cilj da spreči dolazak nečega što joj nije u interesu, i vodi štrajkove solidarnosti. Što se tiče organizacije štrajkova, možemo videti da danas ima dosta tzv. neslužbenih, divljih štrajkova, ima smišljeno pripremljenih, a ima i onih koji automatski nastaju , kada arbitražni mehanizam prestaje da deluje. Što se tiče odnosa radničkih organizacija prema štrajkovima, pokazalo se da danas radničke organizacije širom čitavog sveta imaju uglavnom prilično različite odnose prema štrajkovima a u međunarodnom radničkom pokretu se pojavljuju sledeći vidovi odnosa prema štrajkovima : prvo, negiranje štrajkova i odustajanje. Postoji niz radničkih organizacija i rukovodilaca raznih organizacija koji smatraju da štrajkovi u savremenim uslovima nisu sredstvo borbe i da današnja radnička klasa ne treba da ide u štrajkove, te da radničke organizacije, ukoliko do toga dođe, ne treba da im stoje na čelu, da je to, ustvari, prevaziđeno, da je radnička klasa otišla dalje . Na taj način oni koče klasnu borbu , sprečavaju ovu formu borbe i tamo gde ona nužno mora da dođe do izražaja. Drugi odnos je, ustvari, apsolutizacija štrajka, proglašavanje štrajka za nešto što je uvek nužno . To je shvatanje koje ne vodi računa o nizu promena nastalih u položaju radničke klase. Dalji stav jeste da je štrajk najefikasnije sredstvo klasne i političke borbe. Taj stav je imao niz političkih organizacija, komunističkih partija i sindikalnih organizacija koje se nalaze pod rukovodstvom komunističkih partija. One su precenjivale štrajk i apsolutizovale njegovu političku stranu. To je dovelo mnoge organizacije do začaurivanja i odvajanja od masa. Te organizacije su vodile štrajkove na koje mase nisu bile spremne i nastojale da štrajkovi dobiju i spoljnu a ne samo unutrašnju vrednost, povezujući ih sa spoljnim političkim događajima i tempirajući ih ne prema unutrašnjim nego prema spoljnopolitičkim merama. To je, ustvari, dovodilo do odvajanja rukovodstva od opravdanih štrajkačkih akcija i unapred osuđivalo te akcije na propast, ili im smanjivalo vrednost. Ima radničkih pokreta koji se odnose prema štrajkovima samo kao prema krajnjem sredstvu koje može da se upotrebi kao poslednja alternativa borbe radničke klase, a koje treba izbegavati nastojeći da se drugim sredstvima privremeno, delimično, oportunistički - da tako kažem reši niz opravdanih zahteva

714

koje radnička klasa postavlja i koje ne može na drugi način da reši. Što se tiče komunističkih partija koje se nalaze na vlasti ene, po mom mišljenju, nezavisno od svog odnosa prema štrajkovima u drugim zemljama, opravdano smatraju da štrajk u uslovima izgradnje socijalizma nije potreban, nije neophodan, osuđuju ga i smatraju sredstvom borbe koje je u tim uslovima potpuno prevaziđeno. Mislim da je, načelno govoreći, to tačno, iako postoje shvatanja da sukoba može da bude, da do spontanih sukoba može da dođe, što, razume se, ne znači i priznavanje štrajkova kao potrebnog sredstva za borbu socijalističkih snaga. Međutim, meni se čini da se takvo shvatanje nedovoljno povezuje sa potrebom stvaranja unutrašnjeg demokratskog mehanizma za rešavanje onih problema koje radnička klasa postavlja. Nepovezivanje puteva za rešavanje nekih problema i nekih unutrašnjih protivrečnosti, do kojih i u socijalističkom društvu može da dođe, sa neophodnošću postojanja unutrašnjeg demokratskog mehanizma preko koga će se moći neposredno, a ne samo posredno, rešavati problemi , zahtevi i potrebe radničke klase pretstavlja nedostatak i prazninu koje će socijalističke snage u tim zemljama morati da rešavaju i da reše, na razne načine i u raznim vidovima. Jer, unutrašnje protivrečnosti socijalističko društvo ima, socijalističko društvo od tih protivrečnosti ne može da pobegne i ono, ako neće od njih da beži, mora da nađe mogućnosti da ih rešava. To su samo neki od vidova u kojima se izražava odnos današnjeg radničkog pokreta prema štrajku , koji je kao forma borbe stekao svoje mesto u istoriji radničkog pokreta.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Likovski Petar, delegat iz Prilepa.

PETAR LIKOVSKI : Drugovi i drugarice delegati, Kada se govori o spoljnoj politici socijalističke Jugoslavije, vredno je pomenuti pitanje odnosa Jugoslavije sa susednim zemljama, a posebno odnosa sa socijalističkim susednim zemljama

715

kao i socijalističkim

zemljama uopšte, s obzirom na to da ovo

pitanje pretstavlja sastavni deo spoljne politike FNRJ, politike koja se bazira na principima o kojima je govorio drug Tito. Na ovo pitanje, po mom mišljenju, ne može se gledati kao na nešto izolovano od ostalih pitanja značajnih za očuvanje svetskog mira, a samim tim značajnih i za celokupno napredno čovečanstvo . Baš zbog toga što je FNRJ oduvek bila prožeta željom za očuvanjem svetskog mira i pobedom socijalizma, odmah posle izvojevane Narodnooslobodilačke borbe i Narodne revolucije i stvaranja države preduzeti su energični koraci za sređivanje odnosa, kako sa susednim tako i sa ostalim zemijama. Pošto su odnosi sa zemljama u kojima su došle na vlast komunističke partije (Albanijom, Bugarskom, Rumunijom i Mađarskom) bili dobri i prijateljski, to se radilo na tome da se srede i poboljšaju odnosi i sa ostalim susednim zemljama (Austrijom, Italijom i Grčkom), u čemu je, zahvaljujući našem partiskom i državnom rukovodstvu sa drugom Titom na čelu naša zemlja i uspela. Ali, nažalost, 1948 godine, izlaskom rezolucije Informbiroa, odnosi sa susednim socijalističkim zemljama i socijalističkim zemliama uopšte naglo su se pogoršali , krivicom tvoraca pomenute rezolucije. No, pošto je novo sovjetsko rukovodstvo posle Staljinove smrti uvidelo štetnost vođenja ovakve politike prema socijalističkoj Jugoslaviji i pokazalo i samo spremnost da se ovi odnosi normalizuju , došlo je do potpisivanja Beogradske deklaracije Time su stvoreni uslovi ne samo za normalizaciju odnosa između Jugoslavije i SSSR, već i između Jugoslavije i ostalih socijalističkih zemalja. Ali , kao što je poznato, ovi odnosi se ponovo pogoršavaju 1956 godine. Usledili su pokušaji da se krivica za mađarske događaje prebaci na našu zemlju, mada su uzroci tih događaja ležali u korenima birokratizma i staljinskom metodu rukovođenja, koji su primenjivali Rakoši i Gere. Drugovi i drugarice, i pored svega toga, mi jugoslovenski komunisti nastojimo i radimo na tome da što je moguće više doprinesemo zbližavanju socijalističkih zemalja. Vaspitavani od KPJ , odnosno SKJ i druga Tita, smatrali smo i smatramo za svoju komunističku dužnost da pravilno objašnjavamo širokim narodnim masama u našoj zemlji sva postignuća u socijalističkim zemljama, bilo to na ekonomskom, političkom, kulturnom, naučnom ili ma na kome bilo polju.

716

Mi smo objašnjavali i objašnjavamo značaj svih predloga koje daju rukovodioci SSSR i drugih socijalističkih zemalja, a koji idu u prilog svetskom miru, kao što su : održavanje konferencije na najvišem nivou, odluka SSSR o jednostaranom obustavljanju proba sa nuklearnim oružjem, predlog za ostvarenje bezatomske zone u Evropi i drugi predlozi o kojima je govorio drug Tito u svom referatu. Mi svi smatramo svojom internacionalističkom dužnošću da kako ranije tako i sada - u uslovima uspešnih pobeda kolonijalnih i nacionalno porobljenih naroda, danas kada stari kapitalistički poredak puca pod udarcima revolucionarnih, naprednih antikolonijalističkih i drugih progresivnih pokreta , danas kada socijalizam nezadrživo i na različite načine krči sebi put prema datim specifičnim uslovima, posebnim za svaku zemlju , probijajući se kroz mnogobrojne pukotine starog društva - radimo na tome da se dostignuća u socijalističkim zemljama prikazuju tačno onako kakva ona jesu , bez ikakvog izopačavanja. Ali, drugovi i drugarice, nas komuniste, naročito komuniste na terenu iznenađuje činjenica što se tako isto ne čini u pojedinim socijalističkim zemljama u odnosu na našu zemlju , a naročito se to ne čini u susednim socijalističkim zemljama, mada je prošao ` duži period od potpisivanja Beogradske deklaracije, koja pretstavlja kamen -temeljac za normalizaciju odnosa između naše zemlje i SSSR, kao i između naše zemlje i ostalih socijalističkih zemalja . I ne samo to, štaviše, uspesi naše socijalističke izgradnje se u tim zemljama izopačavaju ili , u najmanju ruku , narod se o njima ne obaveštava. Time se, ustvari, nastoji da se što je moguće više smanji ugled Jugoslavije u svetu. Pitamo se da li je to internacionalizam o kome oni tako mnogo govore? Svakako da nije ! No, primajući ove zadatke koje će pred nas postaviti istoriski VII Kongres, a o kojima je drug Tito govorio, ja mogu obećati uime drugova komunista iz mog kraja, a verujem da su istog mišljenja i ostali komunisti , da nećemo žaliti truda i energije da napregnemo sve svoje snage i sposobnosti za sprovođenje u život ovih zadataka i da time još više doprinesemo da se ugled naše zemlje još više podigne u svetu . Isto tako radićemo i nadalje na sprovođenju linije SKJ da se kao i dosada, svi uspesi u izgradnji socijalizma u socijalističkim zemljama iznose u pravoj i istinitoj svetlosti, a nadamo se da

717

će se u svim tim zemljama i prema nama, prema našoj socijalističkoj zemlji, isto činiti, što svakako može doprineti jačanju socijalizma i opštim interesima čovečanstva, kao i očuvanju svetskog mira. Živeo VII Kongres SKJ! Živeo drug Tito ! (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Pošto je u diskusiji učestvovalo već 16 diskutanata, mislim da bismo mogli prekinuti i nastaviti rad u 16,30 časova. Isto tako, ako ima još i naknadnih govornika neka se prijave, kako ne bi bilo naknadnih izvještaja. Molim drugove Neoričića Milijana, Ledineka Miloša, Šibla Ivana, Kostu Nađa i Lazara Mojsova, koji su u redakcionoj grupi za izradu izvještaja o radu Komisije, da se sastanu i pripreme prijedlog izvještaja. (Time je prepodnevna sednica završena.)

Nastavak rada VII kongresa SKJ RAD U KOMISIJAMA SEDNICA KOMISIJE ZA PITANJE DRUŠTVENO-POLITIČKOG SISTEMA, EKONOMSKE POLITIKE I POLITIKE U DRUGIM OBLASTIMA DRUŠTVENOG ŽIVOTA

Početak rada u 16,40 časova

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Molim drugove i drugarice koji su određeni za redakciju izveštaja da dođu u prostorije Pretsedništva, s tim da nastoje da izveštaj rediguju za sat, sat i po vremena, kako bi Komisija mogla da ga razmotri. Mi, drugovi, imamo još blizu trideset prijavljenih diskutanata ; međutim, nama pretstoji da još na kraju primimo izveštaj redakcione grupe za plenarnu sednicu Kongresa, pa bih s tim u vezi

718

zamolio, pošto nam, znači, ostaje malo vremena za diskusiju , pre svega one drugove čije su teme dosadašnjom diskusijom iscrpene, a nemaju naročito novih ideja da kažu, da, ako nemaju ništa protiv, odustanu od diskusije ; drugo, drugovi koji i posle ovakve revizije misle da diskutuju , moraće se striktno držati ograničenja od deset minuta, a možda će morati ići i na kraće vreme - pet minuta. Da li se slažete sa ovim? (Aplauz.) Znači, pošto smo usvojili ovakav metod rada, prelazimo na diskusiju. Reč ima drugarica Krivic Ada.

ADA KRIVIC : Drugovi i drugarice, Govoriću o onome delu Programu koji se odnosi na pitanja razvoja porodice . Za pravilno i uspešno rešavanje ovog pitanja od velike je važnosti što VII Kongres u svojim dokumentima potcrtava i određuje ulogu te značajne društvene ćelije . Prošlo je godinu dana otkako je Plenum Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije na Brionima analizirao sadašnje stanje i ukazao na puteve i mere koje treba preduzeti da bi se brže i efikasnije stvorile osnove za jedan nov, socijalistički, osetno bogatiji život porodice. U međuvremenu je još više porasla široka društvena delatnost za razvijanje najrazličitijih oblika pomoći porodici i za ostvarivanje materijalnih i drugih uslova za njen razvoj u određenom pravcu . Na putu realizacije brionskih odluka i smernica koje daje Program ipak stoje određene zapreke koje su danas, po mom mišljenju , više subjektivnog nego objektivnog karaktera. One se izražavaju : Prvo, kod mnogobrojnih društvenih organizacija, koje često, suviše zatvorene u svoj krug, nisu znale i uspele naći puta ka rešavanju tih pitanja kroz zborove birača, preduzeća i saveta narodnih odbora, i postići odvajanje određenih materijalnih društvenih sredstava za realizaciju tih nužnih potreba. Pre svega se radi o slabostima izvesnih društvenih radnika i komunista koji se nisu dovoljno odlučno borili odnosno naišli na razumevanje u samim radničkim savetima, zadrugama, kao i savetima narodnih odbora za rešavanje tih pitanja. Drugo, kod odgovornih organa u mnogim preduzećima i zadrugama još uvek se potcenjuje briga za svakodnevne uslove života 719

radnika i njegove porodice. Na mnogim mestima ti organi su se orijentisali jedino na to kako bi sva sredstva odredili za unapređenje i proširenje preduzeća, pogrešno misleći da će na taj način postići najviše rezultate u podizanju produktivnosti rada. Tako se ne predviđaju sredstva za pomoć porodici, za poboljšanje uslova života koja bi brzo doprinela podizanju kulturnog i materijalnog standarda, koji sve više postaje jedan od glavnih uslova i za postizavanje proizvodnih uspeha. Zbog toga mi se čini da je danas jedan od najvažnijih zadataka komunista i sindikalnih radnika u preduzećima da se uporno zalažu za odvajanje odgovarajućih sredstava za obezbeđenje najosnovnijih materijalnih uslova radničkoj porodici, gde dolaze u prvom redu u obzir stanovi, trgovina, zanatske radnje, servisi za pomoć domaćinstvu , dečje ustanove i drugo. S tim u vezi postavlja se i pitanje najtešnje saradnje drugova iz preduzeća sa organima komune, gde treba presudnu ulogu da odigraju novoizabrana veća proizvođača u opštini i saveti , naročito saveti za zaštitu porodice i saveti za stanbena i komunalna pitanja. S obzirom na veća materijalna sredstva preduzeća i komuna kojima oni raspolažu , postoje sve veće mogućnosti za rešavanje ovih problema. Sve, dakle, zavisi kako od razumevanja odgovornih komunista u preduzeću i komuni tako i od njihovog angažovanja u organima društvenog samoupravljanja u tom pravcu . S druge strane, potrebno je da i komunisti koji rade u Sindikatu, omladinskim i ženskim organizacijama, u organizacijama za brigu o deci, Crvenom krstu i drugim odlučnije postave ta pitanja na dnevni red radničkih saveta, upravnih odbora, zadruga, saveta narodnih odbora itd. Jedino na taj način može se brže ostvariti zamisao o stanbenim zajednicama koje su već dale prve pozitivne rezultate kod nas. Ovde se sad radi ne samo o tome da komunisti i svi ostali aktivni društveni radnici rade u inicijativnim odborima za ostvarivanje novih stanbenih zajednica, nego i u prenošenju iskustava i materijalne i moralne podrške postojećim stanbenim zajednicama. Drugo o čemu će morati naši politički i društveni radnici da vode računa jeste prevaspitavanje odnosno idejna borba protiv starih konzervativnih, pa i ponekad reakcionarnih shvatanja o porodici. Ovo se pokazuje pre svega u pogledu zapošljavanja žena i majki i njihovog stručnog uzdizanja i školovanja, rasterećivanja u domaćinstvu i u pogledu brige o deci organizovanjem pretškolskih ustanova i raznih službi za pomoć porodici.

720

Novi porodični odnosi , kao i odnosi u stanbenim zajednicama, moraju se bazirati na drugarstvu , poštovanju, međusobnoj trpeljivosti i pomoći u rešavanju zajedničkih problema i briga. Nužno će, dakle, biti kod nas da se komunisti svojim primerom i radom bore za otklanjanje dosta jakih negativnih ostataka u mentalitetu naših ljudi , koji se često odražavaju u ispoljavanju individualističkih, pa i egoističkih tendencija, kad se radi o zajedničkom životu. Nova socijalistička porodica, ograničena na roditelje i decu, u uslovima brze industrijalizacije može se uspešno utvrđivati i razvijati napredne etičke i moralne kvalitete i odnose svojih članova samo ako obezbedimo jedinstvo društvenog i porodičnog vaspitanja i života. Komunisti moraju ovaj nužni istoriski proces preobražaja porodice u novom duhu shvatiti i biti nosilac i borac za nove odnose i ovde gde će biti potrebno još mnogo ubeđivanja, a istovremeno i odlučnog sprovođenja i onih društvenih mera i akcija koje mogu danas odlučujuće uticati na stvaranje istinske i razvijene socijalističke porodice.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ :

Reč ima drug Pavle Gregorić.

PAVLE GREGORIĆ :

Drugovi i drugarice, Radi kratkoće vremena zadržaću se samo na nekim problemima iz oblasti zdravstvene službe u komunama. Vi znate, drugovi , da smo poslije rata bili stavljeni pred činjenicu koja nas je silila da idemo pravcem građenja većeg broja bolnica. Mi smo išli na građenje vrlo mnogo bolnica, a manje smo poklanjali pažnje preventivi . Šta to znači ? Znači da smo liječili bolesti, ali da ih nismo sprečavali . Kada bismo i dalje vodili takvu politiku, onda bismo imali veće potrebe za bolnicama, imali bismo sve više bolesnika, a ne bismo riješili problem zdravstva. I sada, kad se prešlo na novi komunalni sistem, situacija u pogledu zdravstva je nešto izmijenjena. Šta se desilo u vezi sa prelaskom na komunalni sistem ? U vezi s tim došlo je i do uvođenja samostalnog finansiranja zdravstvenih ustanova. Kako čitava 46 VII Kongres SKJ

721

zdravstvena služba nije bila još, kako bih rekao, pripravna za takvo poslovanje, došlo je do pojava koje su išle nekako starom linijom, nekako se opet išlo linijom podizanja više bolnica, a manje na preventivu. Jednom rečju, kako je novaca najviše bilo u socijalnom osiguranju, kako je socijalno osiguranje bilo otprilike 43% stanovništva, bolnice su se ipak vrlo dobro snašle, pogotovo one bolnice koje su imale dobre upravne odbore. Tu se samostalno finansiranje pokazalo stvarno kao jedna vrlo dobra mjera. Međutim , s druge strane, šta imamo ? Vi znate da finansiranje u socijalnom osiguranju ide jednim posebnim putem. Naime, putem da se ta služba nekako finansira po određenoj obračunskoj jedinici. I odjednom se opet to reflektira u jednom negativnom smislu. Naime, u našem zdravstvu opet je bila zapuštena preventiva. Preventivi se davalo vrlo malo ili vrlo često ništa. Zdravstvo koje ide putem liječenja, a zapušta preventivu , pretstavlja neverovatno skupu politiku zdravstva, - znači skupu zdravstvenu službu . Mi još i danas dajemo desetine milijardi dinara za liječenje, a tek mali procenat od toga dajemo za preventivu. Mi ćemo morati, i dužnost je svakog komunista u upravnim odborima, u savetima, u republikama, srezovima i opštinama, da nekako na to više skrenemo pažnju da se preventivi da malo veći značaj . Evo, ja ću samo navesti nekoliko primjera. Mi danas možemo reći da imamo, u odnosu na period prije rata kada smo imali 36.000 kreveta, 80.000 ležaja po bolnicama. To je ogroman napredak. Imamo specijalističkih bolnica i niz drugih zdravstvenih ustanova. Takvo stanje odražava se i na opštu sliku zdravstva. Broj oboljelih, koji je prije rata iznosio 17 %, spao je danas na 11 %. Znači ljudi manje oboljevaju . Isto tako opala je i smrtnost. Ljudi danas manje umiru nego prije. Znači, situacija u zdravstvu se prilično izmijenila, ali kod preventive nemamo naročito mnogo promjena . Mi smo riješili uglavnom problem malarije, nešto trahoma i još nekih drugih bolesti , ali još nas tuku akutne zarazne bolesti. Broj oboljelih od tuberkuloze negdje pokazuje opadanje. Broj oboljelih od tuberkuloze, naprimjer, u Sloveniji naglo je pao i nalazi se na nivou koji imamo svuda u Evropi. No, na selu nemamo takve situacije, nemamo tih podataka. Poslednji podaci koji sam dobio od Centralnog higijenskog zavoda iz Zagreba govore da na selu imamo stalan uspon tuberkuloze. Kad pogledamo nekoliko faktora koji utiču na to, onda vidimo da je takva situacija razumljiva. Mene je, naprimjer, začudilo da je pitanje stanbenog prostora na selu gore nego u gradu .

722

Prema tome, iz svih ovih podataka koje sam iznio, vidi se da moramo preventivi posvetiti mnogo više pažnje i u čitavoj toj akciji mi kao komunisti moramo mnogo više da se angažujemo. Ja bih sada prešao na problem zdravstvene službe u komunama. Kad se prešlo na komunalni sistem, onda je prestala administrativna povezanost i mnoge zdravstvene ustanove našle su se same, sa svojim posebnim računom, sa samostalnim finansiranjem. Povezanosti je nestalo, a sve zdravstvene ustanove nisu bile pripremljene za samostalno obavljanje svih poslova i mnoge ustanove po republikama muku su mučile s novim načinom poslovanja. Danas se traže razni putevi da se povezanost na neki način opet postigne. To se pokušalo učiniti preko centralnih higijenskih zavoda ili na neki drugi način . Ja mislim da je to najlakše učiniti u komuni, mislim da tu treba da bude osnov pravilnog poslovanja naše zdravstvene službe . Mi smo dosada gradili velike bolnice. Mi ćemo velike bolnice još uvijek morati da gradimo tamo gdje su one stvarno nužno potrebne, ali našu politiku u zdravstvu moramo orijentisati na podizanje zdravstvenih domova u komunama. Tu mislim na podizanje zdravstvenih domova sa stacionarom . Takvih primjera vidio sam nekoliko u Bosni. Jedini nedostatak koji tamo postoji jeste nedostatak medicinskih sestara. Mi imamo danas 11.000 ljekara, kroz pet godina imaćemo ih 15.000, što znači da će na 1.000 stanovnika doći po jedan ljekar. To će biti sasvim zadovoljavajuće stanje , jer takva je situacija i u najmodernijim državama u tom pogledu . Taj broj zdravstvenog osoblja biće dovoljan ako pravilno rasporedimo snage kojima ćemo raspolagati. Međutim , nedostaje nam srednjemedicinski kadar. Mislim da u republikama moramo naročito voditi računa o tome da se posveti veća pažnja školama koje nam daju srednjemedicinski kadar. Pitanje podizanja tog kadra moramo riješiti, jer zdravstvena služba u komuni bez medicinskih sestara ne znači službu, to znači samo

jedan dom, koji nije u mogućnosti da svoj posao obavlja onako kako treba. Najbolje rješenje zdravstvenog problema po komunama jeste to da se ide na gradnju relativno malih domova sa jednim stacionarom, sa nekoliko ljekara opšte prakse i dispanzerskom službom. Komuna koja ima 50.000 stanovnika treba na svom području u svojim rukama da ima i svoju zdravstvenu službu. Kako to danas stoji ? Da li se vodi u opštini zdravstvena politika? Vrlo često se ne vodi . Dobili smo izvještaj kako je to u Sarajevskom srezu . To je bio vanredno dobro sastavljen izvještaj , u kome se konstatuje da ni jedan opštinski odbor nije vodio zdravstvenu politiku, a kada ih upitamo zašto je ne vode, kažu da nemaju 48°

723

novaca. Materijalna baza nije osigurana. Inače, ako bismo išli tim putem da postavimo široku mrežu zdravstvenih stanica, osnovnih zdravstvenih stanica domova zdravlja, to će nam biti najjevtinije i najefikasnije. Tu bi lječnici, sestre, bolničarke, babice, sanitarni inspektori i sanitetski tehničari uzeli zdravstvo čitave opštine i komune u svoje ruke . O svakom živom stanovniku vodila bi se lista, pa bismo mogli u nekim krajevima gdje imamo veću patologiju, da obuhvatimo brigom o liječenju sve, te bismo mogli, ukoliko se pojavi epidemija, odmah da intervenišemo. Današnji sreski narodni odbori i opštinski narodni odbori nemaju dovoljno novaca. Baza im je mala, ne mogu provoditi mjere potrebne za preventivu. Navešću samo jedan primjer. Mi smo u prošloj godini imali tri hiljade slučajeva malarije. Izvještaj o tim slučajevima dat je na dvije stranice, ali su one govorile sve. Malariju prenose komarci, komarci se legu u vodi , a da ne bi bilo komaraca, treba upotrebljavati DDT. DDT je stigao, ali nije bilo novaca ni da se doturi u centar. To su službeni izvještaji. Prema tome, htio bih još jednom reći da moramo sa finansiranjem zdravstva da pođemo drugim putem, da idemo na fondove u odborima opština i od opština na srezove, od srezova na republike. Bez tih fondova nećemo moći da finansiramo zdravstvenu službu . Znači , ako budemo imali fondove za liječenje i fondove za preventivu , moći ćemo voditi veću borbu za preventivu , a o tome baš drugovi komunisti moraju voditi naročitu brigu. Još jedno. Da bismo mogli da provodimo takvu zdravstvenu politiku, moramo imati takve građane, takvo stanovništvo koje zna šta hoće ; prema tome, treba da imamo dovoljno visoku zdravstvenu kulturu . Ako uložimo sve sile preko Crvenog krsta, Socijalističkog saveza i Saveza komunista na zdravstvenu propagandu, onda ćemo moći princip samoupravljanja provesti i u zdravstvenoj ustanovi i u zdravstvenoj službi.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Ima reč drug Orešić Ivan. Neka se pripremi drug Bautović Ivo.

724

IVAN OREŠIĆ : Drugovi i drugarice delegati, O boljim životnim uslovima našeg radnog čovjeka, koje možemo da postignemo jedino višom produktivnošću rada, što znači boljim radom podići produkciju i kvantitativno i kvalitativno, mi smo raspravljali i na zborovima birača, u štampi i u našoj javnosti. Društveni plan za ovu godinu kao i Perspektivni plan predvida porast produktivnosti rada za oko 8 % svake godine. Mi smo ove društvene planove primili i potvrdili i sigurno ćemo ih realizirati kao što smo to uvijek činili osim u slučaju ' nepredviđenih objektivnih teškoća koje bi pratile naš privredni razvitak. Prilikom sastavljanja društvenih planova privrednih organizacija još uvijek se često dešava da se planira sa izvjesnom rezervom, tako da se planovi ispunjavaju bez nekih naročitih organizacionih zahvata i naročito intenzivnih fizičkih napora. Naše privredne perspektive nam nalažu da ubuduće postižemo bolji životni standard većom produktivnošću rada, da dosljedno proučavamo osnovne i bitne faktore koji direktno utječu na veću produktivnost u privrednim organizacijama. U ovome je pitanju suština diskusije. Govorili smo našim proizvođačima o višim procentima produkcije i standarda, ali im nismo tumačili kako bismo ovome pristupili i šta je sve odlučujuće i važno za postizanje planskih obaveza. Razumije se da svaka privredna jedinica ima svoje specifične uslove i da ne postoje neki šabloni koji bi odgovarali za sve grane industrije. Osim toga, nama je poznato da sistem i organizacija naše, uglavnom mlade, industrije još nisu usavršeni, jer imamo još uvijek isuviše malo iskustva, tradicije itd. Nama je, osim toga, poznato da u industriski visokorazvijenim zemljama spremaju i proučavaju organizaciju rada, pa i pojedinačne radne operacije, naučni instituti . I mi smo u tom pogledu učinili potrebne mjere. Poznati su nam isto tako osnovni faktori koji direktno utječu na bolju i višu produktivnost rada, a to su : prvo, organizacija rada ; drugo, rekonstrukcija mašinskog parka i organizacije rada ; treće, stručno uzdizanje kadrova, i četvrto, porast svijesti proizvođača upravljača. Organizaciju rada uglavnom rješava upravno- stručni faktor, tj . tehnička inteligencija u našim privrednim organizacijama, koja je dužna da precizno i dosljedno sprema i organizira produkciju . Danas već odlučno i svjesno i sa punim osjećanjem odgovornosti ovo važno pitanje rješavaju članovi naših samoupravnih organa.

725

Održavanje i obnova osnovnih sredstava, tj . mašinskih kapaciteta, osigurava nesmetanu produkciju . Usput želim napomenuti da živimo u „eri rekonstrukcija“ naših kapaciteta, a da i ovo kao i svaka pozitivna stvar donosi sa sobom i negativne tendencije; u ovom slučaju ima mišljenja da postojeći mašinski kapaciteti više ne odgovaraju , osim, naravno, nova postrojenja. Svakako je pozitivno da se privredne organizacije bore da dobiju potrebna sredstva za rekonstrukciju mašinskiḥ kapaciteta, ali je negativna tendencija da u svom zanosu za što bržim privrednim razvitkom hoćemo da vršimo tako obimne rekonstrukcije da one, ustvari, već pretstavljaju nove investicije . O trećem pitanju, o stručnom uzdizanju kadrova već je bilo riječi danas prije podne u diskusiji, a to znači da ćemo i ubuduće ovom vitalnom pitanju posvećivati svu moguću pažnju . Sigurno bi bilo pogrešno ako bismo rješavali porast produkcije jedino na račun povećane intenzivnosti fizičkog rada neposrednih proizvođača. Međutim, jedini način da ovo postignemo jeste sprovođenje u život svih onih bitnih faktora - a to su organizacija rada, rekonstrukcija, stručno uzdizanje kadrova i porast svijesti proizvođača. Stihija nam, naravno, neće donijeti željene rezultate u podizanju produktivnosti ; baš zbog toga moramo planski i dosljedno, stručno i politički prilaziti radu. Ovdje i jeste područje rada nas komunista i sindikalnih organizacija. Dugogodišnji politički rad sa proizvođačima donio je krupne uspjehe. Mi smo se već otarasili konzervativnog mentaliteta najamnog radnika i shvatili da naš radni čovjek ima u našem društvenom upravljanja. Zbog toga danas neposistemu pravo odlučivanja sredni proizvođač opravdano postavlja pitanje - zašto i na kakav način? Zašto novi metodi i nove mjere ? Mi kao komunisti, kao svjesna politička snaga, dužni smo da mu ovo tumačimo. Naglašavam, neka ne bude u privrednoj organizaciji ni jednog novog metoda, mjere i načina u cilju podizanja produktivnosti rada a da uporedo s upravnom stručnom linijom ne ide i politička akcija, jer proizvođač mora da zna opće ciljeve našeg socijalističkog razvitka i naše privredne politike, a pogotovo zadatke i dužnosti svoje privredne organizacije i svog radnog mjesta. Često se događa da stručnjaci i nehotice potcenjuju politička tumačenja novih mjera i metoda u pitanju organizacije rada, obnove mašinskih kapaciteta, stručnog uzdizanja, štednje, raspodjele investicija, zaključnih računa , tarifne politike itd. Zbog toga je baš dužnost komunista u poduzećima da se ozbiljno i odlučno pozabave ovim pitanjima i da pravovremeno uoče probleme tako

726

da će proizvođačima svakog trenutka biti jasno kavim putem se postiže viša produktivnost rada, a time i bolji život radnog čovjeka. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ :

Mislim da bi drugovi koji imaju napisane diskusije --- ukoliko ne žele da govore ― mogli da ih prilože kao kongresni materijal. (Aplauz.) Reč ima drug Bautović Ivo. Neka se pripremi drug Dura Katić.

IVO BAUTOVIĆ : Drugarice i drugovi, U referatu druga Tita i druga Rankovića posvećena je posebna pažnja zadacima koji stoje pred nama, kao i problemima kojima se mora baviti naša organizacija u današnjim uslovima izgradnje socijalizma. Značajan akcenat njihovih izlaganja usmjeren je upravo na kadrovske probleme, pa mi dopustite da se s nekoliko riječi osvrnem na tu veoma značajnu problematiku, jer mi se čini da su u njoj sadržani mnogi elementi složenog problema poboljšavanja životnog standarda naših ljudi . Ako se traži odgovor na pitanje šta smo učinili od svršetka rata, a posebno od VI Kongresa do danas, onda s ponosom možemo konstatovati da smo stvorili materijalnu osnovu za izgradnju socijalizma, bez obzira na sve teškoće koje su diktirali uslovi zapuštene i ratom poharane zemlje , s jedne strane, i nepredvidive teškoće koje smo doživljavali od 1948 godine, s druge. Mi smo, dalje, dosljedni u ostvarenju ideja marksizmalenjinizma, i sredstva za rad predali u ruke proizvođača i na taj način razvili radničko samoupravljanje kojim se danas ponosimo. Počeli smo gotovo ni od čega, ali smo bili svijesni svojih potreba i ciljeva, za koje se isplatilo boriti . Stvarajući materijalnu osnovu mi smo radom izgrađivali ljude, koji moraju naći svoje mjesto i ulogu u našoj socijalističkoj zajednici. Pred nama se, međutim , danas nalaze novi dosta teški problemi, a prije svega kako poboljšati životni standard . Podizanju standarda života posvećuju naši ljudi sve veću brigu . Međutim, ovo podizanje životnog standarda nije moguće ni na koji drugi zdravi način riješiti već putem povećanja produktivnosti u svim domenima, kao što su proizvodnja, raspo-

727

djela, uluge itd . Upravo zbog toga što se rješenje ovog problema nalazi u nama, u ljudima, kadrovski problemi u ovom momentu izbijaju u prvi plan. Nije ovdje riječ o pojedincima, koji često igraju vidnu ulogu u razvoju jednog kolektiva , već se ovdje radi o potrebi širokog angažiranja ljudi u rješavanju problematike poduzeća. Ukratko, moglo bi se reći da se za dalji razvoj društvenog sistema, u kome su se privredna poduzeća manje-više potpuno osamostalila, nameće kao nužda razrada sistema rada i upravljanja tvornicom, s jedne strane, i organizovanje masovne kontrole, s druge. Ovi problemi su vezani jednako za rad operativnih organa fabrike, kao i za rad organa upravljanja, sindikalnih i omladinskih organizacija, a u prvom redu za rad organizacija Saveza komunista. Naime, u razvijenim prilikama radničkog samoupravljanja svi operativni rukovodioci, organi upravljanja i naše organizacije treba da samostalno pod punom odgovornošću vode računa o organiziranju i rukovođenju tehnološkim procesom proizvodnje, o sredstvima za rad, koja su društvena svojina predata na upravljanje radnom kolektivu . Od racionalne upotrebe ovih sredstava, od stepena produktivnosti rada radnog kolektiva zavisi uspjeh poduzeća, a time i razvoj zemlje, šire gledano. Konačno, od ovog uspjeha zavisi i visina bruto produkta, što u osnovi znači da o tome ovisi rješenje problema životnog standarda. Uloga tehničkih i ekonomskih kadrova u organiziranju i rukovođenju tehnološkim prosecom proizvodnje u našim uslovima ne može se jasno sagledati ako se ne poveže sa radničkim samoupravljanjem u poduzeću . Učešće stručnih kadrova u upravljanju , bez obzira na to kako su ovi kadrovi brojno zastupljeni u organima upravljanja, od samog početka je bilo veoma značajno. Ono je tim značajnije što u prvom redu baš od njih, od naših tehničkih i ekonomskih kadrova, koji organiziraju i rukovode tehnološkim procesom proizvodnje, od njihovih ekonomskih analiza, prikaza i izvještaja zavisi pravilnost odluke organa samoupravljanja, točan uvid organa upravljanja u najosnovnije elemente stanja poduzeća i pojedinog pogona, kao što su, naprimjer, stepen korišćenja raspoloživih sredstava za rad, stanje produktivnosti rada, utroška materijala i vremena, mogućnost uštede, način korišćenja finansiskih sredstava itd. Od njihove stručnosti, savjesnosti i privrženosti kolektivu umnogome zavisi i uspjeh cijelog kolektiva i uspješan rad njegovih organa upravljanja. Najveći dio naših tehničkih i ekonomskih kadrova je ovo shvatio, te u općim uspjesima razvoja naše privrede utkani i njihov rad i njihove zasluge . Međutim, ne može se zado-

728

voljiti onim Danas smo u privredi, luzanatskog

što smo postigli ; moramo tražiti nova, bolja rješenja. svi svjesni da imamo predimenzionirane kapacitete znamo da nam industrija trpi od zanatskog i ponačina proizvodnje. Pred nama se, dakle, nalazi

složeni problem kako da iskoristimo postojeće kapacitete koliko je to maksimalno moguće, kako da organiziramo proizvodnju da ispunjava zahtjeve moderne industrije. Danas se vrlo oštro ispoljava problem nedovoljnog stalnog sistematskog praćenja i proučavanja onoga što je učinjeno i onoga što se radi , da bi se mogli donositi pravovremeni zaključci i stavovi po ovom ili onom pitanju, a u prvom redu u pogledu postavljanja i izvršavanja planova, te otklanjanja nedostataka u organizaciji rada. Na ovakvim analizama trebalo bi da počivaju realne norme rada, normativi materijala i drugi elementi o kojima ovisi produktivnost rada i njeno stalno smišljeno povećanje. Također je potrebno poboljšavati radne uslove u smislu održavanja fizičke kondicije i psihičkog raspoloženja pri radu , čemu se do danas kod nas nije posvećivala osobito velika pažnja. Razrada platnog sistema pobuđuje interesovanje svakog našeg čovjeka. Treba izgraditi platni sistem koji će obezbijediti princip „ svakom prema radu “, a ujedno stimulirati individualno svakog radnika, a i čitav kolektiv, u cjelini gledano, s pozicija postizavanja veće produktivnosti rada, uštede materijala i uopće razvoja svih vidova borbe za materijalni napredak kolektiva, što treba da bude materijalni doprinos napretku cjelokupne društvene zajednice. Na taj način bismo stvarno stalno povećavali društveno bogatstvo. Međutim, ovdje ne smijemo zaboraviti da je jedna od bitnih karakteristika našeg vremena sve veća osjetljivost ljudi prema svemu što im se čini nepravednim. Ta je osjetljivost najčešća i najjača na pitanju plata. Ne radi se tu o tome da radni ljudi ne dopuštaju razliku u platama, ali oni žele da im se jasno prikaže opravdanost tih razlika. Danas ovaj problem imperativno traži svoje rješenje u kome bi bili zadovoljeni osnovni principi ; da plata mora biti pravedna, objektivna, stimulativna i, naravno, snošljiva za preduzeće. Postavlja se pitanje da li imamo kadrove dorasle ovoj složenoj problematici . Sigurno bismo pogriješili kad bismo tvrdili da ih imamo dovoljno, a još bismo veću grešku učinili kad bismo kazali da su nam oni koje imamo sasvim pravilno raspoređeni. Mnogi, gotovo svi kolektivi se žale na stalnu tendenciju fluktuacije ovakvih kadrova. Različiti faktori utiču na ovo prelaženje iz poduzeća u poduzeće. Za rješenje tog problema treba 729

poduzeti niz mjera, počev od reforme školstva, pa sve do organizacije dobre kadrovske službe u svakom radnom kolektivu, koja će biti u stanju rješavati kadrovske probleme koje industrija i naše doba sa sobom donosi. Mi smo ovo pitanje vrlo zapustili u proteklih nekoliko godina, počev od kolektiva pa sve do viših instanca vlasti i komiteta. Mislim da se od Centralnog komiteta pa sve do najmanjeg radnog kolektiva ovo pitanje mora nalaziti u centru pažnje. Pravog čovjeka na pravo mjesto, uz stvaranje uslova u kojima se mogu razvijati pozitivne mogućnosti pojedinaca, pomagati im u savlađivanju njihovih slabosti, - to je jedan od naših značajnih zadataka danas. Radni kolektivi osjećaju vrlo snažno tu potrebu i danas se već ide u tom pravcu. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ :

Ima reč Bašić.

drug

Dura

Katić . Neka se pripremi drug Rade

DURA KATIĆ : Drugovi i drugarice, Hteo bih da govorim o sprovođenju odluka VI Kongresa SKJ u partiskim organizacijama rudnika Kostolac. Kao što je u čitavoj našoj privredi, preduzećima i organizacijama sprovođenje odluka VI Kongresa pretstavljalo složene zadatke , isto tako realizacija ovih odluka u praktičnom radu pretstavljala je prilično složen zadatak i za nas. Ja mogu da kažem da su se naše organizacije u sprovođenju ovih odluka u dobroj meri snašle. Upravo, one su pošle od osnovnih pitanja, čije je pravilno rešavanje povlačilo za sobom rešavanje i niza drugih problema. Jedno od glavnih pitanja, koje je za nas pretstavljalo problem, bilo je pitanje stručne radne snage. U privrednim preduzećima, koja su već danas opremljena savremenom mehanizacijom , svakako da rešavanje stručnog kadra pretstavlja ozbiljan problem. Ovaj problem nismo mogli rešavati na parče, već kompleksno, u celini. U našem preduzeću za poslednje tri godine kroz razne stručne škole i kurseve za rudare, električare, mašiniste i ostale okvalifikovano je 950 radnika, a sada u našim školama za stručne

730

radnike, poslovođe, nadzornike, starešine smena, tehničare i ostale imamo 840 radnika. Rešavanje stručnog kadra u preduzeću omogućilo nam je da pređemo i na jednu savremeniju organizaciju rada u proizvodnji. Kod nas je praksa pokazala da je, kada se ima dosta nižeg stručnog kadra, moguće da viši stručni kadar - inženjeri, tehničari i ostali pređu na studiozniji rad u odnosu na pojedine proizvodne jedinice. Za poslednje dve godine, zahvaljujući još savremenijoj organizaciji rada i kompleksnom rešavanju stručne radne snage, povećali smo proizvodnju u našem preduzeću za 70% , a smanjili njene troškove za 27 % . Što se tiče učinaka, mi danas u rudniku imamo učinke po jednoj nadnici oko 2.300 kg uglja, dok je ranije taj učinak po jednoj nadnici iznosio 1.600 kg. 1 Jedno od važnih pitanja za povećanje produktivnosti rada u našem preduzeću bilo je i osposobljavanje nadzornog i rukovodećeg osoblja. Praksa je pokazala da za rukovodioce, poslovođe, starešine i nadzornike nije dovoljno ako su samo stručno sposobni, već oni moraju biti dobri organizatori u proizvodnji, dobri vaspitači radnika, i onda tek kada se stručnost spoji sa sposobnostima, postižu se dobri rezultati. Drugo važno pitanje koje smo rešavali jeste pitanje radnih odnosa u preduzeću. Ovo je rešavano razvijanjem organa radničkog samoupravljanja. Kod nas danas u kolektivu ima 350 radnika koji rukovode politikom preduzeća i izgrađuju je aktivnim radom u radničkom savetu, pogonskim savetima, proizvodnim savetima, raznim komisijama, kao što je komisija za tarifne pravilnike, komisija za perspektivni plan i razvoj preduzeća itd. Kroz ovaj mehanizam radničkog samoupravljanja kolektiv zaista izgrađuje politiku preduzeća. Međutim, mi i danas još imamo dosta teškoća oko tarifne politike, iako smo sproveli sistem premija i normi, tako da možemo da kažemo da su radnici u dobroj meri nagrađeni prema efektu rada. Ipak premiski sistem nije do kraja razrađen i diskusija koja se sada vodi o tarifnoj politici u najvišim organima vlasti omogućiće našim komunistima da zauzmu jedinstveniji stav po tom pitanju , koji će svakako doprineti još većoj produktivnosti rada. Ovo su problemi kojima smo se mi komunisti bavili i koje smo rešavali u radu našeg preduzeća. Zadaci koji se sada postavljaju u vezi sa odlukama VII Kongresa takođe će naići na punu podršku naših kolektiva . Konkretan rad na njihovom izvršenju, to je naša obaveza VII Kongresu. (Aplauz.) 731

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Ima reč drug Rade Bašić. Neka se pripremi drug Leon Geršković.

RADE BAŠIĆ : Drugovi i drugarice, Želim da kažem nekoliko riječi o radu i položaju komunista u tzv. nerazvijenim komunama. Inicijativa i aktivan stvaralački odnos prema zadacima potreban je komunistima svuda i na svakom mjestu. Ali, inicijativa u radu članova našeg Saveza u ovakvim, zasad još uvijek nerazvijenim komunama ima i svoje posebno značenje. Naime, ukoliko nema te inicijative i usmjerenosti na korišćenje vlastitih mogućnosti, ukoliko otsustvuje inicijativa kod ljudi, često se pada i u izvjesnu apatiju , u besperspektivnost, a takva situacija pogoduje lokalističkim pa i šovinističkim pojavama, ili , u najmanju ruku , ljudi tada žive u iluzijama da će neko drugi riješiti probleme njihovog kraja, pa se onda otprilike stvara takva situacija da se očekuje da sredstva da zajednica, i to uglavnom Federacija. Ako se usto radi o ustaničkim krajevima, onda se ovakva situacija još češće stvara. Mi smo i ranije, a naročito od uvođenja novog komunalnog sistema, shvatili da je najvažnije da komiteti i uopće partiske organizacije savladaju i prevaziđu takva naopaka shvatanja, te da naše kadrove pokrenemo na veću privrednu inicijativu . Mislim da je u ovom smislu bilo i rezultata i da je veća inicijativa postala ozbiljan faktor u privrednom i drugom razvitku cijelog našeg kraja. Ona je bila veoma korisna, bilo da se ispoljavala u boljem i cjelishodnijem korišćenju lokalnih fondova i drugih vlastitih mogućnosti i izvora bilo da se ispoljavala u bržem i operativnijem radu na izradi raznih programa i projekata na temelju kojih se sada može doći do sredstava iz općeg investicionog republičkog i drugih fondova za podizanje određenih privrednih i drugih objekata . Evo u tom smislu i nekih podataka : neka naša mala preduzeća sa 20 do 30 radnika, uz minimalna ulaganja za posljednjih nekoliko godina, prerasla su u industriske objekte koji zapošljavaju 300, 400 i više radnika, što se, sa stanovišta veće zaposlenosti i mijenjanja strukture stanovništva - kada se gleda u

732

razmjeri ovih nerazvijenih komuna ― vati kao veoma značajno.

svakako može konstato-

Druga oblast u kojoj se većom inicijativom komunista može mnogo više učiniti jeste poljoprivreda. Neću sada da govorim o potrebi prihvatanja mjera koje idu za modernizacijom proizvodnje i o mogućnostima koje se kriju za povećanje proizvodnje u ovoj oblasti privrede, jer je o tome bilo dosta riječi . Htio bih samo da kažem da smo mi shvatili kao prvorazredni zadatak da sredimo i ojačamo partiske organizacije na selu i da su u tom pogledu postignuti i izvjesni rezultati . Od ukupno 7.008 članova Savez komunista, koliko imamo u Prijedorskom srezu , 3.361 živi na selu. Od toga 1.864 su seljaci-proizvođači. Ovdje je naročiti napredak učinjen za posljednje dvije godine, jer smo za to vrijeme primili u Savez komunista 735 novih članova i to seljakaproizvođača, što pretstavlja 42 % od ukupno primljenih u srezu u tom periodu . Veća politička aktivnost Saveza komunista na selu utjecala je u pravcu porasta interesovanja seljaka za sve mjere unapređenja poljoprivrede, a isto tako i u pravcu sređivanja zemljoradničkih zadruga, koje su danas nesumnjivo ekonomski stabilnije, organizovanije i znatno privlačnije za proizvođače nego što su bile ranije. Razumije se da se i kod nas pitanje kadrova u zadrugama, poslovnim savezima i poljoprivrednim dobrima veoma ozbiljno postavlja. Kadar je u većini nedovoljno stručan i nedovoljno sposoban, uslijed čega u dodiru sa proizvođačima mnogo više agituje nego ugovara, da se tako izrazim . Nedostaje mu, naime, poslovni ekonomski kontakt sa proizvođačima. Po mom mišljenju , taj kadar moramo jačati . Zato stipendiramo 86 inženjera i tehničara, ali smatram da moramo pojačati i kadar aktivista, političkih radnika koji će se posvetiti zadacima unapređenja poljoprivrede i koji će sa dovoljno strasti raditi na ovom zadatku, otprilike onako kao što smo sa strašću komunista gradili našu industriju .

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Leon Geršković. Neka se pripremi drug Rikanović Ilija.

733

LEON GERŠKOVIĆ : Ja sam htio da kažem par riječi o organizaciji naučnih ustanova i naučnog rada, s obzirom na važnost naučnih ustanova i naučnog rada, koja je potcrtana u Programu . Međutim, s obzirom na kratkoću vremena, neću moći o tom problemu da govorim onoliko koliko sam imao namjeru, pa bih htio samo neke stvari da podvučem. Prvo, mnoga pitanja u tehnici i privredi ne mogu se riješavati bez teoretskih naučnih proučavanja , jer je teoriska nauka postala neophodan faktor revolucionisanja proizvodnje. Isto tako, u ostalim društvenim oblastima ne možemo da riješimo niz pitanja ako nemamo naučne slike o njima, ako nemamo izgrađene teoriske osnove. Danas i u zakonodavstvu i u praktičnom rješavanju privrednih zadataka postoji niz pitanja koja nisu teoriski razrađena, iako je naša društvena nauka mnogo učinila i stvorila niz teoriskih postavki koje su od značaja za društveni razvitak, za šta je dokaz i ovaj naš Program. Sam Program je takođe postavio i naznačio niz protivrječnosti koje postoje u društvenom razvitku a koje treba da se izučavaju . Za sve to potrebne su naučne ustanove. Samo, u vezi s naučnim ustanovama, postoje dva stava. Jedan je stav da naučne ustanove ne treba osnivati i da one rade nepotrebne poslove. To je skeptički stav prema naučnim ustanovama. Drugo je pitanje da naučne ustanove treba podvrgnuti političkim i administrativnim organima. Meni se čini da osnovni problem kod naših naučnih ustanova jeste da naši politički ljudi sagledaju probleme razvijanja nauke, da imaju pozitivan stav prema naučnim ustanovama i da budu inspiratori i organizatori tog naučnog rada. To je ono što, čini mi se, našim naučnim ustanovama nedostaje, a ne rukovođenje od strane administracije i drugih organa. Takođe bih skrenuo pažnju na to da je u našem političkom radu važno da čovjek politički shvati i donese pravilnu odluku . Zato mora u društvu koje se razvija u protivrječnostima znati i jednu i drugu stranu da bi mogao odrediti pravu političku mjeru. S obzirom na kratkoću vremena, ne mogu o tom problemu više govoriti, ali mislim - što je i Program podvukao - u vezi sa značajem naučnog rada, da je taj rad neophodan u našem svakodnevnom životu. Naučni rad treba da dobije svoje mjesto ne samo u Programu nego i u svakodnevnoj izgradnji društva. Drugo pitanje na koje sam htio da se osvrnem jeste pitanje državne administracije. Drug Materić je označio važne probleme

734

u radu administracije, odnosno upravnih organa. Mislim da ti problemi stoje, samo bih ukazao na još jedno pitanje, na pitanje društvene afirmacije naše administracije i naših upravnih organa. Povećanje plata i dobra organizacija neće mnogo pomoći ako se administracija društveno ne afirmira, ako budemo pravili jaz između političkog rada i administracije. Naša administracija mora biti na političkoj visini jer i ona vrši političku ulogu i njen rad ima reperkusija na političko stanje. Stoga mislim da bi se morao administraciji dati društveni položaj , koji bi se odrazio u cjelokupnom njenom radu.

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Ilija Rikanović .

ILIJA RIKANOVIĆ :

Govoriću o velikim mogućnostima proizvodnje na poljoprivrednim dobrima i zadružnim ekonomijama. Napori učinjeni posljednjih godina, a naročito u 1957 godini, na unapređenju poljoprivrede nisu ostali bez rezultata. Visoki prinosi postignuti u ratarstvu, a posebno na socijalističkom sektoru u protekloj godini , još su više razvili radni elan naših radnika i stručnjaka. Većina onih koji nisu vjerovali uvjerili su se da možemo u relativno kratkom vremenu učiniti svoju poljoprivredu modernom I visokoproduktivnom . Prije dvije godine, kad su pojedini drugovi govorili o mogućnosti proizvodnje pšenice do 90 mtc po hektaru , to je izazvalo senzaciju i vrlo velike komentare. Danas to nije više ništa čudno. Nije više iluzija govoriti o proizvodnji 70 do 90 mtc pšenice po hektaru, 100 do 120 mtc kukuruznog zrna, 600 do 900 mtc šećerne repe itd ., jer smo prošle godine na pojedinim poljoprivrednim dobrima i na pojedinim tablama dobili ovakve prinose . Proizveli smo šećerne repe čak i preko 900 mtc po hektaru na poljoprivrednom dobru „ Belje“ i to ne na malim pokusnim parcelama, nego na većim površinama. Smatram da će 1958 godina kao nastavak dosadašnjeg razvoja i iskustava još jednom potvrditi te mogućnosti. Dosadašnji rezultati u ratarskoj proizvodnji ukazuju na veliku perspektivu, iako su ovo samo početni uspjesi . Ovi prvi uspjesi tako-

735

đer nam daju solidnu osnovu za unapređenje stočarske proizvodnje. Stočarska proizvodnja u cjelini, a također i na socijalističkom sektoru, slaba je i neproduktivna, te ukoliko je brzo ne razvijemo, dovešće nam u pitanje i konstantnost ratarskih prinosa i proizvodnje. Prema podacima iz 1956 godine, Jugoslavija raspolaže sa 2,562.000 krava, od čega socijalistička gospodarstva raspolažu sa 53.000 grla; ista je situacija i sa svinjama , gdje od ukupno 3,750.000 komada socijalistička gospodarstva raspolažu sa 285.000 komada. Ovo pretstavlja naše velike rezerve. Brojno stanje stočarstva može se i treba udesetostručiti. Proizvodnja u stočarstvu je također vrlo niska, tako da je jugoslovenski prosjek muznosti po jednoj kravi iznosio oko hiljadu litara, dok su samo neka poljoprivredna dobra prešla proizvodnju od 3.500 do 4.000 litara po kravi. Da bismo obezbijedili veći broj stoke i veću proizvodnju po grlu, svakako nam je najbrži i najefikasniji put preko socijalističkih dobara. Danas su već mnoga dobra krenula u pravcu razvijanja stočarstva na bazi : 1 hektar oranica 1 krava muzara, ili oko 3.500 litara mlijeka po hektaru . Na površini od 508.000 hektara oranica to bi značilo 508.000 krava prema sadašnjih 53.000 , ili povećanje za 10 puta, a proizvodnja mlijeka trebalo bi da se poveća na 177.800 vagona. Ostvariti takav skok u proizvodnji i potrošnji mlijeka, pored toga što zahtijeva angažovanje svih snaga, znači i veliki uspjeh za našu socijalističku zajednicu . Ovaj odnos ratarstva i stočarstva već je ostvaren na nekim manjim socijalističkim gospodarstvima i možemo ga smatrati realnim . Pored daljih uspjeha koje neminovno moramo ostvariti u ratarskoj proizvodnji , razvitak i unapređenje stočarstva daće tek puno obilježje modernog procesa proizvodnje na našim socijalističkim gospodarstvima. Moderna i na industriskim principima postavljena proizvodnja daće u isto vrijeme i veliko sniženje cijena koštanja. Radi toga smatram da je više nego pravilna orijentacija što smo u posljednje vrijeme posvetili više umnih i materijalnih snaga poljoprivrednim dobrima i zadružnim ekonomijama. Na poljoprivrednim dobrima i zadružnim ekonomijama imamo sigurno najjače kako stručne tako i političke kadrove između svih naših poljoprivrednih proizvođača. Ulagati sredstva i napore baš u te proizvodne centre, znači ulagati na najsigurnije mjesto. Kada naglašavam socijalistički sektor, ne mislim da nije potrebno u isto vrijeme raditi i na širem frontu na podizanju poljoprivredne proizvodnje. Raznim mjerama, formama i odnosima iz-

736

1

među individualnog seljaka i zadružnih organizacija moći ćemo i moramo unaprediti i ovaj sektor poljoprivredne proizvodnje, odnosno izvršiti socijalistički preobražaj sela. Socijalistička gospodarstva samo sa svojim sadašnjim površinama, a koje se povećavaju iz dana u dan, mogu dati ogromne tržne viškove, koji u grubim crtama izgledaju ovako : Pšenice Kukuruza Mlijeka Mesa Šećera

65.000 vag. ili 64 kg po gradskom i industriskom stanovniku 120.000 99 99 120 " "" 177.000 97 178 lit. 30.000 99 99 30 kg 99 30.000 99 "9 30 "9 99

Ovaj je račun izveden na bazi 10,000.000 nepoljoprivrednog stanovništva i pod pretpostavkom uređenja svih dobara i zadružnih ekonomija sa savremenom organizacijom rada, bazirano na naučnim i tehničkim dostignućima. Ove količine pšenice, kukuruza i šećera koje sam naprijed pomenuo smatram da možemo ostvariti u relativno kratkom vremenu, jer sam ovaj račun izveo na bazi već postignutih prinosa na mnogim poljoprivrednim dobrima i zadružnim ekonomijama Osiječkog kotara. Ovakvih i sličnih prinosa bilo je i u drugim krajevima naše zemlje u protekloj godini . Pšenica je računata 45 mtc prosjek, a „Brestovac“ - „ Belje “ ostvario je 46 mtc ; kukuruz je računat 80 mtc, ostvarivano je preko 100 mtc, šećerna repa 600 mtc, a ostvareno je mnogo više. Ostvarujući ove količine poljoprivrednih proizvoda na društvenoj zemlji uz povećanje proizvodnje kod inokosnih proizvođača, oslobodićemo se uvoza pšenice i drugih poljoprivrednih proizvoda iz inostranstva. Ovo je svakako jedan od glavnih zadataka koji stoje pred organizacijom Saveza komunista i radnim ljudima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Komunisti su u dosadašnjem radu bili glavni pokretači i inicijatori nove moderne i visokoproduktivne poljoprivredne proizvodnje ; oni će to i ubuduće još više biti.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Drugovi, predlažem, pošto imamo malo vremena, a ima još deset diskutanata, da svakom diskutantu skratimo vreme diskusije 47 VII Kongres SKJ

737

na pet minuta. Reč ima drug Bijelić Branko. Neka se pripremi drug Turudija Branko. (Bijelić Branko odustaje.) Reč ima Turudija Branko. Neka se pripremi Božić Jože.

BRANKO TURUDIJA: Drugovi i drugarice, U svom izlaganju osvrnuo bih se na deo iz Programa i podnetih izveštaja na plenarnim sednicama koji govore o poljoprivredi. Posebno o odnosima između zemljoradničke zadruge i neposrednih proizvođača koji su usledili posle jasno formulisane politike u poljoprivredi, politike koja je imala za cilj da se odnosi u poljoprivredi usklade sa promenama u društvenim odnosima i novim privrednim sistemom, a sa terena koji je izričito poljoprivredni , a meni poznat . Mislim da istaknem neke konkretne političke mere i njihov društveno-ekonomski efekat na povećanje proizvodnje i koliko su u tom procesu organizacije Saveza komunista osposobile zemljoradničku zadrugu i njene samoupravne organe za rešavanje problema i zadataka u konkretnoj praksi. Suštinski i najbitnije je da je zemljoradnička zadruga izrasla u snažnu društveno- ekonomsku privrednu organizaciju sa jakim proizvodnim sredstvima, i na tom planu uloženi su ogromni organizaciono- partiski napori Saveza komunista i drugih društvenopolitičkih faktora. Sve je to bilo propraćeno masovnim društvenim ulaganjima u vidu investicija, obrtnih kredita, reprodukcionog materijala itd., tako da su postignuti ozbiljni proizvodni rezultati u ekonomskoj 1957 godini, kada se ozbiljnije, organizovanije i stručnije prišlo tim pitanjima uz političko -ekonomsku analizu svih mera i akcija preduzetih na tom planu. Primera radi, ističem neke od tih postignutih uspeha da bi se sagledala jedinstvena celina procesa unapređenja poljoprivredne proizvodnje : godine 1955 imali smo u Somborskom srezu svega 41 traktor u sastavu zemljoradničkih zadruga, a sada samo jedna zadruga poseduje 36 traktora. Ta je mehanizacija skladnim i organizovanim postavljanjem prema individualnim proizvođačima raznim vidovima kooperativne i privredne saradne ostvarila čistu akumulaciju za fondove po jednom traktoru u visini od 244.000 dinara. U jednoj drugoj zemljoradničkoj zadruzi u odnosu na ukupne površine koje se seju kukuruzom 53 % bilo je zasejano hibridnim 738

kukuruzom , uz organizovan rad i saradnju sa zemljoradničkom zadrugom, tako da je proizvodnja na tim površinama bila za 42% veća u odnosu na prosečnu proizvodnju kukuruza u selu. U nagradnom takmičenju za visoke prinose svi proizvođači kudelje dali su takvu proizvodnju u 1957 godini kakvu smo dali obavezu da postignemo izvršenjem Perspektivnog plana. Proizvodnja na krupnim gazdinstvima, koja u okviru sreza zahvataju 40 % ukupnih površina, podignuta je na kvalitativno viši stepen, ali još nije zadovoljavajuća, mada je kvalitativan skok u prinosima, organizaciji rada i proizvodnji očigledan. Mi smo u dosadašnjem radu stekli zaista ogromna politička proizvodna iskustva. Sada možemo na širokom frontu da delujemo snagom primera očigledno i ubedljivo, a to je ono što nam je nedostajalo u ranijoj praksi, kada smo više bili agitatori i propagatori a manje konkretni organizatori i mobilizatori proizvođača i krupnih gazdinstava u problemima proizvodnje. Jedna činjenica je vredna pomena : u okviru 30 zemljoradničkih zadruga imamo 244 traktora, tj . u proseku 8. To je mehanizacija koja snažno izrasta kao najvrednosnija ekonomsko- proizvodna snaga, snaga koja menja i lomi stara primitivna shvatanja o proIzvodnji, unosi kvalitativno nove metode u proces proizvodnje, menja starog i stvara novog proizvođača, odnosno formira ga onako kako to odgovara našem društveno-ekonomskom sistemu . Kako ja shvatam Program, zadatak nas komunista, koji smo svakodnevnim životom povezani sa problemima poljoprivrede, jeste u tome da se borimo za opipljive i konkretne rezultate u proizvodaji za metričke cente žita, dobijanje što više mleka, za sprovođenje I usvajanje od širokog kruga proizvođača novih savremenih tehnoloških procesa koji omogućuju veću , sigurniju i stabilniju produkciju . Za to imamo obezbeđene političko-ekonomske preduslove : prometom poljoprivrednih proizvoda koji se dobijaju putem zemljoradničkih zadruga ostvaruje se njegovo podruštvljavanje i time omogućuje znatna akumulacija , nužno neophodna za dalju proširenu reprodukciju ; - preradu i doradu sve više prihvataju individualni proizvođači ; one se sve više ostvaruju u okviru zemljoradničke zadruge ; ostaje nam najveći i najsloženiji zadatak na koji moramo koncentrisati svoje postojeće snage, prvenstveno osnovne organizacije Saveza komunista, da ta krupna proizvodna sredstva, koja posedujemo u okviru zemljoradničkih zadruga, skladno i pametno raznim vidovima kooperativne i privredne saradnje plasiramo na 47°

739

posed individualnog proizvođača, ne dirajući i ne ulazeći u svojinske odnose. Sprovodeći takav proizvodno-politički program u praksi, proizvođači su ga usvajali, i on je dao obostrane ekonomske koristi. Ovakva naša politika u poljoprivredi prema individualnom proizvođaču , gdje postoji obostrana ekonomska korist i stimulans, našla je svoje sigurno tlo, i u neposrednoj praksi se potvrđuje kao realna i opravdana. Ovi početni rezultati jasno govore da se u novim uslovima razvijanja proizvodnih snaga i sela kao celine na ta pitanja treba da orijentišu organizacije Saveza komunista na selu i tu nađu sadržinu svoga rada, s jedne strane, kao nosioci onog naprednog čime se ostvaruje vaspitna uloga, a , s druge, u pravilnom iskorišćavanju krupnih proizvodnih sredstava i ostvarene akumulacije za dalju proširenu reprodukciju i podruštvljavanje procesa proizvodnje.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Božić Jože. (Božić odustaje.) Reč ima Bergas Miloš. Neka se pripremi Mančeski Ruse, delegat iz Skoplja.

MILOŠ BERGAŠ : Drugovi, ja bih govorio nešto o samoupravljanju na železnici, jer se dosad niko nije dotakao tog pitanja. Kao što znamo, železnica je bila predata na samoupravljanje radnicima kasnije zbog toga što je ona striktno povezana s međunarodnim železničkim saobraćajem . Drugovi, odluku da se železnica da na samoupravljanje ničkim savetima, kao i ostala privredna preduzeća, mi smo opravdali zalaganjem komunista i drugih trudbenika. Dokazali da smo sposobni da upravljamo i železničkim transportnim duzećima.

radipak smo pre-

Drugovi, mi znamo sa kakvim smo sredstvima ostali posle rata, sa slabim prugama, lošim mašinama itd . Mi smo zalaganjem naših mašinovođa i drugih trudbenika na železnici , koji su na radnom mestu provodili 280 - 360 časova, uspeli da radničko samoupravljanje odgovori svojim zadacima. Da bismo mogli brže izvršavati zadatke i da bismo bolje upravljali , mislim da bi trebalo

740

omogućiti da ne budemo povezani sa železničkim transportnim preduzećem. Ja govorim zato što smo povezani s ložionicom Vinkovci. Mi ne možemo da donesemo nikakav konkretni zaključak o perspektivi našeg rada. Bilo bi mnogo prikladnije kada bismo dobili pravo da konkretno rešavamo pitanja u svojim ranim jedinicama. Drugovi, još bih hteo da govorim o uzdizanju stručnog kadra na železnici . Mi se svi vrlo dobro sećamo da smo posle rata forsirali da se radnici stručno osposobe , pošto nam i danas nedostaje stručna radna snaga, a sada se to pitanje veoma izrazito postavlja prilikom pravljenja tarifnih pravilnika. Bilo je godina kada smo ljude prosto primoravali da za dve godine završe industrisku školu ; ako se neko pokazao kao dobar drug u Narodnoj omladini i skojevskoj organizaciji, postavljali smo mu da polaže stručni ispit ; danas, međutim, ako neko nema zanatsku školu , skida mu se jedan stepen, iako je bolji od onoga ko ima industrisku školu. Na taj način ne odaje se priznanje onom radniku koji se zalaže na radnom mestu I koji treba da se nagradi prema socijalističkom principu nagrađivanja po radu. Drugovi, smatram da pri izradi tarifnog pravilnika treba da se uzmu u obzir ove stvari, i da se izdvoji onaj vremenski period u kome smo forsirali da se ti stručni ispiti polažu, a od toga vremena naovamo, po mom mišljenju , bilo bi pravilno da se zahteva zanatska škola.

PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIC : Reč ima drug Mančeski Ruse. Neka se pripremi drug Anton Restović .

RUSE MANČESKI : Drugovi i drugarice, Ja bih se u svom izlaganju zadržao samo na jednom problemu, zapravo na problemu nerazvijenih opština - komuna. Mada je malo teže da se diskutuje sada, kada je već nekoliko drugova diskutovalo o ovom problemu, smatram za potrebno da se ipak zadržim na nekim pitanjima koja u dosadašnjim diskusijama nisu potencirana. U referatima drugova Tita i Rankovića bilo je po-

741

svećeno dovoljno pažnje ovom problemu ; međutim, smatram da bi trebalo s tim u vezi još nešto reći. Još u samom početku moram naglasiti da je komunalni sistem

kod nas u praksi pokazao svu svoju vitalnost i sposobnost za najširu mobilizaciju masa u rešavanju problema koji su postojali i ranije , ali čije je rešenje bilo najuspešnije u komunalnom samoupravljanju . Komunalni sistem kao najširi oblik samoupravljanja i neposredne demokratije uspeo je da uđe u svaku poru našeg socijalističkog organizma i da na taj način zatalasa široke slojeve radnih masa u rešavanju problema privrednog, socijalnog, komunalnog karaktera, kao i problema iz oblasti prosvete i kulture radničkog samoupravljanja itd. Razdoblje od 32 meseca postojanja i funkcionisanja komunalnog sistema znatno je doprinelo, pored ostalog, i vaspitavanju naših ljudi, tako da se sada na probleme samih komuna gleda kao na probleme svih ljudi u opštini . Tako nešto je bilo moguće zato što su se nove opštine - komune svojski prihvatile rešavanja problema od neposrednog i životnog interesa za radne ljude. Evo samo nekoliko takvih problema. 1. Zdravstvena zaštita stanovništva koja je ranije bila koncentrisana u gradu , te je samim tim bila udaljena od samog seoskog stanovništva, sada je još u samom početku organizovana na terenu -- u selu. Otuda je porasla i efikasnost ove tako važne službe, a samim tim i njena neposrednost. Na taj način je, i pored izvesnih konzervativnih shvatanja našeg seljaka, došlo do toga da je intervencija lekara bila uvek tražena, što je doprinelo razbijanju nadrilekarstva. 2. Veterinarna služba bila je u istom stanju . Ovaj problem je rešen na isti način kao i zdravstvena zaštita stanovništva. 3. Efikasnost u rešavanju raznih komunalnih problema izgradnji puteva, mostova, vodovoda, kanalizacije, rešavanju higijenskih problema itd. , zatim u sprečavanju poljskih šteta, štetočina i drugih problema. Rešavanje ovakvih problema u mnogome je komune i podizanju njenog autodoprinelo afirmaciji opštine riteta. Delovanje komunalnog sistema imalo je slične pozitivne reperkusije i u unapređenju poljoprivrede. U današnjem razdoblju , kada opština – komuna treba da bude glavni nosilac u razvijanju i unapređenju proizvodnje i kad tako veliki zadaci leže na opštini , potrebno je daleko više sredstava i kadrova. To je pre svega potrebno zato što se opštine s nerazvijenom materijalnom snagom danas vrlo teško uključuju u čitavu našu socijalističku izgradnju .

742

Evo, naprimer, kako stoji stvar s dobijanjem investicija. Svima je nama dobro poznato da se investicije mogu dobiti samo u tom slučaju ako imamo razrađen elaborat. Međutim, ovakve opštine nisu u stanju da odvoje dovoljno sredstava za izradu takvih elaborata. Mislim, ako se i dalje takve opštine razvijaju samo sopstvenim sredstvima uz izvesna pokrića sreza za prostu reprodukciju, nećemo učiniti mnogo . Zato smatram da bi ovakvim opštinama trebalo ne samo pomoći nego i u srezovima uspostaviti instrumente koji će obezbediti da se izvesna sredstva iz razvijenih područja prelivaju u nerazvijena. I u vezi s tim bilo je dosta govora ovde, ali smatram da treba još samo da istaknem da se na terenu oseća nedostatak organizovane službe za izradu elaborata. Te su opštine najčešće primorane da izradu elaborata poveravaju kao honorarni rad pojedinim stručnjacima, što je vrlo skupo, a i u vremenu se gubi. Zato smatram da bi drugovi odgovorni za ova pitanja trebalo da posvete malo više pažnje organizaciji službe za izradu elaborata za unapređenje poljoprivrede.

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Anton Restović. Neka se pripremi drug Tode Curuvija.

ANTON RESTOVIC : Drugovi i drugarice, U Izvještaju Centralnog komiteta data je pravilna ocjena rada zemljoradničkih zadruga i istaknuti su uspjesi postignuti na unapređenju poljoprivrede između dva kongresa. Po mom mišljenju, najveći uspjeh je u tome što smo svi mi koji radimo u zadrugama, kao i čitavo naše selo, poslije proširene sjednice IK SKJ i IV Plenuma SSRNJ i poslije Rezolucije Savezne narodne skupštine dobili jasnu orijentaciju , jasan perspektivni put ka unapređenju poljoprivrede. To pokazuju i potvrđuju ogromni rezultati postignuti na unapređenju poljoprivrede poslije 1955 godine. Istina, naša je zajednica posljednjih godina uložila i značajnija materijalna sredstva za unapređenje poljoprivrede, što iz objektivnih razloga nije mogla učiniti ranije. Svakako da su i takva veća ulaganja u poljoprivredu doprinijela uspjesima o kojima je na Kongresu riječ. Ali još više doprinijela je tom uspjehu pra-

743

vilna orijentacija razvitka poljoprivrede, koja je tek počela da stavlja u pogon ogromne rezerve koje imamo na selu. To nam nesumnjivo govori da je zadatke Petogodišnjeg programa unapređenja poljoprivrede moguće ne samo ostvariti već i premašiti. Drugovi i drugarice, htio sam mnogo više govoriti o poljoprivredi, ali, s obzirom da je vrijeme ograničeno i diskusija već pri kraju , istakao bih samo još tri pitanja koja, po mom mišljenju, dosad nisu istaknuta. Prvo, u vezi s poljoprivrednim stručnjacima, odnosno stručnim kadrom u poljoprivredi . Činjenica je da se najveći dio poljoprivrednih stručnjaka ne nalazi u zadrugama i u proizvodnji. Većinu tih kadrova apsorbuju razni biroi, komercijalna služba, komore, instituti, zavodi i podzavodi , a tamo gdje se proizvodi, gdje su društvu najpotrebniji, tamo ih je najmanje. Činjenica je da mi na poljoprivrednim dobrima sa 300 i više hektara zemlje nemamo poljoprivrednih stručnjaka, pa se postavlja pitanje kako u tim proizvodnim organizacijama sprovesti novu organizaciju rada i uvesti ekonomsku računicu . Isto tako pitanje poljoprivrednih srednjih škola, kako njihovoj materijalnoj opremljenosti tako i programima u tim školama i cjelokupnom odgojnom procesu školovanja srednje-stručnih kadrova za poljoprivredu , dosad nije bila poklonjena dovoljna pažnja. Drugo, kreditna politika koja se sprovodi u poljoprivredi u osnovi je pravilna . Ali meni se čini da bi je trebalo znatno pojednostaviti, odnosno pojednostaviti način dobijanja kredita, kako za zadruge tako i za one investicije koje se ulažu u kooperaciji sa inokosnim seljacima, bilo da se radi o dugogodišnjim investicijama ili jednogodišnjim kreditima za proizvodnju . Po mom mišljenju, prilično su velike i kamatne stope kao i učešće za pojedine kredite za neke dugogodišnje investicije u poljoprivredi, u odnosu na druge privredne grane i specifičnost poljoprivrede. Čini mi se da smo pod takvim uslovima razvijali našu industriju, sa ovako visokim učešćem i visokom kamatnom stopom, da bismo manje postigli u cjelokupnom našem industrijskom razvitku nego što smo postigli. Treće, već danas se nameće pitanje da li je potrebno na današnjem stupnju našeg razvitka - kad je zadruga po raspodjeli ukupnog dohotka, po društvenoj evidenciji, po načinu upravljanja i po društvenim obavezama već gotovo izjednačena s poljoprivrednim dobrima - da postoje paralelno tri organizacije s istim ili sličnim zadacima , kao što su : zadružni savezi, udruženja poljoprivrednih dobara i poljoprivredne komore. Čini mi se da bi se to

744

moglo stopiti u jednu organizaciju , bez obzira na naziv kakav će imati. Takva jedinstvena organizacija bi bila jača, sposobnija i mogla bi pružiti više pomoći proizvodnim organizacijama na unapređenju poljoprivrede .

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Reč ima drug Tode Curuvija .

TODE ĆURUVIJA : Drugovi, Umesto diskusije , koje se zbog kratkoće vremena odričem, predlažem samo neke izmene u „ Izmenama u Nacrtu programa SKJ“, koje smo tokom zasedanja Kongresa primili . Na strani 41 , između ostalog, piše da uvođenje opšteg zdravstvenog osiguranja „ stvara mogućnost da zdravstvena služba postane deo sistema socijalnog osiguranja“. Predlažem da se ovo što sam citirao briše , jer se može protumačiti kao da će celokupna zdravstvena služba, čim se uvede opšte zdravstveno osiguranje, biti stavljena u okvir sadašnje ustanove socijalnog osiguranja. A to bi, ako bi se ostvarilo, bilo štetno za dalji uspešan razvitak zdravstvene službe , kao izrazito javne službe sa svojim mnogobrojnim ustanovama, stručnjacima i postojećim organima društvenog samoupravljanja. Umesto citiranog teksta trebalo bi, po mom mišljenju , napisati sledeće : „i ujedno pretstavlja vrlo široku organizaciju društvenog upravljanja, koja će omogućiti masovnije učešće radnih ljudi u borbi za unapređenje i očuvanje zdravlja“. Time bismo, pored naglašavanja da će opšte zdravstveno osiguranje preko svojih fondova biti materijalna osnova zdravstvene zaštite, naglasili i potrebu da ono bude mehanizam koji će preko svojih skupština više nego dosadašnji saveti omogućiti učešće svakog pojedinca u zdravstvenoj zaštiti. Na istoj strani, početak pretposlednjeg pasusa trebalo bi izmeniti da glasi : „zdravstvena služba treba da... “ Ovo je potrebno jer po predloženom tekstu proizilazi da zaštita zdravlja treba više da se orijentiše na zaštitu zdravlja, što je nelogično . Sa ovom pak izmenom tekst je jasniji, jer se njime određuje da zdravstvena služba treba više da se orijentiše na zaštitu zdravlja . (Aplauz.)

745

› PRETSEDAVAJUĆI, MIJALKO TODOROVIC : Lista govornika je iscrpena, tako da zaključujem diskusiju i dajem odmor od deset minuta. Saopštavam da će drugovi podneti predlog izveštaja, pa molim sve članove Komisije da prisustvuju sednici posle odmora. (Pa u za)

PRETSEDAVAJUĆI , MIJALKO TODOROVIĆ : Pre nego što dam reč drugu Nikoli Sekuliću da pročita nacrt izveštaja, hteo bih da skrenem pažnju na ovo : pošto je tek pre pola sata završena diskusija u našoj Komisiji , grupa koja je trebalo da pripremi izveštaj napravila je samo nacrt koji još treba da se rediguje. Iz tih razloga predlažem da se naša diskusija sada svede na to da se stavljaju primedbe o pitanjima koja nisu obuhvaćena izveštajem ili im nije poklonjeno dovoljno pažnje, pa da se to u izveštaj unese . ... Drugo, predlažem da se ova ista grupa ovlasti da izvrši konačnu redakciju u toku noći , kako bismo sutra na plenumu mogli podneti izveštaj . Da li se slažete sa ovim? (Slažemo se.) Molim druga Sekulića da pročita nacrt izveštaja. (Nikola Sekulić čita nacrt izveštaja Komisije za pitanja društveno-političkog sistema , ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života .) (Time je završena popodnevna sednica.)

PRILOŽENE DISKUSIJE diskutanata koji, zbog kratkoće vremena, nisu stigli da istupe u diskusiji

DMITAR ALEKSIEVSKI : Drugovi i drugarice, U vezi s Izveštajem CK SKJ, Programom i referatima, zadržaću se u svojoj diskusiji na nekim problemima rada komunista Kumanovskog sreza u pogledu razvitka socijalističkih odnosa na selu . 746

Rad organizacija Saveza komunista na selu u našem srezu uglavnom je orijentisan na unapređenje poljoprivrede i razvijanje socijalističkih društvenih odnosa. Pri tome, ovaj rad se ne shvata samo kao borba za veće prinose u poljoprivredi, već i kao kompleksno pitanje, pri čemu na prvom mestu treba gledati društvenopolitičku stranu ovog problema, tj . stvaranje socijalističkih odnosa na selu . Otuda i nesebično zalaganje komunista za razvijanje poljoprivrednog zadrugarstva, za iznalaženje raznih formi udruživanja, za kooperiranje između zadruge i individualnih proizvođača. Na području Kumanovskog sreza u 207 sela, koliko ih u srezu Ima, postoji 65 zemljoradničkih zadruga sa 7.528 učlanjenih porodica od ukupno 15.927 porodica. U poređenju sa ranijim stanjem, ovo je priličan uspeh. I pored toga što u priličnom broju sela još uvek nemamo zadruga, u postojeće zadruge učlanjeno je blizu 50% od ukupnog broja zemljoradničkih porodica u srezu , odnosno neke od ovih zadruga obuhvataju više sela. Putem raznih formi udruživanja zemlje u zajedničku obradu i socijalističku kooperaciju na individualnoj zemlji zasađeno je u kompleksima preko 800 ha vinove loze, preko 1.000 ha voćnjaka. Prošle jeseni posejano je u kompleksima preko 1.000 ha visokoprinosnih vrsta pšenica, merinizirano je preko 22.000 grla ovaca itd. Zadružne organizacije preduzimaju krupne mere za unapređivanje proizvodnje i razvijanje socijalističkih društvenih odnosa. Kao takve počele su da se afirmišu u moćne i specifične privredne organizacije na selu, kao organizatori krupne seoske proizvodnje. S druge strane, nailazimo na preokret u shvatanjima individualnog seoskog proizvođača. On uviđa prednost zajedničke obrade zemlje, zajedničkog korišćenja mehanizacije, uviđa da je kooperacija sa zadrugom jedinstvena mogućnost za povećanje njegove proizvodnje, tako da sada sam traži kooperaciju . Najčešće forme udruživanja i kooperacija zadruga i individualnih proizvođača koje imamo u srezu jesu : 1. Kooperacija na bazi reprodukcionih materijala za povećanje prinosa po jedinici površine . Istovremeno, zadruga vrši i kreditiranje individualnog proizvođača. Evo nekoliko takvih formi : a) saradnja na upotrebi visokoprinosnih sorti pšenica, u kojoj se zadruga obavezuje da snabde proizvođače potrebnim semenom, potrebnom količinom veštačkog đubriva, mehanizacijom za obradu, stručnom pomoći , da otkupljuje viškove itd. Individualni proizvođač se obavezuje, sa svoje strane, da zaseje visokoprinosnim semenom datu površinu , da upotrebi određenu količinu veštačkog đubriva, da obavlja radove na vreme i po uputstvu poljoprivrednog 747

stručnjaka i da zadruzi da do 10% uvećanu kamatu za učinjenu uslugu ; b) saradnja u istom smislu, s tim što zadruga garantuje prinos od 1.500 kg pšenice, a po odbijanju troškova, dobitak se deli napola : 50% zadruzi, 50% proizvođaču ; v) saradnja na upotrebi visokoprinosnih sorti kukuruza, se preuzimanjem istih obaveza kao kod pšenice, s tim što zadruga garantuje prinos od 2.500 kg i što čistu dobit dele zadruga i proizvođač, srazmerno uloženim sredstvima. 2. Udruživanje zemlje za zajedničku obradu , tj . stvaranje kompleksa za višegodišnje kulture, pri čemu zadruga obezbeđuje investicije, obradu , fitozaštitu i drugo, a zadrugar, pored učešća u obradi, daje i 5-10% prihoda od ukupne proizvodnje u zadružne fondove. 3. Kooperacija u stočarstvu se vrši na sledeći način : Zadruga se obavezuje da obezbedi priplodna i produktivna grla, da da na korišćenje meliorirane pašnjake, veterinarsku zaštitu, da otkupljuje sve proizvode itd., dok se zadrugar obavezuje da izvrši merinizaciju određenog broja ovaca, da gaji nabavljene krave pod stručnim nadzorom, da isplaćuje na vreme kredit, da prodaje svoje viškove zadruzi , da joj plaća korišćenje melioriranih pašnjaka po određenoj tarifi itd. Kao što se iz ovoga vidi , bogatstvo formi kooperacije je dosta obilno, a u praksi se primenjuje i niz drugih formi . Tako se sada čine pokušaji organizovanja kompleksa za zajedničku obradu jednogodišnjih kultura, žitarica, industriskih kultura i dr. U ovom slučaju zadruga se obavezuje da zajednički obrađuje zemlju 5-10 godina. U ovakvoj formi kooperacije pozitivno je to što se od individualne zemlje stvaraju veći kompleksi (od 5 - 70 ha, pa i više) na kojima će moći da se primeni savremena obrada. A to je jedan od osnovnih uslova koji omogućuje da se sa sitnosopstveničke rascepkanosti zemlje pređe na stvaranje krupne i savremene socijalističke poljoprivrede . Ovim se istovremeno stvaraju i uslovi za društveno upravljanje sredstvima za proizvodnju , za pravilnu raspodelu dobiti, stvaraju se, kod individualnih proizvođača na selu, novi društveni odnosi, tj . socijalistički društveni odnosi. Međutim, kada se govori o socijalističkim odnosima na selu, komunisti često pod tim podrazumevaju samo stvaranje zadruga, učlanjenje što većeg broja seljaka u njih, sađenje što više raznih kultura, povećanje prinosa itd . Tako se često dešava da su i naše akcije usretsređene na rešavanje onih problema koji imaju veći 748

spoljašnji efekat. A to onemogućuje sagledavanje suštine problema: da je naš krajnji cilj da sredstva za proizvodnju u poljoprivredi postanu društvena svojina. S tim zadatkom i ciljem mora se prići pitanju daljeg razvijanja socijalističkih odnosa na selu. U vezi s ovim pitanjima neki komunisti i neke organizacije Saveza komunista još uvek lutaju, a socijalistički odnosi na selu za njih su prilično apstraktan pojam. Zbog toga i ne obraćaju dovoljno pažnje ovakvim odnosima u zadruzi i privrednim odnosima između zadruga i proizvođača, kao i uopšte raznim procesima na selu. Od toga kakvi su ti odnosi i do kog stepena su razvijeni zavisi i razvijanje socijalističkih odnosa , jer ljudi , ulazeći preko zadruge u međusobne socijalističke privredne odnose , stvaraju i kvalitetno nove odnose, tj . društveno socijalističke odnose. Zbog toga se u praksi moramo boriti da privredni odnosi zadruge i individualnog proizvođača budu takvi da, s jedne strane, stimuliraju proizvođačẹ da postignu veće prinose i veći dohodak po jedinici površine, a, s druge, omogućuju privredno opravdano povećanje zadružnih fondova, tj . da zadruga kao pretstavnik zajednice učestvuje u dobiti na osnovu uloženih sredstava. Upravo u vezi s ovim problemima kod nas dolazi do propusta. U kooperaciji zadruge sa individualnim proizvođačem uzajamne obaveze se regulišu ugovorom. Ranije je bilo pojava da zadruge ne ispunjavaju svoje obaveze. To se pitanje sada više ne postavlja. Iskrsli su drugi problemi . U nekim formama kooperacije raspodela dobiti se ne vrši na osnovu uloženih sredstava, tako da se na taj način vrši prelivanje sredstava kod individualnog proizvođača, i to ne na osnovu povećanja produktivnosti njegovog rada, već na osnovu uloženih društvenih sredstava. Razume se da se ovim materijalno pothranjuju njegove sitnosopstveničke tendencije. Navešću samo nekoliko primera ovih pojava. Investiciono ulaganje po hektaru za podizanje astalskih (stonih) sorti grožđa iznosi 515.000 din . Zadruga ulaže 57,4% , a individualni proizvođač - 42,6% . U četvrtoj godini se postiže prinos od 8.000 kg grožđa, što po hektaru iznosi bruto proizvoda 6.000 X 50 din. = 300.000 din. Od ovoga individualni proizvođač ima 142.000 dinara čiste dobiti po hektaru , ili 85,5% , a zadruga - samo 24.000 ili 14,4%, od koje sume se 5% bruto prihoda uplaćuje na ime fondova i 3% za uvećane kamate. Treba imati u vidu i to da je ovo zemlja VI i VII-e klase, sa koje je proizvođač ranije imao bruto proizvoda po hektaru ukupno 18.000 din., dok su proizvodni troškovi iznosili 15.000 dinara. Kooperacija postavljena na ovakvoj osnovi uglavnom ide u prilog seoskom proizvođaču .

749

U stočarstvu je u praksi jednogodišnja kooperacija. Seljak je dužan da vrati uložena sredstva zadruzi, a pored toga da joj da jedno prase od 10 kg, ili vrednost od 2.500 din. na ime fondova 1. time se kooperacija završava. Ovaj način obezbeđuje poboljšanje rase u stočarstvu, ali se ne može ni govoriti o socijalističkim odnosima, jer se i tu čista dobit neravnomerno raspodeljuje , na štetu zadruge. Sličnih primera imamo i sa jednogodišnjim kulturama, sa izuzetkom onih u kojima zadruga učestvuje u raspodeli dobiti sa 50%, ili na bazi uloženih sredstava. U prošloj godini izvršena je melioracija na 5.700 ha pašnjaka preko zadruga. U to je uloženo oko 30,000.000 dinara iz društvenih sredstava. Postignuti su krupni rezultati u povećanju travne mase I poboljšanju pašnjaka. No , zadruge nisu postigle nikakav materijalni efekat kojim bi uvećale svoje fondove, jer se nisu mogle naći odgovarajuće forme eksploatacije pašnjaka, kao i forme kooperacije sa proizvođačima. Takvim ulaganjem sredstava nije se dopri nelo povećavanju zadružnih fondova, već su najveću korist imal individualni proizvođači. Zato se pred organizacije Saveza komunista postavljaju ozbilj. ni zadaci. Našu pažnju i napore treba da angažuje konkretna borba za dalje razvijanje socijalističkih odnosa na selu, protiv nepravil nih shvatanja u vezi s kooperacijom koja postoje kod nekih komunista i zadružnih rukovodilaca. Moramo ubuduće stalno proučavati probleme udruživanja ¦ kooperacije. To će omogućiti da se utvrdi koje su forme najcelishodnije za zadrugu i proizvođače, koje su najpogodnije za dalje razvijanje socijalističkih odnosa na selu . Kako pred organizacijama tako i pred svim komunistima stoji zadatak ulaganja maksimalnib napora za jačanje socijalističkih odnosa, za iznalaženje takvih or ganizacionih formi koje će minimalnim učešćem društvenih sredstava, na bazi materijalne zainteresovanosti, obezbediti povećanje poljoprivredne proizvodnje i brzi porast zadružnih fondova, koji će biti sposobni da omoguće brže i efikasnije prelaženje sredstava za proizvodnju u društvenu svojinu . Na taj način zadruge će postati organizatori poljoprivredne proizvodnje u uslovima sitnog poseda i privatne sopstvenosti zemlje. Pored ovog, potrebno je istaći još jedan aktuelan problem, tj. problem mehanizacije poljoprivrede. Mi u Kumanovskom srezu imamo nešto preko 60 traktora razbacanih u zadrugama - po jedan u svakoj zadruzi, retko 2 i više. Pored toga, oni nisu opremljeni potrebnim priključnim mašinama. 750

Ovo je isto tako ozbiljan problem, jer udruživanje zemlje u zajedničku obradu i kooperacija sa individualnim proizvođačem zahteva ne samo kompletnu mehanizaciju, no i koncentraciju iste Potrebno je uložiti maksimum napora kako bi se zadruge opremile dovoljnim brojem traktora i uopšte kompletnom mehanizacijom . Prema mogućnostima, opremati jednu po jednu zadrugu , jer mi se čini da će u daljem našem radu na selu povećanje proizvodnje i tempo izgradnje socijalističkih odnosa zavisiti i od stepena mehanizacije naših zadruga. Ovo su samo neki od najvažnijih zadataka, koji zahtevaju punu aktivnost svih socijalističkih snaga na selu.

MARA FRAS : Drugovi i drugarice, U Izveštaju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslacije ocenjen je pozitivan kao i negativan rad Sindikata, a već je I drug Stane Kavčič govorio o zadacima Sindikata u radničkom samoupravljanju . Ja bih želela da malo dublje udem u neke dobre I slabe strane rada Sindikata i da iznesem neke probleme u kojima bi radničkim savetima najviše mogli da pomognu Sindikati i Savez komunista. Organi radničkog samoupravljanja očekuju od Sindikata da stupi ne samo za vreme izbora, predlažući pojedine kandidate, nego i da posle izbora učestvuje u radu organa samoupravljanja I pomaže im u rešavanju onih problema koji u svakodnevnom životu iskrsavaju. Veoma je pozitivan rad Sindikata postignut na polju vaspitanja radnika da u samoupravljanju sami odlučuju . Isto tako , samim tim što je veći broj sindikalnih podružnica u poslednjim godinama prilikom potvrđivanja zaključnih računa privrednih organizacija tražio izradu analiza o poslovanju preduzeća i o tim analizama raspravljao ne samo sa organima radničkog samoupravljanja nego i sa čitavim kolektivima, postigli smo veliki uspeh, jer smo time zainteresovali širi krug ljudi. Sedmogodišnja praksa radničkog samoupravljanja pokazala je da su se organi radničkog samoupravljanja snašli u preduzećima na pravom mestu i da stalno usavršavaju svoj način rada. Uopšte se ustanovilo da su se radnički saveti u prvom redu u većim kolektivima razvili u skladu sa postignutim stupnjem privrede uopšte. U takvim kolektivima organi radničkog samoupravljanja su u očima kolektiva stvarno

751

organi koji rešavaju pitanja koja je nekad rešavao rukovodeći službenik sam. U takvim kolektivima odlučujuću ulogu ima proletarijat odnosno radni ljudi, koji među sobom mogu da daju predloge za poboljšavanje proizvodnje, za štednju i, najzad, za solidnije nagrađivanje. U takvim preduzećima radnički savet mnogo je više došao do izražaja nego u manjim preduzećima. Tu se oseća uticaj i vidi odraz rada osnovne organizacije SK kao i Sindikata, tako svuda gde su organizacije SK kao i Sindikat idejno- politički jaki, gde sagledavaju političke i privredne prilike u preduzeću , ne može doći do toga da komanduje samo mali broj ljudi . Ipak moramo konstatovati da se većina radničkih saveta još premalo bavi problematikom zaštite rada, stručnog osposobljavanja, društvene prehrane, zdravlja, stanbenog pitanja i još drugih važnih pitanja. Naš privredni sistem i čitavi naš društveni razvoj iz godine u godinu razvija se i menja takvom brzinom da upravo Sindikat treba da bude taj koji će tim razvitkom i sistemom potpuno ovladati i biti u stanju da uspešno pomogne našim članovima radničkog samoupravljanja. U tome se naročiti zadaci postavljaju pred komuniste, pa bili oni u Sindikatu ili u organima radničkog samoupravljanja. Navešću nekoliko problema, gde je i gde će konkretan rad Sindikata biti vrlo nužan . Petogodišnji perspektivni plan razvitka postavlja pred nas velike zadatke, te će biti potrebno da Sindikat usmerava sprovođenje plana tako da interesi pojedinačnih radnih ljudi budu istovetni sa interesima njih kao članova naše čitave zajednice. Do takvog poistovećivanja interesa doći će ukoliko budemo u stanju da uverimo naše organe radničkog samoupravljanja i sve naše radne ljude da svuda treba da nastupaju istovremeno kao proizvođači i kao potrošači . Ukoliko pak u našim preduzećima bude samo proizvođača, a u trgovini samo potrošača, čitav će se proces veoma teško odvijati. Jedan od problema su investicije o kojima Sindikat treba da vodi evidenciju . Praksa pokazuje da pojedine privredne organizacije mnogo istupaju, premašuju kvote investicija, i to sve pod rukovodstvom radničkih saveta i sindikata u preduzeću . Pojedine osobe u preduzećima uveravaju organe radničkog samoupravljanja da je takav način investiranja koristan, prikazuju sami sebe agilnim, veštim i vrlo zaslužnim u vođenju ovakve politike . Sindikat kao i radnički savet treba pak da znaju da je premašivanje investicija nepravilno, štetno za našu zajednicu . Takav način rada i odlučivanja nije koristan a i praksa na terenu pokazuje da jedni te isti ljudi, koji su u preduzećima gla-

752

sali i bili oduševljeni za prekoračivanje investicija u industriji, na terenu traže škole, ambulante i slično. Naše članove radničkog samoupravljanja potrebno je usmeravati na to da se više uključuju na rešavanje problema komune, pre svega na rešavanje problema društvenog plana, stanbene izgradnje, životnog standarda. Krajem prošle godine u opštinama smo prvi put birali veća proizvođača. Ako je jedan od prvih zadataka Sindikata briga o razvoju i radu organa radničkog samoupravljanja, pogotovo je dužnost Sindikata briga o razvoju veća proizvođača. Veća proizvođača moraju istupati kao društveno-politička snaga. Ova društveno- politička snaga treba da ističe težnje i zahteve neposrednih proizvođača. Putem veća proizvođača nužno je osigurati saradnju neposrednih proizvođača pri odlučivanju u komuni. I u pitanju tarifne politike organi radničkog samoupravljanja očekuju pomoć od Sindikata . Neposredno se nalazimo pred izradom novih tarifnih pravilnika, kao i premiskih i normskih, kao i pred izradom pravila preduzeća i drugih pravilnika u smislu postojećih zakona. Postizanje pravilne tarifne politike i nagrađivanje prema ostvarenom radu u preduzećima jedan je od velikih zadataka Sindikata, koji treba rešavati zajedno sa organima radničkog samoupravljanja, da bi radni ljudi bili zadovoljni, jer ima slučajeva gde su oni i uvređeni pošto su zbog nejednakog tretiranja često oštećeni, uprkos tome što savesno rade na svojim radnim mestima. Ponegde pak baš zbog različitih plata nastaje fluktuacija, koja ide na štetu podizanja kadrova u proizvodnji na pojedinačnim radnim mestima, što za sobom povlači sniženje proizvodnje. Sindikat, koji treba da se u preduzeću bori za racionalniji rad, za smanjivanje materijalnih troškova proizvodnje, za smotrenu organizaciju radnog procesa, koja je povezivana sa pravilnim zauzimanjem radnih mesta, ima baš zbog fluktuacije često velike teškoće. Na osnovu postojećih propisa o upotrebi sredstava, koja ostaju privrednim organizacijama, i propisa u pogledu nagrađivanja svakako je moguće da svaki pojedinac postigne potpuni učinak u radu, ali je to vrlo teško postići sa radnom snagom koja se stalno menja. S tim u vezi potrebno je da Sindikat zajedno s organima radničkog samoupravljanja što pre ovaj problem dokraja reši . Mislim da je Sindikat dosad u tom pravcu premalo intenzivno sarađivao, već se zadovoljavao time što je slao nekog člana izvršnog odbora u komisiju, a ovaj pak nije bio dovoljno aktivan. Upravo slabi 48 VII Kongres SKJ

753

rad i nedovoljno tumačenje analitičke procene ovog problema odražavao se pri anketiranju članova radnih kolektiva, kada su , uvereni da se radi o rešenju za njih važnog problema, a u prvom redu o platama, upisivali podatke koji nisu bili ni interesantni ni važni za anketu , te se kasnije morale vršiti korekcije . Sam popis ukazao je pak na mnoge slabosti radnih kolektiva u pogledu same organizacije rada, radnih mesta i odnosa između radnika i njihovih pretpostavljenih . U otklanjanju ovih slabosti trebalo bi da se Sindikat svojski založi . Treba da nam je jasno da analitička procena radnih mesta služi jedino za postavljanje pravilnih odnosa između pojedinačnih radnih mesta i kao takva pretstavlja osnovu za sređivanje tarifne politike. Pri tumačenju uredbe o raspodeli prihoda privrednih organizacija mogli smo ustanoviti da su poneki rukovodioci privrednih organizacija svojim tumačenjem usmeravali diskusiju o toj uredbi naopako, što je štetno. Sindikat je protiv takvih tumačenja odmah istupio, stojeći na stanovištu razvijanja ekonomskih elemenata, ekonomske stimulacije i ekonomskih osnova radničkog samoupravljanja. Pri tome se ustanovilo da je proširena materijalna osnova na području privrednog poslovanja, da je sređivanje materijalnih odnosa u privrednoj organizaciji prepušteno radničkom samoupravljanju , i još mnogo drugog. Na kraju bih rekla nekoliko reči o radu Sindikata na vaspitanju radnih ljudi u pogledu pravilnog odnosa prema zaostalim područjima odnosno granama, i pomoći njima. Prilikom tumačenja ovogodišnjeg Društvenog plana odnosno njegovog stvaranja mnogo smo govorili o tom pitanju. Ipak to neće biti dovoljno. Nužno je još govoriti o tome. Sindikat treba da usmerava organe radničkog samoupravljanja na to da ne samo razvijamo industriju i proširujemo postojeća preduzeća, nego da se posvetimo i ostalim granama, pre svega ugostiteljstvu i trgovini. Kako sam već na početku istakla, želela sam da prikažem nekoliko konkretnih problema, koje treba da rešava naš Sindikat sa organima radničkog samoupravljanja u ovoj godini i sa kojima se bore organi radničkog samoupravljanja u svim preduzećima, naročito u malima. Htela san , da istaknem da pred Sindikatom u vezi s radničkim samoupravljanjem stoje veliki zadaci i da je mišljenje da Sindikat danas nema više tako važnu ulogu kao pre radničkog samoupravljanja potpuno pogrešno.

754

SOZE JAGAR : Drugovi i drugarice, U našem privrednom razvitku , pored ostalih faktora o kojima je govoreno, posebno važno mesto zauzima i pitanje produktivnosti rada. Smatram da problem produktivnosti treba razmotriti sa više strana, jer on uključuje u sebe : organizaciju rada odnosno tehnološki proces proizvodnje, sistem nagrađivanja, normiranja, premiranja itd. , kao i brigu o radnim uslovima rada, tehničku zaštitu itd. U mnogim preduzećima danas je borba za višu produktivnost prepuštena više ili manje samo tehničkom rukovodstvu, normircima i tome slično, dok se političke organizacije dovoljno ne zalažu da kolektiv kao celina uzme problem produktivnosti u svoje ruke. Razume se da i na ovom području ima mnogo već odlično postignutih rezultata, ali nas to ne može i ne sme demobilisati da i dalje sistematski sprovodimo politički rad u pogledu aktivizacije najšireg kruga samih proizvođača. Mislim da obimom normiranih radova ne možemo biti u potpunosti zadovoljni , a ako uzmemo u obzir i to da ima još mnogo nerealnog normiranja, onda nam je jasno da tom problemu treba posvetiti veću pažnju. Smatram da sve više treba ići na individualne norme i težiti ka tome da jednaka radna operacija na jednakom ili bar dosta sličnom radnom mestu bude u svim preduzećima jednako tretirana. Takođe smatram da radnik za jednu određenu radnu fazu, bez obzira na kvalifikacije, treba da dobije jednaku zaradu . Međutim, u praksi se još uvek događa da nas jedna ista radna operacija različito košta, što zavisi od toga kakvu je tarifnu stavku i kakvu formalno kvalifikaciju imao radnik koji je izvršio tu operaciju . Nagrađivati treba jednako, znači plaćati posao, bez obzira ko ga je obavio. Kao što sam već u uvodu rekao, i samo radno mesto, kakvo je ono u pogledu higijenskih uslova, svetlosti itd., pretstavlja veoma važan faktor boljeg ili slabijeg radnog rezultata. Ako podemo od toga da je viša produktivnost u prvom redu rezultat svih faktora, ne samo većeg fizičkog zalaganja radnika , onda je jasno da tim faktorima treba posvetiti svu pažnju. Naši radnički saveti, sindikalne organizacije, uprave itd. mnogo vode računa o tome da nađu sredstva za nove mašine, novu opremu itd ., dok, međutim , svi zajedno ne vodimo dovoljno računa o čoveku, koji će raditi na tim mašinama, o uslovima rada, o zaštiti, o davanju radnicima primernih i ne suviše skupih obroka hrane itd . Još uvek se ne vodi dovoljno računa o tome da čovek na radnom mestu mora biti potpuno zadovoljan da bi se mogao koncentrisati na svoj posao, koji

755

u dobrom raspoloženju i lakše, i brže, i kvalitetnije obavlja, i još uvek mu ostaje snage i sposobnosti za politički rad . Kao što je opštepoznato, sistem organizacije rada, tj . kako koji artikal ide iz jedne faze u drugu, pretstavlja jedan od značajnih faktora koji diktiraju produktivnost. U vezi s tim rekao bih par reči o sistemu premiranja. Mislim da je u vezi s ovim problemom pomoć stručnih udruženja i društva dosad bila minimalna, te smo kao rezultat toga i drugih poznatih momenata imali do nedavno dosta i političkih problema zbog nekvalitetno izrađenih pravilnika o premiranju , koji su prouzrokovali isplaćivanje politički i ekonomski neopravdanih osnova. Zato treba sprečavati forsiranje premija po svaku cenu i dozvoljavati samo premije sa stvarnom ekonomskom osnovom, što se može računovodstveno ustanovljavati. Premijom treba obuhvatati samo ona radna mesta koja stvarno organizuju proizvodnju ; premiju može u principu dobiti samo radnik u proizvodnji kada je uložio u svoj posao više truda i napora no što to mora po svojoj dužnosti na radnom mestu. Prema tome, ne treba premirati za ažurnost, opšte uspehe i slično. Na kraju , želeo bih da istaknem i to da moramo, kada u preduzećima ili nekim forumima diskutujemo o pitanju produktivnosti rada, preći od opšteg diskutovanja o potrebi više produktivnosti na detaljnije raščlanjivanje svih faktora koji sačinjavaju produktivnost i utiču na nju . U sklopu toga rada ima svoje mesto i radnički savet i uprava, kao i Sindikat, Savez komunista, a u prvom redu najšira inicijativa samog radnika-proizvođača, koji će , ako ti organi pravilno politički rade, dati od sebe maksimum, jer on svoj rad, svoje radno mesto i okolinu najbolje poznaje. Njemu, dakle, treba svestrano pomoći , što nije teško jer naš radnik danas već dobro zna da njegov lični životni standard zavisi od njegovog zalaganja u proizvodnji, u organima radničkog samoupravljanja, u komuni itd. Borba za višu produktivnost samo na osnovu revizija postojećih normi veoma je, po mom mišljenju , jednostrana, a to danas neka preduzeća , odnosno rukovodstva preduzeća rade . Takvo delovanje, razume se , nailazi na negodovanje i revolt od strane radnika, ako revizija normi nije primerno propraćena potrebnim tumačenjima. Što se tiče normi, mislim da treba raditi prvenstveno na tome da postojeće norme postanu kvalitetnije, da u sebi sadrže: kvalitet, vreme, zaradu i opštu ekonomiku i istovremeno raditi na sve većem obuhvatanju normama onih radova koji se mogu normirati.

756

Razume se da se ni ovi problemi o kojima sam diskutovao neće moći dobro rešiti ako u rešavanju istih ne bude maksimalno angažovana politička subjektivna snaga - tj . komunisti!

DANILO JAKOVLJEVIĆ:

Drugovi i drugarice, Govoriću o nekim problemima unapređenja poljoprivrede u Sarajevskom srezu. Posljednjih godina Sarajevski srez naglo se ekonomski razvija. Pored Vareša i Breze, nikli su novi industriski centri kao što su : Ilijaš, Vogošća, Hrasnica itd . Brz privredni razvitak doveo je do velikog i naglog porasta zaposljenosti i porasta gradskog, a opadanja broja seoskog stanovništva. Od ukupnog broja stanovnika u srezu, na gradsko otpada 55,3 % a na seosko 44,7 %. U vezi s ovakvim naglim razvitkom na selu javljaju se posebni problemi. Kod velikog broja domaćinstava prihodi od poljoprivrede služe kao dopunski, a glavni su od nepoljoprivrednih djelatnosti. Životni standard na selu znatno je porastao, ne iz povećanja poljoprivredne proizvodnje, nego iz drugih prihoda. Kod nas je seljak uglavnom naturalni proizvođač, proizvodi za svoje potrebe, a malo za tržište. Pored objektivnih teškoća na koje nailaze organizacije Saveza komunista u našem srezu u sprovođenju politike unapređenja poljoprivredne proizvodnje i razvijanja socijalističkih odnosa na selu, ispoljavaju se i subjektivne slabosti , što je sve imalo i ima odraza na zaostajanje poljoprivredne proizvodnje. Zemljoradničke zadruge dosada su se pretežno bavile takvim djelatnostima koje nisu vezane za unapređenje poljoprivredne proizvodnje (trgovinom industriske robe, zanatstvom, ugostiteljstvom, raznim komunalnim i drugim poslovima). Na tim poslovima kadrovi u zadrugama bili su najviše angažirani i tako su naučili da rade. Sada se mnogi teško privikavaju na zadatke unapređenja poljoprivredne proizvodnje preko raznih oblika saradnje zadruga i individualnih proizvođača od obostranog ekonomskog interesa. To se pokazalo i sada u pripremama za sprovođenje izmijenjene Uredbe o zemljoradničkim zadrugama, koja reguliše poslove kojima se mogu baviti zemljoradničke zadruge. Ima članova Saveza komunista koji postavljaju pitanje mogućnosti opstanka zadruga, ukoliko se one ne budu bavile raznim poslovima kao i dosada.

757

Malobrojnost organizacija Saveza komunista i struktura članstva u njima takođe je jedna od teškoća za uspješniji rad na selu. Od 906 sela, koliko ih ima u našem srezu , postoji svega 166 seoskih organizacija sa ukupno 1.894 člana Saveza komunista. Od toga je svega 632 seljaka ili 33,3 %. Ostalih 76,7 % su službenici, šumari, milicioneri, učitelji i dr. Ima organizacija Saveza komunista koje postoje na selu , a nemaju ni jednog člana seljaka-proizvođača . Takav sastav ima za posljedicu da organizacije Saveza komunista na selu ne žive dovoljno sa svakodnevnim problemima unapređenja proizvodnje u poljoprivredi i razvijanju kooperacije . I kada se ta pitanja pretresaju , obično se prepričavaju opšti stavovi, a nedostaje upornog rada na konkretizaciji naše opće politike. Da je proizvodnja kod nas jako zaostala, potvrđuje i primjer da se mlijeko za ptorebe grada Sarajeva dovozi i iz nekih udaljenijih krajeva naše zemlje. Slično je i sa drugim poljoprivrednim proizvodima. Veoma je važno da poljoprivredna proizvodnja bude što razvijenija i u neposrednoj okolini potrošačkih centara, što bi se pozitivno odrazilo na standard u gradu i na selu . U posljednje vrijeme kod nas se zapaža izvjestan napredak u povećanju proizvodnje mlijeka i povrća, tako da će se za par godina grad Sarajevo i drugi potrošački centri u srezu moći potpuno snabdijevati iz neposredne okoline proizvodima kao što su : mlijeko, neke vrste povrća i voća i većim količinama mesa. Već je druga godina kako zemljoradničke zadruge vrše kontrahiranje povrća sa proizvođačima uz sistem minimalno garantovanih cijena. Ukoliko cijene proizvodima budu veće od minimalno garantovanih, obračun se vrši po tržnim cijenama uz odbitak troškova trgovine. Ovakav način povezivanja proizvodnje sa potrošačkim centrima naišao je kod nas na podršku kod proizvođača, naročito onih koji su nešto udaljeniji od Sarajeva. Neke zadruge u neposrednoj blizini grada takođe preduzimaju mjere za unapređenje proizvodnje povrća, i pri njegovoj prodaji na tržištu posluju sa individualnim proizvođačima na čvrst ili otvoren račun, a neke i kontrahiraju. Zapaža se stalno povećanje zasijanih površina pod povrćem i poboljšanje kvaliteta proizvoda upotrebom sortnih sjemena i bolje primjene agrotehničkih mjera. Kod proizvodnje i otkupa mlijeka zadruge idu na ugovaranja sa individualnim proizvođačima . U prošloj godini otkupljeno je za potrebe grada preko 2 miliona litara mlijeka i količine se stalno povećavaju . Vršena je nabavka kvalitetnih krava za proizvođače, koje se otplaćuju prodajom ugovorenih količina mlijeka zadrugama po određenim cijenama u utvrđenim rokovima. Vrši se 758

selekcija i umatičenje krava, tako da se zadržavaju najkvalitetnija grla sa većom mliječnošću . U vezi s tim radi se na povećanju krmne baze, podizanjem vještačkih i kultivisanjem prirodnih livada na socijalističkim gazdinstvima i na posjedima individualnih proizvođača u kooperaciji sa zemmjoradničkim zadrugama. Pri tome je kod nas u Bosni poseban problem slobodna ispaša stoke, što onemogućuje organizovaniji i uspješniji rad na povećanju krmne baze, bez čega nema naprednog stočarstva. U brdskim i planinskim područjima idemo na veću proizvodnju mesa, vune i mliječnih proizvoda. Očuvanje kvalitetnog stočnog podmlatka od klanja poseban je problem u područjima koja proizvode mlijeko za tržište . Samo u prošloj godini u Sarajevu je zaklano 15.000 većinom kvalitetne teladi . Očuvanje podmlatka je složen problem, na čemu sada nešto više radimo. Da bi se zadruge osposobile kao organizatori poljoprivredne proizvodnje i u tom poslu jačale svoje fondove, one, pored ostalog, moraju imati dobre kadrove . To je kod nas jedan od najvažnijih problema, a naročito nedostatak poljoprivrednih stručnjaka u zadrugama i kvalifikovanih poljoprivrednih radnika u proizvodnji. Sve ove i druge probleme u vezi sa radom organizacija Saveza komunista na selu sagledao je naš Komitet i preduzimaju se mjere za njihovo rješavanje.

NIKOLA JAKŠIĆ :

Drugovi i drugarice, Razvitak socijalističkih odnosa na selu ovisan je od modernizacije naše poljoprivrede, tj . od primjene savremenih metoda u ratarstvu , stočarstvu i drugim djelatnostima u poljoprivredi . Velika sredstva koja se sada ulažu ubrzaće taj proces. Međutim, ova velika sredstva neće dati odgovarajuće rezultate ako poljoprivredi, tj . zadrugama, krupnim socijalističkim gospodarstvima, poljoprivrednoj službi ne osiguramo dovoljan broj stručnih kadrova na kojima treba da leži velika odgovornost za razvijanje moderne poljoprivrede. Problem uzdizanja kadrova u poljoprivredi je tim veći što ne odgovara tempu ulaganja sredstava. Zadruge su danas takve privredne organizacije koje u svoju djelatnost uključuju svu privrednu aktivnost sela i na toj osnovi razvijaju socijalističke odnose na selu. Da bi zadruge uspješno vršile ulogu koja im je namijenjena, od presudne je važnosti da kadrovi u zadrugama imaju široku socijalističku perspektivu, s kojom mora biti spojena stručnost i poslovnost.

759

Sveobuhvatnost privredne djelatnosti u zadrugama zahtijeva da zadruga raspolaže : agronomima razne specijalnosti, ekonomistima s fakultetskom spremom, srednjim poljoprivrednim kadrom svih specijalnosti, srednjim ekonomskim kadrovima, zadružnim radnicima - upraviteljima, knjigovođama i stručnim radnicima - ratarima, stočarima i drugima. Zbog toga što zadruge nemaju dovoljno ovih kadrova i što veliki broj sada uposlenih nema dovoljno stručnih kvalifikacija, njih treba školovati. No, međutim, postojeće škole u sistemu poljoprivrednog školstva pa ni druge ne mogu ovaj zadatak obaviti, te je potrebno da se osnuju odgovarajuće specijalizirane zadružne ekonomske škole, a stvore uslove da se uspješno razviju već postojeće koje su u tu svrhu osnovane. Ove škole treba da daju opće i stručno znanje onim našim stručnim kadrovima koji su, radeći u zadrugama, stekli široku socijalističku perspektivu i iskustvo, ali im nedostaje stručna sprema i opće obrazovanje. Nadalje, da bi se zadruge što brže popunjavale odgovarajućim ekonomskim kadrovima, potrebno je otvaranje novih odjeljenja u srednjim ekonomskim školama, jer sadašnji program ne odgovara. U ovim odjeljenjima bi se morala temeljito proučavati naša agrarna politika, a program tako postaviti da učenika u toku školovanja osposobi da uspješno obavlja sve zadatke koji danas pred zadrugama stoje. Veoma je pozitivno što se u toku 1957 godine na poljoprivrednim fakultetima i srednjim poljoprivrednim školama upisao veći broj omladine. Samo na zagrebačkom Poljoprivredno -šumarskom fakultetu u 1957 godini upisan je 191 student više nego 1956 godine. Ali za podmirenje rastućih potreba u visokokvalificiranim kadrovima to ni izdaleka ne zadovoljava. Stoga će biti potrebno da se organizacije Saveza komunista energično bore za skraćenje studija. Ali ovo skraćenje ne znači jednostavno skraćivanje programa nego modernizaciju programa i nastave. Ne smije se također izgubiti iz vida ogroman značaj podizanja stručnosti poljoprivrednih kadrova koji se već nalaze u poljoprivrednoj službi . Od pravilnog rada ove službe ovisi da li će se na vrijeme i efikasno primjenjivati posljednja naučna dostignuća u poljoprivredi i na taj način postići i brzina usvajanja najmodernijih metoda od strane što šireg kruga stručnjaka. Zbog toga se moramo zalagati za što uspješnije razvijanje poljoprivredne službe. Proces modernizacije naše poljoprivrede traži od nas da glavnu pažnju sada posvetimo školovanju neposrednog proizvođača poljoprivrednog radnika . Istina, u tu svrhu radi već sada veliki broj kurseva koji osposobljavaju tzv. traktoriste da ovladaju ruko-

760

vanjem poljoprivrednim strojevima. Ovo brzo priučavanje je nužno, jer se proces opremanja poljoprivrede mašinama brzo odvija. Ali, ukoliko više nastojimo modernizirati poljoprivredu radi ostvarivanja maksimalnih prinosa na krupnim socijalističkim gospodarstvima i u kooperaciji, ovo je osposobljavanje nedovoljno i pretstavlja samo početak. Na ovim kursevima osposobljavamo polaznike samo za rukovanje modernim sredstvima, ali ne i za modernu proizvodnju. Moderna poljoprivredna proizvodnja je nemoguća bez modernog poljoprivrednog proizvođača, koji u proces obrade mora ulaziti svjesno i neposredno vršiti primjenu posljednjih naučnih dostignuća u praksi . Takvog proizvođača danas moramo školovati. Međutim, postojeće škole ne odgovaraju toj svrsi , jer su nekada osnivane u skladu s određenom poljoprivrednom strukturom i odnosima koji su iz nje nastajali. Težište je u dosadašnjem sistemu poljoprivrednih stručnih škola bilo na školovanju rukovodećeg kadra u procesu proizvodnje, a potpuno je zanemareno školovanje nosilaca procesa proizvodnje, tj . onih koji rade. Stoga smatram da se moramo založiti za otvaranje široke mreže stručnih škola drugog stepena, koje će nam školovati neposredne proizvođače. Istina, postoji mišljenje da je jcš prerano stvarati takve škole jer je poljoprivreda pretežno zaostala. Međutim, ove nove škole i ne smiju odgovarati sadašnjem stanju u poljoprivrednoj proizvodnji, već moraju biti faktor borbe za izmjenu toga stanja. Kadrovi koje će ove škole formirati moraju biti nosioci borbe protiv svih starih i zaostalih koncepcija u poljoprivrednoj proizvodnji . Ovaj kadar može to postati samo u slučaju ako mu škola odmah otpočetka stvara radne navike putem moderne organizacije tehnološkog procesa proizvodnje i ako u toku školovanja neposredno sudjeluje u borbi za postizanje maksimalnih prinosa primjenom najnovijih naučnih dostignuća. Isto tako ova škola istovremeno mora formirati socijalističkog radnika, koji će biti sposoban da preko organa samoupravljanja sudjeluje aktivno u upravljanju poduzećem. Škole moraju biti uže specijalizirane i moraju odgovarati izgrađivanju određenih profila poljoprivrednih radnika, ratara, stočara, voćara i vinogradara , vrtlara itd. Samo ovakvi radnici moći će savladati složene procese i biti siguran oslonac našim nastojanjima u sprovođenju naprednih mjera u poljoprivrednoj proizvodnji kao i na izgrađivanju socijalističkih odnosa u poljoprivredi. 761

STOJAN JARAMAZ : Drugovi i drugarice, Iz Izveštaja CK SKJ kao i iz referata o narednim zadacima koji stoje pred Savezom komunista, a samim tim i pred čitavom našom zajednicom, vidi se da su u periodu od VI do VII Kongresa postignuti vrlo krupni rezultati u privrednoj izgradnji naše zemlje. Nesumnjivo je da je u ovako krupnim uspesima u oblasti privrede odlučujuću ulogu odigrao SKJ, koji je u svakom momentu bio sposoban organizaciono i politički da pogleda u lice problemima i da se uporno komunistički bori za što uspešnije rešenje. Ta dinamičnost borbe, upornost, doslednost i principijelnost, protkana komunističkom revolucionarnošću, učinile su naše osnovne organizacije u privrednim jedinicama organizatorom čitavog društvenog, političkog i privrednog života u našim preduzećima. Zahvaljujući baš takvom stavu osnovnih organizacija i organa upravljanja, naša privreda, a posebno industrija, postigla je takve rezultate da se danas naša zemlja ubraja u srednje razvijene industriske zemlje, iako je do pre par godina bila industriski nerazvijena zemlja i imala pred sobom niz problema s kojima se trebalo boriti, da bi za poslednje dve godine postigla takav uspon koji nije postigla ni jedna zemlja u Evropi. No i pored ovih ogromnih uspeha koje smo postigli u našoj privredi, moramo se posebno osvrnuti na jedno pitanje o kome se još uvek više govori, a manje se preduzimaju konkretne mere za njegovo rešavanje . Podizanju produktivnosti rada naročito za poslednje 2-3 godine poklanjali smo nešto više pažnje u našim preduzećima no ranije . Preduzete su i neke konkretne mere u nekim preduzećima i komunama, kao što su : formiranje posebnih komisija za produktivnost rada pri narodnim odborima, formiranje biroa za unapređenje proizvodnje u preduzećima, proučavanje tehnoloških procesa i usavršavanje istih putem rekonstrukcija ili boljom organizacijom posla, vršenje ekonomskih analiza na tom polju itd. , ali sve je to još uvek nedovoljno i rezultati su ispod onih koje očekujemo u narednom periodu . Postavlja se pitanje koji su to razlozi što brže ne idemo u povećanju produktivnosti rada? Verovatno da bismo u različitim preduzećima dobili i različite odgovore, koji bi obuhvatili razne probleme, od radne discipline pa do investiranja u savremenu opremu, čiju specifikaciju sačinjavaju visokoproduktivne mašine i uređaje , visoka mehanizacija itd .

762

Ako bismo išli još dalje pa analizirali kako se u kom preduzeću vrši analiza kretanja produktivnosti, odnosno pogledali metodiku praćenja produktivnosti, tada bismo takođe došli do različitih zaključaka, i to : 1) da se u nekim preduzećima uopšte ne prati produktivnost ; 2) da neka preduzeća prate produktivnost po različitim osnovama, čiji loš izbor praćenja može neki put dovesti i do pogrešnog zaključka, ukoliko se radi o nejednakim uslovima finansiskog i tehničkog poslovanja ; 3) da se praćenje produktivnosti u nekim preduzećima svodi na registrovanje činjenica, a ne služi kao pokazatelj , na osnovu koga treba preduzeti konkretne mere za otklanjanje nedostataka u borbi za sniženje cene koštanja naših proizvoda i kvantitativno povećanje robe, što bi tržište učinilo mnogo stabilnijim i pristupačnijim potrošaču , a što bi se i direktno odrazilo na povećanju životnog standarda ; 4) da je jedan broj privrednih jedinica veoma ozbiljno priŝao ovom pitanju i već sada ima vrlo dobre rezultate koji govore da se ovim pitanjem moraju baviti i ostale privredne organizacije, kako bi sa još više uspeha izvršavale svoj zadatak, a samim tim i zadatak koji im je postavila zajednica. Ovakvo različito gledanje na problem produktivnosti, a što se zaključuje iz vrlo različitih rezultata u pojedinim preduzećima, odraz je činjenice što se ovim problemom bavi još uvek uzan krug ljudi po našim kolektivima i što ovo pitanje nisu široko zahvatile osnovne organizacije SK, radnički saveti, upravni odbori I ostali društveni faktori koji deluju u našim radnim kolektivima. Neosporna je činjenica da je za visoku produktivnost potrebna savremena oprema, koja još uvek nedostaje mnogim privrednim jedinicama, i da zajednica još nije u mogućnosti da je svima obezbedi, ali paralelno s tim postavlja se pitanje da li je to jedini uslov i kolike su naše unutrašnje rezerve sa postojećim osnovnim sredstvima i kadrovima i da li ćemo se i dalje indolentno odnositi prema činjenici da se u nekim našim radnim kolektivima osmočasovno radno vreme svodi često na šestočasovan efektivni rad. Zbog toga se nameće kao nužno da pre nego što budemo u mogućnosti da se snabdemo opremom koja će delimično obezbediti visoku produktivnost rada izbacimo sve ostale parametre koji karakterišu nisku produktivnost, kao što su : radna disciplina, zastareli tehnološki procesi, nestvaranje radnih mesta zatvorenog tipa itd., jednom rečju stvaranje takve organizacije i uslova poslovanja koji će izbacivati na površinu sve ono što umanjuje uspehe naših kolektiva.

763

Ne smemo izgubiti iz vida da imamo jedan vrlo važan preduslov za povećanje produktivnosti koji nemaju druge zemlje, radničko samoupravljanje, koje stimulativno deluje na svakog člana kolektiva ; njega nismo dovoljno angažovali za rešenje ovog problema. Naši radnički saveti rešili su i rešavaju mnoga krupna pitanja koja su od životnog interesa za našu zajednicu , te je nepobitno da će i ovo pitanje, kad mu priđu sa više ozbiljnosti, uspešno rešiti, jer su oni i najpozvaniji s obzirom na širinu problematike u vezi s ovim pitanjem. Ne smemo se zanositi time da ćemo produktivnost rada povećati samo rešenjem ovog ili onog faktora koji utiče na produktivnost, no ipak se jedan faktor ističe među važnijim, a to je čovek koji treba da rukuje visokoproduktivnim mašinama i stvara druge uslove koji utiču na produktivnost ; to je ono od čega možemo odmah poći, odnosno sa čim možemo nastaviti, jer je staro pravilo da su investicije za uzdizanje kadra najjevtinije . S punim pravom očekujemo da će i novi Zakon o raspodeli dohotka doprineti sto uspešnijem rešavanju ovog pitanja, jer on direktno stimulativno utiče na povećanje produktivnosti, te se već sad oseća ozbiljnije prilaženje ovom problemu . Isto tako, davanjem prava većima proizvođača da se neposrednije angažuju na rešavanju privrednih problema u komunama moramo ih uputiti i na rešavanje ovog pitanja koje je u toj fazi da ga treba postaviti na dnevni red i narodnih odbora opština i radničkih saveta i ostalih društvenih i političkih organizacija, koje imaju zadatak da se bave privrednom problematikom. Po pitanju povećanja produktivnosti rada treba više angažovati i naša stručna udruženja, koja mogu mnogo da doprinesu u rešenju čisto stručnih pitanja, kao što su organizacija rada, savremeni tehnološki procesi itd. , a koja su nerešena u nekim našim preduzećima zbog nestašice u kadru ili nedovoljnog iskustva postojećeg kadra.

PETAR NEŠIĆ : Drugovi i drugarice, U svojoj diskusiji osvrnuo bih se na rad članova Saveza komunista u organima radničkog samoupravljanja, na njihov odnos prema rešavanju pojedinih problema i zadataka u Rakovici kod Beograda.

764

Pri izboru u organe radničkog samoupravljanja organizacije Saveza komunista vodile su računa o kvalitetima članova Saveza komunista koji će ući u radničke savete. U praksi se pokazalo da su članovi SKJ uvek bili birani sa oko 85% od ukupnog broja. To nam govori da su baš komunisti u svom svakodnevnom radu, kako na radnom mestu tako i u društvenim organizacijama, bili najaktivniji i imali pravilan odnos prema rešavanju postavljenih zadataka, čime su stekli ugled kod svih članova radnih kolektiva. Organizacije SK su pratile rad svih članova u društvenim organizacijama i organima radničkog samoupravljanja, tako da su se povremeno održavali sastanci sa članovima SK iz radničkih saveta i diskutovalo o izvesnim problemima. Time se pomagalo članovima SK da sprovode pravilan rad organa radničkog samoupravljanja. Praksa nam je pokazala da su ti sastanci bili uvek dobro pripremljeni i dali pozitivne rezultate. Pored toga, bilo je 1 pojedinih slučajeva da članovi SK nisu učinili sve što su mogli, iako im je na to ukazivano. Bilo je ranije teškoća pri uključivanju mlađih ljudi (i mlađih komunista) u organe radničkog samoupravljanja, jer su pojedini stariji drugovi, pa i komunisti sumnjali u to da će mlađi drugovi moći odgovoriti tako važnim i delikatnim pitanjima kao što su rukovođenje i upravljanje preduzećima. I pored ovakvih mišljenja, organizacije SK su potpuno shvatile odluke VI Plenuma SKJ i osvežile sve organizacije, a naročito organe samoupravljanja, mlađim drugovima. Možemo sa zadovoljstvom konstatovati da su oni u potpunosti opravdali poverenje koje im je ukazano prilikom izbora u organe radničkog samoupravljanja. Danas se više ne postavlja pitanje nepoverenja prema izboru mladih ljudi u organe samoupravljanja. Pored toga, moramo napomenuti da smo imali prilično mali broj drugarica u organima samoupravljanja. To se može objasniti time što se uvek tražio isti kriterijum i za drugarice kao i za drugove. To je uticalo pri rešavanju zvesnih pitanja koja su se odnosila na zbrinjavanje dece zaposlenih majki, stvaranje raznih servisa za pomoć zaposlenoj ženi itd . Organizacije SK nisu se dovoljno angažovale kako bi se ova pitanja rešila. Za uspešan rad organa samoupravljanja kod nas naročito su nam pomogle odluke I Kongresa radničkih saveta, na osnovu kojih smo formirali niz komisija. Taj sistem rada omogućio je da se što veći broj članova radničkih saveta konkretnije upoznaje sa zadacima i problemima i neposredno dođe do izražaja pri rešavanju niza važnih pitanja. Ovaj način rada omogućio je da se sva

765

pitanja detaljno prouče na ovim komisijama i dobro pripremljena iznesu pred organe samoupravljanja. To nam pokazuje da i nadalje treba u ovom smislu raditi i oformiti još veći broj komisija i po ostalim pitanjima, jer jedino uključivanjem što većeg broja ljudi u neposredno rešavanje problema možemo postići još veće uspehe nego dosad . Najveću odgovornost naši komunisti su pokazali u pogledu polaganja računa pred biračima. Ovaj sistem još nije potpuno i građen, mada bi trebalo da bude glavni oslonac članova radničk saveta pri upoznavanju birača s radom radničkih saveta, a takode i pri upoznavanju s mišljenjem samih birača. Isto tako treba ra stojati da se putem proizvodnih savetovanja omogući što bolje upoznavanje članova kolektiva s tekućim zadacima i problemima U delatnosti na razvijanju ovakvih metoda rada može da se vid i aktivnost članova Saveza komunista u sagledavanju same problematike proizvodnje, a ujedno i rad i učešće ostalih članova kolektiva. Praksa je pokazala da ovakvim radom možemo ocenjivati ljude u njihovom postavljanju i sagledavanju najvažnijih problema, a ujedno i pri prijemu novih drugova u Savez komunista. Naročito je značajno sistematsko uzdizanje mladih ljudi putem raznih vidova školovanja, kao, naprimer, putem majstorskih škola, večernjih škola, raznih seminara i kurseva. Ovim vidom školovanja naši mladi ljudi su upotpunili svoje znanje, s obzirom na sve složenije zadatke organa samoupravljanja, i sa uspehom učestvuju u rešavanju raznih pitanja koja se postavljaju pred njih Na ovaj način jedan broj onih ljudi koji negiraju sposobnost pojedinih članova Saveza komunista, a naročito mlađih, odreći će se svojih zastarelih shvatanja, jer mladi ljudi mogu itekako doprineti rešavanju i najodgovornijih zadataka koji se postavljaju pred organe radničkog samoupravljanja.

MILOVAN STEFANOVIĆ : Drugovi i drugarice, Rekao bih nekoliko rečenica o reformi univerzitetske nasta ve, u kojima bih podvukao po mom mišljenju najbitnije elemente koji u ovoj ili onoj formi utiču na nesrazmerno dugo studiranje. više ili manje na svim fakultetima Beogradskog univerziteta. Pitanje blagovremenog završavanja studiranja u današnjim uslovima brzog i vrlo živog privrednog i drugog razvitka postavlja se kao problem, ne samo u razmerama Univerziteta, već i čitavog

766

društva, za koji je ono životno zainteresovano, naročito kada se radi o danas najpotrebnijim kadrovima. Sa ovim je u nerazdvojivoj vezi i pitanje profila stručnjaka onakvog kakvog traži naša savremenija i modernija privreda. Izgraditi i osposobiti takav kadar veoma je važno i neophodno za brži i sadržajniji razvitak društva kao celine. Na Univerzitetu se poodavno raspravlja o tome kakvog stručnjaka stvarati s obzirom na savremen razvoj privrede naše zemlje i specifičnosti u razvoju pojedinih privrednih oblasti. Ali, konkretnom rešavanju toga pitanja na nekim fakultetima nije se dovoljno prilazilo. U momentu kada se ozbiljno i temeljno rešava pitanje reforme nastave, ne samo na Univerzitetu već i u školstvu uopšte, Univerzitet i svi naši društveni i politički organi imaju pred sobom jedan osnovni zahtev: da se putem reforme omogući blagovremeno, u zakonskom roku završavanje studija da bi privreda, školstvo, zdravstvene i druge ustanove dobili što pre kadrove, jer zajednica, pored drugih, ima ogromne i materijalne štete, bilo u suviše velikim izdacima za školovanje, bilo u nedostatku visokokvalifikovanih stručnjaka ; da reforma omogući stvaranje takvih Kadrova koji će se odmah moći ne samo uklopiti u savremeni proces proizvodnje, već biti organizatori savremenog načina proizvodnje, bez koga se ne može ići napred . Znači, da se ujedno sa ovim pitanjem rešava ne samo održavanje kvaliteta kadrova na istoj stručnoj visini, već će stručno znanje kroz savremenu nastavu sasvim odgovarati i savremenim potrebama društva. Isto tako, hoću da istaknem da se ovim zauvek ne skida s dnevnog reda pitanje potreba i profila kadrova . Kako god je naš privredni i drugi razvitak dinamičan i u našim uslovima neobično brz, tako će se i tretiranje ove strane unutrašnjeg razvitka postavljati, ali ne na onoj osnovi na kojoj se danas postavlja. Rešavanje ovoga društvenog i političkog problema nije nimalo jednostavno, tim pre što se ovde prepliću niti raznoraznih činilaca koji se ne mogu otklanjati nezavisno jedan od drugog, inače bi nas takva jednostranost odvukla u mnogo težu i praktično nerešivu situaciju . Od raznih uzroka koji čine ovakvo stanje na Univerzitetu u pogledu zadržavanja studenata na studijama pola i više vremena od predviđenog, istaći ću one koje smatram najbitnijim. Činjenica je da se sa razvojem proizvodno-materijalnih snaga u našoj zemlji, uvođenjem savremenijeg načina proizvodnje u težnji bržeg obezbeđenja višeg nivoa životnog standarda naših radnih ljudi nužno mora menjati i sistem nastave na Univerzitetu ,

761

koji je u izvesnom smislu zastareo i zaostaje za stvarnim potrebama društva. Novi sistem izvođenja nastave i sve što je s tim povezano treba da ima prvenstveno za cilj uklapanje studenata u daleko intenzivniji i sistematski rad, s jedne, i nastavnika, s druge strane. Ne može se izbeći činjenica da je dosadašnji sistem studiranja i izvođenja nastave, sa kojim je usko vezan i režim studiranja, pored ostalog, omogućavao i nedovoljno angažovanje studenata u savlađivanju materije iz nastavnog programa . Zbog toga su organizacije SK i Saveza studenata morale da ulože mnogo napora u konkretnoj borbi protiv zaostalih ispita kod velike većine studenata. Isto tako, nastavni programi, kako po svojoj delimičnoj zastarelosti, nesavremenosti tako i po opširnosti i nagomilanosti često čak nepotrebnim stvarima znatno doprinose zaoštrenosti problema Univerziteta. Ali , pitanje revizije nastavnih programa je veoma delikatno, jer nije jednostavno uskladiti program sa potrebama proizvodnje, tim pre što su na Univerzitetu podeljena mišljenja da li privredi davati stručnjake uže struke ili sa jednim širokim stručnim obrazovanjem iz dotične oblasti . Na drugoj strani, karakteristično je za Univerzitet da ponekad dolazi do izražaja subjektivizam i konzervatizam kada se radi o reviziji programa. Mislim da zaključci Izvršnog veća Srbije i Univerzitetskog saveta mogu samo ostati proklamacija ako se sa posebnom brigom ne izvrši praktično sprovođenje ovih zaključaka . Nije problem osloboditi programe istoricizma, koji je na nekim fakultetima vrlo nesrazmeran u odnosu na materiju koju student treba da usvoji za sutrašnji život, već je problem u tome koliko će svaki pojedini profesor, pri razrađivanju programa sa studentima imati osećanja mere za stvarne potrebe prakse i koliko će on biti ubeđen u ispravnost takvih potreba, gledano sa njegovog stanovišta. Program nije ništa drugo nego spisak, pregled poglavlja i pitanja koja će se obrađivati, a kako i u kojoj meri će se ovo ili ono pitanje iz programa obrađivati i sa koje strane će mu se prilaziti , to zavisi od profesora. U tome i jeste specifičnost i teškoća reforme univerzitetske nastave, konkretno reforme programa. Zato mislim da ne samo pitanju programa, već sistemu , režimu studija treba prići veoma ozbiljno. Najznačajniji faktori u ovome rešavanju jesu pored odbora za nastavu , komisija, uprava, saveta i dr. ---- organizacija SK nastavnika i sekcija udruženja nastavnika koji u ovom problemu još nisu dovoljno angažovani. Ovde ne treba posebno isticati da čitav uspeh pravilnog i nužnog rešenja nastave zavisi od materijalne obezbeđenosti, kao

768

í od proširenja kapaciteta nekih fakulteta, naročito onih na kojima je priliv studenata veći (Poljoprivredni, Filozofski, Tehnički i dr.). Radi potkrepljenja navoda dovoljan je primer Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, na koji se u ovoj školskoj godini upisalo oko 800 studenata, što u istoriji ovog fakulteta nije bio slučaj (kapacitet ovog Fakulteta je 100 studenata na I godini) . Računajući da će se iduće godine upisati na ovaj fakultet najmanje 400 novih studenata, znači da ovom Fakultetu treba obezbediti 2,5 puta više sredstava u odnosu na odobrena sredstva za 1957 godinu, uzimajući u obzir i povećanje ličnih rashoda, koje je nužno . Ovde nisu uzeta u razmatranje druga pitanja, isto tako važna, i o kojima se mora voditi računa pri reformi univerzitetske nastave, kao: način ispita, organizacija vežbanja i prakse, udžbenici, stipendije, materijalna obezbeđenost studenata i dr. Dobrom, organizovanom akcijom pre svega komunista na Univerzitetu i pomoći kadrova iz proizvodnje može se i ovaj problem sa uspehom rešiti .

MIRKO VANIĆ : Kada govorimo o našim rezultatima, onda nam uvijek nisu potrebne brojke. Dovoljno je da pogledamo samo malo oko sebe i svuda ćemo vidjeti ogromna dostignuća u razvoju industrije, saobraćaja, u stanbenoj i komunalnoj izgradnji, u prosvjeti, zdravstvu, socijalnoj zaštiti itd. Bilo je nužno da u svom razvoju pronalazimo vlastite puteve, jer smo se veoma oskudno mogli služiti iskustvima drugih. Zbog toga je i razumljivo što smo u svom razvoju imali i još imamo izvjesnih grješaka. No one su najvećim dijelom rezultat objektivnih teškoća, a ne ustručavamo se da javno ukažemo i na subjektivne slabosti i grješke, o čemu svjedoči i nedavno objavljeno Pismo Izvršnog komiteta CK SKJ. U prvim godinama našeg razvoja morali smo primjenjivati takav sistem raspodjele dohotka koji je odgovarao tadašnjem administrativnom sistemu upravljanja privredom i koji je u tom razdoblju bio neminovan. No, međutim, naša osnovna težnja, kojom smo se rukovodili u razvoju našeg privrednog sistema i društva uopće, bila je ostvariti socijalističke principe rukovođenja privredom, tj . upravljanje i raspodjelu dohotka što više približiti neposrednim proizvođačima. A kada su za to sazreli uslovi, uslijedila je predaja privrednih poduzeća na upravljanje radnim kolektivima . 49 VII Kongres SKJ

769

Sa razvojem sistema upravljanja i školovanjem radničke klase putem tog upravljanja kao i s daljnjim privrednim dostignućima razvijali su se i uslovi za donošenje sve savršenijih ekonomskih instrumenata, koji imaju za cilj : jačanje i proširenje ekonomske baze radničkog samoupravljanja i što veću stimulaciju kako pojedinca tako i kolektiva, te konačno i komuna za bolje poslovanje i razvijanje inicijative proizvođača . Nama svima je zajednička težnja ka povećanju životnog standarda naših radnih ljudi. No pri tome mi komunisti ne posmatramo samo pojedince ili neki kolektiv, nego sve naše radne ljude. Uslijed toga naša ekonomska politika i mjere imaju za cilj usklađivanje naše privrede u cjelini , pa prema tome i standarda ljudi, tj . ostvarenje principa da svako prema svome radu i prima od zajednice. Na osnovu dosadašnjeg razvoja našeg društva sazreli su uslovi da se donesu i stalniji zakonski propisi za regulisanje rada naših privrednih organizacija. Naše trinaestogodišnje bogato iskustvo i rezultati omogućili su nam da se donesu tako važni zakonski propisi, koji znatno proširuju materijalnu osnovu radničkog samoupravljanja u kolektivima i komuni preko radničkih savjeta, vijeća proizvođača i drugih organa društvenog samoupravljanja u okviru komune . Jedni od najvažnijih zakona u tom pogledu su nesumnjivo oni koji regulišu sistem raspodjele ukupnog prihoda i dohotka u privrednim organizacijama, a koje je Savezna narodna skupština izglasala koncem 1957 godine. Ovi zakoni su bitno doprinjeli većoj ekonomskoj samostalnosti poduzeća i komuna. Prije je privredna organizacija pretežni dio sredstava za lične dohotke radnika izdvajala iz ukupnog prihoda samo u propisanim okvirima (po zakonu) . Sada privredna organizacija samostalno odlučuje o tome koliko će od svog čistog dohotka upotrebiti za lične dohotke, a koliko za svoje fondove. To joj omogućuje da visinu osobnih dohodaka radnika podešava prema svojim stvarnim potrebama, imajući u vidu uvjete pod kojima posluje u određenom razdoblju i potrebu stimulacije za veću produktivnost rada. Privredna organizacija u isto vrijeme treba da vrši potrebna izdvajanja u fondove - Iputem kojih osigurava temelje da bi ubuduće mogla uspješno poslovati - proširujući proizvodnju provodeći modernizaciju poslovanja i usavršavajući stručne kadrove.

No u istom momentu ne treba gubiti iz vida da su radnom kolektivu povjerena društvena sredstva na korišćenje - radi zadovoljenja određenih potreba društvene zajednice. Zbog toga je 770

rad privredne organizacije podvrgnut određenom utjecaju zajednice. Zajednica (neposrednije komune) treba da utiče i na raspodjelu dohotka - ne oštećujući prava poduzeća , a sa ciljem da se odluke radnih kolektiva i njihovih organa samoupravljanja usklade sa interesima društvene zajednice. Zbog toga interesi privredne organizacije, a naročito osobni dohoci radnika i službenika, ne smiju biti isključivi cilj odluka kolektiva u poslovanju i rashodovanju . Ovakav sistem raspodjele dohotka ne samo da je dao materijalnu bazu za veću samostalnost radnih kolektiva i komuna već je nametnuo niz krupnih zadataka kako komunistima tako i organima radničkog i društvenog samoupravljanja u poduzećima i komunama. Ovaj sistem upravo prisiljava poduzeća da posluju kao dobri privrednici. Već iskustva iz 1957 godine u onim poduzećima koja su vršila obračun prema dohotku pokazuju pozitivno dejstvo novog sistema. Obzirom da ostvarenje dohotka privredne organizacije zavisi od dobrog poslovanja, a prije svega od veće produktivnosti rada, ekonomičnosti i rentabiliteta, bilo je neophodno već u 1957 godini, a naročito sada u 1958, da se radni kolektivi i njihovi organi samoupravljanja ozbiljno pozabave svestranom analizom cjelokupnog poslovanja. Iz niza podataka se vidi da je naročita pažnja posvećena iznalaženju unutarnjih rezervi, povećanju produktivnosti rada, sniženju troškova itd. Treba istaći da su komunisti u većini slučajeva bili inicijatori rješavanja čitavog niza ovih problema. U početku je težište bačeno na smanjenje broja radne snage uz isti ili veći bruto produkt. Niz primjera pokazuje da se išlo u produkciju sa 400-500 ljudi manje, a da je bruto produkt u odnosu na ranije stanje porastao. Razlog što se ova mjera najneposrednije odražavala na sniženje troškova i povećanja dohotka poduzeća. Ovo pogotovo što su izvjesne društvene obaveze, kao, naprimjer socijalno osiguranje, stanbeni fond , doprinos iz ostvarenog dohotka, novim sistemom raspodjele vezane za lični dohodak, pa je svaka ušteda na radnoj snazi značila daleko veću uštedu u platnom fondu nego ranije. Jednom riječi , stvari su u tom pogledu postale mnogo jasnije i uočljivije za organe radničkog samoupravljanja i članove kolektiva. Međutim, bilo je jasno da nije dovoljno samo smanjivati broj radne snage, već da je jedan od osnovnih uslova za trajno poboljšanje rada privrednih organizacija pozabaviti se ostalim elementima troškova i povećanjem produktivnosti rada. Sa tim u vezi se prije svega postavio problem raspodjele platnog fonda kroz tarifne

49*

771

stavove i ispravljanja niza nepravilnosti u tarifnim odnosima, zatim pitanje realnosti normi , smanjenja nepotrebnog prekovremenog rada, pravilne raspodjele premija gdje je bilo i gdje još ima mnogo nejasnoća , zatim pitanje preteranih honorara, dnevnica, terenskih dodataka i čitavog niza primanja, koja su remetila odnose među ljudima i negativno uticala na produktivnost rada. Ima poduzeća koja su pogrešno shvatila da se plaće i razna druga primanja prelaskom na sistem dohotka mogu neograničeno povećavati. No ubrzo se pokazalo da je to moguće samo pod uslovom povećanja dohotka na bazi povećane produktivnosti i sniženja cijena koštanja, a da zajednica ima sredstava da spreči one koji misle da dižu dohotke nabijanjem cijena na tržištu . Već je rečeno da je osnovni ključ za povećanje dohotka sniženje cijena koštanja i povećanje produktivnosti rada. Zato su organizacije Saveza komunista, sindikalne organizacije, kao i organi radničkog samoupravljanja, u mnogim kolektivima uzeli čitavi niz problema u rješavanje. U mnogim poduzećima se pristupilo temeljitijem izučavanju tržišta, analizama kapaciteta, pitanjima rekonstrukcije i zamjene dotrajalog strojnog parka, njegovoj tipizaciji, zatim sređivanju materijalnog i skladišnog poslovanja, boljem korištenju materijala, smanjivanju prekomjernih zaliha itd. Naročita pažnja je posvećena usavršavanju tehnološkog procesa rada. Također je povedena odlučnija borba za pravilno i namjensko korišćenje fondova, razmatran obim obrtnih i investicionih kredita obzirom na nove instrumente i mogućnosti plaćanja kamata i anuiteta. Sve su to pitanja koja se, zahvaljujući novim ekonomskim Instrumentima, a naročito sistemu raspodjele dohotka, tražila brzo i svestrano reagiranje radnih kolektiva i njihovih organa samoupravljanja, a čemu su komunisti dali značajan doprinos, te svojom političkom aktivnosti postigli živu aktivizaciju širokog kruga proizvođača. Međutim, u bici za rješavanje ovih pitanja nailazilo se i na izvjestan otpor jednog manjeg dijela ljudi u radnim kolektivima, koji su naučili da rade po starom i nisu htjeli tako lako mijenjati svoje radne navike. Taj otpor se ogledao : u sprečavanju ozbiljnih analiza i solidne evidencije, kako bi radni kolektiv imao uvid u bitne elemente poslovanja poduzeća, u pokušajima prikrivanja unutarnjih rezervi, u „ friziranju “ i uljepšavanju bilanci , tj . iskazivanju fiktivnih aktiva i pasiva, u nenamjenskom trošenju fondova, u raznim deviznim prekršajima, u nepravilnoj raspodjeli ličnih dohodaka i, na koncu, u težnji da se birokratskim metodama

772

onemoguće radni kolektivi i njihovi organi samoupravljanja u otklanjanju takvih pojava. Zahvaljujući aktivnosti komunista, mnoge ove tendencije su otklonjene ili svedene na najmanju mjeru. Istina, bilo je i kod nekih članova Saveza komunista demagoških istupa kada se je radilo o mjerama koje uvijek nisu bile popularne kod zaostalijeg dijela radnika, ali su zato bile korisne kako za poduzeće tako i za zajednicu, a, na koncu, i za svakog pojedinca. Ovo je došlo naročito do izražaja kada su neki kolektivi morali izvršiti ozbiljnu reviziju raznih neopravdanih primanja pojedinaca, koja nisu bila u skladu niti sa propisima, a niti sa pravilnim odnosima među ljudima u pogledu stimulacije na veću produktivnost rada. Pošto su pojedinci bili pogođeni, nepravilno su reagirali, jer se nisu mogli izdići iznad svojih ličnih interesa. Nažalost , još uvijek ima izvjestan broj ljudi, a među njima i nekih članova Saveza komunista, koji smatraju da treba tražiti maksimalne mogućnosti u zakonu , koje dozvoljavaju ili bar izričito ne naglašavaju štetnost pojedinih postupaka, a često se traže I „šupljine" u zakonskim propisima radi njihovog izigravanja. Uloga nas komunista i svih članova kolektiva jeste da se krećemo u okviru zakona, da se borimo za pravilno tumačenje zakonskih propisa, konstruktivno ukazujući na izvjesne nedostatke ukoliko ih ima, a ne da se krećemo po rubovima zakonskih propisa, a katkada i po vanjskim rubovima. Tko će se drugi ako ne mi komunisti boriti za pravilnu primjenu i poštivanje zakonitosti u našoj zemlji. Iz dosada izloženog jasno je kolika je uloga dohotka poduzeća u ostvarivanju ličnih dohodaka . Što je veći dohodak privredne organizacije — to će biti i veća mogućnost povećanja ličnih dohodaka radnika i službenika, ali istovremeno i veći prihod komunama u vidu doprinosa na lične dohotke radnika i službenika. Iz ovog proizlazi da je u interesu kako kolektiva tako i ko mune da ti dohoci budu što veći. Međutim, ovaj sistem ujedno nalaže komunistima da se bore za takva shvaćanja proizvođača da oni nisu samo proizvođači već I potrošači i da svako povećanje dohodaka na bazi nabijanja cijena, a bez povećane proizvodnosti i sniženja troškova - znači ugrožavanje životnog standarda radnih ljudi , unošenje poremećenja na tržište i kočenje našeg privrednog razvoja. To znači da svi komunisti na teritoriji jedne komune, djelovali oni u privrednoj organizaciji, u vijeću proizvođača ili u nekoj društvenoj ili političkoj organizaciji, imaju jedinstveni zadatak da se odlučno bore protiv uskolokalističkih shvatanja oko ostvarivanja i raspodjele

773

dohotka i za takvu politiku koja će, s jedne strane, osigurati maksimalnu inicijativu pojedinaca, kolektiva i komuna, a s druge, i interese cjelokupne naše zajednice. Zbog toga što je izvjesnim organizacijama Saveza komunista nedostajalo takvih shvatanja i suprotstavljanja nezdravim tendencijama, morali su viši privredni organi propisima onemogućiti neopravdano dizanje cijena i na toj osnovi ostvarivanje nerealnih zarada. Te mjere komunisti i svi radni ljudi treba da najodlučnije podrže mobilišući se u borbi i kontroli u sprovođenju u život tih propisa. Bilo bi nužno da u našoj daljnjoj praksi mi komunisti shvatimo da svaka naša greška i propust u tom pogledu nužno prisiljava više privredne organe da vrše slične zakonske intervencije, te da se založimo svim silama da takvih intervencija bude potrebno što manje, jer to ustvari i jeste naš put zacrtan već na VI Kongresu Saveza komunista Jugoslavije, a sigurno je da će i ovaj naš Kongres pitanje odgovornosti komunista za realizaciju naše politike postaviti još odlučnije. Prelaz na sistem dohotka pruža komunistima izvanredne mogućnosti da kroz sve društvene organizacije i organe radničkog i društvenog samoupravljanja usade shvaćanje kod svakog proizvođača i građanina da od njegovog ličnog rada i zalaganja , tj . pravilnog rukovanja sredstvima društvene zajednice, većeg zalaganja u proizvodnji, boljeg korištenja strojeva, alata i materijala , zavisi da li će dohodak privredne organizacije, a time i njegov lični biti veći ili manji . Celom tom poslu komunisti treba da pristupe organizovano, sa jedinstvenim stavovima i odgovornošću kako pred svojim organizacijama tako i pred radnim ljudima u čije ime istupaju. Pri tome bi trebalo da bude osnovni zadatak borba za aktiviranje najširijih slojeva radnih ljudi , za njihovo upoznavanje i odlučivanje o svim bitnim pitanjima u poduzeću i komuni. Treba se boriti za razvijanje slobodne i konstruktivne kritike, a protiv pokušaja gušenja slobode kritike, za punu primjenu principa neposredne socijalističke demokracije i svih zakonskih propisa, koji tu slobodu garantuju našim građanima. Također je nužno suzbijati pokušaje pojedinaca da zloupotrebljavaju naše demokratske slobode u cilju unošenja pomutnje i smetnji u naš demokratski razvoj . Ne smijemo dozvoliti da se zbog nepravilne tarifne politike i primene premiskog sistema remete principi nagrađivanja prema radu, te guši stimulacija proizvođača za veću produktivnost rada, a, s druge strane, samim tim remete odnosi između nekih ljudi . Dosadašnja praksa pokazuje da 774

gdje god ima nepravilnosti u raspodjeli ličnih dohodaka nastaju nezdravi odnosi u kolektivima, koji često imaju i negativnih političkih posljedica. A nama je cilj da, pored razvijanja materijalne zainteresiranosti ljudi za rad i proizvodnju , izgradimo nove humane, socijalističke odnose među ljudima, jer su te dve stvari međusobno nerazdvojno povezane .

DUŠAN VIDOVIĆ : Drugovi i drugarice, U referatu druga Tita precizirana je jasno naša politika u investicionim ulaganjima na melioracije — da uložena sredstva treba da uslove veću proizvodnju i mijenjaju odnose na selu. U vezi s tim želim da govorim ne o značaju melioracionih radova u podizanju poljoprivrede već o organizaciji ostvarivanja ovih zadataka . Društvena zajednica je pored organa vlasti mobilizirala na rješavanje ovih zadataka široke slojeve radnog seljaštva, ustanova, zadruge i poljoprivredna dobra - organizirane u vodnim zajednicama. Prva vodna zajednica u Lijevču Polju osnovana je 1905 godine. U vrijeme do 1945 godine tri puta je bila ukidana i ponovo formirana. Tadašnji društveni sistem nije mogao riješiti osnovne probleme odvodnje, zbog čega takva organizacija i nije našla svoje mjesto. Ona je uglavnom služila ondašnjem režimu u političke svrhe. Na području Lijevča Polja vodna zajednica je osnovana 1952 godine i zahvata površinu od 33.000 ha sa 9.000 domaćinstava . Uz pomoć hidrotehničke službe, 1953 godine otpočeli su radovi na izgradnji sitema odvodnje u tzv. dolinskom području na površini od 5.600 ha. Za izgradnju ovog sistema zajednica je dala u formi kredita 140 miliona dinara i 101 milion dinara iz budžeta. Poljoprivredni proizvođači dobrovoljnim radom izvršili su iskop iz kanalske mreže 51.121 m³ zemlje, što izraženo u novcu iznosi 17.381.000 dinara. Krajem 1956 godine pumpna stanica je puštena u probni pogon, a prošla godina dala je prve rezultate, jer su proizvođači dobili po prvi put preko 3.000 metričkih centi pšenice, koju nikad prije nisu mogli ni sijati . Iako još nije potpuno završen cjelokupan sistem, ovom izgradnjom riješen je jedan od najtežih problema pomenutog kraja, jer su radni ljudi (preko 6.000 stanovnika) u prošlosti bili stalno izloženi stihiji i razornom dejstvu voda, koje su redovito uništavale njihove napore dva puta godišnje. Izvršavanje 775

obimnih radova na ovom objektu bilo bi nemoguće bez organizacije koja je uspjela objediniti interese proizvođača i uspješno realizirati i najekonomičnije upotrebiti sredstva dobijena od zajednice. Vodna zajednica osnovana po Uredbi vlade FNRJ (Sl . list FNRJ br. 6/52) izvršila je uspješno ne samo taj zadatak već uporedo i dalje pripreme za melioraciona rješenja ostalog područja. Tom Uredbom date su mogućnosti stvaranja organizacije vodnih zajednica , čiji je osnovni zadatak odbrana od štetnih dejstava voda i zajednička upotreba voda. Ustvari, Uredba je bila značajan doprinos rješavanju jednog od vrlo važnih problema naše poljoprivrede, posebno vodoprivrede. I sama činjenica da su vodne zajednice u prošlosti postigle značajne rezultate u izgradnji objekata, a naročito u zahvatanju područja na kojima se prije nije ništa učinilo u rješavanju problema voda, govori o posebnom značaju ove Uredbe savezne vlade. Otada je prošlo 6 godina i u našem društvenom i privrednom razvitku došlo je do značajnih promjena. Nužno se postavlja da se na osnovu dosadašnjih iskustava i u skladu sa stepenom našeg društvenog i privrednog razvitka sagleda mjesto i uloga vodnih zajednica. To se vidi iz slijedećeg. Prije svega, u svim našim poljoprivrednim rejonima djeluju zemljoradničke zadruge, poljoprivredna dobra i druge organizacije i ustanove, koje na ovaj ili onaj način objedinjavaju i usmjeravaju proizvodnju na svom području . Zadružnim organizacijama obuhvaćeni su individualni proizvođači, a u Uredbi se postavlja da su i fizička lica članovi vodne zajednice. Preko zadruge kao osnovne ekonomske organizacije na selu, potrebno je ostvarivati određene zadatke vodoprivrede. Drugo, po Uredbi , nema učešća radnog kolektiva u samoupravi, a radni kolektiv vodne zajednice Lijevča Polja ima 21 radnika i službenika. Samim tim je status vodnih zajednica u sadašnjoj fazi našeg razvitka nejasan i nužno se postavlja donošenje zakona o vodnim zajednicama. U vezi s tim želim napomenuti da je potrebno razgraničiti finansiranja investicija u vodoprivredne i meliorativne radove , kako je to postavljeno Rezolucijom Savezne narodne skupštine o poljoprivredi. Takvim razgraničenjem jasnije bi se odredilo mjesto i uloga vodnih zajednica, a upravljanje bi se moglo i trebalo postaviti kao i u svim drugim privrednim organizacijama. Vodna zajednica bi djelovala kao privredna organizacija udruženih zadruga , poljoprivrednih dobara i ostalih ustanova na području njenog djelovanja. To bi omogućilo da fizička lica odnosno individualni proizvođači preko svoje osnovne ekonomske organizacije , zadruge, ostvaruju i dalje učešće u rješavanju problema vodoprivrede, a zajednica bi obe-

776

zbijedila da se ulaganjem društvenih sredstava preko vodnih zajednica razvijaju i jačaju socijalistički odnosi na selu . Da je to neophodno, potvrđuje i slijedeće : na području Lijevča Polja završen je jedan objekat u vrijednosti od 270 miliona dinara, izrađen je investicioni program i idejni projekt odvodnje na daljih 10.000 ha zemljišta i zatražena sredstva u iznosu od milijardu tristo pedeset miliona dinara, obavljaju se istraživanja na daljih 30.000 ha zemljista s tim da investicioni program bude gotov koncem ove godine. Iznoseći ove podatke, želim još jedanput istaći neophodnost hitnog rješavanja statusa vodnih zajednica kao društvenih faktora koji treba da rješavaju ove krupne zadatke daljeg podizanja poljoprivrede, a preko kojih društvena zajednica ulaže ogromna sredstva. Time bi se obezbijedilo da sredstva koja se ulažu ne samo daju rezultate u povećanju proizvodnje, već i utiču na razvijanje socijalističkih odnosa na selu. Duboko sam uvjeren da će se naći najbolje rješenje kako bi vodne zajednice kao socijalističke organizacije mogle doprinijeti našoj borbi za podizanje poljoprivrede i razvijanje socijalističkih odnosa.

BUDIMIR VUKAŠINOVIĆ : Drugovi i drugariice, U Nacrtu programa stoji da „ u sprovođenju raznih oblika so cijalne zaštite treba staviti težište na delatnost komune , stanbeaih zajednica, na niz društvenih organizacija, koje u svom programu i u svom svakodnevnom radu na području komune imaju socijalne zadatke ". Time su jasno određeni zadaci komune u toj oblasti , jer je ona mesto gde se ti problemi javljaju a i mesto gde se oni najuspešnije mogu rešiti. Želim da iznesem neka iskustva Opštine Šabac u toj oblasti, kao i probleme s kojima se susrećemo. Naš rad u toj oblasti prilično je obiman . Radilo se uglavnom na zbrinjavanju onih kojima je socijalna pomoć bila potrebna. Svi uživaoci se mogu podeliti u dve grupe : u prvu spadaju oni koji pomoć primaju na osnovu opštih propisa (deca palih boraca, žrtava fašističkog terora i slično ) ; u drugu spadaju uživaoci socijalne pomoći na osnovu opštinskih propisa. Pitanja uživalaca iz prve grupe su uglavnom rešena (ivalidnine, stipendije i slično), mada naše obaveze prema njima nisu prestale. I dok se prva grupa smanjuje, za drugu se to ne bi moglo reći , jer se javljaju sve novi i novi slučajevi . Ozbiljniji problem, iako po masovnosti nije veliki , pretstavljaju deca koja su iz bilo kojih razloga zapuštena . Reša-

777

vanje ovih problema, kao i održavanje letovališta i oporavilišta, zahteva znatan deo budžetskih sredstava opštine. Samo u 1958 godini na socijalnu i zdravstvenu zaštitu u ovoj opštini ide oko 22 % budžeta. To je veliko opterećenje, mada je ono i humano i korisno. Međutim, sav ovaj rad je nekako jednostran. Sredstva se troše, da se tako izrazim, na socijalnu kurativu umesto da se više troše na socijalnu preventivu, tj . na rešavanje onih pitanja od kojih zavisi sprečavanje ili bar smanjivanje pojava novih socijalnih problema. Nerešeni komunalni , u onom uobičajenom smislu te reči , problemi, zatim oskudica u stanovima i slično često su uzrok novih socijalnih problema. Sredstva koja ostaju opštini, posle podmirenja neophodnih rashoda, nedovoljna su. Jedini izvor sredstava za rešavanje ovih pitanja jeste fond za kreditiranje stanbene izgradnje, koji ima znatne mogućnosti, ali ipak nedovoljne. Ovde se sada javlja niz problema koji nisu rešeni , kao što su visina zakupnine za stan, jer je sadašnja zakupnina nedovoljna za otplaćivanje anuiteta i istovremeno za održavanje zgrada ; zatim, jevtinija gradnja ; zatim, da li je ispravno rešavati komunalne probleme, kao što su kanalizacija, vodovod i slično, sredstvima fonda za kreditiranje st nbene izgradnje, pošto smo često prinuđeni da za to uzimamo dozvoljeni maksimum i na taj način smanjujemo fond. Verujem da će opštini za rešavanje ovih problema ostati veća sredstva kada se budžet bude formirao po nekom objektivnijem kriterijumu, a ne u visini „ prošlogodišnjeg izvršenja“ ; međutim, mislim da je gradskim opštinama potrebno obezbediti neka vanredna sredstva bilo u vidu kredita ili na neki drugi način. Nisam govorio o tome da mi moramo dosta menjati (bar u ovoj opštini) i u našim shvatanjima i u odnosu prema ovim zadacima. U prvom redu moramo mobilisati sve snage na rešavanje problema o kojima sam govorio, jer ćemo i na taj način ostvarivati zadatke koje predloženi Program pred nas postavlja. Drugo pitanje, o kome hoću da kažem nekoliko reči , je plaćanje bolničkih troškova. Po postojećim propisima, bolničko lečenje određenih bolesti ide na teret opštine na čijoj teritoriji je nastanjen bolesnik. Ovi troškovi su svake godine sve veći , jer sve veći broj ljudi koristi ova prava. Kada čovek pogleda listu lečenih, često među njima može naći i znatan broj onih koji bi mogli platiti sve troškove lečenja ili bar jedan njihov deo, ali po postojećim propisima na to nisu obavezni . Ovde postoje svega dva rešenja : ili menjati nešto u našim propisima, što ne bi bilo mnogo popularno, da bismo možda korisnike lečenja obavezali da troškove snose prema svojim mogućnostima ; ili , ono što Nacrt programa predviđa, zdrav-

778

stveno osiguranje celog stanovništva uz doprinos osiguranih , što će znatno smanjiti izdatke, bar za one koji doprinosom mogu sebi obezbediti zdravstvenu zaštitu. Nacrt programa postavlja pred nas komuniste jasne zadatke u oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, što nam omogućuje da posvetimo punu pažnju njihovom rešavanju u skladu s materijalnim mogućnostima.

SAIT ZATRIĆI : Drugovi i drugarice delegati, Ja bih diskutovao o naporima komunista na rešavanju zdravstvenih problema i podizanju zdravstvene svesti kod radnih masa u Srezu Peć. Nasleđena prošlost stavila je komuniste našeg sreza pred posebne teškoće, koje su se samo izvanrednim naporima i zalaganjima, za ovo relativno kratko vreme, mogle savladati i postići više nego što se moglo očekivati. Uporedo sa podizanjem i proširenjem zdravstvenih institucija i osposobljavanjem zdravstvenog kadra, koji nismo imali, bili smo prinuđeni da borbu protiv nepronadrilekarstva , rđavih navika i običaja svećenosti , sujeverja, postavimo u prvi plan. Upravo, vodila se briga da uporedo s naporima za privredni razvoj usmerimo snage i na podizanje zdravstvene svesti naroda, ali ovom pitanju , naročito u poslednje vreme, nije poklanjano dovoljno pažnje, jer su ga privredna i ostala pitanja potisnula, iako je zdravstveno prosvećivanje sastavni deo borbe za razvitak privrede. No, ipak je u podizanju zdravstvene zaštite naroda učinjen ogroman korak napred u odnosu na predratno stanje, tako da se dosad broj zdravstvenih ustanova, bolesničkih postelja, lekara, lekarskih pomoćnika, bolničara i babica znatno povećao. Ali i pored ovakvog napretka , potrebe naših građana još nisu skoro ni izdaleka podmirene, s obzirom na opšti prosek zdravstvenog stanja našeg naroda, zbog načina ishrane i životnog standarda kao i drugih elemenata, kao što su : komunalni problemi , stanbeni problemi, higijensko-tehnička zaštita pri radu itd . U dosadašnjim nastojanjima za stvaranje i usavršavanje zdravstvene službe bili smo prinuđeni da se više pozabavimo problemom kurative . Zapravo u ovu zaštitu uložiili smo skoro sva sredstva, jer nas je na to primoralo nasleđeno stanje. Naš srez broji oko 200.000 stanovnika, od čega usled slabe ishrane oko 33% boluje od pelagre , a 7.632 lica su aktivni plućni 779

bolesnici ; u njihovim domaćinstvima živi više od 16.300 članova porodice. Smrtnost dece i odraslih i dalje je veća nego u ma kom kraju naše zemlje. Dotrajali stanbeni fond, izgrađen još u uslovima patrijarhalnog i primitivnog načina života, uopšte ne može zaštititi stanovnike od raznih infekcija, zaraznih i štetnih insekata. Usto, gusta naseljenost prouzrokuje većinu zaraznih bolesti, koje ne samo što ugrožavaju zdravlje naših ljudi, već njihovo postojanje povlači za sobom ogromne materijalne izdatke s obzirom da se u većini slučajeva radi o onim oboljenjima čije lečenje pada na teret zajed nice. Ovome doprinosi dobrim delom i problem nezaposlenosti. Iz ovih razloga prilikom stvaranja perspektivnog plana privrednog razvoja sreza uzeta su u obzir i ova pitanja. Po ovakvom planu privrednog razvoja postoje garancije da ćemo se iz ovakve situacije izvući. Naime, osvajanjem novih površina povećaće se obradivo zemljište po stanovniku od 36 na 50 ari. U vezi s ovim promeniće se i struktura setvenih površina, semenskog materijala, pa će se i prinosi povećati. Podizanjem nekoliko fabrika na području sreza, ako ne u celosti , rešiće se bar delimično pitanje nezaposlenosti. Sprovođenjem ovih mera, nacionalni dohodak biće povećan po stanovniku od 31.515 na 59.124 dinara, što će omogućiti komunama da odvajaju veća materijalna sredstva za zdravstvenu zaštitu. I ranije, a naročito posle VI Kongresa, došla je do izražaja aktivnost komunista u rešavanju problema zdravstvene zaštite naroda i organizovanju borbe protiv opštedruštvene zaostalosti i podizanju zdravstvene svesti . Rezultati rada nisu mali ; navešću samo neke. Skoro sve osnovne organizacije Saveza komunista prosečno su po dvaput godišnje vršile ocenu zdravstvenog stanja svog područja, razrađivale mere i donosile program za njihovo sprovođenje u život. U izvršavanju ovih zadataka komunisti su razvili široku i raznoliku aktivnost, koja je po svojoj sadržini imala preventivn: karakter. Kroz kurseve za zdravstveno prosvećivanje prošlo je 10.500 devojaka i mladih žena, pretežno Šiptarki, izvedeno je 370 manjih asanacija, podignuto 36 česmi, uređeno 918 bunara, izgrađeno 870 higijenskih klozeta, a na polju propagande zdravstvenog prosvećivanja održano je 13.600 predavanja, dok se godišnje rastura više od 19.000 primeraka zdravstvenih časopisa, a naročito časopisa „Šndeti " na šiptarskom jeziku , koji je oko sebe okupio široku čitalačku publiku. Udruženje lekara pregledalo je više od 29.000 lica na selu. Sve ove i niz drugih mera dejstvovale su sa svoje strane i već je učinjen ogroman skok na podizanju zdravstvene svesti

780

naroda. Preduzimanjem ovakvih i sličnih mera nestaje i gubi se ono što je godinama dominiralo u svesti naših ljudi. Ovim je umnogome Izmenjena struktura i način života naših domaćinstava. Ulažući napore za poboljšanje stanja u najzabačenijim mestima našeg sreza, gde je postojao veliki procenat obolelih od pelagre, formirali smo nekoliko petomesečnih domaćinskih tečajeva, koje pohađaju devojke i mlade žene. Na ovim tečajevima stiču se osnovna znanja o ishrani i higijeni . Ovaj oblik zdravstvenog prosvećivanja u punoj meri pomaže ne samo poboljšanje načina ishrane, nego I podizanje kulture i zdravstvene svesti, a kao posebno uvodi i novine u domaćinstva. Ovi tečajevi su postali aktuelni zadatak svih komunista na selu, jer njihovo postojanje u znatnoj meri utiče na smanjenje broja oboljenja , čiji uzroci leže u slaboj i nehigijenskoj ishrani. Ovde bih istakao i školske kuhinje, koje, pored socijalnog, imaju i zdravstveni značaj kako u podizanju svesti pravilne ishrane tako i u odgoju dece . U našem srezu radi 140 ovakvih kuhinja u kojima dobija dopunsku hranu oko 30.000 školske i pretkolske dece. Inicijativa komunista na selu je usmerena i na podizanje prostorija za školske kuhinje sopstvenim sredstvima. U rešavanju ovih zadataka veliku su ulogu odigrali komunisti, ■ obzirom da je zdravstveno stanje našeg naroda još ispod opšteg jugoslovenskog proseka. U poslednje vreme poklanja se veća pažnja službi preventive i teži se ka tome da se ista osposobi i prima na ebe još krupnije zadatke. Rad organizacije Crvenog krsta je pojačan, jer je u istoj angažovan priličan broj komunista. Tako, naprimer, u ovoj organizaciji radi 29 članova opštinskih komiteta SK i 2.170 komunista koji su birani u rukovodstvo osnovnih organizacija i u opštinske odbore. U izvršavanju zadataka na polju zdravstvene zaštite veliku ulogu odigrali su organi društvenog upravljanja u zdravstvenim ustanovama, pa je otuda i njihovo jačanje i razvijanje neminovno za dalji razvoj i napredak zdravstvene službe . Zdravstvene institucije, kako kurativne tako i preventivne, uvođenjem organa društvenog upravljanja bolje ulaze u probleme i usmeravaju svoje snage na rešavanje istih, mobilišući pri tome i ostale faktore, jer je tačno da se problemima zdravstvene zaštite, pored ostalih faktora, bavi I dobar broj građana u okviru SSRN, koji na raznim skupovima I konferencijama razmatraju rad zdravstvenih ustanova. Od postojanja organa društvenog upravljanja pa dosad rad zdravstvenih ustanova, kako preventivnih tako i kurativnih, umnogome se pobolj

781

šao u odnosu na ranije stanje, ali još uvek čijenice govore da organi društvenog upravljanja u nekim našim zdravstvenim ustanovama zaostaju i ne nalaze svoje mesto već u dosta slučajeva brzo padaju pod uticaj pojedinih lica koja svoje stručne sposobnosti zloupotrebljavaju , a samim tim ne idu u korak sa našim opštim društvenim razvitkom . Aktivi komunista u zdravstvenim ustanovama nisu došli u dovoljnoj meri do izražaja. Od ukupno 125 članova upravnih odbora zdravstvenih ustanova, 110 su članovi Saveza komunista. Pored postignutih uspeha, još uvek u radu naših zdravstvenih ustanova ima raznih slabosti . Jedan broj zdravstvenih radnika suviše poklanja pažnju privatnoj praksi, a zapostavlja rad ustanove. I pored uspeha postignutih radom Saveza komunista, jedan broj članova Saveza komunista ne vodi doslednu borbu za sprovođenje određenih stavova, već često toleriše i saglašava se sa izvesnim slabostima, počevši od nepravilnih odnosa pojedinih stručnjaka prema radu, do nepravilnog odnosa prema bolesnicima itd. Sve ove slabosti i njihove posledice trpi narod, pa ih baš zbog ovoga najhitnije treba otklanjati. Na sadašnjem stepenu razvitka, posle ovolikih napora naših ljudi , izbijaju na površinu novi problemi koji očekuju ozbiljno angažovanje svih snaga za njihovo rešavanje. Doskora je bio problem privesti seljaka lekaru ili bolnici, a naročito ženu Šiptarku porodilištu . Međutim , sada, posle svestrane borbe protiv nadrilekarstva, sujeverja i ostalih nazadnih pojava, koje su uglavnom otklonjene, narod iz dana u dan sve više zahteva zdravstvenu zaštitu . Ali, svima nije moguće udovoljiti , jer su kapaciteti naših zdravstvenih ustanova veoma mali i ne mogu zadovoljiti potrebe . Naročita preopterećenost postoji na onim bolničkim odeljenjima i u ustanovama u kojima se leče bolesnici za čije je lečenje troškove preuzela zajednica. Postojanje propisa koji ljudima omogućavaju lečenje na teret zajednice opravdano je, ali smatramo da je nedovoljno učinjeno da se osiguraju sredstva, kako bi se ustanovama mogli obezbediti izdaci i samim tim omogućiti dalji rad . U vezi s ovim ističem da se naše opštine i srez nalaze u posebno teškom položaju , jer žive od dotacija. Koliki su troškovi i materijalni izdaci za lečenje ovakvih oboljenja, pokazuje samo ovaj primer : u toku 1957 godine su narodni odbor opštine Peć i Đakovica utrošili na lečenje, podmirenje bolničkih troškova itd . oko 106 miliona dinara. Treba još dodati da se ne sprovode neke zdravstvene akcije preventivnog karaktera, kao što su BSŽ vakcinacija, vakcinisanja protiv difterija i dr., zbog toga što naše komune nisu u mogućnosti da izdvoje potrebna sredstva.

782

Na kraju, mislim da ne bi trebalo zapostaviti zdravstvenu službu, već zalaganjem svih nas, a u okviru postojećih mogućnosti , nastojati da se ona iz dana u dan poboljšava, naročito u preventivnom smislu , radeći na tome da se zdravstvena služba približi radnim ljudima , kako u preduzećima tako i na selu i naseljima , svakako u zavisnosti od privrednog jačanja komune. Smatram da će ovde biti i posebnih olakšica, s obzirom na mesto koje je ovoj službi odredio Nacrt programa našeg Saveza i odredbe Statuta, a u vezi sa radom komunista u masovnim i društvenim organizacijama i organima društvenog upravljanja. Zato treba više pojačati odgovornost za sistematski rad na daljem usavršavanju rada zdravstvenih institucija, a posebno na širem organizovanju preventivne zaštite građana.

MIMA ŽUPANČIČ : Drugarice i drugovi, Kada sam se odlučila da iznesem izvesne misli o radu školskih odbora, odnosno o društvenom upravljanju u školstvu, to sam učinila da bih na primeru razvoja školskih odbora ukazala na veliku korist i preimućstvo koje ima društveno samoupravljanje kao sistem rukovođenja jednom ustanovom ili čitavim područjem društvenih ustanova i da bih baš na ovom primeru pokazala kako se mogu u relativno kratkom vremenu razviti društveni organi ako su pravilno sastavljeni, ako dobijaju političku pomoć Saveza komunista i ako je ljudima koji rade u tim organima jasno u čemu je stvar i kakav je njihov zadatak. Zakon o društvenom samoupravljanju škola i prosvetnih ustanova objavljen je 1955 godine, tako da školski odbori imaju trogodišnju praksu, a neki su čak osnovani još pre stupanja na snagu Zakona i imaju četvorogodišnju praksu . U našem srezu školski odbori su izabrani u svim školama još u prvo mandatno doba. U njima je radilo 669 građana, od čega 139 žena. U selima su članovi školskih odbora uglavnom seljaci, a u gradovima je zasada još više službenika nego radnika. Članovi Saveza komunista su pretstavljali u prvim školskim odborima dobru četvrtinu celokupnog članstva. Na drugim izborima školskih odbora broj odbornika se povećao , odnos u korist žena je nešto bolji , a još više se poboljšalo učešće komunista u školskim odborima. Dok je u odborima prvog mandatnog doba bilo 26% komunista, u sadašnjim 783

odborima je 30% komunista, računajući celokupan broj odbornika. Prvi izbori za školske odbore bili su dobrim delom prepušten stihiji ili isključivoj brizi upravitelja škola , dok su školski odbor! na drugim izborima sastavljeni više planski, jer su se zato pobrinuli opštinski odbori Socijalističkog saveza i opštinski saveti zə školstvo . Kao i uvek kada se radi o novoj stvari, tako se i na početku rada školskih odbora mogla čuti sumnja da školski odbori neće moći da se afirmišu , jer će laici teško moći da učestvuju u usmeravanju obrazovanja i vaspitnoj politici . Pojedini upravitelji škola su čak tvrdili da sa školskim odborima imaju samo nepotrebar posao, pošto im moraju objašnjavati probleme, a odbornici se zatim slažu sa svim predlozima. Sada, posle tri godine rada školski odbora, praksa je odbacila svaki pesimizam. Za ovo vreme prebrođene su početne teškoće i slabosti koje su se uglavnom sastojale potcenjivanju školskih odbora od strane nekih prosvetnih radnika. prebrođena je i jednostranost i uskost rada školskih odbora, što je bilo karakteristično za prvi period njihove aktivnosti . U prvom periodu su školski odbori uglavnom razmatrali materijalne probleme škola, što je sasvim razumljivo. Materijalni problemi su. s jedne strane, vrlo akuelni u školstvu, a, s druge, mnogo su lakši pristupačniji i razumljiviji širem krugu ljudi . Školski odbori su postepeno sve više pronicali i u vaspitnu problematiku . Mnog školski odbori su znatno doprineli boljoj poseti školske dece. raspravljali su o uspesima u školi, o odnosima između nastavnika i dece itd. Znamo za slučajeve, a tih ima dosta, da su odbori razmatrali probleme vaspitno zanemarene i socijalno ugrožene dece. A najvažnije mi izgleda to što smo baš preko školskih odbor uspeli da zainteresujemo široku javnost za vaspitnu i školsku problematiku . Ranijih godina je bio redak slučaj da na zboru birača govori o problemu škole neko drugi osim učitelja, a sada o vaspitnim. problemima na zborovima birača govore odbornici školskih odbora. radnici i seljaci. Drukčije je kada građane ubeđuje o potrebi re dovne posete školama, o potrebi školske radionice ili o čemu drugom odbornik školskog odbora, odnosno domaćin nego učitelj ili kada građani u tim zahtevima bar pomažu učitelja . Čak i oni koji su u početku skeptički gledali na afirmisanje školskih odbora, sada priznaju njihovu korist, potrebu i vrednost. Smatram da je društveno samoupravljanje u školstvu već dosad dalo izvanredne rezultate. Naravno, postoje još izvesni nedostaci i mogućnosti razvoja su još velike. Naročito sada kada svu pažnju posvećujemo školskoj reformi školski odbori moći će da odigraju

784

značajnu ulogu . U Nacrtu programa SKJ, u kome su navedeni ciljevi obrazovanja i vaspitanja u našim školama, rečeno je da školstvo, ako hoće da ispuni svoje zadatke , mora ići paralelno s razvojem društva i odgovoriti potrebama koje stalno rastu . Reformisana škola mora učenika vaspitati i osposobljavati za proizvođače i upravljače . Taj momenat je nov, to stara škola nije radila. Nova škola treba da da nov lik mladog čoveka. Ljudi iz proizvodnje već sada su bili prvi signalizatori o tome da školi treba udahnuti nov duh, pre svega u smislu novih vrednosti fizičkog rada i novih vrednosti društvene svojine ; zbog toga je razumljivo što baš ti ljudi u školskim odborima postaju najbolji pomoćnici prosvetnih radnika, da bi školska reforma i u ovim materijalnim uslovima mogla uspešno da se razvija, a oni su konačno ti isti koji će proizvoditi sredstva i brinuti se za njihovu najcelishodniju raspodelu, tako da bi se postepeno poboljšavali i materijalni uslovi škola. Pored drugih principa reformisane škole važno mesto zauzima politehničko vaspitanje. Gde bismo mogli lakše dobiti pomoć za brže stvaranje uslova za takvo vaspitanje i nastavu nego baš u školskim odborima? Upravitelji škola, koji su ovo pitanje već stavili na dnevni red školskih odbora , kažu da su baš preko odbornika školskih odbora dobili punu pomoć od preduzeća za opremu radionica, kao i tehnički kadar za nastavu i kružoke. Ako su školski odbori sastavljeni tako da povezuju sve važnije ustanove u mestu i da unose u školu živu problematiku i zahtev vremena, onda je to najbolja garancija da škola neće biti odvojena od života, već, naprotiv, da će decu vaspitavati za sadašnje i buduće potrebe društvenog razvitka. Ali , dok smo na području školskih odbora učinili vidan napredak, još smo slabi u radu đačkih zajednica. Konstatovali smo da su školski odbori napredovali, jer im je bila jasna sadržina rada, i zbog toga što su se komunisti zauzeli za razvoj ovog oblika društvenog samoupravljanja, a, naprotiv, moramo reći da đačke zajednice još nisu oživele baš zbog suviše male pomoći komunista, naročito komunista prosvetnih radnika koji rade u školama drugog stepena, pa i zbog toga što se dugo vremena nije posvećivala veća pažnja sadržinskoj bazi rada đačkih zajednica . Za teže afirmisanje đačkih zajednica postoje specijalni razlozi . Tim oblicima se ruše stare norme o odnosima između đaka i profesora i o pravima đaka da saodlučuju u funkcionisanju škole itd. Za afirmisanje đačke zajednice dosad se najviše interesovala omladinska organizacija, pa i ta u prvo vreme više sa formalne i organizacione strane, dok su prosvetni radnici i komunisti pokazali malo interesovanja i razumevanja za ovaj oblik upravljanja. 50 VII Kongres SKJ

785

Boljem radu đačke zajednice mnogo je doprinelo savetovanje, odižano krajem decembra prošle godine u Beogradu. Razrađeni su bili konkretni oblici i zadaci razrednih i đačkih zajednica . Aktivi komunista prosvetnih radnika, naročito onih koji rade u školama drugog stepena, moraće da prouče materijal sa ovog savetovanja i da sebi postave zadatak da svaki na svom radnom području pomogne đacima, da bi oživele razredne i školske zajednice. Dok prosvetni radnici ne prime ovaj zadatak kao svoj , dok budu negodovali na svaki zahtev koji postavlja omladina na ovim sastancima dotle će ovaj oblik društvenog upravljanja ramati . A vaspitna vrednost đačkih zajednica je takva da je potrebno u nju se udubiti, a ne očajavati na početnim teškoćama koje nastaju u svim novim oblicima rada. Zadatak je razviti razredne i đačke zajednice, i njemu treba ubuduće posvetiti više pažnje. Kao što sam već u početku istakla, cilj moje diskusije bio je da podvuče važnost društvenog samoupravljanja , kako u školstvu tako i na bilo kom drugom području , i smatram da je u Nacrtu programa SKJ pravilno naglašena uloga školskih odbora u reformi školstva.

SEDNICA KOMISIJE ZA POLITIČKO-ORGANIZACION! I IDEJNI RAD SKJ Početak u 16 časova .

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Drugovi i drugarice, počeli bismo s radom. Drug Stambolić vas je pre podne upozorio da imamo priličan broj diskutanata, i zbog toga vas molim da se pridržavate Poslovnika, tj . deset minuta. Ima reč drug Grga Jankez .

GRGA JANKEZ : Drugovi i drugarice delegati, Naša Partija mogla je da izvrši ovako krupna djela i da izvojuje krupne pobjede upravo zbog toga što je u predratnom

786

razdoblju a i za vrijeme rata posvetila pažnju uzdizanju kadrova. Jedno od bitnih pitanja za dalji rad, za borbu , za izgradnju socijalizma u našoj zemlji je pitanje kadrova. Neki su drugovi o tome već govorili, ali mislim da to treba s još nekoliko strana osvijetliti. Mi smo imali situaciju da su u toku rata od radnika, od seljaka, praktičnim radom, nizom savjetovanja, kurseva, seminara, - da su od tih običnih ljudi koji su jedva bili pismeni izgrađeni dobri generali , dobri ratnici, funkcioneri u narodnoj vlasti, politički i društveni radnici. Meni se čini da smo u jednom možda najsudbonosnijem razdoblju, u razdoblju prelaska od administrativnog načina rukovođenja na širi , demokratski način , ovo pitanje nešto zapostavili . Baš u to vrijeme smanjili smo broj škola , kurseva i seminara za naše poiitičke kadrove u znak neke štednje ili prepuštanja da se masa ljudi uzdigne u toku rada, da se uzdignu kadrovi koji mogu dalje nositi Revoluciju . Zbog toga smo, upravo u to vrijeme, kada je bilo najpotrebnije da kadrovima dajemo što više znanja da bi se mogli snaći u složenim uslovima rada, imali stagnaciju , naročito kod starijih kadrova koji su se u vrijeme administrativnog načina rukovođenja prilično , da tako kažem, podržavili , etatirali . Drugi dio toga kadra nije se mogao snaći u novim uslovima, u novoj situaciji, kada je trebalo djelovati putem niza formi samoupravljanja i društvenog upravljanja. Nismo im pružili dovoljnu pomoć i snabdjeli ih potrebnim znanjima ; dozvolili smo da se jedan dio starijeg kadra, iako s bogatim revolucionarnim iskustvom i dubokom odanošću stvari socijalizma, danas nađe u takvoj situaciji da ne znamo gdje da ga stavimo. Nije stručnjak ali nismo ga stručno ni uzdigli . Oni to i sami osjećaju , a takođe znaju da bi mogli još više da dadu za stvar socijalizma . Samo to osjećanje da nisu dorasli situaciji demorališe ih, a često i postupak prema njima nije bio onakav kakav treba da bude. Pošto mnogi od njih nisu imali školske kvalifikacije, u administraciju nisu mogli , jer nisu dorasli. Mi smo iz sredine tih drugova imenovali masu direktora. Ali šta smo učinili za njih osim toga? Mislimo da je to dovoljno. Oni su odlični ljudi, odani stvari socijalizma, treba im dati mogućnost da nauče kako da rukovode preduzećem . Nove mlađe kadrove uzdižemo putem radničkog i društvenog samoupravljanja, putem niza naših akcija, ali moramo ogromnu pažnju posvetiti i uzdizanju starijih kadrova koji mogu koristiti borbi za socijalizam, koji još treba da pomognu u izgradnji novih kadrova i ostvarenju socijalističkog preobražaja u našoj zemlji . Mogli bismo stvoriti čitav sistem za pomoć ovim kadrovima, kao 50*

787

što je, naprimjer, dvogodišnja upravna i dvogodišnja privredna škola. Kada već govorimo o tim školama, ne znam zašto one nisu mogle da dobiju određen status ako im je on potreban. Sem takvih škola, treba stvoriti i niz manjih kurseva, održavati kraće ili duže seminare i razna savjetovanja o upravljanju preduzećima . Na taj način ćemo ne samo uzdizati kadrove nego i osigurati dobro sprovođenje naše linije . Ako je donesen neki zakon ili direktiva, ako je stvorena određena politička linija u privredi ili bilo gdje, svakako je nužno okupiti taj kadar za određeno vrijeme i putem instruktaže, od nekoliko seminara, dati mogućnost ljudima da nauče kako bi mogli određenu liniju sprovesti dokraja. Ti kadrovi će pružiti sigurnu pomoć u daljem razvoju Revolucije, dokle god to njihove fizičke snage budu dozvoljavale. Metod rada naših organizacija još je ponegdje dosta slab, o tome su neki drugovi govorili. Poboljšavanjem sistema rukovođenja i rada takođe će se poboljšati i uzdizanje kadrova. Ali mikada ne možemo ispustiti iz vida pomenuti način školovanja, razgovore o određenim pitanjima. Može se okupiti izvjestan broj kadrova iz cijele zemlje, iz jedne republike ili nekoliko srezova, mogu se, recimo, pozvati direktori u jednom srezu, pa s njima održati kursevi, mogu se organizovati kraći seminari za tehničke direktore, za pretsjednike radničkih savjeta, za narodne odbornike. Vidio sam kako su to u Zrenjaninu postavili : borimo se da izaberemo dobrog komunista za pretsjednika narodnog odbora i da Izaberemo narodne odbornike. Ali kada smo ga jedanput izabrali, samim tim što je dobar i što je izabran, pustili smo ga da sam rukovodi narodnim odborom. A danas u vrlo složenim uslovima pretsjednik treba da zna kako se rukovodi narodnim odborom . Malo mjera preduzimamo da ljudima, kada ih izaberemo u narodne odbore, pomoću najkraćih kurseva ili seminara pomognemo da se osposobe za rukovođenje radom narodnog odbora. A kad bismo postavili stvar tako da izabrane odbornike, kao što smo radili sa članovima radničkih savjeta, okupimo na posebne kurseve , po raznim pitanjima u okviru jednog sreza i opštine , otklonili bismo nedostatke koje oni imaju, bilo u stručnom bilo u političko-organizacionom pogledu . Ako bismo radili na otklanjanju raznih slabosti, onda bi i neki od starih drugova, s kojima poneki put ne znamo šta ćemo, vrlo mnogo koristili i dali još mnogo za uzdizanje mladog kadra i za dalju izgradnju socijalizma. (Aplauz.)

788

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Ima reč drug Milenković Stojan. Posle njega dolazi na red drug Ivan Potrč.

STOJAN MILENKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Govoriću o nekim pitanjima iz rada komunista i organizacija koja smatram vrlo važnim . I pored kvalitativnioh promena i velikog napretka koji su naše organizacije i rukovodstva Saveza komunista postigli od VI Kongresa u sistemu i metodu svoga rada, ipak sadašnju aktivnost naših organizacija i rukovodstava Saveza komunista još prate određene slabosti . One se , uglavnom, ogledaju u izvesnoj jednostranosti, neizgrađenosti i neusklađenosti našega metoda rada sa sistemom samoupravljanja , što u izvesnom smislu ometa naše organizacije i rukovodstva da se uvek nađu na čelu kao organizatori i inspiratori pozitivnog socijalističkog procesa samoupravljanja. Ove slabosti ogledaju se, pre svega, u tome što dobar broj naših organizacija i rukovodstava u svojoj društveno- političkoj aktivnosti ne polazi prvenstveno od konkretnih društveno-političkih manifestacija, težnji i potreba ljudi , kolektiva gde organizacije žive i rade, pa da iz tih konkretnih uslova i potreba izvlače pitanja za svoj društveno-politički rad i uticaj na organe samoupravljanja kako bi ovi donosili takve odluke i rešenja koji će odgovarati interesima radnih ljudi , konkretnog kolektiva i interesima socijalističke zajednice kao celine . U tome da se nađe zajednički interes određenog kolektiva, sela, opštine, sreza, s jedne strane, i socijalističke zajednice kao celine, s druge strane, leži i osnovni problem i zadatak svake organizacije i rukovodstva Saveza komunista kao usmeravajuće snage društva. U dosadašnjoj praksi rad na ovoj liniji bio je nedovoljan. Više se radilo na opštim pitanjima dalje izgradnje sistema samoupravljanja, na organizaciono-kadrovskom rešavanju ovih problema, na pitanjima opšteg, daljeg razvitka celine (preduzeća, opštine, sreza), ne povezujući dovoljno taj razvitak sa svakodnevnim pitanjima života radnih ljudi , sa njihovim raspoloženjem, teškoćama i željama, sa otklanjanjem nepravilnosti u postupcima određenih organa i rukovodilaca prema ljudima . Nedostajalo je jedinstvenog povezivanja borbe sa opštim razvitkom, sa konkretnim

789

uslovima i mogućnostima, sa konkretnim željama i potrebama određenih kolektiva i radnog čoveka, kako bi se u toj dijalektičkoj protivrečnosti jedinstvenog procesa nalazila i odgovarajuća pravilna rešenja. Borba za opšti razvitak preduzeća, sela, opštine i sreza (privredni, kulturno-prosvetni , zdravstveni, komunalni itd .) ostaje i dalje kao naš najvažniji zadatak, ali ne i kao takav zadatak pri čijem rešavanju treba potisnuti i ignorisati objektivne uslove pod kojima se određeni zadatak na liniji napretka rešava, to jest ne može se olako prelaziti preko svakodnevnih potreba i briga radnih ljudi . Potrebno je, dakle, uvek i u isto vreme sagledavati i drugu društveno-političku stranu problema koji se rešava. Jer kod nas borba za dalji socijalistički razvitak sadrži u sebi, s jedne strane, borbu za stalni napredak, i, s druge strane, borbu za socijalističke odnose među ljudima, brigu o radnom čoveku, o njegovim svakodnevnim potrebama, željama i teškoćama. Ako se stalno ne vodi računa o obema stranama, kao sastavnim delovima jednog jedinstvenog procesa, onda prete dve opasnosti : prvo, u slučaju da se potceni borba za socijalističke odnose među ljudima i briga o svakodnevnim uslovima života i rada radnog čoveka, preti opasnost od birokratizma i slabosti na toj liniji, i, drugo, u slučaju da se potceni borba za stalni i svestrani napredak, za kretanje napred , onda preti opasnost od oportunizma, malograđanskog egoizma i besperspektivnosti. Naše organizacije u svojoj društveno-političkoj aktivnosti moraju uvek voditi računa i o jednoj i o drugoj strani problema. Dosada su se naše organiz cije više bavile pitanjima opšteg razvitka, a manje odnosima među ljudima, svakodnevnim teškoćama i brigama radnih ljudi . Takva shvatanja moramo menjati, moramo se više okrenuti ljudima, javnom mnjenju sredine , zahtevima , problemima i teškoćama radnih ljudi ; moramo iz života, rada i mišljenja radnih ljudi izvlačiti političke i druge probleme i zadatke za naš svakodnevni politički i društveni rad . Na ovakvu aktivnost treba nadovezivati i borbu za rešavanje perspektivnih zadataka svestranog napretka i razvoja . Kada danas analiziramo pitanja kojima su se bavila naša partiska rukovodstva — sreski, opštinski i fabrički komiteti a posebno osnovne organizacije, onda se jasno vidi da je pretežna aktivnost bila usretsređena na manje-više opšta pitanja, na pitanja razvitka i unapređenja određenih oblasti života, na organizaciono kadrovska rešenja, a nedovoljno su se tretirala konkretna, svakodnevna pitanja života i rada radnih ljudi, razne pojave i slabosti na liniji

790

birokratskih i neprijateljskih istupa pojedinaca ili grupa. Takva jednostrana orijentacija smetala je da se energično interveniše i brzo otklanjaju slabosti i nesocijalističke pojave koje prate naš razvitak a o kojima se govori i u Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ, što, jasno, može imati, ako se o ovome ne vodi računa, štetne političke posledice, a samim tim i otežavati izvršavanje zadataka na liniji borbe za dalji svestrani razvitak i napredak određenog kolektiva, područja ili određene grane delatnosti. Dobro je što niža rukovodstva i osnovne organizacije efikasno reaguju na pitanja koja su postavila viša rukovodstva i razmatraju ih na svojim sastancima, ali je slabost u tome što nedovoljno na svojim sastancima pretresaju probleme iz svojih uslova rada, iz kolektiva i sela gde žive i rade, što na vreme ne zauzimaju stav u pitanjima o kojima se raspravlja među radnicima i seljacima, što blagovremeno ne organizuju borbu za svoj stav i što nisu dovoljno efikasni u traženju rešenja u vezi sa opravdanim zahtevima i primedbama radnih ljudi. Kada se naše organizacije i rukovodstva više okrenu masama i sredini u kojoj žive i rade - a to je duh i smisao ovoga našeg Kongresa — i za svoj stav traže i dobiju podršku masa, onda će one na taj način najefikasnije i obezbeđivati pravilan rad svih organa samoupravljanja i snažno uticati na još brži naš socijalistički razvitak . (Aplauz.)

FRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Ima reč drug Ivan Potrč.

IVAN POTRČ :

Drugarice i drugovi, Dotakao bih se socijalističkih odnosa među našim narodima a zatim i odnosa prema kulturnim vrednostima pojedinih naših naroda. O svemu tome se govori i u Nacrtu programa, a takođe i u izveštajima, referatima i diskusijama. Hoću da kažem još nekoliko reči zato što želim da istaknem da naša dužnost treba da bude da kulturnu politiku među našim narodima sprovodimo u duhu Programa Saveza komunista Jugoslavije, kao što smo o njemu diskutovali na našem VII Kongresu . Naša je dužnost da sprovodimo tu politiku u oblasti kulture naročito zbog toga što baš tu s vremena

791

na vreme oživljavaju različite negativne težnje koje se ispoljavaju bilo u raznim hegemonističkim lekcijama bilo u nacionalnoj zatvorenosti. Sve je to štetno, sve to šteti lenjinističkim principima naše nacionalne politike , koji su deklarisani i u našem Programu priznavanje individualnosti, ravnopravnosti i prava na samoodlučivanje svih jugoslovenskih naroda, kao što se i njihovo jedinstvo zasniva na temelju federativnog uređenja države. Principi takve politike nisu kod nas prazne deklaracije, principi takve politike kao i celokupan naš Program plod su borbe naših naroda, borbe koja je bila tako svetlo izražena u Narodnooslobodilačkoj borbi i u posleratnoj izgradnji. Ti principi su kod nas izraženi i u mislima i radu naših najvećih umova, krvlju i znojem svih naših naroda. A garancija da ta načela moraju da žive nalazi se u jedinstvu socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa u sistemu samoupravljanja, najrazličitijih oblika društvenog samoupravljanja u privrednim , kulturnim ustanovama i u komunama. Kao što smo postavili temelje i stvaramo uslove, materijalne osnove koji omogućavaju slobodan razvoj naših naroda i nacionalnih manjina, znači temelje na kojima počiva ravnopravnost našin naroda, isto tako se moramo, s druge strane, boriti protiv svega što iskrivljava tu politiku i naš dosadašnji put . Moramo otklanjati sve hegemonističke težnje u interesu ravnopravnosti svih naših naroda i njihovog slobodnog razvoja. Takođe moramo, kao pripadnici bilo kog od naših naroda, učiniti sve, ponavljam : učiniti sve što će zbližiti naše narode. Nas zbližuje , pored u istoriji već poznatih borbi i težnji, današnja zajednička velika borba za socijalističko društveno uređenje, jer samo ona nosi u sebi i težnju ka zbližavanju naših naroda, težnju ka socijalističkim odnosima među našim narodima i težnju ka poštovanju kulturnih vrednosti svakog našeg naroda - ta borba konačno nosi sa sobom neprestanu težnju ka onome što je cilj svakog proletera. To je težnja ka internacionalizmu, ka onome što ljude zbližava. Smatrao sam za potrebno da sve to naglasim, jer mislim da smo svi ubeđeni da bez potpune narodne slobode, koja počiva na materijalnim osnovama i jedinstvu socijalističkih društveno-ckonomskih odnosa, nema ni potpune umetničke manifestacije ni njenih stvaralaca. Svako među nama, pre svega komunisti, mora osećati želju za sadržajem umetničkog stvaralaštva, pa bilo da je on iz naše prošlosti bilo iz onoga što među nama nastaje. Neki kod nas, a među njima ima i komunista, baš zbog određenih hegemonističkih težnji često dolaze s neopravdanim prigovorima folklorizma, pro-

792

vincijalizma ili lokalizma . To čine ne osećajući pritom potrebu za sadržajem umetničke tvorevine. To nam samo škodi , budi nepoverenje, smeta poštovanju koje moramo da osećamo prema svakoj sadržajno bogatoj i punoj obećavanja tvorevini . Potrebno je neprestano negovati osećanje za to da se socijalistička zajednica naših naroda zasniva i da se može nesmetano razvijati samo na poštovanju samostalnog kulturnog razvitka naših naroda ili pojedinih stvaralaca. Mi u našoj socijalističkoj domovini postajemo primer kako se unutar granica socijalističke zemlje rešava nacionalno pitanje. Svaki pojedini narod je kod nas u punoj meri obavezan da učini sve kako bi kulturne tvorevine naših naroda iz prošlosti postale svojina celokupne domovine, kako bi dela od vrednosti naših savremenih stvaralaca postala vlasništvo svih naših naroda. Ipak, dozvolite da naglasim da pri tome mislim na napredna dela naše sadašnjosti, koja odražavaju etički punovrednog i svesnog čoveka, a nikako osiromašenu ili izopačenu kreaturu . Dela od vrednosti naših stvaralaca, ukoliko su odraz radosti i patnji našeg čoveka, pre svega čoveka socijalističke Jugoslavije, koji gradi socijalizam, mogu postati most koji će naše narode još više zbližiti . Istina je da ne možemo upoznati savremenog čoveka ako je književnikov junak osiromašen ili slabo stvoren. Samo dela koja odražavaju našeg svesnog čoveka konačno će moći manifestovati našu domovinu i njenog čoveka. Najzad, smatram da je potrebno, što se tiče našeg kulturnog zbližavanja, učiniti sve da se u našim školama, pre svega na univerzitetima, vaspitava i školuje kadar koji će poznavati kulturu bratskih republika. Treba ih vaspitavati pre svega studiranjem na univerzitetima bratskih republika. Partiski aktiv slovenačkih književnika se prilikom diskusije o Pismu IK CK SKJ zauzeo za to da našim kulturnim radnicima pomognemo i stipendijama kako bi se u bratskim republikama još bolje upoznali s njihovim kulturnim vrednostima. Isto tako veliku misiju vrši i današnji kulturni rad u tim republikama . Naša konačna težnja mora da bude da kulturni problemi i rad naših stvaralaca postanu naši zajednički problemi . Zato mislim da je danas prerano govoriti o bilo kakvom ukidanju Saveza književnika . Upravo ta organizacija je dosad najviše učinila za međusobno sporazumevanje naših književnika, za njihovo stvaralaštvo, a takođe i za upoznavanje kulturnih vrednosti svakog naroda ponaosob u našoj domovini. Savez književnika je tek zapɔčeo svoj rad na zbližavanju naših kultura i zato je potrebno da se još mnogo učini u tom pogledu . Ako oblici rada više ne odgovaraju , treba ih izmeniti ili im dati nov, življi sadržaj . 793

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Bora Drmončić.

BORA DRMONČIĆ : Drugovi i drugarice, U svojoj diskusiji govoriću o onom delu referata druga Rankovića koji se odnosi na dalje učvršćenje jedinstva Saveza komunista. Tačnije, govoriću o jedinstvu osnovnih organizacija u izvršavanju utvrđenih zadataka . Pre nego što pređem na to , hteo bih da se osvrnem na neke momente bitne za moju organizaciju, tj . za njen rad na sprovođenju tih zadataka. U referatu druga Rankovića, a takođe i u Izveštaju CK, govori se o tome da je broj članova Saveza komunista ostao uglavnom na istom nivou kao i u vreme održavanja VI Kongresa. Za razliku od toga, u mom srezu - · Prištinskom -- broj članova Saveza komunista, naročito u poslednje dve godine, a specijalno , naglašavam , u prošloj godini, znatno se povećao, tako da danas jednu trećinu od ukupnog broja članova Saveza komunista čine mlađi drugovi. To je, razume se , pozitivno kad se posmatra iz aspekta razvitka naše organizacije . Prijemom novih članova uspeli smo da rešimo i neke organizacione probleme, mislim problem nacionalnog i socijalnog sastava. U toku prošle i pretprošle godine primili smo 4.381 novog člana, a od tog broja 2.942 su omladinci i 525 žene. Interesantno je istaći da među novoprimljenima ima 2.395 Siptara, tako da je danas više Šiptara članova Saveza komunista nego što je ikad ranije bilo u odnosu na broj Srba. Ovaj momenat ističem zbog toga što je on interesantan za našu organizaciju Saveza komunista, s obzirom na to da se radi o organizaciji na Kosovu i Metohiji . Takođe, od ukupnog broja novoprimljenin članova oko 2.200 su radnici i oko 1.300 seljaci --- neposredni proizvodači. U istom razdoblju iz naše organizacije Saveza komunista isključeno je oko 400 članova Saveza komunista. To sve govori da se naša organizacija znatno podmladila i da smo prijemom novih članova uspeli da ispravimo neke ranije slabosti. Ali prijemom novih članova, a usled nedovoljnog idejnog rada s njima, došle su do izražaja i neke negativne pojave, pre

794

svega neshvatanja uloge demokratskog centralizma : pri sprovođenju utvrđenih stavova i odluka bilo je naime pojava (razume se da je broj takvih pojava bio mali , ali one ipak zaslužuju pažnju ) da su članovi koji na sastancima opštinskih komiteta ili osnovnih organizacija nisu glasali za te stavove i odluke smatrali da nisu ni obavezni da te odluke sprovode u život, pa su zato zastupali mišljenja da mogu činiti što žele . Takođe se nije dovoljno shvatala ni suština borbe mišljenja, pa se zbog toga dešavalo , razume se kod mlađih komunista, da su pojedinci mimo odluke osnovne organizacije ili komiteta pokušavali da sprovedu svoje stavove koje su zastupali na sastanku pre donošenja odluke. Sve je to imalo negativnih posledica i u radu nekih opštinskih komiteta i osnovnih organizacija, usled čega je katkad dolazilo do izvesnog podvajanja aktivnosti u sprovođenju zadataka koje je opštinski komitet ili osnovna organizacija postavila . Sve to ističe potrebu intenzivnijeg i solidnijeg idejno-vaspitnog i političkog rada s novim članovima Saveza komunista, od kojih se znatan broj nalazi i u samim opštinskim rukovodstvima. Hoću da istaknem još i to da od ukupnog broja članova opštinskih komiteta imamo do trideset godina starosti oko 60%, zbog čega treba razviti intenzivniji i stalni idejnovaspitni rad, kako bi se mlađi članovi Saveza komunista u osnovnim organizacijama i u opštinskim rukovodstvima osposobili da odgovore zadacima koji se pred njih postavljaju . Sa uvođenjem komunalnog sistema ogromno je porasla i uloga opštinskih komiteta, o čemu je jutros iscrpno govorio drug Šane, a isto tako pojačana je i aktivnost članova Saveza komunista. To je i zbog toga što se mnoga pitanja koja su ranije rešavana u srezu sada rešavaju u opštini . Međutim, i u tome se pojavljuju ozbiljne slabosti . Možda malo preterujem kad kažem da su ozbiljne, ali tih slabosti ima, i one se svode na to da još uvek idemo na jačanje kadrova u srezu i sreskim ustanovama umesto da malo više pažnje posvetimo jačanju komune odnosno kadra u komuni, u opštinskim komitetima i ostalim rukovodstvima društvenih i masovnih organizacija. To je neophodno zbog toga što novi komunalni sistem sve više ističe potrebu jačanja opštinskih komiteta, jer se težište rada prenosi na komunu . Međutim, kod nas u srezu ta potreba se najčešće ne može zadovoljiti zato što naše komune odnosno naša opštinska rukovodstva u komuni nisu u stanju da prime na sebe sve zadatke koji se pred njih postavljaju. Mi smo u našem političkom radu isticali potrebu pružanja veće pomoći zaostalim opštinama . U tom smislu smo postigli poslednjih godina i znatne rezultate. Međutim, problemi privredno

795

razvijenih opština ipak su nas više angažovali, jer su i zahtevali veću aktivnost sreskog rukovodstva, kao znatno važniji - kako s privredno-političkog tako i s društveno-političkog aspekta.

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Pero Car.

PERO CAR: Drugovi i drugarice, Glavna karika u borbi Saveza komunista za izgradnju socijalizma poslije VI Kongresa bila je orijentacija na razvijanje društvenog upravljanja. Na to je bila usmjerena najveća aktivnost organizacija Saveza komunista. Prije svega, komunisti su bili ti koji su na svojim leđima nosili taj cjelokupan razvoj , a danas smo već svjedoci da široki slojevi radnih ljudi , u raznim oblastima društvene aktivnosti, biraju u organe društvenog upravljanja one koji su se pokazali kao najsposobniji u izgradnji socijalizma. Pri tome, u svakom slučaju, vidimo da su komunisti jezgro organa društvenog upravljanja. To pokazuje da radni ¡ judi imaju ogromno povjerenje u komuniste, da ih biraju u te organe i zahtijevaju od komunista da budu nosioci onih težnji koje radni ljudi putem društvenog upravljanja žele da ostvare. Hoću da napomenem da baš zbog toga nema razloga za nepovjerenje i sektaški odnos prema ljudima koji se zalažu , ali su još u izvjesnoj mjeri formalno odvojeni od Saveza komunista i od kojih se u njihovom radu možda zahtijeva više nego što je u datom momentu moguće od tih ljudi tražiti. Mislim da kriterij za prijem u Savez komunista tih drugova u neku ruku ne odgovara današnjim uslovima . To se pitanje postavlja naročito u nekim organizacijama gdje se orijentiše na mlađe ljude prilikom prijema u Savez komunista. Mislim da su to najrječitije pokazale omladinske, pa i sindikalne organizacije, kada su neposredno organizacijama Saveza komunista predlagale svoje članove za prijem u Savez komunista. U Zagrebu je tokom prošle godine i prošlih mjeseci ove godine oko hiljadu omladinaca primljeno na pomenut način u Savez komunista. Na masovnim sastancima omladinskih organizacija, kada omladina sama diskutuje o svojim članovima i predlaže komunistima i osnovnoj organizacij da toga i toga druga primi u Savez komunista, ne samo da ona

796

izražava veliko povjerenje prema komunistima i Savezu komunista uopće, nego u isto vrijeme to neobično vaspitno djeluje na cijelu omladinsku organizaciju . U svim tim slučajevima nije bilo više od jednog ili dva primjera da je osnovna organizacija morala odbiti takav prijedlog. Bilo je i izvjesnih slučajeva da su na sindikalnim sastancima neke sindikalne organizacije i članovi sindikata predlagali svoje najaktivnije ljude u radničkim savjetima za prijem u Savez komunista. Mislim da je to element o kome se u organizacijama Saveza komunista mora voditi računa i da je danas već vrijeme da se tome posveti veća pažnja. Drugo pitanje koje bih htio ovdje da napomenem jeste odnos prema starijim kadrovima. Naročito u posljednje vrijeme, otkada se orijentišemo na mlađe kadrove, ponegdje se stariji kadrovi koji su na ovaj ili onaj način i to zbog učestvovanja u Revoluciji i aktivnom radu poslije rata u nekim stvarima zaostali , zapostavljaju. Međutim, potrebno je, kao što je prekjuče rekao drug Špiljak, ne samo uzdizati te kadrove preko škola, nego i voditi brigu o tome šta i kako ti drugovi djeluju i u praktičnom, svakodnevnom radu. Ima, naprimjer, slučajeva da neke drugove izaberu za rukovodioce u nekim organima ili ustanovama , pa da onda prođe i niz godina a da njihova organizacija ili komitet uopće ne postave pitanje kako se oni snalaze u tom poslu, imaju li problema, treba li im se pomoći. Mislim da se to uvriježilo u svijesti ljudi, pa i sami ti drugovi misle da je takav čovjek „ zarđao“ , da je vrijeme da ide u penziju itd. ◇ regeneraciji takvih kadrova naše organizacije će morati da povedu više računa i da im posvećuju više pažnje.

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Draža Marković.

DRAŽA MARKOVIĆ : U referatu druga Tita pozitivno je ocenjen naš razvitak u oblasti kulture posle VI Kongresa i ukazano je na one pogodne uslove nastale za takav razvitak posle VI Kongresa. U Nacrtu programa na osnovi naše dosadašnje prakse i razvitka jasno su postavljeni principi naše dalje kulturne politike, jasno su formulisani naši stavovi prema umetničkom stvaralaštvu , uz obezbeđenje slobode naučnog i umetničkog stvaranja na idejnoj osnovi socijalizma

797

i humanizma. Treba reći da su ti principi pretstavljali osnovu naše politike i u proteklom razdoblju , da su osnovu nalazili u orijentaciji datoj na VI Kongresu i da su u više mahova isticani od strane pojedinih naših rukovodilaca ; ali će određivanje osnovnih principa na ovom Kongresu – kako su dati u Nacrtu programa kao teoretsko uopštavanje onoga do čega se došlo u toku našeg razvitka značiti u svakom slučaju ozbiljnu pornoć da se raščiste nejasnoće i nesigurnosti, zatim dalji krupan potsticaj za naš kulturni razvitak, novo uopšteno iskustvo u vođenju kulturne politike jedne socijalističke zemlje, čija praksa u svakom slučaju daje novo iskustvo za razliku od prakse koja se vodi u drugim zemljama — i u tom smislu pretstavljati obogaćenje socijalističke izgradnje i socijalističkog razvitka. Polazeći, međutim , od činjenice da uspostavljanje vlasti radničke klase ne znači i završetak borbe za socijalizam, da uspostavljanje vlasti ustvari znači samo početak onog kompleksnog procesa izgradnje novih socijalističkih odnosa, i u Nacrtu programa i u proteklom razdoblju isticao se zadatak idejne borbe komunista i na planu našeg kulturnog razvitka . Bez obzira na određene rezultate i uspehe, činjenica je da je naš kulturni razvitak u proteklom razdoblju bio praćen i izvesnim negativnim pojavama. Koren tih pojava nalazio se , s jedne strane, u privrednoj nerazvijenosti , u opštoj i kulturnoj zaostalosti , u pritisku sitnosopstveničke stihije, u ostacima staroga, a s druge strane, u pritisku primitivizma, u raznim malograđanskim shvatanjima , u ličnim i neprincipijelnim sukobima, tuđim uticajima, začaurenosti u uske nacionalne okvire itd . - što se sve manifestovalo u najrazličitijim oblicima. Međutim , sigurno je da osnovni problem nije u tome što je razvitak praćen izvesnim negativnim pojavama, nego pre svega u tome što nije uvek bilo dovoljno organizovanog istupanja svesnih socijalističkih snaga , a pre svega komunista. U novim uslovima slobodnog demokratskog razvitka u oblasti nauke, kulture itd . , društveno upravljanje pretstavlja specifičnu formu povezivanja interesa društva i socijalističke zajednice i rada pojedinih kulturnih i umetničkih institucija. Ali društveno upravljanje ne može rešiti sve . U našim uslovima uloga kritike je vrlo značajna i ona bi trebalo da pretstavlja ono moćno sredstvo koje bi osiguravalo socijalističke interese našeg razvitka. Naš razvitak je sasvim specifičan i to pre svega zbog toga što se određeni interesi jedne društvene kategorije ne mogu ostvariti vezama i uticajem privatno-kapitalističkih vlasnika, kako je to u

798

kapitalističkim zemljama, niti se interes socijalističke zajednice na ovakav ili onakav način može ostvariti neposrednim administrativnim uplitanjem državnih organa. Taj specifičan položaj zahteva da javna kritika ne bude samo uska, samo stručna, samo estetska i formalna već i šire društvena i marksistička. Mislim da se u tom pogledu može govoriti o ozbiljnom nedostatku i da naša kritika još ne odgovara onom zadatku koji se zbog našeg specifičnog položaja očekuje od nje. To bez svake sumnje postavlja pred nas zadatak osposobljavanja komunista koji rade u tim oblastima. Posebni zadatak u vezi s tim svakako je marksističko obrazovanje kadrova, i pri tome važnu ulogu treba da ima nastava u školama i univerzitetima, a treba istaći i pozitivna iskustva koja je u toj oblasti dao rad aktiva komunista koji su doprineli aktivizaciji i organizovanom istupanju naučnih i kulturnih kadrova u pojedinim oblastima. Hteo bih još nešto da kažem o problemu naših materijalnih davanja za naš kulturni razvitak. U Nacrtu programa se sasvim određeno kaže da će se Savez komunista Jugoslavije uporno zalagati za razvijanje i proširenje mreže ustanova namenjenih kulturnom uzdizanju najširih masa , kao što su javne biblioteke i drugo ; komunisti će se zalagati za svrsishodno i racionalno ulaganje materijalnih sredstava, vodeći politiku formiranja onih ustanova i onih oblika kulturne delatnosti koji najefikasnije i najšire utiču na podizanje kulturnog nivoa naroda. Mislim da u vezi sa ovim jasno izraženim zadacima i orijentacijom, principijelnom postavkom u Nacrtu programa, može da se kaže nešto i o potrebi preispitivanja strukture naših davanja za kulturu. Neki podaci kojima raspolažem, a koji možda nisu apsolutno tačni, dati na osnovu nekih analiza koje je vršila Stalna konferencija gradova u 30 gradova, pokazuju da od ukupnih rashoda za kulturu 54% ide za pozorište, a, naprimer, za takve institucije kao što su narodni i adnički univerziteti ide svega 4 %. Ne želim da se shvati da ovo što kažem znači nekakav negativni stav prema određenim vrhunskim kulturno-umetničkim institucijama koje, bez svake sumnje, imaju veoma važno i sasvim značajno mesto u naš m kulturnom i umetničkom životu , vrše jedan određeni vrlo pozitivan uticaj u stvaranju ukusa i vaspitavanja i indirektno znače jak doprinos razvitku masovne kulture i masovnog rada. Ali činjenica je da te vrhunske kulturno-umetničke institucije - kako nam i sve analize i statistika pokazuju ne deluju ili relativno-

799

malo deluju neposredno na uzdizanje svesti i kulturnog nivoa najširih masa. I besumnje baš zbog toga biće i potrebno da se izvrši izvesno pomeranje sredstava, i to tim pre što se i u načinu rada i u načinu formiranja tih vrhunskih kulturno-umetničkih institucija kriju ozbiljne rezerve i što je moguće da se i s daleko manjim sredstvima dođe do većih rezultata. To bi oslobodilo veća sredstva tako potrebna za široki kulturno-prosvetni i umetnički rad, i to utoliko pre što se upravo u toj oblasti mogu postići vrlo značajni i veliki efekti i s relativno malim sredstvima. Hteo bih ovde navesti činjenicu da u NR Srbiji - a slično je

stanje i u drugim republikama - kulturno-prosvetne zajednice, organizacije koje objedinjuju celokupnu masovnu kulturnu delatnost, dobijaju nekoliko desetaka miliona za svu svoju aktivnost. Mislim, da je to jedno od pitanja koje ima vrlo veliki značaj i da će, u vezi sa ovakvim stavom koji je došao do izražaja u Nacrtu programa, i zato što smo socijalistička zemlja koja je zainteresirana za što šire podizanje kulturnog nivoa radnih ljudi, biti potrebno preispitati strukturu naših davanja za kulturu.

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Mitrevski Paskal.

PASKAL MITREVSKI : Drugovi i drugarice, Hteo bih da kažem nešto o jednom važnom i aktuelnom zadatku komunista, zadatku daljeg razvoja i unapređenja sistema i principa društvenog odnosno komunalnog samoupravljanja. Zašto je ovaj zadatak važan i zašto uloga i aktivnost komunista u ostvarivanju ovog zadatka treba da budu dominantne, razumljivo je iz same činjenice što komune zajedno s radničkim savetima sačinjavaju osnovu našeg društveno-ekonomskog života i razvitka, osnovu težnji i napora naših naroda za izgradnju novih društvenih socijalističkih odnosa, za izgradnju i jačanje socijalističke demokratije. Može se slobodno reći da je sistem neposredne socijalističke demokratije i društvenog samoupravljanja u celini po svojim poli-

800

tičkim stremljenjima i zahvatima, po svojoj društveno-ekonomskoj osnovi, kao i po aktivnom učešću miliona radnih ljudi u upravljanju aktivnom društvenom reprodukcijom, oživotvorio i bacio istinsku istorisku svetlost na jedan od najvećih problema društvenog kietanja -- problem demokratičnosti i duboke progresivnosti našeg društveno-političkog sistema, koji je u tom odnosu i u datim istoriskim okvirima otišao daleko, prevazilazeći sve društvene sisteme koji su se ikada pojavili u istoriji. U tom pogledu može se bez rezerve reći da u kretanju društveno- političkih i ekonomskih procesa socijalistička misao i praksa u našoj zemlji uspešno i bez otstupanja afirmišu i svakodnevno realizuju osnovnu socijalističku ideju i težnju da radnička klasa odnosno neposredni proizvođači budu ne samo tvorci društvenih blaga već i faktični nosioci vlasti , da budu osnovni faktori u upravljanju privredom i drugim društvenim poslovima. Za ovaj uspešan razvoj sistema socijalističke demokratije od bitne važnosti je bila čvrsta politička orijentacija i kurs SKJ u pravcu izgradnje i razvitka radničkih saveta odnosno komuna i društvenog samoupravljanja. Jasno je da ne bi bilo moguće postići takve krupne rezultate u našem dinamičnom društveno-političkom i privrednom razvitku ako komunisti i druge svesne socijalističke snage ne bi bili sposobni da shvate ideološku i praktičnu suštinu osnovnih i ključnih problema politike SKJ i ako se ne bi uporno borili za ostvarivanje tih ciljeva. Ovi bi rezultati bili slabiji ako komunisti ne bi bili sposobni za iznalaženje raznovrsnih formi i metoda koje bi najbolje odgovarale njihovom terenu . Bez zalaganja i borbe komunista protiv svih negativnih pojava birokratizma i antisocijalističkih shvatanja, bez njihove ideološke aktivnosti za podizanje socijalističke svesti radnih masa i njihovog sve šireg uključivanja u organe vlasti i samoupravljanja ne bi se moglo ostvariti takvo čvrsto idejno - političko jedinstvo komunista odnosno jedinstvo radničke klase i svih radnih ljudi koje pretstavlja glavnu snagu i osnovu našeg socijalističkog razvitka. U svojoj diskusiji hteo bih da se ograničim samo na neke bitnije probleme razvitka jedne veoma važne institucije komunalnog sistema - saveta narodnih odbora. U našoj Republici od formiranja saveta do danas imamo vidno povećanje njihovog broja, i to ne samo u narodnim odborima srezova već i u narodnim odborima opština. Tako, naprimer, broj saveta u narodnim odborima opština kreće se od 10 do 15. Prirodno je da povećanje broja saveta znači i povećanje učešća građana u radu narodnih odbora. Prema jednoj anketi izvršenoj u 97 saveta 51 VII Kongres SKJ

801

narodnih odbora, u savete je uključeno 1.265 građana. To jasno govori o stalnom povećanju broja građana u organima vlasti i samoupravnim organima. Prelaskom na komunalni sistem i uvođenjem većeg broja saveta oseća se sve veća orijentacija i sve veći napredak u razmatranju načelnih problema. Tako, naprimer, saveti za školstvo, prosvetu i kulturu na svojim sednicama razmatraju osnovna akutna pitanja, kao što su materijalno stanje u školama i prosvetnim ustanovama, problem nastavničkog kadra, rad školskih odbora, perspektivni plan razvoja školskih mreža i dr . Saveti za narodno zdravlje razmatraju pitanja suzbijanja malarije, problem snabdevanja građana čistom vodom, mlekom i dr. Saveti za privredu na svojim sednicama donose zaključke i uputstva o stanju i upotrebi investicionih fondova, o stanju i korišćenju narodne imovine, o unapređenju poljoprivrede, zanatstva, trgovine itd . Na isti način rade i razvijaju svoju delatnost i ostali saveti odgovarajućih oblasti i grana . Jedna veoma pozitivna praksa u radu saveta jesu privremene i stalne komisije građana, koje saveti formiraju u cilju razmatranja i pretresanja posebnih stručnih i drugih pitanja. Na taj način još više se povećava učešće građana u radu opštinske samouprave. U 62 anketirana saveta narodnih odbora formirane su 34 komisije u kojima su uključena 532 građanina. Prelaskom na kɔmunalni sistem saveti sve češće na svojim sednicama postavljaju pitanja koja pokreću društvene organizacije i ustanove . U ukupno 72 saveta društvene organizacije i ustanove pokrenule su 387 pitanja. Ova inicijativa jasno govori o širokoj i aktivnoj zainteresovanosti građana, povezanosti i sve većoj saradnji društvenih organizacija sa organima vlasti u razmatranju i rešavanju privrednih i društvenih problema. Dobar deo saveta narodnih odbora često praktikuje da na svoje sednice poziva i pretstavnike društvenih i sindikalnih organizacija, komora, stručnih udruženja itd . koji svojim učešćem u diskusijama doprinose pravilnom sagledavanju problema i pravilnom donošenju odgovarajućih mera i zaključaka . Čini mi se da na današnjem stepenu razvitka, saveti kao organi vlasti i društveni organi treba da postanu javna tribina na kojoj će se stvarati javno mišljenje o određenim pitanjima iz nadležnosti narodnih odbora. Drugovi i drugarice, iako su postignuti rezultati solidni, ipak mi komunisti i sve socijalističke snage treba da se i dalje zalaž mo i uložimo sve naše napore na prvom mestu u otstranjivanju nekih slabosti, nedostataka i propusta iz proteklog razdoblja u radu

802

organa opštinske samouprave odnosno društvenog i radničkog samoupravljanja. Izvršenje ovog krupnog zadatka je vrlo značajan rad, budući da će od daljeg učvršćivanja, razvijanja i pravilnog funkcionisanja tih organa umnogome zavisiti uspešno rešavanje mnogobrojnih problema za koje su naši građani zainteresovani. Od toga će zavisiti dalji razvoj proizvodnih snaga, podizanje materijalnog, društvenog i kulturnog nivoa naših radnih ljudi. U vezi s time postavlja se kao veoma važno pitanje daljeg proširivanja broja saveta. Tu pre svega mislim na formiranje saveta za snabdevanje i ishranu stanovništva . Postojanje samo saveta za trgovinu ne zadovoljava u sadašnjem momentu, kada je vrlo aktuelno pitanje regulisanja i planskog snabdevanja trudbenika od strane komune. Organizovanje saveta za snabdevanje omogućiće da se uspostavi i potrebna veza istih sa savetima potrošača. U tom pogledu komunisti treba da se angažuju i politički utiču na sadržaj i kvalitet rada tih saveta i da insistiraju na poboljšanju materijalnog stimulansa potrošača. Drugovi i drugarice, politiku našeg Saveza komunista, na čijem čelu stoji naš isprobani borac i dalekosežni državnik - drug Tito - danas prihvataju milioni radnih ljudi. Za nju se naša radnička klasa i trudbenici naše zemlje u gradovima i selima, u radnim kolektivima i fabrikama, u privrednim organizacijama i komunama oduševljeno bore . Ispravna, principijelna i dosledna politika našeg Saveza komunista, potvrđena našom socijalističkom praksom, politika mira i izgradnje socijalizma, prebrodivši sve teškoće, otvara trijumfalni put boljoj i svetlijoj budućnosti naše socijalističke zajednice, svih naših naroda. Ova politika mora u svakom pogledu pobediti. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ Ima reč drug Duro Lončarević.

DURO LONČAREVIĆ : Drugovi i drugarice, Zelim da govorim o nekim pitanjima političkog, prosvjetnog i vaspitnog rada s vojnicima u jedinicama naše Armije. Svake godine u Armiju dolaze desetine hiljada mladih ljudi na otsluženje kadrovskog roka . Zadatak komandi i starješina, a posebno organizacija Saveza komunista, sastoji se u tome da te omla51*

803

dince osposobe za vojničke dužnosti , da prošire njihova politička i opšta znanja, da razviju njihove moralne i političke kvalitete, da kod njih izgrade određena shvatanja i navike ; jednom riječi, da izvrše što potpuniji uticaj na njihovo formiranje kao društveno aktivnih i pozitivno orijentisanih građana naše zemlje. To znači da se tako u novoj sredini produžava proces vaspitavanja tih mladih ljudi, proces koji je započeo u porodici, školi, na radnom mjestu i koji se nastavlja u čitavom našem društvenom životu. Radi ilustracije složenosti i značaja ovog zadatka, naveo bih neke podatke iz jedne ankete organizovane u jednoj pešadiskoj jedinici. Od preko tri i po hiljade anketiranih vojnika 18% nije govorilo srpskohrvatskim jezikom, 24% do dolaska u Armiju nije čitalo novine, 13% nije nikada bilo u bioskopu , 28% nije bilo u pozorištu , 14% nije znalo kako se zove naša država, a preko 40% nije znalo najosnovnije stvari o društvenom uređenju naše zemlje. Među omladincima čija su politička znanja minimalna srećemo ne samo seljake iz najzaostalijih krajeva naše zemlje već i ponekog diplomiranog studenta koji dolazi u školu rezervnih oficira. Posebno je potrebno istaći to da u Armiju još uvijek dolazi znatan broj nepismenih vojnika. Među regrutima koji se raspoređuju u pešadiske jedinice nepismenih ima 10-15%. Mada se ovi podaci ne mogu smatrati kao sasvim potpuna i cjelovita slika političkog i kulturnog nivoa omladinaca koji dolaze na otsluženje vojnog roka jer se ne odnose na sve jedinice u Armiji i jer je stanje u tom pogledu različito po republikama i srezovima - oni ipak ukazuju na potrebu još organizovanijeg i intenzivnijeg rada sa omladinom, naročito na selu . Imajući u vidu prosječan nivo vojnika kada dođu u Armiju približno ilustrovan navedenim podacima - može se reći da su rezultati političkog, prosvjetnog i vaspitnog rada koji se s njima postižu za vrijeme njihovog boravka u Armiji veoma značajni i prelaze okvire Armije. Mislim da takvu ocjenu ne može umanjiti to što u tom radu ima još slabosti, što je on ponekad jednostran, a takođe ni slučajevi da se pojedini vojnici po otsluženju vojnog roka ne uključuju u rad politčkih i društvenih organizacija i da nisu dovoljno politički aktivni . Rekao bih još nekoliko riječi o izvjesnim teškoćama u radu s vojnicima u toku prvih mjeseci njihovog boravka u Armiji . Radi se o tome da u Armiju dolaze omladnici iz svih krajeva naše zemlje, pripadnici svih naših naroda i nacionalnih manjina, ljudi s raznim profesijama, različitog socijalnog porijekla , različitog nivoa obrazovanja , s raznim sklenostima i navikama. Mnogi od njih

804

odlazeći u Armiju po prvi put napuštaju svoje rodno mjesto, po prvi put se udaljavaju od svoje porodice ; mnogi se veoma teško navikavaju na novu sredinu , na novi način života i rada. Sve u svemu, za ogromnu većinu omladinaca odlazak u Armiju pretstavlja veoma krupan i značajan događaj za koji su oni vrlo malo ili nimalo pripremljeni. Na osnovu razgovora sa vojnicima u vrijeme njihovog otpuštanja iz Armije, kao i sa onima koji su otslužili vojni rok, dolazimo do ocjene da su oni za vrijeme provedeno u Armiji veoma mnogo naučili . Dvije godine organizovanog intenzivnog rada na vojničkom, političkom i opštem obrazovanju pretstavljaju veoma mnogo u životu tih mladih ljudi. Pored političke nastave po programu i raznovrsnog svakodnevnog kulturno-zabavnog rada, na formiranje vojnika veoma pozitivno utiče vojnički kolektiv. U njemu se, pod rukovdostvom starješina i pod stalnim uticajem organizacija Saveza komunista, svakodnevno razvijaju bratstvo i jedinstvo naših naroda i socijalistički patriotizam naših građana. U vojničkom kolektivu se najefikasnije otklanjaju razne negativne navike i sklonosti i razvijaju pozitivne osobine kod vojnika. Da bi rezultati cjelokupnog rada s vojnicima bili još veći , da bi Armija za njih još u punijem smislu bila veoma dragocjena i korisna škola, mislim da bi organizacije Saveza komunista na terenu, a naročito organizacije Narodne omladine, trebalo da posvete više brige i pažnje pripremi omladinaca za odlazak u Armiju . Tu se radi o potrebi da se omladinci pred odlazak na otsluženje vojnog roka nešto više upoznaju s karakterom naše Armije, s odnosima koji u njoj vladaju, s ulogom koju naša Armija imą[b u izgradnji socijalizma itd . Posebno mislim da je neophodno da se pronađe način i da se organizuje rad s nepismenim omladincima, kako bi prije dolaska u Armiju naučili da čitaju i pišu . Isto tako , mislim da se treba postarati da omladinci - pripadnici nacionalnih manjina nauče srpskohrvatski jezik, jer dok se nepismeni opismene i dok oni koji ne znaju srpskohrvatski jezik njime koliko-toliko ovladaju , prođe oko šest mjeseci . Za to vrijeme s takvim vojnicima se ne može organizovati iole ozbiljniji politički i kulturno-zabavni rad. Radi se, dakle, o zadataku na čijem rješavanju treba da se angažuju kako organizacije Saveza komunista u Jugoslovenskoj narodnoj armiji tako i organizacije Saveza komunista na terenu Time ćemo, nesumnjivo , veoma mnogo doprinijeti podizanju socijalističke svijesti građana naše zemlje i njihovom sve većem angažovanju u našem društveno- političkom životu . (Aplauz.) 805

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Bobovnik Slavko.

SLAVKO BOBOVNIK : U svim izvještajima podnijetim dosad i u diskusiji drugova koji su govorili prije mene bilo je riječi o uspjesima Saveza komunista i, prema tome, i o uspjesima samih osnovnih organizacija Saveza komunista. Ja u svom kratkom izlaganju nemam namjeru da ponovo iznosim, u obliku izvještaja , uspjehe organizacija na terenu gdje radim. Međutim, mišljenja sam, opet, da ne bi bilo loše da na ovom mjestu iznesem, sa gledišta osnovnih organizacija Saveza komunista u proizvodnji, neke probleme kojima se one bave. Ti problemi , možda, nisu zajednički svim takvim organizacijama u zemlji, ali vjerujem da se izvjesne takve tendencije mogu pojaviti svuda Poznato je da smo otišli prilično naprijed u razvitku organa društvenog upravljanja a posebno radničkog samoupravljanja. Tu se otišlo pozitivno u širinu , tako da osim radničkog savjeta i upravnog odbora imamo i mnoge komisije za razna pitanja, u koje je uključen veći broj radnika . Po našoj ocjeni , a i zbog prakse nekih poduzeća, pomalo postaje problem direktno uključivanje radnika a te razne organe radničkog samoupravljanja, jer se društveni rad caznih komisija obavlja u radno vrijeme. Zbog toga se, onda, u te organe . ne biraju radnici sa stroja ili oni koji rade na normu (često ni oni sami ne žele ući u te organe, iz tih razloga). Tu se zato biraju većinom režiski radnici, službenici i slično, čime se gubi na kvalitetu rada tih organa i čini se nepravda prema radnicima 1 direktnoj proizvodnji, a opet to ne znači da nema štete što gube radno vrijeme režiski radnici . Zaključak u vezi sa ovim problemom bio bi da sav društveni rad, osim stvarno iznimnih slučajeva, treba da se obavlja van radnog vremena, što bi omogućilo učestvovanje svih radnika u njemu. Moramo se držati toga da što više radnika ɔude uključeno u te organe, i s druge strane to praktički omogućiti . Drugi problem sa toga područja jeste da neki komunisti ne 【naju sami zauzeti stav u nekim pitanjima koja, naprimjer, raspravlja radnički savjet, zbog toga što organizacija nije načelno za uzela stav prema važnim i principijelnim pitanjima, što osnovna organizacija u poduzeću često ne ocjenjuje politički sprovođenje raznih odluka i mjera u poduzeću , naprimjer podjelu premija i viškova, pitanje tarifa, kadrovsku politiku itd. Vama je poznato da 206

su svi komunisti jedinstveni u stavu o spoljnoj politici i uopće o našem unutarnjem razvitku, ali postoje nejedinstveni pogledi na te ne sasvim male probleme u poduzeću, a vrlo često ti različni stavovi nisu nam nimalo korisni, već su, naprotiv, štetni . Tu bi se moglo nadovezati i pitanje što sve neke organizacije postavljaju na dnevni red sastanaka. One često ne rade na osnovi određenog plana, već prema iskrsavanju praktičkih zadataka. Iz pregleda dnevnog reda sastanaka osnovnih organizacija u općini i iz pitanja koja su one pretresale na sastancima u 1957 godini vidi se da su polovinu sadržaja rada sačinjavale pripreme za razne proslave i izbore, a manje pretresanje problematike poduzeća. To ne mora značiti da nisu rješavana razna pitanja u radničkom savjetu, ali su baš zato što neko važno pitanje, kao što je podjela fondova, naprimjer, nije načelno razmatrano pred osnovnom organizacijom, pojedini članovi imali sasvim različna mišljenja, što sigurno ne koristi ni poduzeću niti tim članovima. Potrebno je spomenuti još jednu pojavu. Sasvim je sigurno da nema više lutanja oko toga čime treba da se bavi osnovna organizacija Saveza komunista u poduzeću . Tu je sada već jasna orijentacija, što nije bio slučaj ranije, ali možemo konstatirati da je u rješavanju problema angažiran često samo sekretar ili sekretarijat, a ne svi članovi osnovne organizacije. U tome što nisu sav rad i problematika raspoređeni ravnomjernije na sve članove u osnovnoj organizaciji , što su samo neki drugovi više angažirani, previše zaduženi , w I krije se osnovna slabost u metodu rada, jer ti drugovi ni uz najbolju volju, u današnjim uslovima razvijene socijalističke demokracije i raznih oblika društvenog upravljanja , ne mogu stići svugdje i baviti se svom tom problematikom. Jedan podatak sa ovogodišnjih konferencija osnovnih organizacija to nam u izvjesnoj mjeri potvrđuje. Cd 77 osnovnih organizacija, u 45 su promijenjeni sekretari, među kojima su mnogi bili samo godinu dana na toj dužnosti i od kojih su mnogi bili vrlo dobri komunisti. Razlog da nisu mogli ponovo da se prime ove dužnosti bio je uglavnom - preopterećenost. Međutim, kada bi svi komunisti, ili bar veći dio njih, imali slične obaveze kao sekretar, onda toga ne bi bilo. Zato će biti potrebno, obzirom na velike potrebe, a i široku problematiku , uključiti u isto vrijeme sve komuniste na raznim poslovima u izučavanju pojedinih područja rada, s tim da u izvjesnom roku iznesu te probleme pred osnovnu organizaciju , a nekada da ih odmah i operativno riješe i o tome izvijeste organizaciju Saveza komunista.

807

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Ima reč drug Srećko Manola.

SREČKO MANOLA:

Drugovi i drugarice, Program moralno-političkog vaspitavanja vojnika u Armiji je tako solidan da može naše omladince potpunije upoznati sa celokupnim našim političkim i društvenim razvojem. Taj program sprovode starešine u Armiji . Znači da su se starešine tom svojom funkcionalnom dužnošću osposobile da budu profesionalni politički radnici. Ali kada pogledamo kako izgleda aktivnost naših starešina, osim u okviru grada, u organizacijama Socijalističkog saveza, „Partizana“, itd., videćemo da je ona relativno mala ili gotovo nikakva. Ja bih se sada sa par reči osvrnuo na probleme malog grada, malog garnizona, nerazvijenih rejona. Ja smatram da u broju starešina u takvom malom garnizonu imamo neiskorišćenu rezervu političkih radnika koja bi mogla biti angažovana na selu gde nam još uvek caruje u dovoljnoj meri zaostalost, predrasude, religiozni uticaji itd. Mislim, sreski komiteti, a opštinski posebno , ne bi trebalo da smatraju privlačenje komunista iz Armije kao neku posebnu i povremenu pomoć, nego kao redovnu, normalnu obavezu komunista iz Armije. Trebalo bi da ih uključuju u planove političke aktivnosti na terenu . Pri tome treba voditi računa o njihovim obavezama u Armiji , pa u vezi s tim uskladiti ovu političku aktivnost na terenu. Ovo povezivanje bi bilo naročito korisno u malim garnizonekad to nisu ni nima koji se nalaze u opštinskim centrima opštinski centri -- a imaju domove Armije. Kada pogledamo u celini aktivnost na kulturno-prosvetnom radu , van institucija koje se bave tim poslom , onda vidimo da je broj predavanja mali , a njihov kvalitet nizak. Kada pogledamo kakvim finansiskim sredstvima oni raspolažu, vidimo da su ona mala, ali kada bi se domovi Armije i sredstva ovih drugih sjedinila, onda bi se mogli kombinovati ciklusi predavanja na mnogo višem nivou . Recimo, u proseku jedan solidan predavač bez honorara košta 10-15.000 dinara. Pojedinačno, opština ili kulturna institucija ili dom Armije nemaju dovoljno sredstava, ali kada bi se sjedinili , sredstava bi bilo dovoljno i potpunije bi se koristila.

808

Ja bih se vratio na jedno pitanje o kome je bilo reči ovde, a to je da nam iz Armije izađe ne mali broj vrlo dobrih omladinaca, i to baš iz nerazvijenih krajeva. Ja govorim iz iskustva, jer jedinice koje su me ovde delegirale nalaze se u nerazvijenim krajevima. Mi izgubimo dosta vremena da bismo dobili podatke o jednom omladincu koga želimo primiti u Savez komunista. On biva zbog toga primljen mnogo kasnije, i to zato što na vreme ne možemo da dobijemo podatke o njemu . Naprimer, on je radio na jednom mestu , tamo je uočen, trebalo je da bude primljen, ali dođe u Armiju, mi tražimo podatke, koji obično ne stignu, on ode iz Armije, ali ne u preduzeće gde je radio nego u neko drugo, i tu treba da prođe dɔsta vremena da bi ga ponovo uočili i primili u Savez komunista. Prosek je tri do pet godina . Njihov broj nije veliki, ali nije ni mali. Poslednje o čemu bih hteo da govorim, to je pitanje izučavanja istorije NOB u našim školama. Kada pogledamo kako je postavljen program NOB, vidimo da je on postavljen isto kao i ma koje drugo razdoblje u našoj istoriji. Takvo tretiranje NOB u programu ja mislim da nije dobro i u političkom smislu nije sasvim korisno. Istina, proces reorganizacije, reforme školstva to pitanje postavlja drugačije i ono počinje da dobija malo drugačiji vid. S druge strane, kada vidimo kakvi su materijali — pomagala, udžbenici dati na raspolaganje nastavnom kadru , koji obučava našu omladinu počev od osnovne škole do fakulteta , čini mi se da smo malo učinili . Naprimer, dođe moje dete iz škole i pita me koliko sam ubio Nemaca. Znači , ono je zapamtilo samo ono što je najgrublje, a učiteljica je dobra. Pomagala koja smo dali, tekstove koje smo dali nisu razrađeni. Veliki procenat nastavnika nije bio u Narodnooslobodilačkom ratu, nema ličnih doživljaja i utisaka, i tako dobijeni tekst on ne može drugačije da predaje. Nije krivica na nastavniku nego je krivica na pripremi , razradi svih tih matejala, pogotovu kada se uzme u obzir da nam nije samo jedna generacija sa filozofskog fakulteta otišla sa formalno položenim programom iz Narodnooslobodilačkog rata.

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Pokovec Franc.

809

FRANC POKOVEC : Drugarice i drugovi delegati, U poslednjem poglavlju Nacrta programa SKJ, u kome se tretiraju društvena uloga i idejni temelji Saveza komunista Jugoslavije, kaže se : „ Jedinstvo pogleda na osnovne unutrašnjepolitičke i spoljnopolitičke probleme, na bitna pitanja borbe za socijalizam neophodan je uslov jedinstva volje i akcije komunista. Principi demokratskog centralizma jesu izraz i najadekvatniji organizacioni uslov ideološkog i akcionog jedinstva Saveza komunista Jugoslavije. Demokratski centralizam podrazumeva borbu mišljenja u organizaciji komunista, a zaključci se prihvataju kao obavezni za sve i akcije preduzimaju na osnovu svestrane razmene mišljenja i odluke većine. Dosledno sprovođenje principa demokratskog centralizma doprinosi najboljem izboru partiskih kadrova, mobiliše komuniste protiv birokratskih tendencija, a isto tako i protiv pojava malograđanskog anarhizma. Drugarice i drugovi, načela demokratskog centralizma, o kojima se ovde govori, svima su nama poznata. Ali u svom svakodnevnom radu u organizacijama Saveza komunista često primećujemo da neke naše organizacije ili pojedini članovi Saveza komunista ne poštuju uvek ta načela i da ponekad ne pokazuju dovoljno odlučnosti u borbi protiv onih koji ih krše. Radi se pre svega o čestim pojavama nerazumevanja dva načela demokratskog centralizma : prvo, manjina je dužna da usvaja i sprovodi odluke većine ; drugo, niži organi su dužni da sprovode odluke viših organa. Nepoštovanje odluka većine je naročito karakteristično za neke komuniste u osnovnim organizacijama preduzeća. Dešava se da osnovna organizacija Saveza komunista zauzme po nekom pitanju svoj stav a da komunisti iz uprave preduzeća smatraju da, ukoliko nisu glasali za tu odluku, nisu ni dužni da je sprovode. Ponekad se događa da neki drugovi pod pritiskom većine glasaju za odluku. a posle sastanka je ne poštuju . Tu se ne radi o nerazumevanju načela demokratskog centralizma, već u većini slučajeva o svesnom kršenju discipline u organizacijama Saveza komunista. Takvi primeri su naročito izraziti u onim preduzećima u kojima organizacije Saveza komunista nisu dovoljno snažne da bi se uspešno suprotstavile birokratskim težnjama pojedinaca. Obično se u takvim osnovnim organizacijama Saveza komunista guši kritika, sastanci su suva formalnost, komunisti o problemima preduzeća obično šapuću van sastanaka ili govore glasno izvan preduzeća . S obzirom 810

na činjenicu da je uzrok takvom stanju slabost osnovne organizacije Saveza komunista, u takvim slučajevima postoji malo nade da će sami komunisti iz te organizacije biti sposobni da bez pomoći komiteta onemoguće samovolju pojedinaca. Takve i slične slučajeve nediscipline trebalo bi ubuduće odlučno suzbijati i o njima odlučivati na osnovu Statuta. Uporedo s takvim pojavama, takođe se dešava da deo članova Saveza komunista pogrešno shvata demokratski centralizam. Neki drugovi, a naročito oni koji imaju kraći staž, brkaju pojmove demokratije i demokratskog centralizma, prava i dužnosti građana i mišljenja o ulozi i dužnostima člana Saveza komunista . Dužnost izvršavanja i branjenja odluka većine i odluka viših organa Saveza komunista ponekad smatraju za nedemokratski akt, kao nešto nametnuto, pa tako i postupaju . O tome svedoče primeri nekih drugova koji posle donošenja odluke u osnovnoj organizaciji još uvek tvrde da se ne slažu s njom. Razumljivo je što onda njihova aktivnost, odnosno sprovođenje odluka nije u skladu s predviđenim jedinstvom akcije. I na samim sastancima takođe ima slučajeva iz kojih se vid! da neki članovi Saveza komunista brkaju pojmove. Događa se da jedan član, kada brani neko svoje stanovište ili ga kritikuju zbog nepravilnog stava, pokušava da svoju odbranu usmeri u drugom pravcu i obično kaže : „ Dosada sam govorio kao komunista, a sada ću celu stvar pogledati kao građanin “, ili : „ Sada ću izneti svoje mišljenje kao građanin ." Mislim da je takvo shvatanje neodrživo za člana Saveza komunista. Tu se ne radi samo o terminu, već vrlo često i o određenim shvatanjima stranim Savezu komunista. U organizacijama gde nailazimo na takve slučajeve moramo u okviru prorade Programa i Statuta Saveza komunista Jugoslavije što pre proučiti načela demokratskog centralizma i shvatanje demokratije uopšte. Naročito zato što neki članovi Saveza komumunista često ne razlikuju malograđanska, anarhistička shvatanja od demokratskih načela. Dešava se da neki član Saveza komunista kaže : „ Dosada sam govorio kao komunista, a sada ću govoriti kao čovek." Mislim da je tu u pitanju, u principu , duboko neshvatanje socijalističkog , humanizma. Dobro bi bilo da se u takvim slučajevima članstvo upozna s tim kakvu je ulogu odigralo poštovanje načela demokratskog centralizma u našoj Partiji , kako pre rata tako i za vreme rata i u razdoblju posleratne izgradnje socijalizma u našoj zemlji . Ima komunista koji se na sastancima osnovne organizacije slažu sa svim i čak glasaju za sve ; često diskutuju , daju i kon-

811

struktivne predloge i doprinose donošenju dobrih konačnih odluka. * Ali, ima slučajeva, da ti drugovi izvan sastanaka nastupaju u suprotnosti s odlukama za koje su čak i sami glasali. Najčešće se to događa članovima Saveza komunista koji bi hteli da demagogijom povećaju ugled u svojoj zaostaloj , malograđanskoj okolini. Takvi ljudi brzo upadaju u blato kritizerstva i tonu u malograđansku sredinu. Mislim da smo tek u poslednje vreme, i to posle Pisma Izvršnog komiteta, počeli ozbiljnije da reagujemo prilikom otkrivanja takvih slučajeva . Naše organizacije će u budućnosti morati u svom svakodnevnom radu neprestano da prate da li se reči kɔmunista na sastancima podudaraju i sa njihovim stanovištima u njihovom životu van sastanaka.

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Hoce Mirko (Nije u sali.) Drugovi i drugarice, prijavilo se odnosno na listi ima još oko 20 drugova i drugarica. Pošto bi danas trebalo da završimo s radom, možda bismo sada u pauzi mogli da razmislimo o tome da istupe u prvom redu drugovi koji bi imali predloge za zaključke maše Komisije, a drugovi koji imaju napisane diskusije, neka ih ovde predaju da bismo ih priključili kongresnom materijalu. Dajem odmor od 15 minuta.

(Pauza)

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Bogdan Osolnik.

BOGDAN OSOLNIK : Drugovi i drugarice , Hteo bih da govorim o nekim pitanjima socijalističkog vaspitavanja i obrazovanja, odnosno o radu komunista u toj oblasti. Kao što se vidi iz Izveštaja Centralnog komiteta, Savez komunista je u razdoblju posle VI Kongresa posvetio veliku pažnju vaspitavanju mladih generacija. Celokupni društveni razvitak u 812

vreme posle VI Kongresa omogućio je da napredne društvene snage još neposrednije utiču na školstvo i druge oblike vaspitavanja i obrazovanja. Uvođenje društvenog upravljanja stvorilo je sve uslove da se i u oblasti prosvete i kulture maksimalno razvije i ispolji široka društvena inicijativa. Oko sto pedeset hiljada građana neposredno učestvuje u radu Saveta za prosvetu , u školskim odborima i u raznim drugim telima oko škole, koja tek na taj način postaje stvarno društvena institucija povezana mnogobrojnim nitima s našom stvarnošću i društvenim životom. Samo u školske odbore uključeno je zajedno s drugim građanima, nastavnicima i javnim radnicima - preko pedeset hiljada članova Saveza komunista, a u univerzitetskim i fakultetskim savetima komunisti pretstavljaju više od polovine članova. Savez komunista Jugoslavije posvetio je - zajedno sa Socijalističkim savezom i drugim društvenim organizacijama - veliku pažnju ne samo sastavu školskih odbora već i njihovom funkcionisanju, usmeravanju i pomaganju njihovog rada. Organizovani su posebni seminari i tečajevi za članove školskih odbora, održavana su zajednička savetovanja s nastavnicima i đacima komunistima. Aktivi prosvetnih radnika komunista i razne druge forme korišćene su za idejno i stručno usavršavanje nastavnog kadra. Savez komunista bio je inicijator raznih mera za poboljšanje društveno-moralnog vaspitavanja i za unapređenje nastave društvenih nauka. U okviru rada na reformi školstva pokrenuto je razmatranje problema obrazovanja i vaspitavanja omladine sa stanovišta čvršćeg povezivanja tog rada sa celokupnim društvenim zbivanjem. To je omogućilo da se jasnije sagledaju i razni nedostaci i slabosti na tom području . Već dosadašnji rad na reformi uneo je mnogo novoga u život i rad naših škola . Međutim, na tom polju očekuju nas još ogromni i odgovorni zadaci. Borba za ostvarenje Programa Saveza komunista Jugoslavije nalaže komunistima i svim socijalističkim društvenim činiocima da još organizovanije i svestranije utiču na formiranje socijalističke svesti naših ljudi, naročito mladih generacija ― ne samo radi savlađivanja zaostalih i antisocijalističkih uticaja, već u prvom redu radi toga da bi jačao subjektivni faktor našeg daljeg društvenog kretanja. U tu borbu treba na odgovarajući način da se uključi i organizovara društvena delatnost, koja se sprovodi preko škola i drugih društvenih ustanova za vaspitavanje i obrazovanje građana .

813

U tome je zapravo i osnovni smisao školske reforme, koja se kod nas još uvek svuda ne shvata kao krupan problem čitavog društva. Zato bih želeo da naglasim da je borba za ostvarenje školske reforme, ako tu reformu shvatamo kao proces dubokog sadržinskog preobražaja našeg školstva, od izvanrednog političkog i društvenog značaja i da mi komunisti samo tako možemo gledat na nju. Ne radi se samo o iznalaženju boljih organizacionih i pedagoških rešenja , didaktičkih metoda, o nastavnim planovima i programima itd., već o dubokom idejnom saobražavanju čitavog sistema vaspitavanja i obrazovanja s našim socijalističkim razvitkom. A tu koncepciju reforme ćemo shvatiti pravilno samo akc polazimo od društvenih i idejnih osnova iznetih u Programu Saveza komunista Jugoslavije , kako u pogledu ciljeva vaspitavanja u socijalističkom društvu tako i u pogledu uloge i položaja ličnosti u socijalizmu. Ostvarivanje tog dubokog preobražaja u našem sistemu vaspitavanja i obrazovanja odvijaće se u raznim pravcima i vidovima i na raznim područjima. Izvinjavam se što o tome, s obzirom na kratkoću vremena, govorim ovako uopšteno. Međutim, jasno je da će se u praksi proces preobražaja naše škole odvijati kroz razne okršaje sa ostacima starih shvatanja na vrlo konkretnim pitanjima. Svojim preobražajem naše školstvo treba da postane još aktivniji faktor socijalističkog razvitka, što pretstavlja naravno dubok i složen proces, koji ne zavisi samo od razumevanja i zalaganja prosvetnih radnika, već u daleko većoj meri od pomoći naprednih društvenih snaga, koje društveno samoupravljanje okuplja oko škole. Drug Tito i drug Ranković su u svojim referatima govorili o značaju socijalističkog vaspitavanja mladog pokoljenja. Borba za ostvarenje školske reforme pretstavlja jedan od takvih konkretnih zadataka gde treba da se oseti pomoć Saveza komunista i drugih društveno-političkih organizacija . Njihova uloga treba naročito da dođe do izražaja u ideološko - političkom uticaju , u pomoći prosvetnim radnicima i svim onim građanima koji učestvuju u organima društvenog samoupravljanja u prosveti . Zato je potrebno još više pažnje posvetiti sastavu i radu naših školskih odbora i drugih društvenih tela koja deluju u toj oblasti . Organizacije Saveza komunista moraće još više ulaziti u probleme delovanja naših škola i u druge probleme vaspitavanja omladine. Možemo očekivati da će sagledavanje tih problema do-

814

prineti i većem razumevanju za materijalne potrebe naših škola i uticati na prosvetnu politiku narodnih odbora odnosno komuna. Posebnu pažnju moramo posvetiti idejnom formiranju i solidnom društvenom obrazovanju kadra kome se poverava briga o vaspitavanju mladih generacija. Pored pomoći koju moramo pokloniti školama za obrazovanje nastavnog kadra, važnu ulogu bi trebalo da odigraju i razni oblici usavršavanja i marksističkog obrazovanja postojećeg kadra. U tom pravcu veliku pomoć mogle bi pružiti i stručne organizacije prosvetnih radnika. Treba se odlučno suprotstaviti uskom staleškom kursu, a ponekad i apriornom otporu prema svemu novome što se unosi u sadržinu i metode vaspitnog rada - koji se ponekad primećuje u organizacijama prosvetnih radnika umesto da baš te organizacije budu inicijatori proučavanja idejnih i stručnih problema pedagoškog rada i traženja novih puteva u procesu preobražaja našeg školstva . Svi kojima leži na srcu socijalističko vaspitavanje omladine, na čelu sa Savezom komunista, podržaće inicijativu onih prosvetnih radnika koji shvataju smisao našeg društvenog razvitka i smelo stvaralački pronalaze nova rešenja i oblike vaspitnog delovanja, dajući i lični primer odanih socijalističkih društvenih radnika. Školska reforma će još više osloboditi mogućnost za njihovu stvaralačku inicijativu i uticati na unapređenje naše pedagoške misli i prakse. Na kraju bih hteo da se osvrnem samo još na jedan problem koji, u okviru školske reforme, zaslužuje posebnu pažnju . -

To je pitanje dopunskog obrazovanja i stručnog usavršavanja takozvanog obrazovanja odraslih .

Mada smo već dosad - naročito zaslugom društvenih organizacija i to u prvom redu Sindikata - u tom pogledu postigli znatne rezultate i iskustva, moraćemo na obrazovanju odraslih raditi da! leko više, organizovanije i sistematskije. Ako dosada naš školski sistem nije bio dovoljno prilagođen željama i interesovanju naših radnika - da dopune i prošire svoje opšte i stručno obrazovanje reforma školstva treba da dovede do novih i celishodnih rešenja i da otvori najšire mogućnosti dopunskog obrazovanja i usavršavanja. Razvijanje raznih institucija za obrazovanje odraslih - radničkih univerziteta, radničkih škola, kurseva i seminara - sve više će svakom radnom čoveku pružati mogućnosti da bilo u svojoj struci, bilo u pogledu opšte kulture i društveno-ekonomskih znanja upotpunjuje svoje obrazovanje.

815

Takav sistem će, uz razvitak opštih materijalnih mogućnosti i uz primenu modernih sredstava kao što su radio, film itd., doprineti bržem podizanju opšte kulture i razvijanju ljudskih energija i sposobnosti. U mnogim slučajevima organizacije SKJ već dosad su davale inicijativu za usavršavanje svojih članova i drugih trudbenika kojima je to potrebno da bi mogli uspešnije obavljati svoje dužnosti u proizvodnji i organima društvenog samoupravljanja. To je pitanje najtešnje povezano i s našom kadrovskom politikom o kojoj su govorili već neki drugovi. Samo brigom za idejno, stručno i opšte kulturno uzdizanje naših najboljih , najodanijih drugova pomoći ćemo da se razviju sve njihove snage i omogući njihova puna društvena aktivnost. To je takođe najbolji put da se spreče lični kompleksi i teškoće do kojih često dolazi kod pojedinih drugova zbog osećanja nedoraslosti za rad ili nedovoljne pripremljenosti za razne odgovorne zadatke koji im se poveravaju . U tom pogledu naročito organizacije Saveza komunista u preduzećima mogu učiniti znatno više za uzdizanje kadrova, za školovanje najboljih radnika i za vaspitavanje radničkog podmlatka. Drugovi i drugarice, Program Saveza komunista Jugoslavije pretstavlja idejnu osnovu za rad na socijalističkom vaspitavanju naše omladine i naših građana uopšte. U duhu Programa moramo učiniti sve da se i celokupna naša društvena delatnost na području vaspitavanja i obrazovanja, kao sastavni deo borbe za izgradnju socijalsitičkih odnosa, usmeri na formiranje socijalističkog čoveka, kao svestrane, aktivne ličnosti , prožete idejama socijalističkog humanizma i nove socijalističke etike, slobodnog stvaraoca i pokretača društvenog progresa.

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Grahovac Bude.

BUDE GRAHOVAC : Drugovi i drugarice, Želim diskutirati o onim pitanjima iz referata druga Rankovića koja se odnose na uzdizanje i osposobljavanje kadrova. Ogra-

816

ničiću se samo na jedan konkretan oblik uzdizanja kadrova u visokim školama. Naime, poznato vam je da su u Zagrebu prije dvije godine otvorene Visoka upravna škola , Visoka privredna škola, a početkom ove godine i Visoka tehnička škola . Čini mi se da je karakter i uloga ovih škola u potpunom skladu s konstatacijom druga Rankovića „ da svaka etapa u borbi za socijalizam traži određene kvalitete od naših kadrova, bilo da te kvalitete poseduju ili stiču stari kadrovi, bilo da ih obezbeđujemo podizanjem i angažovanjem mladih ljudi ". Ove škole posećuju kadrovi iz Revolucije i poslijeratne socijalističke izgradnje . Oni u tim školama stiču određeno znanje i kvalitete koji su neophodno potrebni rukovodećim kadrovima u državnoj upravi, privredi, pa i na poslovima u političkim i društvenim organizacijama. To su pretežno partiski i društveno-politički radnici počevši od sekretara općinskih komiteta pa do članova Centralnog komiteta i njima ravnima. Među njima ima saveznih i republičkih poslanika, pretsjednika narodnih odbora općina i kotara, direktora preduzeća, sekretara i načelnika državne uprave, rukovodećih službenika iz republičkih ustanova itd . To su kadrovi iz prakse, koji su s punim osjećanjem odgovornosti obavljali svoje funkcije na kojima su se nalazili , stekli odgovarajuće iskustvo, shvatili duh vremena, sagledali tendencije u daljem procesu razvitka i došli do zaključka da se bez određenog znanja u današnjim uslovima društvenog samoupravljanja ne mogu uspješno obavljati poslovi na kojima su se dosad nalazili. Proces razvitka izgradnje socijalizma i organa društvenog samoupravljanja sve više zahtijeva naučnu analizu sopstvenog iskustva i studiozno ulaženje u dubinu problema, a da se istovremeno ne zapostavlja ni politička strana pitanja. U vezi s tim dozvolite mi da navedem neke ocjene druga Bakarića iz njegovog intervjua ,,Studentskom listu" početkom 1956 godine ; on , između ostalog, kaže : „ Mi imamo danas, naprimjer, u državnom aparatu čitav niz ljudi koji su ovu državu stvorili, koji su bili na svim odlučujućim punktovima u razvitku te države. Oni su se rodili s revolucijom i revoluciju doveli do današnjeg razvoja. Međutim , oni danas nemaju neke formalne kvalifikacije za svoja mjesta. Zato te ljude često zamjenjuju ljudima koji imaju formalne kvalifikacije, ali nemaju te radne kvalifikacije, koji tu državu niti su stvorili , niti je često znaju dalje voditi." To su istovremeno bili osnovni motivi zbog kojih se i prišlo otvaranju ovih škola . One su po svom programu i formama rada, ostvarenim rezultatima na nipo načinu izvođenja nastave i vou fakulteta. To su priznanja i pojedinih istaknutijih profesora sa 52 VII Kongres SKJ

817

fakulteta i renomiranih specijalista i naučnih radnika iz raznih instituta koji su imali prilike da se upoznaju s našim rezultatima. Slične izjave su davali čak i oni pojedinci koji su sa izvjesnom skepsom gledali na ovakvo školovanje. Kao što svaka nova pojava u svom procesu razvitka nailazi na zastarjela i preživjela shvaćanja, tako je i otvaranje ovih škola naišlo na otpor i prigovore vatrenih zastupnika i branilaca starog sistema i formi školovanja. Oni su sumnjali u mogućnosti realizacije koncepcije o visokim školama i potcjenjivački se odnosili prema studentima, obzirom na njihov različiti nivo znanja (od osnovne škole do velike mature) i ubrzani tempo nastave. Medutim, praksa je pokazala da je taj različiti nivo znanja više prividnog i formalnog karaktera, jer su studenti podjednako brzo savlađivali gradivo, zahvaljujući iskustvu i znanju koje su stekli na radnim mjestima. Danas su ova skeptička shvatanja uglavnom već likvidirana. Ona su likvidirana prvim uspjesima i rezultatima koji su ugodno iznenadili i nadmašili sva očekivanja . Stotine diplomskih radova koje su studenti Visoke privredne škole napisali i branili najrječitije govore, sa veoma malim iznimkama, o postignutim uspjesima. Evo teme koje su studenti obrađivali : „ Analiza poslovanja preduzeća “ ; „ Uvođenje novog proizvoda u proizvodni program tvornice“ , „ Produktivnost rada u preduzećima“, „Priprema rada u tvornici “, „ Efikasnost rekonstrukcije “ , „ Opravdanost investicionih ulaganja “, „ Radničko samoupravljanje“, „ Kooperacija proizvodnje i formiranje zajednice u industriji “ itd . Ti radovi pokazuju da su studenti u veoma kratkom razdoblju obavili naporan analizatorski rad, kojem će i najoštriji kritičar teško osporiti kvalitete. Slično je i sa seminarskim radovima koje su ovih dana pisali iz problematike socijalističkog preobražaja sela. Sve u svemu, navedeni rezultati su mogli premašiti očekivanja iz nekoliko razloga : 1 ) zbog specifičnog sastava studenata, njihovog prethodnog znanja i praktičnog iskustva, koje su stekli u Narodnoj revoluciji i izgradnji socijalizma ; 2) zbog specifičnog programa i metoda studija, koji je vodio računa o iskustvu i znanju studenata i znao iskoristiti tu veliku prednost ; 3) zbog životne snage, vitalnosti i shvaćanja studenata, koji su se čvrsto prihvatili studija, ne radi sticanja diploma (iako su i nju zaslužili ) , već zbog izvanredne prilike i mogućnosti da steknu znanja.

818

Tome uspjehu, razumije se, mnogo je pridoneo nastavnički kadar sa svojim neobično predanim radom . Na svaki raspisani konkurs za novu klasu studenata javlja se po nekoliko puta više kandidata od određenog broja koji škole po svom kapacitetu mogu primiti . Pošto ima mnogo interesenata i iz drugih republika , mišljenja sam da bi bilo neophodno potrebno otvoriti ovakve škole i u drugim republičkim i fakultetskim centrima. To nam imperativno nalažu kako dalje potrebe za takvim kadrovima u privredi i državnoj upravi tako i obaveze prema tim kadrovima, što će im biti najveća nagrada za savjesnost i požrtvovanost u dosadašnjem radu.

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drugarica Koviljka Lopušina iz Beograda.

KOVILJKA LOPUŠINA : Htjela sam da govorim o štampi koja je namijenjena isključivo djeci i o štampi koja nije namijenjena djeci , ali čiji su čitaoci pretežno djeca. Govoriću nešto o ovom drugom, o raznim zabavnicima i zabavnim listovima za koje djeca imaju razvijeno interesovanje i koji su djeci potrebni. Ovi zabavnici su se, baš zbog toga, naročito u posljednje dvije do tri godine, jako razmnožili, posebno u Beogradu , preduzeća se koriste spontanim interesovanjem djece u komercijalne svrhe. Neka naša novinska izdavačka preduzeća izdaju dobre zabavne listove, sa dobro odabranim materijalima, pa i stripovima. To su „Politikin zabavnik“, „ Plavi vjesnik“ i drugi. No o mnogima se to ne može reći. Kada znamo da štampa i literatura, sa ostalim faktorima vaspitanja, imaju vrlo veliku i značajnu ulogu u formiranju čovjeka našega doba i naše sredine, onda se moramo mnogo ozbiljnije i odgovornije zamisliti nad svim onim što se kod nas štampa a što djeca čitaju . Navela bih samo nekoliko primjera : „ Veseli zabavnik“, koji izdaje beogradsko preduzeće „ Stožer“, iako je jedan njegov broj u 1957 godini bio zabranjen, nastavlja istu politiku . Da uzmemo nasumce dva broja. U broju 24 ima osam stripova u kojima su crtežima pretstavljene ili u isjeckanim dijalozima i rečenicama po52*

819

menute: dvije tuče, tri mrtva, četrnaest scena sa vatrenim oružjem, dva brodoloma, tri prevare, jedno gatanje, dva prikaza prekomjernog jela i pića u pet crteža, sedam puta je riječ o novcu itd. Ill broj 51 , kad je obim lista skoro utrostručen, a štampa mnogo bolja, ima 13 stripova i u njima : jedno davljenje u podzemnom kanalu, Jedna borba revolverima i dvije kopljima i strijelama, jedan pokušaj krađe tapije na zlatni majdan , krađa jedne prinčeve uniforme, otimanje jednog kovčega sa nakitom, neke krijumčarske afere i podvale sa lažnim rubinima . Naravno, sve su to fragmenti stripovskih isječaka koji će se protezati kroz cijelo godište. Jezik je , uglavnom, stripovsko- „ frajerski“ . „ Moji romani“, takođe u izdanju „ Stožera“, treba da zadovolje potrebu čitalačke publike za ovakvom literaturom, što može biti I opravdano. Međutim, ti romani u nastavcima su ono što je najlošije u toj vrsti literature. Samo nekoliko naslova : „ Savršen zloin“, „ Gusari Pacifika“, „ Večna Amber“, „ Ko je ubio Margaretu Odel" i tako dalje . Vrijednost ovih romana svedena je na njihovu tabulu koja ima za osnovu morbidnost, sladunjavost, iskrivljavanje tivotne istine i sračunata je na najniže instinkte u čovjeku . Prije izvjesnog vremena pojavio se u Beogradu stripovan zabavnik ,,Meteor", čiji se izdavač ne zna. Na njemu su potpisi trojice građana. Prvi broj je donio jedan bljutavo malograđanski tekst o „ Velikom vojvodi Oliveru“, na kraju koga su tri mlada dića mrtva. Koji su uzroci tome, teško je utvrditi . Ali glavno je, moderno je da se djeci govori uglavnom o smrti, o ubistvima itd., jer to ,,djecu interesuje". ,,Borbin“ „ Kekec" ne spada u najlošije listove ovog žanra, ali je karakterističan za analizu svega čime je prekomjerno opterećena naša tzv. zabavna štampa za djecu. On se veoma mnoge igleda na francuski list „ Vaillant“, i to ne samo po koncepciji već 1 u realizaciji . Svi stripovi, a i veliki broj ostalih članaka, uzeti su iz toga lista. U „ Kekecu “ izlazi sedam stripova u kojima je opet glavna tema : tuča, ubistvo, otimačina, zavjera itd . Njegovi prozni sastavi vrte se uglavnom u oblasti tri teme : svemirskih osvajanja , atomskih bombi i pomorskih pustolovina. Kao što se vidi iz ovo nekoliko primjera , neki naši izdavači ne uzimaju sa Zapada ono što je dobro, nego nekritički kupe sve, prevode, preslikavaju i objavljuju i ono protiv čega se napredne snage tih zemalja bore . Ako se igdje može govoriti o pomodarstvu o kome je riječ u Pismu IK CK, to se može ovdje govoriti. Ali to je komercijalno ! A čemu vodi taj i takav komercijalizam , nije teško zaključiti. 320

Rekla bih samo nekoliko riječi o filmskoj štampi . U knjizi „Film i omladina“, u kojoj je Savjet za brigu i staranje o djeci I omladini Jugoslavije objavio materijal sa savjetovanja na temu „Film i omladina ", utvrđeno je da su đaci najbrojniji čitaoci filmske štampe, u kojoj se doslovno objavljuju inostrani materijali. plasira propaganda velikih kompanija, objavljuju informacije koje su često dezinformacije, širi kult „ zvijezda“, propagiraju nezdrava shvaćanja o filmskim ljudima i filmu uopće, iznose „,intimne ispovijesti onih koji su uspjeli “, sa podrobnim instrukcijama na temu: kako se stiče karijera. I dalje, kada je riječ o popularisanju nauke za djecu , bolje reći o naučnoj fantastici, naročito kada se govori o savremenim naučnim dostignućima, kao što su atomistika i osvajanje svemira, skoro isključivo se govori o atomskom oružju , o njegovom razornom dejstvu , o smrti koju sije, o upotrebi tih sredstava za porobljavanje i ugnjetavanje bića na drugim planetama, čiji se svijet opet okreće smrti i ratu. Svemu ovome treba dodati još i to da pored ovih novinskih publikacija ima dosta sličnoga i u „ilterarnim izdanjima“. Dejstvo ovakvog sadržaja pojačava se prekomjernim brojem ovakvih izdanja. S obzirom na to da se ovakvi štetni uticaji vrše i preko drugih sredstava informisanja, a da ponegdje ni porodična sredina, ni bliža okolina nije u stanju da takav uticaj otkloni , onda, naravno, sve to zabrinjava . Organi državne uprave nisu u stanju da djecu zaštite od ove napasti, jer ljudi koji izdaju ovakve stvari dobro paze da se formalno ne ogriješe o zakon. Nigdje tamo nije ništa rečeno protiv države, socijalizma, ali po onome kakva se sve shvatanja i ideje kroz to švercuju , to je duboko antisocijalističko i nama dokraja tuđe. Ovakve pojave govore o tome da komunisti koji se nalaze u kolektivima, u radničkim savjetima , a naročito u izdavačkim savjetima odgovarajućih preduzeća , nisu ovim pojavama poklonili dužnu pažnju . Izdavački savjeti nisu dovoljno upoznati sa ovim izdanjima, a još manje sa kvalitetom ovih izdanja, jer se nikako ne bi moglo pretpostaviti da pored jakih i vrlo odgovornih komunista koji sjede u tim savjetima ovakve stvari mogu proći . No možda je posrijedi i to da tu sam stav nije jasan. U diskusiji koja se prije nekoliko godina vodila o šund-literaturi bilo je i ovakvog stava : „ da smo i mi takve stvari čitali , i da nam ama baš ništa ne fali". Ili je , možda, posrijedi to da se izvjesni komunisti ne usuđuju da to osude kako ih ne bi proglasili konzervativcima . Me821

đutim, ako se uzmu samo ovi primjeri koje sam navela, dovoljno je da se uvidi sva štetnost tih publikacija i neophodna potreba da se kao komunisti prema ovome mnogo odgovornije odnosimo.

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Reč ima drug Makic Stojan.

STOJAN MAKIC : Hteo bih da govorim o nekim pitanjima idejno-političkog 1 društvenog vaspitavanja članova SK. Ali s obzirom da su drugovi već obradili mnoga pitanja u prethodnoj diskusiji, ograničiću se samo na neke zaključke u materijalima i dati neke predloge. U Izveštaju CK o radu SKJ između VI i VII Kongresa i u referatima drugova Tita i Aleksandra Rankovića jasno su istaknuti opšti uspesi i nedostaci i u idejno- političkom radu SK i u upoznavanju osnovnih zadataka i principa politike SK, s ciljem da se članovi SK osposobe za što samostalniji rad i borbu za socijalistički razvitak. Borba za razvitak socijalističke demokratije i socijalističkih odnosa vođena je uspešno protiv birokratizma i birokratskih tendencija, kao i protiv buržoaskih i anarhodemokratskih shvatanja i pojava lokalizma, kako u praktičnom političkom radu tako i na idejno- političkom i društvenom vaspitanju članova SK i ostalih građana. Pored velikih uspeha na ideološko - političkom vaspitanju , bilə je i jednostranosti i zaostajanja za izgradnjom socijalističkog sistema, pa je korisno konkretnije ukazati na pojedine slabosti i na mjere za njihovo savlađivanje. Jedna od osnovnih slabosti bila je u tome što je često jednostrano shvatana vaspitna uloga SK, bilo da se ona svodila na predavanja ili uopštenu kritiku i prigovore, bilo da se slabosti nisu iznosile na vreme, pa su na brzinu donošene ocene stavova i rada članova SK. U Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ u vezi sa ovim se ističe : ,,Ne može biti raskoraka između rukovodeće političke, organizacione i vaspitne uloge SK. Vaspitnu ulogu SK ne treba shvatiti tako da se ona iscrpljuje držanjem predavanja i lekcija iz teorije naučnog socijalizma, nego socijalističko vaspitanje radnih ljudi je pre svega u praktičnoj socijalističkoj izgradnji putem njihove sva-

822

kodnevne političko-organizacione delatnosti i borbe protiv svih antisocijalističkih pojava." Drug Tito je ovo na VI Plenumu SKJ takođe istakao i rekao : „ Ja mislim da je ne samo kod nas već i u svetu glavna uloga komunista baš u tome da budu vaspitači masa. A komunisti ne mogu biti vaspitači masa ako ne deluju kao jedinstven organizam, kao jedinstvena organizacija . Takav mora da bude naš Savez komunista Jugoslavije - sa čvrstom disciplinom i jedinstvenošću svojih redova.“ Nije samo stvar u tome što je ideološki rad jednostrano shvatan, što su držana predavanja i konsultacije, nego i u tome što se vaspitna uloga SK shvatala ponekad i tako da kadrovi mogu raditi bilo po opštem šablonu bilo po subjektivnom kriteriju pojedinih rukovodilaca , bez obzira na direktive rukovodstva SKJ. Ima niz slučajeva da su pojedini drugovi rukovodioci davali primedbe na rad članova SK, nemajući pritom određeni objektivni kriterij ; dopuštali su da se ljudima ne kaže za šta su sposobni, a za šta nisu, tako da se kod njih stvarala nerealna slika o sopstvenoj vrednosti. I u tom pogledu potrebno je potpunije ostvariti vaspitnu ulogu organizacije Saveza komunista. Jednostranost je dolazila do izražaja i u ideološko-političkom radu na kursevima, na seminarima i u školama. Često se shvatalo da se ideološki rad iscrpljuje time što pojedinci sami čitaju i uče , što individualno rade, iako se individualni ideološki rad ne može izolovano posmatrati od kolektivnog rada. S druge strane, ima pojava na seminarima i kursevima da pojedinci rado slušaju predavače, učestvuju na konsultacijama, ali nisu stvorili i naviku da se individualno služe materijalima i tako i samostalno osposobljavaju . Mislim, da je i u tome sadržana izvesna jednostranost u idejno-političkom vaspitavanju članova SK . I u referatu druga Aleksandra Rankovića naglašeno je da individualni i kolektivni rad treba spojiti i da se na inicijativu i želju članova SK da se uzdižu mora nadovezati i pomoć od strane organizacija SK . Jedan od nedostataka je bio i u tome što opšte postavke u predavanjima nisu ilustrovane pozitivnim iskustvima i primerima iz naše revolucionarne prakse . Taj nedostatak i danas postoji u nizu škola i kurseva. Ako čovek samo uči napamet, ako nije dovoljno radio i na sprovođenju opštih postavki u raznim oblastima, tada nema ni dovoljno iskustva, pa mu je teško da povezuje opšte s konkretnim , da stvaralački koristi svoje učenje i u praksi . Dao bih ovde jedan predlog da se razmotri. Naši nastavnici u školama stručno su osposobljeni , imaju znanja i iskustva. Ali koliko je meni poznato, njima nedostaje pe-

823

dagoška sprema, nedostaje im šire poznavanje metodike predmeta koji predaju . Mislim da naši pedagozi-komunisti treba to da razmotre. Kadar koji radi na stručnom i idejno-političkom obrazovanju na seminarima i u školama trebalo bi da proučava i pedagošku literaturu, kako bi mogao više doprineti uspehu tog rada. Na kursevima i školama se katkad jednostrano prilazilo i proveravanju znanja slušalaca ; nije bilo dovoljno prethodne kontrole u pogledu nivoa stečenog znanja. Mislim da je dobra forma kontrole - proveravanje kojim se ne ide na grubo ocenjivanje. U višoj partiskoj školi desio se, naprimer, slučaj da su slušaoci kolektivno kritikovali jednog nastavnika koji inače ima solidno predavačko znanje. Čitava grupa slušalaca se žalila protiv strogog ocenjivanja od strane tog nastavnika, ali se na kraju ustanovilo da slušaoci nisu imali ono znanje koje se od njih tražilo . U idejno-političkom vaspitavanju kadrova mislim da je najvažnija stvar praksa u političkom radu, u izvršavanju svakodnevnih zadataka. Moramo se boriti za to da se najdoslednije sprovode direktive i sugestije naših rukovodstava Saveza komunista i ostalih organizacija . Čini mi se da se mnogo vremena i energije potroši na ispravljanje raznih grešaka, na kritiku , više nego što bi trebalo . Vaspitavanjem kadrova da dosledno sprovode liniju Saveza komunista, da se bore za pravilnost i efekat svog rada svakako se može više postići . Zato se i moramo truditi da nam osnovni metod vaspitavanja kadrova bude vaspitavanje u praksi, u praktičnom radu. Ilustrovaću to jednim primerom. Bilo je slučajeva da pojedini komiteti nisu dovoljno pažnje poklanjali izvesnim problemima unapređenja poljoprivrede. Usled toga je dolazilo do kritika, ali mislim da je bila potrebnija analiza, dublja i sadržajnija, kao i to da se kadrovi pozivaju na odgovornost zato što se nisu borili za sprovođenje onoga što su usvojili . To ne bi bio birokratski odnos, kao što su to neki drugovi smatrali, već bi doprinelo otklanjanju grešaka i jasnijoj perspektivi rada. (Aplauz. )

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ :

Ima reč drug Stanoje Aksić, delegat iz Prištine.

824

STANOJE AKSIC : Drugovi i drugarice, Politička linija utvrđena na VI Kongresu SKJ usvojena je i u bsnovi ostvarena u organizacijama i komitetima posle jednog razdoblja „ traženja“ sadržaja i prelaza na novi metod rada. Sve to nije bilo lako ostvariti, bilo je zaostajanja na starim formama i neshvatanja, ali su danas već postignuti krupni i očigledni rezultati u razvoju socijalističke demokratije i novih društvenih odnosa i u podizanju socijalističke svesti u našoj zemlji. Pošto sam na jednom užem području , u srezu , radio na ostvarenju zadataka VI Kongresa, to sam mogao bliže pratiti procese i tok prelaza na novi metod rada osnovnih organizacija i komiteta Saveza komunista u opštinama i srezu. Zavisno od uslova u kojima rade, organizacije i komiteti uspevali su da brže ili sporije pokrenu komuniste na te nove zadatke. Organizacije Saveza komunista na Kosovu, koje žive i rade u uslovima zaostale sredine, susreću se u radu na razvijanju novih društvenih odnosa s raznim idejnim problemima, koji se javljaju u nešto oštrijem vidu nego u drugim krajevima, jer proističu , nastaju iz nerazvijene materijalne baze, zaostalosti i dr. Zato se naše organizacije susreću s nešto više pojava birokratizma i tendencija sitnosopstveničke stibije. I, sem toga, postojanje više nacionalnosti , a paralelno s tim i pojava nacionalne podvojenosti, nasleđene iz prošlosti , čini da su organizacije Saveza komunista imale pred sobom prilično teške zadatke u borbi za novi sistem i nove društvene odnose. Zadržaću se na tome kako su se komiteti i organizacije Saveza komunista borili protiv nekih od gorenavedenih antisocijalističkih pojava . U borbi protiv birokratizma postignuti su prilični rezultati, naročito posle VI Kongresa, kada je razvijan i učvršćivan sistem samoupravljanja i kada je i uopšteno i konkretno vođena prilično široka i oštra borba protiv birokratizma. Posle izvesnog vremena, a naročito od reorganizacije srezova i opština , kada su s prenošenjem nadležnosti stvoreni uslovi za jače izražavanje birokratizma u srezovima, opštinama i preduzećima - u komitetima i organizacijama se manje i govorilo protiv birokratizma, bilo je više uopštene, a manje konkretne borbe protiv birokratskih pojava, što je i pogodovalo jačanju birokratskih tendencija. To nikakɔ ne znači da nije bilo borbe protiv birokratizma. Bilo je, ali povremeno, i to tamo gde se birokratizam najjače izražavao, u nekim preduzećima i opštinama gde su se stvarali politički problemi od

825

toga ko će biti na određenim mestima u vlasti, zadruzi , zbog preteranog korišćenja privilegija , zbog nepravilne raspodele viškova (deljenje previsokih premija) i dr. U tim slučajevima sreski, a nekad i opštinski komiteti , intervenisali su, zaoštravali borbu protiv birokratskih tendencija i pojedinaca koji su na toj liniji gre šili, i sređivali stanje u organizacijama. Inače, mnoge druge pojave i manifestacije birokratizma organizacije Saveza komunista i komiteti kao da nisu uočavali, ili su ih uočavali, ali o njima malo govorili ; one su se gomilale ; nedovoljno je bilo kritike i brige organizacija o svestranoj analizi ovih pojava i aktivnom odnosu prema njima. Tek je nedavno Pismo Izvršnog komiteta SKJ pokrenulo komitete i organizacije Saveza komunista da se trgnu i šire sagledaju opasnosti od birokratizma i drugih negativnih pojava i nađu svoje mesto i ulogu u daljoj izgradnji društvenog sistema . Prorada Pisma i dosadašnji rad na njegovom ostvarenju pomogli su da jasnije sagledamo pojave birokratizma u našem praktičnom radu , koje se manifestuju na različite načine : a) u potcenjivanju uloge masa i aktivnog političkog rada u organima društvenog upravljanja i masovnim i društvenim organizacijama od strane pojedinih članova Saveza komunista ; b) u zaobilaženju organa društvenog upravljanja i donošenju odluka mimo njih, što ih dovodi pred „ svršen čin“ ; u preduzećima to čini poznata trojka ili četvorka, a u opštini i srezu grupa od nekoliko rukovodećih ljudi , i to obično kada treba doneti neku odluku za koju nije dovoljno jasno da li je pravilna i zakonita, kao, naprimer, ako nešto treba otpočeti , a za to nisu obezbeđena novčana sredstva, ili kada se traži hitnost u donošenju takve odluke i dr.; c) u nebrizi nekih rukovodstava, organa vlasti i organizacija za probleme životnog standarda radnih ljudi ; d) u korišćenju privilegija na razne načine i u raznim vidovima ; e) u shvatanju pojedinih drugova koji se već duže vremena nalaze na izbornim funkcijama u vlasti i drugim organima u srezu i opštinama da su nezamenljivi i da ti organi bez njih teško mogu obavljati svoje poslove, što ima za posledicu nedovoljnu brigu o smelijem uzdizanju mladih kadrova, a nekad i potcenjivanje organa koji su ih izabrali, a i birača ; f) u odnosu prema ljudima uopšte, organa i pojedinaca u njima, a posebno u odnosu službenika iz upravnog aparata prema građanima itd. Pored već poznatih objektivnih uzroka koji zakonito uslovljavaju nastajanje birokratizma u prelaznom periodu, naveo bih

826

samo još dva momenta koji utiču na pojedine rukovodeće ljude u srezovima, opštinama i preduzećima i smetaju im da se energičnije bore protiv birokratizma, a to su: Dosad, pre Pisma Izvršnog komiteta, ti pojedinci su i sami koristili neke privilegije i zapadali u greške, te zato nisu imali moralne snage da zaoštravaju borbu u organizacijama protiv istih ili sličnih grešaka koje su činili drugi. Pismo Izvršnog komiteta pomoglo je mnogima od ovih drugova da jasnije sagledaju i svoje greške i greške drugih i da zaoštre borbu protiv birokratizma i drugih antisocijalističkih pojava. I prilično poboljšan materijalni položaj rukovodećih ljudi u srezovima i opštinama posle reorganizacije je imao uticaja na to da se neki od njih nisu dovoljno brinuli o životnom standardu radnih ljudi i nisu na vreme preduzimali efikasnije mere. U materijalima ovog Kongresa dovoljno je ukazano na opasnost i štetnost birokratizma i na puteve borbe protiv njega, što će zajedno s dosadašnjim i daljim radom na sprovođenju u život Pisma Izvršnog komiteta pomoći rukovodstvima, organizacijama i članovima Saveza komunista da zaoštre borbu protiv birokratskih tendencija, a to će doprineti bržem razvitku socijalističke demokratije. U toku rada na razvijanju sistema samoupravljanja dolazile su do izražaja i sitnosopstveničke tendencije u raznim organima, a posebno u preduzećima. Neke naše organizacije najpre nisu bile u stanju da sagledaju opasnosti s te strane i da se bore protiv raznih vidova ispoljavanja ove stihije. Na te pozicije padali su i neki članovi Saveza komunista, koji su još uvek opterećeni sitnosopstveničkim shvatanjima, a i neke osnovne organizacije . Ove tendencije dolazile su do izražaja u sprovođenju sistema nagrađivanja, u zahtevima da se ujednače zarade i premije, u zahtevima za raspodelom svega što se može raspodeliti u preduzeću , u nepravilrom odnosu prema društvenoj imovini i raznim polulegalnim ili legalnim formama njenog zakidanja i oštećenja, u odnosu prema imovini i radu zadruga, u pojavama kriminala i dr. Organizacije i članovi Saveza komunista imali su prilično uspeha u borbi s negativnim pojavama ove vrste. Ali će i ubuduće, a naročito prilikom sprovođenja novog sistema raspodele dohotka, u preduzećima biti potrebna budnost i spremnost komiteta i organizacija da na vreme reaguju na sve pojave sitnosopstveničke stihije. Na liniji koju određuje VII Kongres biće potrebno da komiteti i organizacije još intenzivnije uključe sve komuniste u borbu za izgradnju socijalističkog sistema, a protiv svih štetnih i anti-

827

socijalističkih dalje razvije komiteti rade omogućiti da (Aplauz.)

pojava. Da bi se to postiglo, neophodno je da se i pojača idejno-politički rad i da sreski i opštinski na daljem usavršavanju metoda rukovođenja . To će se odluke ovog Kongresa što pre ostvare u praksi

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Na spisku imamo još tri diskutanta ; da li neko želi da odustane? (Dva diskutanta su odustala.) Ima reč drug Žanić Dragutin.

DRAGUTIN ŽANIĆ :

Ja bih odustao od diskusije da je o ovoj stvari bilo govora. Rekao bih nešto o radu komunista na selu . Za posljednjih nekoliko godina postignuti su krupni rezultati u socijalističkom preobražaju na selu, a zasluga za to najvećim dijelom pripada članovima Saveza komunista. U radu na socijalističkom preobražaju sela u prvom redu je važno to kako su se naše organizacije postavile prema problemima koji danas postoje na selu. U selu se odvija jedan proces, mi više nemamo ono selo u klasičnom smislu kakvo smo imali ranije. Da bi naši članovi Saveza komunista mogli odigrati ulogu koja im je namijenjena, potrebno je da se u organizacijama Saveza komunista izgradi konkretna politika odnosno donesu planovi rada - šta treba učiniti na jačanju zadrugarstva i koji zadaci stoje pred organizacijama Saveza komunista u svakom pojedinom selu. Svima nama je otprilike potpuno jasna opća politika Saveza komunista na selu, ali njena konkretna realizacija je stvar koja još nije svuda sprovedena. Danas kod pojedinih komunista i pojedinih organizacija nailazimo na različite probleme i različita shvaćanja. Mislim da će donošenje Programa imati velikog značaja jer će sreski i općinski komiteti i organizacije moći na osnovu njega da odrede svoje vlastite zadatke, primijene i realizuju Program prema konkretnim prilikama i uslovima u pojedinim selima odnosno u preduzećima ili mjestima gdje djeluju osnovne organizacije Saveza komunista. Nama je na selu jedan od problema u tome što se u akcijama oslanjamo više na aparat zadruga, preduzeća i poljoprivrednih dobara. Zbog toga i imamo pojavu da nam je dobar dio članova Saveza komunista na selu 828

iz redova službenika. Čitave akcije koje se pokreću u zadrugarstvu, naročito u pogledu kooperacije sa individualnim seljakom, uglavnom se sprovode preko upravnika zadruge ili službenika. Nismo dovoljno učinili da razvijemo šire učešće samih proizvođača u rješavanju tih problema. Zato smatram da je dalje pɔtrebno u radu naših organizacija da komunisti nađu načina kako će organizirati učešće pojedinih proizvođača po vrstama kultura ograncima ili odeljcima, kako se već u pojedinim mjestima, kotarima i selima govori. Na taj način omogućili bismo da više dođe do izražaja proizvođač, da socijalistički preobražaj sela postane stva proizvođača, a to bi se pozitivno odrazilo i na dalje proširenje partiskih organizacija na selu iz redova proizvođača . Nama se danas u selu pojavljuju sasvim novi elementi. U pojedinim selima gdje je zadružni pokret jači imamo pojavu u izvjesnom smislu radničke klase. Na skupštinama se vide traktoristi u radničkim kombinezonima, mlade generacije koje imaju jasnije perspektive pred sobom i koje će moći više učiniti. Jedan od glavnih zadataka biće da komunisti, osnovne organizacije, općinski i kotarski komiteti nađu načina kako će sprovoditi u život Program Saveza komunista, okupljajući široke mase proizvođača, razrađujući ga prema konkretnim prilikama i problemima na terenu .

PRETSEDAVAJUĆI , VIDA TOMŠIČ : Mi smo time iscrpli spisak diskutanata . Da li još neko želi da diskutuje ? (Niko ne želi.) U našoj Komisiji za diskusiju se prijavilo 75 drugova : diskutovalo je 47, odustalo 9 a 19 drugova su predali svoje napisane diskusije. Ako još neko želi da preda svoje napisane diskusije može to sada da učini. Time bismo završili diskusiju u našoj Komisiji . Posle kratkog odmora od pet minuta naša redakciona grupa predložila bi nacrt zaključaka koji bismo sutra podneli Kongresu. Zbog toga molim drugove koji su određeni u ovu grupu da svakako ostanu, a i ostale drugove po mogućstvu da ostanu ovde da saslušaju nacrt izveštaja i da pomognu da on bude što bolji.

(Pauza)

829

VIDOJE SMILEVSKI : Uime radne grupe za pripremu izveštaja Komisije hteo bih da kažem jednu uvodnu napomenu . U zajednici sa pretsedništvima ostalih komisija, izvestiocima ostalih komisija, dogovorili smo se da izveštaj bude uglavnom prikaz rada Komisije, da sadrži koliko je drugova prisustvovalo sednicama Komisije, koliko je diskutovalo, koja su pitanja bila zahvaćena diskusijom, ne nastojeći da se da detaljni prikaz diskusije niti pak da se u izveštaju priđe formulisanju nekakvih zaključaka i ocena diskusije, jer je to stvar Kongresa, rezolucije o narednim zadacima Kongresa. (Vidoje Smilevski čita nacrt izveštaja Komisije za političkoorganizacioni i idejni rad SK.) Da li neko želi da iznese primedbe, sugestije? (Aplauz, odobravanje.)

PRETSEDAVAJUĆI, VIDA TOMŠIČ : Pošto se posle podne diskutovalo o kadrovskim pitanjima, mislim da ne bi bilo loše da u izveštaj unesemo pitanje brige o kadrovima, kako o mladima tako i o onim kadrovima iz Revolucije koje treba osposobljavati i doškolovati . Možda to treba uneti kao problem o kome se diskutovalo, na koji se ukazalo. Nisam dobrɔ čula formulacije, možda je taj problem i unesen. Zatim moglo bi se u zaključku istaći odgovornost komunista u raznim savetima, naročito izdavačkim, za štampu i uopšte za one publikacije koje masovno utiču na vaspitavanje naroda – ono o čemu je govoreno posle podne - zatim, borba protiv nazadnih, primitivnih shvatanja, c čemu je Nikola Minčev govorio. Da li još neko želi da govori ? (Niko se ne javlja.) Dobro, onda smo završili . (Rad Komisije završen u 19,20 časova.)

830

PRILOŽENE

DISKUSIJE

diskutanata, koji, zbog kratkoće vremena, nisu stigli da istupe u diskusiji.

MIHAJLO ARHAUTOVIC: Ogromni značaj koji je VI Kongres SKJ imao za dalju demokratizaciju našeg života, određujući osnovne postavke, principe, koji su osigurali nesmetano sprovođenje u život odluka donetih na njemu, potvrdila je naša stvarnost, naša demokratija i odnosi koji u njoj vladaju . U tom razdoblju težište našeg rada bilo je u borbi protiv negativnih tendencija, koje su se ispoljavale u raznim vidovima, počevši od nesnalaženja u uslovima nastalim neposredno posle VI Kongresa. Otuda su naše organizacije pre svega i težile da se prilagode novim uslovima, da šire angažuju svoje članstvo u rešavanju nastalih problema i time učvrste osnovne organizacije, organe upravljanja itd . U takvim uslovima bilo je teže raditi, tražila se veća odgovornost svakog člana Saveza. Međutim, bogatstvo i raznolikost formi rada omogućavali su i svakom pojedincu da da doprinos prema svojim sposobnostima. Time je pokrenuta ogromna stvaralačka snaga, što je imalo veliki značaj za naš društveno-politički život uopšte. To je ona snaga koja je pokrenula ne samo komuniste , već i ostale trudbenike na intenzivniji rad, koja je podizala odgovornost za rad, a samim tim i za prosperitet kolektiva. Komunisti nisu više čekali da im neko drugi reši problem nastao unutar preduzeća, nego su sami tražili najpravilnija rešenja. Kada bi i pogrešili, do čega je dolazilo, borili su se isto tako samopregorno da bi ispravili sopstvene slabosti . Svakako da su za brže i bolje snalaženje, brže oslobađanje od starih formi imali neocenjivi značaj plenumi Centralnog komiteta, kao i konkretna pomoć koju su pružali Gradski komitet i drugi forumi . Prenošenje sve veće odgovornosti i materijalnih sredstava od strane društvene zajednice na radne kolektive zahtevalo je, radi pravilnog upravljanja, šire poznavanje ekonomskih odnosa, poznavanje procesa proizvodnje, naše stvarnosti u celini . Svakako da je najdragocenije ono praktično iskustvo koje su naši drugovi sticali u procesu proizvodnje - u radničkom samoupravljanju . Ali je isto tako od neocenjivog značaja i teoretsko obrazovanje koje smo stekli na šestomesečnim seminarima. Ono je dalo vidne rezultate i pobudilo interesovanje za intenzivnije ideološko uzdizanje. Otuda 831

mi sada imamo nameru da u dogovoru s Gradskim komitetona obrazujemo devetomesečnu (večernju) partisku školu za komuniste u Rakovici. Nismo postavljali pitanje kako da angažujemo komuniste u radu , baš zbog toga što su u sekretarijate i fabričke komitete birani najbolji i najuzdignutiji komunisti, koji su mogli temeljitije pripremiti planove rada. Zato su i sastanci bili veoma plodni. I pored najveće brige da nam i u organe samoupravljanja uđe šte uzdignutiji kadar, s obzirom na odgovornost tih organa za poslovanje preduzeća i složenost problema s kojima se bore, nije bilo uvek mogućno da se komunisti izbore za najpravilnije stavove, jer ponekad nisu bili u stanju da uđu u složenost problematike preduzeća. Iz ovog proizilazi, a to su i drugovi na plenarnoj sednicł istakli, da je ideološko uzdizanje od neocenjivog značaja za naš dalji i brži razvitak. To istovremeno ne znači da se u organima samoupravljanja nije iskalio solidan kadar i da kroz ove organe nije prošao dobar deo članova kolektiva, koji su stekli ogromne iskustvo. Ali je činjenica da je kao rezultat slabosti koje su se provlačile i u organima samoupravljanja i na drugim mestima došlo Pismo IK CK SKJ. Pojave, odnosno ostaci birokratizma, privilegija i drugih slabosti dolazili su do izražaja i u preduzećima. Iako je proteklo relativno kratko razdoblje od Pisma, ipak treba istaći da su postignuti ogromni rezultati u suzbijanju ovakvih pojava, pronalaženju i otklanjanju njihovih uzroka. Činjenica je da se ove slabosti ne mogu preseći, jer su one nasledstvo starog Ali je isto tako činjenica da su one mogle biti daleko manje da je bilo većeg angažovanja članova Saveza komunista na njihovom blagovremenom otklanjanju . Izneću još jedan problem s kojim se borimo, a koji je veoma delikatan s obzirom na okolnosti u kojima se pojavljuje. To je pitanje našeg visokostručnog kadra koji, koristeći se nedostatkom takve radne snage, ide od preduzeća do preduzeća, što je istina karakteristično za jedan mali, moglo bi se reći, beznačajan broj stručnjaka. Ali to nanosi štete privrednim organizacijama a i same stručnjake dovodi u takav položaj da prestaju misliti o svojoj struci i stručnom uzdizanju, već samo o materijalnoj koristi. Mislim da bi i prema ovakvim pojavama trebalo zauzeti određeniji stav. One bi se mogle unekoliko otkloniti da je bilo više zajedničkih akcija. Smatram da su ovakve pojave delovale negativno i na pojedine članove Saveza komunista, jer nismo preduzimali energičnije postupke.

332

BAHRI ORUČI , delegat iz Kosovske Mitrovice: Izgradnja novog privrednog sistema u uslovima radničkog samoupravljanja nametnula je osnovnoj organizaciji potrebu da bolje poznaje probleme preduzeća. Prava i dužnosti koje su dobili radni kolektivi u novom sistemu odrazili su se vrlo pozitivno u izvršavanju proizvodnih zadataka, a naročito u daljem razvoju sistema radničkog samoupravljanja. To je omogućilo da rad radničkih saveta bude na višem nivou u pogledu određivanja poslovne politike preduzeća, poboljšanja organizacije rada, postizanja većih ušteda itd. Međutim , u uslovima sve većeg osamostaljivanja privrednih preduzeća nije bio dovoljno poboljšan rad osnovnih organizacija, nije se u dovoljnoj meri svuda pronašao metod, pa čak ni sadržaj rada osnovnih organizacija Saveza komunista i Sindikata. U čemu se to ogleda? Prema našim iskustvima, organizacije SK i Sindikata nisu dovoljno uspele da prate dinamičan razvoj našeg privrednog sistema, pojave i probleme nastale u preduzeću ; nisu dovoljno sagledale društveno-politički značaj tog procesa. Ja ovo govorim imajući u vidu rad preduzetnih organizacija SK u našem srezu. Iz jedne male analize vidi se da su se organizacije SK i Sindikata više bavile organizacionim radom i nekim manje važni.n pitanjima a manje organizovanjem i pokretanjem diskusija o važnijim idejno-političkim i društvenim problemima u preduzeću , manje razvijanjem konstruktivne kritike u kolektivu. Dalje, aktivnost organizacija SK i Sindikata bila je mnogo više usmerena na izvršavanje proizvodnih i investicionih zadataka, pokretanje diskusija o odašiljanju kadrova u škole, na razne spec'jalizacije u zemlji i inostranstvu itd ., a manje na angažovanje u podizanju životnog standarda, poboljšanju uslova rada radnika, rešavanju stanbene politike i drugom. Pored toga, organizacije SK i Sindikata nisu bile dovoljno orijentisane da organizovano i sistematski angažuju kolektiv za njegovo što veće uključivanje u rešavanje zadataka, kao što su : donošenje godišnjih društvenih planova, raspodela sredstava preduzeća, redovno polaganje računa radničkog saveta pred kolektivom o svom radu itd. Nesagledavanje i nezahvatanje šire problematike u preduzeću od strane organizacija SK i Sindikata i prepuštanje tih pitanja radničkom savetu i upravnom odboru, kao i sama orijentacija opštinskih i sreskog komiteta na pokretanje i rešavanje mnogih pitanja preko ovih organa, uz zaobilaženje organizacija SK i Sin53 VII Kongres SKJ

833

dikata, imalo je za posledicu smanjivanje i, u izvesnom smislu, zapostavljanje uloge organizacije Saveza komunista u preduzeću . Ovakvo postavljanje organizacija, pa i komiteta, imalo je svog odraza i na rad komunista . Oni su više bili okrenuti ovim organima, opštinskim i sreskom komitetu, a manje organizaciji Saveza komunista, pred kojom su se zbog toga osećali nekako manje odgɔvorni. Zaobilaženje osnovne organizacije SK i nepolaganje računa za svoj rad pred njom stvaralo je uslove za birokratisanje jednog broja komunista iz radničkog saveta, a naročito upravnog odbora, pa i za ostvarivanje izvesnih privilegija. Sve ove negativne pojave o kojima sam govorio bile su kod nas istaknute i oštro kritikovane prilikom prorade Pisma Izvršnog komiteta CK SKJ. U daljem razvoju radničkog samoupravljanja posebno mesto pripada pogonskim radničkim savetima, koji , pored šireg upućivanja neposrednih proizvođača u upravljanje, u velikoj meri olakšavaju rad radničkog saveta preduzeća. Pogotovu što on, zbog dobijanja većih prava i dužnosti, nije uvek u stanju da se bavi problematikom i sitnijim pitanjima koja su itekako važna za rad pojedinih pogona, a često i za preduzeće u celini. Međutim, pogonski radnički saveti kod nas nisu se još dovoljno osposobili da što efikasnije rešavaju problematiku svojih pogona. To proizilazi otuda što još nisu dovoljno razgraničene kompetencije ovih organa u odnosu na radnički savet i upravni odbor preduzeća , kao i zbog toga što organizacije Saveza komunista i Sindikata nisu dovoljno shvatile ulogu i značaj ovih organa, te im se i s te strane nije poklanjala dovoljna pažnja, niti davala odgovarajuća podrška. Smatram da bi sreski i opštinski komiteti ubuduće trebalo da pruže što konkretniju i neposredniju pomoć osnovnoj organizaciji u rešavanju napred istaknutih pitanja i u otklanjanju slabosti koje su se javljale u dosadašnjem radu .

JOŽE BERGANT : Drugovi i drugarice delegati , Savez komunista Jugoslavije je u razdoblju između VI i VII Kongresa postigao nesumnjivo velike uspehe . Ali pored uspešnog rada bilo je i grešaka koje ubuduće treba izbegavati i otkloniti . O njima i hoću ovde da govorim .

134

1. Pomanjakanje demokratskog centarlizma u organizacijama Komunisti ne posvećuju dovoljno pažnje ovom pitanju . Dešava se da sa sastanka organizacije ili aktiva odlazimo s podeljenin mišljenjima, da ne zastupamo i ne sprovodimo liniju koju smo na sastanku dosledno odredili. Posledice toga su nejedinstvo u radu na terenu , što umanjuje ugled komunista kod ostalih građana. Svaki komunist mora biti svestan toga da je dužan sprovoditi liniju koju je usvojila većina. Razvitak će pokazati da li je većina bila u pravu ili ne. Ako svako od nas zastupa na terenu onu liniju koja samo njemu lično izgleda pravilna, može se dogoditi da dođe do zbrke u našem radu među masama. A iz takve zbrke je teško izaći na dragocenog pravilan put. To iziskuje velike napore i mnogo vremena. 2. Prijem novih članova Na prijem novih članova često gledamo suviše usko i umesto da idemo u mase, a naročito među omladinu , zatvaramo se u vrlo uzan krug. Često mislimo da ćemo u novim članovima dobiti već uzdignute marksiste. Međutim, nismo dovoljno svesni toga da je dužnost nas, starijih komunista, da ove mlade ljude koje primamo i vaspitavamo kako bi vremenom stvarno postali ono što od njih želimo da budu već prvoga dana a to je dobri komunisti. Najčešće se u našim organizacijama primećuje vrlo oštar kriterij prilikom prijema. Postavlja se, recimo, pitanje da li je drug predviđen za prijem u SKJ učestvovao u NOB. Tako ispada da oni koji nisu učestvovali u NOB nemaju ni uslova za članstvo u SKJ. A kako su omladinci ili omladinke, kojima je sada 18 ili 20 godina, mogli sarađivati u NOB kada su u ono vreme još bili bebe ili su tek počeli da idu u školu . Često smo u načelu protiv prijema u članstvo onih koji vole ,,veselo društvo “ ili vole da se „vesele“, obrazlažući svoj stav time da će ti ljudi naškoditi ugledu Saveza komunista i da stoga nemaju uslova da postanu njegovi članovi . U takvom slučaju je najbolje da sami sebi postavimo pitanje : kakvi smo mi bili u našoj mladosti ? Ako zbog tadašnje okoline u kojoj smo živeli nismo bili gori od današnje omladine, svakako nismo bili ni bolji . U članstvo SK treba primati više omladine, jer ona želi da bude primljena. Omladinu treba vaspitavati kako bi od nje postali dobri komu-

53*

835

nisti, dobri upravljači našim preduzećima i ustanovama, dobri privredni i politički radnici. Samo na taj način će organizacija SK dobiti dobar, mlad i zdrav naraštaj . 3. Aktivi komunista Aktivi komunista su se pokazali vrlo pozitivno u pogledu povezivanja komunista u raznim ustanovama, naročito u mestima gde su komunisti uključeni u osnovne organizacije preduzeća u kojima rade, a ne na terenu gde žive. Tamo gde aktivi s vremena na vreme održavaju sastanke, komunisti su angažovani i u radu na terenu. Međutim, tamo gde ovih aktiva nema, većina komunista ne učestvuje u radu na terenu , izgovarajući se da su opterećeni raznim funkcijama u preduzeću , dok se u preduzeću izgovaraju radom na terenu . Rad i veza između preduzeća i terena su naročito poboljšani tamo gde postoje aktivi . Jer na aktivima se raspravlja o uspesima i nedostacima u radu. A komunisti su često životno zainteresovani za ove probleme, pa zato i hoće da sarađuju u njihovom rešavanju . Bilo bi korisno organizovati još više takvih aktiva, jer bi oni doprineli življem radu SK. 4. Rad komunista u SSRN i sindikalnoj organizaciji Komunisti ne osećaju dovoljno odgovornosti za rad u osnovnim organizacijama SSRN, naročito za rad u tim organizacijama na selu. Oni se ne interesuju dovoljno za njihov rad. Komunisti često odbijaju da prime funkcije u osnovnim organizacijama na selu, iako nemaju nikakvih drugih funkcija. Kao da su ove funkcije suviše jednostavne ili manje važne . Rezultati, međutim, pokazuju da one organizacije SSRN u čijem rukovodstvu rade komunisti postižu vrlo lepe uspehe. Približno slične pojave imamo i u sindikalnoj organizaciji . Komunisti , naročito u manjim organizacijama, nerado se prihvataju posla. Možda zato što pravilno funkcionisanje sindikalne organizacije i borba za postizanje uspeha iziskuju mnogo rada i mnogo dragocenog vremena, a čovek ujedno treba da bude spreman čuti i neku zajedljivu primedbu. Karakteristično je da komunisti ne odbijaju funkcije u višim sindikalnim organizacijama, kao što su opštinsko i sresko sindikalno veće. Mnogi nisu svesni da se baš među članstvom osnovnih organizacija Sindikata nalazi

836

najrevolucionarniji element - radnička klasa, i da su prve osnove današnjeg SK bile upravo sindikalne organizacije. Na kraju bih još ukazao na izvesnu pojavu koja bode oči, Ona se proširila i među komunistima, naročito među komunistima iz redova intelektualaca. Reč je o oslovljavanju . Treba konstatɔvati da se deo intelektualaca odvojio od masa. Taj deo nije zadovoljan nazivom drug ili drugarica , već hoće da bude „ gospodin“ ili "gospođa“. Taj deo intelektualaca je poprimio malograđanska shvatanja i postao slep za ono što je suprotno našim socijalističkim odnosima. Moje je mišljenje da ako smo mogli biti drugovi u NOB, možemo biti i drugovi u izgradnji socijalizma. Treba biti svestan toga da je naziv drug časniji od naziva gospodin. Mi sa „gospodom" imamo vrlo loša iskustva, dok je drugarstvo udružilo ljude svih slojeva i zanimanja. I mi, metalci-komunisti iz Jesenica, činili smo greške o kojima sam govorio. Međutim u poslednje vreme nastojimo da ih ispravimo. Svesni smo, naime, da ćemo jedino time što ćemo ići pravcem koji su nam naznačili Marks, Engels i Lenjin i kojim ide Savez komunista Jugoslavije moći što pre poboljšati životne uslove našeg radnog čoveka. :

LUKA ĐAKOVIĆ, delegat iz Bosanskog Broda :

Drugovi i drugarice, Naš brzi društveni razvoj , naročito posljednjih nekoliko godina, kao i sve šire učestvovanje neposrednih proizvođača u društvenom upravljanju , postavili su pred nas nove zahtjeve i zadatke organiziranog i sadržajnijeg sistematskog obrazovanja i odgoja radnih ljudi uopšte. U tom pogledu postignuti su vidni rezultati. Svjedoci smo organiziranja i razvijanja mnogobrojnih ustanova i institucija za vaspitavanje radnih ljudi na veoma širokom planu , o čemu je u diskusiji već bilo riječi. Nemam namjeru da ulazim u razmatranje tog cjelokupnog sistema ; htio bih da svoju diskusiju ograničim samo na rad radničkih univerziteta, naime na neka iskustva i zadatke koji stoje pred nama u njihovom razvijanju u nastupajućem periodu. Kao što je poznato, radnički univerziteti s raznolikim oblicima i programima pružaju mogućnost da se radni ljudi upoznaju s raznim društvenim, privrednim i umjetničkim pitanjima. 837

1

U radu radničkih univerziteta i u našem srezu stečena su mnoga pozitivna iskustva, koja će nam korisno poslužiti u slijedećem razdoblju . Istina, još ima neriješenih pitanja i poteškoća u radu . Ako bismo htjeli dati osnovnu karkteristiku programa dosadašnjeg rada, onda, prije svega, treba istaći njegovu raznovrsnost. U toku posljednjih par godina na stručnom obrazovanju radnika učinilo se sve što se u datim uslovima moglo učiniti . Ipak nam je već u toku tog razdoblja bilo jasno da je sve to nedovoljno, da u tom pogledu zaostajemo za razvitkom privrede i njenim stvarnim potrebama. Razvitak proizvodnih snaga u našem srezu može se sagledati ako se zna da su prije rata Rafinerija nafte, Tekstilna tvornica ,,Ukrina“, Tvornica čarapa „ Bosna“, kao i neka sitna preduzeća , imali - u odnosu na sadašnju veoma nisku proizvodnju . Broj radnika, prema predratnom stanju , povećao se za preko 7 puta itd. Taj veliki broj radnika , koji dolazi u industriju uglavnom sa sela, trebalo je brzo osposobiti da savlada bar najosnovnije operacije u proizvodnji . U takvoj situaciji nije moglo biti nikakvog naročitog sistema, već se posao najvećim dijelom svršavao preko kratkih kurseva i ljudi su često, samo formalno, sticali kvalifikacije. Upravo ovdje je našao mjesto i radnički univerzitet. Putem seminara i kurseva iz oblasti stručnog obrazovanja, radnički univerzitet je pomagao onim kvalifikovanim radnicima koji su se ranije zadovoljili formalnom diplomom da ovim putem popune praznine u svom stručnom obrazovanju i da se na taj način osposobe da bolje i lakše obavljaju svoj svakodnevni posao. Konačno, potreba za seminarima i kursevima , koji su imali isključivo dopunski karakter, proizilazi i iz toga što su nauka i tehnika u neprekidnom razvoju . Rezultat te evolucije osjeća se na svakom koraku . Ovdje su osnovne organizacije SK u preduzećima našle svoje pravo mjesto, a izvanrednim zalaganjem i brigom do danas se na Radničkom univerzitetu u našem srezu okvalifikovalo preko 1.000 radnika. Putem seminara za ekonomsko obrazovanje, koji su često bili organizirani isključivo za članove radničkih savjeta i upravnih odbora, Radnički univerzitet je nastojao da pomogne organima radničkog samoupravljanja, a i ostalim članovima radnih kolektiva, da se što bolje upoznaju sa unutrašnjom organizacijom preduzeća, da znaju kakvim sredstvima za rad raspolažu , koji su osnovni principi poslovanja preduzeća, kako se planira i kontro-

838

liše, kakva su im prava i dužnosti - ukratko da nađu svoje mjesto u cjelokupnom mehanizmu . Sve ovo je imalo za cilj da se organima radničke samouprave pruži pomoć kako bi sa što više uspjeha upravljali sredstvima koja im je zajednica povjerila. Dovoljno je napomenuti da je u protekle dvije godine kroz seminare za ekonomsko obrazovanje u industriji, ugostiteljstvu i zanatstvu prošlo 1.768 radnika i službenika - članova upravnih odbora i radničkih savjeta. Ako bismo ovome dodali i predavanja koja su iz iste oblasti održana za cijele kolektive, onda bi broj bio daleko veći. Ovogodišnji programi iz oblasti društveno-ekonomskog obrazovanja podijeljeni su na osnovne i više seminare. U osnovne seminare mogu se uključiti samo oni radnici koji tek počinju izučavati ovu materiju, a u više seminare prvenstveno članovi radničkih savjeta i upravnih odbora, kao i radnici koji su prošle godine prošli kroz osnovne seminare radničkog samoupravljanja. Za uzdignutije radnike i one koji su prošle godine završili viši seminar za ekonomsko obrazovanje ovoga puta biće pogodan program političke ekonomije sa ekonomikom FNRJ. U sklopu djelatnosti Radničkog univerziteta značajno mjesto zauzima oblast općeg obrazovanja. Međutim, potrebno je naglasiti da je dosad bilo relativno malo ovakvih seminara, a time i polaznika . Znatnu ulogu u orijentiranju ljudi prilikom izbora seminara ili kurseva mogu odigrati sindikalne podružnice . Ali, to se činilo često jednostrano, zbog čega je oblast općeg obrazovanja redovno imala mali broj slušalaca. Nema sumnje da su na slabiji odziv radnika za seminare i kurseve općeg obrazovanja uticali i programi tih seminara i kurseva, jer se često dešavalo da su oni rađeni na školskim principima, a to ljude ponekad odbije, jer oni u njima ne nalaze ono što ih najviše interesira. Polazeći od činjenice da je Radnički univerzitet veoma pogodna institucija za odgoj i obrazovanje odraslih, mi smo nastojali da stalno pomažemo i razvijamo njegove sekcije i grane . Uočavajući neke probleme radničke omladine, počela je s radom i omladinska katedra, koja u objašnjavanju i rješavanju ovih problema može pružiti pomoć . Osvježavajući ovu katedru nekim novim formama rada koje interesiraju našu omladinu , danas, poslije godinu dana njenog postojanja i rada, sa zadovoljstvom konstatujemo da su mnoga važna pitanja iz rada radničke omladine veoma uspješno objašnjena preko ove katedre.

839

Sprovodeći mjere naše politike na selu, postavili smo sebi kao prvorazredan zadatak obrazovanje odraslog poljoprivrednog proizvođačkog stanovništva. U ovom poslu imali smo u vidu raznolike prilike i stepen obrazovanja ovog dijela stanovništva, jer je iluzorno govoriti o podizanju poljoprivredne proizvodnje, o izvlačenju našeg sela iz naslijeđene zaostalosti, o uzdizanju društvene svijesti, o boljem životu radnih ljudi na selu, bez odlučnijih mjera za njihovo opće i stručno obrazovanje. U vezi s tim, preko Radničkog univerziteta preduzete su konkretne mijere. Drže se predavanja, razgovori, razni seminari i kursevi, otvaraju se knjižnice i biblioteke, prikazuju filmovi, organiziraju kulturno-umjetničke priredbe i dr. Medutim, pokazalo se da sve to nije dovoljno . Ubuduće bi trebalo intenzivnije organizirati kurseve i seminare iz onih oblasti gdje smo već postigli konkretne rezultate. Naprimjer, sjetva i prinosi hibridnog kukuruza, upotreba i vrste umjetnog gnojiva, videvi kooperacije sa zadrugom. Ovo naročito ističem zato što smo u posljednje vrijeme postigli znatne rezultate po ovim pitanjima, a naročito tokom jesenje i proljetnje sjetve. Treba, dakle, više očiglednih sredstava kada je riječ o stručnom osposobljavanju i o podizanju poljoprivredne proizvodnje. A to se može vrlo dobro postići preko oglednih parcela i sekcija mladih zadrugara. Stečena iskustva u radu ovih institucija zahtijevaju bolju organizaciju samih radničkih univerziteta, više sistematičnosti i plana u odgoju i obrazovanju . Programi također još pate od mnogih nedostataka . U prvom redu oni su relativno zastarjeli, nedovoljno formulisani i površno rađeni . Na njihovoj izradi često sudjeluju ljudi koji dovoljno ne poznaju naše ciljeve i zadatke. Zbog toga se događa da programi ne polaze od konkretnih potreba naše prakse. Pri radničkim univerzitetima ne postoji ni najpotrebnija stručna literatura, a pogotovu razne zbirke, koje su , u stručnom obrazovanju, često neophodne. Istovremeno ima još poteškoća i s nastavnicima. Kadrovi s pedagoških škola i fakulteta pripremaju se za rad u osmogodišnjim i srednjim školama . Praksa nam, međutim , pokazuje da je obrazovanje odraslih složena djelatnost kojom se temeljito mogu baviti samo oni ljudi koji se tome žele više posvetiti . Vodeći računa o svim uspjesima i nedostacima, koji su se ispoljili u višegodišnjem radu radničkih univerziteta, osnovne organizacije Saveza komunista morale bi, s još više brige i pažnje, da pomognu u ovom važnom poslu, u vaspitavanju i obrazovanju 840

radnih ljudi . Briga o odgoju i obrazovanju mladih generacija, a i radnih ljudi uopće, treba da postane stalna praksa i metod rada osnovnih organizacija Saveza komunista .

MILOJE FEULAČKI : Drugovi i drugarice, Imajući u vidu našu dalju izgradnju socijalizma, a samim tim i industrije, i želeći da dam svoj doprinos našem radu, dotakao bih se jednog problema iz našeg rada, jer smatram da će na isti naići i druga preduzeća koja će nicati u našoj zemlji, pogotovu u nerazvijenim krajevima, gde će se podizati industrije, pa smatram da će naše iskustvo moći korisno poslužiti i pomoći onim drugovima koji će tamo raditi. Dozvolite mi da vam pre svega dam orijentaciju sa par podataka kako bi vam moja diskusija bila jasnija. Trećeg maja 1954 godine otpočela je da se gradi fabrika 29 Viskoza“ u Loznici, gde pre toga nije bilo nikakve veće industrije. 31 jula 1957 završena je gradnja ove fabrike, u koju je ugrađeno 23.000 t raznih mašina (fabrike sa 3-5.000 ugrađenih mašina smatraju se većim), dok je Termoelektrana od 30 MW izgrađena za svega 30 meseci. Bruto produkt fabrike je 15,5 milijardi dok je dohodak 4 milijarde, a dnevna proizvodnja 57,7 t proizvoda. Kao što se iz gornjeg podatka vidi, to je jedna velika fabrika, ustvari kombinat koji spada u red naših najvećih hemiskih objekata, i ona će zadovoljiti celokupne jugoslovenske potrebe u veštačkom vlaknu i svili, a višak izvoziti u inostranstvo. U fabrici živi i radi 620 članova SK od 4.600 ukupno zaposlenih. Svakako da pred kolektivom stoji čitav niz problema koji traže svoje rešenje. Na njihovom rešavanju moraju se prvenstveno angažovati komunisti . No od svih problema ja sam odabrao problem kadrova, o kome želim da diskutujem sa gledišta koje je i drug Tempo istakao u svojoj diskusiji , a što su nabacili neki prethodni diskutanti. Preko 3.200 radnika, od 4.600 zaposlenih, došlo je sa sela. Oni ranije nisu radili u industriji, pa su sa sobom doneli i svoje životne navike ; oni nemaju razvijene niti formirane radne navike, ni industriska shvatanja, ni osećanje svojine u fabrici, već na nju gledaju kao na tuđu stvar koju treba do maksimuma iskoristiti u lične svrhe da bi je jednog dana napustili kada ti njihovi sitni

841

• lični niteresi budu zadovoljeni. Zbog te suprotnosti između moderne fabrike sa usavršenim i jako osetljivim, modernim procesom proizvodnje i ljudi sa nerazvijenim shvatanjima i navikama koji u njoj treba da rade - našli su se komunisti pred jednim vrlo teškim problemom. Situacija je utoliko teža što smo mi u zemlji već daleko odmakli u ekonomskom razvoju radničke klase, što je naša privreda već postala samostalna u smislu rukovođenja putem radničkog samoupravljanja, te samim tim ti novi drugovi u industriji moraju daleko više napora i truda da ulože da bi dostigli ono čemu su se drugovi koji rade u starijim preduzećima postupno, niz godina učili . Nije dovoljno, drugovi, reći „ne treba seljaka pustiti da u opancima uđe u fabriku “, kako to hoće poneko da kaže ; mi komunisti, koji smo pre svega pozvani da vaspitavamo široke mase naroda, moramo shvatiti da ni tim drugovima nije lako. Sistematskim i upornim radom na kulturnom, ekonomskom i političkom polju moramo ovim drugovima pomoći da se snađu u novim životnim i radnim uslovima . Naša dosadašnja iskustva u kojima smo već milione drugova sa sela zaposlili u industriji gde su se oni dobro snašli gde danas uspešno rade i na najkomplikovanijim procesima proizvodnje govore u prilog tome da ovakve probleme znamo i umemo sa uspehom da rešavamo . Ovaj problem razmatrao se na mnogim sastancima i osnovnih organizacija SK, kao i sindikalnih i omladinskih organizacija. Preduzete su konkretne mere i pozitivni rezultati nisu izostali. Formiran je čitav niz raznih kurseva i seminara kroz koji su ovi drugovi prošli . Samo kroz stručne kurseve za hemiske i tekstilne radnike, laborante itd. prošlo je preko 800 drugova i drugarica. Oni su odmah posle uspešno završenih kurseva jasno bili istimulisani ekonomski (platama) tako da je to pretstavljalo uvek potstrek za novopridošle. Sem toga , dobar broj drugova i drugarica prošao je kroz kurseve za sindikalne rukovodioce . Oni su po uspešno završenom kursu i zauzeli rukovodeća mesta u sindikalnim odborima itd. Pored sistematskog ekonomskog uzdizanja putem upoznavanja i diskusije o finansiskom planu naše fabrike, problemima nabavke sirovina itd., u čemu su učestovavali ne samo članovi SK već i članovi Sindikata , organizovani su i drugi seminari i predavanja iz raznih oblasti naših društveno-političkih zbivanja . 133 novoprimljena druga u SK (u poslednjoj godini ) , od kojih su 83 omladinca uglavnom radnika, prošlo je kroz jedan ciklus predavanja iz osnovnih tema tako da oni pored 40 drugova 842

koji pohađaju večernju školu SK pretstavljaju ozbiljnu podmlacenu snagu našeg SK u fabrici, koja ce i dati svoj udeo u radu već u ovoj godini i nadalje. Ovakvim radom moguće je obezbediti potreban i stručni i politički kadar. Kod nas rezultati ovakvog rada nisu izostali, što dokazuje i to da se naši proizvodi već nalaze u pojedinim tekstilnim fabrikama u našoj zemlji, kao i broj od blizu 5.000 t dosad proizvedenih raznih produkata naše fabrike. Na kraju da podvučem još i to, drugovi , da se ne sme zaboraviti da se kadrovi formiraju u dugom vremenskom periodu i da od prvog dana kada počinjemo da projektujemo jednu fabriku moramo otpočeti i sa stvaranjem kadrova, počev od stipendiranja visokokvalifikovanih kadrova na fakultetima pa sve do priučavanja radnika neophodnih za proces proizvodnje, jer često zaboravljamo ovo pitanje zbog prezauzetosti na rešavanju ostalih problema koje moramo rešavati pri gradnji novih objekata.

GOLJA BAJRAMI :

Drugovi i drugarice, Ogromni uspesi u privrednom razvitku našeg sreza, u razvijanju socijalističke demokratije u svim oblastima našeg društvenog života, napredak u prosveti i kulturi . u podizanju zdravstvene zaštite građana, kao i u drugim oblastima, rezultat su toga što je organizacija Socijalističkog saveza zaista postala ozbiljan činilac u pokretanju društvenih snaga u procesu socijalističke izgradnje u našoj zemlji. Naročito velike rezultate postigle su organizacije Socijalističkog saveza posle uvođenja komunalnog sistema, kada su u njihova rukovodstva izabrani uzdignutiji kadrovi , tako da danas možemo slobodno reći da su sreski i opštinski odbori Socijalističkog saveza postali takva tela koja su u stanju da sagledaju sva pitanja našeg društveno-političkog života i da mobilišu široke narodne mase u njihovom rešavanju. Ovo se moglo postići zato što su organizacije Saveza komunista, sprovodeći odluke VI Kongresa SKJ, pravilno shvatile ulogu Socijalističkog saveza i postavljale sve više težište političkog rada komunista u Socijalističkom savezu , unoseći političku živost u njegove organizacije, boreći se za njihovo jačanje i za osposobljavanje Socijalističkog saveza da stvarno postane ma-

843

sovna opštepolitička organizacija i značajan faktor u razvitku komunalnog uređenja i socijalističke demokratije. Osnovna orijentacija našeg sreskog odbora Socijalističkog saveza bila je usmerena na osamostaljivanje opštinskih odbora i jačanje osnovnih organizacija, kako bi one mogle odgovoriti svojim zadacima u podizanju socijalističke svesti radnih masa. Organizacije Socijalističkog saveza u ovom periodu poklonile su naročitu pažnju jačanju , problemima rada i aktivnosti organa društvenog samoupravljanja. Tretiranjem raznih aktuelnih problema, one su umnogome doprinele da i organi društvenog samoupravljanja prilaze rešavanju tih problema. Time su, na svojim sastancima, organizacije Socijalističkog saveza pokretale interesovanje narodnih masa za rešavanje tih pitanja, za uključivanje radnih ljudi u odlučivanje o tim pitanjima i okupljale mase za njihovo rešavnje. Organizacije Socijalističkog saveza su naročito doprinele aktiviranju zborova birača. Sada se na zborovima birača postavljaju i traže rešenja za raznovrsna pitanja iz svih oblasti našeg društvenog razvitka, kao što su : elektrifikacija sela, uvođenje vodovoda po selima, popravka puteva, izgradnja kanala za navodnjavanje, rešavanje problema školskog prostora, kao i drugih komunalnih pitanja po selima. U gradovima se sve više diskutuje o uvođenju raznih dečjih ustanova, otvaranju servisa i kupatila, o rešavanju problema školskog prostora, o komunalnoj higijeni, radu trgovinskih preduzeća , podizanju parkova i skverova, o regulaciji reka i raznim drugim pitanjima. Organizacije Socijalističkog saveza doprinele su svojim radom da se sve više probija shvatanje da za rešavanje ovih pitanja ne treba čekati samo na sredstva koja daju društvene zajednice, već da je neophodno iskoristiti do maksimuma sve lokalne materijalne izvore. Mnoga sela su za rešavanje komunalnih problema raspisivala mesne doprinose, a gotovo u svim radovima koji su izvođeni građani su aktivno učestvovali dobrovoljnim radom. Svojom političkom aktivnošću organizacije Socijalističkog saveza uspele su da se svi građani aktivno uključe u rešavnje svih ovih pitanja. Danas zborovi birača sve više postaju oblik najmasovnijeg okupljanja građana , preko kojih oni vrše znatan uticaj na celokupnu politiku narodnih odbora opština. U razvoju ove institucije zabeležili smo značajnu evoluciju, počev od vremena kada su zborovi birača zakazivani samo radi toga da se zadovolji forma, pa do danas kada oni vrše velik uticaj na donošenje odluka i rešenja narodnih odbora. Za prvi period bilo je karakteristično da narodni odbori opština nisu sa dovoljno pažnje razmatrali predloge koje su davali zborovi birača, 844

što je vrlo štetno uticalo na zainteresovanost građana za davanje predloga. Ovakvih pojava ovde-onde ima i danas, no to već više nije opšta pojava . Opšta je karakteristika danas da opštinski narodni odbori predloge zborova birača razmatraju vrlo ozbiljno, pa zato i interesovanje građana za rad ove institucije postaje sve veće. Karakteristično je da u diskusiji na zborovima birača uzima učešće sve više ljudi, iznoseći slobodno svoja mišljenja, pa čak i tada kada ona znače kritiku narodnog odbora i njegovog upravnog aparata . Savez komunista je bio incijator pokretanja diskusije o svim tim problemima, koje je posle preko svojih članova postavljao u organizacijama Socijalističkog saveza. Pri tome rukovodstva Saveza komunista nisu donosila konkretne zaključke koji bi bili obavezni za institucije društvenog samoupravljanja ili za organizaciju Socijalističkog saveza, već samo zauzimao stav, s tim da se u organizacijama Socijalističkog saveza politički pripreme mase da bi se ta pitanja, zatim, postavila pred organe društvenog samoupravljanja. U ovom periodu znatno je porasla i politička aktivnost u organizacijama Socijalističkog saveza . Osnovna orijentacija je bila podizanje socijalističke svesti građana kako bi se mogli uključiti u rešavanje svih pitanja našeg socijalističkog razvitka . U selima je težište bilo na objašnjavanju svih mera koje vode usavršavanju poljoprivredne proizvodnje , razvijanju zadružnih oblika i podizanju zadružne svesti. U našem srezu su , uvođenjem raznih novih kultura i većim korišćenjem agrotehničkih mera, postignuti veliki rezultati u podizanju poljoprivredne proizvodnje. U gradovima politička aktivnost je bila usmerena na borbu za veću produktivnost rada, za uključivanje većeg broja građana u rad organa društvenog upravljanja i za rešavanje svih problema bitnih za gradove. Posebno mesto u političkom radu zauzimalo je objašnjavanje svih međunarodnih problema, čime se ostvarivalo jedinstveno političko gledanje na te probleme. U organizacijama Socijalističkog saveza razvija se sada stalan politički rad, što ranije nije bio slučaj . U ovom periodu postignuti su i veliki rezultati u produbljivanju bratstva i jedinstva i u otklanjanju svih suprotnosti nasleđenih od nenarodnih režima. Poklonjena je velika pažnja stvaranju materijalne osnove za menjanje socijalne strukture našeg sreza. Osnovne organizacije Saveza komunista i Socijalističkog saveza uložile su posebne napore, primenom raznovrsnih formi, a pretežno razmenom kulturno-umetničkih društava, kulturno- pro-

845

svetnih organizacija i dr., u zbližavanju naroda i razvijanju opšteJugoslovenske socijalističke kulture . Na kraju, hteo bih se zadržati na još jednom pitanju , koje je izneseno i u Izveštaju CK SKJ na pitanju učlanjavanja u Socijalistički savez. Broj članova u organizaciji Socijalističkog saveza, koji u našem srezu iznosi 53.171 (a broj birača 92.679) , ne odgovara stvarnoj političkoj zrelosti naših građana i njihovom zalaganju u izgradnji socijalističkog društva. Zato pred nama i stoji kao jedan od zadataka da poklonimo mnogo više pažnje učlanjivanju onih koji još nisu članovi Socijalističkog saveza , a koji svojom aktivnošću to itekako zaslužuju . Mere koje smo dosad preduzeli, a i mere koje ćemo dalje preduzimati, svakako će uroditi plodom, tako da ćemo sve aktivne borce za socijalizam uključiti u organizaciju Socijalističkog saveza.

TOMISLAV JERINIĆ , delegat iz Kragujevca: Govoreći o nekim pitanjima metoda političkog rada komunista u komuni, pre svega ću istaći vrlo značajne rezultate koje je postigla organizacija Saveza komunista u političkom i organizacionom radu. To je rečeno i u Izveštaju CK i referatima, ali mislim da treba istaći i u diskusiji . Smatram da su ovde date ocene zaista odrazile stanje organizacije u gradu i Srezu Kragujevac, u kojoj radim . Naročito je karakteristično razdoblje od osnivanja komunalnog sistema i, u vezi s tim, od stvaranja opštinskih komiteta. Može se reći da je to imalo izvanredno pozitivnog uticaja i na organizaciono-politički rad u našoj organizaciji. Svi ti rezultati dobro su poznati, pa se ne bih na njima zadržavao . Radije bih govorio o nekim problemima koji ne moraju biti karakteristični i za organizacije drugih opština i srezova. Jedno je, čini mi se, sigurno karakteristično za sve, a to je : potreba daljeg poboljšavanja metoda rada, i to pre svega političkog rada organizacija Saveza komunista u opštini, u skladu s refeiatima Kongresa. I pored značajnih rezultata koje smo postigli, nama se kao veoma ozbiljno pitanje postavlja problem poboljšavanja metoda rada opštinskih i sreskog komiteta, koji u izvesnom smislu zaostaje, ne ide dovoljno u korak sa zahtevima razvijenog političkog i društvenog života. Činjenica je da često nismo uspevali da redovno pratimo i sagledavamo sve pojave i probleme u društvenom

846

životu opština ili sreza, a u nekim slučajevima i u radu osnovnih organizacija u selu, preduzeću , u radu teritorijalnih osnovnih organizacija, partiskih aktiva itd. Osnovni uzrok je u tome što s razvitkom ovih organizacija nismo skladno razvijali i naš metod političkog rada, prosto rečeno - organizaciju našeg posla. S tim je povezano i pitanje poboljšavanja metoda rada osnovnih organizacija, naročito na selu, pa i u gradu . Ne treba ni podvlačiti koliko je u tom pogledu velika uloga opštinskih i sreskih komiteta Saveza komunista. Danas se, naprimer, ne može ni zamisliti uspešan rad osnovne organizacije bez dobrog sistematski organizovanog i konkretnog upoznavanja najvažnijih problema sreza i opštine, a takođe i njihovih perspektiva. Ali u našem radu često je nedostajao stalan i sistematski rad pre svega na upoznavanju osnovne organizacije sa ovim pitanjima. Ne jednom smo mogli zapaziti da nam i neki komunisti kritizerski istupaju zato što ne poznaju probleme opštine i sreza u celini. Zaista ne treba ni isticati da je to nepoznavanje jedan od glavnih uzroka kritizerstva, partikularizma itd . Kako se može govoriti o jedinstvenim stavovima i delovanju tamo gde nema čak ni osnovnih informacija o stanju i problemima preduzeća , opštine ili sreza. (Zato smo i imali pojave uskog gledanja iz perspektive svog preduzeća ili svoje opštine .) Nedostatak ovog rada imaɛ za posledicu i nedovoljno angažovanje radnika u životu komune, jer putem političkog rada partiske organizacije, Sindikata itd. oni nisu upoznati s najvažnijim problemima komune . Nije tačno da komunisti i ostali radnici ne žele da se dublje upoznaju s problematikom preduzeća, opštine, sreza itd. Naprotiv, pojedine uprave preduzeća i rukovodstva često potcenjuju ovaj problem. Ustvari, potcenjuju taj zadatak u kolektivu . S druge strane , tamo gde smo imali suprotan stav, a to je bilo u većini slučajeva, tamo smo imali za rezultat ogromno razvijenu inicijativu radnika, zalaganje da se brže likvidiraju primitivna i zaostala shvatanja u preduzeću , opštini itd. U tom smislu, mi smo u poslednje vreme sistematski radili na upoznavanju komunista s najvažnijim problemima poljoprivrede i zadrugarstva, i to kako onih u gradu tako i na selu, što je imalo dobre rezultate . Poboljšanje metoda rada zahteva nove i raznovrsnije oblike delatnosti : sastanke komunista koji rade u trgovini, ugostiteljstvu , zanatstvu, savetovanje i zauzimanje određenih stavova po najvažnijim pitanjima iz njihovog rada, koji treba da proizilaze iz izučavanja konkretne situacije, a ne da se problemima prilazi rutinerski i rrakticistički . U vezi s poboljša847

njem metoda rada postavlja se i pitanje dubljeg izučavanja političkog stanja, pojava i strujanja, uzroka tih pojava, a ne samo ili pretežno - posledica. Na kraju bih istakao i pitanje rada sekretara i sekretarijata osnovnih organizacija. Ne treba naročito podvlačiti njihovu izvanredno veliku ulogu u radu organizacije Saveza komunista, ali u praksi naših rukovodstava nedovoljno se radilo na pružanju pomoći sekretaru i osnovnoj organizaciji koja bi za rezultat imala jačanje njihove inicijative. U tom pogledu pored uobičajenih formi, moramo više ići na lično upoznavanje ljudi , na konkretnu pomoć, i to putem prakse i aktivnosti . Biće potrebno da sreski i opštinski komiteti ulože još mnogo napora u tom pogledu. Takva pomoć ne iscrpljuje se na jednom ili dva sastanka, već zahteva duži i uporniji rad. To su samo neka pitanja iz rada naše organizacije Saveza komunista u srezu i opštini . U celini, kao što smo istakli, dva pitanja su posebno značajna, a to su : poboljšanje metoda političkog rada opštinskih i sreskih komiteta i kvalitetnija pomoć osnovnim organizacijama, naročito na selu.

DRAGI JOVANOVIĆ : Period od VI Kongresa do danas ispunjen je stalnom aktivnošću osnovnih organizacija Saveza komunista i stalnom borbom komunista za ostvarenje zadataka koje je pred njih postavio Kongres. Mada su odluke VI Kongresa pretstavljale krupan zaokret u društveno-političkom životu zemlje, a posebno u radu Saveza komunista, ipak su osnovne organizacije, prilagođavajući se novim uslovima i savlađujući mnoge teškoće i slabosti, uspele da postignu vrlo krupne rezultate u svom radu . Želim da diskutujem o nekim pitanjima rada i aktivnosti seoskih osnovnih organizacija Saveza komunista - na polju njihove borbe za izvršenje zadataka koje je pred njih postavio VI Kongres. Za poslednje dve godine ta aktivnost se naročito pojačala, razvijajući se na liniji naše opšte politike unapređenja poljoprivrede i razvoja zadrugarstva. Odlučujuća orijentacija na ova pitanja osetila se naročito posle IV Plenuma Saveznog odbora Socija'ističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i, posebno, posle donošenja Rezolucije Savezne narodne skupštine o perspektivnom razvitku poljoprivrede i zadrugarstva. 848

Shvatajući da se stvarni rezultati u poljoprivredi ne mogu ostvariti samo na taj način što će se usvojiti opšta politika razvitka sela i što će se na uopšten način ova pitanja raspravljati na njihovim sastancima, osnovne organizacije su prišle sasvim konkretnoj borbi za ostvarenje te politike u svojim uslovima. Tako su osnovne organizacije Saveza komunista na selu, na osnovi akcionih programa i perspektivnih planova svojih zadruga, počele razvijati političku aktivnost. To je omogućilo da većina organizacija danas tačno zna za koje se prinose u ratarstvu treba boriti , za koji i kakav stočni fond , za kakve poljoprivredne kadrove i službu, za kakvu mehanizaciju i investicije, za koji procenat učešća individualnih proizvođača u kooperaciji, za kakvu akumulaciju , fondove itd. Shvatajući da se unapređenje poljoprivrede može izvršiti samo putem razvijanja raznih oblika kooperacije zadruga sa individualnim proizvođačima, putem jačanja zadruga , uz mobilizaciju svih naprednih snaga na selu itd ., osnovne organizacije su prišle najaktivnijem proučavanju svih mogućnosti i oblika kooperacije i postigle u tom pogledu dobre rezultate . U ovome su posebno bili aktivni komunisti u sreskim institucijama koje se bave poljoprivredom i, naročito, sreski i opštinski komiteti, i to osobito u pružanju konkretne pomoći komunistima koji rade u poljoprivredi i osnovnim organizacijama Saveza komunista na selu . Raznim oblicima kooperacije, u raznim proizvodnim granama, obuhvaćeno je ' ekonomskoj 1957-1958 godini preko 25 otsto poljoprivrednih domaćinstava u srezu . Takmičenje za visoke prinose dobilo je široke okvire itd. Ovakva orijentacija osnovnih organizacija na selu imala je, pored društveno-ekonomskih, i druge pozitivne političke posledice . One su se, uglavnom, ispoljile u tome što je naša politika na selu u većini postala jasna seljacima proizvođačima i što su je oni prihvatili. Nestalo je izvesnih kolebanja i pojava besperspektivnosti kojih je ranije bilo u nekim osnovnim organizacijama i kod jednog broja komunista na selu . Političko stanje sela i držanje seljaka, naročito srednjaka, jako su se izmenili u pozitivnom pravcu. Porastao je ugled komunista i osnovnih organizacija na selu . Nestalo je ranijeg antagonizma između organizacija i sela, jer su sada komunisti svojim radom uspeli da ostvare svoj potpuni uticaj na selo. - zboroKoristeći se raznim oblicima društvenog upravljanja – vima birača, školskim odborima, savetima i drugim organima ove vrste - osnovne organizacije na selu postigle su uspehe i u drugim 54 VII Kongres SKJ

849

oblastima, kao što su : izgradnja puteva i škola, dovršavanje zadružnih domova, sprovođenje elektrifikacije i drugo. Tu su i rezultati na učvršćenju organa upravljanja, na poboljšanju sadržaja i metoda njihovog rada itd. Uspesi koje su osnovne organizacije Saveza komunista na selu postigle posle VI Kongresa ogledaju se, pored ostalog, i u jačanju organizacija, u stvaranju novih osnovnih organizacija i prijema novih članova. Mi danas u srezu, sem dva zaseoka, nemamo više nijednog sela u kome ne postoji organizacija Saveza komunista, mada je ovakvih sela sve do 1956 godine bilo. Broj seljaka proizvođača u članstvu organizacije takođe se povećao i sve je veća orijentacija na njihov prijem u članstvo. Za poslednje dve godine ukupno su na teritoriji sreza primljena 1.883 nova člana, od kojih je 921 , ili 49 otsto, seljak-proizvođač, i to mahom mlad čovek, omladinac do 25 godina života. Međutim, treba napomenuti da, pored rezultata o kojima je bilo reči, u radu osnovnih organizacija Saveza komunista na selu ima i mnoštvo ozbiljnih slabosti . One se, pre svega, ogledaju u tome što kod jednog broja osnovnih organizacija, naročito onin u kojima je manji broj neposrednih proizvođača, nedostaje konkretna borba za izvršenje programa, što se ponegde još prilično zadržavaju na opštim diskusijama, opštoj orijentaciji i slično. Kod njih je i manje konkretnosti u političkom radu . Tu je i pojava neefikasnog političkog reagovanja na probleme, što dolazi kao rezultat nedovoljno razvijenog političkog osećanja da se uvidi šta je pravilno, a šta nije , šta je socijalistički i društveno opravdano, a šta ne. Pored ovih slabosti, kod jednog broja komunista koji se bave poljoprivredom imamo pojava sporog prilaženja osposobljavanju zemljoradničkih zadruga, zatim pojava šablonskog, jednostranog i mehaničkog traženja rešenja za kooperaciju i nove odnose na selu. Negde se, sa ekonomskih aspekata, nedovoljno proučavaju odnosi u kcoperaciji , usled čega se gubi u materijalnom i društvenom pogledu. Bilo je, a i sada ponegde ima, političkog oportunizma kod nekih osnovnih organizacija na selu i kod nekih komunista, koji se izražava u neodlučnosti da se putem, kooperacije u selu pokrene lomljenje starih proizvodnih odnosa. Nije bilo uvek blagovremenosti u političkim i organizacionim pripremama, što je sve skupa uspcravalo tempo razvijanja novih odnosa na selu. Sagledavši ove pojave, sreski komitet i opštinski komiteti Saveza komunista preduzeli su niz mera da se pomogne ovim organizacijama i komunistima koji rade u poljoprivredi . Ta pomo

850

je išla za tim da se, pre svega, shvati naša opšta politika u oblasti poljoprivrede, pa sve do konkretne razrade planova rada za određeni period. Pored svih ovih problema i slabosti koje postoje u radu osnovnih organizacija na selu, ostaje činjenica da je u njihovom radu postignut znatan napredak , što sve garantuje da će one i zadatke koje će pred njih postaviti VII Kongres sa uspehom izvršiti. Naravno da će tu biti potrebna najveća pomoć sreskog i opštinskog partiskog rukovodstva, i one to i očekuju.

ILIJA F. KOSTIĆ : Poznato je da je društveno upravljanje u oblasti kulture i prosvjete propisao naš Ustav od 1953 godine, a uvedeno je Opštim zakonom o upravljanju školama od marta 1955 godine. Iako je period od nešto preko tri godine relativno kratak, on je u praksi pokazao svu životvornost ove odluke i njen ogroman društvenopolitički značaj . Prije svega, treba istaći da su se školski odbori već afirmisali kao organi društvenog upravljanja upravo zato što su se bavili životnim pitanjima škole . Tu dolaze pitanja : idejnost nastave i njen uspjeh ; politehnizacija nastave ; zdravstveno stanje učenika ; uslovi života i domaćeg odgoja napuštenih i socijalno ugroženih učenika ; moralno- političko stanje u nastavničkim kolektivima, kao jedan od osnovnih preduslova za dobar i sveobuhvatan vaspitni rad u školi ; redovne i šire veze škole i roditelja ; veze između škole i društvenih organizacija na terenu ; sagledavanje materijalnih uslova života i rada škole ; uspostavljanje što čvršće veze i neposrednijeg dodira škole sa savjetima za prosvjetu i otsjecima za prosvjetu i kulturu narodnih odbora opština sa ciljem što boljeg i bržeg rješavanja pitanja iz svakidašnjeg života i rada u školi, i tako dalje. Praksa je, zatim, pokazala da se jedino ovakvim radom može blagovremeno sagledati sva složenost zadataka koju postavlja pravilno vaspitanje školske omladine, a ono traži ujedinjavanje svih snaga koje na ovom sektoru djeluju , a prije svega - konkretno i blagovremeno pružanje pomoći tamo gdje je ona neophodna. Inače, ako se ovako ne radi , ako se ne analizira čitav život škole , ne poznaju ili nedovoljno poznaju uzroci negativnih postupaka pojedinih učenika, njihovog neuspjeha u školi itd., mogu se iz života u školi izvući i jednostrani zaključci .

54*

O 851

Analiziranjem navedenih i drugih pitanja iz života škola kroz rad školskih odbora u nekim beogradskim osmogodišnjim školama, dolazi se do značajnih zaključaka. Nama u školi nastavnicima, upravi škole i školskom odboru - nisu problem pojedini učenici, nego odnos roditelja prema djeci, odnos prije svega onih roditelja koji, ponajčešće iz objektivnih razloga, svojoj djeci ne poklanjaju dužnu brigu i pažnju , koji se nedovoljno brinu o životu djeteta van škole, o njegovom uspjehu i vladanju u školi, koji su, jednom riječju , ravnodušni prema svemu što se sa njihovim djetetom događa, kako se ono razvija i kao čovjek formira. Zatim, nama su problem i roditelji koji nerealno gledaju na razvoj svoga djeteta, precjenjuju njegov uzrast i rad i samim tim potpomažu da se kod njega razvijaju crte uobraženosti, nadmenosti itd . Da i ne govorimo o tome kako to negativno utiče na razvoj onih učenika čiji su roditelji razvedeni , čiji su roditelji bolesni, koji nemaju roditelja a o kojima se njihovi staratelji nedovoljno brinu. Treba naglasiti da su vaspitno zapuštena djeca mahom ona koja potiču iz ovakvih porodica. Otuda i proizlazi stav i zaključak školskih odbora da se u navedenim slučajevima posebno razgovara s roditeljima odnosno starateljima i da se, u opravdanim slučajevima, ako se preko roditelja odnosno staratelja neka pitanja ne mogu riješiti, traži pomoć društvenih organizacija, starateljskih organa i organa za socijalno staranje. Ono što ovdje treba posebno istaći jeste spremnost većine nastavnika ne samo da prihvate i usvoje preporuke školskog odbora već i da samoinicijativno pomognu učenicima sa slabim ocjenama, upornost nastavnika u pozivanju i posjećivanju porodica radi dogovora sa roditeljima itd. To je sve pomoglo da je borba za pravilne odnose u školi, kao i odnose između nastavnika i roditelja, zaista dala dobre i plodne rezultate. Zatim, takvo postavljanje stvari znatno jača i unosi u školu i u porodicu duh kolektivnosti, bolje shvatanje jedinstvenih interesa za pravilno vaspitanje školske omladine. Saradnja između škole i svih društvenih faktora na terenu, u konkretnim slučajevima, pomaže ujednačavanju stava o ovom pitanju , razvija i dalje jača kolektivni duh, pomaže da mlado pokoljenje, putem svestrane brige o njemu i pravilnim vaspitnim mjerama, shvati svoje mjesto u društvu i obaveze prema domovini, da se vaspitava u duhu osjećanja odgovornosti prema zajednici, što sve treba istaći kao vrlo pozitivne činjenice. Međutim, i pored svih navedenih uspjeha u radu, u povezivanju i mobilizaciji svih faktora koji djeluju na pravilno vaspitavanje školske omladine - nastavničkih kolektiva, uprave škole, školskog odbora, roditelja, pionirskih družina i omladinskih orga-

8528

nizacija u školi kao i društvenih organizacija na terenu - praksa ukazuje na to da bi rezultati bili još veći ako bi se radilo organizovanije i sa više sistema. U tom pogledu iznosim neka zapažanja i dajem neke prijedloge. Tako, naprimjer, ako bi umjesto aktiva Saveza komunista u osmogodišnjim školama postojale osnovne organizacije Saveza komunista, one bi, svakako, mobilizatorski i moralno-politički jače djelovale i u nastivničkom kolektivu i u školi uopšte. To bi pomoglo kako bržem podizanju idejnosti nastave, tako i življem radu na ideološko-političkom uzdizanju komunista nastavnika i čitavog nastavničkog kolektiva, njihovoj većoj društveno- političkoj aktivnosti, čvršćem vezivanju sa roditeljima i vaspitno- pedagoškom djelovanju na roditelje. Praksa nam govori da čvrsta i pravilno uspostavljena veza nastavnik-učenik-roditelj , uz saradnju i pomoć školskog odbora i drugih društveno-političkih snaga sa terena, postaje danas osnovni faktor u opštem vaspitanju školske omladine, stvaranju i razvijanju kod nje radnih navika, duha kolektivnosti, zdravog drugarstva i pravilnog odnosa prema zajednici . Sve je ovo važno i zbog toga što se danas nalazimo pred reformom školstva i što smatramo da je od prvorazrednog značaja pravilno shvatanje reforme školstva i njene suštine od strane nastavnika kao vaspitača, i članova školskih odbora kao mobilizatora društvenih snaga van škole na ovom pitanju. Ali je isto tako važno i značajno da ovo pravilno shvate i roditelji kod kojih još ima raznih predrasuda i starog shvatanja u odnosu na stručne škole, razne zanate i drugo, kada je u pitanju izbor poziva i opredjeljenja životnog puta njihovog djeteta. To sve nameće posebne zadatke komunistima nastavnicima i članovima školskih odbora da mobilišu nastavnički kolektiv i druge društvene i političke organe na terenu u pravilnom objašnjavanju i tumačenju svih ovih pitanja. Jedino se na taj način, zajedničkim i jedinstvnim snagama, mogu ispuniti zadaci u oblasti školstva i vaspitanja naše omladine uopšte. Treba naglasiti da je i to jedan od osnovnih preduslova što bržeg sprovođenja u život postavki i linije koju će dati novi Opšti zakon o školstvu. Kao posebno i važno treba istaći i pitanje pomoći učenicima i roditeljima pri izboru zanimanja. Praksa pokazuje da u tome pogledu postoji veliko interesovanje. U nekim osmogodišnjim školama u Beogradu organizovana su predavanja za sedme i osme razrede na kojima su govorili stručnjaci iz Centra za profesiju. Neke druge osmogodišnje škole slale su učenike sedmog i osmog razreda na praktično upoznavanje sa radom u fabrikama precizne mehanike, alatljika, trikotaže, u razne radionice itd ., što je, sa gle-

853

dišta razvijanja interesovanja kod učenika i njihovih opredjeljenja za pojedine stručne škole, dalo vrlo pozitivne rezultate. Na terenu se pokazuje da većina roditelja još ne vodi računa o naklonosti djeteta za pojedine profesije, ne zna da pravilno eijeni njegove sposobnosti, ne zna i ne shvata značaj zdravstvenog stanja učenika za izbor profesije, ne može i ne zna da se pravilno snađe ako treba stvoriti kompromis između želje učenika i želje i materijalnih mogućnosti roditelja itd . U svemu tome treba pružiti pomoć, jer će pravilno shvatanje ovog pitanja i pravilno usmjeravanje roditelja i učenika biti jedan od značajnih činilaca u pravilnom shvatanju i sprovođenju u praksi budućeg sistema školovanja. Rad školskih odbora znatno je pomogao da se stvori kvalitetno nov odnos između škole i porodice, da većina nastavnika shvati da je kvalitet učenika ogledalo naše brige i staranja o njima, neposrednog i svjesnog dodira sa učenicima, a po potrebi , i njihovim porodicama. Nama je sve to pomoglo u tom smislu što i sami nastavnici sve više shvataju da je nastavnik društveni radnik, pozvan ne samo da održava nastavu već da u isto vrijeme i vaspitava, da od učenika stvara ponosnog i svjesnog socijalističkog građanina, koga će škola, uz pomoć društva, osposobiti da u životu konstruktivno radi i stvara. Posebno bi bilo potrebno istaći da su uslovi rada naših škola , prvenstveno u velikim gradovima, prilično teški, s obzirom na nedostajanje školskog prostora. U Beogradu se, naprimjer, u većini škola radi u tri do četiri smjene . Zatim, posebno treba istaći nedostajanje materijalnih sredstava potrebnih za nabavku onih učila bez kojih je teško boriti se za politehnizaciju nastave, kao i slabe uslove u pogledu sprovođenja fiskulture. Navedena pitanja iz života i rada osmogodišnjih, srednjih i drugih škola postavljaju posebno odgovorne zadatke i pred komuniste u školskim odborima i nastavničkim kolektivima i pred one koji rade u organima vlasti , u društvenim organizacijama, Socijalističkom savezu , društvima prijatelja djece, omladinskim i drugim organizacijama. To u isto vrijeme ukazuje i na potrebu još organizovanije zajedničke aktivnosti i jedinstvenijeg stava u svim pitanjima koja su u vezi sa školovanjem naše omladine.

ANTE MILJAS : Govoriću o prijemu novih ljudi u organizaciju Saveza komunista i o problemima na koje su u tom pogledu nailazile organi-

854

zacije Saveza komunista u Mostarskom srezu . Tu u prvom redu mislim na probleme sa kojima su se sukobljavale organizacije Saveza komunista na selu. Neposredno poslije VI Kongresa imali smo period, istina kratak, u kome su se organizacije teško snalazile u novim uslovima rada i nisu se mogle odmah preorijentirati na nove zadatke i metode u skladu sa zaključcima VI Kongresa. Došle su do izražaja razne slabosti, kako pojedinih komunista tako i pojedinih organinizacija, pa je u tom vremenu iz Saveza komunista isključen priličan broj članova (oko 1.400 ) . Prelom u radu organizacija pretstavljale su odluke IV Plenuma CK SKJ . Organizacije su prebrodile slabosti nesnalaženja. Učinjen je i osjetan napredak u pogledu prijema novih članova u najvećem broju osnovnih organizacija. U 1957 godini na području sreza primljeno je 1.236 novih članova , od čega 458 radnika, 296 seljaka i 252 žene. Ti podaci očito govore o tome da su osnovne organizacije ne samo ozbiljnije pristupile prijemu novih članova već da su se i pravilno orijentisale primajući prvenstveno ljude iz proizvodnje. Kada se tome još doda da su od novoprimljenih 70 otsto mladi ljudi , koji su se afirmirali u radu društvenih organa i organizacija, onda postignuti rezultati pretstavljaju još veći uspjeh . Sada su zaista rijetke organizacije koje proširenju svojih redova prilaze kampanjski ; prijem novih članova u većini slučajeva postao je stalan i sistematski posao. Prevladalo je shvaćanje da je osnovni kriterij za prijem novih članova u Savez komunista aktivnost u organima radničkog i društvenog upravljanja i društveno- političkim organizacijama. No i pored toga što su savladane osnovne slabosti u pogledu prijema novih članova, još ima jedan mali broj organizacija i komunista koji ovaj zadatak stavljaju u drugi plan , ili mu pak kampanjski prilazi. U organizacijama koje se ne odnose sa dovoljno brige prema podmlađivanju svojih redova rezultati su slabiji ne samo u pogledu broja već i u pogledu kvaliteta primljenih . Razumljivo je što od ovih slabosti još najviše pate organizacije na selu . Obzirom na to da su organizacije na selu sastavljene pretežno od službenika zapošljenih u zadrugama i drugim ustanovama, one se teže odlučuju na prijem u članstvo ljudi iz redova poljoprivrednih proizvođača, ne shvatajući ulogu neposrednih proizvođača u realizaciji naše politike socijalističkog preobražaja sela. Da je to tako, potvrđuje i činjenica da još ima organizacija u selima koje prošle godine nisu primile ni jednog novog člana. Kada je riječ o organizacijama na selu , onda se mora konstatovati da se one teže učvršćuju i brojno jačaju i uslijed toga što još nema

855T

dovoljno pomoći općinskih i sreskog komiteta. Istina, u 1957 godini učinjeni su izvjesni napori i kao rezultat tih napora formirano je preko 50 novih organizacija na selu , ali ima još preko 200 sela u kojima nema osnovne organizacije Saveza komunista. Obzirom na takvu situaciju , pred općinskim komitetima i sreskim komitetom stoji kao neophodan zadatak ozbiljnije tretiranje problematike sela - razvijanjem raznovrsnih aktivnosti u Socijalističkom savezu , zadrugama i drugim organizacijama, uključujući u tu aktivnost što veći broj ljudi , i vršeći na taj način odabiranje ljudi za Savez komunista. Jedan od najvažnijih problema koji se na selu uopće postavlja jeste prijem žena u Savez komunista. Dok su organizacije u industriskim centrima i gradovima manje-više prebrodile slabosti u pogledu prijema žena u Savez komunista, dotle na selu stvar stoji slabije. Zaostalim shvatanjima, koja još vladaju u našim selima, da za ženu nije društveno -politički život, organizacije Saveza komunista se ne suprotstavljaju u dovoljnoj mjeri, pa je to jedan od glavnih uzroka zašto u organizaciji Saveza komunista nema većeg broja žena seljanki . Ne iskorišćavaju se dovoljno već postojeći oblici ženske aktivnosti, kao što su domaćički tečajevi i rad u raznim društvima u kojima je žena sa sela već uveliko našla svoje mjesto. Općinski komiteti u proteklom vremenu nisu pružili dovoljnu pomoć u pogledu jačanja organizacije Saveza komunista na selu iz redova žena ili , bolje reći, ta pomoć nije bila dovoljno konkretna. Ona se često svodila samo na isticanje potrebe smjelijeg prilaženja prijemu žena u organizaciju. Istina, taj se odnos poslije IV Plenuma Socijalističkog saveza, koji je raspravljao o društvenom položaju žene, nešto izmijenio, ali nam je potrebno još mnogo rada da bi se razbila konzervativna shvatanja o ženi i kod jednog broja članova Saveza komunista. Postavlja se ozbiljno pitanje društveno-političkog angažovanja na selu ne samo komunista nego i drugih radnika koji su zapošljeni u gradu a stanuju na selu. Već se pristupilo organizovanju aktiva komunista od onih članova koji stanuju na selu a rade u gradu, i takav oblik rada dao je pozitivne rezultate. Zbog toga mislim da je i ubuduće potrebno tražiti nove načine kako bi se što jače angažirale političke snage grada na razvijanju i jačanju društveno-političkog rada i života na selu . Za to danas imamo više uslova, a i potrebe su veće obzirom na zadatke koje nam postavlja socijalistički preobražaj sela. Na kraju ću se osvrnuti na pitanje politike kažnjavanja koju vode organizacije na selu . Podaci o vrstama kazni i broju kažnje-

856

nih članova u seoskim organizacijama pokazuju jasno da još nije pravilno shvaćena vaspitna uloga kazne. Često se događa da se preko pojedinih grešaka članova Saveza olako prelazi, ne ukazuje im se na greške, a kada se greške nagomilaju , pristupa se najstrožoj kazni ― isključenju iz Saveza. Zato je među kažnjenim članovima najviše onih koji su isključeni iz organizacije. To ujedno govori da još nisu dovoljno razvijeni unutarpartiski život i drugarska kritika. Sve to ukazuje na potrebu da općinski komiteti više rade ne samo na usmjeravanju aktivnosti organizacija na selu u pravcu bitnih privredno-političkih zadataka (razvijanje i jačanje zemljoradničkih zadruga i socijalističkih odnosa na selu) već i na razvijanju unutrašnjeg života organizacije, na proširenju postojećih organizacija i stvaranju novih u selima u kojima ih sada nema. Također je potrebno pokloniti mnogo veću pažnju skidanju izrečenih kazni i samom kriteriju kažnjavanja. O unutrašnjem životu organizacija komiteti bi morali češće raspravljati na sastancima. ne dozvoljavajući da rješavanje žalbi, pitanje kazni i druga slična pitanja iz unutrašnjeg života organizacije ostaju duže vrijeme neriješena, ili da se pak prepuštaju ocjeni pojedinih članova komiteta. Naši pretstojeći zadaci na selu besumnje nameću potrebu da se i sreski komitet više pozabavi konkretizacijom politike na selu i da pokloni više pažnje razvoju organizacija Saveza komunista, bez kojih je teško postići ono što želimo i što pred nas postavlja VII Kongres.

MITAR MITROVIĆ, delegat iz Doboja : U svojoj diskusiji mislim da istaknem neka pitanja iz rada osnovnih organizacija SK. To je zauzelo dosta mjesta u Izvještaju Centralnog komiteta SK Jugoslavije, u kome je konstatovano da su osnovne organizacije i komiteti SK u proteklom razdoblju organizaciono i idejno - politički ojačali i da su ispunili velike zadatke koje su pred njih postavile odluke VI Kongresa. U sprovođenju tih zadataka i naše osnovne organizacije su morale da ulažu znatne napore, jer je poslije VI Kongresa trebalo prijeći na novi metod i stil rada, a to nije bilo lako, jer se u praktičnoj djelatnosti organizacija i komiteta do toga vremena nagomilalo dosta staroga koje se moralo mijenjati u novim uslovima rada. Prema tome. novi zadaci koji su se postavljali pred osnovne organizacije SK tražili su nove forme rada, u čemu se i mnoge naše organizacije nisu mogle odmah dovoljno snaći . U tome je bila dragocjena pomoć Centralnog komiteta SK Jugoslavije, koja nam je na vrijeme pru-

JG8857

žena. Ona se naročito ogledala u odlukama IV i VI Plenuma Centralnog komiteta SK Jugoslavije. U odlukama ovih plenuma konkretno su razrađeni zadaci osnovnih organizacija, naročito za dalje organizaciono i idejno jačanje, na osnovu čega smo se mi na terenu bolje i temeljitije pripremali za sprovođenje zadataka, a time smo uticali na dalje jačanje i razvijanje raznih formi naše socijalističke demokratije. Nastojali smo da što kvalitetnije sprovodimo zadatke koji su se pred nas postavljali i da putem sprovođenja tih zadataka damo svoj doprinos u izgradnji socijalizma - razvijanju materijalne osnove i jačanju socijalističkih odnosa među ljudima. U svemu tome važno je bilo kako su pojedine organizacije i rukovodstva SK na terenu prilazili tim pitanjima, kako su usmjeravali svoju opštu aktivnost i koliko su bili u stanju da rješavaju osnovne probleme koji su stajali pred njima. Danas, kada analiziramo rad i aktivnost osnovnih organizacija, možemo, za razliku od prije pet godina, konstatovati krupan napredak u njihovom radu . One su, uz stalnu brigu i pomoć Sreskog i opštinskih komiteta, sprovele u život niz mjera i zadataka i time usavršavale svoj metod i sadržaj rada, tako da danas ne prilaze problemima samo operativno - kao nekada, u razdoblju administrativnog socijalizma - već dublje i svestranije analiziraju probleme i time blagovremeno zahvataju i rješavaju zadatke. Mnoge naše osnovne organizacije rade po određenom planu i programu koje donose za određeno razdoblje. Na taj način ravnomjerno se angažuju svi komunisti u sprovođenju zaključaka kako na planu opšte aktivnosti u društvenim organizacijama tako i u organima društvenog i radničkog upravljanja. Sve je to uticalo da se osnovne organizacije brže oslobađaju starog u načinu rada, da se u borbi za novo uhvate u koštac sa starim i preživjelim, usmjeravajući svoju aktivnost na nove zadatke . Ovi zadaci, brz tempo našeg privrednog razvitka, razne forme društvenog i radničkog samoupravljanja, te opšti problemi radnih ljudi u našim kolektivima i selima tražili su od komunista maksimum zalaganja i upornosti u rješavanju niza društvenih problema. Na tom planu i osnovne organizacije SK u Dobojskom srezu dale su vidne rezultate. Danas naše osnovne organizacije SK, kao i većina u našoj zemlji, aktivno učestvuju na raznim poljima društvene djelatnosti . One danas mnogo sadržajnije obrađuju svakodnevnu društvenu problematiku i na taj način realizuju opšte zadatke naše društvene zajednice, bore se protiv raznih negativnih pojava i ostataka prošlosti, a to ih, pored ostalog, dalje učvršćuje

858

i priprema za ostvarivanje zadataka koje će pred njih postaviti VII Kongres. Najočigledniji uspjesi osnovnih organizacija mogli od uvođenja novog su se zapaziti u protekle dvije i po godine komunalnog uređenja. Od toga vremena postavili smo osnovni zadatak da ojačamo, kako brojno tako i idejno- politički, naše osnovne organizacije i da ih na taj način još više pripremimo u borbi za izgradnju socijalizma. Smatram da smo u tome prilično i uspjeli. Ilustracije radi, istaći ću neka pitanja iz kojih se vidi opšti napredak u radu naših osnovnih organizacija SK, a to su : pitanje brojnog jačanja i ideološkog rada. I kod nas je bilo raznih slabosti koje su imale svoga odraza na sadržaj i metod rada organizacije, a to je uticalo i na njihove sporije brojno jačanje. Da bi se otklonile te slabosti, moralo se prići raščišćavanju i organizacionom sređivanju osnovnih organizacija . Tim mjerama isključen je veći broj komunista, a vrlo malo je primljeno novih, tako da je poslije II Plenuma Centralnog komiteta SK Jugoslavije u našem srezu isključeno oko 1.000 a primljeno svega oko 200 komunista. Međutim, u posljednje dvije i po godine sve naše organizacije ozbiljno su prišle pitanju prijema novih članova, tako da je u našem srezu u 1956 i 1957 godini primljeno ukupno 1.126 komunista. Od toga broja primljeno je : 472 radnika ili 42%, 417 seljaka ili 37 %, 181 službenik ili 16 % i 56 ili 5% članova ostalih zanimanja. Od toga je primljeno : omladine 697 ili 61 % i žena 92 ili 8%. U tom razdoblju isključeno je svega 250 komunista. U vezi s ovim mi smo naročito nastojali da pružimo pomoć i orijentišemo osnovne organizacije na prijem radnika i seljaka-proizvođača. Neke naše osnovne oganizacije uvećale su se za 100 % , a u desetine sela i preduzeća formirane su nove organizacije. Posebna pažnja posvećena je prijemu mladih u Savez komunista, što je dobrim dijelom zasluga i omladinskih organizacija, koje su predlagale za prijem u Savez komunista svoje najaktivnije članove. Iako ovi rezultati, u odnosu na druga razvijenija mjesta u zemlji, nisu nešto naročito, ipak oni čine sastavni dio opštih uspjeha u brojnom jačanju Saveza komunista Jugoslavije . Pored toga, jasno je da smo malo uradili na prijemu žena u SKJ. Mislim da je to opšta slabost svih nas da se prema ženama, u vezi s njihovim prijemom u SKJ, nemarno odnosimo. Doduše, mi gotovo stalno konstatujemo da bi trebalo primati više žena u SKJ, ali ta konstatacija ostaje samo neka vrsta utjehe za nas, umjesto da imamo veće rezultate, tj . veći broj žena u SKJ. Mislim da ćemo ovo pitanje morati brže rješavati ako želimo da ostvarimo punu ravnopravnost žene i u ovom pogledu.

859

Na polju ideološkog rada naša organizacija je isto tako imala lijepih rezultata . Ona je nastojala da svoje članstvo osposobi za prihvatanje društvene odgovornosti u sistemu društvenog samoupravljanja, za snalaženje u svakodnevnom djelovanju u našem društvenom, privrednom i kulturnom životu . Zato se kod nas, uz usvajanje osnovnih postavki iz naučnog socijalizma, posvećivala pažnja izučavanju iskustava naše socijalističke teorije i prakse. Na taj način komunisti su se osposobljavali za rješavanje i pokretanje niza aktuelnih problema svoje sredine i time uticali na brže razvijanje svijesti radnih ljudi . Ideološki rad u Savezu komunista kod nas je , kao i na drugim mjestima, postao raznovrsniji i sadržajniji, a time su se naše osnovne organizacije oslobađale šablona i krutosti, te elastičnije prilazile svakodnevnoj brizi o što bržem idejnom uzdizanju svoga članstva putem raznih i najprihvatljivijih formi. Mi smo imali mnoštvo formi počev od predavanja, kurseva, seminara, večernjih škola pa do debatnih klubova. Kroz te forme u protekle dvije-tri godine prošlo je oko 1.500 komunista ili jedna trećina članstva u srezu. U tome, svakako, još ima slabosti koje prate naše organizacije, a to se najbolje moglo zapaziti za vrijeme prorade Pisma Izvršnog komiteta CK SK Jugoslavije. Međutim, i pored toga, smatramo da će ovaj rad ubuduće biti kvalitetniji i da će naše osnovne organizacije iz dana u dan biti jače i razvijenije, znači i sposobnije u prihvatanju zadataka koje im nameće naša objektivna socijalistička stvarnost, a to su mnogo teži i odgovorniji zadaci koji stoje pred našim organizacijama. Na kraju mogu istaći da će i naše osnovne organizacije i komiteti SK u srezu , pod rukovodstvom Centralnog komiteta SKJ i druga Tita, uložiti mnogo napora na dosljednom sprovođenju odluka koje će ovaj Kongres donijeti, koje će nam biti stalni vodič i putokaz u našoj borbi za izgradnju socijalizma, doprinosu za dalji razvoj međunarodnog radničkog pokreta i socijalističke misli u svijetu uopšte, kao i u borbi za očuvanje mira.

KICO NONKOVSKI , delegat iz Resna, Srez Ohrid : Drugovi i drugarice delegati, U delu Izveštaja CK o prijemu novih članova u SKJ naglašeno je da je poslednjih godina, pogotovo u 1957, učinjen pozitivan napredak u tom smislu što je prijem vršen ravnomernije u najvećem broju organizacija, što nije bio ranije slučaj . Hteo bih ovu ravnomernost i veći priliv novih članova posebno da istaknem

860

za organizacije SKJ na selu, zbog toga što je iz prakse poznato da je u razvitku ovih organizacija bilo izvesne stagnacije posle VI Kongresa. U ovim organizacijama proces preorijentacije u duhu odluka VI Kongresa trajao je nešto duže nego u drugim. Možemo konstatovati da je većina osnovnih organizacija SKJ na selu izašla iz ranije začaurenosti i svoj metod rada prilagodila odlukama VI Kongresa. Sve je veći broj organizacija na selu koje su našle svoje mesto i koje na svojim sastancima postavljaju aktuelna pitanja iz socijalističkog razvitka sela. Orijentacija osnovnih organizacija SK na konkretne probleme razvitka sela i prilagođavanje metoda rada današnjim uslovima razvitka doprineli su većoj mobilizaciji seoskih masa za unapređenje poljoprivrede i rešavanje drugih društveno-političkih problema sela i komuna. Nije redak slučaj da seljaci masovno prisustvuju sastancima osnovnih organizacija SKJ, diskutuju o određenim pitanjima, kritikuju nedostatke i daju svoje predloge . Isto tako, za razliku od ranijih godina - kada smo imali ne samo veće isključivanje nego i istupanje iz članstva , pa čak ponegde i osipanje osnovnih organizacija - danas možemo konstatovati da sve veći broj seljaka traži da bude primljen u SKJ ; zbog toga je povećan broj članova SK na selu , a isto tako formirane su osnovne organizacije u više sela gde ranije nisu postojale . Ovo, pored ostalog, potvrđuje pravilnu orijentaciju rada osnovnih organizacija na selu . No, i pored takvog napretka u razvoju SKJ na selu, pogotovo po pitanju prijema novih članova, smatram da bi trebalo istaći da ima još organizacija na selu koje nisu primile nijednog člana tokom 1957, a neke i više godina. Ove organizacije još nisu uspele da izađu iz svojih uskih granica i začaurenosti. One se još bave usko organizacionim i drugim sitnim pitanjima, čime se izoluju od masa. Kada ovo govorim, imam u vidu neke osnovne organizacije SK u selima našeg sreza koje broje od 3 do 5 članova. U nekima od njih komunisti u rešavanju pojedinih pitanja sela često polaze od svojih ličnih interesa, tako da ponekad dolaze i u sukob s određenim merama i propisima naše zajednice . U tim selima ne rade dobro ni zborovi birača, školski odbori, uprave zadruga, organizacije SSRN i drugi organi i organizacije. Kad govorim o tome, smatram da je potrebno istaći i to da i sastav nekih organizacija na selu ne odgovara današnjim naporima za socijalistički razvitak sela . Pored toga što su neke osnovne organizacije malobrojne (u našem srezu postoji 140 osnovnih organizacija na selu koje imaju do 10 članova, odnosno oko polovina ovih imaju od 3

335 861

do 5 članova), one su karakteristične po tome što u njima ima isuviše raznih službenika : kurira, magacionera, prodavaca, činovnika mesnih kancelarija itd . Mi smo napravili ozbiljan korak napred u menjanju sastava organizacija time što je u SKJ primljeno više proizvođača u 1957 godini, za razliku od prethodne dve godine. Međutim, to ni izdaleka ne odgovara procentualnom sastavu stanovništva u srezu, a taj problem smatram da postoji i u drugim srezovima. Imajući u vidu probleme koje u vezi sa socijalističkim preobražajem sela postavlja Rezolucija Savezne narodne skupštine, a koji su dalje razrađeni u Nacrtu programa SKJ, smatram da bi trebalo posvetiti veću pažnju učvršćenju i osposobljavanju osnovnih organizacija na selu , kako bi one mogle uspešno razvijati aktivnost najvećeg broja radnih ljudi u borbi za dosledan socijalistički razvitak sela, za sprovođenje Programa SKJ. U vezi s tim, potrebno je odlučnije prići prijemu poljoprivrednih proizvođača, zadrugara, omladine u SKJ. Naša Partija je oduvek poklanjala veliku pažnju vaspitavanju svojih članova, imajući u vidu čoveka. U tom pravcu primenjivane su i statutarne odredbe o vaspitnim merama u SKJ. Takve mere Partije doprinosile su izgrađivanju lika komunista. No, bilo je izvesnih pojava koje nisu svojstvene principima demokratizma u našem Savezu i celokupne njegove prakse. Radi se o tome da je bilo pojava da su neke osnovne organizacije često primenjivale krajnju meru, isključenje iz Saveza. U nekim organizacijama je karakteristično i to što posle isključivanja pojedinih članova nisu vodile brigu o njima, što su ih prepuštale samima sebi. O ovom pitanju raspravljalo se i na IV Plenumu CK SK Makedonije, čiji su se zaključci vrlo pozitivno odrazili na život organizacija. Posle ovog Plenuma dobar deo olako isključenih drugova, koji su bili i dalje aktivni u političkom životu , vraćen je u SKJ. Međutim, po ovom pitanju organizacije i komiteti još nisu dovoljno učinili kako bi primena vaspitnih mera i briga o ljudima postale sistem u radu osnovnih organizacija.

VELIZAR PERUNOVIĆ, delegat iz Nikšića: Drugovi i drugarice, Diskutovaću o radu osnovnih organizacija i o njihovim iskustvima stečenim poslije VI Kongresa. Odmah treba reći da su naše osnovne organizacije u ovom razdoblju postigle značajne uspjehe.

862

One su usvojile nov metod rada i, s manjim izuzecima, pravilno se snašle u konkretnoj primjeni odluka i zaključaka VI Kongresa. To se ogleda u razvijanju unutarpartiskog života, pojačanoj disciplini i odgovornosti, oživljavanju drugarske kritike i samokritike, teoretskom uzdizanju članstva i savlađivanju svakodnevnih aktuelnih zadataka koji iskrsavaju na njihovom području . Ovo se naročito manifestuje u povećanom učešću komunista u radu masovnih i društvenih organizacija, što je, između ostalog, znatno doprinijelo raskidanju sa šablonskim radom u organizacijama Socijalističkog saveza radnog naroda, a samim tim i širem aktiviziranju njegovog članstva u svim političkim, društvenim, komunalnim i drugim pitanjima. Činjenica je da su organizacije Saveza komunista, naročito poslije VI Plenuma CK SKJ, shvatile potrebu stalne pomoći omladinskoj organizaciji . Pojačan je rad i odgovornost komunista u organima društvenog upravljanja i radničkog samoupravljanja . Rezultati toga rada ogledaju se u sposobnosti naših radnih kolektiva da savlađuju i najsloženije zadatke u privredi. Članovi Saveza komunista su se ozbiljno angažovali na rješavanju problema u svojim preduzećima. Organizacije SK uočavaju te probleme i prilaze njihovom rješavanju , iako neka pitanja, kao : borba za veću produktivnost rada, štednja, racionalnije korišćenje osnovnih sredstava, pravilnije rješavanje privredne problematike, a posebno pitanje stručnog i opšteg obrazovanja radnika, nijesu još u potpunosti savladana, a u čijem bi uspješnom rješavanju najviše pomogla veća aktivizacija i svestranije angažovanje sindikalne organizacije. U ovom poboljšanju rada organizacija Saveza komunista treba istaći značaj reorganizacije izvršene poslije VI Kongresa. Spajanjem manjih stvorene su jače organizacije, što je omogućilo da se uzdignutiji drugovi izaberu za sekretare i u sekretarijate. Ali, s druge strane, poslije reorganizacije u praksi se pokazalo da su neke osnovne organizacije zbog velikog priliva članstva postale isuviše glomazne tako da je bilo teško imati potpun uvid u rad i zaduženja članova. Zbog toga se moralo prići razdvajanju takvih organizacija. Ali to uvijek nije davalo pozitivne rezultate. Naime, na određenom području umjesto jedne dobili smo dvije organizacije Saveza komunista , a i dalje su ostale po jedna organizacija SSRN, Saveza boraca, Narodne omladine itd ., jer se zbog. jedinstvenog područja i istovjetnih problema nijesu mogle dijeliti u dvije. To danas još izaziva teškoće pri sprovođenju zadataka organizacija Saveza komunista u masovnim organizacijama. Ovo ne dolazi toliko do izražaja u organizacijama u preduzećima i

8863

gradskim teritorijalnim organizacijama, koliko u seoskim . Možda zato na selu još uvijek nema dovoljno pravilnog shvatanja rada raznih organizacija, društava i udruženja. Organizacije u gradu, kao što su „ Partizan“, izviđači , planinari , ferijalci i druge, okupljaju znatan broj omladine koja u njima stiče šire društveno vaspitanje, dok se na selu to mnogo teže postiže . Sve je to posljedica još uvijek nedovoljnog angažovanja seoskih organizacija Saveza komunista u radu društvenih i masovnih organizacija i neuočavanja njihovog mjesta i značaja na današnjem stepenu našeg društvenog razvitka. U jednom selu ili na jednom određenom seoskom području nije uvijek jednaka aktivnost organizacija u rješavanju bitnih problema svoga kraja. Te organizacije , naravno, očekuju pomoć iz centra, u prvom redu od Opštinskog komiteta iz Nikšića. No da li se uvijek može pružiti svestrana pomoć tim organizacijama, pogotovu u razvijenijim i teritorijalno većim opštinama? Kod nas u Crnoj Gori, naprimjer, poslije ukidanja srezova, pa i zbog ranijih komunalnih reorganizacija, stvorene su dosta velike opštine, koje besumnje pretstavljaju jedinstveno ekonomsko - geografsko područje, ponekad sastavljeno i od nekoliko bivših opština. U takvim uslovima dobro će doći formiranje mjesnih komiteta u nekim bivšim opštinskim centrima , jer će oni moći da pružaju stalnu i svestraniju pomoć osnovnim organizacijama na selu . U prilog njihovog formiranja govori i iskustvo dosadašnjeg rada mjesnih odbora Socijalističkog saveza radnog naroda, koji su već od početka zahvatili i objedinili zadatke i probleme svoga područja. Naše osnovne organizacije ne poklanjaju dovoljno pažnje prijemu novih članova. Tome pitanju prilazi se povremeno, kampanjski i ne koriste se uvijek povoljni uslovi koji na terenu postoje. Dalje, naše organizacije bi morale imati ujednačeniji kriterijum kad se radi o kažnjavanju ili isključivanju članova zbog kršenja partiske discipline. Dešava se da se u jednoj organizaciji za izvjesne prestupe oštro kažnjava, dok se u nekoj drugoj organizaciji ovi isti propusti tolerišu . Isto tako jedan dio organizacija ne vodi dovoljno brige o kažnjenima i ne prati vaspitno dejstvo kazne, naročito kod isključenih članova. I to je posebno aktuelno u seoskim organizacijama. Sve ove i slične negativne pojave organizacije su uočavale i borile se za njihovo otklanjanje. Prorada Pisma Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SKJ - koje je pozdravljeno i prihvaćeno kako od članova Saveza komunista tako i od najširih narodnih masa - pomogla je komunistima da jasnije uočavaju i odlučnije prilaze otklanjanju nedostataka u svom radu.

864

Pismo ih je još jače mobilisalo za izvršenje krupnih zadataka socijalističke izgradnje i za svestrano razvijanje socijalističke demokratije i socijalističkih odnosa među ljudima. Naše organizacije spremne, jedinstvene i organizaciono učvršćene, očekuju da prihvate i u život sprovedu odluke i zaključke ovoga Kongresa.

SLAVKO PRIJON : Hteo bih govoriti o radu komunista u gradskim terenskim osnovnim organizacijama, o politici primanja i kažnjavanja, te o načinu podizanja zainteresovanosti radnih ljudi za konkretne probleme opštine odnosno komune. Živim u Kopru , pograničnom gradu sa otprilike 6.000 stanovnika, među kojima ima preko 1.000 članova Saveza komunista, uključenih u 59 osnovnih organizacija, i to u 43 terenske i 16 privrednih. Politički rad ovolikog broja naših članova, naročito u vaspitnom i političko-organizaciskom smislu, svakako je mnogostran, plodan i uspešan , što nam potvrđuju rezultati koje smo postigli prilikom poslednjih izbora za narodne odbore i za Saveznu i republičku skupštinu. Tom prilikom naša opština bila je po izbornim rezultatima među najboljima u zemlji, ali, uprkos tome, doprinos pojedinaca još nije takav da bi nas mogao potpuno zadovoljiti. Terenske organizacije, pre svega zbog raznolikosti svoga sastava - u njih su uključeni drugovi najraznovrsnijih zanimanja, iz velikog broja različitih ustanova i preduzeća nisu još našle pravu sadržinu svog rada. Njihovi sastanci, osim u slučaju većih akcija, kao što su izbori , organizacija raznih manifestacija, proslava i slično, još su na niskom nivou . Tako se pruža mogućnost pojedinim malograđanskim elementima, karijeristima i demagozima koji su , kako je to u svom referatu rekao drug Ranković , „ došli u Savez komunista iz ličnih i karijerističkih pobuda, a ne iz revolucionarnih ubeđenja" da se, na više ili manje prikriven način, iživljavaju različitim negativnim ispadima i nekonstruktivnim kritikama, koje su naročito došle do izražaja u pretkongresnom periodu, kada se u osnovnim organizacijama vodi, to moram istaći , uglavnom konkretna i pozitivna diskusija o Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ. Ovo sam hteo izneti zbog toga da bih bolje ukazao na nedostatke u politici kažnjavanja u našim osnovnim organizacijama koje protiv ovakvih svojih članova nisu uopšte preduzimale 55 VII Kongres SKJ

865-

mere kažnjavanja. Stara mana u radu osnovnih organizacija, bar na našem području, jeste ta što se sasvim malo raspravlja o slabostima organizacija i naročito pojedinaca koji su odgovorni za pojedine zadatke. Ima, takođe, malo nastojanja na izgrađivanju lika komuniste, te zato dolazi do toga da među članstvom nema potrebnog shvatanja neophodnosti odgovarajućih disciplinskih mera. To je posledica slabo razvijenog unutarnjeg partiskog života. Dalje, osnovne organizacije se sasvim malo služe, kao vaspitnim sredstvom, blažim disciplinskim merama prema svojim članovima, nego najčešće i najradije reaguju na pojedine pogreške najradikalnijom merom - isključenjem. To nam dokazuje činjenica da smo u poslednje dve godine, to jest između pretposlednje i poslednje opštinske partiske konferencije, imali 170 isključenja prema 19 ostalih kazni . I ako kažem još to da su isključenja obuhvatila dobar broj radnika i žena- majki , onda će nam te nepravilne mere biti još jače osvetljene. Nešto je bolje stanje u politici primanja. Naročito smo u poslednje dve godine u tom pogledu načinili dobar korak napred, kada smo primili 190 novih članova prema 170 isključenih, koje sam pre pomenuo. Ipak bi ovo stanje trebalo biti mnogo bolje, jer imamo, naročito u našim mladim radnim kolektivima, neiscrpan rezervoar, iz kojeg moramo crpsti nove kadrove za podmlađivanje naših redova. Osnovne organizacije treba sa više poverenja da prilaze našim omladincima, te ih moraju u većem broju primati, i to naročito iz redova onih radnika koji se na svojim radnim mestima najbolje ističu , bilo da se brinu o podizanju vlastite kvalifikacije i proizvodnosti , bilo zbog njihovih moralno-političkih osobina. Time, dakako, nisam ništa novo izneo , jer je to bila, jeste i biće uvek linija našeg Saveza. Jedna od obaveza člana Saveza komunista, na koju i Nacrt programa ukazuje , jeste rad na rešavanju konkretnih problema naše komunalne zajednice. Ovde mislim naročito na naše stanbene zajednice, koje će se morati razvijati , kao što je to u samom Nacrtu programa rečeno, kao službe komune, koje će biti svakodnevna i direktna pomoć građanima i njihovim porodicama u materijalnim, kulturnim i ostalim potrebama, i koje će, na osnovi najšire materijalne i političke saradnje samih građana, neposredno pomoći podizanju društvenog standarda. Kada sam čitao Nacrt programa, setio sam se nedavnog govora druga Kardelja, koji je rekao, govoreći o stanbenim zajednicama, da je sada naš zadatak u tome da se prihvatimo detaljnijeg izgrađivanja sistema i da pređemo na stvar na samom te-

866

renu. Odmah sam sagledao u tome konkretan posao za naše terénske organizacije. One su najviše pozvane da posvete brigu aktivizaciji i svestranoj delatnosti stanbenih zajednica, bolje rečeno komunalnih zajednica ili proširenih porodica, kako mi već kažemo, i da konkretno angažuju svakog pojedinca za ostvarenje Programa koji će naš Kongres primiti. Upravo konkretnim radom i zalaganjem komunista u stanbenim zajednicama, gde će biti lakša direktna kontrola u ostvarivanju usvojenih zaključaka osnovnih organizacija, ojačaćemo još više naše redove i podići ugled našeg Saveza, te ga time očistiti od onog malog broja oportunista i karijerista što ih još imamo, a koji će se u konkretnom radu morati neposrednije ispoljiti. Time će takođe i naši radnici- proizvođači koji sada često sagledavaju samo interese i koristi vlastitog preduzeća , zaboravljajući da su i oni sami, kada napuste tvornicu , potrošači i korisnici različitih usluga , biti tešnje povezani sa konkretnim problemima terena i komune. Te probleme će oni iznositi pred svoje kolektive , gde će se baš zbog tog saznanja i direktnog interesa često postavljati pitanje : da li je bolje, kako je jednom rekao drug Tito, angažovati sredstva preduzeća za različite rekonstrukcije i građenje betonskih spomenika, ili je bolje usmeriti ih na rešavanje onih problema koji su u direktnoj vezi sa društvenim standardom , odnosno komunalnom izgradnjom. Upravo te stanbene zajednice, kojima ćemo morati prilagoditi sastav naših osnovnih organizacija, kao što pravilno predviđa, takođe, Nacrt statuta, zatim naših organizacija SSRN i drugih političkih , stručnih i masovnih organizacija, postaće područje za tesnu, možemo reći - porodičnu, povezanost svih naših članova, a preko njih svih ostalih građana, u borbi za izgradnju našeg socijalističkog sistema, jer one pretstavljaju takođe nov odlučan korak ka ostvarenju' Marksove zamisli da komuna mora postati zajednica slobodnih samoupravljača.

ČEDO RAJIĆ : Dragi drugovi , Prilikom razrade Nacrta programa Saveza komunista Jugoslavije, naša organizacija je , između ostalog, raspravljala i o problemima ideološko -političkog rada i marksističkog obrazovanja naših članova. Zaključili smo da pored već poznatih formi, ipak kao osnovno, ostaje individualan rad komunista.

55*

867

Međutim, baš tu nastaju teškoće, jer i pored mnogobrojne literature kojom raspolažemo, ustvari tek mali broj komunista može da se upušta u dublje izučavanje marksizma, bilo iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Stoga mislimo da bi bilo od velike koristi imati pri ruci jednu vrstu priručnika, potsetnika, jednu malu sažetu enciklopediju marksizma u kojoj bi bila sabrana osnovna načela nauke kojom se komunisti rukovode u svom radu. Jedna ovakva publikacija, pisana lakim popularnim jezikom, omogućila bi našim članovima da upotpune svoja znanja, da usvoje i ovladaju marksističkom metodom rasuđivanja, što bi bilo od višestruke koristi kako na svakodnevnom poslu tako i u društvenopolitičkom delovanju . Molimo da ovaj naš predlog razmotrite, utoliko pre što verujemo da bi to odgovaralo našim sadašnjim potrebama i pretstavljalo znatnu pomoć u podizanju opšteg nivoa političkog obrazovanja najširih slojeva naših članova.

MOMČILO B. RAJKOVIĆ : Osnovne organizacije Saveza komunista na selu rešavale su u proteklom periodu krupna pitanja iz svih oblasti veoma složene problematike unapređenja poljoprivredne proizvodnje i postepenog razvitka novih društvenih odnosa, razvijanja mehanizma socijalističke demokratije, probleme iz oblasti komunalne delatnosti , prosvete i druge. Da li su organizacije Saveza komunista na selu bile kadre da sagledaju problematiku iz svih ovih oblasti i da se prema svim ovim pitanjima postave pravilno, da shvate zadatke i da mobilišu ljude za njihovo izvršenje uz potrebno mobilisanje materijalnih sredstava? Smatram da je ogromna većina seoskih organizacija, a to je slučaj i u našem srezu , uglavnom bila u stanju da uspešno radi na izvršavanju ovih zadataka. Istina je da se seoske organizacije, neposredno posle VI Kongresa, nisu mogle odmah snaći u pronalaženju metoda rada. Ali s vremenom su stvorene solidne osnove za bolji rad ovih organizacija, a naročito posle krupnih promena u našoj agrarnoj politici i u razvitku društveno-ekonomskih odnosa na selu . Administrativni način upravljanja u ranijem periodu kočio je inicijativu organizacija i komunista. Međutim, naša nova ekonomska politika, sistem društvenog upravljanja, komunalni sistem,

868

naša agrarna politika koja je određena Rezolucijom Savezne narodne skupštine , naši napori na razvijanju poljoprivredne proizvodnje i maksimalno investiciono ulaganje u ovu oblast - potstakli su rad komunista. Komunisti na selu sagledali su perspektivu razvoja socijalističkih odnosa na selu i oni danas rade vrlo uspešno, daju punu podršku našoj ekonomskoj politici. Osnovne organizacije Saveza komunista u ogromnoj većini su nosioci socijalističkog preobražaja sela. Komunisti su inicijatori širokih diskusija koje se danas vode sa poljoprivrednim proizvođačima o novim oblicima saradnje sa zemljoradničkim zadrugama, koje pružaju velike mogućnosti za unapređenje poljoprivredne proizvodnje i opšti napredak sela. Rezultat tih razgovora, u kojima su našli ekonomsku računicu i zadruge i individualni proizvođači , jeste organizacija savremenog procesa proizvodnje na stotinama hiljada hektara zemlje privatnog poseda. Tako samo u našem srezu već danas imamo dvadeset i sedam hiljada domaćinstava koja su, u raznim vidovima kooperacija sa zemljoradničkim zadrugama, ukijučena u borbu za veće prinose u poljoprivredi. Takav način rada omogućio je jačanje fondova zadruga, koje svakim danom postaju snažnije privredne organizacije i nosioci politike povećanja poljoprivredne proizvodnje i postepenog menjanja društvenih odnosa na selu. Već sada se rad naših zadruga razvija planski , preko akcionih programa i perspektivnih planova, što nam u budućnosti garantuje još bolje i još veće uspehe u tom pravcu . Komunisti i drugi aktivisti Socijalističkog saveza postaju inicijatori izvršenja svih akcija koje se organizuju u zadrugama. Oni okupljaju oko sebe i oko zadruga napredne poljoprivredne proizvođače i vode bitku za savremenu proizvodnju u poljoprivredi . A ovakvu politiku i rad naših organizacija prihvata i ostalo radno seljaštvo sreza. Iako u pogledu sadržaja rada osnovne organizacije na selu sve više napreduju , iako se one, najvećim delom, bave pitanjima poljoprivrede i zadrugarstva, još ima organizacija koje se u tome poslu nisu dovoljno snašle i nisu shvatile osnovne smernice socijalističkog razvoja sela. To se naročito tiče manjih i nerazvijenih seoskih organizacija, a uzrok tome je što još imamo znatan broj članova Saveza komunista u seoskim organizacijama sa niskim ideološko- političkim nivoom. Smatram da je jedan od naših osnovnih zadataka u budućem radu da stvorimo potrebne mogućnosti za stalno i sistematsko uzdizanje naših članova na selu . Ovo tim pre što smo poslednjih godina primili u naše organizacije velik broj mladih članova seljaka. Želim da istaknem kao pozitivno u radu osnovnih organizacija na selu povećanu brigu za rešavanje raznih komunalnih pro-

869

blema sela kao što su : opravka puteva, školskih zgrada, podizanje česama, javnih zgrada, elektrifikacija sela itd. Ulaganjem sredstava iz lokalnih izvora, korišćenjem postojećih fondova, naša sela menjaju svoj izgled . Ona se izvlače iz zaostalosti i u njima se stvaraju bolji uslovi za život i rad čoveka. U tome pravcu moramo i dalje pružati potrebnu pomoć seoskim osnovnim organizacijama. Kada je reč o razvijanju pojedinih formi društvene aktivnosti radnih ljudi, putem učešća u radu zborova birača , školskih i mesnih odbora i sličnih organa društvenog upravljanja, onda se može reći da su osnovne organizacije bile u tome dosad manje angažovane. Ne treba ni govoriti o opravdanosti i neophodnosti da osnovne organizacije ovim pitanjima poklone mnogo veću pažnju i da budu inicijatori aktivnosti svih ovih naših institucija. Mi težimo da u tom smislu pružimo potrebnu pomoć organizacijama na selu. Sadašnje stanje u seoskim osnovnim organizacijama je takvo da one iz dana u dan uzimaju sve aktivnije i konkretnije učešće u rešavanju aktuelnih problema u radu organa vlasti i zadružnik organizacija, čime se sve više oslobađaju jednostrane sadržine rada. Sve to ima pozitivnog uticaja i na organizaciono stanje seoskih osnovnih organizacija. One su sada sređenije i organizovanije, što nije bio slučaj ranijih godina, i primaju u svoje redove velik broj ljudi koji su se istakli u radu organa socijalističke demokratije, što je veoma pozitivno. Samo 1956 i 1957 godine seoske organizacije u Niškom srezu primile su 1.168 novih članova, i to mahom mlađih ljudi , dobrih poljoprivrednih proizvođača. Smatramo da je takva orijentacija pozitivna. Ali objektivna situacija je takva da je mogao da se primi i veći broj ljudi u članstvo Saveza komunista. To će nam biti jedan od naših narednih zadataka, jer i od toga koliko budemo imali u Savezu komunista mlađih seoskih proizvođača zavisiće brzi socijalistički preobražaj sela. Moramo se i dalje zalagati za to da naše seoske organizacije shvate šta je i kakva je naša politika na selu i kako treba razvijati delatnost u borbi za socijalistički preobražaj sela, u borbi za povećanje poljoprivredne proizvodnje. Isto tako moramo težiti da seoske organizacije pomažemo u razvijanju mehanizma socijalističke demokratije na selu , da one potpomažu slobodno dogovaranje, iznošenje mišljenja, kritiku negativnih pojava itd., na šta nas obavezuje i potstiče i Pismo Izvršnog komiteta CK SKJ.

1 870

1 ACO SPASOVSKI , delegat iz Skoplja : U proteklim godinama, uz posebnu pomoć opštinskih i sreskih komiteta, osnovne organizacije Saveza komunista u privrednim organizacijama nastojale su da što bolje shvate suštinu promena u našoj ekonomskoj politici. Svojim političkim radom u kolektivima i organima radničkog samoupravljanja članovi Saveza komunista su doprineli objašnjavanju te politike i time lakšem shvatanju pravca našeg ekonomskog razvitka i osnovnih pitanja koja treba rešavati. Tako su, naprimer, više pretresana ekonomska pitanja kao što su : povećanje produktivnosti rada, poboljšanje kvaliteta i asortimana proizvoda, sistematizacija radnih mesta, a isto tako i neke negativne tendencije koje se pojavljuju u svakodnevnom životu . Hteo bih da se zadržim na nekim od ovih pojava. U našoj opštini postoji nekoliko starih preduzeća, čiji je kapacitet proizvodnje danas povećan za nekoliko puta. Isto tako imamo i preduzeća koja su oformljena posle oslobođenja. Sva ova preduzeća rade sa zastarelim mašinama. Otuda je i proces proizvodnje u njima uglavnom zanatskog, a negde i manufakturnog karaktera. Ovakvo stanje u ovim preduzećima pretstavlja objektivnu teškoću. Njihova zaostalost negativno utiče na plasman robe na tržištu, što stvara pogodno tlo za razna tuđa shvatanja u Savezu komunista. Ako ovome dodamo da se većinom proizvodi roba koja ne odgovara ukusu i zahtevima potrošača, te otuda nema dovoljnu prođu na tržištu , onda je jasno da ovakvi kolektivi jedva izlaze na kraj . U tome možda i leži uzrok izvesnih negativnih, ne- . zdravih tendencija kod pojedinih radnika i službenika u ovim 99 preduzećima. Zbog ovakvog načina proizvodnje, koji im ne obezbeđuje ni višak, pojedini radnici se unutar kolektiva bore ko će biti izabran u organe radničkog samoupravljanja. Jer, po njihovom mišljenju , na taj način mogu da se izbore za odgovornije radno mesto koje istovremeno povlači za sobom i veće prinadležnosti . Radi ilustracije navešću samo jedan primer. U građevinskom preduzeću „ Debarce", koje je bilo u prošloj godini, a i sada je, u teškoj ekonomskoj situaciji, pretsednik radničkog saveta, završivši majstorsku školu i stekavši time zvanje visokokvalifikovanog radnika, uspeo je da bude postavljen na dužnost tehničara. To je izazvalo negodovanje ne samo među članovima SK već i među ostalim radnicima. Da bi sprečio ovakav akt pretsednika, sekretar osnovne organizacije SK je hteo da to pitanje reši sekretarijat . Ali naišao je 871

na takvo nerazumevanje da je slučaj morao izneti pred čitavu organizaciju. U nekim kolektivima , iako nema izrazitog odbijanja da se sprovede modernizacija, ipak kod pojedinih radnika postoji otpor prema postavljanju na takvo radno mesto gde radnik izvodi jednu ili dve radne operacije . Iako ovakva shvatanja uglavnom imaju radnici koji dolaze sa sela, od ovoga nisu imuni ni drugi radnici, pa čak ni pojedini komunisti . Oni govore da je pametnije da čovek zna ceo zanat, jer onda nije vezan za jedno preduzeće a, u krajnjem slučaju , može se zaposliti i kod nekog privatnika ili otvoriti sopstvenu radnjicu . Nesumnjivo je da i mi sami doprinosimo ovakvim shvatanjima. U okviru zanatske komore, a pod okriljem sreskih narodnih odbora, postoje, naprimer, komisije pred kojima radnici polažu ispite za određene kvalifikacije. Pored teoretskog dela, postoji praktično polaganje ispita. Ovaj praktični ispit zahteva od svakog kandidata, nezavisno od toga da li radi u fabrici ili u zanatskom preduzeću , izradu celog predmeta. Nestabilnost pojedinih preduzeća stvara kod nekih radnika osećanje nesigurnosti . Otuda su oni skloni da pođu linijom manjeg otpora i napuste preduzeće . Zato u ovoj godini imamo primera da pojedine grupe kvalifikovanih i visokokvalifikovanih radnika napuštaju preduzeće , odlaze u druga ili formiraju zadružne uslužne radionice. Ovome često doprinosi i izvesno lutanje u pojedinim kolektivima, neplanski rad rukovodstava pojedinih preduzeća. Postoje preduzeća u kojima se svake druge, a negde i svake godine, vrše * rekonstrukcije, formiraju novi pogoni itd . Karakterističan je primer fabrike za izradu nameštaja Treska“, u kojoj je zaposleno preko 800 radnika. Već nekoliko godina se diskutuje o rekonstrukciji ovog preduzeća. Jedne godine se vrše razne promene da bi se u narednoj godini , zbog ekonomskih poteškoća koje nastaju isključivo kao rezultat unutrašnjih slabosti i nedovoljne rentabilnosti osnovnih pogona, ponovo predvidela nova, ali sada šira rekonstrukcija itd . Sve je to rezultat otsustva jedne šire politike, utvrđivanja perspektive za dalji , opravdaniji razvitak preduzeća. Radnici, kao i članovi Saveza komunista, u ovoj fabrici svesni su nerentabilnosti proizvodnje . Ali rukovodeći ljudi u preduzeću, kao i pojedini članovi radničkog saveta i upravnog odbora, to ne uviđaju , već žive u iluziji da će se stanje poboljšati . Kakva se kadrovska politika vodi u ovom preduzeću , može se videti i iz sledećeg primera. U preduzeću su zaposlena četiri šumarska inženjerą, od kojih je jedan tehnički direktor, a svega jedna drugarica arhitekta koja 872

radi na idejnim skicama za izradu modela nameštaja . Iako je osnovna organizacija Saveza komunista na svojim sastancima raspravljala o ovim problemima, ona ni do danas nije našla snage da reši čvorna pitanja, kako bi kolektiv isplivao iz situacije u kojoj se već više od godinu dana nalazi. Kako članovi . osnovnih organizacija Saveza komunista gledaju na ove probleme ? Tamo gde partiska organizacija ima veće iskustvo ne samo da se blagovremeno sagledavaju problemi, već se i praktično prilazi njihovom rešavanju . Diskutujući o pojedinim pitanjima i izgrađujući svoje stavove, članovi SK se bore u sindikalnoj organizaciji i u organima radničkog samoupravljanja da te stavove pravilno shvati ceo kolektiv. Razne teškoće primoravaju komuniste da budu inicijatori za iznalaženje načina kako bi se izašlo iz tih teškoća. Otuda se u pojedinim kolektivima čine napori da se uvede bolja organizacija rada, izvrši pravilna sistematizacija radnih mesta, iskoriste sve proizvodne mogućnosti koje pružaju postojeći kapaciteti, ostvari ušteda na materijalu , kooperira s drugim preduzećima i slično. Karakterističan je slučaj sa preduzećem „, 20 Maj ", u kome su komunisti ne samo sprečili da preduzeće padne pod prinudnu upravu , već su uspeli da ono, putem preorijentacije u proizvodnji i mobilizacije čitavog kolektiva, postigne značajne proizvodne rezultate. Međutim , nije u svim organizacijama ovakav slučaj . Negde se ovi osnovni problemi ne vide . Osnovna organizacija bavi se sitnim pitanjima, a ne postavlja one probleme čijim bi se rešavanjem otklonila razna konzervativna shvatanja pojedinaca i mobilisao ceo kolektiv za sređivanje stanja u preduzeću . Postoje i takve organizacije koje ova pitanja pretresaju , donose o njima i svoje zaključke, ali istovremeno ne posvećuju dovoljno pažnje njihovom sprovođenju u život.

VEHID SMAJLOVIĆ : Potpuno se slažem sa ocjenama koje su date u Izvještaju Centralnog komiteta . One će nam, u budućem radu , poslužiti kao solidna osnova za uspješno razvijanje naše ekonomske, društvene i političke aktivnosti. Htio bih da kažem nešto o praktičkim pitanjima rada organizacija Saveza komunista na selu . Uslovi pod kojima rade organizacije Saveza komunista na selu sve su složeniji i zahtijevaju šire političko prilaženje proble873

mima nego što su to one danas u stanju . Organizacije Saveza komunista na selu danas ne mogu težiti samo razvijanju političke aktivnosti, jer se sve više susreću sa zadacima razvijanja samo upravnih organa, savremene poljoprivredne proizvodnje i, napose, stvaranja novih , socijalističkih odnosa. Kada se sve to ima u vidų onda nas stepen izgrađenosti mnogih osnovnih organizacija na selu, naročito onih s malim brojem članova, ni izdaleka ne može zadovoljiti. Tačno je da smo u proteklom periodu u tome pravcu postigli značajne rezultate . Sve je manje sela bez organizacija, postojeće organizacije brojno su ojačale i djelimično poboljšale socijalni sastav, iako nam to i dalje ostaje kao jedan od najvažnijih zadataka, a naročito u pogledu primanja većeg broja mlađih ljudi i žena u članstvo. Ali postignutim rezultatima ne možemo biti potpuno zadovoljni . Neke organizacije su malobrojne, po svojoj političkoj zrelosti i izgrađenosti još vrlo mlade, uslijed čega se i nedovoljno politički ispoljavaju . Veliki broj sekretara u tim osnovnim organizacijama ne može uspješno zadovoljiti na svojoj dužnosti, a sam metod rada opštinskih komiteta nije obezbijedio upravo to da se ove teškoće ako ne potpuno prebrode, a ono bar ublaže. U tim organizacijama imamo mlađih ljudi koji su tek primljeni u Savez komunista i mladi sekretari osnovnih organizacija ne mogu u svim slučajevima da zauzmu pravilan stav, tim prije što žive u takvim selima koja su zaostala i u kojima se konzervativna shvatanja još vrlo oštro ispoljavaju . Budući razvoj ovih organizacija nemogućno je zamisliti bez aktivnog rada i brige opštinskog komiteta, bez njihovog preciznijeg usmjeravanja na rad u konkretnim uslovima. Ako tražimo da sekretar organizacije, više nego ostali članovi u organizaciji, stvari zapazi, da pokaže inicijativu , da pokreće rješavanje pitanja, da djeluje politički i angažuje ostale drugove na izvršavanju zadataka, da pomogne ostalima, a naročito mlađim članovima , onima koji su tek primljeni, i, napose, da bude utjecajan i ugledan čovjek u svojoj sredini, - onda možemo konstatovati da imamo sekretara, naročito u organizacijama sa malim brojem članova , koji nemaju sve te osobine. Potpuno se slažem da su opštinski komiteti najpozvaniji da pomognu ovim našim mlədim aktivistima. Mi smo u tome pravcu i činili neke korake. Držali smo češće konsultacije i izmjenjivali mišljenja, organizovali češće sastanke u opštinskom komitetu sa sekretarima, na kojima smo solidno pretresali mnoga aktuelna pitanja kojima se bave i sa kojima se susreću ovi mladi drugovi. Organizovali smo seminare, savjetovanja, predavanja. Sve su to forme koje su njima, besumnje, mnogo pomogle . Ali to nije dovoljno, tim prije kada se ima u vidu

874

to da u našim selima zapravo nastupa jedna nova generacija mlađih aktivista vaspitana poslije rata, puna poleta i volje i koja mnogo obećava. Tačno je da je praksa najbolja škola. Ali mi moramo obezbijediti da ti mladi aktivisti steknu bar minimalno političko znanje. Mislim da bismo, radi što bržeg izgrađivanja ovih drugova, morali naći sredstva za organizovanje mjesečnih i dvomjesečnih kurseva pri sreskim komitetima. Mislim da će nam se takvo investiranje isplatiti . I pored mnogih mjera koje poduzima opštinski komitet, ima tu i metodskih slabosti , i ja bih se kritički osvrnuo na taj naš rad. Ne može se reći da nemamo dodira sa osnovnim organizacijama . U organizacije se ide dosta često i saobraćaj sa osnovnim organizacijama inače je pojačan poslije uvođenja novog komunalnog sistema. Ali čini mi se da ne možemo biti zadovoljni kvalitetom toga rada. Više se trudimo da sve što smo saznali prenesemo u osnovne organizacije, a manje da se udubimo u specifične uslove i probleme svake osnovne organizacije Saveza komunista, da proniknemo u tamošnje probleme i kompleksno sagledamo stanje kako bismo obezbijedili pravilno usmjeravanje opšte aktivnosti. Slažem se da smo u organizacijama Socijalističkog saveza postigli ogromne i značajne rezultate, da smo obezbijedili vrlo pozitivno političko raspoloženje i da smo, preko mnogih skupova, objasnili radnim ljudima našu spoljnu i unutrašnju politiku . Naši ljudi su ne samo potpuno prihvatili sve perspektivne mjere našeg socijalističkog razvitka, o kojima smo govorili u toku priprema za izbore, nego su se zaista, zahvaljujući snažnoj demokratizaciji, i politički aktivirali . Može se reći da oni tu politiku već i samostalno vode. Ali ima nekih stvari kojima ne možemo biti potpuno zadovoljni . Riječ je o tome da nam je aktivnost Socijalističkog saveza isuviše usmjerena odozgo nadole, a ne i obratno. Hoću reći da mi u opštinskim rukovodstvima ulažemo malo napora u to da ispravljamo slabosti i propuste koje ljudi iznesu i koje kritikuju na skupovima i sastancima Socijalističkog saveza, a to je, u najviše slučajeva, konstruktivna kritika. Sprovođenje u život postavki Pisma Izvršnog komiteta , o čemu je bilo diskusije i na skupovima Socijalističkog saveza, dalo je niz dragocjenih signala o raznim birokratskim pojavama. Na mnoge od tih slabosti je ukazano na skupovima Socijalističkog saveza, ali, nažalost, nije im se svagdje poklonila dužna pažnja . To znači da smo se, u izvjesnoj mjeri , oglušili o mišljenje masa, umanjili ulogu Socijalističkog saveza kao političkog faktora i tribine gdje se polaže račun o svin. važnijim pitanjima našeg razvitka . Mnogi ljudi su

875

zbog raznih birokratskih postupaka pogođeni i otvoreno kažu da neće da budu članovi Socijalističkog saveza jer im nije pomogao da se ispravi neka stvar za koju su bili u pravu. Umjesto zaključka iz svega ovoga htio bih reći to da koliko god je metodski dobro što smo u dosadašnjoj aktivnosti u Socijalističkom savezu kao komunisti okupljali široki krug ljudi na rješavanju raznih problema, toliko moramo još više cijeniti ono što ljudi iznose i poduzimati odgovarajuće mjere. Dodirnuo bih se i nekih pitanja u vezi s radom zemljoradničkih zadruga. Od prošlog Kongresa do danas postigli smo ogromne rezultate u razvoju zemljoradničkog zadrugarstva. U proteklom periodu uneseno je mnogo svjetlosti u pogledu našeg budućeg socijalističkog razvitka na selu . Mi se sada nalazimo pred potpuno jasno određenim zadacima toga razvitka. U centru sprovođenja planova na selu nalazi se zemljoradnička zadruga . Međutim, kada smo i u zadrugama proučavali probleme i diskutovali o mjerama Izvršnog komiteta, vidjeli smo da u nekima od njih istina, takvih je malo ne idu stvari dobro. Neke zadruge podijelile su višak fonda plata. Za to se dosta kasno saznalo. Aparat u zadrugama tvrdio je da je to i zaslužio. Ali kada smo dublje proučili sve elemente koji utiču na stvaranje dohotka, utvrdili smo da je za takvo uspješno poslovanje prije svega zasluga zajednice , da su tome doprinijele mjere koje je ona preduzela, a da kolektiv u više slučajeva nije iskoristio sve mogućnosti i rezerve koje postoje u pogledu još uspješnijeg ekonomskog jačanja zadruge. Podjela viška fonda u tim zadrugama izazvala je negodovanje nekih poljoprivrednih proizvođača, koji sada traže da i oni učestvuju u podjeli sredstava koja su u zadruzi ostvarena. Otuda sada u izvjesnom manjem broju zadruga imamo dvije negativne pojave . S jedne strane, negativno i usko postavljanje zadružnog aparata , koji nije shvatio suštinu naše politike i koji se, zbog niskog stepena obrazovanja, ponekad postavlja egoistički, pa čak i birokratski, a, s druge strane, sitnosopstveničku stihiju , djelimično povezanu sa konzervativnim shvatanjima poljoprivrednih proizvođača. S obzirom na to postavlja se kao veoma važan zadatak da se savladaju te negativne pojave. Jasno je da se upravo komunisti, bili oni zapošljeni u zadruzi ili ne, moraju suprotstaviti tim negativnim pojavama i pravilno usmjeriti djelatnost zemljoradničke zadruge. Tu treba još dodati da se opštinski narodni odbor i opštinski komitet, kao važni politički faktori, moraju mnogo više angažovati i preduzimati konkretnije mjere za otklanjanje, tih slabosti, jer ćemo na taj način ubrzati proces ekonomskog ja876

čanja zadruga, kao sredstva za podizanje savremene poljoprivrede i stvaranje socijalističkih odnosa na selu.

NIKODIJE SRETENOVIĆ : Osvrnuo bih se na onaj deo Izveštaja Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije u kome se govori o idejno-političkom radu Saveza komunista. Na jednom mestu u Izveštaju se kaže : „Zaostajanje vaspitnog rada sa komunistima na selu pre svega je odraz niza objektivnih okolnosti, kao i zaostajanja u razvitku socijalističkih odnosa na selu . Razradom i jasnim formulisanjem linije socijalističkog preobražaja sela, sve većom aktivnošću komunista u razvijanju novih društvenih odnosa na selu stvaraju se povoljniji uslovi i za intenzivniji ideološko - politički rad komunista na selu." (Izvještaj Centralnog komiteta o radu SKJ od Šestog do Sedmog kongresa ; str. 72.) Kako je naš srez pretežno poljoprivredni, to smo se i suočili sa ovim problemom. Kada je reč o osnovnim organizacijama Saveza komunista na selu, ocenili smo da, u celini uzev, imamo politički zrele i sposobne organizacije . Mi, naprimer, nismo imali teškoća oko usvajanja principa naše politike na selu od strane partiskog aktiva i članstva. Međutim, kada je bila u pitanju konkretna realizacija Rezolucije Savezne narodne skupštine o unapređenju poljoprivrede i zadrugarstva, pokazalo se da je potreban, pored ostalog, i jači idejni rad u osnovnim organizacijama na selu. U pogledu sadržaja idejnog rada pošli smo od toga da opšte principe marksističkog učenja i pogleda na svet povežemo sa marksističkim razjašnjavanjem aktuelnih pitanja koje postavlja izgradnja socijalizma u našoj zemlji, i na to smo stavili težište idejnog rada sa komunistima na selu . Našli smo se pred zadatkom da, pre svega, naš aktiv na selu i sve članstvo shvati sve probleme oko sprovođenja Rezolucije u život. Da bismo taj zadatak sproveli, podelili smo zadatke između sreskog i opštinskog komiteta. Sreski komitet je osnovao kursnu političku školu kroz koju su prošli svi sekretari osnovnih organizacija Saveza komunista sa sela, upravnici zemljoradničkih zadruga, pretsednici saveta za poljoprivredu narodnih odbora opština, kao i komunisti poljoprivredni stručnjaci koji rade u zemljoradničkim zadrugama. Na ovim seminarima obrađivano je pitanje kooperacije, i sa teoriske i sa praktičke strane. Opštinski komiteti su o ovom pitanju organizovali seminare za komuniste članove upravnih odbora zadruga i saveta za poljoprivredu, a osnovne or-

877

ganizacije organizovale su izučavanje ovog materijala za ostalo članstvo . Takva orijentacija idejnog rada sa komunistima na selu doprinela je da ova pitanja postanu jasnija, da se sagledaju dublje i šire, a samim tim da postane jasnija i naša politika na selu. U istɔ vreme to je doprinelo da uticaj komunista na selu postane jɔš snažniji. Ovo je, nema sumnje, uticalo i na držanje seljaka, na prihvatanje naše politike na selu . Dosadašnji praktički rezultati daju nov politički impuls životu sela. Mnogi primeri pokazuju da tamo gde su organizacije ta pitanja dobro shvatile i potpuno se angažovale na njihovom objašnjavanju nema problema oko izvršavanja zadataka u toj oblasti . U Izveštaju Centralnog komiteta se kaže : „ Pored stalne teoretske i idejno-političke razrade pojedinih pitanja naše socijalističke izgradnje, pred komuniste se postavljao zadatak da što temeljitije upoznaju osnovna pitanja politike Saveza komunista kako bi im bili što jasniji principi i pravac našeg socijalističkog razvitka, suština naših pogleda na probleme prelaznog perioda, da bi mogli što samostalnije, na područjima gde rade, uspešno da se bore za socijalistički razvitak. “ ( Izveštaj Centralnog komiteta, str. 65.) I dalje, da je, razvijanjem radničkih saveta i proširivanjem društvenog upravljanja, bilo potrebno „ da se komunisti svojom sposobnošću i snagom argumenata što upornije bore za socijalističku sadržinu u radu tih organa na raznim sektorima privrednog i društvenog života." Kada se pristupilo uvođenju komunalnog sistema, mi oko toga nismo imali problema, zato što su pre svega komunisti pravilno shvatili taj zadatak . Međutim, posle stvaranja komuna, kada je trebalo prići njihovom svestranijem razvoju , problemi su se pojavili. Pokazalo se da nije dovoljna samo politička zrelost organizacija i komunista, već da je potrebno prići i njihovom osposobljavanju za praktički rad na razvijanju komunalnog sistema. Pored toga, trebalo je dizati politički nivo sredine i ostvariti uzajamni uticaj mehanizma društvenog upravljanja i građana na određenoj teritoriji, radi uspešnijeg rešavanja svih zadataka. Zato se i moralo težiti organizovanju idejnog rada s komunistima o određenim problemima i oblastima društvene aktivnosti i podizanju političke svesti građana, njihovom aktiviranju u rešavanju problema komune. U vezi s tim postavljalo se i pitanje stvaranja potrebnog mehanizma preko koga bi se sve ovo sprovelo. U opštinskim centrima i razvijenijim mestima orijentisali smo se na narodne univerzitete , a u radničkim naseljima na radničke

878

univerzitete. Da bi ove organizacije bile sposobne da sve to uspešno izvrše, bilo je potrebno poboljšati sastav njihovih rukovodstava i čvršće ih vezati za opštinske komitete. Ovo osposobljavanje narodnih i radničkih univerziteta je u procesu . U nekim mestima se u tome pogledu zaostaje, jer nema dovoljno kadra i materijalnih sredstava. Na teritoriji našeg sreza rade i četiri večernje omiadinske političke škole, a u Požarevcu se privode kraju pripreme za otvaranje večernje političke škole. I zadatke na osposobljavanju komunista za rad u raznim oblastima društvenog upravljanja sreski komitet je podelio sa opštinskim komitetima. Sreski komitet je u kursnoj školi obrađivao aktuelna pitanja iz raznih oblasti , a opštinski komiteti su organizovali za komuniste u organima društvenog samoupravljanja obradu pitanja u vezi sa njihovim svakodnevnim radom. Tako, naprimer, pitanje škole kao društvene institucije obrađivano je na seminaru sa pretsednicima saveta za prosvetu narodnih odbora opština, a u opštini sa rukovodstvima osmogodišnjih škola i pretsednicima školskih odbora. Posle toga održani su slični seminari i u školskim kolektivima. Sa pretsednicima saveta za socijalno staranje i zdravlje obrađivana je naša zdravstvena politika, a sa pretsednicima i sekretarima opština - položaj komune u svetlosti najnovijih zakonskih propisa. Zakon o raspodeli ukupnog prihoda privrednih - organizacija obrađivan je sa sekretarima preduzetnih organizacija, nekim pretsednicima radničkih saveta i sindikalnih podružnica itd. Program SKJ će nam dobro poslužiti da partiskom aktivu budu što jasniji principi i pravac našeg socijalističkog razvitka. Zauzeli smo stav da čitav naš partiski aktiv proučava Program u celini. To smo počeli da ostvarujemo . Kroz našu školu već je prošla jedna grupa od 30 sekretara, koji su posećivali dvadesetodnevni kurs, a rad sa drugom grupom je u toku . Imamo u planu da svi sekretari osnovnih organizacija Saveza komunista prođu kroz ovakve kurseve. Na jednom mestu u Izveštaju Centralnog komiteta stoji : „ Na obim i sadržinu idejnog rada Saveza komunista uticali su ne samo problemi unutrašnjeg razvitka nego i problemi i pojave u razvitku odnosa u međunarodnom radničkom pokretu kao i u međunarodnim odnosima uopšte. “ (Izveštaj Centralnog komiteta, str. 67.) Za ova pitanja međunarodnog radničkog pokreta i međunarodnih odnosa postoji kod komunista i građana veliko interesovanje. Zato je sreski komitet Saveza komunista u Požarevcu organizovao kurs na kome se obrađuju neka pitanja iz savremene borbe za socijalizam, kao što su uloga diktature proletarijata i države u izgradnji socijalističkih društvenih odnosa , savremena

879

strujanja u komunističkim partijama, neke pojave u radničkom pokretu posle Drugog svetskog rata itd . Zbog nedostajanja literature iz ove oblasti, a i predavačkog kadra, otežano nam je da ovakve kurseve organizujemo i u opštinama. Ovakav sadržaj idejno-vaspitnog rada prihvataju članovi Sa veza komunista i pokazuju za taj rad sve veće interesovanje. Takav sadržaj doprineo je da se ranije shvatanje idejnog rada izmeni , Proces shvatanja o tome da idejni rad treba da ima pre svega vaspitni karakter privodi se kraju . Ova orijentacija razvija sve veću inicijativu i življi rad opštinskih komiteta i osnovnih organizacija, pa se na taj način postižu sve veći rezultati . No i pored toga što je orijentacija ovakva, ne može se reći da je u sve osnovne organizacije prodrlo ovakvo shvatanje i da su sve one sposobne da idejni rad postave tako kako bi, pored pitanja koja treba obraditi , a koja ističu sreski i opštinski komiteti, i osnovne organizacije iz svoje aktivnosti istakle probleme i obradile ih. Upravo taj proces teče neravnomerno, u zavisnosti od objektivnih i subjektivnih okolnosti. Rekli smo već da nismo imali problema oko usvajanja principa našeg razvitka. Međutim , kada je reč o praktičkoj aktivnosti, tu ponekad ima problema. Zatim, ima problema u vezi sa poštovanjem i doslednim sprovođenjem zauzetog stava u pogledu iskorišćavanja društvenih fondova, osnovnih sredstava i dr. Ove pojave se konstatuju , ali u nekim osnovnim organizacijama nema sistema kako bi se ova pitanja i obradila. Kod nekih organizaciją ne postoji snažnija orijentacija da se i ta pitanja uključe u program idejnog rada. Problem je i u tome kako da opštinski komiteti pomognu osnovnim organizacijama Saveza komunista u sprovođenju idejnopolitičkog rada . Neki opštinski komiteti počeli su da rešavaju problem na taj način što planiraju šta će se obrađivati, a negde određuju i forme. Drugi su pak sve to prepustili osnovnim organizacijama. U praksi se pokazalo da je najcelishodnije da se prema ovom pitanju odnose aktivno i opštinski komitet i osnovna organizacija. Drug Ranković ističe u referatu da individualni rad treba da bude osnovna forma idejnog rada. Osnovne organizacije Saveza komunista ne pridaju dovoljan značaj tome da one drugove koji imaju uslova za ovakav rad čvrsto orijentišu na to. Zbog mnogobrojnih praktičkih zadataka, i uzdignutiji drugovi u opštinskim komitetima zanemaruju u priličnoj meri ovaj rad, a to, nema sumnje, utiče i na njihovu aktivnost , jer postaju suvi prakticisti . Taj je problem utoliko veći što su nam baš ti najsposobniji i najuzdignutiji

880

drugovi obično suviše zauzeti mnogim dužnostima. U nekim opštinama situacija je takva da se, i pored proširivanja poslova u komunama, ne proširuje i opštinski aktiv. Na kraju, napomenuću da se na terenu, u srezu i opštinama oseća potreba za većom pomoću oko pravljenja raznih programa idejnog rada, naročito onih koji su sračunati na duži rok (programi za večernje političke škole, omladinske škole i dr.) , zatim za izmenom iskustava sa drugim srezovima, za povremenim ukazivanjem na pojedina pitanja koja se sa nivoa sreza i opština teže mogu sagledati pa i obraditi.

SLAVKO STEFANOVIĆ, delegat iz Beograda (opština Stari Grad) :

Drugovi i drugarice, Želim da govorim o nekim problemima rada aktiva Saveza komunista. Odmah se može reći da je VI Plenum CK SKJ bio od velikog značaja za dalji razvitak aktiva, što se znatno osetilo i u našoj opštini. Posle rada ovoga Plenuma naš Opštinski komitet, Stari Grad u Beogradu , ozbiljnije je prišao zadatku formiranja aktiva i unapređenju njihovog rada. Danas u našoj opštini ima 110 aktiva SK i to pretežno u ustanovama, kao i jedan broj u školama i nekim organizacijama. Priličan broj aktiva u ustanovama se u svom radu dobro snašao 1 uspevao da obezbedi uticaj komunista. Oni su se pravilno orijentisali na neke osnovne probleme ustanova i postigli lepe uspehe. Naročitu brigu su posvetili radu sindikalnih podružnica, putem kojih su delovali politički, razvijali društveni život i pokretali mnoga druga pitanja važna za uspešan rad ustanova. Ovako plodonosan rad je u punoj meri demantovao neka tvrđenja da se bez postojanja osnovnih organizacija SK ne može mnogo uraditi . No praksa je pokazala da , ako komunisti osećaju odgovornost, ako se organizovano priđe rešavanju problema, uspeh neće izostati. Tamo gde su sekretar ili sekretarijat bili aktivni , gde su ozbiljno shvatili svoje obaveze, bilo je rezultata.. S druge strane, veći broj aktiva se ne može pohvaliti svojim radom. Činjenica je da je dobar broj komunista prilikom prelaska u teritorijalne organizacije shvatio da je oslobođen odgovornosti za političko delovanje, za učestvovanje u rešavanju problema i reagovanju na razne propuste. Usled neaktivnosti bilo je raznih slabosti koje su stvarale velike probleme u životu ustanova. Pre svega, oni su se ogledali u vrlo slabom radu sindikalnih podružnica . 56 VII Kongres SKJ

881

U takvim ustanovama ima pojava grupašenja i intrigiranja i dru gih slabosti koje stvaraju nezdravu atmosferu u radu . Jedan broj aktiva se vrlo retko sastajao, a neki čak nijednom sve do novin izbora. Drugi, ako se sastaju , rešavaju sitna praktična pitanja najmanje važna za život i rad ustanova. Ovome treba dodati i činjenicu da jedan broj rukovodećeg kadra u ustanovama ostaje postrani od života aktiva. To su stari komunisti koji su se tokom vremena pomalo odvojili od društveno-političkog života ustanove i postali neosetljivi za probleme. Ima primera da čak neki i ne dolaze na sastanke aktiva, niti ih njihov rad interesuje. Umesto da se stave u položaj pokretača života, oni ponekad ostaju pasivni posmatrači. Ovde treba istaći da se posle prorade Pisma Izvršnog komiteta stvari menjaju u pozitivnom smislu . Aktivi se sve više oslobađaju učmalosti ; ima dosta primera koji govore o većem interesovanju za rešavanje problema. U Izveštaju CK se kaže da su, po oceni gotovo svih komiteta, najbolje rezultate postigli aktivi u školama. Ova ocena dobrim delom se odnosi i na našu organizaciju . No ja bih nešto rekao o nekim slabostima koje još u ovim aktivima nismo otklonili. Na sastancima nekih aktiva u školama još se vrlo često raspravlja o sitnim praktičnim pitanjima koja zadiru u kompetenciju školskih odbora. Vrlo često se pretresaju pitanja iz oblasti ličnih odnosa, što ometa sagledavanje osnovnih problema. Ne raspravlja se u punoj meri o aktuelnim problemima nastave u školama, kulturno-zabavnom životu omladine, radu školskih odbora, o problemima omladinske organizacije u školama itd. U vezi sa ovim problemima mislim da istaknem još jedno pitanje : slabo i nedovoljno delovanje komunista u školama učenika u privredi. Jedan od razloga leži u tome što u ovim školama nemamo osnovnih organizacija učenika, a u nekim školama čak nijednog komunista iz redova nastavnika. S druge strane, u svim drugim školama imamo osnovne organizacije učenika i aktive komunista nastavnika. Mislim da nema potrebe isticati važnost delovanja komunista u sredini mladih radnika . Problem je utoliko veći što je i nastavni kadar ovih škola isključivo honorarni, pretežno stručni , a bez nekih većih političkih kvaliteta . Pored rada stalnih aktiva , postoji potreba za sazivanjem komunista koji rade u jednoj oblasti društvenog života, odnosno postoji potreba za radom povremenih aktiva, kako je to već istaknuto u Izveštaju i referatu druga Rankovića . Aktivnost komunista je danas porasla do tog stepena da ju je nemoguće sagledati i meriti samo radom osnovnih organizacija. Naprotiv, politička aktiv-

882

nost komunista odvija se velikim delom van njihovih organizacija, u društvenim i političkim organizacijama, ‫ גי‬organima društvenog upravljanja i dr. Ovako široka aktivnost zahteva od komunista dublje poznavanje problema određene društvene oblasti, u čemu im osnovna organizacija ne može pružiti dovoljno političke pomoći . Osnovna organizacija deluje u preduzeću, na određenoj teritoriji, u selu , a društvena aktivnost komunista prelazi njihove okvire . Zato se javlja potreba da se komunisti jednoga područja sastaju i savetuju o problemima iz raznih društvenih oblasti (prosvete, zdravlja, stanbene zajednice i dr. ) . Ovi sastanci su neophodni zbog toga što komunisti ponegde lutaju i nisu u stanju da prema pojedinim pojavama izgrade svoj stav. Oni to bolje 5 Bye mogu učiniti uz pomoć opštinskih komiteta, koji šire poznaju probleme određenih područja, imaju bolji uvid. A to se može postići savetovanjima komunista o kojima sam govorio. I naš razvitak se kreće u tom pravcu ; uloga komunista će postajati sve veća, jer se idejno i političko polje njihove borbe svakim danom širi uporedo s razvijanjem društvenog upravljanja. Sve će više biti potrebno da se komunisti u raznim oblastima našeg društvenog života čvršće organizuju , ujednačuju svoja gledanja i usklađuju svoju delatnost. Već danas posle prorade Pisma Izvršnog komiteta poraslo je interesovanje za formiranje aktiva tamo gde ih dosada nije bilo, kao i za razvijanje rada aktiva tamo gde ih ima. Sve su to znaci da su aktivi shvaćeni i da su opravdali ulogu koja im je namenjena.

RISTO ŠAPKAR, delegat iz Ohrida : U nekim našim krajevima, kao što je Ohridski srez, ranije nije bilo industriskih objekata iz poznatih razloga. U potrazi za zaposlenjem znatan deo stanovništva postao je pečelbarski , a ostali deo bavio se zemljoradničkim poslovima, i to većinom naturalne prirode. Bilo je zanata raznih vidova. Danas, kada se putem ispravne investicione politike veća pažnja posvećuje nerazvijenim krajevima, pored razvoja poljoprivrede, nisu industriski objekti ti koji prevazilaze zanatstvo . Uporedo s jačanjem radničkog samoupravljanja u ostalim krajevima, ono jača i u ovim. Međutim, za razliku od razvijenih, u nerazvijenim krajevima imamo veće slabosti. Naglasiću neke bitne momente iz kojih bi trebalo da proiziđu naši zadaci :

56*

883

1) Za područje gde se tek rađa industrija karakteristično je da su radnici Duu preduzećima većinom sa sela, i to mnogi od njih mladi. Ovi radnici imaju dva zanimanja. Zemljoradničko zanimanje koriste za dopunu svojih prihoda, s obzirom da su im prihodi još uvek mali zbog nerazvijenosti preduzeća. Zbog nemanja industriske kulture, takvi radnici teško mogu sagledati perspektive preduzeća ; ne mogu lako shvatiti da jačanje preduzeća znači i podizanje njihovog ličnog standarda. 2) Ovi radnici još nisu dovoljno savladali radni proces, što ima za posledicu neke slabosti u radničkom samoupravljanju. 3) Oni se ne osećaju vezani za preduzeće, već na njega gledaju kao na jedan siguran izvor prihoda, iako znaju da za te prihode moraju uložiti trud ; za napredak preduzeća nisu mnogo zainteresovani. Znači, u ovakvim preduzećima nemamo oformljenu radničku klasu. Iz napred rečenog jasno proizilazi potreba oformljivanja radničke klase, a s tim i potreba jačanja radničkog samoupravljanja u ovakvim područjima. Sto se tiče otkrivanja perspektive, nije teško prostom računicom dokazati mogućnost poboljšanja životnog standarda. Zato je potrebno da radnik koncentriše svu svoju pažnju na rad u preduzeću, da se kod njega budi svest o njegovoj društvenoj odgovornosti, da jača osećanje za čuvanje društvene svojine koja je jedan vid lične svojine, da se stalno podvlači jedinstvena povezanost ličnih i opštih interesa. Ovo treba da bude jedan od potsticaja za povećanje produktivnosti rada. Za sve ovo je potrebna inicijativa osnovne organizacije Saveza komunista. Potrebna su veća i kvalitetnija znanja. U ovome veliku ulogu treba da odigraju sindikalne organizacije, naročito putem aktivnosti radničkih univerziteta . Ovde moram naglasiti da komunisti treba da budu zainteresovani za rad radničkih univerziteta koji pretstavljaju novu instituciju u našem obrazovnom sistemu. Neki od prethodnih diskutanata naglasili su da su postigli veću zainteresovanost radnika za kurseve time što su njihovo posećivanje povezali sa uticajem na njihovu tarifnu stavku. Meni se čini da ovaj efekt nije nešto naročito ako je jedino tako izveden ; to u mnogome liči na administrativni način rešavanja problema radničkog obrazovanja. Radniku ne treba da bude jedini cilj dobijanje svedočanstva ili diplome, iako je i to potrebno, nego njegov cilj treba da bude dublji , da proizilazi iz potrebe, poznavanja

884

procesa rada radi povećanja produktivnosti rada, od čega zavisi i njegov lični standard , jačanje preduzeća, komune i zajednice. Ovakvo ekonomsko-političko povezivanje zavisnosti ličnih i opštih interesa ili, drukčije rečeno, sadržajnije objašnjenje potrebe sticanja znanja stvara stalno interesovanje i perspektivu , jača volju za učenjem i postaje logična potreba svakog radnika, a ne neka vrsta prinude. Od ovakve političke akcije komunista biće mnogo koristi : nastaće drukčiji odnos prema opštenarodnoj imovini u razvitku socijalističkih društvenih odnosa. Takođe je veoma važno ekonomsko-političko tumačenje najnovijeg zakona o raspodeli ukupnog dohotka, jer se u njemu očito ističe povezanost ličnih i društvenih interesa. U ovakvim preduzećima često dolazi do zanemarivanja radničkog samoupravljanja. Aktivisti u takvim slučajevima treba da pružaju pomoć osnovnim organizacijama, i to ne teoretskim objašnjavanjem radničkog samoupravljanja već konkretnim ukazivanjem na uzroke zbog kojih su nastale razne greške kao što su : nedovoljno poznavanje zakona, prava i dužnosti ; - zapostavljanje rada sindikalne organizacije ; - neaktivnost komunista u organima radničkog samoupravljanja ; - gušenje kritike. Posle ukazivanja na neke bitne uzroke treba da im se prenose neka iskustva ostalih kolektiva koji dobro rade. Da bi mogli ovako pomoći ovim preduzećima, naši aktivisti moraju praktično poznavati radničko samoupravljanje, a to će se steći ako se održava veza ne samo sa partiskom organizacijom ili JOS sekretarom i njihovim sastancima , već sa celim kolektivom i radničkim savetom .

JJG0 SEDNICA KOMISIJE ZA PITANJA SPOLJNE POLITIKE I MEĐUNARODNOG RADNIČKOG POKRETA

Početak rada u 16,35 časova.

二.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Drugovi , nastavljamo sa radom. Dajem riječ drugu Sergeju Krajgeru. Neka se pripremi drug Stojan Bjelajac. 1

885

SERGEJ KRAJGER :

Drugovi i drugarice, Diskutovaću u okviru dozvoljenog vremena u vezi sa Nacrtom programa i referatom druga Tita o problemima međunarodnog ekonomskog razvitka i ekonomske saradnje. Protivrečnosti na tom području karakterišu , po mom mišljenju , pre svega dva momenta: Razvitkom proizvodnih snaga i daljom društvenom podelom rada društveni karakter proizvodnje i proces njenog podruštvljavanja dolazi sve više do izražaja. Ako je njegovu pivu analizu dao Marks, naročito u oceni uloge akcionarskih društava i kreditnog sistema u razvoju kapitalističkog društva, ako se taj društveni karakter sve više isticao u toku razvoja monopolističkog kapitalizma, to je moralo na kraju dovesti do sasvim novih elemenata u savremenom društvu , - u sve većem srastanju monopola sa državnom upravom i u elementima državnog kapitalizma. Snažan porast proizvodnih snaga i primena moderne tehnike traže u nizu proizvodnih procesa sve veću koncentraciju kapitala za njenu racionalnu primenu . Na drugoj strani, sve detaljnija društvena podela rada pojedinih faza proizvodnje u posebne proizvodne grupacije sa masovnom seriskom proizvodnjom traži istovremeno masovnu potrošnju - kako proizvodnu tako i opštu i ličnu potrošnju - traži sve širu kooperaciju pri sve većoj masovnosti proizvodnje i sve većoj osetljivosti za uslove realizacije i za neometani tok procesa društvene reprodukcije, bez kriza i zastoja. Proces mehanizacije i automatizacije na bazi elektronike još više je ubrzao taj proces i još jače je ispoljio te karakteristike. Poremećaji u prodaji pojedinih proizvoda odražavaju se u zastoju čitavih vrsta proizvodnje. Otuda i tolika osetljivost za svaku promenu u smanjivanju lične potrošnje, kao i u smanjivanju investicione delatnosti , Ako su elektronika i uopšte dosadašnji razvoj automatizacije uneli sasvim nove elemente u čitav proces društvene reprodukcije, stavljajući sve faktore tog procesa pred nove uslove da bi se obezbedio njegov neprekinut i nesmetan tok - to još u većoj meri važi za primenu atomske energije u mirnodopske svrhe i sasvim nove perspektive koje ona otvara već u sadašnjim, početnim fazama istraživanja i primene. Kao karakteristika savremenog međunarodnog ekonomskog razvoja može se navesti činjenica da je proizvodna snaga rada narasla, pre svega u već razvijenim zemljama, koje raspolažu velikom koncentracijom kapitala, odnosno proizvodnih fondova. 886

Nasuprot nagomilavanju kapitala i proizvodnih kapaciteta u razvijenim zemljama, stoje u savremenim uslovima, kao drugi karakterističan momenat, ogromne mogućnosti razvoja nerazvijenih područja sa velikim rezervama u prirodnim bogatstvima i u radnoj snazi, sa ogromnom pripremljenošću na najveće napore da se izvuku iz nasleđene kolonijalne privredne zaostalosti , da svestrano razviju proizvodne snage prema svojim mogućnostima i da zauzmu svoje mesto u međunarodnoj podeli rada i u opštem progresu čovečanstva, a sa hroničnom nestašicom sredstava za akumulaciju i razvoj kao jednom od osnovnih izraza njihove nerazvijenosti i zaostalosti. U takvim uslovima posebnu pažnju pobuđuju, ne samo kod nas nego uopšte u svetu , recesija i nagoveštaji pojava kriza u SAD i nekim razvijenim zemljama u Evropi. Već ranije, u 1948 i 1953 godini , došlo je do opadanja proizvodnje u SAD , koje je u 1953 godini zahvatilo više grana proizvodnje nego što ih zahvata u ovom momentu, ali se čitavim mehanizmom državno-kapitalističkih mera uspeo zaustaviti dalji tok recesije, a u 1953 godini i njeno proširenje i na evropske kapitalističke zemlje . Ovde nije mesto da se upuštamo u prognoze daljeg razvoja situacije, ali te pojave, u ovom momentu , pobuđuju naročitu pažnju iz dva razloga : One ponovo pokazuju kako i u savremenim kapitalističkim odnosima postaje sve teže dovoditi u sklad nabujale proizvodne snage i mogućnosti njihovog daljeg razvitka na bazi napretka nauke i tehnike sa ogromnom nezadovoljenom potencijalnom potražnjom u nerazvijenim zemljama, naročito ako se još uzme u obzir činjenica da i u razvijenim kapitalističkim zemljama dolazi do porasta nezaposlenosti i smanjivanja standarda najširih radnih masa. I dalje, pitanje da li će se pojave recesije razviti u krizu i proširiti na sve kapitalističke zemlje ili više njih ili će se, merama državne intervencije, a naročito pritiskom radničke klase, izbeći puni razmah krize, rešava se danas na bazi blokovske podele sveta, u uslovima u kojima još tinjaju hladni rat i trka u naoružanju i u kojima se unutrašnja zbivanja u pojedinim zemljama posmatraju i iskorišćuju sa stanovišta pozicija sile . Zato su reakcionarnim krugovima najbliži pokušaji da se u pojačanom naoružanju , tj. u pripremama za rat i u ratnim sukobima traži izlaz iz krize. Takvi uslovi određuju i stavove u pogledu raznih formi ekonomske saradnje , kako je to istaknuto u Nacrtu programa i u referatu druga Tita. Ne samo u pogledu Nemačke, podeljene u dva dela, od kojih svaki pripada drugom bloku , nego i u pogledu raz-

887

voja drugih zemalja, sama blokovska osnova sadašnjih formi evropske ekonomske saradnje umnogome je prepreka organskom povezivanju, saradnji i razvoju privrede pojedinih zemalja koje se, po svom položaju i privrednoj strukturi, inače međusobno dopunjavaju . Ako se zaustavimo na procesima u zapadnom kapitalističkom svetu, uočićemo da su razne forme integracije koje se tu uvode besumnje izraz sve jačih potreba povezivanja i usklađivanja razvoja ekonomike pojedinih zemalja i da se u njima ta pitanja tretiraju mnogo šire i svestranije, sa većim mogućnostima kontrole i uticanja od strane raznih političkih partija i grupacija u poređenju sa preratnim ujedinjavanjima, vršenim gotovo isključivo putem međunarodnih monopola. Ali, u sklopu unutrašnjih protivrečnosti koje proizlaze iz neravnomernog razvitka i različitog stepena razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnosti rada, ipak se, naprimer, u koncepcijama „,male Evrope“ i „ Evropskog zajedničkog tržišta“, kao i u projektu „ Slobodne trgovinske zone" naziru nastojanja jačih zemalja da obezbede svoja ekonomska preimućstva i svoje interese. Pri tome ne malu ulogu igra međusobna povezanost pojedinih monopolističkih grupacija. Za nas je, po mom mišljenju, u datom momentu naročito važna pojava što se uporedo sa naoružavanjem Zapadne Nemačke i jačanjem njene političke i vojne snage, u tim projektima probijaju i mogućnosti sve većeg uticaja njene ekonomske snage i ekonomske ekspanzije, a u odnosima sa ostalim silama traženje mogućnosti za pomirenje njihovih različitih interesa . Razvoj nerazvijenih zemalja i proširenje saradnje sa njima igra u tim projektima sasvim drugostepenu ulogu . Zbog svega toga se u ovom trenutku naročito oštro nameće pitanje: da li nisu - zbog dostignutog stepena razvitka proizvodnih snaga - pojave recesije odraz već toliko dubokih promena u samoj društvenoj i privrednoj strukturi u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama, a naročito u SAD, da nije više moguće održati nesmetani i neprekinuti tok društvene reprodukcije, proizvodnje i prometa dosadašnjim, već isprobanim , merama državne kapitalističke intervencije, da to traži već dublje zahvate u postojeće društvene odnose i radikalniju preorijentaciju u međunarodnoj ekonomskoj saradnji i radikalnije promene u ekonomskoj politici od, naprimer, Nju dila u 1934 godini ili od primenjenih mera u 1948 i 1953 godini. To pitanje se nameće utoliko pre što u mnogim privrednim i političkim krugovima na Zapadu preovlađuju u ovom momentu 888

već davno zastarele liberalističke koncepcije, koje ne vode računa o činjenici da je posleratni porast proizvodnje u kapitalističkim zemljama bio moguć baš zahvaljujući otstupanju od liberalističke prakse, intervencijom države i sve snažnijom afirmacijom državno-kapitalističkih elemenata i u tzv . najliberalizovanijim kapitalističkim privredama. Sadašnja recesija , naime, ipak jasno pokazuje da ona dolazi zbog zaostajanja kupovne snage stanovništva za samom proizvodnjom potrošnih dobara, a, zasad, naročito za trajnim potrošnim dobrima i, na drugoj strani, da privatna inicijativa na području investicija, akumulacije i povećavanja proizvodnje u sadašnjim uslovima ne može da prati porast proizvodnje mašina i investicionih dobara ni svojom aktivnošću na unutrašnjem planu, a još manje u međunarodnom merilu. U takvim uslovima međunarodnog privrednog razvitka tim veći značaj dobijaju sva nastojanja za što širom privrednom saradnjom , koja pretstavlja jednu od osnova na kojima se ostvaruje aktivna koegzistencija . U okolnostima recesije naročito se postavlja kao gorući problem uklanjanje svih prepreka za što širu međunarodnu saradnju, i to kako razvijanjem redovne međunarodne trgovinske razmene i raznih investicionih aranžmana tako i bilateralnih i multilateralnih sporazuma u međunarodnim plaćanjima i raznih novih oblika neposredne ekonomske saradnje i kooperacije u ostvarivanju proizvodnih i investicionih programa. Za takav razvitak postojeće forme integracije ne treba da pretstavljaju nesavladivu prepreku . Njihove unutrašnje protivrečnosti, koje se pojavom recesije zaoštravaju , mogu, naprotiv, na osnovu proširene ekonomske saradnje i novih formi , u kojima bi se ona ostvarivala, naći put ublažavanja i rešavanja. U razvitku nerazvijenih područja, kao jednoj od formi za rešavanje postojećih protivrečnosti koje dovode do pojava kriza , naročito veliku ulogu treba da odigra međunarodno finansiranje u raznim formama. Zbog toga je, za stvaranje i dalje razvijanje uslova šireg finansiranja i pomaganja privrednog razvoja nerazvijenih područja , od naročitog značaja aktivizacija i jačanje odgovarajućih institucija i agencija Organizacije ujedinjenih nacija. Na taj način i putem dugoročnih finansiskih i investicionih aranžmana među pojedinim zemljama moguće je aktivizirati slobodna finansiska sredstva i kapital za oživljavanje privredne aktivnosti i obezbediti njen dalji uspon kao jedinu mogućnost koja je u inte . resu mira i napretka čovečanstva. Presudna uloga u razvijanju međusobne privredne saradnje i razvitku nerazvijenih područja, kao osnovne alternative naoru-

889

žavanju i zaoštravanju postojećih međunarodnih protivrečnosti, besumnje pripada radničkoj klasi, njenom jedinstvenom istupanju u zaštitu svojih interesa, interesa progresivnih snaga i mira u svetu. I u tom pravcu su kako u predloženom Programu tako i u referatu druga Tita date jasne smernice za buduću akciju i politiku Saveza komunista i naše zemlje.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Stojan Bjelajac. Neka se pripremi drug Dragiša Ivanović.

STOJAN BJELAJAC : Drugovi i drugarice, Rekao bih par riječi o značaju objašnjavanja međunarodnih zbivanja i naše spoljne politike u širokim narodnim masama i u Savezu komunista. Mi smo, naročito u posljednje vrijeme, svjedoci sve većeg i sve intenzivnijeg interesovanja radnih ljudi naše zemlje za našu spoljnu politiku i za međunarodne događaje. To interesovanje je posebno došlo do izražaja u toku priprema za izbore za narodne odbore i Saveznu i republičke narodne skupštine. Ono se isto tako snažno ispoljilo i u organizacijama Saveza komunista u vrijeme sprovođenja izbora u organizacijama. Sasvim je razumljivo zašto postoji takvo interesovanje kod naših ljudi za ova pitanja. Ukoliko oni više ulaze, ne samo fizički nego i svojim umnim sposobnostima, u izgradnju naše zemlje, utoliko temeljitije sagledavaju koliko su te međunarodne prilike povezane sa mogućnostima razvitka u samoj našoj zemlji . Mi smo naročito u posljednje vrijeme mnogo učinili na objašnjavanju prilika u svijetu danas, na objašnjavanju međunarodnih zbivanja i naše spoljne politike, ali treba istaći da to objašnjavanje nije uvijek bilo niti dovoljno intenzivno, niti dovoljno temeljito. Mislim da će u tom pogledu ubuduće biti potrebno mnogo više činiti , kao što je to i drug Kovačević naglasio, jer se naši ljudi danas nalaze na takvom stepenu političkog obrazovanja da ne trpe nikakvu površnost u tretiranju ovih pitanja, i traže ne samo da se događaji iznesu, nego da se i tumači kakve snage stoje iza tih događaja.

890

Pokušaću da na dva primjera istaknem koliko je važno da se ova pitanja temeljito tumače. Kada posmatramo spoljnu politiku naše zemlje i upoređujemo je, naprimjer, sa spoljnom politikom drugih socijalističkih zemalja, prije svega Sovjetskog Saveza, vidimo da u nizu pitanja imamo slična ili identična gledanja . Međutim, ne radi se samo o tome da se objasni u čemu se razlikujemo od tih zemalja, ili čemu su stanovišta istovjetna, nego se radi o tome da se našim radnim ljudima objasne i polazne pozicije na kojima se zasnivaju naši stavovi kao i polazne pozicije na kojima se zasniva spoljna politika tih zemalja. Ako ne bismo to činili -- a zna se dobro da od tih polaznih pozicija zavisi u kojoj je mjeri jedna politika dosljedna — onda bismo imali pojavu da se često naši ljudi iznenade promjenama u politici tih zemalja, kolebanjima u toj politici . S druge strane, ako objašnjavamo polazne pozicije na kojima se formira naša spoljna politika i polazne pozicije na kɔjima se formira politika drugih zemalja, onda naše ljude događaji neće nikad iznenaditi, lakše će shvatiti izvjesna kolebanja i promjene u politici nekih socijalističkih zemalja. To je jedno. Drugo, i u spoljnoj politici nekih zapadnih zemalja zapažamo često određena kolebanja. One zbog svojih bilo unutrašnjih ili spoljnopolitičkih potreba u datom trenutku pokazuju i izvjesne gestove pomirljivosti. Međutim , ako takođe i tu politiku ne bismo temeljitije objašnjavali, ona bi se mogla jednostrano shvatiti i mogle bi se s vremena na vrijeme kod naših ljudi pojaviti iluzije u tu politiku . Mislim da ponekad i naša štampa nije dovoljno duboko ulazila i tretirala spoljnu politiku nekih zemalja, već je više registrovala događaje, naročito kad se radilo o nekim miroljubivim potezima, sa namjerom da podrže takve inicijative. Dakle, ako ne bismo temeljitije ulazili u ova pitanja i objašnjavali ih, naše radne ljude mogli bi s vremena na vrijeme pojedini potezi u spoljnoj politici nekih zemalja i pojedini događaji da iznenade. Zato mislim da je bilo veoma korisno, a to je podvučeno i u referatu druga Rankovića, što je Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije organizovao sa političkim aktivistima iz srezova niz seminara koji su pomogli da oni budu spremniji u objašnjavanju naše spoljne politike i prilika u svijetu . Razumije se da i ubuduće to treba da činimo u nizu konkretnih značajnijih međunarodnih zbivanja. Korisno bi bilo da se naš kadar koji radi specijalno na pitanjima spoljne politike češće nađe na terenu , onoliko koliko je to moguće, i da iz prve ruke objašnjava važnije događaje. Mislim da

891

je to obostrano korisno : i za još intenzivnije objašnjavanje događaja našim radnim ljudima, a takođe i za te drugove, jer će moći da vide koje sve stvari i u kom obimu interesuju ljude.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ :

Riječ ima drug Dragiša Ivanović.

DRAGIŠA IVANOVIĆ : U Nacrtu programa i u referatu druga Tita analizirana je podrobno opšta kriza kapitalizma. Pored analize postavke da revolucije ne dolaze same ni istodobno, i u Nacrtu i u referatu druga Tita istaknuto je koliki značaj imaju industriska, tehnička i naučna dostignuća, naročito koliki značaj imaju skokovi, nagle promjene ´u razvoju industrije. Shodno tome, ja bih se osvrnuo na pitanje takozvane industriske revolucije, s tim što bih konstatovao da je drug Krajger dao ekonomsku analizu tog pitanja, a ja bih se više osvrnuo na njegov tehničko-naučni i društveni aspekt. Industriska revolucija se javlja u tri etape ili , ustvari, kao tri revolucije. Prva je bila u XIX vijeku o njoj govori i Engels ; druga - početkom prvih decenija XX vijeka, i treća revolucija, odnosno etapa - to bi bila ova današnja, sredinom i drugom polovinom XX vijeka. Poznato je da je prije industriske revolucije uglavnom korišćeno mehaničko kretanje makrotijela, velikih tijela sa malim brzinama. U samoj industriskoj revoluciji , u onoj prvoj , u XIX vijeku , korišćena je toplotna energija, tj . nešto viši oblik kretanja od mehaničkog. Početkom XX vijeka već se prešlo na korišćenje električne energije i hemiske energije motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Sredinom XX vijeka koristi se energija dijelova atoma (ne atoma u cjelini nego njihovih dijelova) . To je najprije nuklearna energija, pa i termonuklearna energija, a zatim i sunčana energija i ostali vidovi energije koji su sada na domaku. Opšta karakteristika industriske revolucije sastoji se u tome da je u raznim njenim etapama različit period vremena od naučnog pronalaska do njegove široke tehničke primjene. U prvoj etapi, kao što je iz ranijih marksističkih analiza poznato, taj period je dosta velik ; u drugoj etapi prošlo je otprilike 25 godina od pronalaska fizičkog zakona do stvaranja električne mašine i oko 15 CO 892

godina od pronalaska elektromagnetskih talasa do početka radiotehnike, odnosno telekomunikacione tehnike ; a u trećoj etapi, etapi nuklearne fizike, - svega tri godine od pronalaska nuklearne fisije do prvog reaktora (od 1939-1942 godine). To je dokaz da se industriska revolucija razvija u sve većim skokovima, pa naročito danas s razlogom očekujemo još brži i nagliji razvoj u nauci i tehnici. Ako vjerujemo demografima - a treba im vjerovati - vidjećemo da oni kažu da će do kraja XX vijeka čovječanstvo porasti sa ove 2,5 milijarde na ništa manje nego 5 milijardi, što znači da će se uskoro čovječanstvo udvostručiti. Do 1975 godine, dakle takoreći sjutra, broj ljudi na zemlji će iznositi 3,5 milijarde, naravno pod pretpostavkom da ne bude ratova. Uslijed toga energetičari su ispitali kako stoji sa tzv . klasičnim rezervama izvora energije, kako je sa ugljem i ostalim izvorima energije, pa su proračunali da tih rezervi nema više nego za stotinak godina, ukoliko bi nauka stajala na današnjem nivou. Međutim , nauka se tako brzo razvija da će se, pored nuklearne, uskoro koristiti i termonuklearna energija u širokim razmjerama, pa se otkrivaju novi moćni izvori energije, pored klasičnih . Nije daleko vrijeme kada će se efikasno koristiti i energija sunca. Ako uzmemo energiju sunca koju dobija zemljina površina, vidjećemo da je ona strahovito velika u odnosu na klasične izvore energije. Za nepuna dva mjeseca zemljina površina dobije više sunčeve energije nego što je energija ukupno procijenjene količine urana u zemljinoj kori. Slikovito se može uzeti da na jedan kvadratni metar za jedan mjesec padne na zemlju onoliko toplotne sunčeve energije koliko prosječno utroši jedno elektrificirano domaćinstvo. To znači da razvijena industrija, razvijena tehnika itekako brzo može, u skoroj i realnoj perspektivi , da koristi te džinovske, prosto fantastične energetske izvore. O korišćenju samih nuklearnih mašina ne bih govorio, jer je o tome u našoj štampi bilo opširno pisano. Dakle, termonuklearna i sunčeva energija koristiće se u velikim razmjerama u doglednoj budućnosti. Danas se, prema tome, kad je riječ o energetskim izvorima, može reći da su klasični izvori takoreći minimalni . Koliku promjenu izaziva napredak i makar mali skok u tehnici može poslužiti i primjer današnje automatizacije. Automatizacija je već djelimično sprovedena u nizu predu̟zeća u svijetu, i u nekim kapitalističkim i u nekim socijalističkim

893

1 zemljama (SAD, Engleska, Francuska, Sovjetski Savez). Automatizacija je zaista poboljšala proizvodnju nekih produkata i nekoliko stotina puta, a u cjelini s obzirom na to da je samo djelimićno uvedena, za nekoliko desetina procenata. Sama automatizacija i automatika odlikuju se sigurnošću , efikasnošću , preciznošću , ekonomičnošću, brzinom i kvalitetom proizvoda. Uporedio bih koliko je povećana brzina rada po radniku u fabrici u kojoj je uvedena automatizacija. S obzirom na to da je najviše automatizovana hemiska i naročito automobilska industrija, navodim, ilustracije radi, neke podatke iz tih dviju industrija. Naprimjer, u jednoj rafineriji danas pri automatizaciji radi u jednoj smjeni svega desetak ljudi, dok je prije automatizacije radilo na istom poslu i dajući isti proizvod oko hiljadu ljudi. Pet do šest ljudi proizvodi dnevno preko 200.000 litara nafte. U jednom odjeljenju jedne automatizovane automobilske fabrike oko 50 ljudi obavlja posao koji je ranije obavljalo 1.500 ljudi. Jednu komandnu napravu za avionski motor mašinaautomat izradi za četiri časa, a tradicionalna klasična mašina obavlja isti posao za tri nedjelje. Samo jedan radnik danas uz automatizaciju može da obradi svega za jedan čas oko 100 komada blokova automobilskih motora. Jedan radnik danas uz automatizaciju može da sastavi 60 dijelova komutatora za jedan sekund. U visokorazvijenim fabrikama danas 1.000 radioaparata dnevno mogu da proizvedu 2 radnika, a ranije ih je trebalo 200 za isti kako kažu podaci - gdje se odvaja uran posao. Danas je tamo 235 od urana 238 zapošljeno nekoliko hiljada radnika, ali proces odvajanja koji je najkomplikovaniji i najvažniji obavlja svega desetak radnika i ništa više. Naravno, za sve procese proizvodnje ni u samoj automobilskoj industriji , koja je najviše automatizovana, automatizacija nije primijenjena. Može se reći da se radi o početnoj fazi automatizacije. Ako se u cjelini posmatra, jedna fabrika automobilske industrije sa djelimičnom automatizacijom zapošljava 10.000 ljudi na poslu na kome se prije toga zapošljavalo 23.000 . Na svaki način, automatizacija već sada - iako ona nije tako naročito velik skok - podiže proizvodnju u odnosu na ono što pretstoji industrijalizaciji – u cjelini za više desetina procenata. Interesantno je da stručnjaci za automatizaciju i automatiku predviđaju da će se već u doglednoj budućnosti mašine- automati razlikovati od današnjih mašina-automata . Današnje mašine- automati učestvuju u jednom integriranom nizu proizvodnja, niz mašina radi takoreći na jednoj automatizovanoj vrpci, a buduće ma-

894

šine-automati, koje već neki bar teoretski projektuju, imaće sasvim drugi značaj . Naime, postići će se tolika usavršenost da će radnik prosto na pantljici dati zadatak mašini, i mašina će izvršiti taj zadatak od početka do kraja, uračunavajući i ekonomsku kalkulaciju . Takve mašine će dati sve podatke i za rentabilnost jednog procesa počevši od sirovine do krajnjeg produkta. Time se radnik odvaja od služenja mašini , od robovskog položaja u procesu proizvodnje i postaje njegov gospodar. Naravno, kad se govori o automatizaciji, treba imati u vidu

da je živčani sistem i srž automatike elektronika . Poznato je svima da pojedini elektron ima malu energiju , ali kad ih ima na trilione, oni imaju vrlo veliku energiju i njihova poslušnost u elektromagnetskom polju omogućava da se u automatizaciji elektronika svuda upotrebljava. U nastupajućoj industriskoj revoluciji može da se automatizuje čak i sama administracija pomoću tu i tamo uvedenih elektronskih i računskih mašina. S druge strane, što se tiče nuklearne energije, i ona skoro svuda ima primjenu. Eto, radioizotopi su novog datuma, a od svih prirodnih i primjenjenih nauka ne koriste ih samo matematika i astronomija . Prema tome, nove oblasti savremene tehnike već omogućavaju neslućene skokove u industriskoj proizvodnji. Interesantno je s marksističke tačke gledišta uočiti poklapanje ovih etapa s pojavom djelatnosti i djela klasika marksizmalenjinizma. Marks i Engels su zasnovali marksističku nauku baš u etapi termičkih mašina, u toj prvoj fazi revolucije. Oni su dali izvanrednu analizu čak i tehničke strane tog razvitka. Ko poznaje dobro Engelsova djela, taj zna da je on ulazio u tretiranje osnovnih fizičkih zakona zadržavajući se , naravno, najviše na toploti. Lenjin je živio u doba početka primjene elektriciteta, i to makroskopskog primjenjivanja elektriciteta na industriju, u vrijeme početka elektroindustrije, prvih koraka radiotehnike. Lenjin je velik i po tome što je u takvim novim uslovima dalje razvio marksizam. Nauka i tehnika su , kao što je poznato, jedan od važnih faktora za promjenu društvenih uslova. Analiza doba pare nije , u tim novim uslovima, bila dovoljna, iako su tu analizu genijalno dali Marks i Engels. Naročito nije mogla biti dovoljna za praktičnu akciju u doba elektriciteta. U tome je Lenjinov veliki doprinos naučnoj misli socijalizma ; on se nije zadržao na stavovima i analizama Marksa i Engelsa, iako su ti stavovi i analize bile pravilni, ali su bili pravilni za realnost u kojoj su oni živjeli i djelovali. Nova realnost zahtijevala je dalju marksističku interpretaciju .

PC895

Isto tako i danas : nuklearna energija, termonuklearna energija, energija dijelova atomskog jezgra i elektromagnetskih talasa sasvim je nešto novo i revolucionarno u tehnici i industriji. To uslovljava mnogo veće i brže skokove u društvenim odnosima. Ne vidjeti tu realnost i ne dati novu marksističko-lenjinističku analizu te realnosti značilo bi ostati na kraju XIX vijeka, ako se gleda sa društvenog aspekta. Zato nijesu u pravu neki kritičari koji nas napadaju što mi prilazimo toj realnosti marksističko-lenjinistički, što je analiziramo onakvu kakva ona jeste sa svim pojavama. Analize kapitalizma u XIX vijeku možemo, kao što je poznato, naći u djelima Marksa i Engelsa, ali analizu ove nove objektivne realnosti koja sada postoji - to u tim djelima ne možemo naći. A marksistima, bez obzira na njihovu erudiciju , danas je potrebna takva analiza da bi se vidjele baš te promjene. A promjena je velika kada danas jedan radnik može da proizvede stotinu pa u nekim procesima i hiljadu puta više nego radnik prije svega 20 godina. Sasvim je nova pojava da radnik daje fantastično velike količine proizvoda u odnosu na nedavni način proizvodnje, a da, s druge strane, za to ne dobije od kapitalista relativno ni najneophodniji minimum. Taj novi odnos radnika prema procesu proizvodnje i njegovu ulogu stvaralački marksisti treba i moraju analizirati. Novo izbacivanje i potiskivanje radnika, njihovo prekvalifikovanje, novi drukčiji zahtjevi i konflikti radnika i kapitalista, pretstojeće zaoštrenosti među njima, - sve to ne može naći marksističko rješenje držeći se isključivo stavova iz doba termičke tehnike. Imajući uvijek u vidu da je radničkoj klasi glavni cilj proleterska revolucija, marksistički teoretičari itekako mogu smjelo donositi nove zaključke i efikasno pomagati praktičnu djelatnost i revolucionarnu borbu proletarijata. Pri tom je glavno da radnička klasa i ostale progresivne snage koriste sve mogućnosti borbe protiv kapitalizma, imajući uvijek u vidu specifičnosti razvoja. Takav stav ne znači otstupanje od marksizma -lenjinizma, nego njegovo dalje razvijanje, uostalom, kao i kod svih drugih nauka bez izuzetka.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drug Dušan Šijan.

896

DUŠAN ŠIJAN : U svom izlaganju zadržaću se na nekim pitanjima međunarodnog sindikalnog pokreta, pošto je o drugim oblastima radničkog pokreta već bilo govora u diskusiji. Nama je svima poznato, a i iz kongresnih materijala jasno se vidi, da je Savez komunista Jugoslavije uvek pridavao ozbiljnu pažnju međunarodnom sindikalnom pokretu , aktivnosti i saradnji naših sindikata sa sindikatima drugih zemalja i, dosledno svojoj borbi za aktivnu miroljubivu koegzistenciju među državama i saradnji u radničkom pokretu , borio se i za ostvarivanje saradnje u međunarodnom sindikalnom pokretu . Savez sindikata Jugoslavije, zastupajući takvu liniju u međunarodnom sindikalnom pokretu , stekao je bogato iskustvo i veliki međunarodni ugled, jer je ostvarivao saradnju sa sindikatima drugih zemalja, bez obzira na njihovu pripadnost jednoj od međunarodnih sindikalnih centrala. To je bilo moguće zahvaljujući tome što je Savez sindikata ostvarivao inicijativu Saveza komunista Jugoslavije i što u takvoj saradnji nije gledao ostvarivanje samo nekih svojih interesa ili interesa samo naše zemlje, već interesa opšteg radničkog, demokratskog i progresivnog sveta. Određujući takvu politiku našem Sindikatu u međunarodnim okvirima, Savez komunista Jugoslavije polazio je od činjenice da u savremenim uslovima razvitka jača uticaj i uloga radničke klase uopšte, i posebno jača i raste uticaj i njenih organizacija, a takođe i Sindikata kao jedne od organizacija radničke klase. Pri tome se imalo u vidu da je porast sindikalno organizovanih radnika i porast sindikalnih organizacija doveo do toga da je Sindikat danas jedna od najmasovnijih organizacija radničke klase, s jedne strane, a, s druge, da porast uticaja Sindikata pretstavlja važan faktor ne samo za poboljšanje trenutnih interesa radničke klase, već da Sindikat poprima sve značajniju ulogu u borbi radničke klase za socijalizam . No, uprkos takvom uticaju radničke klase na društveno kretanje i uprkos porastu uticaja i uloge Sindikata, momentalna situacija u međunarodnom sindikalnom pokretu je krajnje nezadovoljavajuća. Činjenica je da međunarodni sindikalni pokret karakterišu opšta obeležja koja inače danas važe za savremeni svet ideološka netrpeljivost, pocepanost i podvojenost unutar samih radničkih pokreta, a takođe i između država - i da se ona u punoj meri reflektuju na odnose i stanje u međunarodnom i sindikalnom pokretu. 57 VII Kongres SKJ

897

Mislim da treba, pored pocepanosti i ideološke netrpeljivosti, posebno istaći kao naročito važno i karakteristično za međunarodni sindikalni pokret njegovo zaostajanje za pozitivnim tendencijama, koje naročito dolaze do izražaja u međudržavnim odnosima. Sindikalne centrale, opterećene dogmatizmom, blokovskim shvatanjima, ideološkom netrpeljivošću, hegemonizmom i drugim negativnim pojavama, zaostaju za pozitivnim kretanjima u međunarodnim odnosima i radničkom pokretu . To naročito dolazi do izražaja zbog toga što u sindikalnim nacionalnim i međunarodnim centralama dominiraju uglavnom razna birokratska shvatanja i što one, opterećene takvim gledanjem na stvari, sputavaju pozitivnu inicijativu radničke klase u svetu . Međutim, važno je uočiti da, uprkos takvom balastu i takvim slabostima, u međunarodnom sindikalnom pokretu dolaze do izražaja i pozitivna strujanja i tendencije . Pre svega, u kapitalističkim zemljama sindikati sve više zastupaju potrebu učešća radnika u upravljanju privredom i bore se za ostvarenje tog prava, odnosno oni svoju aktivnost sve više prenose na jedan širi teren i , umesto vođenja borbe samo za povećanje nadnica, za skraćenje radnog vremena i sl., sve više postavljaju zahteve koji su na liniji ostvarivanja prava radnika u pogledu upravljanja privredom . U istočnoevropskim socijalističkim zemljama, u poslednje vreme, takođe se pojavljuju pozitivne tendencije jačanja uloge sindikata, odnosno da se putem jačanja uloge sindikata počinju realizovati progresivne težnje radničke klase za učešćem u upravljanju preduzećima. Radi toga je došlo do reorganizacije u sindikatima Sovjetskog Saveza i nekim drugim zemljama. Istina, neke nacionalne i međunarodne sindikalne centrale, iako sa različitih stanovišta i pozicija, suprotstavljaju se ovakvim pozitivnim težnjama i tendencijama radničke klase, gledajući u njima opasnost da izgube privilegiju neposrednog zastupnika ekonomskih interesa radničke klase. Jedna od pozitivnih tendencija u sindikalnom pokretu izražava se u težnji za ujedinjavanjem različitih sindikata i njihovih centrala u pojedinim zemljama, čime se jača i borba radničke klase i radničkog pokreta u svetu. U Americi je došlo do ujedinjenja Američke federacije rada i Kongresa industriskih organizacija. Međutim, iako je u tom ujedinjenju sadržana pozitivna težnja, ona nosi u sebi takođe i krupne negativne elemente, naime antikomunizam i hegemonizam. Do sličnog ujedinjavanja došlo je i u Kanadi, gde se ujedinio Kongres rada i Kongres zanatstva Kanade . Težnje za ujedinjavanjem različitih sindikata postoje i u drugim zemljama. 898

Naročito je značajno to da se sindikalne organizacije afričkih i aziskih zemalja sve više angažuju u borbi za slobodu, nezavisnost i napredak svojih zemalja. Te pozitivne tendencije u sindikatima pojedinih zemalja nalaze izražaja i u stavovima najvećih međunarodnih sindikalnih centrala. Tako je u Svetskoj sindikalnoj federaciji, u zadnje vreme, a posebno na njenom Kongresu, koji je prošle godine održan u Lajpcigu, došlo do pozitivnih promena u stavovima koji olakšavaju saradnju sa drugim sindikatima. Naročito privlači pažnju pokušaj stvaranja jednog minimalnog akcionog programa, koji bi bio platforma za ostvarivanje akcionog jedinstva različitih sindikalnih pokreta, odnosno sindikalnih pokreta koji pripadaju različitim međunarodnim centralama, kao i sindikalnih pokreta koji stoje van tih centrala, kao što su Sindikat Jugoslavije, Finske i nekih drugih zemalja. Međutim, pozitivnim namerama koje su došle do izražaja u Svetskoj sindikalnoj federaciji nisu , po našem mišljenju , ukolonjene sve njene slabosti. U njoj su još jaka opterećenja iz prošlosti i blokovska gledanja. Zato što još uvek polazi sa pozicija blokovske podele sveta, ne može sagledati i tačno analizirati uzroke koji su doveli do podvojenosti sindikalnog pokreta, ne može uspešno izraditi platformu koja bi bila prihvatljiva za ostvarenje saradnje u međunarodnom radničkom pokretu . U Međunarodnoj federaciji slobodnih sindikata, iako u njoj još dominiraju antikomunizam, hegemonizam, ideološka netrpeljivost itd., u poslednje vreme jačaju umerena shvatanja, čiji su nosioci britanski i neki drugi zapadnoevropski sindikati, koji teže za tim da se otupi oštrica izrazitih blokovskih shvatanja, da bi se, na taj način, otupilo i zaoštravanje situacije u međunarodnom sindikalnom pokretu . Osim toga, važno je podvući da u Međunarodnoj federaciji slobodnih sindikata dolazi takođe do punije afirmacije gledišta sindikata kolonijalnih i zavisnih zemalja, što pretstavlja svakako pozitivnu činjenicu . Od posebnog značaja je činjenica da je u nekim zemljama u kojima je radnička klasa podeljena na različite sindikalne pokrete, kao što je to slučaj sa Italijom i Francuskom, povremeno ostvarivano akciono jedinstvo u borbi za praktične ekonomske interese radničke klase, uprkos suprotstavljanju sindikalnih centrala. Mislim da su ove pozitivne pojave u savremenom međunarodnom sindikalnom pokretu neobično značajne i da one pretstavljaju osnovu od koje mora Savez komunista Jugoslavije da polazi u razvijanju naše dalje aktivnosti u međunarodnom sindikalnom 57.

899

pokretu. Te pojave svedoče o tome da postoje objektivn. uslovi za otupljivanje suprotnosti u međunarodnom sindikalnom pokretu i obećavaju ostvarenje pogodnih uslova za saradnju u njemu . Razumljivo je da se ta saradnja mora zasnivati na principima ravnopravnosti, uzajamnog poštovanja, drugarske izmene iskustava itd. Brojne su mogućnosti za tu saradnju i za ostvarenje jedinstva međunarodnog sindikalnog pokreta, jer su interesi radničke klase kako u zemljama gde je ona došla na vlast tako i u zemljama gde nije ostvarila taj zadatak - zajednički . Rešavanje niza pitanja za koje je zainteresovano savremeno čovečanstvo , kao, naprimer, pitanje obezbeđenja mira, značajno je za radničku klasu i sindikate u svim zemljama . Na toj bazi može da se izgrađuje osnov za saradnju i jedinstvo međunarodnog sindikalnog pokreta . U tom cilju je neobično važno da se saradnja koja već postoji između sindikata u svetu proširuje i da se aktivnost naših sindikata na međunarodnom planu dalje neguje i razvija. Tu postoje različite mogućnosti : izmene delegacija i studiskih grupa, posete kongresima, izmene fiskulturnih, kulturnih grupa itd. Savez komunista je i dosada razvijao plodnu aktivnost u tom pravcu, a u kongresnim materijalima je istaknuto da će on i ubuduće podržavati svaku akciju koja će doprinositi saradnji sindikata na međunarodnom planu i da će, u tom cilju, potpomoći akcije naših sindikata koje će voditi ostvarivanju ovih zajedničkih interesa. Mislim da položaj naše zemlje, koja nije vezana ni za jedan blok, kao i koncepcije našeg Saveza komunista i koncepcije Saveza sindikata Jugoslavije daju garancije da će u budućem periodu naša aktivnost na ovom planu imati puno uspeha.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Ima riječ drugarica Ana Žilić.

ANA ŽILIĆ -JURIN : Pokušaću da iznesem nekoliko misli o borbi radničke klase za učešće u upravljanju privredom, naglašavajući odmah da tu borbu shvaćam kao suštinski dio borbe za prelaz u socijalizam, za ostvarenje zaista socijalističkih odnosa u društvu . Ostvarivanje prava upravljanja privredom od strane radničke klase mislim da treba da bude kriterij pri ocjenjivanju u kojoj mjeri je u jednoj

900

zemlji izgrađen socijalizam, a podrška borbi za radničko samoupravljanje - kriterij pri ocjenjivanju istinskih revolucionarnih misli, ideja, akcija i stavova. Jer, u socijalističkom društvu treba da dođe do ponovnog spajanja neposrednih proizvođača sa sredstvima za proizvodnju, a to dobija svoj izraz u raznim formama učešća radnika u upravljanju proizvodnjom . Osim toga, jedan od bitnih uslova izgradnje socijalizma jeste ukidanje društvene podjele rada na fizički i umni rad . Ali to se ne može ostvariti ukoliko se neposredni proizvođači ne budu uključili u upravljanje društvenom proizvodnjom u cjelini. Kroz čitavu istoriju borbe radničke klase može se pratiti njena težnja, često stihiska, ka upravljanju proizvodnjom. Međutim , objektivni društveni razvoj pojačao je ovu težnju radničke klase. Kada su proizvodne snage narasle do stepena na kome se danas nalaze, kada su se oruđa za proizvodnju toliko razvila, onda je ova težnja radničke klase postala njen konkretan zadatak, onda je zahtjev za radničkim upravljanjem postao osnovni zahtjev ili bar jedan od najosnovnijih zahtjeva savremenog radničkog pokreta. Taj zahtjev se danas postepeno probija kroz sve moguće prepreke : određene oblike svojine i određene društvene odnose. Međutim, od same težnje ka upravljanju, od same ideje da jednog dana treba ostvariti to upravljanje , ipak se danas došlo na to da se s dnevnog reda skine pitanje da li radnici treba da upravljaju. Diskusije se vode o tome na kom stepenu to upravljanje treba da bude i putem kojih formi treba da se ostvari . Ono se danas ostvaruje u vrlo širokom rasponu - od učešća u rješavanju pojedinih pitanja do pune forme samoupravljanja, što se izgrađuje u našoj zemlji. Ostvarivanje ideje radničkog samoupravljanja, makar u uskim formama, potvrđuje još jednom da se, posmatrano u međunarodnim ckvirima, zaista može tvrditi da je naišlo razdoblje prelaza od kapitalizma ka socijalizmu , da čovječanstvo nezadrživo teži, na osnovu razvijenih proizvodnih snaga, ka socijalizmu, da je socijalizam postao praksa čovječanstva i da se ta praksa sastoji iz mnogobrojnih, raznih pojedinačnih procesa koji se međusobno prepliću . Ovu osnovnu ideju radničkog samoupravljanja nosila je tokom istorije radnička klasa, jer ona je bila ta klasa koja je društveno i ekonomski najzainteresovanija za realizaciju ovog zahtjeva, za to da se prevaziđu stari društveni odnosi i izgrade novi. To su svjesne društvene snage i svjesno se orijentišu ka ostvarenju ovog zahtjeva. Međutim, potrebno je podvući da zahtjevu za radničkim samoupravljanjem proizvodne snage danas daju vrlo ozbiljnu ma-

901

terijalnu osnovu. Radničko upravljanje postalo je društvena potreba radnih masa u cjelini, a ne samo radničke klase shvaćene u užem smislu. S druge strane, pokazuje se da su objektivne granice kapitalističkog društva postale uske da bi se s današnjim proizvodnim snagama mogao nesmetano odvijati proces proširene reprodukcije. Zbog toga je danas moguće da se ovaj zahtjev počne ostvarivati, jer u istoriji se od početka borbe radničke klase postavljalo pitanje upravljanja. Godine 1848 Njemački opšti radnički savjet postavio ga je kao svoj zahtjev. U Pariskoj komuni 1871 godine doneseni su izvjesni propisi koji su u suštini tretirali ovo pitanje. U Pruskoj , krajem XIX vijeka postavilo se ovo pitanje. Oktobarska revolucija ga je takođe istakla u toku svog razvitka. U prvom svjetskom ratu i poslije njega ovo pitanje se takođe postavljalo na dnevni red. Međutim, tada su se ti zahtjevi više izraž vali u težnjama radničke klase, i ukoliko su se ostvarivali, to je vremenski trajalo vrlo ograničeno. Materijalna osnova, stepen razvitka proizvodnih snaga još nije bio takav da bi se ovi zahtjevi mogli pretvoriti u stvarnost. Međutim, otada dalje možemo pratiti, s jedne strane, zahtjeve, a, s druge, njihovo ostvarivanje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u zemljama s kapitalističkim društvenim uređenjem ovaj zahtjev se pomalo ostvaruje, vrlo usko i samo s kvantitativne strane. Motivi zbog kojih se do toga dolazilo bili su različiti . U toku Drugog svjetskog rata u Americi i Velikoj Britaniji uspostavljani su razni odbori radi što boljeg organizovanja napora u privredi da bi se savladale ratne teškoće ; zatim, sklapaju se i sporazumi između poslodavaca i radnika. Poslije rata, kada su otpali ovi motivi, radničko učešće bilo je sužavano. Ali stvarnost je ipak taj problem neminovno izbacila pod drugom parolom - kako povećati produktivnost rada , kako riješiti problem rentabilnosti , kako se izboriti za sniženje troškova proizvodnje. Sve je to primoravalo privatne kapitalističke vlasnike ili državu , kada se pojavljivala kao poslodavac, da stvaraju razne forme radničkih odbora da bi tako uvlačili radnike u upravljanje i riješili neka od ovih pitanja. Tako je, naprimjer, u Velikoj Britaniji 1947 godine laburistička vlada inicirala formiranje raznih komiteta za „ zajedničko konsultiranje" i to u nacionaliziranoj industriji na bazi zakonskih propisa, a u privatnom kapitalističkom sektoru na bazi sporazuma između poslodavaca i sindikata. I u Švedskoj , Norveškoj , Danskoj , Finskoj i drugim zemljama možemo poslije Drugog svjetskog rata

902

pratiti stalan porast tendencije radničkog upravljanja privredom . U ovim zemljama osnivaju se mješoviti odbori radnika i poslodavaca različitog odnosa i domena problema koje tretiraju. Ti se odbori negdje zadržavaju na problemu otpuštanja radnika sa posla, negdje imaju mogućnosti i pravo da ostvare uvid u finansisko poslovanje poduzeća, stanje proizvodnje i položaja na tržištu i t. sl. Ali i pored sve različnosti ovih ostvarenih formi i obima učešća radnika u upravljanju provlači se kao crvena nit tendencija izbijanja problema radničkog upravljanja privredom u red najakutnijih pitanja međunarodnog radničkog pokreta. Ima nekoliko zemalja u kojima je do 1953 godine donesen niz zakonskih propisa koji regulišu više ili manje ova pitanja. Čak je u nekoliko ustava kapitalističkih zemalja pravo radnika na učešće u upravljanju dobilo svoje mjesto. Međutim, jasno je, prvo da je pravo učešća u upravljanju proizvodnjom nastalo kao težnja, drugo, da taj problem izaziva proširena reprodukcija, i, treće, da privatni kapital mora zbog objektivnog stanja stvari da čini manje ustupke i na ovom terenu. Zbog toga je sasvim razumljiva činjenica što se taj proces u svijetu razvija vrlo različito. Postoji ozbiljna težnja kapitalističkih snaga da to radničko učestvovanje ograniče, da onemoguće njegovo širenje, njegovo ostvarivanje u praksi, i - ukoliko već do toga dolazi - da se odnos snaga u tim odborima održi u korist kapitalističke klase . Ali, i pored tako minimalnog ostvarivanja učešća radnika u upravljanju proizvodnjom u državnom kapitalizmu, ipak ne treba izgubiti iz vida da je riječ o suštinskom zahtjevu , da je to dio socijalističke izgradnje, koji je dobio svoje mjesto i u državnom kapitalizmu i kapitalističkom društvu i da one snage koje potstiču taj proces objektivno pretstavljaju snage socijalizma, da ona neminovno sve više zaoštravaju odnose u kapitalizmu , koji jednog dana mogu postati takvi da daju ton radničkom upravljanju . Jer, realizacija istinskog radničkog upravljanja, posebno radničkog samoupravljanja, jedino je moguća kada se riješi pitanje vlasti, što u kapitalizmu nije riješeno. Dokle god se na vlasti nalazi buržoaska klasa, bilo u jednoj ili drugoj formi kapitalizma, dotle je očigledno da će se sve tendencije radničkog upravljanja zbijati u okvire koji će koristiti kapitalističkoj klasi u tom smislu što će joj omogućiti da savlada teškoće proširene reprodukcije, pitanje profita, produktivnost rada i tome slično. Sve dokle god je buržoaska klasa na vlasti, sve ustupke, koncesije na pritisak proizvodnih snaga treba shvatiti kao pokušaj kapitalističke klase da riješi svoje teškoće i da uspostavi ono što se

903

obično naziva „ klasnim mirom“ , da privuče radníčku klasu na izvjesne forme saradnje koja bi otupila oštricu radničke borbe. Međutim, mada treba imati u vidu da do datih oblika učešća radnika u upravljanju privredom dolazi u uslovima savremenog kapitalizma često iz motiva kao što su savladavanje problema proširene reprodukcije, produktivnosti, rentabiliteta i sl ., ipak nas taj fakat ne smije spriječiti da sagledamo ono što je objektivno progresivno u tome kretanju . Mislim da ne bismo smjeli previditi da je ostvarivanje datih oblika radničkog upravljanja proizvodnim procesima u nizu kapitalističkih zemalja objektivno iznuđeno dostignutim razvojem materijalnih proizvodnih snaga društva, koje čini radničko upravljanje neophodnom društvenom potrebom. Drugim riječima, da je kapitalizam prinuđen zakonima vlastitog kretanja da, prilagođavajući se novim prilikama, potsijeca temelje na kojima počiva i tako postepeno dovodi u pitanje svoje osnovne kvalitete - ono po čemu i jeste kapitalizam. Potrebno je da se sagledaju produbljenje krize u kojoj se nalazi kapitalizam i uloga radničke klase koja u sadašnjim uslovima u kapitalističkim zemljama stupa u pomenute odbore. Uzimajući učešća u upravljanju privredom, ona na taj način stiče određene pozicije i u takvim objektivnim uslovima brže sagledava i stiče mogućnosti da u upravljanju proizvodnjom i u skladu s tim sagleda ograničenost upravljanja koju danas postiže u državnom kapitalizmu. Htjela bih iznijeti još samo jednu misao u vezi sa problemom radničkog upravljanja u zemljama koje su prešle na put konkretne izgradnje socijalizma. Dosadanja praksa ovih zemalja pokazala je da podržavljenje sredstava za proizvodnju još ne znači istinsko spajanje neposrednih proizvodjača sa sredstvima za proizvodnju, niti oslobađanje njihove ličnosti i da radničko samoupravljanje u privredi znači potsijecanje korijena birokratske nadgradnje u društvenim odnosima. Zbog toga onaj ko hoće istinski da se bori za izgradnju socijalističkih društvenih odnosa treba da shvati radničko samoupravljanje u privredi kao zakoniti proces. Ovo pitanje tretira se danas u međunarodnom radničkom pokretu na razne načine. Ima raznih varijanti, ali je istina da to pitanje još nije postalo centralno ni u politici rukovodećih snaga radničke klase ni u razradi socijalističke misli. Čini mi se da ukoliko partije radničke klase smjelije priđu ovom pitanju kao centralnom utoliko će ono biti i uspješnije riješeno. Pred ovim partijama stoji zadatak da ovo pitanje stave na centralno mjesto, da ga tretiraju i razrađuju i da koriste bogatu praksu izgradnje socijalizma u toku ovih četrdeset i više godina.

904

PRETSEDNIK, VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Nemanja Marković, neka se pripremi drug Maks Baće.

NEMANJA MARKOVIĆ : Pošto je u dosadašnjoj diskusiji bilo dovoljno reči o pitanju o kome sam hteo da govorim, biću vrlo kratak. Hteo bih da kažem da mi koji radimo dole u srezu osećamo već duže vremena potrebu da naš politički rad iz oblasti međunarodne situacije i međunarodnog radničkog pokreta treba podići na viši nivo . U tom smislu preduzeli smo izvesne mere, i one su nam dale prilično dobre rezultate. Mislim da ćemo svakako takav kurs zadržati i dalje, kako bismo postizavali sve veće uspehe u ovoj oblasti naše aktivnosti. Ali mislim da ćemo u tom radu postići još veće rezultate ukoliko pomoć našeg Centralnog komiteta, raznih komisija i drugih institucija bude veca i organizovanija nego što je to dosada bio slučaj . Mislim da bi ta pomoć trebalo da bude stalna i sistematska i da bi kao takva dala vrlo dobre rezultate.

PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Riječ ima drug Maks Baće.

MAKS BAĆE : Drugovi,

Hteo bih da se izvinim što se za diskusiju nisam posebno pripremao, a da ipak kažem nekoliko reči potstakla me je jutrošnja diskusija . Ono o čemu sam hteo da govorim jeste teorija o dva tabora i teorija o koegzistenciji. I jedna i druga teorija ovde su dotaknute. 'J savremenom svetu postoje, u suštini, snage socijalizma i snage kapitalizma, postoje, ustvari, napredne i reakcionarne snage i smernice razvitka. Postojeći lageri država su, po mom mišljenju, eštačke tvorevine koje, ustvari, zamagljuju realne klasne suprotosti i tendencije razvitka u svetu, komplikuju i otežavaju njihovo najprirodnije i efikasno rešavanje. To je, uostalom, poznata činje905

nica. Društvena stvarnost je komplikovana i pojednostavljivati je na bazi državnih granica ili grupa država, kako to čine neki teoretičari u Sovjetskom Savezu, po mom mišljenju, samo otežava prirodno i efikasno rešenje realnih suprotnosti. Izneo bih samo kao primer, a, u isto vreme, i kao problem odnose između razvijenih i nerazvijenih, između bogatih i siromašnih zemalja. Kako se može govoriti o rešavanju tog problema u uslovima postojanja dva tabora? Priđimo pitanju samo sa gledišta radničke klase bogatih zemalja. Dolazi se do zaključka da radnička klasa u gotovo svim razvijenim zemljama, bilo direktno ili indirektno, iskorišćava, na kraju krajeva, jaz koji deli razvijene i nerazvijene zemlje. Jer kad dođe na tržište, onda radnik privredno naprednih zemalja uvek zamenjuje jedan sat svoga rada sa pet ili više sati rada radnika nerazvijenih zemalja. Znači, taj radnik uzima profit od znoja radnika nerazvijenih zemalja. Međutim, može li se, i da li je to pravilno, lagerski suprotstavljati radničku klasu bogatih zemalja radnicima nerazvijenih zemalja? Da li komunističke partije, da li socijalističke partije u razvijenim zemljama treba da budu ravnodušne prema takvoj situaciji ? I da li ta suprotnost može da se reši stvaranjem lagera bez ukazivanja radničkoj klasi bogatih zemalja na njen specifičan položaj i na njen zadatak da svoja vlastita pitanja rešava u skladu sa potrebama čitavog sveta i time pokaže svoj internacionalizam u jednom zaista novom vidu. Teorija lagera je, u krajnjoj liniji, izraz hegemonističkih težnji velikih sila, teorija čije sprovođenje u život ne vodi smirivanju nego zaoštravanju odnosa na svetu . Onaj ko zastupa teoriju lagera ne veruje u teoriju koegzistencije, a ukoliko ovu drugu i prihvata čini to iz taktičkih razloga, a ne prilazi joj iz ubeđenja da je to jedino pravilan put za razvijanje konstruktivne međunarodne saradnje. Što se tiče koegzistencije, očito je da ona uključuje i pravo svakog naroda da i revolucionarnim putem vrši promene u vlastitoj zemlji i da se organizuje kako on želi , makar se drugima to i ne sviđalo . To je stvar toga naroda i niko nema prava da sa strane silom interveniše ili uopšte da se meša kada je reč o dođajima unutrašnjeg karaktera. Hteo bih na kraju još nešto da kažem. Praksa socijalističke izgradnje u Jugoslaviji postala je, samim razvitkom istoriskih događaja, vanredno poznata i značajna za čitavo čovečanstvo. Za poslednjih nekoliko godina imao sam prilike da se uverim u to na širokom prostoru od Japana do Islanda. Mogu reći da je ugled

906

Jugoslavije u svetu izvanredno velik. Prema nama su okrenute oči čitavog sveta.

PRETSEDAVAJUĆI , VELJKO VLAHOVIĆ : Drugovi i drugarice, Lista govornika je iscrpena. Da li ima još drugova koji žele da uzmu učešća u diskusiji? (Niko se ne javlja .) Ako nema, ja bih tražio dozvolu, pošto sam i otvorio diskusiju, da kažem nekoliko riječi . Ne mislim, drugovi, da dajem nikakvu završnu riječ. Htio bih samo nekoliko napomena. Čini mi se da je to potrebno, neophodno . Prvo, smatram da, iako je pred delegatima bio bogat materijal sa područja spoljnje politike i međunarodnog radničkog pokreta, diskusija nije bila prosto ponavljanje materijala, već je niz diskutanata išao dalje i neke probleme koji su postavljeni u materijalima svestrano osvijetlio. Stoga mislim da u cjelini možemo biti zadovoljni diskusijom koja je vođena. Drugo, pokrenut je čitav niz pitanja, a pojedini diskutanti su uspjeli u izlaganjima da iznesu i veoma interesantna zapažanja. To pokazuje interesovanje naših kadrova za određene probleme, pokazuje čitavu skalu tih problema koji danas interesuju i naše kadrove i Savez komunista. Napomene koje sam htio da kažem su slijedeće : Prvo, pošto je niz drugova slobodno govorio i istupao bez papira - što je, smatram, veoma pozitivno - bilo je pojedinih tvrdnji i formulacija neodređenih, ili nepreciznih, tako da mogu ostaviti utisak i pogrešnih stavova. Zato bih se možda na nekoliko takvih formulacija sada samo ukratko osvrnuo. Došao sam do konstatacije da je u toku izlaganja ponekad misao ostala nedorečena ili formulacija ostavljena na polovini. Mislim da to nije bitno u našoj diskusiji, pošto je bila slobodna i bez nekih pretenzija, ma, potpuno poznavanje pojedinih problema. Osvrnuo bih se najprije na pitanje saradnje u radničkom pokretu i pitanje shvatanja suštine te saradnje, a ne samo oblika saradnje. Poznato je svima nama da nije osnovno pitanje forme, jer određeni istoriski uslovi određuju i formu te saradnje. Tako se forma bilateralne i multilateralne saradnje kroz istoriju radničkih pokreta kretala u raznim oblicima i ti oblici izrastali su iz stvarnosti, i ekonomske i političke, i snage radničkog pokreta u to vri-

907

jeme. Ako analiziramo Prvu i Drugu internacionalu kao formu multilateralne saradnje, one su objektivni izraz stanja u radničkom pokretu. Marks se nije kolebao da predloži ukidanje Prve internacionale kada je vidio da ona kao multilateralni oblik ne odgovara tadašnjem stanju u radničkom pokretu . Isto tako se nije kolebao kada je kroz određeni razvitak sagledao da bi stvaranje jedne nove internacionale odgovaralo novim zadacima radničkog pokreta. I kada mi danas insistiramo na bilateralnoj formi, to je zbog toga što su se na današnjoj etapi multilateralne pokazale negativne za radnički pokret. Ne bih ulazio u to pitanje, ali bih još jednom napomenuo da forma saradnje izrasta iz konkretnih zadataka i konkretne situacije. Drugo pitanje je pitanje oslobodilačkih pokreta i odnosa prema njima. Radi se o tome da mi principijelno pomažemo sve narodnooslobodilačke pokrete i borbu svih naroda koji se bore za oslobođenje. Ali, tu treba staviti jedno malo ali. Bilo je situacija kada je ponekad i ta borba izlazila iz one pozitivne kategorije i dobijala izvjesna obilježja koja mogu imati i reakcionarni sadržaj ; o tome treba voditi računa. Pravilno je tvrditi da sve oslobodilačke borbe koje idu ka progresu mi moramo podržavati i treba ih podržavati . Ali kad ti pokreti i te partije, koje u jednom kraćem ili dužem istoriskom periodu igraju pozitivnu ulogu, počnu da igraju reakcionarnu ulogu, onda se i naš stav mijenja, iako formalno takav pokret može i dalje da nosi naziv narodnooslobodilačke borbe i sl . Treba gledati suštinu tih pokreta, ciljeve, ideje, naprednost ; da li oni guraju razvitak naprijed ili počinju da koče taj razvitak, da smetaju ustupanju mjesta još progresivnijim snagama koje se rađaju u toku oslobodilačkih borbi pojedinih naroda. Što se tiče pitanja koje je drug Sarajčić pokrenuo u vezi sa zadacima saradnika spoljnopolitičkih rubrika, mislim da je on pošao od pravilne misli , ali je formulacija čitave te misli bila malo nezgodna, utoliko što se mogao dobiti pogrešan utisak o njihovim zadacima. Radi se, naime, o tome da mi, kao socijalistička zajednica, i sve naše institucije imamo jedan interes. Kao socijalistička zajednica vodimo jednu progresivnu politiku i kad to činimo, onda je većina tih institucija, kao što je i većina našeg naroda, za tu politiku, i ta politika treba da se brani i da se vodi borba za njenu afirmaciju . Ne mogu da zamislim jednog novinara spoljnopolitičke rubrike koji bi mimo te i takve politike počeo da piše, jer bi on u tom slučaju u našem društvu bio bijela vrana. Nije to zbog toga 908

što bi trebalo stvarati ovu ili onu situaciju , ovaj ili onaj manevarski prostor itd., nego prosto zbog toga što bi onaj ko bi išao u raskorak sa željama i težnjama naroda bio smiješan u našem društvu. Zbog toga se kod nas poklapaju dužnosti spoljnopolitičkih novinara i dužnosti, recimo, naših drugova koji rade u spoljnoj politici. Svaki na svoj način unosi u svoj rad kao komunist nešto individualno. Nije on prosto jedan mehanizam, nego stvaralački prilazi radu i ukoliko bude imao više talenta i inicijative, utoliko · će uspješnije braniti i objašnjavati našu spoljnu politiku . Na kraju bih se osvrnuo i na istupanje „o pitanju najboljeg socijalizma". Ja ne bih prišao tako toj tvrdnji. Tačno je da naša zemlja uživa ugled u svijetu, da smo uspjeli svojom borbom i svojom socijalističkom izgradnjom kao i svojom dosljednom primjenom principa na kojima je izrastala marksistička nauka da steknemo veliki ugled. Ali, stvar se svodi na nešto drugo : ne na to da li je bolji ovaj ili onaj socijalizam, nego na to da je pravilna primjena marksizma najbolja. Bio bih zadovoljan da sjutra, na nekom drugom mjestu , neka druga partija pođe jedan korak čak i dalje od nas u toj borbi za pravilnu primjenu marksizma i izgradnju socijalističkog društva. Mi smo sticajem okolnosti dovedeni u takav položaj da smo morali u toku rata i Revolucije da rješavamo protivrječnosti, koje su se skupile u Jugoslaviji , na revolucionaran način . Morali smo, dalje, da na specifičan način rješavamo protivrječnosti u razvitku socijalizma, poslije Drugog svjetskog rata, kad je niklo više socijalističkih država, i da zauzmemo stav po pitanju odnosa među socijalističkim zemljama . Te protivrječnosti je istoriski razvitak socijalizma postavio na dnevni red, i silom okolnosti mi smo morali opet da budemo angažovani u rasplitanju tih protivrječnosti, dajući svoj doprinos rješavanju pravilnih odnosa između komunističkih partija i zemalja koje izgrađuju socijalizam, tako da je ta neprekidna borba izoštrila našu Partiju i naše kadrove, natjerala ih da stvaralački primjenjuju marksizam i lenjinizam, da sami sebe nauče i očeliče , da shvate duh i smisao marksističke nauke kao nauke koja nije statična nego se razvija kao svaka nauka, da umiju da je primjenjuju na konkretne uslove. Ja sam ova tri- četiri dana zapazio dva članka : članak iz „ Komunista", koji ste svi čitali i članak u listu „ Žen min ži bao“ o potrebi borbe protiv revizionizma, koji je izašao prekjuče. Interesantno je uporediti dvije stvari : u članku „ Komunista" se ustaje protiv tvrđenja da postoji zastoj marksističke misli posljednih decenija - ono što mi tvrdimo kao tačno : da je posljednih nekoliko

909

decenija (uzimajući socijalizam kao stvarnost, kao društveni sistem i ogromne pobjede socijalizma, naročito od Drugog svjetskog rata naovamo, a u prvom redu od Oktobarske revolucije, za posljednih 40 godina), kad uzmemo marksističku misao za vrijeme Marksa odnosno Lenjina i stanje marksističke misli poslije Lenjina, bilo zaostajanja za čitavim razvitkom, praksom. A članak lista „ Žen min ži bao“ završava se pozivom da je potrebna idejna revolucija poslije svih onih revolucija koje su se desile. Znači , tu očigledno i kod marksista postoji neslaganje u tumačenju stvarnosti. Ja mislim da je ovdje potrebna ne idejna revolucija, nego da je potrebna uporna borba komunista, radničke klase, svjesnih snaga radničke klase u čitavom svijetu , da se to zaostajanje za društvenom praksom nadoknadi, i ne samo nadoknadi nego da se ide u korak sa razvitkom društvene prakse, i ne samo u korak, nego da se osvijetli makar desetak metara naprijed ispred te društvene prakse. Ono što drug Maks Baće kaže da je kod nas Jugoslovena socijalizam najbolji, po mom mišljenju ne treba tako iznositi, jer se ne radi o tome, nego o našim naporima i većim rezultatima da idemo u korak sa društvenom praksom i da pokušamo - · uspješno ili ne, to će suditi sama praksa - da osvijetlimo naprijed makar deset do petnaest koraka, da ne idemo u slijepo, nego da sagledamo razvitak i da usmjerimo snagu naših naroda, snagu Saveza komunista koja je ogromna na postizanju što boljih rezultata u razvitku cjelokupnog socijalističkog društvenog kretanja kod nas . Ako u svojoj zemlji uspjemo da to uradimo, time ćemo dati i potreban prilog razvitku socijalizma u širim razmjerama. I u tome je naš dug : da našu zemlju što bolje i što uspješnije razvijamo na socijalističkoj osnovi i da što svjesnije guramo socijalistički razvitak na toj podlozi. Ja bih na kraju završio time što bih rekao da mi se čini da nas čitava ova diskusija koju smo imali prosto obavezuje na potrebu temeljnijeg izučavanja i praćenja kako savremenih problema razvitka socijalizma i savremene socijalističke misli tako i praćenja problema razvitka naše socijalističke stvarnosti i osvjetljavanja te stvarnosti. PRETSEDAVAJUĆI, VELJKO VLAHOVIĆ : Sada će drug Milijan Neoričić podneti nacrt izveštaja koji je pripremila redakciona grupa. (Milijan Neoričić čita nacrt izveštaja Komisije za spoljnu politiku i međunarodni radnički pokret.) (Rad Komisije završen u 19,25 časova.)

910

PETI DAN RADA KONGRESA PLENARNA SEDNICA održana u Ljubljani 26 aprila 1958 godine. Početak rada u 8 časova. (Ulazak u dvoranu članova Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom delegati pozdravljaju dugotrajnim aplauzom i skandiranjem : „ Heroj-Tito !“, „ Tito- CK!")

PRETSEDAVAJUĆI , LAZAR KOLIŠEVSKI : Drugovi i drugarice, Obaveštavam Kongres da su tri kongresne komisije, Komisija za pitanja društveno -političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života, Komisija za političkoorganizacioni i idejni rad Saveza komunista i Komisija za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta, završile s radom, o čemu će sada podneti izveštaje. Izveštaj Komisije za pitanja društveno-političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života, podneće drug Nikola Sekulić . Ima reč drug Nikola Sekulić.

NIKOLA SEKULIĆ : Drugovi i drugarice, Komisija je držala sednice 24 i 26 aprila. U radu Komisije učestvovalo je oko 800 delegata. U diskusiji su učestvovala 43 delegata.

911

Učesnici diskusije istakli su da su Nacrt programa, Izveštaj CK i referati drugova Tita, Rankovića i Kardelja, podneseni Kongresu, izraz značajnih dostignuća u socijalističkoj izgradnji zemlje i našeg društva u razdoblju između VI i VII Kongresa i da imaju izvanredno značenje za dalju aktivnost komunista i svih radnih ljudi naše zemlje. Raspravljana su mnogobrojna pitanja i zadaci iz Nacrta programa, Izveštaja i referata, naročito ona pitanja iz prakse koja će biti potrebno rešavati u narednom periodu. Veliki broj govornika isticao je da su dosad postignuti uspesi postavili čvrstu osnovu za još brži i svestraniji razvitak društvenopolitičkog sistema i ustanova socijalističke demokratije. Sistem društvenog upravljanja povoljno je uticao na razvitak proizvodnih snaga, razvoj prosvete, kulture, nauke, a istovremeno i na dalje razvijanje socijalističkih odnosa. Diskusija je pokazala da osnovni interes i zadaci naše socijalističke izgradnje prožimaju sve naše radne ljude uverenjem da je jedino kroz jugoslovensku socijalističku zajednicu moguće ostvariti bolje uslove života kako za pojedinca tako i za zajednicu . Ona je potvrdila da naš ekonomski napredak treba da bude u skladu sa zahtevima za daljim razvojem socijalističkih odnosa. Veći broj delegata je ukazao na potrebu daljeg razvijanja osnovnih oblika neposredne demokratije : radničkog samoupravljanja u preduzećima, samoupravljanja u komuni i u drugim oblastima života, kao što su prosveta, nauka, zdravlje i socijalno staranje. Aktivnost Saveza komunista i ostalih socijalističkih snaga prvenstveno treba da bude usmerena na izgradnju tih ustanova, kako bi mogle samostalno da rešavaju svoje zadatke. Pritom je isticana potreba da dalje jačanje i proširenje materijalne osnove samoupravljanja ide uporedo sa porastom proizvodnih snaga. Kritički se osvrćući na dosadašnje slabosti i nedostatke, ukazano je da je najefikasniji lek u borbi protiv birokratizma, nezakonitih postupaka, nepravilnog odnosa prema radnim ljudima, zapostavljanja interesa socijalističke zajednice što potpunije funkcionisanje svih organa komune, a u prvom redu organa narodnih odbora, radničkih saveta i drugih društvenih i političkih organizacija građana. U tom smislu naglašen je prvenstveni značaj aktivnosti komunista, članova Socijalističkog saveza radnog naroda, Sindikata i drugih društvenih organizacija za demokratsko funkcionisanje organa samoupravljanja. Problemi daljeg razvitka komune dobili su istaknuto mesto u diskusiji. Naglašeno je da komuna treba da vodi više brige o problemima životnog standarda, da preduzima mere za bolje sna-

912

bdevanje građana, za sređenje tržišta , za efikasnije rešavanje stanbenih problema i drugih komunalnih zadataka. Treba postići da prihodi komune budu odraz njene ekonomske razvijenosti i nivoa prihoda stanovnika. Ukazano je na postojanje znatnih neiskorišćenih rezervi, na potrebu i mogućnosti njihovog korišćenja. U diskusiji o radničkom samoupravljanju posebna pažnja je posvećena pitanju raspodele dohotka, produktivnosti rada, nagrađivanja, tarifnih pravilnika, odnosa prema komuni, udruživanja, te problemima uzdizanja kadrova i zaštite rada. Ističući pozitivnu pojavu da se radnički saveti sve više i uspešnije bave ekonomskim problemima preduzeća, naglašeno je da se pri donošenju odluka nije dovoljno vodilo računa o političkim posledicama i sagledavanju konkretnih odnosa među ljudima . Efikasnije sprovođenje društvenog nadzora i koordinacije zahteva jačanje uloge veća proizvođača i ostalih organa komune nad radom i odlukama organa radničkog samoupravljanja u cilju obezbeđenja interesa celine i neposrednih interesa radnih kolektiva, kao i uspešnijeg funkcionisanja radničkih saveta. U diskusiji o ekonomskoj politici delegati su naglašavali ne samo dosad postignute rezultate nego i zadatke privrednog razvoja u narednom periodu, ističući značajne mogućnosti koje nam stoje na raspoloženju na bazi dosadašnjih postignuća. Te mogućnosti su ne samo u podizanju novih proizvodnih kapaciteta nego u boljem i racionalnijem korišćenju postojećih kapaciteta i u čvršćoj saradnji privrednih organizacija. U cilju povećanja produktivnosti rada istaknuta je potreba veće brige o modernijoj organizaciji preduzeća, boljeg korišćenja tekovina nauke i tehnike i obrazovanja stručnih kadrova. Svestrano su tretirani problemi i zadaci poljoprivrede i potreba da se njen razvoj uskladi sa opštim ekonomskim razvitkom u cilju bržeg povećanja proizvodnje i proširivanja socijalističkih odnosa na selu . Usvajajući postavke Nacrta programa i referata istaknut je prvenstveni zadatak razvijanja visoke produktivnosti poljoprivrede na bazi primene moderne tehnologije i što efikasnijih investicionih ulaganja ; u procesu razvijanja poljoprivredne proizvodnje treba ojačati one ekonomske i društvene snage na selu koje su nosioci napredne poljoprivrede i novih društvenih odnosa . Radi ostvarenja ovog zadatka treba koristiti sve pogodne oblike povezivanja individualnih proizvođača s društvenim sektorom, naročito preko zemljoradničkog zadrugarstva. Komunisti moraju da budu nosioci i organizatori unapređenja poljoprivredne proizvodnje i novih društvenih odnosa. 58 VII Kongres SKJ

913

U diskusiji su tretirani i vrlo konkretno problemi ličnog i društvenog standarda. Isticane su i mere koje bi trebalo preduzimati za poboljšanje životnih uslova radnih ljudi , a u skladu s porastom nacionalnog dohotka i produktivnosti rada. U vezi s razvojem trgovine i snabdevanja isticana je uloga saveta potrošača. Izneta su takođe iskustva i navedeni brojni primeri uspešnih akcija za poboljšanje standarda, aktivnošću komunalnih i drugih samoupravnih organa, naročito u oblasti snabdevanja, razvoja uslužnih delatnosti, drugih komunalnih službi i izgradnje stanova. U pogledu stanbene izgradnje kritikovana je spora i skupa izgradnja, ukazano je na potrebu brže i jevtinije stanbene izgradnje koja bi bila u skladu s materijalnim mogućnostima korisnika. I problemi nerazvijenih područja bili su predmet pažnje učesnika u diskusiji. Istaknuta je potreba njihovog bržeg razvoja i u vezi s tim zadaci komuna u tim područjima. Učesnici u diskusiji ukazali su na to da industrijalizacija zemlje i bolji životni uslovi radnih ljudi postavljaju sve veće zahteve pred socijalnu i zdravstvenu službu . Više nego dosad komuna, Sindikat i druge društvene organizacije moraće da se angažuju kako bi samoupravni organi bolje i uspešnije rešavali potrebe radnih ljudi, potrebe porodice i onih lica kojima je neophodna socijalna zaštita. Za uspešnije rešenje ovih zadataka neophodna je planska izgradnja ustanova socijalne i zdravstvene zaštite . Posebno je bilo reči o razvijanju stanbenih zajednica. Organi radničkog samoupravljanja i sindikalne organizacije moraće da posvete posebnu pažnju boljoj organizaciji zaštite rada i razvijanju socijalnih i zdravstvenih ustanova u preduzeću . Veći broj delegata diskutovao je o problemima prosvete, nauke i kulture. Naročito je istaknut značaj reforme školstva. Od reforme se očekuje da unese nove stručne i pedagoške elemente u odgoj i da se sve to snažno odrazi na obrazovanju i vaspitanju mlade generacije. Istaknuta je potreba da visoke škole i naučne ustanove otklone nedostatake koji ih koče da unapređuju nastavu na savremenim osnovama u cilju bržeg odgoja visokokvalifikovanih kadrova i

naučnih radnika . Ukazano je na potrebu saradnje privrede i naučnih ustanova . Organi društvenog samoupravljanja na univerzitetima i naučnim ustanovama, posebno komunisti, moraće se založiti da se sređivanje nastave i naučnih ustanova odlučnije sprovodi. U diskusiji su dati i neki predlozi za izmenu i dopunu Nacrta programa. Ovi predlozi su dostavljeni Komisiji za izradu Programa SKJ. 914

Obimna i svestrana diskusija koja je bila usmerena na praktične probleme ekonomskog i društvenog sistema, ekonomske politike, kao i politike u oblasti prosvete, nauke i kulture, potvrdila je teoretsku i praktičnu vrednost Nacrta programa, Izveštaja i referata. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI : Drugovi i drugarice, Izveštaj Komisije za političko-organizacioni i idejni rad Saveza komunista podneće drug Vidoje Smilevski . Ima reč drug Vidoje Smilevski.

VIDOJE SMILEVSKI : Drugovi i drugarice,

Komisija za političko -organizacioni i ideološki rad Saveza komunista, izabrana na Kongresu, na svojim sastancima, održanim 23 i 25 aprila, svestrano je pretresla politički, organizacioni i ideološki rad Saveza komunista Jugoslavije. Kao osnova za diskusiju u Komisiji poslužili su materijali podneti VII Kongresu SKJ: referat druga Tita, „ Zadaci Saveza komunista u vezi sa međunarodnom situacijom i unutrašnjim razvojem socijalističke izgradnje Jugoslavije"; referat druga A. Rankovića, „O organizaciono- političkim zadacima SKJ“ ; Izveštaj Centralnog komiteta o radu Saveza komunista Jugoslavije od VI do VII Kongresa, Nacrt novog programa SKJ, predlog Nacrta statuta SKJ i izmene i dopune u njemu, kao i Pismo Izvršnog komiteta CK SKJ upućeno svim organizacijama Saveza, februara ove godine. Na sastancima Komisije učestvovalo je preko 400 delegata. Za diskusiju se prijavilo 75 delegata VII Kongresa, od kojih je 47 diskutovalo sa govornice Komisije, 19 je predalo svoju diskusiju pretsedništvu Komisije , dok je 9 prijavljenih otkazalo diskusiju . Diskusija u Komisiji u potpunosti je potvrdila analize i ocene političkog, organizacionog i ideološkog rada Saveza komunista u periodu između dva kongresa, iznete u referatima i Izveštaju CK SKJ, koji su podneseni VII Kongresu. Opšti zaključak celokupne diskusije vođene u ovoj Komisiji nedvosmisleno potvrđuje da su odluke i smernice VI Kongresa bile

58*

915

istoriski neophodne i da su u potpunosti odgovarale složenim uslovima borbe i rada svesnih organizovanih snaga naše zemlje na čelu sa Savezom komunista u izgradnji socijalističkog sistema i socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji, i da su te odluke i smernice uspešno i dosledno sprovođene. Ogromni rezultati postignuti u proteklom periodu u izgradnji sistema naše socijalističke demokratije, u razvitku i stabilizaciji njenih oblika - pre svega radničkih saveta, organa društvenog upravljanja i komuna u izgrađivanju našeg privrednog sistema i jačanju materijalne baze našeg društva, kao i u jačanju međunarodnog položaja i ugleda naše zemlje, bili su mogući prvenstveno zato što je, izvršavajući odluke VI Kongresa i plenuma Centralnog komiteta koji su posle njega održani, naš Savez u praksi ostvario kvalitativno novu ulogu, što je razvio i ojačao svoju društveno-političku ulogu u društvenom životu i stekao još veće poverenje radnih ljudi naše zemlje u sebe, što je sprovodeći odluke VI Kongresa i plenarnih sastanaka izgrađivao takav metod rada koji je odgovarao kretanju čitavog našeg razvitka u zavisnosti od postojećih uslova i što je u neprekidnoj borbi protiv tendencija ka administrativnobirokratskoj praksi u rešavanju određenih pitanja i protiv malograđansko-anarhističkih shvatanja demokratije stalno jačao svoje idejno-političko jedinstvo i podizao idejno-politički nivo svojih članova i ostalih trudbenika naše zemlje. Diskusija u Komisiji je istakla da su postignuti rezultati bili mogući i zato što je Savez komunista postigao snažan porast uloge i aktivnosti društveno-političkih organizacija, kao što su Socijalistički savez radnog naroda, Savez sindikata, Narodna omladina i mnoge druge, čija delatnost u raznovrsnim oblastima života zemlje pretstavlja nepresušiv izvor inicijative njihovog mnogomilionskog članstva i osnovu našeg sistema društvenog samoupravljanja. Sprovodeći odluke VI Kongresa koje su se u postojećim uslovima postepeno konkretizovale i sprovodile u život, naš Savez je blagovremeno izgrađivao kako metode svoga rada tako isto i svoje organizacione oblike u punom skladu sa zahtevima društvenog razvitka. Na taj način su organizacioni mehanizam Saveza i njegovo funkcioniranje doprinosili uspešnom ostvarivanju njegove političke, idejne i organizacione uloge, onako kako je to odgovaralo razvitku i stalnom usavršavanju našeg demokratskog društvenog sistema. Diskusija je takođe istakla da su uspešni rezultati u radu Saveza bili mogući i zato što se on kritički odnosio prema svim rezultatima i što je u sprovođenju odluka VI Kongresa brzo reagovao na slabosti i nedostatke u radu svojih organizacija, kao i na pojave i

916

nedostatke u našem društvenom životu , o kojima je, pored ostalog, bilo reči i u Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ od februara ove godine, boreći se političkim, idejnim i vaspitnim sredstvima protiv njihovih uzroka i nosilaca. Na osnovu obimne diskusije u Komisiji očigledno je da je pažnja diskutanata bila usmerena na najvažnija političko-organizaciona i ideološka pitanja Saveza. To su, pre svega, bila pitanja koja se tiču svesnih organizovanih subjektivnih snaga u celokupnom sistemu naše socijalističke demokratije, mesta i uloge Saveza komunista u našem sistemu ; pitanja unutrašnjeg života i izgradnje Saveza komunista, ideološko-politička pitanja i ideološki rad Saveza komunista ; pitanja rada organizacija Socijalističkog saveza radnog naroda, Saveza sindikata, Narodne omladine i drugih organizacija i rad komunista u tim društvenim organizacijama ; metod rada i zadaci Saveza komunista u organima društvenog samoupravljanja ; problemi iz oblasti kulture, nauke, umetnosti itd. Tretirajući ideološki, politički i organizacioni rad organizacija Saveza komunista u našim komunalnim zajednicama, diskusija je ukazala na to da se porastom njihovog društveno-političkog i ekonomskog značaja snažno obogatio sadržaj rada svih svesnih socijalističkih snaga na njihovom terenu, u prvom redu organizacija Saveza komunista. Iznete su kritičke primedbe na rad nekih organizacija Saveza komunista koje nisu u potpunosti shvatile promene nastale u našim komunama, koje nisu dovoljno uspele da pokrenu razvijeni mehanizam društvenog samoupravljanja u rešavanju problema materijalne proizvodnje, ličnog i društvenog standarda građana i njihove aktivne društvene kontrole nad radom raznovrsnih organa i ustanova u komunama. U diskusiji je bilo mišljenja da do mnogih negativnih pojava i slabosti , pomenutih u Pismu Izvršnog komiteta CK SKJ, ne bi došlo da su naše organizacije u potpunosti shvatile i iskoristile mogućnosti koje pruža sistem direktne demokratije u komunama. Diskusija je posvetila posebnu pažnju delovanju organa radničkog samoupravljanja u privrednim organizacijama, ističući potrebu jačeg angažovanja organizacija Saveza komunista u rešavanju mnogobrojnih problema u tim organizacijama, kako bi što bolje i što pravilnije rešavale svoje zadatke u proizvodnji, u raspodeli dohotka kao i u što pravilnijem shvatanju društvenih i individualnih interesa proizvođača. Takođe je istaknuta potreba da se obezbedi, daleko više nego dosad, aktivno učešće proizvođača, radnika iz proizvodnje u svakodnevni život opštine , gradova, sela i naselja, u radu organa društvenog samoupravljanja, ne samo u preduzećima već i

917

u rešavanju svih drugih pitanja iz života i rada društvene zajednice, u prvom redu lokalnih. U Komisiji je takođe bilo reči o radu organizacija Saveza komunista na selu . Istaknuto je da su poslednjih godina ove organizacije snažno proširile političku sadržinu svoga rada, ne samo nastojanjima za povećanjem poljoprivredne proizvodnje i izgradnjom socijalističkih društvenih odnosa, već i nastojanjem da se rešavaju i druga pitanja sela , uslovi života ljudi, problemi kulturnog, prosvetnog i komunalnog razvitka sela. U tom smislu istaknuta je izvanredna važnost jačanja i aktivnosti raznovrsnih društvenih organizacija na selu, a pre svega organizacija Socijalističkog saveza radnog naroda. Važno mesto u diskusiji zauzimaju organizaciona pitanja Saveza komunista. Govoreći o problemima organizacije u komunama, istaknuta je neophodna potreba jačanja opštinskih komiteta kao i osnovnih teritorijalnih organizacija u gradu i selu. Diskusija je potvrdila korisnost aktiva komunista i istakla potrebu njihovog jačanja i svestranijeg korišćenja. Zadržavajući se na nekim kadrovskim problemima, diskusija je ukazala na činjenicu da se snažno proširila društvena osnova razvitka novih kadrova. Razvijeni mehanizam socijalističke demokratije omogućuje ogromnom broju ljudi da se osposobi za upravljanje i rukovođenje. Njima treba posvetiti pažnju, privlačiti ih na rad u društvene organizacije , u rukovodstva tih organizacija, kao i u Savez komunista . U diskusiji je takođe istaknuta potreba sistematskog rada na podizanju stručnog i političkog znanja mladih kadrova kao i stvaranja uslova da i rukovodeći kadrovi iz rata i prvih godina posle rata, ukoliko za to imaju potrebe, u školama i na druge odgovarajuće načine steknu potrebne školske i radne kvalifikacije. Pored osetnog poboljšanja u radu na razvoju organizacija Saveza komunista, u pojačanom primanju novih, mladih ljudi u Savez komunista kao i u većoj brizi o prijemu u Savez komunista iz redova neposrednih proizvođača u gradovima i industriskim centrima, podvučeno je da ta orijentacija treba ubuduće da dođe još više do izražaja. U diskusiji je takođe bilo reči o radu organizacija Saveza komunista u jedinicama JNA, o potrebi da ideološki i politički rad u njima bude konkretniji i ispunjen takvim sadržajem koji će članove Saveza komunista - pripadnike Armije još više upoznati sa svakodnevnim zbivanjima u zemlji, s problemima komune, preduzeća, zadruge itd. Diskusija je istakla izvanrednu važnost ideološkog rada u organizacijama Saveza komunista i članova Saveza uopšte zato što 918

on omogućuje i učvršćuje idejno-političko i organizaciono jedinstvo organizacija Saveza komunista ; isto tako ideološki rad osposobljava svakog člana Saveza komunista da sa uspehom izvršava svoje zadatke u organima društvenog samoupravljanja i svuda gde društveno deluje. Što se tiče masovnog kulturnog rada, diskusija je istakla da je on u znatnoj meri zapostavljen, naročito na selu. Treba i dalje razvijati oblike masovnog kulturnog rada, iznalaziti nove, prikladne forme koje će odgovarati postojećim uslovima. Činjenica je da su problemi idejnog i kulturnog vaspitanja i uzdizanja postali opštedruštveni problemi . Diskusija je ukazala na potrebu da se u mnogobrojnim organizacijama i ustanovama koje se bave ovim radom komunisti s još više odgovornosti, organizovanije i upornije bore za bolji kvalitet i viši nivo u radu tih organizacija. Kao primer su istaknuta izdavačka preduzeća raznih publikacija za decu i omladinu , u čijim izdavačkim savetima radi veliki broj javnih i političkih radnika, među kojima ima znatan broj komunista. Diskusija je istakla dosadašnje pozitivne rezultate u kulturnom zbližavanju naroda Jugoslavije i ukazala na potrebu i mogućnost daljeg bogaćenja oblika tog zbližavanja, pri čemu se ne sme narušavati slobodan i svestran razvoj nacionalnih kultura. Na kraju , u diskusiji u Komisiji izneto je mnogo sugestija i predloga, koje bi pri sređivanju ukupnih materijala Komisije trebalo posebno proučiti . Zahvaljujući poznavanju problematike, mnogi diskutanti su izneli probleme, metode njihovog rešavanja i rezultate u svom radu na način koji je pomogao bogatoj izmeni iskustava u radu organizacija našeg Saveza. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , LAZAR KOLIŠEVSKI : Drugovi i drugarice,

Izveštaj Komisije za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta podneće drug Milijan Neoričić .

MILIJAN NEORIČIĆ : Drugovi i drugarice, Komisija za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta održala je tri sednice na kojima je, pored 60 delegata iza919

branih na plenarnom zasedanju Kongresa, uzeo učešća i veći broj drugih delegata . Diskusija u Komisiji vođena je na osnovu referata drugova Tita, Rankovića i Kardelja, Izveštaja Centralnog komiteta SKJ i na osnovu Nacrta i dopuna Nacrta programa Saveza komunista Jugoslavije . U diskusiji je uzeo učešća 31 delegat. Diskusija je obuhvatila veoma širok krug pitanja i problema iz oblasti međunarodnih odnosa, kao što su očuvanje mira, razoružanje, zabrana upotrebe atomskih oružja, popuštanje međunarodne zategnutosti, razvijanje međunarodne saradnje putem afirmacije principa aktivne koegzistencije, kolonijalizam, uloga OUN, neophodnost sastanka na najvišem nivou , ekonomski razvoj nerazvijenih zemalja, međunarodni ekonomski problemi i odnosi. Veći broj delegata govorio je o nekim važnim pojavama i problemima u međunarodnom radničkom pokretu, kao što su saradnja u radničkom pokretu , diskusije i razmena gledišta između radničkih partija i organizacija, saradnja u sindikalnom i omladinskom pokretu, savremeni štrajkovi i njihov karakter, učešće radnika u upravljanju privredom, značaj automatizacije za razvoj proizvodnih snaga i njene posledice na položaj radničke klase itd. Diskusija je takođe obuhvatila pitanja i probleme saradnje našeg radničkog pokreta s partijama i organizacijama radničke klase drugih zemalja i ukazala na pozitivne i negativne pojave iz tih odnosa. U diskusiji se govorilo o principijelnosti, doslednosti i konstruktivnosti naše spoljne politike, a posebno se ukazalo na potrebu daljeg razvijanja politike dobrosusedskih odnosa. Govorilo se takođe o pisanju naše štampe i radija, o međunarodnim problemima, o našoj spoljnoj politici , a i o tome kako se u inostranstvu piše o Jugoslaviji. U diskusiji se ispoljila potpuna saglasnost sa stavovima iznetim u dokumentima i referatima Kongresa koji se odnose na međunarodne probleme i spoljnu politiku naše zemlje. Konstatovalo se da su svi ti stavovi izraženi u Programu Saveza komunista Jugoslavije i da su na njima zasnovani pogledi i razradeni neposredni zadaci Saveza komunista Jugoslavije u oblasti spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta. Naglašena je potreba daljeg temeljitog praćenja međunarodnih problema i radničkog pokreta. Isto tako, ukazalo se na potrebu još sadržajnijeg tretiranja problema spoljne politike i radničkog pokreta na terenu, u štampi, na radiju i u publicističkoj delatnosti, a takođe i u okviru instituta i drugih institucija.

920

Istakla se potreba stalne borbe za očuvanje i učvršćivanje mira i međunarodne saradnje, a to znači borba protiv onih snaga koje zaoštravaju međunarodne odnose. Snage socijalizma i mira, svesne strahota eventualnog rata, vrše sve snažniji pritisak da se izmeni politika s pozicija sile, jer ona ne vodi rešavanju problema, i da se pronađu oni elementi koji bi omogućavali sporazumevanje kako bi se očuvao mir. U diskusiji se podvukla potreba daljeg praćenja razvitka međunarodnih odnosa i dalje svestrane aktivnosti naše zemlje u naporima da se reše gorući međunarodni problemi. Naša zemlja je svojom borbom za slobodan i nesmetan unutrašnji socijalistički razvitak još više učvrstila izvojevanu nacionalnu nezavisnost, a time istovremeno doprinela i miru u svetu . Podvukao se značaj podrške Saveza komunista Jugoslavije borbi naroda kolonijalnih i polukolonijalnih zemalja, koja je sastavni deo borbe za opšti društveni napredak, a istovremeno se ispoljilo uverenje da je svako nasilno zadržavanje i osporavanje prava na samoopredeljenje naroda u kolonijama i zavisnim zemljama danas postalo neodrživo i dokraja štetno za interese mira i napretka u svetu . Na sednicama Komisije govorilo se i o savremenim međunarodnim ekonomskim problemima i ukazalo na potrebu daljeg učešća naše zemlje u svim pozitivnim nastojanjima za njihovo rešavanje. I dalje treba izučavati ekonomske procese u svetu , uključujući pri tome probleme ekonomski nerazvijenih zemalja, ekonomske integracije i ekonomske saradnje uopšte . Ukazalo se na potrebu praćenja najnovijih pojava, kao što su , naprimer, pojava recesije i kriza i odraz tih pojava na opštu ekonomiku i na međunarodnu situaciju uopšte. Iz oblasti međunarodnog pokreta i borbe naprednih snaga uopšte naglasila se potreba svestrane saradnje organizacija radničke klase i svih naprednih snaga. Prevazilaženje postojeće podeljenosti nameće se danas kao prvostepeni zadatak. To je bio i ostaje jedan od osnovnih ciljeva međunarodne aktivnosti Saveza komunista Jugoslavije. Neki delegati su ukazali na potrebu daljeg praćenja savremenih oblika borbe radničke klase, a pre svega formi njenog učešća u upravljanju privredom . U diskusiji se istakla potreba razvijanja dalje saradnje između partija i organizacija radničkih pokreta u borbi za mir i dalji socijalistički razvitak sveta, kao i potreba da Savez komunista Jugoslavije nastavi saradnju s radničkim partijama i progresivnim po921

kretima na principima ravnopravnosti, javnosti i dobrovoljnosti, razvijajući uzajamnu slobodnu izmenu mišljenja i iskustava. Takva saradnja omogućuje postepeno uklanjanje postojećih negativnih pojava u radničkom pokretu i stvara povoljnije uslove za dalje uspehe u borbi za socijalizam . (Aplauz).

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI :

Čuli ste izveštaje komisija. Prima li Kongres podnete izveštaje ? (Aplauz.) Da li se još ko javlja za reč u vezi s referatima podnetim Kongresu i Izveštajem Centralnog komiteta? Ima reč drug Filip Bajković .

FILIP BAJKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Uime grupe od 19 delegata, i to : 1. Bjelajac Stojana, delegata iz Prijedora 2. Borisavljević Rada , delegata iz Kraljeva 3. Jojkić Đurice, delegata iz Beograda 4. Božanić Andrije, delegata organizacije Saveza komunista JNA 5. Božinović Nede, delegata iz Beograda 6. Božović Vlada, delegata iz Titograda 7. Cvetković Marjana, delegata iz Kutine 8. Đuričić Blaža, delegata iz Sarajeva 9. Hamović Rada, delegata organizacije Saveza komunista JNA 10. Jakopič Alberta, delegata iz Kopra 11. Jovović Desimira, delegata iz Niša 12. Kimovec Franca, delegata iz Trbovlja 13. Krajačić Soke , delegata iz Karlovca 14. Popovski Elisija, delegata iz Tetova 15. Relić Petra, delegata iz Pančeva 16. Tripalo Mike , delegata iz Zagreba 17. Hadživasilev Mite, delegata iz Skoplja 18. Vasiljević Živana, delegata iz Zaječara 19. Bajković Filipa predlažem Kongresu da donese sledeću

922

Sedmi Kongres Saveza komunista Jugoslavije, održan od 22 do 26 aprila 1958 godine u Ljubljani, posle diskusije u plenumu i u komisijama, usvaja Izveštaj Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i referate podnete VII Kongresu i u celini odobrava rad Centralnog komiteta od VI do VII Kongresa. (Buran aplauz ; svi delegati ustaju i skandiraju : „ Tito-CK!", „Mi smo Titovi Tito je naš!")

PRETSEDAVAJUĆI , LAZAR KOLIŠEVSKI : Stavljam na glasanje Predlog odluke koju je podneo drug Filip Bajković uime grupe od 19 delegata. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi.) Ima li ko protiv? (Nema .) Konstatujem da je predložena Odluka primljena jednoglasno. (Buran aplauz.) Drugovi i drugarice, Prelazimo na izbor Kandidacione komisije. Ima predlog drug Vladimir Bakarić . ( Aplauz.)

VLADIMIR BAKARIĆ : Drugovi, U Kandidacionu komisiju, koja će VII Kongresu predložiti listu kandidata za Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i za Centralnu revizionu komisiju , predlažem sledeće drugove:

1. Babović Spaseniju 2. Baltić Milutina, delegata iz Zagreba 3. Brkić Zvonka 4. Buklevski Tomu, delegata iz Ohrida 5. Crvenkovski Krstu 6. Danilović Uglješu 7. Đuričić Blaža, delegata iz Sarajeva 8. Kovačević Veljka, delegata organizacije Saveza komunista JNA 9. Kapetanović Hajra

923

10. Maček Ivana 11. Maslarić Božidara 12. Mugoša Andriju 13. Naumovski Nauma 14. Petrović Dušana 15. Perovšek Franca, delegata iz Gorice 16. Radojčević Jelicu, delegata iz Koprivnice 17. Ranković Aleksandra 18. Sekić Dušana, delegata iz Sombora 19. Široka Kolju, delegata iz Prizrena 20. Tripalo Miku , delegata iz Zagreba 21. Vrabič Olgu, delegata iz Celja. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI :

Ima li ko drugi predlog? (Niko se ne javlja .) Stavljam predlog na glasanje . Ko je za, neka digne ruku? (Svi.) Ima li ko protiv? (Niko se ne javlja .) Objavljujem da je Kandidaciona komisija izabrana u sastavu kako je predložio drug Vladimir Bakarić. (Aplauz.) Drugovi i drugarice, Prelazimo na izbor Izborne komisije . Uime radnog pretsedništva u Izbornu komisiju predlažem sledeće drugove : 1. Cvetić Bosu, delegata iz Kruševca 2. Čović Jovanku, delegata iz Sarajeva 3. Drulović Milojka, delegata iz Beograda 4. Filipović Safeta, delegata iz Prijedora 5. Jankez Grgu 6. Jurjević Antu , delegata iz Splita 7. Kekić Danila, delegata iz Novog Sada 8. Kolar Josipa , delegata iz Zagreba 9. Komatina Radomira, delegata iz Ivangrada 10. Krivic Adu , delegata iz Ljubljane 11. Kurtović Toda, delegata iz Sarajeva 12. Leković Voju 13. Lončarević Đura, delegata organizacije Saveza komunista JNA 14. Mihić Ljubicu , delegata iz Beograda 15. Majhen Vladu , delegata iz Maribora

924

16. 17. 18. 19.

Mićunović Vukosavu, delegata iz Bijelog Polja Nikolovski Gogu, delegata iz Bitolja Spiljak Miku Veli Devu, delegata iz Peći .

Ima li ko drugi predlog? (Nema.) Stavljam predlog na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruke.) Ima li ko protiv ? (Nema.) Objavljujem da je izabrana Izborna komisija. Molim drugove izabrane u Izbornu komisiju da se sastanu u prvoj pauzi u prostorijama za rad radnih tela. Drugovi i drugarice, Komisija za Program Saveza komunista Jugoslavije završila je s radom. Molim izvestioca Komisije za Program Saveza komunista Jugoslavije da podnese izveštaj . Ima reč drug Milentije Popović .

MILENTIJE POPOVIĆ : Komisija VII Kongresa za Program Saveza komunista Jugoslavije razmotrila je Nacrt programa koji je izradila Komisija Centralnog komiteta Saveza komunista, predlog ispravki i dopuna Nacrta usvojenih do strane te Komisije i dostavljenih blagovremeno svim delegatima VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije , kao i referat druga Edvarda Kardelja : „ Povodom novog Programa Saveza komunista Jugoslavije “ i diskusiju na ovom Kongresu . Na osnovu toga Komisija je zaključila da predloži Kongresu da usvoji Nacrt programa s ispravkama i dopunama Nacrta -- za Program Saveza komunista Jugoslavije. Pošto u toku rada Kongresa Komisija nije u mogućnosti , zbog kratkoće vremena, da izvrši potrebnu redakciju , predlaže VII Kongresu da donese odluku kojom nalaže Komisiji za Program da izvrši definitivnu redakciju Programa i obavezuje je da Program objavi u toku meseca maja. (Aplauz.)

925

ՈՈ I10 PRETSEDAVAJUĆI , LAZAR KOLIŠEVSKI : Drugovi i drugarice, Stavljam Program Saveza komunista Jugoslavije, kako je predložila Komisija za Program, na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruke.) Ima li ko protiv? (Nema .) Konstatujem da je Program Saveza komunista Jugoslavije jednoglasno usvojen. (Prisutni delegati ustaju, burno aplaudiraju i pevaju: „Druže Tito mi ti se kunemo ...")

PROGRAM SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE USVOJEN NA VII KONGRESU SKJ Savez komunista Jugoslavije usvaja nov Program u vreme snažnog razvitka socijalističkih društvenih odnosa i socijalističke društvene svesti u našoj zemlji , u vreme stalnog jačanja socijalističkih snaga u svetu i sve snažnijeg i sve šireg prerastanja socijalizma u svetski društveni sistem . Komunistički manifest je nagovestio stvaranje novog društva; Pariska komuna je nastojala da ostvari prvu diktaturu proletarijata ; tek je Velika oktobarska socijalistička revolucija otvorila epohu prelaza društva iz kapitalizma u socijalizam . Poslednjih nekoliko decenija pokazuje da živimo u periodu nestajanja kapitalističkog društvenog sistema i rađanja socijalističkog društva. Savremeno čovečanstvo stupa u socijalizam putem revolucionarnih okršaja i mirnih procesa, kroz stagnacije i krize, stalnim preobražajima koji nastaju iz borbe suprotnosti : starih oblika, koji nestaju, i novih oblika koji nastaju . Ovaj prelaz se ostvaruje napretkom nauke i tehnike, razvitkom proizvodnih snaga društva, jačanjem političke svesti i organizacija radničke klase i drugih slojeva radnih ljudi, revolucionarnom borbom radničke klase, oslobodilačkom borbom naroda kolonija i zavisnih zemalja i snažnim dejstvom stalno rastućih socijalističkih snaga i već stvorenih socijalističkih država na kapitalističko društvo . Radnička klasa, osnovna snaga socijalističkog razvitka u svetu, već više od jednog stoleća deluje i svesno i spontano na celom području ekonomskih i društvenih odnosa i, različitim putevima i oblicima akcije i uticaja, menja postojeće i gradi nove društvene odnose, stvarajući i razvijajući praksu , iskustvo i ideologiju soci-

926

jalizma, postajući time objektivni i osnovni nosilac opštečovečanskog interesa i progresa. U poslednjih nekoliko decenija radnički pokret je osnovna pokretačka snaga društvenog progresa jugoslovenskih naroda, a Komunistička partija odnosno Savez komunista Jugoslavije njegova idejna avangarda i organizator. Narodi Jugoslavije, radnička klasa i Komunistička partija, boreći se za nacionalno oslobođenje i za socijalističke ciljeve , našli su se na isturenim pozicijama i usled zaoštrenih međunarodnih suprotnosti, te su morali da rešavaju i te suprotnosti i da ubrzavaju društveni razvitak revolucionarnim sredstvima žestokim, dugim i krvavima borbama. Iz Narodnooslobodilačke borbe i Socijalističke revolucije rodila se i izrasla socijalistička Jugoslavija. A Komunistička partija odnosno Savez komunista Jugoslavije, time što je uspešno rukovodio Narodnooslobodilačkom borbom, Revolucijom 1 socijalističkom izgradnjom, istoriski se afirmirao i konstituisao kao vodeća socijalistička snaga našeg društva. Ostvarivanje socijalističkih ciljeva u našoj zemlji pretstavlja složen i dug proces, uslovljen osobenostima istoriskog razvitka jugoslovenskih naroda, materijalnim, ekonomskim i kulturnim potencijalom , stepenom i tempom razvitka proizvodnih snaga i socijalističke svesti ljudi, delovanjem svesnog socijalističkog faktora, međunarodnim položajem Jugoslavije i stanjem međunarodnih odnosa. Uspeh razvitka socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji zavisi i od razvitka socijalizma u svetu , jer je naše socijalističko kretanje deo svetskog socijalističkog preobražaja, a uspesi koje na tom putu postižu socijalističke snage u svetu olakšavaju naš razvitak, kao što i rezultati koje postiže naša zemlja doprinose opštem revolucionarnom iskustvu radničkog pokreta i razvitku socijalizma u celini. Program Saveza komunista Jugoslavije organski izrasta iz ranijih programa Komunističke partije Jugoslavije ; on teži teoriskom formulisanju bitnih iskustava Komunističke partije Jugoslavije odnosno Saveza komunista Jugoslavije u rukovođenju revolucijom, u izgradnji revolucionarne vlasti radničke klase i radnog naroda, u razvijanju socijalističkih društvenih odnosa, u promenama ekonomske baze društva, kao i u ostvarenju svih drugih važnijih zadataka socijalističke izgradnje Jugoslavije. Program Saveza komunista Jugoslavije teži da marksističkom analizom teoriski formuliše opšte zakonitosti socijalističkog kretanja i specifičnost oblika revolucionarnog procesa u Jugoslaviji.

927

Program Saveza komunista Jugoslavije nastoji da dade analizu savremenog društvenog kretanja i razvitka u svetu i određuje poglede i stav jugoslovenskih komunista prema opštoj problematici društvenih, ekonomskih i političkih odnosa u svetu. Program Saveza komunista Jugoslavije izražava načelna gledišta o nekim najbitnijim problemima savremenog međunarodnog radničkog pokreta i razvitka socijalizma u svetu . Program Saveza komunista Jugoslavije postavlja osnovne zadatke jugoslovenskim komunistima u njihovoj društveno-političkoj aktivnosti na socijalističkoj izgradnji društva i na razvijanju socijalističkih odnosa, formuliše idejne koncepcije o svim bitnim unutrašnjim problemima i spoljnoj politici Jugoslavije i određuje smernice daljeg socijalističkog razvoja naše zemlje. U okviru opšteg razvitka socijalističkih ideja, Program Saveza komunista Jugoslavije izraz je socijalističke misli u današnjoj etapi društvenog razvoja Jugoslavije . On nije kodeks dogmi i konačnin istina. Naša buduća društvena praksa i naučna misao u celini prevazilaziće, ispravljaće, a možda i negirati pojedine konkretne stavove, poglede i formulacije, i upravo time afirmirati revolucionarni duh i stvaralačku koncepciju Programa Saveza komunista Jugoslavije. To će činiti društvena praksa i naučna misao savremenih socijalističkih snaga u čitavom svetu.

Celokupna istorija razvitka radničkog pokreta kretala se kroz sukobe gledišta i mišljenja. U krajnjem ishodu , pobeđivala su ona gledišta i one teorije koje su bile objektivni izraz zakonitosti kretanja društvenih sukoba datog vremena. U savremenoj etapi borbe za socijalizam postoje takođe razlike u pogledima na neka teoriska i praktična pitanja . Te razlike su izraz dijalektičkih protivrečnosti razvitka društva i razvitka društvene svesti, one su izraz stvaralačke prirode socijalističke prakse i misli . One odražavaju i svu složenost prelaznog doba, žilavost starih shvatanja, trzaje jednog društvenog sistema koji silazi sa istoriske pozornice i teških uslova u kojima nastaje i raste novo, socijalističko društvo. Samo u nekakvoj metafizičkoj zamisli sveta vladaju spokojstvo , jednomišljenost i harmonija . Mi jugoslovenski komunisti iskreno i smelo, kaɔ što smo uvek činili , iznosimo svoje poglede i shvatanja, uvereni da se u sukobima ideja i njihovim realizacijama u praksi proveravaju i potvrđuju životnost, instinitost i progresivnost, a time i nadmoćnost, dakle marksistička naučnost, svake koncepcije . Mi jugoslovenski komunisti smo uvereni da se borbom mišljenja i stvaralačkim takmičenjem društvene prakse socijalističkih snaga jača soci928

jalizam, razvija društvena misao, raspliću, razrešavaju i prevazilaze postojeće suprotnosti epohe prelaza iz kapitalizma u socijalizam. Prema tome, Program Saveza komunista Jugoslavije , bez obzira na mogućne pojedinačne greške i nedovoljnu obradu pojedinih pitanja, ima prvenstveno za cilj da pred našim radnim ljudima otvori najšire perspektive dalje socijalističke izgradnje i da time našoj socijalističkoj praksi da čvršće idejne osnove ; da potstakne ideološki rad u Savezu komunista Jugoslavije, da doprinese daljem lomljenju ostataka šematizma, dogmatizma, konzervativizma i revizionizma, kao i uticaja buržoaske ideologije ; da pomogne pravilnijem osvetljavanju i širem sagledavanju aktuelnih problema socijalističke izgradnje u našoj zemlji i borbe za socijalizam u celini ; da — stvarajući zaključke na osnovi iskustva iz sopstvene socijalističke prakse, koristeći i iskustva drugih - doprinese širem razrađivanju gorućih problema daljeg kretanja i razvitka socijalizma u svetu uopšte, u onoj meri u kojoj naša praksa doprinosi, makar i u skromnim razmerama, bogaćenju zajedničkog međunarodnog socijalističkog iskustva. Program Saveza komunista Jugoslavije jeste osnova naše buduće aktivnosti i borbe. Smatrajući praksu konačnim sudijom pravilnosti teoretskih postavki i tumačem ideoloških kretanja, jugoslovenski komunisti će i dalje učiti od svoje prakse, kao i od prakse drugih socijalističkih pokreta, ne oklevajući da ispravljaju ono što praksa bude obeležila kao preživelo ili neodrživo . Zato je u duhu ovog Programa da on bude prevaziđen novim, još većim stvaralaštvom u praksi i teoriji razvitka socijalizma.

Glava prva DRUŠTVENO -EKONOMSKI I POLITIČKI ODNOSI U SAVREMENOM SVETU Domonopolistički kapitalizam Kapitalistički društveni sistem u svom klasičnom obliku pripada prošlosti. U periodu slobodne konkurencije kapitalizam je razvio proizvodne snage i tehniku proizvodnje, ali je stvorio i uslove i društvene snage koji na različite načine sve više vrše na njega pritisak, zaoštravaju njegove unutrašnje protivrečnosti i traže njegovu prɔmenu kao sistema. Odlučujući deo tih snaga jeste radnička klasa koja postaje nosilac svesne socijalističke akcije za likvidaciju kapitalizma. 59 VII Kongres SKJ

929

Snažno razvijajući proizvodne snage društva, kapitalizam je izvršio industrisku revoluciju u nizu zemalja, naučno organizovao proizvodnju u granicama preduzeća, doveo do ogromnog povećanja produktivnosti rada, razvio nacionalno i stvorio svetsko tržište. Sve većom podelom rada u nacionalnim, pa i u međunarodnim razmerama, kapitalizam je proširio društveni karakter rada, vršeci stalno podruštvljenje proizvodnje, koje , međutim, i dalje ostaje u granicama privatnog kapitalističkog upravljanja i privatnog prisvajanja društvenog proizvoda. Razvitak kapitalizma je značio eksproprijaciju i raspadanje sitnih proizvođača, formiranje i eksploataciju radničke klase . Pokretačka snaga kapitalističke proizvodnje jeste profit. Privatna kapitalistička svojina nad sredstvima za proizvodnju , privatno prisvajanje, profit kao cilj proizvodnje i anarhičnost u razvitku kapitalističke privrede dolaze sve više u sukob s društvenim karakterom proizvodnje, sa organizacijom proizvodnje u celini i sa opštim potrebama društva . Naročito je došao u sukob položaj neposrednih proizvođača, kao eksploatisanih najamnih radnika, s njihovim sve većim značajem u proizvodnji i s njihovim ekonomskim i političkim težnjama. Razvitak kapitalizma su pratili sve veće gomilanje bogatstva, sve veća koncentracija i centralizacija kapitala, koncentracija ekɔnomske i političke moći u rukama sve manjeg broja kapitalista, dok se na drugoj strani stvarala sve mnogobrojnija armija eksploatisanog proletarijata, što je dovelo do pooštrenja osnovnih klasnih suprotnosti i klasne borbe u kapitalističkom društvu . U periodu liberalnog kapitalizma industriski razvitak se koncentrisao uglavnom u zapadnoevropskim zemljama i u Sjedinjenim Američkim Državama, dok su druge zemlje, najvećim delom, bile proizvođači sirovina . Industriski razvijene zemlje potčinile su zemljeproizvođače sirovina i time stvorile podlogu za svoj brži razvitak, kočeći razvoj ostalih delova sveta. Na toj osnovi i u tim suprotnostima razvijao se kapitalistički sistem, čije su zakone nastajanja i razvitka, kao i neminovnosti njegovog propadanja otkrili, naučno analizirali i objasnili Marks i Engels. O monopolističkom kapitalizmu Monopolistički kapitalizam se javio na višem stepenu razvitka proizvodnih snaga kapitalizma, na osnovi koncentracije proizvodnje i centralizacije kapitala, kao i dominirajućeg položaja finansiskog kapitala. 930

Monopolistički kapitalizam je organizovao društvenu proizvodnju na široj osnovi , ujedinjujući više preduzeća jedne ili nekoliko grana i privrednih oblasti, i dalje razvio proizvodnju i njeno podruštvljenje. Sve većom koncentracijom i centralizacijom proizvodnje planiranje u okviru preduzeća proširuje se na planiranje u okviru i u interesu monopola . U isto vreme je proširena povezanost i uzajamna zavisnost svetske privrede. U monopolističkom kapitalizmu je otpočeo i proces stagnacije kapitalističkog društva, njegovog truljenja, nesposobnosti da ide u korak s mogućnostima daljeg razvitka proizvodnih snaga društva. Time se ujedno proširio proces krize, došlo je do ratova u svetskim razmerama, do opšte krize kapitalizma i do njegovog ubrzanog raspadanja kao sistema. Za monopolistički kapitalizam su karakteristični : nastanak monopola u razvijenim kapitalističkim zemljama, povezivanje monopola na međunarodnom planu, stvaranje svetskih monopola, njihova vladavina u svetskoj privredi i njihov presudan uticaj na svetsku politiku i međunarodne odnose . Preovlađujuća uloga kapitalističkih monopola dovela je do imperijalizma -- poslednjeg stadija kapitalizma. Naučnu , marksističku analizu razvitka imperijalizma krajem XIX i početkom XX veka dao je Lenjin. S krupnim promenama koje su monopoli izazvali u ekonomici i društvenoj strukturi kapitalizma nisu ukinute osnovne zakonitosti i protivrečnosti kapitalističkog društva, one su samo dobile nova obeležja. Razvija se konkurentska borba među monopolima, za monopol i učvršćenje njihovog položaja, borba u samim monopolima, kao i protiv onih koji ugrožavaju njihove pozicije. Takva konkurencija je dobila naročito oštre oblike na međunarodnoj areni u borbi za tržište, za izvore sirovina i za sfere uticaja. Još se više proširio jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Monopolistički kapitalizam je pojačao eksploataciju radničke klase, radnih ljudi, i povećao pritisak na srednje slojeve društva. U ovoj fazi kapitalizma proširio se sistem eksploatacije drugih naroda, naročito kolonijalnih, uz najgrublje forme iskorišćavanja i ugnjetavanja. Monopolistički kapitalizam je još jače zaoštrio osnovne protivrečnosti kapitalizma i izazvao nove. Dalje je razvio klasne i političke suprotnosti u pojedinim zemljama i suprotnosti u međunarodnim odnosima. Da bi savladao unutrašnje i spoljne teškoće, a naročito suprotnosti između samih imperijalističkih zemalja i suprotnosti u njihovom odnosu na kolonijalne i zavisne zemlje, monopolistički kapitalizam se sve šire i sve neposrednije koristi

59*

931

mehanizmom države, što pojačava tendencije srastanja vrhova monopola, finansiske oligarhije, s vrhovima države i državnog aparata. Monopolistički kapitalizam postaje nosilac političke reakcije ; on pokušava da spreči razvitak radničkog pokreta i masovnih oslobodilačkih pokreta i da u društvu suzbije uticaj javnog demokratskog mišljenja. U zemljama s naročito zaoštrenim unutrašnjim i spoljnim suprotnostima najreakcionarnije snage monopolističkog kapitalizma pošle su putem diktature fašističkog i sličnog tipa da bi obezbedile svoje pozicije od revolucionarnog pokreta, kao i svoje međunarodne pozicije, povezujući se s društveno-istoriski najnäzadnjim snagama u nerazvijenim zemljama. Borba monopolističkog kapitala za novu podelu i za proširenje uticajnih sfera, za prevlast i dominaciju u svetu dovela je već dva puta do svetskog rata i do masovnog uništavanja ljudi i društvenih materijalnih i kulturnih dobara. Promene u kapitalističkom društvu i jačanje antikapitalističkih snaga Ekonomske i političke suprotnosti u monopolističkom kapitalizmu, krize i imperijalistički ratovi zaoštrili su revolucionarnu borbu radničke klase i radnih ljudi u kapitalističkim zemljama, kao i revolucionarno -oslobodilačku borbu u kolonijalnim i zavisnim zemljama. Taj proces je doveo do Oktobarske revolucije, do socijalističkih revolucija u Jugoslaviji, Kini i drugim zemljama, do uvođenja socijalističkog društvenog sistema u nizu zemalja, a isto tako i do oslobođenja i do političke nezavisnosti mnogih kolonijalnih i zavisnih zemalja.

Nove društveno-ekonomske pojave, politička zbivanja poslednjih decenija (od Oktobarske revolucije, preko krupnih događaja kao što je Velika ekonomska kriza 1929 do 1934 godine, pa do Drugog svetskog rata), nove pobede socijalističkih snaga u nizu zemalja i raspadanje kolonijalnog sistema – izazvali su dalje krupne promene u kapitalističkom društvu. Te promene se najvećim delom odigravaju na liniji jačanja državnokapitalističkih tendencija i rezultat su delovanja raznovrsnih društvenih, ekonomskih i političkih faktora. Na te su promene uticali : razvitak proizvodnih snaga , sve veća društvena podela rada i jačanje društvenog karaktera proizvodnje uopšte, u razvijenim kapitalističkim zemljama, kao i u svetskim razmerama. Kapitalizam nije više u stanju da u svojim dosadašnjim oblicima obezbeđuje nesmetanu proširenu društvenu reprodukciju. 932

Kapitalistički produkcioni odnosi više ne odgovaraju izvanredno razvijenim proizvodnim snagama , koje se , usled razvitka savremene nauke i tehnike, ubrzano dalje razvijaju. Neravnomernost privrednog razvitka raznih oblasti sveta u uslovima kapitalizma - otežava dalje napredovanje svetske privrede u celini, pa samim tim i visoko industrijalizovanih kapitalističkih zemalja. Ova se neravnomernost ne može ukloniti u okviru dosadašnjih , kapitalističkih odnosa između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Brojčani porast i organizaciono snaženje radničke klase, revolucije, ustanci, masovni štrajkovi, svesna i spontana borba i akcije radničke klase i uopšte radnih ljudi na političkom, ekonomskom i socijalnom polju, kao i sve veći njihov uticaj i učešće u društvenom životu - vode daljem slabljenju kapitalističkog sistema i jačanju socijalističkih snaga. Socijalistička revolucija i izgradnja u Sovjetskom Savezu i " nizu drugih zemalja znatno su uticali na jačanje socijalističkih snaga u svetu svojim delovanjem na kapitalistički sistem, kao i otvaranjem perspektive radničkoj klasi i kolonijalnim narodima u njihovoj borbi protiv imperijalizma, a za brži ekonomski i društveni razvoj na novoj , socijalističkoj osnovi. Drugi svetski rat je zahtevao maksimalne napore nacionalnih privreda, regulisanje i usmeravanje privrednog razvoja u nacionalnim razmerama, široku i sveobuhvatnu primenu metoda ratne privrede, što je takođe uticalo na jačanje etatističkih tendencija u kapitalizmu . Novi uspesi i polet radničke klase i drugih progresivnih snaga, nastali kao posledica pobede nad fašizmom u toku Drugog svetskog rata, delovali su , sa svoje strane, na promene u kapitalističkom sistemu. Tome doprinosi i novi, epohalni napredak nauke i tehnike posle Drugog svetskog rata. Oslobodilački pokreti zavisnih i kolonijalnih naroda doveli su do stvaranja niza novih nezavisnih država, koje se , da bi ubrzale svoj ekonomski i društveni razvoj i učvrstile svoju nezavisnost, ne orijentišu na klasični kapitalistički put razvitka , već na državno usmeravanje i upravljanje privredom i na stvaranje državne svojine nad osnovnim sredstvima za proizvodnju . Monopolistički kapitalizam, koji se razvio u svetski privredni sistem, još je više pojačao neravnopravne odnose koji su već postojali u svetskoj podeli rada.

933

Kapitalizam je u kolonijama potkopao zatečene društveno-ekonomske odnose i uvodio kapitalističke odnose, kojima je pokušavao da ekonomiku ovih zemalja trajno veže sa ekonomikom metropola. Ubrzani razvoj nacionalnih privreda nerazvijenih zemalja, snažnim razvijanjem državnokapitalističkih oblika i odnosa u privredi, izaziva promene njihove ekonomske i društvene strukture, a sve to utiče na ekonomiku razvijenih zemalja, remeti njihove dosadašnje odnose s nerazvijenim zemljama, što opet sa svoje strane izaziva povećanu ulogu države u međunarodnim ekonomskim odnosima. Uporedo s proširenjem državnog upravljanja privrednim životom u pojedinim zemljama i sa stvaranjem državne svojine povećava se uloga države u određivanju oblika međunarodne ekonomske saradnje, u regulisanju međunarodne trgovine i međunarodnog finansiranja, što pretstavlja jednu od karakteristika savremenih međunarodnih privrednih odnosa. Zbog tih uzroka, državnokapitalističke tendencije daju značajno obeležje razvijenim kapitalističkim zemljama, a i većem delu nerazvijenih zemalja, mada u drugim oblicima i rešavajući druge zadatke. Da bi omogućile razvitak društvene proizvodnje i ublažile unutrašnje društvene suprotnosti, te tako produžile vek kapitalističkom sistemu, vodeće snage kapitalističkog društva u pojedinim delovima sveta, prisiljene su da istovremeno vrše i promene u tome sistemu putem podržavljivanja određenih ekonomskih funkcija, slabeći na taj način sve više njegove privatnokapitalističke osnove i čineći sam sistem manje otpornim zbog neprekidne borbe koju savremeni radnički pokret i progresivne snage čovečanstva vode u raznim oblicima. Tako je ekonomska, društvena i ideološko-politička neodrživost kapitalističkog sistema postala još očiglednija.

Pojačana uloga države u funkcionisanju i razvitku ekonomike društva Neophodnost da se odnosi proizvodnje i raspodele u kapitalizmu menjaju i uspostavljaju sve više na bazi državne intervencije dovodi do izmenjene i pojačane uloge države u funkcionisanju i razvitku ekonomike društva. Sve više jača tendencija državne intervencije u ekonomskim kretanjima društva. Država je prinuđena da preduzima pojedine mere kontrole nad privatnim kapitalom,

934

koje, doduše, ne zadiru u suštinu kapitalističkog sistema, ali delimično ograničavaju privatno upravljanje kapitalističkom svojinom . Država uzima na sebe značajnu ulogu u privredi razvijanjem raznovrsnih novih kreditno-monetarnih oblika i širim korišćenjem poreskog sistema za regulisanje privrede, bilo neposredno - nacionalizacijom čitavih grana industrije i krupnim državnim investicijama --- ili ograničavanjem upravljanja privatnim kapitalom i kontrolom u raspodeli profita, i u toj meri unosi izvesne elemente privrednog planiranja, a najčešće kombinovanjem svih ovih mera. Kao rezultat unutrašnjeg razvoja i promena u kapitalističkom sistemu, svesnog i stihiskog pritiska radničke klase u savremenim uslovima, - jača i uloga države na području radnih i imovinskih odnosa, socijalnih prava i socijalnih službi i drugih društvenih odnosa . Tendencije proizvođača da, preko organa najrazličitijeg karaktera i s manjim ili većim pravima, utiču na upravljanje preduzećem i institucijama upravljanja privredom u celini ― iako su u početnom stadiju razvoja, pretstavljaju proširivanje borbe za demokratska prava radnih ljudi i za rukovodeću ulogu radničke klase u društvenom i privrednom životu. Pojava regionalnih i širih međunarodnih privrednih organizacija, u kojima su neposredno angažovane države, pretstavlja nove oblike privredne saradnje i integracije, za razliku od ranije isključive aktivnosti privatnih monopola i drugih privatnokapitalističkih organizacija na ovome polju , a s druge strane se koristi i kao novo sredstvo borbe za uspostavljanje ekonomske i političke hegemonije jačih i razvijenih nad slabijim i nerazvijenim. Buržoaska država uzima, dakle, na sebe ekonomske funkcije na onom stepenu razvitka kapitalizma kada su privatna svojina i privatnokapitalistički odnosi proizvodnje postali preuski okviri za narasle proizvodne snage, kada društvo nije više sposobno da na postojećim kapitalističkim osnovama iziđe iz krize i da i dalje vrši društvenu reprodukciju i razvija proizvodne snage. Takve tendencije izražavaju nastojanje snaga kapitalizma da se ekonomski i politički prilagode potrebama razvitka proizvodnih snaga, društveno-političkim promenama poslednjih decenija odnosno rastućem uticaju socijalizma u svetu, kao i rastućoj ulozi i snazi radničke klase u nacionalnim granicama, zadržavajući pritom bitne elemente kapitalističkih društvenih odnosa i društvenih privilegija buržoazije . Proces vezivanja vrhova monopola s državnom upravom nastavlja se i dalje. Ali uzimajući na sebe znatne ekonomske funkcije

935

država i državni aparat dobivaju i svoju samostalnu ekonomsku bazu, te na toj osnovi jača društvena uloga državnog aparata. Buržoaska država i državni aparat, u težnji da stiču svoje samostalne funkcije i da se postave iznad društva, nastoje ne samo da još više suzbiju samostalnu društvenu ulogu radničke klase, već i da, ne dirajući u samu osnovu kapitalističkog sistema , ograniče ulogu privatnog kapitala. Buržoazija, a naročito njeni monopolistički vrhovi, u takvim uslovima nastoje da održe i razviju što veću kontrolu nad celim mehanizmom države i državnog kapitalizma, da se trajno učvrste kao njegova osnovna rukovodeća i usmeravajuća politička snaga - radi konzerviranja kapitalističkih odnosa i očuvanja privilegija buržoazije u nacionalnim i međunarodnim okvirima. Zbog toga se pojačavaju težnje raznih reakcionarnih krugova buržoazije kapitalističkih monopola i državnokapitalističke birokratije da u gušenju revolucionarnih i demokratskih pokreta primene fašističke i druge antidemokratske metode. Pojačana uloga države rađa takođe ekonomsku i političku snagu birokratije, kcja jačajući ima tendenciju da se pojavljuje kao relativno samostalan društveni i politički faktor. Ukoliko je u političkoj borbi između buržoazije i radničke klase za uticaj i pɔzicije u sistemu državnog kapitalizma postignuta veća ravnoteža, utoliko se i funkcije birokratije više osamostaljuju, uz težnju za jačanjem i očuvanjem državnokapitalističkog monopola i društvenih privilegija buržoazije . Na takvim se tendencijama zasniva i nacionalistička i imperijalistička ideologija fašizma, koja nastoji da prikaže državu kao natklasnog nacionalnog arbitra u društvenim i ekonomskim odnosima . Ukoliko je uticaj buržoazije jači , utoliko birokratija otvorenije služi buržoaziji , sprovodeći njenu reakcionarnu politiku. Samo vodeća uloga radničke klase može da oduzme birokratija ovakvu samostalnu društvenu ulogu . Savremeni imperijalistički hegemonizam. Borba za nezavisnost i ravnopravnost naroda Iz državnokapitalističkog monopola raste ne samo težnja za održavanjem postojećih odnosa nacionalnog ugnjetavanja i kolon : jalne eksploatacije, već i tendencija ka hegemoniji nad drugim narodima i ka svetskoj hegemoniji. Savremeni hegemonizam ne izražava samo nastojanja da se održe ostaci klasičnog kolonijalizma , koji je borbom naroda za nezavisnost postao neodrživ i sve više se 936

raspada, već pretstavlja preobraženi oblik kolonijalizma u sadašnjiın uslovima. Imperijalistički hegemonizam se prilagođava formalnoj nezavisnosti odnosno formalnoj ravnopravnosti naroda, kako bi ove učinio ekonomski i politički zavisnim od sila koje raspolažu velikom koncentracijom ekonomske i političke snage. U borbi za taj cilj politički pretstavnici buržoazije u današnjim uslovima često se služe i ideloško -političkim instrumentima poput lažne brige o demokratiji, slobodi itd. Ukidajući ili bitno ograničavajući na taj način stvarnu nezavisnost i ravnopravnost naroda , nosioci imperijalističkog hegemonizma teže za tim da ih pretvore u svoja ekonomska, politička i vojna uporišta u borbi za proširivanje sfere svoje hegemonije i ovog ili onog vida ekonomske eksploatacije. Samim tim je imperijalistički hegemonizam stalan izvor opasnosti od novog svetskog rata. U određenim uslovima ova opasnost postaje utoliko veća ukoliko se hegemonistička uloga određene države ili grupe država pretvara u snažan međunarodni sistem koji dejstvuje isključivo sa pozicije sile, i ukoliko je na podlozi državnog kapitalizma buržoazija sposobna da pokrene i organizuje i druge društvene snage radi sprovođenja svoje hegemonističke unutrašnje i spoljne politike . Borba za hegemoniju ne pretstavlja uvek samo isključivi interes buržoazije i državnokapitalističke birokratije određene zemlje ili grupe zemalja. Ona u datim uslovima dobiva i podršku ne samo srednjih društvenih slojeva već i pojedinih slojeva radničke klase. Još su Marks i Lenjin govorili o društvenim posledicama koje nastaju kada buržoazija pojedinih razvijenih zemalja uspeva da delove radničke klase, pa čak i celu radničku klasu, stavi u izvesnom smislu u povlašćeni materijalni položaj prema ostalim delovima radničke klase, odnosno prema radničkoj klasi i radnim masama drugih zemalja. U današnje vreme takva praksa u razvijenim kapitalističkim zemljama igra neuporedivo veću ulogu nego u prošlosti . Tu se radi o mogućnostima da vodeće snage buržoazije na bazi ekstraprofita u izvesnom smislu „potkupljuju “ pojedine delove radničke klase i o tome da veća razvijenost proizvodnih snaga i veća produktivnost rada omogućuju znatno viši životni standard u razvijenim zemljama nego što vlada u ostalim delovima sveta. Ta je praksa neposredan proizvod privilegovanih pozicija koje drže vladajuće snage razvijenih zemalja u odnosu na nerazvijene zemlje. Takve privilegovane pozicije su pojedine zemlje neposredno ili posredno stekle zahvaljujući kolonijalnoj eksploataciji, ostajanjem van ratnih sukoba ili određenoj ulozi u međunarodnoj podeli rada ili usled drugih povoljnih istoriskih uslova. Privilegovane po-

937

zicije su im omogućile da dugotrajnim sticanjem ekstraprofita daleko odmaknu u razvitku proizvodnih snaga u poređenju s većim delom ostalog sveta, što im omogućuje da i posle oslobađanja kolonija zadrže vanredno povlašćen položaj u svojim odnosima s nerazvijenim zemljama. Na taj način razvijene kapitalističke zemlje ipak uspevaju i sada kada se 'kolonijalni sistem ubrzano raspada da više ili manje reprodukuju svoj privilegovani položaj i s njim vezane ekstraprofite. Iz svih tih razloga su vladajući krugovi tih zemalja ekonomski i politički više u mogućnosti da udovolje materijalnim zahtevima određenih slojeva radničke klase , pa čak i njihovim demokratskim zahtevima, utičući ujedno i na formiranje njihove političke svesti. Na takvim tendencijama se zasniva ne samo oportunistički odnos pojedinih slojeva radničke klase prema svojoj sopstvenoj buržoaziji i državnokapitalističkoj birokratiji, već i njihova povremena podrška imperijalističkoj odnosno hegemonističkoj politici državnih vrhova. Viši materijalni standard razvijenih zemalja postaje, prema tome, znatnim delom produkt bede i zavisnosti nerazvijenih zemalja, a ugnjetavanje , nasilje i otsustvo demokratskih prava u velikom delu sveta postaju preduslov i podloga buržoaske demokratije i političkog liberalizma u malom broju razvijenih zemalja. Iako raspolaže velikom materijalnom snagom, savremeni imperijalizam je unutrašnjepolitički slab i nestabilan. Borba naroda za stvarnu političku i ekonomsku nezavisnost, to jest za stvarnu ravnopravnost i samostalnost u međunarodnim odnosima, ne ukida se nego postaje sve šira i uspešnija, a hegemonistički pritisak, sa svoje strane, sve više doprinosi da se ta borba poveže s najnaprednijim snagama radničke klase i socijalizma. A to znači uporna borba da je jedini put konačne likvidacije imperijalizma radničke klase i progresivnih snaga u svakoj zemlji za svoje demokratske i društvene zahteve i za mir, borba za pobedu i za rukovodeću društvenu ulogu radničke klase, za socijalizam, kao i dosledna borba naroda za svoju nezavisnost. O državnom kapitalizmu U savremenom društvu nema čistog državnog kapitalizma, jer se uopšte društveni procesi ne ispoljavaju niti se mogu ispoljavati, u čistim oblicima. Savremeni kapitalizam sadrži elemente privatnog kapitala slobodne konkurencije uporedo s monopolističkim kapitalom i sa ostacima sitnosopstveničke proizvodnje, dok istovremeno sve jače dolazi do izražaja funkcija države u svojstvu dru-

938

štvenog, političkog i posrebno ekonomskog činioca. Ukoliko se pojedine eknomske funkcije više prenose s privatnog kapitala na državu – pri čemu se i na druge načine ograničavaju prava privatnog kapitala utoliko više dolazi do izražaja pritisak novih materijalnih i društvenih faktora u privredi na kapitalističke proizvodne odnose, faktora koji čine uspostavljanje socijalističkih odnosa još nemìnovnijim. Tendencije te vrste su odraz sazrevanja i jačanja „ elemenata novog društva, koji su se već razvili u nedrima starog buržoaskog društva koje se nalazi u raspadanju “, (Marks ) i probijaju se sve snažnije kroz pukotine kapitalističkog društvenog sistema, produbljuju njegovu opštu krizu i sve više jačaju, proširujući svest o neminovnosti socijalističkog preobražaja društva i neophodnosti borbe za takav preobražaj . Državni kapitalizam, prema tome, nije neka posebna faza kapitalizma, već on , kao tendencija, izrasta u razvijenim zemljama iz monopolističkog kapitalizma, koji je postao ekonomski i politički neodrživ i koji spontano traži izlaz iz krize putem podržavljenja određenih ekonomskih funkcija, zadržavajući bitne karakteristike kapitalističkih odnosa. U tom smislu specifični oblici državnokapitalističkih odnosa mogu biti kako poslednji napor kapitalizma da se održi, tako i prvi korak ka socijalizmu. Da li će biti jedno ili drugo, – to zavisi u prvom redu od snage i svesne političke akcije radničke klase, to jest od rezultata njene borbe za vlast. Radnička klasa treba da se čuva iluzije da svako podržavljenje ekonomskih funkcija u uslovima kapitalizma znači u isto vreme i njihovo socijalističko podruštvljenje. Sve dok je buržoazija odlučujuća snaga državne vlasti, ona će i podržavljenje ekonomskih funkcija iskorišćavati radi održavanja i jačanja svojih kapitalističkih privilegija i političkih pozicija . Nema automatskog prelaza od državnog kapitalizma ka socijalizmu , ka stvarnom podruštvljenju sredstava za proizvodnju , to jest onakvog podruštvljavanja kojim se sredstva za proizvodnju stavljaju u službi sviju i svakog radnog čoveka. Taj prelaz može ostvariti samo svesna politička akcija radničke klase, njena borba za rukovodeću ulogu u mehanizmu vlasti i njena spremnost i sposobnost da tu ulogu upotrebi da bi stvarno izmenila društvene odnose. Iako državnokapitalistički odnosi omogućavaju da se u kapitalističkom društvenom sistemu javljaju elementi regulisanja i planiranja privrede, ipak ga to ne spasava od opšte krize u kojoj se kao sistem nalazi već nekoliko decenija. Iako državni kapitalizam, za razliku od liberalnog kapitalizma, može u izvesnoj meri da ograniči stihiju tržišta u privrednom razvoju, tako da to ograničavanje

939

i državno uplitanje, u pogledu makar i delimičnog usmeravanja privrednog razvoja, može da olakša, ublaži i privremeno odloži periodične krize, ipak te mere ne „ spasavaju“ kapitalizam , već, naprotiv , ukazuju na potrebu radikalne promene celog sistema . Upravo neprekidno jačanje ekonomske i političke intervencije države i njena sve veća uloga u rešavanju krupnih unutrašnjih i međunarodnih privrednih pitanja potvrđuje da je taj sistem u sve dubljoj krizi . Da bi obezbedio društvenu reprodukciju i spasao još održive ekonomske i društvene pozicije kapitala, državni kapitalizam je prisiljen, prilagođavajući kapitalistički sistem novim uslovima, da u isto vreme potkopava temelje na kojima sam počiva. Uprkos nastojanjima državnih vrhova, odnosno kapitalističke klase, da očuvaju svoje pozicije, objektivni proces razvitka jača i razvija društveno-ekonomske preduslove i činioce socijalizma , objektivno ubrzava proces raspadanja kapitalizma i čini sve neizbežnijim nove političke pobede radničke klase odnosno socijalističkih snaga. Uprkos velikoj koncentraciji vlasti u rukama države, takav je sistem u suštini i politički i ekonomski slab. Bitne protivrečnosti i antagonizmi kapitalističkog sistema ostaju i dalje : njegovi ekonomski i društveni mehanizmi sve češće se pokazuju kao nemoćni , a

sam sistem je neuporedivo više no ranije osetljiv na pritisak narodnih masa, pre svega radničke klase. Ekonomski i društveni potresi u sadašnje vreme neminovno dobivaju neuporedivo veći politički i društveni značaj nego ikad ranije . Svaka krupnija ekonomska borba pretvara se u političku . Svaki krupniji politički sukob dovodi do dalekosežnih društvenih posledica. Ustvari, procesi savremenog društvenog razvitka u kapitalističkom svetu razvijaju se u dva pravca. Ekonomski činioci, težnja vladajućih snaga kapitalizma da izbegnu ekonomske krize i revolucionarne političke potrese, kao i stalan svesni i stihiski pritisak radničke klase na celom frontu društvenih odnosa - usmeravaju društvo u pravcu sve većeg podržavljivanja pojedinih društvenih i ekonomskih funkcija i sredstava za proizvodnju . U tome procesu buržoazija, vezana s državnokapitalističkom birokratijom , nastoji da održi što više od svojih pozicija i svojih bitnih društvenih privilegija, pre svega putem svoje odlučujuće kontrole nad mehanizmom državne vlasti . Najreakcionarnije snage će i ubuduće težiti da, radi ostvarenja takvih ciljeva, u određenim uslovima pribegavaju fašizmu i drugim oblicima grube političke diktature . Nasuprot tome, radnička klasa svesno i stihiski, najraznovrsnijim sredstvima i oblicima ekonomske i političke borbe, vrši stalan pritisak u pravcu ukidanja ili ograničavanja tih privilegija burže940

azije, boreći se za proširivanje i ubrzavanje podruštvljavanja ekonomskih funkcija, za izvojevanje odlučujućeg uticaja na institucije upravljanja tim funkcijama, za ovlađivanje državnom vlašću . Rastući talas državnokapitalističkih tendencija u kapitalističkom svetu najočiglednije potvrđuje da čovečanstvo nezadrživo i najrazličitijim putevima duboko ulazi u eru socijalizma, kada socijalizam sve više postaje sadržina svakodnevne prakse celog čovečanstva. Subjektivna pokretačka snaga tog procesa i dalje ostaje -- radnička klasa, njen društveno-ekonomski interes, njena svesna i spontana borba, najrazličitiji vidovi njene klasne akcije. Revolucionarni, socijalistički preobražaj u svetu Krizu kapitalističkog društva bitno je produbila i ubrzala Oktobarska socijalistička revolucija , koja je i sama izbila na tlu opšte krize kapitalizma. U Sovjetskom Savezu je izvršena prva u svetu pobedonosna revolucionarna socijalistička promena društve nih odnosa i time je započeo proces revolucionarnog socijalističkog preobražaja sveta. Talasi Velikog oktobra već četrdeset godina bez prekida snažno utiču na razvitak socijalističke lančane reakcije u društvenim odnosima svih naroda i celog sveta, potstičući i usmeravajući mnogobrojne evolutivne i revolucionarne procese ka jedinstvenim socijalističkim ciljevima. Vezujući se sa svim tim procesima i nastavljajući se u njima, Velika oktobarska socijalistička revolucija je stvarno prerasla u svetski proces razvitka socijalizma. Posle Drugog svetskog rata socijalistički odnosi ostvaruju se na novim širokim područjima, i snage socijalizma su naglo ojačale u celom svetu . U nekim zemljama, kao rezultat pobede socijalističkih snaga u otvorenoj borbi, u procesu duboke narodne revolucije pod rukovodstvom komunističkih partija, uspostavljena je vlast radničke klase u svojevrsnim oblicima revolucionarne diktature proletarijata . U drugim zemljama je opet, sa završetkom Drugog svetskog rata, kao rezultat unutrašnjih ustanaka i napredovanja Sovjetske armije , došlo do sloma buržoaske vlasti , do formiranja vlada pod rukovodstvom komunističkih partija i do prelaska na izgrađivanje socijalističkog društva. Veliki broj zemalja pošao je, dakle, putem socijalizma. Novi, socijalistički sistem odlikuje se , pre svega, podruštvljavanjem sredstava za proizvodnju, to jest ukidanjem privatne kapitalističke svojine nad ovim sredstvima i ukidanjem kapitalističke eksploatacije radničke klase, kao i stavljanjem svih privrednih

941

mogućnosti i sredstava u službu planskog razvijanja proizvodnih snaga. U pogledu raspodele - socijalizam polazi od principa da rad treba da postane merilo ličnog ekonomskog položaja. Kapitalističku jagmu za profit socijalizam zamenjuje zajedničkim društvenim naporom za maksimalno zadovoljavanje ličnih i kolektivnih potreba ljudi . U toku oslobađanja društva od kapitalističkih društvenih oblika, socijalistička svest pretstavlja moćnu objektivnu, materijalnu snagu, sposobnu da snažno deluje na preobražaj i usmeravanje društvenog razvitka, pod uslovom da progresivno izražava objektivna materijalna i društveno-politička kretanja. Upravo zato socijalistička država u prvoj fazi , posebno u manje razvijenim zemljama, po pravilu , u manjoj ili većoj meri, nužno uzima na sebe celokupnu organizaciju i planiranje proizvodnje . Na toj bazi i pod tim uslovom, država postaje snažan instrument svesne akcije koji usmerava sva sredstva i napore ka postizanju određenih ekonomskih ciljeva, ustanovljuje plansku socijalističku raspodelu stvorenih vrednosti i na taj način ubrzava kretanje društva i obezbeđuje izgradnju materijalnih i socijalno- ekonomskih preduslova za dalji razvitak socijalističkih odnosa. Time ona ujedno stvara i uslove za svoje sopstveno postepeno odumiranje. Socijalizam je počeo rešavati krupne i dalekosežne ekonomske i socijalne zadatke, utoliko teže i složenije što su dosad na put socijalističke izgradnje stupile uglavnom relativno zaostale zemlje, s nerazvijenim proizvodnim snagama i malobrojnom radničkom klasom, što je neizbežno dalo svoj pečat oblicima i metodima dosadašnje socijalističke izgradnje. Razvlašćenje buržoazije i perspektiva privrednog porasta oslobodili su energiju radnih ljudi do te mere da su omogućili velike rezultate u stvaranju i proširivanju ekonomske baze, a naročito teške industrije i energetskih izvora. Boreći se protiv robno-kapitalističke stihije, socijalizam je u mogućnosti da vrši radikalnu promenu društvenih odnosa na selu i da razvija modernu poljoprivrednu proizvodnju . Socijalizam se afirmirao kao društveno-ekonomski sistem koji uspeva da najbrže razvije sredstva za proizvodnju i da postigne najbrži tempo porasta nacionalnog dohotka . Na toj osnovi nastaje i duboka promena u socijalnoj strukturi društva,, koja se posebno izražava u porastu udela radnika i inteligencije i njihove uloge u društvenim kretanjima. Socijalizam je definitivno prestao da bude samo idejno strujanje, politički pokret ili društveni „ eksperiment". Savremeni socijalizam postao je materijalna snaga, ekonomski , socijalni i kulturni

942

faktor koji vrši odlučujući uticaj na svetski društveni razvitak. Samim svojim postojanjem i postajanjem on dejstvuje najrazličitijim sredstvima, svesnom akcijom ljudi, na društvene, ekonomske i političke procese u svim zemljama, i neprekidno menja sliku sveta, menja kapitalistički svet i menja samog sebe. Uticaj socijalističkog, revolucionarnog preobražaja na ekonomska i društvena kretanja u svetu Pod uticajem postignutih rezultata u razvitku socijalizma, dolaze u kapitalističkom svetu do izraza ekonomski i socijalni činioci koji utiču na dalje zaoštravanje postojećih protivrečnosti i čine sve neizbežnijim pcdruštvljenje sredstava za proizvodnju , pa time i prelaz ka socijalističkim odnosima. Istovremeno jačaju i subjektivne snage socijalizma i društveni uticaj radničke klase. Radnička klasa je ustvari u mnogim zemljama već postala takav društveni i politički faktor koji je sposoban da vrši , i koji zaista vrši , bitan uticaj na društveni razvitak i na aktuelnu politiku državnih vrhova. I u uslovima kada se ne nalazi na vlasti, radnička klasa svojom snagom i svojim pritiskom stalno jača i razvija one društvenoekonomske faktore koji razbijaju jedinstvo kapitalističkog sistema i čine pobedu socijalističkih snaga sve više neizbežnom . Sem toga, u nerazvijenim zemljama koje su se tek oslobodile kolonijalnog ropstva ispoljavaju se tendencije, a postoje i mogućnosti, da se mimoidu određene faze kapitalističkog razvoja i da se neposredno pređe na izgradnju ekonomskih osnova za razvoj socijalizma. Jedino ovakav kurs može u tim zemljama obezbediti brži razvitak proizvodnih snaga odnosno oslobođenje tih zemalja iz okova vekovne ekonomske i kulturne zaostalosti. U takvim uslovima i sami oblici državnog kapitalizma mogu igrati i igraju za određeno vreme progresivnu ulogu . Mlada radnička klasa u tim zemljama, dajući podršku takvim naporima i boreći se za kontrolu nad mehanizmom upravljanja podržavljenih sredstava za proizvodnju, kao i za bolje uslove rada i života --- u isto vreme priprema sebi put za izvojevanje odlučujućeg uticaja u državnoj vlasti, na osnovu svoje saradnje s najširim radnim masama i progresivnim pokretima. Dalji porast socijalističkih snaga Razvitak socijalizma u savremenom svetu odražava preplitanje i uzajamno povezivanje ekonomskog i političkog delovanja već postignutih rezultata socijalističke izgradnje u nizu zemalja, kao i najrazličitijih revolucionarnih i evolutivnih procesa u kapitalistič943

kim zemljama. Ti procesi odvijaju se putem revolucionarnih, parlamentarnih i drugih oblika borbe, kao i putem raznovrsnih oblika saradnje i ideološke borbe u socijalističkim i drugim progresivnim društvenim pokretima. Ekonomske i političke snage socijalizma narastaju , a od jačine i subjektivne sposobnosti svesnih socijalističkih snaga pojedinih zemalja zavisi stepen razvijenosti i čvrstina socijalističkih odnosa i efikasnost socijalističke demokratije. Na dalji porast proizvodnih snaga utiče razvitak nauke i tehnike. Nova epohalna otkrića, kao nuklearna energija, elektronika, automatizacija, otkrića u biološkim naukama itd. ubrzavaju razvitak proizvodnih snaga društva . Okviri kapitalističkog društva postali su tesni za narasle proizvodne snage. Kapitalistički način proizvodnje, kapitalistički društveni sistem nalazi se u završnoj fazi. Čovečanstvo, sa svim svojim ekonomskim i drugim društvenim odnosima, stupa - veoma različitim putevima - u periodu preobražaja ka socijalizmu . Socijalizam sve više postaje stvar prakse svih naroda, sve više postaje jedinstven svetski proces i svetski sistem. To ne znači da je kapitalizam iscrpao sve svoje unutrašnje mogućnosti i da više ne može kočiti i ugroziti vodeću društvenu ulogu socijalističkih snaga. Kapitalistički sistem je još snažan svetski faktor. Kao takav, on još dejstvuje svojim uticajima čak i na unutrašnji razvoj socijalističkih zemalja, a pogotovu u bitnim društvenim kretanjima u kapitalističkim zemljama. Međutim ništa više ne može zaustaviti dalje raspadanje kapitalističkog društvenog sistema i taj proces će ići utoliko brže ukoliko napredak socijalističkih odnosa u zemljama gde je vlast u rukama socijalističkih snaga budu snažniji i ukoliko radnički pokret u kapitalističkim zemljama bude sposobniji da iskoristi veoma široke mogućnosti i raznovrsne oblike borbe za uticaj na društvena kretanja. Na taj način i problemi unutrašnjeg razvitka socijalističkih zemalja i socijalističkih odnosa sve više postaju dominantno društveno pitanje savremenog čovečanstva. Epoha u kojoj čovečanstvo

danas živi već je postala prvenstveno epoha uvođenja i učvršćivanja novih društvenih, političkih i kulturnih oblika, zasnovanih na socijalističkim ekonomskim odnosima. Socijalistička misao nije više usmerena samo na rušenje starog kapitalističkog sistema; ona gleda dalje ; ona mora da odgovara na pitanja daljeg razvitka socijalizma i njegove izgradnje na osnovi analize datih protivrečnosti u kojima se socijalizam kreće napred i mnogobrojnih prelaznih dru944

štvenih procesa kroz koje rastu i oblikuju se socijalistički odnosi među ljudima. Razumljvo je da ti procesi često prolaze kroz teške borbe, grčeve , greške, lutanja i privremene poremećaje. Takve su borbe i teškoće pratile svako probijanje novih puteva u istoriji ljudskog društva. Neprijatelji socijalizma se uzalud nadaju i raduju takvim teškoćama i poremećajima. Teškoće te vrste ne mogu okrenuti točak istorije unazad . One samo potstiču najnaprednije socijalističke snage da savladaju preživelo i da pronađu bolji, pravi put daljeg kretanja. Jugoslovenski komunisti se ponose što mogu doprineti svoj udeo tom velikom istoriskom zadatku savremenog čovečanstva. Različiti oblici u razvitku socijalizma Ni savremeni socijalizam nije niti može biti čist i homogen. U njemu se prepliću ostaci starih sistema, u njemu deluju zakonitosti robne proizvodnje . Određene protivrečnosti i suprotnosti završnih faza kapitalizma prenose se i u prve faze izgradnje socijalističkog društva. Socijalistička izgradnja se ne odvija po pravoj liniji . Ljudi svesno izgrađuju socijalizam, ali u raznim zemljama to čine u veoma različitim uslovima, sukobljavaju se s različitom oštrinom unutrašnjih protivrečnosti , dejstvuju pod različitim uticajima stihije i raznovrsnih društvenih i materijalnih činilaca i u rešavanju konkretnih pitanja donose različite subjektivne odluke . Ciljevi socijalizma su isti, ali ih narodi ostvaruju iz najrazličitijih objektivnih i subjektivnih razloga -- različitim putevima i sredstvima. Svaki od njih se u razvitku socijalizma oslanja na iskustva drugih, ali svaki od njih unosi u to zajedničko iskustvo i svoj poseban doprinos, bogateći ga svojim sopstvenim iskustvom. Neravnomernost razvitka socijalizma i različitost njegovih puteva i oblika izazivaju niz unutrašnjih protivrečnosti u socijalističkom kretanju , ali su u isto vreme i snažan potsticaj njegovom stalnom napretku , stalnom stremljenju ka sve naprednijim i slobonijim oblicima socijalističkih odnosa. Svaki pokušaj da se zakonitosti razvitka socijalizma sputaju neizbežno mora dati reakcionarne rezultate. Pobednička radnička klasa odnosno najnaprednije socijalističke snage sukobljavaju se u izgradnji socijalizma sa otporom najrazličitijih društvenih faktora, od čije jačine i uloge zavise kako tempo razvitka, tako i konkretni oblici socijalističkih odnosa. 60 VII Kongres SKJ

945

Koreni unutrašnjih protivrečnosti socijalističke izgradnje Socijalistički odnosi zavise pre svega od materijalne baze društva. Na zaostaloj, nerazvijenoj ekonomskoj bazi teža je stabilizacija vodeće uloge radničke klase i socijalističkih snaga, a izgradnja socijalizma je dugotrajan proces. Vodeće snage su usmerene pre svega prema problemima izgradnje neophodne ekonomske baze. U takvim uslovima su socijalističke snage često primorane da prave kompromise sa sitnosopstveničkim elementom, pa i s buržoazijom, i da se privremeno oslanjaju na najrazličitije oblike državnokapitalističkih odnosa i metoda. Preplitanje svih tih odnosa i uzajamnih uticaja izaziva niz protivrečnosti i suprotnosti koje se ne mogu „preskočiti “ nikakvim administrativnim, pseudorevolucionarnim merama, jer su duboko ukorenjeni u materijalnoj bazi . U isto vreme se, u datim okolnostima, kroz savlađivanje tih protivrečnosti najbrže kreće društveni napredak. Značajan izvor uticaja na društvena kretanja pretstavljaju takođe ekonomski i politički ostaci i elementi starog društva, to jest buržoazije, sloj inteligencije koji je bio vezan za kapitalizam, sitnosopstvenički egoizam, određene privatnosopstveničke i kapitalističke tendencije u srednjim slojevima, privatna svojina nad zemljom itd. Ukoliko je zemlja više zaostala, utoliko je uloga tih činilaca snažnija i utoliko oni više zaoštravaju unutrašnje protivrečnosti i suprotnosti. Otuda uglavnom izviru tendencije ka restauraciji kapitalizma i vlasti buržoazije. Te buržoasko-restauratorske tendencije, same po sebi, obično nemaju veliku političku snagu , jer radne mase ne žele povratak eksploatatorskog sistema. Međutim one postaju realna opasnost ako usled objektivnih teškoća ili zbog afirmacije birokratizma i drugih negativnih pojava dođe do ozbiljnih poremećaja u odnosima između vodećih političkih snaga socijalističke države i same radničke klase. Značajan činilac s kojim se sukobljavaju najnaprednije socijalističke snage jeste i zaostala društvena svest radnih ljudi, uključujući tu i znatne delove radničke klase, kao i uticaj te zaostale društvene svesti na društvene i političke organe. Revolucija ne može preko noći promeniti ekonomsku bazu i ukinuti nemaštinu i lične materijalne tegobe ljudi, niti može preko noći izmeniti društvenu svest, koja se formirala u uslovima eksploatacije i bedc. Zaostala shvatanja u radnim masama, osećanje nezadovoljenin potreba, sitnosopstvenički egoizam itd. često se vezuju s reakcionarnim ideološkim i političkim strujanjima , čije je poreklo u ostacima starog društva ili u drugim uticajima tuđim socijalizmu.

946

Anarhističke pojave Jedna od manifestacija te zaostale društvene svesti jeste pojava slepog, destruktivnog anarhizma. Ukoliko se ispoljava u redovima radničke klase, on je prvenstveno odraz stihiske, slepe reakcije na objektivne teškoće i probleme prelaznog doba, to jest na stalne protivrečnosti između potreba i društvenih materijalnih mogućnosti, na razgranjavanje birokratizma ili drugih deformacija i njihovog pritiska na celokupno društvo . Pojava anarhizma je posledica objektivnih i subjektivnih slabosti činilaca socijalističkog napretka i odraz stihiskog pritiska radničke klase u pravcu ubrzanja društvenih kretanja i nerazvijenosti njene socijalističke svesti. U pojedinim društvenim slojevima, naročito među inteligencijom, u srednjim slojevima i u malograđanskom elementu, a isto tako i u delovima radničke klase, anarhizam se često pojavljuje kao reakcija na teškoće prelaznog doba uopšte, kao povlačenje s fronta borbe za socijalizam, koje se prikriva apstraktnim slobodarstvom , koje je ustvari pseudo-slobodarstvo. Kao takav, destruktivni malograđanski anarhizam i apstraktni liberalizam ne pretstavljaju nikakvu samostalnu društvenu i idejno-političku snagu , već nastupaju samo kao prethodnik drugih antisocijalističkih snaga. Oni pripremaju put bilo još snažnijoj afirmaciji birokratizma, bilo snagama buržoaske kontrarevolucije, koje na takvim talasima kao i na ostacima sitnosopstveničkog egoizma i na drugim sličnim pokušavaju da se popojavama zaostale društvene svesti masa novo vežu s masama i da povrate bar neke od svojih izgubljenih privilegija.

Pojave birokratizma Značajan uticaj na socijalistički razvitak u doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam dobiva pojava etatističkog birokratizma i birokratizma uopšte. Pobedničkoj radničkoj klasi država je neophodno potrebna za duži ili kraći istoriski period ne samo kao instrument borbe protiv ostataka starog društva, već i radi uspostavljanja i učvršćenja ekonomskih odnosa zasnovanih na društvenoj svojini nad sredstvima za proizvodnju kao dominantnih društvenih odnosa. U prelaznom periodu , kada društvo još nije izgradilo novu osnovu ili se još nije na njoj učvrstilo i nije našlo nove mehanizme privrednog i društvenog upravljanja, socijalistička država dobiva naročitu progresivnu ulogu u privrednom i društvenom upravljanju . Oblici centralizovanog državnog upravljanja sredstvima za proizvodnju , zasnovanog na raznim vidovima državne svojine i

60°

947

upravne vlasti državnog aparata, odigrali su u razvitku socijalizma u datim istoriskim uslovima pozitivu ulogu, a u određenim okvirima oni i danas imaju, i imaće, takvu ulogu . To naročito važi za one nerazvijene zemlje koje su stupile na put socijalističkog razvitka i u kojima je specifična isprepletenost socijalističkih, državnokapitalističkih i drugih elemenata neophodna i progresivna za određeni period. Takva vrsta državnog upravljanja privrednim životom pretstavlja u socijalističkim zemljama nužnost sve dotle dok se ne smanje osnovna područja zaostalosti i ne oblikuju društveni centralizovani i decentralizovani demokratski mehanizmi upravljanja samih proizvođača, radnih ljudi , društvenim sredstvima za proizvodnju . Vršeći svoje funkcije u privredi, država ima tendenciju da privredu liši njenog unutrašnjeg pokretača, kako bi samu sebe postavila i pretstavila kao društvenu neophodnost. Kada se takve tendencije jače ispolje, država se može pretvoriti u faktor stagnacije i kočenja društvenog razvitka, u faktor koji sprečava konstituisanje novih društvenih mehanizama preko kojih se obezbeđuje dalji porast socijalizma. Naše iskustvo, kao i iskustvo drugih socijalističkih zemalja, pokazuje da je isključivo upravljanje privredom i celim društvenim životom preko državnog aparata vodilo ka sve većoj centralizaciji upravljanja, ka sve tešnjem srastanju državnog i partiskog aparata, ka njihovom jačanju i težnji da se odvoje od društva i da se nametnu kao snaga iznad njega. Na takvom tlu niču specifične pojave prelaznog doba : birokratizam i birokratsko-etatističke deformacije u razvitku socijalističkih odnosa. Te su pojave neposredan proizvod tendencija koje nastaju u političkom i privrednom aparatu socijalističke države , a idu za tim da taj aparat, umesto da služi društvu , preraste u njegovog gospodara. Ove pojave dolaze do snažnijeg izražaja tamo gde su zaostaliji i slabiji ekonomski preduslovi socijalizma i gde su slabiji stvarna društvena uloga i uticaj radničke klase. Birokratizam i etatističko-birokratske tendencije, kao poslednji odjek starih društvenih odnosa, teže deformisanju razvitka socijalističkih odnosa, prvenstveno u smislu održavanja, proširivanja ili restauracije raznih vidova državnokapitalističkih odnosa ili metoda upravljanja u uslovima kada proizvodne snage i proizvođači više ne trpe takve odnose i metode. Opasnost birokratizma leži u činjenici da on, kao bolest, slabi ceo organizam socijalističkog društva i time pokreće i jača antiso948

cijalističke snage i tendencije. Birokratizam pre svega neminovno raskida veze između vodećih političkih snaga i radničke klase, i time zaoštrava sve unutrašnje društvene suprotnosti. Razvitak socijalizma i savladivanje unutrašnjih protivrečnosti Ideološki odraz tih tendencija birokratizma jesu pojave kao : konzervativizam, dogmatizam, etatističko -pragmatistička revizija osnovnih naučnih postavki socijalizma, odnosno marksizma i lenjinizma, i stvaranje „kulta ličnosti“. Ideološke tendencije te vrste javljaju se kao odraz objektivnih protivrečnosti socijalističkog razvitka ― na razne načine u celom međunarodnom radničkom pokretu. Otuda se, posle učvršćenja vlasti radničke klase i radnih ljudi uopšte, pitanje postepenog odumiranja države javlja kao osnovno i otsudno pitanje socijalističkog društvenog sistema. U sferi ekonomskih odnosa taj proces istovremeno znači i proces savlađivanja ostataka državnog kapitalizma. Odumiranje države je proces čije trajanje zavisi od niza okolnosti, proces u kome se vidno smanjuje uloga države, preobražavaju organi države, stalno razvija neposredna demokratija i povećavaju funkcije raznovrsnih organa društvenog samoupravljanja. Oblici u kojima se taj razvitak ispoljava pokazali su se već i dosad kao različiti, a oni će to biti i ubuduće. Prema tome, iako u kvalitativno bitno izmenjenim odnosima i sa opštom tendencijom transformiranja, slabljenja i odumiranja svega što je vezano za stare društvene odnose, - u socijalističkom društvu prelaznog doba ne prestaju da dejstvuju i one društvene snage koje su karakteristične za poslednje faze kapitalizma. Radnička klasa i njene najnaprednije snage, i svesno i stihiski , suprotstavljaju se razgranjavanju tendencija koje odražavaju interese, shvatanja i težnje ostataka starog poretka. U određenim uslovima one i same mogu pasti pod uticaj raznih tuđih interesa i ideologija, što neizbežno postaje izvor niza unutrašnjih protivrečnosti. U određenim uslovima takve protivrečnosti mogu dovesti, i dovodile su, čak i do dubljih poremećaja i do privremenih političkih kriza. Protivrečnosti te vrste mogu se rešavati samo postepeno, dugotrajnim evolutivnim procesima i borbom mišljenja, u skladu s razvitkom materijalne baze socijalističkog društva, i s formiranjem socijalističke društvene svesti. Izgradnja socijalizma, prema tome, ne može se svesti na neku mirnu , ravnomernu i ujednačenu delatnost vodećih snaga socijalističkog društva, već pretstavlja organski društveni proces koji 949

se razvija preko svojih unutrašnjih protivrečnosti . U takvom procesu socijalističko društvo otstranjuje ostatke eksploatatorskih sistema i njihove ideologije , kao i sopstvene prelazne i preživele odnose 1 oblike, sopstvene greške i konzervativizam. Tim putem dolazi do izraza težnja čoveka ka sve boljim i višim ostvarenjima, što je nerazdvojno vezano za razvitak socijalizma. Vodeća uloga socijalističkih snaga i svesno usmeravanje unutrašnjih procesa Komunisti i vodeće socijalističke snage uopšte, raspolažući idejnim oružjem naučnog socijalizma, oslanjajući se na plansko upravljanje podruštvljenim sredstvima za proizvodnju, imaju velike mogućnosti za svesno usmeravanje tih procesa i za razrešavanje protivrečnosti. To ne znači da su bilo koje vodeće socijalističke snage time automatski postale sposobne da otkriju i da uvek progresivno ocene sve vidove društvenog kretanja ; niti da su imune od stihiskih uticaja koji nastaju na bazi unutrašnjih društvenih protivrečnosti. Ti uticaji često guraju socijalističke snage ili ka birokratizmu i konzervativnom zadržavanju na preživelim oblicima socijalističkog razvitka ili ka „ kaskanju na repu “ malograđanskog anarhizma i pseudoliberalizma. U takvim slučajevima vodeće socijalističke snage gube, na određenim sektorima, stvarnu rukovodeću ulogu, ostavljaju stvari na milost i nemilost stihiji i reakcionarnim uticajima, čine greške i prouzrokuju privremene ili trajnije stagnacije i deformacije. Neuspesi i politički poremećaji uvek su prva posledica takvih grešaka i deformacija. Ali oni u isto vreme potstiču i ka naprednijim i demokratskijim oblicima i odnosima u socijalističkom društvu. Protivrečnosti i suprotnosti te vrste pretstavljaju bitnu karakteristiku doba prelaza od kapitalizma ka socijalizmu i dolaze do izraza u celokupnoj strukturi društva. One se u socijalističkom društvu prelaznog doba mogu razrešavati u procesu postepenih evolucija i stalnog napretka socijalističkih odnosa. Teškoće objektivnih uslova u kojima se u nekoj zemlji izgrađuje socijalističko društvo ili deformacije izazvane subjektivnim greškama rukovodećih socijalističkih snaga ili preživeli oblici sistema mogu, u pojedinim slučajevima i u određenim uslovima, izazvati grčeve i teže društvene i političke poremećaje . Ali i takve prolazne krize -- kada se sagledaju njihovi pravi uzroci pretstavljaju samo potsticaj snažnijem i bržem napretku socijalizma, snažnijem i bržem razvitku socijalističke društvene svesti i savlađivanju preživelog, potsticaj novoj reprodukciji rukovodeće uloge najnaprednijih socijalističkih snaga.

950

Glava druga BORBA ZA SOCIJALIZAM U NOVIM USLOVIMA Društveno-politička uloga radničke klase i njen uticaj na društvena kretanja Uslovi borbe radničke klase i socijalističkih snaga uopšte za svakodnevne zahteve, za demokratska prava radnih ljudi, za vlast i za izgradnju socijalizma znatno su se izmenili tokom poslednjih decenija. S jedne strane, zadaci su složeniji . Velika koncentracija ekonomske i političke vlasti u buržoaskoj državi, kao i njena internacionalna povezanost s tendencijom stvaranja nadnacionalne klasne vlasti otežavaju i često čine neefikasnim pojedina sredstva i oblike borbe radničke klase iz prošlosti. To dolazi do izražaja osobito u sadašnjim uslovima nestabilnog mira , koji počiva na labilnoj ravnoteži snaga. U takvoj situaciji svaka revolucionarna akcija radničke klase i antiimperijalističkih snaga dobiva međunarodni karakter i mobiliše najrazličitije sile u svetu . Sem toga, u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama znatno je pojačana i praksa takozvanog ekonomskog „ potkupljivanja“ delova radničke klase. Ta praksa je osnova oportunističkih i reformističkih tendencija u radničkoj klasi, sprečava njeno jedinstvo , zamagljuje njenu svest i klasnu solidarnost u borbi za socijalizam, apsolutizira parlamentarne oblike borbe kao jedino ispravne, zapostavljajući druga sredstva borbe koja u određenim uslovima i okolnostima omogućuju veći uspeh . U takvim uslovima vladajući vrhovi uspevaju da konsoliduju i učvrste buržoasko-demokratske forme države i da, za određenu fazu društvenog razvitka, usmere klasnu borbu na makompromis s radničkom klasom, putem pojedinačnih reformi i'm `terijalnih koncesija, uz stvaranje odgovarajućih iluzija. Procesi te vrste zaoštravaju protivrečnosti i ideološku borbu u samoj radničkoj klasi , otežavaju njeno jedinstvo i slabe njene revolucionarne snage. Negativne posledice su za te snage utoliko teže ukoliko su ove snage učaurene, opterećene dogmatizmom i sektaštvom, ukoliko ne vode dovoljno računa o objektivnim izvorima i o karakteru takvih procesa, ukoliko nisu sposobne da oblike i metode svoje političke akcije prilagode konkretnim uslovima određene faze klasne borbe. Najzad, teškoće povećava i činjenica što je izgradnji socijalizma - putem revolucionarnog preokreta - dosad pristupila pre svega radnička klasa relativno nerazvijenih zemalja. Otuda gomilanje

951

izvanredno velikih teškoća u dosadašnjoj socijalističkoj praksi, koje su se, između ostalog, izražavale u mnogim negativnim pojavama i deformacijama u razvitku socijalizma. Takve su pojave otežale položaj revolucionarnog radničkog pokreta u borbi za uticaj u masama u kapitalističkim zemljama. Svi ti i drugi slični faktori dejstvuju kao kočnica u političkoj akciji i ekonomskoj borbi radničke klase, otupljuju njenu revolucionarnu oštrinu , i, ujedno, u većoj ili manjoj meri negativno utiču na tempo i razvojne oblike društvene izgradnje u socijalističkim zemljama. S druge strane se, uprkos svemu tome, odnos društvenih snaga u svetu bitno izmenio u korist socijalizma. Oktobarska revolucija, socijalističke revolucije u Jugoslaviji , Kini i drugim zemljama, kao i političke i društvene promene u svetu, odigrale su ogromnu ulogu revolucionarnog preobražaja ne samo u zemljama u kojima je do takvih promena došlo, već i u celom svetu. Ne postoji više kapitalističko opkoljavanje izolovanog socijalističkog ostrva, već se pod uticajem nezadržive afirmacije socijalizma menja i sam kapitalistički svet. Radnička klasa mnogih kapitalističkih zemalja, naročito u Zapadnoj Evropi i Americi, stekla je niz značajnih političkih i socijalnih prava, zahvaljujući sopstvenoj borbi , kao i uticaju revolucionarnih pobeda socijalizma u mnogim zemljama. Sva ta društvena kretanja, izazvana pobedom niza socijalističkih revolucija, kao i sve mnogobrojnije revolucionarne promene koje su nastale i nastaju u pojedinim zemljama, uzrokuju društvene promene i reforme u drugim zemljama, vezuju se uzajamno i pretstavljaju jedinstven proces revolucionarnog, socijalističkog preobražaja sveta. Usled svega toga su društvena i politička uloga i uticaj radničke klase na društvena kretanja ogromno porasli u celom svetu . Ideja socijalizma postaje bliska sve širim slojevima stanovništva, a radnički pokret dobiva sve šire mogućnosti za stvaranje političkih saveza s pojedinim slojevima stanovništva i ostalim progresivnim pokretima. U takvim su uslovima kapitalizam i njegov politički sistem postali neuporedivo više no ikad ranije labilni i podložni pritisku i društvenom uticaju radnih i demokratskih masa. Očigledno je da na današnjem nivou društvenog razvitka postoje i sve se snažnije razvijaju potrebni materijalni, društveni, politički i kulturni uslovi za još veće uspehe socijalističkog pokreta. A na velikoj raznovrsnosti svih tih uslova izrasta i mogućnost raznih puteva i oblika borbe za socijalizam.

952

Uslovi i oblici borbe radničke klase za socijalizam Burno kretanje savremenog čovečanstva ka socijalizmu dovele je do toga da je socijalizam već postao svakodnevna praksa stotina miliona ljudi, praksa koja se neprekidno bogati novim oblicima i novim kretanjima u neposrednoj socijalističkoj izgradnji i u borbi radničke klase i socijalističkih snaga za uticaj na društvena kretanja u kapitalističkim zemljama. Sve ovo utiče na to da u sadašnjim uslovima borba radničkog pokreta dobiva veću širinu i neuporedivo raznovrsnije oblike no što ih je imala u prošlosti . Ona pretstavlja stalno preplitanje revolucionarnih i takozvanih mirnih političkih akcija. Radnička klasa se kao rukovodeća društvena snaga probija napred u oštrim revolucionarnim i antiimperijalističkim sukobima, kao i u parlamentarnim i drugim , relativno mirnim, oblicima borbe. Dok u određenim uslovima radnička klasa revolucionarnim akcijama ruši do temelja stari sistem , dotle je u drukčijim uslovima ona spremna ili prinuđena da ulazi u kompromise, da prihvata uzajamne koncesije, da se zadovoljava reformama. U savremenim uslovima borbe radničke klase u kapitalističkim zemljama ogromnu važnost dobiva saznanje o njenoj rastućoj snazi i društvenoj ulozi. Pritisak radničke klase i samog ekonomskog razvoja doveo je do delimičnog ubrzavanja procesa nacionalizacije i do raznih oblika državne kontrole nad proizvodnjom, premda ti procesi samo nagrizaju, ali ne menjaju, postojeće društvene odnose . Stavljanje na dnevni red pitanja potpunije nacionalizacije industrije ubrzava porast saznanja o ograničenosti i besperspektivnosti sadašnjih formi buržoaske demokratije . Sve obimnije diskusije o „ proširenju“ buržoaske demokratije na području takozvane „ ekonomske demokratije “ govore o porastu jednog procesa i o konačnoj krizi buržoaske demokratije. Ustvari su sva ta previranja samo odraz činjenice da savremeni razvoj u sve oštrijoj formi postavlja pitanje društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju , a time i pitanje vlasti u celini .

Sve značajnija postaje borba radničke klase za učešće radnika u upravljanju u nacionalizovanoj industriji . Od uspešnog razvitka te borbe zavisi i stepen razvitka takozvane ekonomske demokratije , jačanje političkih i društvenih pozicija radničke klase, smanjenje uloge birokratije i uočavanje suštine savremenih tehnokratskih tendencija. Kapitalistička klasa je primorana da i na tom području pravi manje ustupke, pokušavajući da raznim formama učešća radnika u upravljanju privredom ulije sadržaj koji neće bitno ogra958

ničiti pravo kapitalista - vlasnika, pokušavajući ujedno da te ustupke koristi za slabljenje borbe i pritiska radničke klase. Radnička klasa postaje svesnija svojih mogućnosti i ograničenosti dosadašnjih ustupaka . U sadašnje vreme, u toku neposredne svakodnevne borbe radnih masa na rešavanju pitanja koja se tiču njihovih ekonomskih interesa i demokratskih prava, postavljaju se i takva pitanja kao što su : nacionalizacija i drugi oblici podruštvljavanja sredstava za proizvodnju i ekonomskih funkcija, upravljanje u preduzećima i razni vidovi samoupravljanja, borba protiv birokratizma, razvoj demokratije, položaj radnih ljudi u proizvodnji i društvu, učešće i kontrola radnika, radnih ljudi, potrošača, u organima privrednog upravljanja itd. Sva ta pitanja su od bitnog značaja za radnički pokret u celini, kao oblici borbe za jačanje društvenog uticaja radničke klase, za njeno ujedinjavanje, za razvijanje njene socijalističke svesti, za vlast. U nerazvijenim zemljama rešavajući faktor bržeg ekonomskog i društvenog napretka postaje saradnja mlade radničke klase s najširim slojevima naroda, koji su zahvaćeni antiimperijalističkom borbom , kao i aktivna borba radničke klase protiv pokušaja da napori oslobođenih nacija u cilju savladavanja zaostalosti i ekonomske zavisnosti budu iskorišćeni od strane buržoaskih elemenata radi sopstvenog bogaćenja i sopstvene ekonomske i političke afirmacije. Te težnje radničke klase ogledaju se i u njenim zahtevima da dobije snažniji uticaj na komandne pozicije u društvu, na upravljanje podržavljenim ekonomskim funkcijama, kao i u njenom otporu pokušajima da podržavljena sredstva za proizvodnju ponovo pređu u privatne ruke. Dosadašnji uspesi revolucionarne borbe radničke klase, jačanje političkih i ekonomskih činilaca socijalizma, sve veća uloga državnokapitalističkih odnosa u savremenom kapitalizmu, rađanje socijalističkog svetskog sistema i drugi mnogobrojni faktori savremenog društvenog razvitka - sve to daje i davaće i ubuduće radničkoj klasi više izgleda no ranije da u pojedinim zemljama, u određenim uslovima, može i sredstvima relativno mirne političke borbe postati vodeća snaga u društvu, dobiti odlučujući uticaj u vlasti i postepeno --- prema objektivnim uslovima i svojoj političobezbediti nastanak i razvitak socijalizma. koj snazi

954

Uzajamna zavisnost različitih oblika borbe radničke klase Mogućnost mirnog prelaza u socijalizam nikako ne znači da radnička klasa treba da se odrekne revolucionarnih sredstava u borbi za socijalizam kada zaoštrenost unutrašnjih suprotnosti : drugi uslovi traže upravo takva sredstva, to jest kada takav izlaz nameću svojom politikom reakcionarni vlastodršci. Ako bi radnički pokret podlegao oportunističkim pogledima i praksi, on bi se odrekao ne samo svoje sopstvene društvene uloge, već i dosadašnjih pobeda socijalističke revolucije, koje su mu upravo i omogućile da danas može uspešnije primenjivati parlamentarne i druge slične metode u borbi za osvajanje rukovodeće društvene uloge. Kao revolucionarna klasa, radnička klasa će nesumnjivo i ubuduće revolucionarnom silom razbijati lance kapitalizma, imperijalizma i svakog ugnjetavanja, posebno svuda tamo gde reakcionarni vlastodršci budu pokušavali da nasiljem zadrže neumitni tok istorije i spreče radničkoj klasi i progresivnim snagama put ka vlasti. S druge strane, marksisti ne mogu dopustiti da se bilo koji oblici i sredstva borbe pretvore u princip i dogmu , koja bi sprečavala da se na određenom mestu primene oni oblici političke akcije koji odgovaraju konkretnim uslovima borbe, života i shvatanja radničke klase i progresivnih društvenih snaga uopšte. Savremeni razvitak kratke, ali veoma bogate i poučne borbe za socijlizam pokazuje da su putevi radnih ljudi ka vlasti i socijalizmu različiti , i to različiti ne samo u raznim zemljama, već i u raznim razdobljima , što zavisi i od opšteg odnosa društvenih snaga u svetu i od konkretnih materijalnih i opštih društvenih uslova, istoriskih naslaga i političke tradicije u svakoj pojedinoj zemlji i, u vezi s tim, od snage konkretnog ekonomskog i društvenog položaja i shvatanja radničke klase i radnih ljudi uopšte. S druge strane, ni u jednoj zemlji se borba za socijalizam ne vodi izolovano, odvojeno od razvitka međunarodnog socijalizma uopšte. Iskustva socijalističkih snaga u jednoj zemlji postaju iskustvo za sve. Uspesi socijalizma u svetu uopšte jačaju socijalističke snage u svakoj pojedinoj zemlji i olakšavaju im put ka sopstvenim uspesima. Preplitanje, povezivanje i dopunjavanje svih postojećih oblika borbe, napori radničke klase i socijalističkih snaga da već ostvarene socijalističke odnose oslobode od pojava birokratizma i da ih dalje razviju jeste osnovna karakteristika društvenih zbivanja u svetu, osnovna karakteristika današnje borbe za socijalizam .

955

Neka iskustva iz dosadašnjeg socijalističkog razvitka u Sovjetskom Savezu i ostalim socijalističkim zemljama Postojanje socijalističkih zemalja a naročito dalji progresivni razvitak društvenih odnosa u njima imaju veliki uticaj na kretanje celog društva, na dalje razvijanje međunarodnih odnosa u pravcu ravnopravnosti naroda i njihovog uzajamnog miroljubivog pomaganja, kao i u pravcu daljeg napretka i jačanja socijalizma u svetu. Sa dosadašnjim iskustvom socijalističkog razvitka cela teorija i praksa socijalizma dobivaju čvršću podlogu, veće mogućnosti za usmeravanje socijalističkog kretanja i obuzdavanje stihije. U tom pogledu dragoceno iskustvo međunarodnog socijalizma naročito pretstavlja razvojni put socijalizma u Sovjetskom Savezu , s njegovim uspesima i pobedama, koje su ujedno uspesi i pobede međunarodnog socijalizma, kao i s njegovim teškoćama i slabostima. Sovjetski Savez je između dva svetska rata bio prva i jedina zemlja u kojoj su socijalističke snage došle na vlast i u kojoj su se izgrađivali socijalistički društveni odnosi . Revolucionarni pokret radničke klase u ostalim zemljama i oslobodilački pokreti u kolonijama gledali su zbog toga na Sovjetski Savez kao na uzor za svoju akciju. Samim svojim postojanjem Sovjetski Savez je u periodu između dva svetska rata bio glavno uporište svim socijalističkim i progresivnim pokretima u svetu . I revolucionarni radnički pokret u Jugoslaviji dobivao je od Oktobarske revolucije i socijalističke izgradnje u Sovjetskom Savezu snažan potsticaj. Izgradnja socijalističkih društvenih odnosa u Sovjetskom Savezu vršila se u složenim uslovima izvanredno velikih teškoća i prepreka koje su joj stajale na putu . Proizvodne snage bile su veoma nerazvijene , a pored toga i razorene ratovima . Teška opšta zaostalost vladala je u znatnom delu ove velike zemlje. Protiv pobede Oktobarske socijalističke revolucije, a kasnije protiv Sovjetskog Saveza kao prve socijalističke države, bili su upereni napori udruženih reakcionarnih imperijalističkih krugova iz celog sveta . Na slaboj materijalnoj osnovi , kakvu je socijalizam nasledio od bivše carske Rusije , nije bio mogućan dalji razvoj socijalističkih društvenih odnosa. Nužno se nametnula ubrzana izgradnja materijalne osnove novog društva, a pre svega stvaranje krupne industrije, osnove daljeg razvitka industrije . Međunarodni položaj Sovjetskog Saveza, intrige, akcije i pretnje reakcionarnih krugova buržoazije protiv prve zemlje socijalizma još su više zaoštrili situaciju i uticali su na poznati smer razvitka . 956

U takvim okolnostima je celokupni društveni razvitak u Sovjetskom Savezu morao polaziti od koncentracije svih snaga na izgradnju materijalne osnove novog društva, i to sopstvenim silama. Samo tim putem bilo je mogućno sprečiti restauraciju kapitalizma u Sovjetskom Savezu . Međutim takva opšta situacija je zahtevala izvanredne napore i velika odricanja cele radničke klase i radnih ljudi Sovjetskog Saveza. Zahvaljujući krajnjim naporima, žrtvama i odricanjima sovjetskih radnih ljudi , Sovjetski Savez je između dva svetska rata postigao u tome pravcu krupne rezultate. Stvorena je snažna industriska baza, sposobna ne samo da očuva postignute tekovine socijalističke revolucije , već i da obezbedi dalje razvijanje socijalističkih odnosa. Time je stvorena materijalna i politička osnova koja je znatno olakšala razvitak socijalizma u drugim zemljama. Ti se uspesi ogledaju i u stvaranju brojno jake savremene radničke klase, inteligencije itd ., što je korenito izmenilo i unutrašnju društveno-ekonomsku strukturu sovjetskog društva i subjektivne uslove za dalji razvitak proizvodnih snaga. Postignuti uspesi bili su osnova koja je omogućila Sovjetskom Savezu da u toku Drugog svetskog rata, u savezu sa ostalim silama antihitlerovske koalicije , odnese pobedu nad blokom fašističkih sila, a to je bilo od odlučujućeg uticaja na dalji progresivni razvitak današnjeg društva. U takvoj opštoj situaciji društveni razvitak je zahtevao posebno naglašenu organizatorsku ulogu vodećih snaga društva, Komunističke partije i sovjetske države, i to pre svega u oblasti ekonomskog života, a zatim i u celokupnom društvenom životu, što je dovelo do velike koncentracije vlasti u rukama državnog aparata. Međutim takvu koncentraciju vlasti u državnom aparatu počelo je pratiti i ispoljavanje birokratsko -etatističkih tendencija , grešaka i deformacija u razvitku političkog sistema države, a time i oštrije i grčevitije izražavanje niza protivrečnosti tipičnih za period prelaza iz kapitalizma u socijalizam. U krajnjoj liniji je takva praksa vodila jačanju ne samo državne vlasti, nego sve više i vladavini jednog čoveka. Na toj praksi je stvoren „ kult ličnosti “, s pokušajem njegovih teoretskih i ideoloških opravdanja. Komunistička partija Sovjetskog Saveza i sovjetski radni ljudi su, za vreme Staljinovog rukovodstva, uspeli da očuvaju tekovine Oktobarske revolucije, da ih učvrste uspešnom industrijalizacijom i podizanjem opšteg kulturno-tehničkog nivoa zemlje, da održe i razviju Sovjetski Savez kao oslonac za sve socijalističke

957

i progresivne pokrete, nasuprot upornom pritisku snaga kapitalizma i imperijalizma. Međutim Staljin se, iz objektivnih i subjektivnih razloga, nije suprotstavio birokratsko-etatističkim tendencijama koje su nicale iz velike koncentracije vlasti u rukama državnog aparata i srastanja partiskog i državnog aparata, iz jednostrano ispoljenog centralizma. Naprotiv, on sam je postao njihov politički i ideološki nosilac. U tome pravcu je izvršena pragmatistička revizija određenih osnovnih naučnih postavki marksizma i lenjinizma, pre svega u oblasti teorije države i partije, a zatim i u oblasti filozofije, političke ekonomije, kao i na području društvenih nauka uopšte. Marksističko-lenjinistička teorija o diktaturi proletarijata kao političkom sistemu vlasti u državi koja odumire i kao sredstvu borbe radničke klase u procesu rušenja ekonomskih temelja kapitalizma i stvaranja političkih i materijalnih uslova za slobodan razvitak novih socijalističkih društvenih odnosa, - bila je pretvorena u Staljinovu teoriju o državi koja ne odumire, koja treba sve više da jača u svim oblastima društvenog života i čijem se aparatu pridaje suviše velika uloga u izgradnji socijalizma, u rešavanju unutrašnjih protivrečnosti prelaznog perioda, uloga koja je pre ili kasnije mɔrala početi da koči razvijanje socijalističkih društvenih i ekonomskih činilaca. Pojave te vrste posle Drugog svetskog rata ispoljile su se i na međunarodnom planu, to jest u izvesnim elementima sovjetske spoljne politike i u odnosima među socijalističkim zemljama, što se naročito pokazalo u Staljinovoj akciji protiv socijalističke Jugoslavije, koju je XX Kongres Komunističke partije Sovjetskog Saveza jednoglasno osudio kao akciju očigledno suprotnu stvarnim intersima socijalizma. Dajući otpor takvom pritisku i boreći se za nezavisnost svoje zemlje, jugoslovenski komunisti i narodi Jugoslavije nisu se borili samo za pravo na svoj slobodan socijalistički razvitak, već su dali i svoj doprinos neophodnoj borbi protiv birokratsko-etatističkih i drugih antisocijalističkih deformacija u razvitku socijalizma i u odnosima između naroda koji su pošli socijalističkim putem. Zato je taj otpor bio dosledno socijalistički i napredan , pa je upravo zato i doprineo jačanju i napretku socijalizma u svetu uopšte. Sve te i druge poznate negativne pojave i greške nanele su - naročito zbog toga što su se neke od njih prenosile i ponavljale i u pojedinim socijalističkim zemljama - štete kako međunarodnom socijalizmu , tako i socijalističkoj izgradnji u Sovjetskom Savezu. Međutim one nisu mogle trajno deformisati niti trajnije

958

omesti razvitak socijalizma u Sovjetskom Savezu, jer su socijalističke snage u toj prvoj zemlji socijalizma toliko narasle i ojačale da su se probijale i kroz prepreke birokratizma i „kulta ličnosti". Neposredno posle Staljinove smrti i XX Kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza upravo su se zato počele postepeno uklanjati pojedine deformacije, nastale pod uticajem spomenutih negativnih tendencija. Visoki nivo razvitka proizvodnih snaga koji je postignut u Sovjetskom Savezu , dominantan društveni uticaj radničke klase i formiranje brojne, sa socijalističkim sistemom usko - omogućavaju da se taj proces uspešno dalje povezane, inteligencije — razvija, čime se daje nov potstrek napretku socijalizma. Savremeni razvitak i postignuti rezultati omogućuju socijalističkim snagama da se sa još više svesti i sa više upornosti i širine bore za dalji napredak socijalističkih odnosa i za ukidanje, slabljenje ili izolovanje izvora raznih deformacija socijalističkog razvitka. Teorija i praksa koje konzerviraju određene prelazne oblike u socijalističkoj . izgradnji i zatvaraju perspektivu radničkoj klasi i celom narodu - moraju se kritikovati, lomiti , odbacivati . Za rukovodeće političke snage socijalističkih zemalja i socijalizma uopšte sve aktuelniji postaju oni problemi koji izražavaju najveći interes radnih ljudi : pitanja oblika i načina upravljanja ekonomskim i drugim društvenim funkcijama, pitanja demokratizacije i postepenog ograničavanja administrativno-centralističkog rukovođenja, stalnog proširivanja učešća proizvođača u upravljanju sredstvima proizvodnje i privredom uopšte, stalnog proširivanja područja društvenog samoupravljanja po horizontalnoj i po vertikalnoj liniji, daljeg razvijanja socijalističkog sistema raspodele u skladu sa socijalističkim principima „ svako prema sposobnostima, svakome prema radu“, sve većeg poboljšavanja životnog standarda, sve šireg razvijanja oblika i metoda socijalističke demokratije na svim područjima društvenog života, učvršćenja i daljeg razvijanja demokratskih prava i demokratskih društvenih obaveza pojedinog građanina i druga slična pitanja. U rešavanju tih i sličnih zadataka na području razvijanja socijalističkih društvenih odnosa ne mogu sve socijalističke zemlje ići na isti način i istim tempom. Put, način i tempo zavise od konkretnih uslova, od odnosa klasnih snaga, od razvijenosti ekonomskih preduslova socijalizma, od političke strukture, tradicija i od društvene svesti masa u svakoj zemlji. Ali problemi su jedinstveni i, kao takvi, pretstavljaju jedinstven zadatak međunarodnog socijalizma, a naročito komunističkih partija i socijalističkih snaga uopšte koje su na vlasti ili koje mogu bitno uticati na društvena 959

kretanja. Razrešavati protivrečnosti prelaznog doba od kapitalizma ka socijalizmu znači , u prvom redu , rešavati te probleme i time obezbeđivati neprekidan napredak svih vidova socijalističke izgradnje. Na tom putu komunisti nekada mogu i da greše ; ali takve greške nije teško ispravljali , jer su to greške uspona. Neuporedivo je teže ispravljati greške i njihove posledice nastale ometanjem socijalističkog društvenog razvitka i upornim zadržavanjem preživelih oblika i metoda. Razvitak socijalističke misli . O dogmatizmu i revizionizmu Napredak socijalizma ne zavisi samo od objektivnih uslova društvenog razvitka i rešenosti radničkog pokreta da se u praksi bori za izgradnju socijalističkih odnosa, već i od subjektivne sposobnosti vodećih političkih snaga . Zato su stalan napredak i bogaćenje socijalističke naučne misli nerazdvojni , sastavni deo borbe za socijalizam i njegovu izgradnju . Značajni su rezultati koje je radnički pokret postigao u toj borbi, oslanjajući se u svojoj praksi na velika naučna otkrića, čiji su izraz dela Marksa, Engelsa i Lenjina. No, pod uticajem raznovrsnih društvenih faktora, marksistička misao je poslednjih decenija zaostajala za razvitkom savremenog društva i njen kasniji razvoj se nije uvek dosledno nadovezivao na njene osnovne naučne postavke i rezultate , a često su upravo te postavke podvrgavane pragmatističkoj reviziji . Tako su nastale mnoge praznine u daljem naučnom, marksističkom osvetljavanju savremenih društvenih problema, a osobito u osvetljavanju zakonitosti i protivrečnosti prelaznog perioda od kapitalizma ka socijalizmu . Dalji razvitak socijalizma kategorički zahteva da se ispitaju zakonitosti i protivrečnosti doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam i da se socijalistička naučna misao što pre oslobodi pragmatističkog pritiska onih društvenih činilaca koji zadržavaju njen razvitak. Samo pod tim uslovom će ona biti sposobna da se orijentiše ka naučnom osvetljavanju glavnih društvenih problema savremenog čovečanstva, ka objašnjavanju zakonitosti kretanja samog socijalističkog društva u prelaznom periodu i da time još uspešnije nego dosad krče put socijalističkoj praksi . Dva društvena faktora i, u skladu s tim, dve ideološke tendencije u radničkom pokretu prvenstveno su uticali u pravcu kočenja socijalističke teoriske misli , u pravcu revizije nekih osnovnih marksističkih naučnih postavki .

960

Prvi faktor je pojava birokratizma i etatizma. Usko su vezane sa tom pojavom i tendencije ka ideološkom monopolu, kao i pokušaji da se marksistička misao - I koja ostaje živa i revolucionarna samo kroz svoj sopstveni dalji razvitak i stalno sticanje iskustava na osnovu prakse - pretvori u statički zbir ustajalih dogmi i apstraktnih istina, podešenih prema određenim prakticističkim, prolaznim potrebama. Odatle izviru savremene pojave dogmatizma i pokušaj specifične etatističko-pragmatističke revizije određenih naučnih postavki marksizma i lenjinizma. I upravo taj dogmatizam, u isto vreme dok vrši duboku antinaučnu reviziju marksizma i lenjinizma, proglašava za revizionizam svaki istinski napor ka stvarnom daljem razvijanju marksističke misli u savremenim društvenim uslovima. Zaostajanju marksističke misli za razvitkom događaja doprinela je i činjenica da je Staljin , u okviru komunističkog pokreta, nekoliko decnija autoritativno, bez pogovora davao ocenu svih savremenih procesa . Neke Staljinove ocene su se pokazale kao pravilne ; ali niz njegovih teoretskih shvatanja je praksa demantovala. Staljin je u svojim teoretskim analizama skretao s metoda materijalističke dijalektike ka subjektivizmu i metafizici . No i bez obzira na karakter pojedinih njegovih teorija, — jasno je da je takav ideološhi monopol morao uticati na dogmatizaciju marksizma i lenjinizma. Pojavu dogmatizma u komunističkom pokretu pratile su pojave pseudorevolucionarnog sektaštva, gubitka poverenja u snagu radničke klase, nesagledanja i potcenjivanja dosadašnjih rezultata socijalističkog razvitka. Takva je situacija, u isto vreme, onemogućavala da se u punoj meri sagleda i uticaj socijalističkih revolucija i rezultata socijalističke prakse na društveni razvitak u kapitalističkim zemljama i na politiku vladajućih vrhova, što je umnogome izmenilo uslove borbe za socijalizam . Saznanje o tim činjenicama suviše je sporo sazrevalo u pojedinim komunističkim partijama, a to je otežavalo blagovremeno pronalaženje odgovarajućih oblika borbe i slabilo veze partije s masama. Drugi faktor koji je negativno uticao na razvitak socijalističke misli jeste uticaj buržoaskih ideologija, oportunizma i reformizma, deklasiranog anarhizma itd. na radnički pokret. Takvi uticaji izazivaju pokušaje buržoaske-liberalističke i reformističke revizije osnovnih naučnih postavki socijalizma, odnosno marksizma i lenjinizma. Revizionizam te vrste ustvari je ideološki odraz napuštanja socijalističkih pozicija, i izražava tendencije ka restauraciji ovog ili onog oblika buržoaskog društva. Revizionizam te vrste na-

61 VII Kongres SKJ

961

pada revolucionarne idejne osnove radničkog pokrėta i, uime pseudoliberalističkih fraza, žrtvuje interese radničke klase i socijalizma interesima reakcionarnih društvenih snaga. U komunističkom pokretu revizionizam ovakve vrste oslanja se na pojave kolebanja pred teškoćama, na dezorijentaciju nastalu zbog subjektivnih slabosti tog pokreta ili zbog deformacija u izgradnji socijalizma. U socijalističkim zemljama on se javlja kao reakcionarna kočnica socijalističkog razvitka, kao faktor deformacije socijalističke države u pravcu buržoaskog političkog sistema i kao faktor destruktivnog anarhističkog potkopavanja političke baze socijalističkog društva. Takva vrsta revizionizma pretstavlja i jedan od izvora birokratizma, jer - navodeći vodu na mlin ostataka buržoazije i reakcionarnih ideologija i objektivno postajući uporište antisocijalističkih snaga - koči razvitak socijalističkih odnosa, zaoštrava unutrašnje protivrečnosti i dovodi do jačanja uloge države i birokratizma. Da bi zaista ostali rukovodeća snaga najnaprednije socijalističke svesne akciję, komunisti moraju biti sposobni da se bore protiv jednog i protiv drugog negativnog uticaja na razvitak socijalističke misli i socijalističke izgradnje. Uporna idejna borba na dva fronta, protiv oba oblika revizije naučnih osnova socijalizma koje su dali Marks, Engels i Lenjin , a koje je sva dosadašnja praksa socijalizma potvrdila, - jedan je od bitnih uslova napretka socijalizma u prelazno doba . Ali u isto vreme komunisti bi morali odbaciti sve pokušaje da se opravdana borba protiv jednog i drugog oblika revizionizma izvitoperi i iskoristi za to da bi se onemogućili i potrebni napori ka daljem razvitku naučnih osnova marksizma, kao i ka naučnom , marksističkom objašnjavanju novih pojava koje su karakteristične za savremeni svet i prema kojima komunisti moraju određivati i svoje praktične zadatke. Stanje u radničkom pokretu Suočen s velikim zadacima i mogućnostima koje mu pruža savremeni odnos društvenih snaga, radnički pokret stoji razjedinjen. Ta razjedinjenost je nastala, pre svega, usled objektivnih zakonitosti savremenog društvenog kretanja i društvenog položaja različitih slojeva radničke klase i kao takva ona je objektivno uslovljena. Radničkoj klasi je, međutim, potrebno bar toliko jedinstva koliko ga ima među raznim frakcijama buržoazije. Dugotrajnim iskustvom buržoazija je naučila da pronalazi - uprkos razli-

962

čitim i često duboko suprotnim interesima pojedinih svojih frakcija - one osnovne elemente saradnje koji joj omogućavaju da postigne jedinstvo u bitnim pitanjima svojih klasnih interesa. Radnička klasa je u mnogim zemljama mlada kao uticajna, a naročito kao vladajuća društvena snaga i ona još nije stekla takvo iskustvo . Otud dolazi do pojava da u vrhovima pojedinih delova radničkog pokreta još vlada duboko neshvatanje društvenog značaja borbe za ovaj ili onaj vid jedinstva radničkog pokreta i progresivnih snaga uopšte. Razjedinjenost, umesto da opada sve češće raste. Umesto da se uzajamnom podrškom raznih delova radničkog pokreta u osnovnim pitanjima socijalizma i mira daje otpor pritisku antisocijalističkih snaga, često se, slepim prakticizmom, otvaraju vrata radničkog pokreta tuđim uticajima i interesima, a čitavi njegovi delovi se u raznim oblicima vezuju za kola reakcije . Savez komunista Jugoslavije smatra za jedan od osnovnih zadataka vodećih socijalističkih snaga - ako one stvarno žele da doprinesu svoj udeo razvitku socijalizma da se, nezavisno od ideoloških razlika, uporno i trajno bore za stvaranje takve atmosfere i takvih odnosa u radničkom pokretu koji će omogućavati razne vidove zajedničke akcije, uzajamne ili jednostrane podrške, zatvarati vrata pred neprijateljem i obezbeđivati sve slobodnije oblike socijalističke borbe mišljenja u samom radničkom pokretu. Komunističke i druge revolucionarne partije radničke klase Komunističke i druge revolucionarne partije radničke klase odigrale su u dosadašnjem razvitku socijalizma ogromnu ulogu . Komunisti, pod rukovodstvom velikog Lenjina, borili su se na čelu Oktobarske revolucije i otvorili su novu epohu istorije . Komunisti su bili jedina snaga sposobna da stane na čelo revolucionarnih energija i stremljenja narodnih masa u Jugoslaviji, Kini i drugim zemljama i da ih organizuju za borbu i pobedu . Komunisti su bili na čelu revolucionarne eksproprijacije vladajućih klasa u mnogim zemljama narodne demokratije . Oni su po pravilu bili revolucionarno jezgro ili najodlučniji saveznik u mnogim antiimperijalističkim pokretima i ustancima . Oni su bili najborbenije jezgro antifašističkog pokreta i antihitlerovskog rata. Komunisti su bili na čelu onih glavnih zbivanja poslednjih decenija koja su celoj istoriji čovečanstva dala novu sadržinu i nov pravac . Okupljajući najrevolucionarniji deo radničkih masa, vaspitavajući ih u duhu klasne svesti i saznanja o istoriskoj ulozi radničke klase i nastojeći da se u svakodnevnoj borbi rukovode revolucionarnom naukom Marksa, 61*

963

Engelsa i Lenjina, komunističke partije su bile aktivna vodeća snaga revolucionarnog procesa koji se razvijao posle Oktobarske revolucije. Tu veliku istorisku ulogu komunistima ne mogu više osporiti niti je umanjiti nikakve klevete neprijatelja socijalizma i nikakva ogovaranja oportunista, filistara i malograđanskih frazera, čak je ne mogu umanjiti ni sopstvene, makar i vrlo krupne, greške. Bez te uloge komunista svet danas ne bi bio ono što jeste i što će neizbežno biti sutra. U svim tim zbivanjima komunisti su pretstavljali i organizovali živu revolucionarnu socijalističku akciju , takvu kakvu su široke radne mase shvatile, tražile i bile spremne da ponesu na svojim plećima. Zato su i pobeđivali. Oni će i ubuduće pobeđivati samo pod takvim uslovima. Međutim postignute pobede su bile praćene i određenim negativnim pojavama u međunarodnom komunističkom pokretu . To su pojave : birokratizma, dogmatizma, oportunizma prikrivenog levim frazama, sektaštva, preteranog osećanja snage, idejnog i političkog monopolizma itd . Usled takvih pojava pojedine komunističke partije nisu u dovoljnoj meri uočile da su se znatno izmenili uslovi za borbu radničke klase, nisu zapazile posledice savremenog odnosa društvenih snaga u svetu i zato nisu uvek bile sposobne da postave sebi zadatke u skladu s takvim razvojem stvari. Usled takvog zaostajanja i pod uticajem buržoaskih snaga došlo je do pojava učaurenosti, pa i do izolacije pojedinih komunističkih partija, posebno u zemljama gde su i objektivni uslovi bili nepovoljni za razvitak revolucionarnog radničkog pokreta. Kao neposredna posledica takve izolacije, opet u nekim delovima komunističkog pokreta, pojavila se tendencija ka pasivnom iščekivanju rezultata međunarodnog razvitka, što je neke komunističke partije dovelo na prag opasnosti da prestanu delovati kao revolucionarni, stvaralački i pokretački činilac društvenog razvitka u svojim zemljama. Na toj osnovi često izrasta i bespomoćan odnos prema oportunistički i reformistički raspoloženom delu radničke klase. I u tom pogledu preovlađuje ponekad politika pasivnog iščekivanja spoljnih događaja, u nadi da će sami ti događaji revolucionisati radničku klasu . U svakodnevnoj praksi se to ispoljilo tako što je sektaška revolucionarna parola prikrila nesposobnost za akciju i tapkanje u mestu . Savez komunista Jugoslavije smatra da uslovi borbe uvek traže od svake marksističke partije da bude sposobna organizovati ili podržati borbu radničke klase upravo za one političke i ekonom-

964

ske zahteve koje u određenoj situaciji radničke mase mogu shvatiti i za njih se boriti. Samo putem takve borbe komunisti mogu biti povezani s radničkim masama i mogu ih osposobljavati, na njihovim sopstvenim iskustvima , za dalje borbe i više ciljeve. Međutim mnogim zahtevima za koje je radnička klasa spremna da se bori, ili se već za njih bori, nije uvek poklanjana potrebna pažnja ili se ti zahtevi često tretiraju na dogmatski način. Komunističke partije se mogu afirmirati kao najnapredniji, i u tom smislu kao rukovodeći, socijalistički faktor time što će sagledati celovitost socijalističkog procesa, pored sve raznorodnosti njegovih nosilaca i tendencija, i shvatiti da u raznim uslovima neminovno dolaze do izražaja različiti faktori. Od toga u najvećoj meri zavisi kako će one, u takvom celovitom procesu , naći sebi mesto i delovati kao pokretač svesne socijalističke akcije . Shvatanje da komunističke partije imaju monopol na svaki vid kretanja ka socijalizmu i da se socijalizam izražava samo u njima i preko njih teoriski je nepravilno i praktički veoma štetno. Činjenica da pojedine komunističke partije prolaze danas kroz proces oslobađanja od dogmi i učaurenosti , da preživljavaju regeneraciju na bazi sagledanja dosadašnjeg iskustva i na osnovi traženja sopstvenog puta u socijalizam - izraz je potrebe da se uhvati korak s vremenom, sa savremenim zadacima.

Socijaldemokratske partije i pokreti Veliki deo radničke klase i drugih radnih masa, u prvom redu u nekim visoko razvijenim kapitalističkim zemljama, ide za socijaldemokratskim i sličnim partijama. Zato i stanje u tim partijama treba shvatiti kao sastavni deo današnjeg stanja u radničkom pokretu u celini. U zemljama gde su razvijene proizvodne snage pretstavljale podlogu snažnijoj ekonomskoj poziciji buržoazije, radnički pokret je pretežno išao putem reformizma koji je počeo da u principu poriče nužnost revolucionarne borbe radničke klase za vlast i da predviđa automatsko prerastanje kapitalizma u socijalizam putein niza postepenih reformi. Glavne razloge tome treba, između ostalog, tražiti u činjenici da je buržoaziji u tim zemljama, usled revolucionarnog pritiska radničke klase i pod uticajem Oktobarske revolucije i celog kasnijeg razvitka socijalizma, bila prisiljena, a iz poznatih razloga bila je u mogućnosti , da učini izvesne materijalne i političke ustupke radničkoj klasi sopstvene zemlje. Takva situacija objašnjava zašto se socijaldemokratske partije nisu mogle i ne mogu razviti u zaostalim zemljama. 965

Pod pritiskom radničke klase na svim područjima društvenog i ekonomskog života, buržoazija je činila niz koncesija i ustupaka socijaldemokratskim pokretima, ali je, paralelno s tim, rastao i uticaj buržoazije i imperijalizma na jedan deo radničkog pokreta, što je, u krajnjoj liniji , dovodilo do ublažavanja i kanalisanja pritiska radničke klase. Takva situacija je jačala socijaldemokratske partije i ujedno pothranjivala u njihovim redovima tendencije ka sve većem okretanju tih partija srednjim slojevima, ka tome da njihovi veliki delovi prime ideologiju i mentalitet tih slojeva. Tu leže glavni izvori stalnog jačanja onih struja u socijaldemokratskim partijama koje teže udaljavanju tih partija od svesne i sistematske borbe za socijalizam i njihovom pretvaranju u prakticistički instrument reformističke stihije. Uporedo s tim su pojedine struje u redovima socijalne demokratije sve više odricale pravo radničkoj klasi na samostalnu politiku i zatvarale perspektive njene samostalne političke akcije, dok su, u isto vreme, u teoriji i praksi podržavale birokratske i tehnokratske tendencije. Uloga aparata u socijaldemokratskim partijama, a naročito u sindikatima, ogromno je porasla. A i u tom aparatu se pokazuju tendencije ka postepenom saživljavanju i srastanju s državnokapitalističkim aparatom. Takva situacija stvara u socijaldemokratskim partijama pogodno tle za afirmaciju birokratizma i za jačanje specifičnog reformističkog dogmatizma . Istorija je već demantovala mnoge od takvih dogmi . Danas, naprimer, već postaje smešno poricati revoluciju kada se zna da je ona izmenila svet. I cela koncepcija političke demokratije, koja se svodi na održavanje i apsolutizovanje buržoaskog višepartiskog sistema u svim uslovima, jeste statička, i praksa je neprekidno opovrgava. Ona ne vodi računa o osnovnim zakonima kretanja društva. Pre svega, ona ne vidi uzajamno dejstvo materijalne društvene osnove i političkih oblika koji se na njoj formiraju . Upravo nosioci takvih koncepcija i ne vide, ili ne žele da vide, da kalemljenje političkih oblika buržoaske demokratije na nove ekonomske odnose koje je donela revolucija - ne znači ništa drugo, hteli oni to ili ne, do idejno pripremanje puta snagama buržoaske restauracije i, u konačnom rezultatu , birokratskog etatizma. Iz svih tih razloga pojedine socijaldemokratske partije koje su parlamentarnim putem došle na vlast nisu u stanju da dublje i brže menjaju društvene odnose . Ograničavaju se , uglavnom, na površne ili veoma ograničene reforme, a pre svega na one na koje već sam pritisak ekonomskih faktora nagoni kapitalistički poredak. I ti koraci su, međutim, opterećeni uticajima birokratizma i tehno-

966

kratizma. U tim okvirima, ustvari, na socijaldemokratske partije dejustvuju iste zakonitosti prelaznog perioda koje dejstvuju na ceo radnički pokret. Isti oni koreni koji određuju reformističko-dogmatsku orijentaciju pojedinih struja socijaldemokratije u unutrašnjoj politici opredeljuju i njihove spoljnopolitičke poglede. Neke od tih struja daju aktivnu podršku raznim aktima imperijalističke politike svoje buržoazije, braneći ekstraprofite i privilegije na račun drugih naroda, a u korist sopstvene nacije, produbljujući suprotnosti savremenog sveta i jačajući opasnost od novih ratova. Pod uticajem dubokih promena u današnjem svetu kojima mnogi socijaldemokratski teoretičari ne vide prave uzroke i izvore - trpe ozbiljne udarce svi oblici dogmatizma, izraslog iz prvih faza razvitka radničkog pokreta u socijalizmu. Tako se počinju sve više lomiti i dogme socijaldemokratizma. Dinamika savremenih društvenih procesa neminovno će se odražavati i u daljem razvitku socijaldemokratskih partija. One socijaldemokratske partije koje okupljaju veći deo radničke klase naći će se pred alternativom: ili da se okrenu aktivno prema socijalizmu i jedinstvu radničke klase ili da izgube svoj društveni uticaj.

Uloga radničkih sindikata Radnička klasa ne vodi borbu za socijalizam samo preko političkih partija. Kroz bezbroj velikih i malih štrajkova sindikati već više od jednog stoleća vode partizanski rat s vlašću kapitala, neprekidno nagrizajući tu vlast. Stalni porast sindikalno organizovanih radnika i sve veće jačanje sindikata pretvorilo ih je u najmasovniju organizovanu snagu radničke klase. Rastući uticaj radničkih sindikata u velikom delu sveta pretstavlja važan faktor ne samo za poboljšanje trenutnog položaja radničke klase, već, objektivno, i u borbi za socijalizam . Radnički pokret u celini pokazuje veliki interes za razvijanje sindikata , čime se, između ostalog, obezbeđuje veće učešće širih masa radničke klase u društvenim i političkim zbivanjima i akcijama, i uspešnije brane njihovi interesi, mada birokratizam i oportunizam u vrhovima sindikata često umanjuju snagu sindikata, sputavaju inicijativu radničke klase i utiču na to da se ne koriste objektivne mogućnosti koje za delovanje sindikata postoje. Za savremenu etapu borbe sindikalnog pokreta karakteristično je što se sindikati u svojim zahtevima više ne ograničavaju na povećanje najamnine i na smanjenje radnog vremena, već sve

967

glasnije i odlučnije postavljaju zahtev da učestvuju i u upravljanju proizvodnjom i u kontroli određenih ključnih društveno-ekonomskih pozicija. Uloga sindikata u organizovanoj borbi radničke klase za tekuće ekonomske, socijalne i kulturne zahteve i za jačanje njenog društvenog i političkog uticaja, još je veća i perspektivnija u onim zemljama gde je specifični unutrašnji razvitak doveo do takvog stanja da ne postoje klasične političke partije radničke klase, uprkos vrlo visokom stepenu ekonomskog razvoja tih zemalja i odgovarajućoj radničkoj klasi kao što je to, naprimer, slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama. Velika je uloga sindikata u socijalističkim zemljama u uslovima društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju , a još više u uslovima radničkog samoupravljanja. Činjenica da u većem broju socijalističkih zemalja, u poslednje vreme, sindikati imaju sve važniju ulogu u upravljanju preduzećima govori o jačanju , a ne o slabljenju, uloge sindikata u doba prelaza od kapitalizma ka socijalizmu. S promenom društvenog položaja radničke klase, sa otklanjanjem ostataka najamnog rada, s jačanjem neposrednog učešća radničke klase u raspodeli društvenog produkta, menjaju se uloga, karakter i zadaci sindikata. Međutim i dalje ostaju , pa čak i jačaju, neke od osnovnih funkcija sindikata kao što su ekonomska, zaštitna i vaspitna funkcija. U međunarodnom sindikalnom pokretu postoji ista pocepanost kao i u međunarodnom radničkom pokretu uopšte. Savez komunista Jugoslavije će se i u toj oblasti boriti za svaki mogući oblik jedinstva u borbi za zajedničke interese međunarodnog radničkog pokreta i podržavaće svaku saradnju jugoslovenskog sindikalnog pokreta s drugim sindikalnim pokretima, s ciljem da ta saradnja dɔprinese zajedničkim interesima. Savez komunista Jugoslavije vodiće računa o činjenici da i na međunarodni sindikalni pokret dejstvuju isti negativni uticaji koji se pojavljuju u radničkom pokretu uopšte. Boreći se za jedinstvo na području međunarodnog sindikalnog pokreta, Savez komunista Jugoslavije se ne odriče ideološke i političke borbe protiv svih reakcionarnih uticaja 1 antisocijalističkih tendencija unutar to: pokreta. Narodni antiimperijalistički pokreti u nerazvijenim zemljama Niz partija i pokreta, pre svega u nerazvijenim zemljama, u određenom periodu vremena mogu igrati pozitivnu ulogu u razvitku društva, pa i krčiti puteve socijalističkom razvitku . U po-

968

jedinim zemljama u Aziji , Africi, Latinskoj Americi u kretanju društva ka socijalizmu pozitivnu ulogu na određenoj etapi mogu odigrati i neki narodni pokreti sa progresivnom orijentacijom, koji izrastaju u borbi protiv imperijalizma i kapitalističkih monopola. U tome pogledu istoriski progresivnu ulogu igraju i svi antikolonijalistički pokreti. Radnički pokreti - ako su oslobođeni dogmatizma i oportunizma - ne samo što vode računa o tome, već i podržavaju te partije i pokrete, kao nosioce progresa, sve dok oni to jesu, i s njima sarađuju kao s ravnopravnim partnerima. Oblici saradnje u radničkom pokretu Mnogobrojnost i različitost nosilaca progresivnog društvenog kretanja, kao i mnogobrojnost i različitost reakcionarnih društvenih uticaja koji se probijaju u radnički pokret, u prvom redu preko njegove razjedinjenosti , - traže od najnaprednijih i najaktivnijih socijalističkih snaga, a pre svega od komunista da se stalno i uporno bore za svaki mogućni oblik saradnje, usklađivanja i povezivanja borbe radničkih, progresivnih i antiimperijalističkih pokreta u interesu društvenog napretka i mira. Oblici saradnje se ne mogu ni u kakvom centru izmisliti ni unapred propisati. Oni će izrastati na podlozi savremenog razvitka, na interesu radnih masa da dođe do saradnje, na potrebi očuvanja mira i pronalaženja efikasnih puteva za razvitak aktivne koegzistencije među narodima i državama, a naročito na rastućem saznanju da treba podržati sve oblike stvarnog kretanja ka socijalizmu i sve oblike i puteve unapređivanja socijalističkih odnosa i jačanja socijalističkih snaga, koje se probijaju kroz pukotine starog društva, proširuju ih , osvajaju društvene pozicije i bore se za rukovodeću društvenu ulogu. Zbog toga će u praksi dolaziti i već dolazi do najrazličitijih oblika saradnje, prilagođenih potrebama konkretne borbe za mir i socijalizam, počev od nižih oblika , kao što su uporedne akcije , jednostrane podrške, podrške određenim progresivnim strujanjima, sve do akcionog jedinstva, pa i do spajanja i ujedinjavanja radničkih partija. Imajući pred očima takve zadatke međunarodnog radničkog pokreta, kao i čijenicu da su bitni klasni interesi radnika jedinstveni, iako su shvatanja o putevima njihovog ostvarenja različita, - Savez komunista Jugoslavije će se, bez obzira na teškoće, uporno zalagati za jačanje i proširenje saradnje u radničkom pokretu, kao i međunarodne saradnje uopšte, za bolje i dublje uzajamno upoznavanje i razumevanje, za širu i slobodniju razmenu mišljenja

969

i iskustava. Jugoslovenski komunisti će prihvatiti i potsticati različite oblike ravnopravne saradnje ne samo s komunistima drugih zemalja, već i sa socijalističkim partijama različitih pravaca is drugim progresivnim partijama i pokretima - s pojedinim od njih ili sa svima njima zajedno, uvek kada budu smatrali da ta saradnja može doprineti učvršćenju mira, zbliženju među narodima i progresivnim pokretima, i napretku socijalizma. Međutim zalažući se, prema svojim mogućnostima, najupornije za jedinstvo i saradnju radničkih i progresivnih pokreta, Savez komunista Jugoslavije smatra da takva saradnja ni u kom slučaju ne sme dovesti do napuštanja njegovih principijelnih socijalističkih pozicija niti do ukidanja ideološke i političke diskusije i uzajamne kritike . Savremeni svetski socijalistički pokret dolazi do izražaja u raznim vidovima i strujama, koje se ne mogu ukinuti jer su odraz složenosti današnjih društvenih uslova. Ideološka borba koja nastaje među tim raznim strujama ustvari je borba za afirmaciju najnaprednijih tendencija u konkretnim uslovima. Komunisti bi se odrekli svoje revolucionarne društvene uloge kad bi u tim uslovima napustili ideološku borbu protiv nesocijalističkih, -oportunističkih, sektaško-dogmatskih i drugih negativnih tendencija u radničkom pokretu. O dvostranoj i višestranoj saradnji Jugoslovenski komunisti ne prave pitanje od oblika saradnje komunističkih partija odnosno od saradnje tih partija sa socijalističkim i drugim progresivnim pokretima, već od njene sadržine. Oni prihvataju i dvostranu i mnogostranu saradnju, pod uslovom da se ona uvek zasniva na punoj ravnopravnosti, nenametanju stavova i nemešanju u unutrašnje odnose partija i da služi konkretnim interesima mira, socijalizma i društvenog progresa uopšte. Savez komunista Jugoslavije smatra da su i jedan i drugi oblik saradnje neophodan element ujedinjavanja akcije socijalističkih snaga i progresivnih napora čovečanstva. Međutim ako jugoslovenski komunisti u sadašnjim uslovima pridaju značaj pre svega raznim oblicima dvostrane saradnje, to čine pre svega zbog pomenutih objektivnih uslova savremenog razvitka socijalizma, a i zbog toga što su raniji oblici multilateralne saradnje radničkih partija - pored pozitivnih strana, kada su ti oblici saradnje odgovarali određenom istoriskom periodu - rađali i takve negativne pojave koje su nanele znatne štete borbi za socijalizam i mir i koje radnički pokret mora iživeti , da one ne bi ponovo okaljale demokratske principe socijalističkog internacionalizma. 970

Ideološki monopolizam Među ovim pojavama treba u prvom redu spomenuti tendencije ka ideološkom monopolu . Tendencije ka ideološkom monopolu uvek su pretstavljale prepreku razvitku socijalističke misii i bile su izvor dogmatizma i oportunističko- revizionističke reakcije. Takve tendencije rađale su težnje za bezuslovnom rukovodećom ulogom u radničkom pokretu , što je dovodilo do mnogih negativnih posledica još u vreme kada nijedna partija radničke klase nije bila na vlasti. Tendencije ka ideološkom monopolu mogu naneti još veću štetu posle zauzimanja vlasti od strane partija radničke klase. Zadatak je radničkog pokreta - a naročito komunista većih, snažnijih socijalističkih zemalja, sa većim odgovornostima — da se i u teoriji i u praksi bore za ravnopravne odnose, polazeći od principa da ispravnost i progresivnost jedne ideologije ili određenih oblika socijalističke izgradnje zavise isključivo od životne snage i proverenosti te ideologije u praksi, a ne od odobrenja ovog ili onog međunarodnog foruma. Svaki vid ideološkog monopolizma koji bi sputavao slobodan socijalistički razvitak u socijalističkim zemljama bio bi kočnica razvoja međunarodnog socijalizma uopšte . Zato Savez komunista Jugoslavije smatra naročito celishodnim danas stvaranje takvih oblika međunarodne saradnje koji na što široj osnovi ujedinjuju napore za rešavanje zajedničkih praktičnih zadataka borbe za mir, borbe za socijalizam i za izgradnju socijalizma. Interesi daljeg socijalističkog razvitka zahtevaju slobodne, socijalističke, demokratske odnose među partijama socijalističkih zemalja. U borbi za pobedu socijalizma radnička klasa ove ili one zemlje može za određeni period biti stegonoša te borbe, može stajati u njenim prvim redovima ili raspolagati većom materijalnom silom; ali to ne znači da ona time stiče monopolni položaj u radničkom pokretu, a najmanje u oblasti ideologije . Praksa je i ranije pokazivala, a sada još više pokazuje da je saradnja u radničkom pokretu mogućna samo među ravnopravnima. Za savremeni razvitak je karakteristično i to što su u više zemalja došle na vlast komunističke partije , pa se i pitanje odnosa među komunističkim partijama postavlja još u jednom, istoriski novom vidu. Rukovodstva komunističkih partija koje su na vlasti ne snose odgovornost za svoj rad samo pred svojim članstvom, već i pred celim narodom . Ta činjenica se mora odraziti i na karakter medusobnih odnosa. Komunističke partije na vlasti ne mogu u međusobnim odnosima donositi odluke koje pripadaju izbornim orga-

971

nima, izabranim uz učešće svih građana. Dosadašnja praksa u međunarodnim odnosima komunističkih partija često o tome nije vodila računa, čime se sužavao značaj i uloga tih pretstavničkih organa. Proglašavanje puta i oblika razvitka socijalizma bilo koje zemlje za jedine ispravne - nije ništa drugo do dogma koja koči proces socijalističkog preobražaja u svetu . Opšti ciljevi socijalizma zajednički su ; ali tempo i oblici kretanja društva ka tim ciljevima jesu i moraju biti različiti, već prema konkretnim uslovima u pojedinim zemljama ili delovima sveta. Sloboda unutrašnjeg socijalističkog razvitka i otsustvo svakog nametanja ovih ili onih formi, nemešanje u unutrašnji život i unutrašnji razvitak pojedinih pokreta, kao i slobodna i ravnopravna razmena iskustava i socijalističke teoretske misli — morali bi , prema tome, biti osnovni princip međusobnih odnosa socijalističkih zemalja i socijalističkih pokreta. Pokušaji da se priznavanje raznovrsnosti oblika razvitka socijalističkih procesa označi kao neka „ nova “ ideološka pojava, kao ,,nacionalni komunizam" - nemaju nikakve veze s naučnim objašnjenjem savremenog socijalističkog razvitka. Takve se teorije mogu roditi samo u glavama dogmatičara ili ih , pak, namerno ubacuju pretstavnici buržoazije s ciljem da u radnički pokret unesu dezorijentaciju i idejnu pometnju . Takve namere ne smeju omesti uočavanje i razradu specifičnih kretanja, kao ni orijentaciju radničke klase pre svega prema problemima i uslovima sopstvene zemlje.

O proleterskom internacionalizmu Ističući neophodnost da se komunisti bore za socijalizam i izgradnju socijalizma u skladu sa uslovima svoje zemlje, Savez komunista Jugoslavije istovremeno gaji u svojim redovima ideju proleterskog internacionalizma i u njegovom duhu vaspitava jugoslovenske radne ljude . Proleterski internacionalizam je u celom svom dosadašnjem razvitku uvek bio konkretan . Taj princip uključuje : prvo, upornost radničkog pokreta da u svojoj zemlji razvije doslednu borbu za socijalizam i za svakodnevne interese radnih ljudi, da iskoriste sve oblike rada i borbe za porast svog uticaja, za pripremanje da uzme vlast i da posle uzimanja vlasti pristupi izgradnji socijalizma u skladu sa interesima radnih ljudi celog sveta, kao i mira i opšteg progresa čovečanstva ; i, drugo, taj princip uključuje podršku takvoj istoj borbi u svim drugim zemljama, to jest solidarnost s radničkim pokretom i socijalističkim snagama celog sveta u njihovoj borbi za svakodnevne ekonomske i političke zahteve, za mir i za socijalizam .

972

Za vreme Oktobarske revolucije i posle toga, dok je Sovjetski Savez bio jedina socijalistička zemlja, zaštita Sovjetskog Saveza, kao glavnog uporišta međunarodnog socijalizma, bila je jedno od glavnih merila proleterskog internacionalizma. Danas je to merilo šire. Proleterski internacionalizam zahteva ispravan odnos, podršku i solidarnost sa svakom socijalističkom zemljom i prema svakom socijalističkom pokretu koji se zaista bori za socijalizam, za mir i miroljubivu , aktivnu koegzistenciju među narodima. Ideja proleterskog internacionalizma nalaže komunistima da se uporno bore za mir, da žigošu svaku imperijalističku akciju i da se bore protiv nje, da uporno rade na obezbeđenju uslova za svestrano međusobno upoznavanje naroda, za njihovo povezivanje i zbližavanje, da rade na ukidanju nacionalnih i rasnih predrasuda, kao i svih oblika neravnopravnosti , šovinizma i hegemonizma, svojstvenih kapitalističkom sistemu, na učvršćivanju nezavisnosti i ravnopravnosti naroda, na uzajamnoj miroljubivoj pomoći i svestranoj saradnji među svim narodima uopšte, a za nas, naročito, još na stalnom učvršćivanju bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije, kao i njihove ravnopravnosti i nesmetanog materijalnog i kulturnog razvitka. U svim njegovim kontaktima s drugim komunističkim, socijalističkim, progresivnim i antiimperijalističkim pokretima, kao i u svim svojim međunarodnim odnosima uopšte, za Savez komunista Jugoslavije rukovodni princip biće i ubuduće velika ideja proleterskog, socijalističkog internacionalizma.

Glava treća MEĐUNARODNI POLITIČKI ODNOSI I SPOLJNA POLITIKA SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE Zaoštrenost i protivrečnost savremenih međunarodnih odnosa U međunarodnim odnosima su posle Drugog svetskog rata nastale bitne promene, jer se u međunarodnim okvirima promenio odnos političkih i društvenih snaga. Svet je danas nešto drugo no što je bio juče. Oblast delovanja imperijalizma u svetu se znatno smanjila, a socijalističke i miroljubive demokratske snage neprekidno jačaju . Kolonijalni sistem se raspao na ogromnim područjima. Veliki broj naroda se oslobodio. Čitavi kontinenti, koji su u toku stoleća bili pod vlašću kolonijalnih država i doskora pretstavljali objekt eksplo-

973

atacije, postali su aktivni činioci savremenih međunarodnih odnosa. Fašizam, koji je pretstavljao najreakcionarniju snagu savremenog sveta, pretrpeo je najteži poraz. Svest čovečanstva, poučena velikim iskustvom dvaju svetskih ratnih požara, snažnije nego ikad ranije suprotstavlja se tendencijama i snagama u savremenom životu koje dovode čovečanstvo na ivicu nove ratne katastrofe. Najreakcionarniji krugovi kapitalizma i imperijalizma još uvek se nisu odrekli planova o organizovanju agresivnog pohoda protiv komunizma i socijalističkih zemalja. Suprotnost između kapitalističkog i socijalističkog sistema i dalje ostaje glavna suprotnost u savremenom međunarodnom životu. Borba imperijalizma za hegemoniju i dalje pretstavlja ozbiljnu opasnost u savremenom svetu. Neravnopravni odnosi među državama i narodima postoje i dalje, a neravnomernost ekonomskog razvitka u pojedinim delovima sveta još više se produbljuje . Na toj bazi izrasta i politička neravnopravnost. Stari kolonijalni sistem svetske privrede se raspada, oblici kolonijalizma se menjaju , ali ostaje podela na industriski razvijene metropole i nerazvijene zemlje - proizvođače sirovina. Nije oslabila težnja za ekonomskom ekspanzijom i povećanjem sopstvenog bogatstva nekoliko „vodećih“ kapitalističkih zemalja, sredstvima ekonomske i političke dominacije i potčinjavanjem prostranih svetskih područja. Na ruševinama starog, „klasičnog“ kolonijalizma niču nove forme „ neokolonijalizma “. Koriste se ekonomska zaostalost, siromaštvo i teškoće pojedinih zemalja - a pogotovo onih koje su tek zbacile kolonijalni jaram, pa se zato bore s najvećim unutrašnjim teškoćama da bi im se ekonomska i politička zavisnost nametnula u novom obliku . Stvaraju se novi oblici, vezivanja zemalja koje primaju pomoć za zemlje koje daju pomoć . Na toj podlozi se u novim oblicima održava hegemonija velikih kapitalističkih zemalja u svetu. Borba za tu prevlast prilagođava se savremenim međunarodnim uslovima i često se prikriva parolama o humanizmu, o brizi za nerazvijena područja, o nesebičnoj pomoći itd. Borba protiv novih oblika kolonijalizma, dominacije i hegemonizma isto je tako neminovna kao i ona protiv starog, „klasičnog“ kolonijalizma. Drugi svetski rat je ostavio niz nerešenih pitanja čije se rešavanje stalno odlaže . Narodi Nemačke, Koreje, Vijetnama žive podeljeni u države s različitim društvenim uređenjem, s veštačkim granicama, i pretstavljaju pritajena žarišta otvorenih sukoba . Pored toga, posleratni razvitak je doneo i druga sporna međunarodna pitanja koja se zaoštravaju uvek kada se čine pokušaji da se reša974

vaju sa pozicija sile, a ne u skladu s težnjama zainteresovanih naroda za slobodom i nezavisnošću i za obezbeđenjem mira u svetu. Negativne posledice politike s pozicija snage po opšti razvoj u svetu osetile su se sutradan po završetku Drugog svetskog rata i produžile su da se gomilaju do današnjeg vremena, što je dovelo do pogoršanja međunarodnih odnosa. Takva politika pojačava nepoverenje, pothranjuje razne ratnohuškačke elemente, ubrzava naoružanje, izaziva stvaranje raznih vojnih i zatvorenih ekonomskih paktova, izgradnju vojnih baza, stacioniranje stranih trupa na tuđim teritorijama, porast vojnih budžeta i svaljivanje ogromnog tereta vojnih i drugih neproduktivnih izdataka na leđa radnih ljudi. Odgovornost za to danas i pred budućnošću snosiće ne samo pojedini politički krugovi ili pojedini prvobitni nosioci takve politike, već u još većem stepenu oni savremeni državnici koji su uprkos zahtevima ogromne većine čovečanstva koja traži ravnopravnu saradnju i prijateljstvo svih naroda i opšti ljudski progres u miru i bezbednosti daleko odmakli na tom opasnom putu i produžavaju njime da idu. Posledica svih tih suprotnosti jeste stvaranje vojno-političkih paktova odnosno blokova i ponovna sveopšta trka za naoružanjem, a ti blokovi opet sami po sebi produbljuju ekonomsko podvajanje sveta ; ne uspostavljaju se normalne i neophodne ekonomske veze ; pojedina područja se autarhički zatvaraju ; vrše se pokušaji da se privredni razvitak podredi privremenim političkim motivima. Usled toga se izvanredno sužava slobodna razmena dobara, i ozbiljno se koči razvitak proizvodnih snaga u raznim delovima sveta, pa samim tim i svetski privredni razvoj . Takva ekonomska podeljenost sveta još više zaoštrava političke suprotnosti u međunarodnim odnosima. Tendencije da se ceo svet podeli na blokove ometaju ostvarenje ideje koegzistencije, protivne su punoj nezavisnosti i suverenosti naroda i država. Blokovska podvojenost ometa širu kulturnu i drugu saradnju među narodima, što sa svoje strane doprinosi uzajamnom nepʊverenju i netrpeljivosti . Sve dok u međunarodnim odnosima bude dominirala politika sile, iz nje će izrastati i blokovske formacije, kao odraz tendencija agresije, ili odbrane od takvih tendencija. Time se stvara mehanizam koji otežava slobodan i nezavisan razvitak pojedinih zemalja. Postojanje blokova stvara uslove koji omogućavaju reakcionarnim snagama da, pod izgovorom spoljne opasnosti, guše unutrašnji napredak u pojedinim zemljama. 975

U takvim se okolnostima ne može govoriti o stabilnoj međunarodnoj situaciji . Nestabilnost u posleratnom razvitku najbolje odražava naizmenično zaoštravanje i popuštanje zategnutosti u međunarodnim odnosima.

Istoriski smisao borbe za nacionalnu nezavisnost Borba za učvršćenje nacionalne ravnopravnosti pretstavlja u današnje vreme značajan faktor borbe za mir i društveni progres. Takva borba ne samo što nije u suprotnosti s razvojem najšire međunarodne saradnje, već je polazna tačka za sve veće zbližavanje među narodima, za dalji demokratski razvitak, za proces progresivnog povezivanja svih zemalja sveta u ekonomskom, političkom i kulturnom pogledu . Uspešna saradnja i najviši stepen razumevanja mogu se ostvariti samo među nezavisnim i ravnopravnim narodima. Jugoslovenski komunisti su, doduše, svesni toga da u sadašnje vreme, kada čovečanstvo teži sve većem ujedinjavanju i sve tešnjoj saradnji naroda, nema apsolutne nezavisnosti. Naprotiv, težnja ka ujedinjavanju sveta, kao i tešnja saradnja među narodima vode njihovoj sve većoj međuzavisnosti. Ta međuzavisnost će se sve više ostvarivati zbog njihovih zajedničkih interesa, a ne usled naturanja volje i interesa bilo kojeg izdvojenog naroda. Zato jugoslovenski komunisti pod političkom i ekonomskom nezavisnošću podrazumevaju takav položaj naroda ili država i takve odnose među narodima koji svakome od njih obezbeđuju da ravnopravno i dobrovoljno mogu primati one međunarodne obaveze koje odgovaraju njihovom sopstvenom interesu i interesu drugih naroda. Savez komunista Jugoslavije, sem toga, podrazumeva pod nezavisnošću takav položaj i takve odnose među narodima koji onemogućuju bilo kojoj naciji ili državi da nameće svoje interese i svoju volju drugim narodima. Borba za političku i ekonomsku nezavisnost naroda u današnjim uslovima, prema tome, ne znači zatvaranje u nacionalne granice, nego, naprotiv, povezivanje, zbližavanje i, u krajnjoj liniji , spajanje naroda u jedinstvenu svetsku zajednicu na bazi pune ravnopravnosti, usled saznanja sopstvenih interesa i takve svesne orijentacije svakog pojedinca , bez obzira na njegov jezik i specifičnosti kulturne strukture zemlje kojoj pripada. Boreći se za nezavisnost naše zemlje, Savez komunista Jugoslavije ne shvata nezavisnost u smislu učaurivanja, podvajanja i izolacije.

976

Sukob koji je izbio 1948 godine usled otpora Komunističke partije Jugoslavije Staljinovoj politici — nije bio izraz namere jugoslovenskih komunista da se izoluju već je pretstavljao otpor jednoj nepravilnoj , hegemonističkoj politici i praksi, čija bi afirmacija nanela ogromne štete razvitku socijalizma. Rezolucije Informacionog biroa komunističkih partija pokušale su da ozakone neravnopravnost u odnosima među socijalističkim državama i bile su negacija nezavisnosti naroda i njihove samostalnosti u razvijanju socijalističkih odnosa kao polazne tačke za zbližavanje i veće povezivanje naroda na socijalističkom putu . Sve ono što se dogodilo 1948 godine - značilo je grubo narušavanje socijalističkih i demokratskih principa koji treba da važe za odnose između socijalističkih zemalja. Pouke iz proteklih godina pokazuju da razvitak odnosa među socijalističkim zemljama treba da posluži kao primer i da ukaže na perspektivu stvaranja boljih, trajnijih i svestranijih odnosa između država . Ti odnosi se moraju zasnivati na principima nezavisnosti , pune ravnopravnosti i poštovanja osobenosti svake pojedine zemlje. Otpor pojavama nepravilne prakse u odnosima među socijalističkim zemljama, koji se ispoljio već više puta na razne načine, pretstavlja izraz progresivnih težnji naroda socijalističkih zemalja : da socijalizam izgrađuju prema svojim specifičnim uslovima, vodeći računa o interesima socijalizma u celini. Proglašavanje takve politike za „ nacionalni komunizam“ može biti samo posledica dogmatskih ili velikodržavnih shvatanja ili rezultat ideoloških uticaja ili spletaka buržoazije. Savez komunista Jugoslavije polazi od gledišta da iz odnosa među socijalističkim zemljama treba isključiti ostatke onih negativnih pojava koje je kapitalizam uneo u odnose između velikih i malih, jakih i slabih , razvijenih i nerazvijenih, belih i obojenih, u kulturnom pogledu razvijenih i manje razvijenih zemalja i naroda. Problemi borbe za mir Savremeni razvitak pokazuje da se katastrofa novog svetskog rata može izbeći . Bazu takve mogućnosti čini promenjeni odnos između svetskih društvenih i političkih snaga, kao i buđenje i politička aktivizacija stotina miliona radnih ljudi širom sveta, koji svesno i aktivno istupaju protiv sveopšte katastrofe kakvu bi pretstavljao novi svetski rat. Ogromno su porasle snage socijalizma koje pretstavljaju faktor mira i koje mogu izvršiti presudan uticaj 62 VII Kongres SKJ

977

na puteve i oblike daljeg društvenog razvoja. Došlo je do oslobađanja mnogih naroda i do stvaranja niza novih država koje teže miru i pretstavljaju pozitivne snage u današnjim međunarodnim odnosima. Poraslo je i saznanje o neizbežnosti i potrebi miroljubive koegzistencije među državama raznih sistema. Postoje realne mogućnosti porasta uloge i autoriteta Organizacije ujedinjenih nacija u rešavanju međunarodnih sporova i u očuvanju mira. Ta Organizacija bi, uprkos svim svojim sadašnjim slabostima, koje su rezultat uticaja postojećih međunarodnih suprotnosti, - mogla postati aktivan činilac demokratskog mehanizma koji bi služio ne samo suzbijanju rata, nego i potsticanju i unapređivanju svestrane saradnje među narodima i njihovom zbližavanju, to jest sve širem povezivanju cele ljudske zajednice . Svi ti faktori su uticali na to da poslednjih godina poraste saznanje o tome da novi svetski rat više nije neizbežan. Taj zaključak ne znači poricanje marksističke teze da imperijalizam rađa krize i ratove ; on pre svega ukazuje na činjenicu da je snaga i uloga imperijalističkih činilaca oslabila, naročito u poređenju sa porastom socijalističkih i antiimperijalističkih snaga. Ozbiljnu opasnost po mir u svetu pretstavlja danas vanredno visok stepen naoružanosti država i dalja trka u naoružanju. Ta opasnost je danas veća nego bilo kada u prošlosti s obzirom na okolnost da su najveća ostvarenja nauke i tehnike, pre svega nuklearna energija, stavljena u službu proizvodnje oružja namenjenih masovnom uništavanju ljudi i sveopštem materijalnom razaranju . Politika ravnoteže snaga putem naoružanja odnosno politika promene ravnoteže snaga putem trke u naoružanju ne samo što čini nemogućnom jednu stvarnu ravnotežu , u smislu pozitivne stabilizacije međunarodnih odnosa, nego - ukoliko bi se ovo nastavilo - vodi čovečanstvo u novi rat. Pred ljudima koji danas upravljaju najvećim ekonomskim potencijalom, pred državnicima koji odlučuju o daljoj primeni nuklearne energije stoji takva odgovornost kakvu u prošlosti niko nije imao . Narodima je danas više nego ikad dužnost — u interesu sopstvene sudbine i sudbine budućih generacija - da ne dopuste da se iko igra oružjem čija upotreba vodi najvećoj katastrofi čovečanstva. Zbog toga je za čovečanstvo jedini izlaz iz savremenil suprotnosti da se zabrani upotreba i obustavi proizvodnja nuklearnog oružja i da se postigne razoružanje, očuva i učvrsti mir. Savez komunista Jugoslavije smatra da je danas više no ikad potrebna uporna borba za zaštitu mira i za opšte razoružanje. Na

978

tome polju je mogućna zajednička saradnja svih partija i organizacija radničkog pokreta, svih progresivnih ljudi, najširih narodnih slojeva, pripadnika različitih klasa i religija. A mir u savremenim uslovima znači pre svega miroljubivu koegzistenciju naroda i država s različitim društvenim uređenjem. Ta koegzistencija ne sme biti pasivna, na ušančenim blokovskim pozicijama ; ona mora biti aktivna, usmerena ka sve široj saradnji među narodima. Ona pre svega mora značiti stvaranje potrebnih uslova za postepeno rešavanje spornih međunarodnih pitanja, razoružanja, oslobađanje ogromnih sredstava koja se troše na naoružanje - za privredno i kulturno podizanje sveta, za pomoć nedovoljno razvijenim zemljama, za konstruktivno miroljubivo takmičenje u ekonomskom, kulturnom, naučnom i u drugom pogledu između država s različitim društvenim sistemima, kao i za podizanje proizvodnih snaga društva na viši stepen, uz korišćenje svih novih dostignuća nauke i tehnike. U skladu s tim, Savez komunista Jugoslavije smatra da je potrebno ulagati sve napore u pravcu prevazilaženja postojeće blokovske podvojenosti koja otežava saradnju među narodima u svim oblastima društvenog života. Realnost miroljubive politike, orijentisane ka savlađivanju blokovske podvojenosti, zasniva se na saznanju da iz razlika u društveno-ekonomskim sistemima ne moraju neizbežno izrastati blokovske formacije, bez obzira što danas u svetu postoje snage koje su zainteresovane za takvu podelu . Izvan blokovskih formacija se nalazi veliki deo svetskog stanovništva i teritorija. Socijalistička Jugoslavija vidi u nezavisnoj politici takvih država doprinos najširoj međunarodnoj saradnji i učvršćenju mira u svetu. Iako politika zemalja koje ne pripadaju blokovima nije istovetna, iako postoje razlike u njihovim odnosima prema pojedinom bloku sila, sve su one zainteresovane da se iz današnje situacije izađe putem svestranog razvijanja saradnje između svih zemalja, nezavisno od njihovog društvenog sistema. Društveno-ekonomska i politička suština i uloga postojećih blokova je različita . Savez komunista Jugoslavije smatra da su Varšavski pakt i slične mere socijalističkih zemalja prirodna odbranbena reakcija na stvaranje Atlantskog pakta, a posebno na naoružavanje Nemačke i stvaranje vojno-blokovskih organizacija u Zapadnoj Evropi . Sem toga su socijalističke zemlje poslednjih godina učinile niz koraka i predloga, usmerenih ka popuštanju međunarodne zategnutosti, a time i ka uklanjanju blokovskih barijera među narodima. Međutim u tom pravcu potrebni su napori svih 62*

979

naroda i svih političkih faktora kojima leže na srcu interesi mira. Savez komunista Jugoslavije boriće se za to da socijalistička Jugoslavija, koja se nalazi van vojno- političkih paktova, i dalje doprinosi svoj udeo ostvarenju toga cilja.

Aktivna koegzistencija Politika aktivne koegzistencije treba da se zasniva na poštovanju nezavisnosti, suvereniteta, ravnopravnosti teritorijalnog integriteta i na nemešanju u unutrašnje stvari drugih zemalja. Aktivna koegzistencija se jedino može ostvariti u odnosima između država i naroda, a ne u odnosima između blokova. Ne može biti koegzistencije između blokova, jer to ne bi bila koegzistencija već privremeno primirje, koje bi prikrivalo opasnost od novih sukoba. Politika aktivne koegzistencije izraz je i potreba snažnog razvitka proizvodnih snaga. Taj razvitak je doveo do faktičkog povezivanja celog sveta, do tesne međuzavisnosti ekonomika raznih zemalja i čini rat, kao sredstvo rešavanja bilo kakvih problema i suprotnosti između država, besmislenim s obzirom na neminovnu katastrofu kojom preti čovečanstvu upotrebom nuklearnog oružja. Ta politika izražava objektivne potrebe savremenog sveta za najširom privrednom i svestranom kulturnom, naučnom i drugom saradnjom . Pred alternativom rat ili mir politika aktivne koegzistencije jeste jedina stvarna mirovna politika. Ona odgovara savremenim ekonomskim potrebama svetske privrede kao celine , čija se stabilizacija i dalji razvoj ne mogu zamisliti bez ravnopravne i sve šire, normalne i slobodne svetske ekonomske kooperacije na putu opšteg ekonomskog progresa sveta . Jedan od ciljeva socijalizma mora biti privredno jedinstvo sveta, ali takvo jedinstvo koje će prevazići kapitalističko-imperijalističke oblike međunarodne podele rada, koje će se zasnivati na intenzivnom privrednom razvoju svih zemalja sveta, koje će se temeljiti na sadržajno novim i mnogo intenzivnijim odnosima među svim nacionalnim privredama nego što je to bio slučaj u kapitalizmu. Ovako shvaćena politika aktivne koegzistencije ne samo što putem međunarodne saradnje i učvršćenja mira - služi otklanjanju ratne opasnosti, već u isto vreme stvara uslove za najbrži napredak socijalizma. Politika aktivne koegzistencije neminovno vodi u svakoj kapitalističkoj zemlji suzbijanju i slabljenju onih snaga koje koče napredak i koje, u isto vreme, pretstavljaju potencijalnu opasnost od izazivanja novog svetskog rata ; ona stavlja borbu protiv imperijalizma i kolonijalizma na širu bazu ; smanjuje

980

mogućnost hegemonističke politike ; lomi podlogu na kojoj izrasta birokratizam i omogućava brži i bezbolniji razvitak socijalističkih zemalja. Prema tome, ta politika ne samo što ne ovekovečava postojeće društvene formacije, već, naprotiv, deluje u pravcu njihovog bržeg menjanja. Interesi učvršćenja mira, interesi socijalističkog razvitka zahtevaju da se socijalističke snage bore zajedno sa svim miroljubivim snagama, za pobedu politike mira i aktivne koegzistencije. Danas su u prvom redu potrebni napori svih miroljubivih snaga svih država i odgovornih državnika u pravcu razvijanja saradnje između Istoka i Zapada. U tom pogledu značajnu ulogu igraju zemlje koje ne pripadaju blokovima i koje baš zbog toga svojom aktivnošću mogu mnogo doprineti savlađivanju blokovske isključivosti. Savez komunista Jugoslavije ostaće i u buduće dosledan svom stavu da spoljna politika Federativne Narodne Republike Jugoslavije služi upravo takvim ciljevima. Međunarodna ekonomska saradnja i problemi integracije Savremena tehnika proizvodnje i razvitak proizvodnih snaga traže sve širu međusobnu vezu nacionalne privrede sa svetskom. Opšti progres pojedinih zemalja zavisi od slobodnog međunarodnog, ekonomskog, tehničkog i naučnog zbližavanja i saradnje. Zatvaranje u nacionalne granice, autarhija, kao i diskriminacija koja suprotni su potrebama potiče iz ideoloških ili političkih motiva, svetskog privrednog razvitka i nanose štetu ne samo pojedinim zemljama, nego i svetu u celini. Iz tih razloga ekonomska, opšta i regionalna ujedinjavanja, ukoliko su zasnovana na objektivnim ekonomskim potrebama i ukoliko su nastala razvijanjem ravnopravne međunarodne ekonomske saradnje, mogu neposredno ili u perspektivi doprintei razvoju svetske privrede u pravcu njenog ujedinjenja, i međusobne pomoći naroda u razvijanju proizvodnih snaga, kao i određenog njihovog usklađivanja i usmeravanja. U takvim slučajevima regionalne integracije mogu biti stepenice na putu šireg svetskog privrednog jedinstva. Pojedini savremeni konkretni oblici regionalnog ujedinjavanja nose u sebi i niz negativnih obeležja koja im daje savremena oštra blokovska podela sveta, kao i uticaj imperijalizma i hegemonizma najjačih kapitalističkih država. Takvi uticaji ih često pretvaraju u instrumente podele sveta, održavanja blokova, pa i stavljanja pojedinih zemalja u poluzavisan položaj . Progresivni na-

981

pori na razvijanju opštih i regionalnih ekonomskih ujedinjavanja moraju zato nužno biti povezani s borbom protiv takvih i sličnih negativnih uticaja na takva ujedinjavanja. Uspešno razvijanje međunarodne ekonomske saradnje i integracije može se zasnivati samo na slobodnom i dobrovoljnom povezivanju privreda pojedinih zemalja, u skladu s njihovim zajedničkim ekonomskim interesima, a na principu ravnopravnih, demokratskih odnosa. Tim putem se obezbeđuje brži porast proizvodnih snaga u svetu , unose se izvesni elementi kratkoročnog planiranja u međunarodnu ekonomsku saradnju , omogućuje se smanjivanje današnjih međunarodnih suprotnosti, stvaraju se uslovi za pružanje pomoći nerazvijenim zemljama u interesu sviju i celokupne svetske privrede, stvaraju se uslovi za aktivnu koegzistenciju i slobodan razvitak nacija. Razvijanje ekonomske saradnje na toj osnovi , bez diskriminacije, bez blokovske ograničenosti i političkih uslova vezanih za uske interese pojedinih zemalja, sastavni je deo socijalističkog puta ka razvitku svetske privrede. Socijalistička Jugoslavija, polazeći od današnje situacije u svetu i raznih negativnih uticaja na postojeće oblike regionalnih ujedinjavanja, nije se uključila ni u jednu ekonomsku regionalnu integraciju . Ceneći perspektivni značaj razvitka međunarodne ekɔnomske saradnje , pozitivnu ulogu elemenata novog koje savremeni oblici ujedinjavanja, uprkos svojim ograničenjima, ipak već nose u sebi, polazeći od svojih ekonomskih i političkih interesa kao i od interesa ekonomskog razvitka i mira u Evropi, -— socijalistička Jugoslavija razvija saradnju s različitim evropskim ekonomskim regionalnim organizacijama, u oblicima koji su u skladu s ravnopravnim odnosima i s gledišta uzajamne koristi. Razvitak nedovoljno razvijenih i zaostalih zemalja Posle Drugog svetskog rata nastao je niz novih nezavisnih država. Ove zemlje počinju razvijati svoju privredu u periodu visokorazvijenog kapitalizma sa snažno izraženim tendencijama državnog kapitalizma, u periodu raspadanja kapitalizma kao društvenog sistema i sve većeg uspona socijalističkog društva. U cilju izgradnje ekonomske podloge svoje mlade političke nezavisnosti, one se moraju i ekonomski ubrzano razvijati . Pri tom su primorane da sve odlučnije primenjuju državne mere u privrednom životu zemlje. U ekonomski nerazvijenim zemljama živi danas većina čovečanstva. Te zemlje raspolažu ogromnim prirodnim bogatstvima i značajnim potencijalnim mogućnostima razvitka. Privredni razvi-

982

tak tih zemalja čini osnovicu njihove političke nezavisnosti i materijalni uslov stvarne jednakosti u međunarodnim ekonomskim i političkim odnosima, a to ujedno pretstavlja jednu od osnova stabilnosti i razvitka svetske privrede. Stoga je pružanje međunarodne pomoći nerazvijenim zemljama radi njihovog ekonomskog razvitka i u interesu celokupne svetske privrede. Međunarodna pomoć može služiti napretku samo ako se daje bez ikakvih vojnih i političkih uslova i na bazi demokratskih odnosa među zemljama. Otuda ogroman progresivni znąčaj međunarodne ekonomske pomoći putem kolektivne međunarodne akcije, a na osnovi poštovanja nezavisnosti i suverenih prava zainteresovanih naroda. Takva bi pomoć pretstavljala element novoga u savremenim međunarodnim ekonomskim odnosima. Ona je, sem toga, u sadašnjim uslovima jedna od najvažnijih ekonomskih antiteza imperijalizmu, hegemonizmu i ratu. Socijalističke snage su zainteresovane za proširivanje i učvršćenje takve međunarodne akcije. Socijalistička Jugoslavija se najodlučnije zauzima za razvijanje akcije međunarodne pomoći nerazvijenim zemljama, naročito preko odgovarajućeg mehanizma u okviru Organizacije ujedinjenih nacija. Međutim ona se odlučno protivi svim pokušajima da se međunarodna ekonomska pomoć iskoristi kao instrument zal postizanje političkih i vojnih ciljeva. Zato socijalistička Jugoslavija u svojoj spoljnoj politici stoji na principu da se međunarodna ekonomska pomoć ne može uslovljavati određenim političkim zahtevima. Dajući prednost kolektivnoj međunarodnoj akciji , socijalistička Jugoslavija se pozitivno odnosi i prema bilateralnim programima ekonomske pomoći, ako oni ne ugrožavaju suverenitet zemalja koje primaju pomoć i ne sadrže političke uslove. Zadaci spoljne politike socijalističke Jugoslavije Polazeći od socijalističkih principa i od istoriskih iskustava jugoslovenskih naroda i njihove rešenosti da svim sredstvima očuvaju svoju nezavisnost i suverenitet spoljna politika socijalističke Jugoslavije služi obezbeđenju nezavisnosti, interesima slobodnog socijalističkog razvitka zemlje i doprinosi svestranoj saradnji medu narodima. U ostvarivanju svojih zadataka naša spoljna politika počiva na principima doslednosti, javnosti i nezavisnog zauzimanja stavova.

983

Nezavisnost jugoslovenske spoljne politike suprotna je egoizmu, nacionalističkoj ograničenosti, uskogrudosti i zatvaranju u svoje granice. Jugoslavija je sastavni deo evropske i svetske zajednice, a kao socijalistička zemlja ona je sastavni deo socijalističkog sveta, to jest socijalističkih i progresivnih snaga savremenog čovečanstva. U skladu sa opštim principima svoje spoljne politike, socijalistička Jugoslavija je ulagala i ulaže napore u razvijanje saradnje i dobrosusedskih odnosa sa svim susednim zemljama, bez obzira na društvene i političke razlike između Jugoslavije i tih zemalja, kao i nezavisno od njihovog odnosa prema postojećim blokovima. Takva politika odgovara interesima naroda u ovom delu sveta, i pretstavlja doprinos svetskoj bezbednosti i miru. U svim susednim zemljama, kao i u samoj Jugoslaviji, žive razne nacionalne manjine. Višenacionalnoj socijalističkoj Jugoslaviji, koja se rodila u vatri Narodnooslobodilačke borbe i Socijalističke revolucije tuđe je svako ugnjetavanje jednog naroda od strane drugog naroda. Svi narodi i nacionalne manjine u Jugoslaviji uživaju , i treba da uživaju, jednaka prava i dužnosti . Jugoslovenske nacionalne manjine u susednim zemljama, kao i druge manjine, kada se prema njima vodi pravilna politika, kada im se obezbeđuju demokratska prava i omogućava stvaranje institucija kroz koje one mogu osigurati slobodan nacionalni, kulturni i privredni razvitak kao slobodni i ravnopravni građani tih zemalja, mogu biti jedan od snažnih izvora uzajamnog prijateljstva i međudržavne saradnje. Savezu komunista Jugoslavije je tuđa svaka pomisao na nasilno menjanje granica radi rešavanja manjinskih pitanja. On se zalaže za ravnopravna demokratska, kulturna i ekonomska prava manjina u svojoj zemlji , kao i jugoslovenskih manjina u drugim zemljama. Zalažući se u svojoj spoljno-političkoj delatnosti, za politiku aktivne koegzistencije i prevazilaženje blokovske podvojenosti, naša zemlja razvija i razvijaće svu mogućnu aktivnost kroz Ujedinjene nacije i bori se i boriće se za njenu univerzalnost doprinoseći na taj način ostvarenju ciljeva zbog kojih je ova organizacija i osnovana. Ne potcenjujući negativne uticaje međunarodne situacije na tu Organizaciju , kao ni njenu čestu jednostranost koja je posledica tih uticaja, Savez komunista Jugoslavije ipak smatra da se upornom borbom miroljubivih demokratskih i antiimperijalističkih snaga može postići da ta Organizacija u većoj meri nego dosad posluži kao zajednički instrument težnji naroda ka međusobnom zbliženju i miru , saradnji i miroljubivoj uzajamnoj pomoći. 984

Savez komunista zalagaće se i dalje za ovakvu spoljnu politiku Jugoslavije i ulagaće sve napore da, razvijajući saradnju s partijama i organizacijama radničke klase i s demokratskim, antiimperijalističkim i nacionalnooslobodilačkim pokretima, doprinese naporima i željama svih naroda sveta da se rat izbegne i onemogući, kako bi otpočela era mirnog stvaralačkog rada u svetu . Sudbina naših naroda i budućnost našeg socijalističkog razvitka nikad nisu bile tako prisno vezane sa sudbinom drugih naroda, sa uspesima socijalističkog razvitka u drugim zemljama, kao što je to danas.

Glava četvrta SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA U JUGOSLAVIJI Društveni i politički izvori socijalističke revolucije u Jugoslaviji Nastanak jugoslovenske države i njen političko-društveni sistem Jugoslavija je posle Prvog svetskog rata nastala kao rezultat vekovnih težnji i borbi srpskog, hrvatskog, slovenačkog, makedonskog i crnogorskog naroda za ujedinjenje, ali na način suprotan demokratskim principima, pod neposrednim negativnim uticajem velikih imperijalističkih sila i klasnih interesa domaće buržoazije. U vreme stvaranja zajedničke države radnička klasa i seljaštvo svih jugoslovenskih zemalja bili su zahvaćeni revolucionarnim vrenjem, karakterističnim za najveći deo evropskih zemalja. To revolucionarno previranje bilo je pooštreno snažnim uticajem pobede Oktobarske revolucije u Rusiji i revolucionarnih okršaja u nizu drugih zemalja. Radne mase su spontano tražile da novoj jugoslovenskoj državi, koja se tek rađala, dadu obeležje svojih osnovnih interesa. Ali revolucionarnom radničkom pokretu je nedostajala rukovodeća snaga s jasnim programom, sa svesnom revolucionarnom orijentacijom i sa organizacijom koja bi odgovarala istoriskom zadatku . U takvoj situaciji je vladajućim reakcionarnim snagama pošlo za rukom da se postepeno i krvavo razračunaju s revolucionarnim radničkim i seljačkim pokretom u zemlji i da novoj jugoslovenskoj državi nametnu svoj klasni karakter. Pošto je donošenjem Obznane, od decembra 1920 godine, i drugim merama privremeno slomila radnički i revolucionarni po-

985

kret masa i na taj način obezbedila svoju vlast, vladajuća buržoazija je od nove države stvorila oruđe za zaštitu svojih klasnih interesa. Radnički pokret je stavljen izvan zakona. Juna 1921 godine nametnut je u zemlji Vidovdanski ustav velikosrpske buržoazije. Udarac koji je već pre toga, 1920 godine, nanesen radničkom pokretu bio je ustvari samo prvi korak ka likvidaciji svakog demokratskog otpora uspostavljanju monarhije, vladavini reakcionarnih društvenih snaga i sistemu nacionalne neravnopravnosti i hegemonije. Strah pred revolucionarnim talasanjem narodnih masa privremeno je potisnuo suprotnosti između nacionalnih buržoazija u korist velikosrpske buržoazije , koja je jedina raspolagala političkom i vojnom snagom, a i potrebnom podrškom imperijalističkih snaga iz inostranstva, čime se mogla uspešno da suprotstavi tom revolucionarnom pokretu. Ekonomska i politička zavisnost zemlje. Unutrašnje protivrečnosti U jugoslovenskoj državi bila su ujedinjena područja na različitom stepenu ekonomskog i kulturnog razvitka ; ta razlika je poticala otud što su se razna područja stolećima razvijala pod različitim uslovima i uticajima. U celini Jugoslaviju su sačinjavala ekonomski nerazvijena područja, a razaranja u Prvom svetskom ratu dovela su je na još niži privredni nivo. Položaj radničke klase u novoj državi bio je izvanredno težak, utoliko pre što su inostrani kapital i nerazvijena buržoazija gledali da iz zaostale zemlje izvuku maksimalne profite. Na selu su se takođe razvijale krajnje oštre forme eksploatacije, izazivajući pauperizaciju i proletarizaciju velikog dela radnog seljaštva. Izvanredna usitnjenost poseda, opšta zaostalost i otsustvo svakog pokušaja buržoazije da ma šta učini za unapređenje poljoprivrede oduzeli su seljaku svaku perspektivu opstanka. Akumulirani profiti i ekstraprofiti samo su veoma malim delom išli na razvijanje proizvodnih snaga zemlje. Strani kapitai, koji je dominirao u industriji, iznosio je veći deo svojih profita u raznim oblicima u inostranstvo, a domaća buržoazija je značajan deo svojih prihoda trošila u neproduktivne svrhe i angažovala ih izvan zemlje. Buržoazija nije bila sposobna da zaostalu zemlju povede kolosekom bržeg ekonomskog razvoja i da otvori perspektivu ekonomskog poboljšanja i napretka.

986

S polukolonijalnim tipom ekonomike, s ekonomskom emigracijom u stalnom porastu i s prodiranjem stranog kapitala pod uslovima izvanredno povoljnim za eksploatatore Jugoslavija je postala ekonomski sve zavisnija. Na takvoj materijalnoj bazi i na takvim materijalnim protivrečnostima razvijali su se i politički odnosi u zemlji. Velikosrpski hegemonizam i centralizam doveli su do toga da se za sve vreme postojanja stare Jugoslavije sve više produbljivao jaz između jugoslovenskih naroda. Na tome području je jedino radnički pokret beležio značajne rezultate, ujedinjavajući svojom borbom radničku klasu i demokratske snage svih jugoslovenskih naroda. Sem Komunističke partije Jugoslavije nije se mogla razviti nijedna opštejugoslovenska partija. Propadali su svi pokušaji da se stvore nove političke formacije na bazi tobožnjeg ,,jugoslovenskog nacionalnog jedinstva". Stvarale su se buržoaske separatističke formacije fašističkog tipa bez većeg uticaja na mase. Nacionalne buržoazije, u međusobnoj borbi, tražile su podršku u inostranstvu . Unutrašnji sukobi su široko otvorili vrata stranom uplitanju , svim mogućnim sredstvima - od ekonomske infiltracije i korumpiranja političkih vrhova, pa do grubog političkog pritiska i otvorenih pretnji . U borbi za uticaj na državnu politiku značajnu ulogu su igrale dinastičke i vojne klike, kao i vrhovi glavnih jugoslovenskih crkava. U državnom aparatu zacarila se korupcija i pojedini njegovi delovi su se otvoreno vezivali s buržoaskim grupacijama, stranim kapitalom i njihovim ekonomskim interesima. Na državni aparat je uticalo raspoloženje masa, te zato nije uvek bio siguran oslonac vlastodršcima. I to je doprinelo da su vladajući krugovi sprovodili sve veću upravno-političku centralizaciju , što je još više produbljivalo unutrašnje protivrečnosti. Stalno su se zaoštravale suprotnosti između radničkog pokreta i vladajuće klase . Nezaposlenost, raslojavanje sela, bezobzirna eksploatacija, policiski teror, glad u pojedinim oblastima, niz drugih nerešenih socijalnih pitanja, bankrotstvo buržoazije u rešavanju nacionalnog pitanja - stvarali su prostrano tle za aktivnost radničkog pokreta, dajući borbi radnih masa grada i sela revolucionarnu oštrinu. Buržoazija je u krvi gušila lokalne, radničke i seljačke nemire. Uska sprega jugoslovenske buržoazije i vodećih međunarodnih imperijalističkih snaga odredila je i jugoslovensku spoljnu politiku . Vezana za politiku koju su krajem Prvog svetskog rata vodile sile Antante, a iz koje je proizišao i versajski sistem, živeći u strahu od revolucionarnog talasanja masa, upletena u međuna-

987

rodne antisovjetske planove i intrige jugoslovenska buržoazija bila je nesposobna da izgradi bilo kakvu dosledniju spoljnopolitičku koncepciju radi zaštite nezavisnosti i mira naroda Jugoslavije. Ona je bila i ostala objekat političke igre velikih sila, lišena svake samostalnije vojno- političke perspektive koja bi odgovarala elementarnim interesima nezavisnosti naroda. Jedino u čemu je - bilo je usmeravanje na njena spoljna politika bila dosledna — tada aktuelne centre međunarodne reakcije. Ekonomska i politička kriza buržoaske Jugoslavije. Borba radničke klase narodnih masa Buržoaska Jugoslavija je preživljavala permanentnu ekonomsku i političku krizu . Radne mase su tražile demokratiju , vladu u kojoj bi došao do izraza njihov uticaj na vlast, rešenje nacionalnog pitanja u federaciji ravnopravnih naroda, zadovoljenje svojih osnovnih socijalnih i ekonomskih zahteva. Reakcionarni društveno-politički sistem je postao sve više neodrživ, a revolucionarnodemokratsko rešenje sve nužnije. Velikosrpska buržoazija, u savezu s delovima hrvatske i slovenačke buržoazije, na pojačani pritisak radničke klase i narodnih masa odgovorila je 6 januara 1929 godine uvođenjem svoje otvorene diktature pomoću monarhističko-vojne klike. Diktatura je otpočela krvavim obračunavanjem ne samo s radničkim pokretom nego uopšte s demokartskim težnjama narodnih masa, a naročito s težnjama ugnjetenih nacija Jugoslavije. Šestojanuarska diktatura nije mogla dovesti do stabilizacije režima. Suprotnosti su imale isuviše duboke korene u jugoslovenskoj društvenoj stvarnosti i u njenim materijalnim osnovama da bi se moglo otkloniti nezadovoljstvo i ugušiti otpor naroda. Umesto da reši političku i privrednu krizu , diktatura ih je samo povećala. Tridesetih godina nastaje period porasta borbe narodnih masa za rešenje političkih , ekonomskih , nacionalnih i drugih problema. Ta borba je dobivala sve veći razmah , a s njom i uticaj Komunističke partije, koji daje pečat otporu protiv profašističkih snaga u zemlji, protiv rastuće fašističke opasnosti u svetu . Pod pritiskom narodnih masa propadaju pokušaji uvođenja fašizma, a glavnu snagu revolucionarnog demokratskog pokreta masa čine radnički Komunistička partija Jugoslavije. pokret i njegova avangarda Politička kriza , iz koje je buržoazija uzaludno tražila izlaza na liniji svojih interesa, uslovljavala je profašističku orijentaciju

988

režima ka „ osovini “ Rim-Berlin i tom orijentacijom još se više zaoštrila. Pritisnuta sve većim unutrašnjim suprotnostima, velikosrpska buržoazija je potražila „ sporazum“ s hrvatskom buržoazijom radi zajedničke borbe protiv radničke klase i radi odvajanja sejačkih masa od revolucionarnog radničkog pokreta. Međutim niti su tim „ sporazumom “ prevaziđene suprotnosti između nacionalnih buržoazija, niti je rešeno nacionalno pitanje, niti je oslabljen pritisak nezadovoljnih narodnih masa. Orijentacija režima na fašističku „ osovinu" Rim-Berlin, kao novi centar međunarodne reakcije, dovodila je u opasnost i sam nacionalni opstanak jugoslovenskih naroda. Postajalo je sve očiglednije da je jedini izlaz u revolucionarnodemokratskom rešavanju nagomilanih suprotnosti : u svrgavanju s vlasti starih vladajućih grupa i u stvaranju nove vlade na osnovi širokog demokratskog jedinstva, uključujući tu radnički pokret i Komunističku partiju. Takav je izlaz Komunistička partija i predlagala . Međutim, ovakav put nije bila ni spremna ni sposobna da prihvati makoja frakcija jugoslovenske buržoazije, jer su sve one strahujući pred narodnim masama zazirale od svakog demokratskog koraka. To je mogla i morala da ostvari jedino jugoslovenska radnička klasa, oslanjajući se na svoju sopstvenu snagu i na borbeni savez sa ostalim radnim masama Jugoslavije, naročito sa seljaštvom i narodnom inteligencijom . Razvitak i uloga Komunističke partije Jugoslavije Uporedo s takvim razvojem unutrašnje političke situacije, rasla je, politički i idejno jačala, vezujući se sve više s radnim masama, Komunistička partija Jugoslavije , stvorena u uslovima opšteg revolucionarnog kretanja masa u zemlji i u svetu posle Prvog svetskog rata i Oktobarske revolucije. Ona je nastala od revolucionarnog radničkog pokreta od kojeg se odvojio reformistički i oportunistički deo socijal -demokratskih partija, koje su otad pretstavljale samo neznatnu manjinu radničke klase u Jugoslaviji i prestale da igraju iole značajniju ulogu . Zabrana, progoni , zatvori i ostala sredstva terora, „ legalna“ i mučka ubistva, kao i sopstvene idejne slabosti i greške - dovele su Komunističku partiju u godinama posle Prvog svetskog rata do ozbiljnih poraza i do privremenog slabljenja njenog uticaja na mase. Ipak, ona je neprekidno ostajala na borbenim pozicijama i , uprkos svim slabostima, pokazala se kao najodaniji branilac interesa radničke klase, radnih masa i ugnjetenih naroda . Prilagođa989

vajući se teškim uslovima ilegalnog rada, ona je stvarala ilegalna uporišta u sindikatima i u najrazličitijim političkim i društvenim organizacijama. Ona je bila svuda gde su bile radne mase, svuda gde je mogla uticati na društvena i politička kretanja. U nužnom procesu savlađivanja negativnog idejnog nasleđa iz prošlosti i tuđih uticaja na radnički pokret postepeno su iz Partije uklanjani oportunistički i sektaško-dogmatičarski , zavereničkoanarhistički elementi. Neposredno uoči Drugog svetskog rata konačno su likvidirane frakciske borbe u njenim vrhovima koje su dotad nanosile mnogo štete Partiji. Ispravljene su najsudbonosnije greške iz ranijeg perioda rada Partije u oblasti nacionalnog pitanja, sela itd. Šestojanuarska diktatura i talas terora koji je pratio njeno uvođenje privremeno su razbili niz partiskih organizacija, ali su u otporu protiv tog terora komunisti idejno- politički sazrevali, čisteći redove Partije od ostataka oportunizma i sektaštva. Partija se brzo obnavljala mladim kadrovima koji su se čeličili u borbi i koji nisu bili opterećeni frakcionaštvom. Jedinstvo partiske organizacije u zemlji stvorilo je uslove da se likvidiraju frakcionaški ostaci i u onom delu rukovodstva koje se nalazilo izvan zemlje. U 1937 godini na čelo Partije je stupilo novo rukovodstvɔ s Josipom Brozom Titom na čelu, izraslo iz partiskih organizacija u zemlji koje su se, u procesu teške borbe, već bile obnovile, i zato ono nije bilo opterećeno frakcionaštvom. Jedinstvo partiske organizacije dovelo je do uspešnog povezivanja Partije s radničkom klasom , do proširivanja njenog uticaja na postojeće sindikalne organizacije, do oživljavanja revolucionarne borbe sindikata, do aktivizacije omladine i do snažnijeg uticaja Partije na niz drugih masovnih organizacija, kao i na seljaštvo. Obnovljena, idejno osposobljena za najkrupnije revolucionarne zadatke koje je razvitak prilika u Jugoslaviji sa svom neminovnošću postavljao pred radnički pokret, Partija je s jasnoin revolucionarnom orijentacijom prilagođavala metode svoga rada demokratskom i revolucionarnom kretanju masa. Njena praktična politika i svakodnevna taktika izražavale su ono što su radne mase u određenom trenutku mogle shvatiti i za šta su bile spremne da se bore. U isto vreme Partija je svojim idejnim radom otvarala najnaprednijem i najborbenijem delu radnih masa dalju perspektivu društvenog razvitka, perspektivu socijalizma, a s tom perspektivom je ona vezivala borbu za svakodnevne ekonomske, socijalne . i političke zahteve radnih masa. 990

Tako je Komunistička partija postala snažan politički činilac u zemlji. Ona je, uprkos dubokoj organizacionoj ilegalnosti i teroru koji je vladao, uspela da svojom političkom akcijom probije obruč ilegalnosti i da postane najsnažniji politički organizator 1 rukovodilac pokreta i borbe ne samo radničke klase već uopšte radnih masa i omladine. Takva revolucionarna politička snaga bila je sposobna da u jasnom revolucionarnodemokratskom i socijalističkom programu formuliše težnje narodnih masa i da ih, kao vodeća snaga, organizuje za neminovno revolucionarno razrešavanje nabujalih suprotnosti u društvenim odnosima Jugoslavije.

Narodnooslobodilački rat i revolucija

socijalistička

Dvadeset sedmi mart 1941 godine. Aprilski slom buržoaske Jugoslavije . Okupacija zemlje Prvi revolucionarni proboj starog političkog sistema odigrao se 27 marta 1941 godine. Puč prozapadno orijentisane frakcije buržoazije i vojnih vrhova protiv pristupanja Jugoslavije hitlerovskom bloku prevaziđen je raspoloženjem i kretanjem narodnih masa, jer rastući revolucionarni demokratski pritisak, koji se ostvarivao pod rukovodstvom Komunističke partije, nije dopustio da taj puč ostane u granicama u kojima su ga pokušavali da zadrže njegovi nosioci. Komunistička partija je uspela da ga dalje razvije u pravcu dubljeg revolucionarnog pokreta. Komunistička partija je postala rukovodeća snaga tog pokreta. U okolnostima hitlerovske agresije na Jugoslaviju taj revolucionarnodemokratski pokret dobio je nove forme i nov pravac . U uslovima hitlerovske agresije i okupacije zemlje Narodnooslobodilački rat je oslobodio i izbacio na površinu sve revolucionarne energije koje su se gomilale i raspoređivale tokom razvitka unutrašnjih suprotnosti, karakterističnih za staru Jugoslaviju . Zbog toga se Narodnooslobodilački rat neminovno razvijao kao socijalistička revolucija. Odbranbeni rat aprila 1941 godine, koji je Jugoslaviji nametnula fašistička agresija, otkrio je svu trulost buržoaskog društvenopolitičkog sistema u Jugoslaviji, njegovu potpunu nesposobnost da rukovodi borbom za odbranu nacionalnih interesa naroda. Njegovo vojno rukovodstvo nije bilo kadro da organizuje iole ozbiljan oružani otpor protiv agresije, a politički vrhovi su se od prvog dana napada na zemlju počeli raspadati.

991

Komunistička partija, koja se već u periodu pred rat dosledno zalagala za odbranu nacionalne nezavisnosti od preteće fašističke najezde, i u tim teškim danima je, nasuprot bezglavosti buržoaskog političkog i vojnog rukovodstva, pokrenula sve svoje organizacije i pristalice da mobilišu mase, da organizuju industriske i gradske centre , da bi zajedno s vojskom pružili otpor prodiranju okupatorskih divizija. Međutim vodeći buržoaski politički i vojni vrhovi, koji su se orijentisali na brzu kapitulaciju , odbili su saradnju s Komunističkom partijom i s revolucionarno -demokratski raspoloženim narodnim masama i na taj način onemogućili te rodoljubive napore i pokušaje. Brza kapitulacija pred okupatorom - kao i celokupna politika buržoaskih vrhova u vreme neposredno pred rat i u toku rata - otkrila je jugoslovenskim narodima sliku sramnog izdajstva buržoazije, njenog kukavičluka, nesposobnosti i služenja stranim imperijalističkim interesima.

Od reakcionarnih fašističkih elemenata u zemlji okupator je obrazovao marionetske „ nacionalne“ vlade u Hrvatskoj (ustaše) i u Srbiji (nedićevci i ljotićevci ) nastojeći da preko njih raspali zversku mržnju i pokolj među narodima Jugoslavije. Uticaj tih „ vlada“, kao i sličnih kvislinških tvorevina u drugim delovima Jugoslavije, nije uzeo šireg maha u masama i nije bio dugotrajan. Dok je jedan deo jugoslovenske buržoazije vezao svoju sudbinu za stvar fašističkih okupatora, drugi deo se nadao da će posle rata ponovo dobiti svoju vlast pomoću zapadnih saveznika u antihitlerovskoj koaliciji . Ovaj deo, pretstavljan jugoslovenskom vladom u emigraciji, podržavao je četničke grupacije kojima su komandovali oficiri bivše jugoslovenske vojske i koje su nastojale da izazovu građanski rat u zemlji i da parališu Narodnooslobodilački pokret, vezujući se sve otvorenije sa okupatorima i sa kvislinškim „vladama“, a ujedno uživajući podršku zapadnih saveznika koji su za njih vezivali izvesne političke ciljeve za posleratni period . Usled svoje političke povezanosti sa starim reakcionarnim režimima, kao i zbog raspirivanja bratoubilačkog rata i saradnje sa okupatorom, četnici, kao i druge slične formacije, izgubili su ubrzo svaki uticaj u narodu i bili uništeni u toku Narodnooslobodilačkog rata. Posle svih razočaranja koja su doživele u staroj Jugoslaviji, a naročito za vreme njenog sloma, narodne mase su sada više no ikad slušale glas Komunističke partije Jugoslavije i prihvatile njenu politiku, metode i organizaciju borbe. U dane kada su nemački, italijanski, mađarski i bugarski fašistički agresori već izbri992

sali buržoasku Jugoslaviju kao državu sa geografske karte, Jugoslavija je postojala više no ikad u zajedničkom otporu svih njenih naroda koji je organizovala i vodila Komunistička partija. Pripreme Komunističke partije Jugoslavije za ustanak. Poziv na opšti oružani ustanak Posle sloma buržoaske Jugoslavije, Komunistička partija je pozvala sve narode i patriotske snage zemlje da se ujedine u jedinstven front za borbu protiv okupatora i njihovih domaćih pomagača, a isto tako za borbu protiv pasivnosti i čekanja da im spasenje dođe spolja. Partija je ukazivala narodnim masama u Jugoslaviji da će jedino svojom sopstvenom borbom i jačanjem sopstvenih snaga moći da budu gospodari svoje sudbine, ako ne žele da postanu objekat u igri velikih sila posle poraza agresora. Partija se organizaciono pripremala za ustanak razvijanjem široke mreže ilegalnih vojnih komiteta koji su imali zadatak da obrazuju oružane odrede, da sklanjaju i da prikupljaju oružje i drugi ratni materijal koji je ostao iza razbijene stare jugoslovenske vojske, da organizuju akcije udarnih grupa po gradovima i da rukovode lokalnim ustaničkim borbama na terenu, koje su otpočele već tokom maja 1941 . Kao podloga za te pripreme poslužio je organizaciono-politički rad u prethodnom periodu , uspešan rad na razvijanju i jačanju Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koji je imao snažan uticaj na omladinu , kao i rad među vojnicima i oficirima bivše jugoslovenske vojske. Partija je znala da će dalji tok događaja stvoriti uslove u kojima će opšti oružani ustanak biti ne samo mogućan nego i neminovan. Političke pripreme za oružani ustanak protiv okupatora vršene su kroz napore na stvaranju Narodnooslobodilačkog fronta, kao široke svenarodne političke organizacije ustanka. Na platformi toga fronta sve više su se aktivirale najšire narodne mase, a takođe demokratski i patriotski delovi nekih građanskih političkih partija, koji su se u periodu pred rat ili u toku rata definitivno odvojili od izdajničkih ili nesposobnih rukovodstava. Oni su u Narodnooslobodilačkom frontu, s Komunističkom partijom na čelu, videli realnu političku snagu koja jedina može da povede jugoslovenske narode u oružanu borbu protiv okupatora , da izvojuju slobodu i nezavisnost zemlje i da joj otvori svetle perspektive budućnosti. 63 VII Kongres SKJ

993

Već tokom meseca maja, Partija je bila na čelu pojedinih ustaničkih akcija u nekim krajevima zemlje. Međutim hitlerovska agresija protiv Sovjetskog Saveza ubrzala je stvaranje takve situacije u kojoj je opšti oružani ustanak postao mogućan i neophodan. Glavnina vojnih snaga hitlerovskog bloka bila je u punoj meri angažovana na glavnom frontu Drugog svetskog rata. Uverenje narodnih masa u neizbežnost poraza hitlerovskog bloka i težnja za bržim oslobođenjem snažno su potstakli njihovu spremnost da oružanim ustankom sa svoje strane doprinesu borbi Sovjetskog Saveza i cele antihitlerovske koalicije protiv fašističkih agresora i da tako ubrzaju i čas svog sopstvenog oslobođenja. Naročito su radnička klasa i Komunistička partija Jugoslavije bile svesne da u odlučujućem trenutku treba oružanim ustankom podržati prvu zemlju socijalizma, čija je pobeda u Drugom svetskom ratu bila neophodan uslov daljeg jačanja i razvitka socijalizma u svetu, a time i stvarnog, trajnog oslobođenja jugoslovenskih i svih drugih naroda sveta. Zato je Komunistička partija, stojeći na čelu oslobodilačkog pokreta, 22 juna 1941 godine pozvala narode Jugoslavije, sve patriotske snage, a posebno radničku klasu i radne mase, da pojačanom oružanom borbom odgovore Hitleru na njegovu novu agresiju, a 4 jula je uputila poziv na opšti oružani ustanak. Poziv je upućen u pravo vreme, i dobio je masovnu podršku. Mreža vojnih komiteta pretvorila se u rukovodeće jezgro Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda, kao osnovnih borbenih snaga oružanog ustanka. U konkretnim uslovima ustanak je neizbežno morao dobiti karakter partizanskog rata koji je postepeno zahvatio sve delove Jugoslavije.

Narodnooslobodilačka borba i njeni ciljevi Uspešan razvitak oružane borbe omogućio je da se već krajem 1941 godine iz partizanskih odreda, kao prvih borbenih formacija svenarodnog ustanka, pređe na višu formu vojne organizacije - na formiranje proleterskih i narodnooslobodilačkih brigada, a zatim divizija i korpusa Narodnooslobodilačke vojske , kao glavne udarne snage ustanka. Izrasla je takva snaga koja je bila u stanju da stalno proširuje oslobođenu teritoriju i da veže velike fašističke snage, čime je Narodnooslobodilački rat u Jugoslaviji postao važan sastavni deo oružane borbe savezničkih snaga protiv hitlerovske agresije. Uspesi u ratu protiv okupatora, koji su u prvom redu bili rezultat pravilne politike i čvrste veze rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta s masama, kao i sposobnosti vojno- političkog rukovodstva da primenjuje i razvija veštinu revolucionarnog 994

ratovanja, odnosno specifičnu strategiju i taktiku našeg rata, neprekidno su jačali i proširivali masovnu osnovu ustanka i vojne razmere oslobodilačkog i revolucionarnog rata. Takva je politika omogućila da se Narodnooslobodilačka armija proširi na nekoliko stotina hiljada boraca i da postane značajan i izvanredno aktivan vojni faktor antihitlerovske koalicije. Okupator je bio prisiljen da prihvati borbu koja mu je nametnuta na ovom novom frontu i da dovlači divizije s drugih frontova i iz drugih okupiranih zemalja kako bi ugušio oružani ustanak jugoslovenskih naroda koji je po svojim razmerama i po svojoj vojnoj snazi bio jedinstven u porobljenoj Evropi i koji nije ugrožavao samo pozicije osnovnih sila na terenu Jugoslavije, već je i drugim porobljenim narodima ukazivao na mogućnost oružane borbe unutar Hitlerovog „ novog evropskog poretka“. Narodnooslobodilačka borba u Jugoslaviji ne bi bila tako uporna i tako uspešna da jugoslovenske radne mase nisu u njoj videle, osim perspektive pobede nad fašizmom, i perspektivu pɔbede nad starim i omrznutim buržoaskim poretkom u Jugoslaviji, nad sistemom klasne eksploatacije i nacionalnog ugnjetavanja. Težnje masa za novim, socijalističkim društvenim uređenjem sve su više preovlađivale tokom oružane borbe. Te demokratske i socijalističke težnje radnih masa ostvarivane su postepeno, kroz uspehe ustanka, a preko organa revolucionarne narodne vlasti narodnooslobodilačkih odbora. To su bili novi organi vlasti preko kojih su radne mase neposredno ostvarivale svoju volju. Stara mašinerija vlasti je rušena i ukidana ne samo u svojoj formi već i po svom društveno- političkom sastavu. Politička osnovica tih novih organa vlasti bio je Narodnooslobodilački pokret. A činjenica da je rukovodeće jezgro tog pokreta bio savez radnika i seljaka i da je na čelu pokreta stajala Komunistička partija - bila je za radne mase garantija da će njihove socijalne i političke težnje biti ostvarene. Tokom ustanka i s njegovim pobedama nad okupatorom i domaćim izdajnicima sistem narodne vlasti, narodnooslobodilačkih odbora, postepeno je jačao i proširivao se. U tom pogledu prekretnicu pretstavlja 1943 godina kada se Narodnooslobodilački pokret konačno i u međunarodnim odnosima afirmirao kao jedina snaga nacionalnog otpora fašističkom okupatoru i kao jedini nosilac realne vlasti naroda u Jugoslaviji. Novi organi vlasti na oslobođenim područjima, koja su posle kapitulacije Italije obuhvatala veći deo jugoslovenske teritorije, bili su povezani u jedinstven demokratski sistem političke vlasti naroda, kako u okviru pojedinih nacionalnih 63*

995

teritorija, tako i u okviru Jugoslavije kao celine. Taj jedinstveni sistem nove revolucionarne vlasti bio je izgrađen na principima federacije ravnopravnih naroda, a s perspektivom izgradnje boljeg i srećnijeg života za osnovne mase naroda. Kako su u politici organa narodne vlasti preovladavali društveni i materijalni interesi radničke klase i radnih masa, nova državna organizacija sve se više pretvarala u moćno sredstvo ne samo Narodnooslobodilačkog rata, već i socijalističke revolucije. Takva orijentacija je u isto vreme tražila definitivan obračun revolucionarnih organa u zemlji sa emigrantskom vladom u Londonu, koja je pretstavljala interese buržoazije i velikosrpske hegemonije i koja je zbog toga bila ne samo izolovana od osnovnih narodnih masa Jugoslavije , već je i u svesti masa pretstavljala najveću opasnost za demokratsku i socijalističku budućnost radnih masa Jugoslavije . Jasan i definitivan raskid Narodnooslobodilačkog pokreta s takvom vladom i sa snagama koje je ona pretstavljala postao je neophodan uslov daljeg razvitka Narodnooslobodilačkog ustanka i još šire mogućnosti za mobilizaciju narodnih masa. Taj je zadatak izvršen na Drugom zasedanju Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu 29 novembra 1943 godine. Odluke ovog revolucionarnog vrhovnog organa narodne vlasti ozakonile su rađanje nove Jugoslavije kao federativne, demokratske države, države radničke klase i radnih masa, države koja je jugoslovenskom društvu obezbedila put socijalističkog razvitka.

Revolucionarni i socijalistički karakter nove narodne vlasti Narodna vlast je još u toku rata izvršila niz društvenih reformi, mada pravno nije menjala svojinske odnose. Te reforme revolucionarno-demokratskog karaktera odnosile su se jednim delom na obezbeđenje vlasti radnog naroda i na ukidanje raznih polufeudalnih ostataka i najgrubljih formi eksploatacije, ali, drugim delom , a naročito doslednom konfiskacijom imovine okupatorskih saradnika, u čijim se redovima našao najveći deo krupne buržoazije, nova narodna vlast je već u toku rata praktički pristupila 1 revolucionarnim merama socijalističkog karaktera . Svim tim merama je jačana politička i ekonomska podloga socijalističkih snaga u društvenom životu nove Jugoslavije koja se rađala. Privremeni kompromis između revolucionarne vlade u zemlji i rekonstruisane londonske emigrantske vlade, koji je prvenstveno bio potreba spoljnopolitičkog interesa nove Jugoslavije a ne odraz 996

unutrašnjih odnosa klasnih snaga, - nije mogao uticati na razvoj događaja u zemlji. Sav dotadašnji razvitak i revolucionarna dostignuća u toku Narodnooslobodilačkog rata svedočili su sami po sebi o rukovodećoj ulozi radničke klase i njene avangarde i o njenom revolucionarnom savezu sa osnovnim narodnim masama u Jugoslaviji . Dalji revolucionarni socijalistički preobražaj nove Jugoslavije postao je time neminovan. Komunistička partija Jugoslavije, čvrsto vezana s radničkom klasom i podržana od ogromne većine ostalih radnih ljudi, svesno, smelo i sistematski je pristupila ostvarivanju svog istoriskog revolucionarnog zadatka. U toku tog procesa, iz revolucionarne vlade ubrzo su otpali svi oni elementi koji su na ovaj ili onaj način bili vezani za stari poredak, za interese istoriski preživele, društvenopolitičke i moralno kompromitovane i poražene buržoazije. Put ka realizaciji velikih istoriskih zadataka, put ka socijalističkoj izgradnji zemlje, bio je definitivno raščišćen proglašenjem Jugoslavije za Federativnu Narodnu Republiku. Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija - po veličini žrtava i po težini napora u borbi protiv izvanredno snažnog neprijatelja, po visini morala revolucionarne Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda, po revolucionarnom zanosu svih aktivnih učesnika u Revoluciji, po izrastanju i čeličenju revolucionarnih kadrova u narodnooslobodilačkim odborima, u svenarodnom Narodnooslobodilačkom frontu, u političkim antifašističkim organizacijama žena i omladine - ući će u istoriju ratova i socijalističkih revolucija kao jedan od najsvetlijih primera borbe za revoluciɔnarni socijalistički društveni preobražaj , za nacionalnu slobodu i ravnopravnost, značajno doprinoseći svetskoj borbi za socijalizam.

Glava peta EKONOMSKI I POLITIČKI OSNOVI SOCIJALISTIČKE IZGRADNJE U JUGOSLAVIJI Narodna vlast i podruštvljavanje sredstava za proizvodnju Neosporna rukovodeća uloga radničke klase u državnoj vlasti s Komunističkom partijom na čelu , to jest specifična forma diktature proletarijata, kao i svesna i dosledna orijentacija na podruštvljavanje osnovnih sredstava za proizvodnju davale su novoj , narodno-demokratskoj Jugoslaviji od njenog prvog početka socija-

997

listički karakter uprkos jakim ostacima starih društvenih odnosa i neizgrađenosti mladih socijalističkih formi . Nova Jugoslavija je svesno krenula putem izgradnje socijalističkih društvenih odnosa. Politički i ekonomski sistem Jugoslavije obezbeđivao je takav razvitak. U tom razvitku Jugoslavija je prošla nekoliko faza, koje su organski deo jedinstvenog i neprekidnog procesa društveno-ekonomskih i političkih preobražaja u razvoju socijalizma. Eksproprijacija eksproprijatora . Uloga revolucionarnog aparata vlasti Ogromnim naporima i žrtvama radnih ljudi Jugoslavija je podignuta iz ruševina i relativno veoma brzo je obnovljen veci deo proizvodnih kapaciteta. Izvršena je nacionalizacija svih osnovnih sredstava za proizvodnju u industriji i transportu, nacionalizacija banaka i trgovine, kao i radikalna agrarna reforma. Izgrađena je državna organizacija za upravljanje tim sredstvima, koja se oslanjala na savetodavno učešće radnih ljudi u upravljanju proizvodnjom . Uveden je sistem socijalističkog planiranja. Proklamovan je demokratski i socijalistički ustavni poredak, koji je odgovarao konkretnom stanju društvenih odnosa i društveno-ekonomskoj ulozi revolucionarnih socijalističkih snaga. Organizovan je politički i stručni aparat vlasti. Razvijena je mreža društvenih organizacija, zasnovanih na socijalističkoj društvenoj svesti . Revolucionarna rukovodeća uloga Komunističke partije Jugoslavije , koja je uspostavljena i učvršćena u Revoluciji, proširila se na ključne državne i društvene pozicije. Uporedo s tim je jačala i uloga Narodnog fronta, kao političkog saveza radnih ljudi , svih političkih i idejnih struja koje su podržavale socijalistički preobražaj zemlje . Revolucionarni entuzijazam radnih ljudi , a naročito omladine, bio je jedan od činilaca koji su doprineli postizanju krupnih rezultata. Izvanredni uspesi odlučno su uticali na političku stabilizaciju novog društva i na dalje jačanje unutrašnjeg jedinstva u borbi za socijalističku izgradnju zemlje. Ekonomski faktori socijalizma bili su, međutim, još slabi. Zemlja industriski i poljoprivredno slabo razvijena i zaostala, radnička klasa malobrojna, sitnosopstvenička stihija jaka, kapitalistički elementi žilavi i uporni . Na tako nerazvijenim ekonomskim temeljima nemogućno je bilo brzo razvijati socijalističke odnose i bitno poboljšavati materijalni položaj radnih ljudi.

998

Takvi uslovi su nametali potrebu stalne snažne intervencije države političkim sredstvima i sredstvima revolucionarnog pritiska na području ekonomskih odnosa. Bilo je neophodno da Komunistička partija neposredno rukovodi aparatom vlasti. Bio je potreban veliki stepen koncentracije političke vlasti u upravnom aparatu . Samo su se tim putem mogli srušiti ekonomski temelji kapitalizma u zemlji i na novim društvenim osnovama obnoviti privreda, razorena za vreme rata, da bi se izgradili materijalni temelji i preduslovi za dalju socijalističku izgradnju .

Radni ljudi i aparat vlasti Takvo stanje je moglo biti samo prelazna faza. Komunistička partija Jugoslavije bila je svesna da se snaga i stabilnost socijalističkog društva ne mogu obezbediti isključivo revolucionarnoadministrativnim sredstvima. Snaga socijalizma uslovljena je prvenstveno njegovom ekonomskom neophodnošću , njegovom neodvojivom vezom s društveno-ekonomskim interesima radnih masa i trajnim razvijanjem saznanja o tim osnovnim istinama u svesti radnih ljudi . Trajnija prekomerna upotreba revolucionarno-administrativnih sredstava neizbežno bi zaoštrila unutrašnje odnose, deformisala akciju socijalističkih snaga i dovela do afirmacije birokratizma. Zato, čim prestane objektivna društvena potreba za takvom ulogom države, komunisti i sve svesne socijalističke snage, kao pokretači i nosioci progresivnog razvitka, dužni su da pojačaju svoju političku akciju u pravcu stvaranja i razvijanja takvih oblika demokratije koji omogućuju radničkoj klasi i radnim ljudima uopšte da neposredno u svoje ruke uzimaju upravljanje sve širim područjem društvenih poslova u privredi i drugim oblastima. Samo u takvom procesu radni ljudi mogu sami , svaki na svom mestu, svesno i spontano, da se uspešno suprotstavljaju pritisku ekonomskih, političkih i idejnih ostataka prošlosti i da postepeno izrastaju u samostalnu i neoborivu ekonomsko -političku snagu društva, koja sredstva državne prinude čini sve manje potrebnim i koja ih konačno i ukida. Sve dok sociajlističko društvo ne postigne takav stepen materijalnog razvitka i demokratske stabilnosti mogućne su ozbiljne reakcionarne deformacije socijalističkih odnosa.

999

Stvaranje materijalne baze

industrijalizacija zemlje

Iz svih tih razloga Komunističkoj partiji Jugoslavije i svim socijalističkim snagama u zemlji veoma se brzo nametnuo najznačajniji zadatak : jačanje materijalne baze socijalizma , pretvaranje socijalističkih faktora u vodeću ekonomsku snagu zemlje, učvršćenje društvene snage i uloge radničke klase, snažnije ekonomsko povezivanje radnih ljudi na selu sa socijalističkom privredom . Ti zadaci počeli su da se ostvaruju već prvim Petogodišnjim planom razvitka socijalističke Jugoslavije. U toj fazi je postavljen i ostvaren plan bitnog povećanja industriskog kapaciteta zemlje, plan industrijalizacije . Usled spoljnopolitičkih teškoća, s kojima se u to vreme borila socijalistička Jugoslavija, realizacija tog plana je iziskivala duže vreme i izvanredno teške napore radnih ljudi Jugoslavije, a u prvom redu njene radničke klase. Rezultati tih napora su bili od presudnog značaja za dalji razvitak socijalizma u našoj zemlji. Postignut je glavni cilj plana : socijalistička privreda je postala vodeći ekonomski faktor u zemlji. Time se sve više ispoljavala ekonomska snaga socijalizma. Znatno je izmenjena društveno-ekonomska struktura zemlje u pravcu jačanja radničke klase, a s tim i jačanja političkih snaga socijalizma uopšte . Stvoreni su povoljniji materijalni uslovi za dalji razvitak proizvodnih snaga i za postepeno poboljšavanje uslova života radnih ljudi , a na taj način i za ublažavanje protivrečnosti između svakodnevnih materijalnih potreba pojedinog radnog čoveka, s jedne, i potrebe bržeg ekonomskog napretka društva kao celine, s druge strane. Učvršćena je ekonomska i politička nezavisnost zemlje. Stvorena je čvršća podloga za dalji razvitak socijalističkih odnosa. Slabosti i negativne tendencije u prvim fazama razvitka socijalizma Uporedo sa ovim uspesima koji su otvorili nove perspektive u pravcu daljeg razvijanja socijalističkih odnosa, prva faza socijalističke izgradnje otkrila je radnim ljudima i socijalističkim snagama u Jugoslaviji i mnoge njihove sopstvene slabosti. Neizbežna koncentracija napora na ubrzanju industrijalizacije nužno je nametnula relativno sporiji tempo poboljšavanja uslova života proizvođača, pojačavajući u isto vreme neravnomernost u razvitku pojedinih privrednih grana i stvarajući izvesnu nestabilnost u robno- novčanim odnosima. Pritom su zaostajali poljoprivreda, proizvodnja robe za široku potrošnju itd. Pitanje platnog

1000

deficita u ekonomskim odnosima sa inostranstvom postavljalo se sve oštrije. Sve ove pojave imale su privremen i prelazan značaj , a napori učinjeni u proteklom periodu stvorili su materijalnu osnovicu za brže i skladnije kretanje u narednom periodu . U takvim su uslovima nastale ili se pojačale izvesne negativne pojave u oblasti društvenog i političkog razvitka, kao što su slabljenje inicijative i nedovoljna kontrola radnih masa, administrativni šematizam, izvesne opasne tendencije srastanja Partije s državnim aparatom, a pre svega birokratizam i s njim vezane tendencije ka tehnokratizmu i etatizmu , ka uspostavljanju određenih ekonomskih privilegija itd. Da su se te tendencije dalje razvijale i da su postale dominantne u našem društvenom životu one su mogle ozbiljno ugroziti veze rukovodećih socijalističkih snaga, a u prvom redu Komunističke partije Jugoslavije sa širokim radnim masama.

Nove inicijative Komunističke partije Jugoslavije u borbi za socijalistički i demokratski razvitak Jugoslovenski komunisti su na vreme shvatili istorisku neophodnost daljih promena i aktivno delovali u pravcu uklanjanja smetnji koje sprečavaju socijalistički razvitak. Nisu se oni suprotstavljali samo težnjama za restauracijom buržoaskih političkih oblika i besperspektivnim malograđansko- anarhističkim pojavama, već su sprečili da se država razvija putem jačanja i razgranjavanja svojih funkcija, njenim sve širim zadiranjem u društveni život, porastom državne administracije, jačanjem tendencija birokratizma i ekonomskih privilegija, postepenim pretvaranjem države u silu iznad društva, u gospodara nad narodom. Time su jugoslovenski komunisti potsekli korene tendenciji da se konzerviraju uspostuvljeni odnosi i da se zaustavi dalji socijalistički razvitak. Komunistička partija Jugoslavije blagovremeno je pokrenula niz inicijativa u pravcu doslednog razvijanja socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji. Izvršene su promene pre svega u samom političkom i ekonomskom sistemu i u metodu planiranja, u smislu stvaranja povoljnih uslova za samostalno i slobodnije kretanje socijalističkih, ekonomskih i društvenih snaga uopšte. Data je odlučna i jasna orijentacija ka bržem tempu demokratizacije i ka ostvarivanju društvenog samoupravljanja na svim sektorima društvenog života. Preduzete su mere protiv tendencija srastanja Par-

1001

tije s upravnim aparatom države, protiv opasnosti njenog sopstvenog birokratizovanja. Pokrenuta je odlučna borba protiv pojava ozbiljnih birokratskih i etatističkih deformacija u razvitku socijalističkih odnosa. Veliki deo zadataka te vrste izvršen je još u fazi sprovođenja Prvog petogodišnjeg plana. Odlučujući korak je učinjen 1949– 1950 godine stvaranjem radničkih saveta u privrednim organizacijama. Zatim je, postepeno, došlo do niza drugih mera na daljem razvitku celokupnog političkog i državnog sistema. Na VI Kongresu Komunističke partije Jugoslavije potvrđene su ove istoriske promene i utvrđeni putevi daljeg socijalističkog društvenog kretanja. Razvoj socijalističkih odnosa i socijalističke demokratije dobio je time novu snagu i perspektivu sve slobodnije stvaralačke inicijative pojedinaca na svim područjima društvenog života.

Narodna vlast kao oblik diktature proletarijata

Društvena suština diktature proletarijata Klasno-politička suština narodne vlasti u Jugoslaviji jeste diktatura proletarijata, to jest vlast specifičnog saveza radničke klase, kao rukovodeće društvene snage, sa ostalim radnim ljudima. Politički oblici vlasti radnog naroda, izrasli iz sopstvenih uslova, odgovaraju shvatanjima jugoslovenskih radnih ljudi. Ti oblici će se i ubuduće razvijati i menjati u skladu s unutrašnjim razvitkom proizvodnih snaga i socijalističke društvene svesti. Pod diktaturom proletarijata ne podrazumevamo ovakvu ili onakvu spoljnu formu države niti određeni metod ili organizaciju političkog sistema dcba prelaza iz kapitalizma u socijalizam , odnosno komunizam , već njenu društvenu odnosno klasno-političku saāržinu . Forme, metodi i organizacija političkog sistema izrastaju iz određene društvene sadržine, i u raznim zemljama i razdobljima mogu biti, i neizbežno jesu , veoma različiti . Diktatura proletarijata jeste društvena suština takve vlasti takvog političkog sistema u kome neospornu rukovodeću ulogu ima radnička klasa. A pod neospornom rukovodećom ulogom radničke klase u tome smislu ne može se podrazumevati prosto prisustvo neke radničke partije u vladi, već takvi odnosi klasnih i političkih snaga u jednoj zemlji u okviru kojih su radnička klasa i njene vodeće socijalističke snage, u savezu sa ostalim radnim ljudima, u mogućnosti da me-

1002

njaju društvene odnose, u skladu s njihovim društveno-ekonomskim interesima, i stvarno ih menjaju . Neizbežnost i zakonitost takvog političkog sistema u prelazno doba uz veliko obilje njegovih demokratskih formi - proizilazi iz istoriske uloge radničke klase kao najprogresivnijeg društvenog činioca u savremenom društvu . Uloga radničke klase jeste politički izraz činjenice da društveno-ekonomski interes neposrednih proizvođača uzet u celini kao interes cele radničke klase, bez obzira na političku svest svakog pojedinog proizvođača, pretstavlja najnapredniji materijalni potsticaj društvenom kretanju i u privatnokapitalističkoj proizvodnji, i u proizvodnji sredstvima u društvenoj svojini. Napredna uloga radničke klase proizilazi i iz činjenice da radnička klasa ne može osloboditi sebe od eksploatacije a da pritom ne oslobodi i celo društvo od istoriski preživelog kapitalističkog sistema i od svake eksploatacije i ugnjetavanja. Zato radnička klasa nužno mora menjati ne samo klasnu strukturu društva, već i društvene odnose u kojima ona postoji kao klasa. U uslovima diktature proletarijata i društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju , radnička klasa ne može ostvarivati svoje sopstvene materijalne interese i svoju istorisku ulogu ako se u isto vreme ne bori i za razvitak proizvodnih snaga, za oslobođenje svih stvaralačkih ekonomskih i političkih činilaca društva od pritiska antisocijalističkih snaga : od sitnosopstveničke stihije, birokratizma, konzervativizma i od raznih formi izopačavanja socijalističkih odnosa i socijalističkog razvitka. U tome smislu diktatura proletarijata jeste svaki onaj politički sistem prelaznog doba u kome neposredni i budući ekonomski i ostali interesi radničke klase - to jest proizvođača koji radi društvenim sredstvima za proizvodnju pretstavljaju rukovodeći princip celokupne njegove političke, ekonomske i društvene aktivnosti . To je politički sistem koji „ čini samo prelaz ka uništenju svih klasa i ka besklasnom društvu“ (Marks). Neophodnost različitosti oblika diktature proletarijata Različiti politički oblici diktature proletarijata nužno proizlaze iz različitosti istoriskog razvitka pojedinih naroda, iz različite društveno-ekonomske strukture, različitih ekonomskih, političkih i kulturnih uslova, različitih političkih, naročito demokratskih tradicija, običaja, shvatanja i drugih osobenosti itd., kao i iz različitosti polazne tačke i puteva kojima su izvršeni društveni preobražaji. Tako je diktatura proletarijata dobila jedan oblik u Jugoslaviji, gde je proletarijat revolucionarnim sredstvima izvojevao ru-

1003

kovodeće političke pozicije, ali u kojoj je tek imao da izvojuje odlučujuću pobedu nad opštom zaostalošću koja pothranjuje reakcionarne snage. U bitno drukčijim uslovima ostvaruju se političke forme diktature proletarijata u zemljama koje su razvijene, gde socijalizam ima jaku ekonomsku podlogu, a radnička klasa već izvojevane socijalne tekovine. Diktatura proletarijata ne može imati iste onakve oblike u jednoj zemlji gde radnička klasa postaje rukovodeći društveni faktor postepenim osvajanjem i jačanjem pozicija u sistemu vlasti, kakve ima u drugoj nekoj zemlji gde je, usled krajnje zaoštrenosti unutrašnjih suprotnosti, proletarijat izvojevao vlast putem revolucionarnog preokreta, koji je kao vihor burno i do temelja uništio stari omrznuti politički sistem i uveo poredak otvorene revolucionarne diktature i monopolne vlasti rukovodećih revolucionarnih snaga. Stalno jačanje snaga socijalizma u svetskim razmerama i porast njihovog uticaja na opšte društveno kretanje u svetu uticaće na to da se u budućnosti ispolji još veće obilje različitih političkih formi diktature proletarijata - od revolucionarne diktature do parlamentarne vlade s presudnim uticajem radničke klase i njenih društveno-ekonomskih interesa . Mogućno je da razvoj klasne borbe na putu ka diktaturi proletarijata još poveća obilje različitih političkih formi s raznim prelaznim političkim oblicima specifičnog dvovlašća i kompromisa u kojima će se odražavati sve veći uticaj interesa radničke klase, - sve dok taj uticaj s vremenom ne postane dominantan u političkom obliku koji bude proizišao iz konkretnih uslova klasne borbe.

Društvena uloga i zadaci

socijalističke

države

Država kao neophodan instrument socijalističkih snaga u prelaznom periodu Država je neizbežan produkt svakog klasnog društva i, kao takva, oruđe vladajućih klasa. Država je i neophodan opšti oblik vlasti radničke klase i radnog naroda u Jugoslaviji. Socijalistička revolucija ne može ukinuti i ne ukida državu samim osvajanjem političke vlasti od strane socijalističkih snaga, jer time klasne i društvene suprotnosti ne iščezavaju , niti je novo društvo sposobno da živi i da se razvija bez takvog instrumenta za regulisanje unutrašnjih suprotnosti i protivrečnosti . Naprotiv, država je jedna od najvažnijih i najneophodnijih poluga socijali1004

stičkih snaga za rušenje ekonomskih temelja kapitalističkog sistema i za uspostavljanje temelja socijalističke izgradnje . Dosadašnji tok istorije socijalističkih revolucija sahranio je konačno razne anarhističke teorije o ukidanju države, kao i razne malograđanske utopističke iluzije o nekom društvu apstraktnih demokratskih principa. „ Država se ne ukida ; ona odumire" (Engels). Odumiranje države je proces koji traje u toku cele epohe prelaza iz kapitalizma u komunizam. Vreme u kome se taj proces odumiranja razvija ujedno je i epoha u kojoj država u svojim određenim elementima postoji i igra određenu neophodnu i pozitivnu ulogu u društvu , različitu u raznim fazama razvitka u prelaznom periodu . Revoluciji i socijalističkoj državi nije cilj da stvaraju novo društvo po nekim unapred utvrđenim šemama i dogmatskim konstrukcijama. Njihov je zadatak samo da oslobode socijalističke, ekonomske i društvene faktore koji su se već razvili u nedrima starog društva i koji treba da budu nosilac daljeg socijalističkog razvitka, u skladu s razvitkom društvene materijalne baze i s napretkom socijalističke svesti . Država prelaznog doba treba, prema tome, da bude : instrument oslobođenja socijalističkih snaga od kapitalizma, instrument odbrane njihovog slobodnog razvitka u ekonomskim uslovima koji nastaju na bazi podruštvljavanja sredstava za proizvodnju i instrument demokratskog organizovanja i jačanja njihove ekonomske i političke snage. Proces odumiranja države Izvan tih okvira, u sferi same socijalističke izgradnje, i država će se nužno sve više preobražavati u oblik društveno- ekonomske organizacije za vršenje određenih zajedničkih društvenih funkcija. Ona će se sve manje javljati kao instrument sile, a sve više kao instrument društvenog samoupravljanja, zasnovanog na svesti o zajedničkim materijalnim interesima radnih ljudi i na konkretnim potrebama njihovih proizvodnih organizacija. Socijalistička država, prema tome, jeste i mora biti država posebnog tipa, država koja odumire. Njena društvena uloga i njena organizacija moraju biti takvi da se taj proces može odvijati što nezavisnije od subjektivne volje konkretnih nosilaca njene uloge, a u skladu sa ekonomskim jačanjem socijalizma i sa afirmacijom socijalističkih odnosa. Organski oblik u kome se protivrečnosti socijalističkog razvitka mogu i moraju rešavati postepeno, evolucijom, jeste razvoj demokratizma i društvenog samoupravljanja u svim oblastima društvenog života. 1005

Dosadašnja praksa i iskustva socijalističkog razvoja u drugim zemljama i u samoj Jugoslaviji potvrđuju ne samo da je taj put mogućan i uspešan, već da upravo on — nezavisno od oblika u kojima dolazi do izraza · vodi stabilizaciji socijalističkih društvenih odnosa i jačanju njihove unutrašnje snage. Sa razvojem socijalističkog demokratskog sistema počinje se sužavati uloga državne uprave u neposrednom upravljanju privredom, na području kulturno-vaspitne delatnosti, zdravstva, socijalne politike itd . Funkcije upravljanja ovim delatnostima sve više prelaze na razne društvene samoupravne organe, samostalne ili povezane u odgovarajući demokratski organizacioni mehanizam . Državni organi i dalje vrše niz funkcija, kao što su: ekonomsko planiranje, upravljanje određenim društvenim fondovima, opšte proporcije i odnosi u raspodeli sredstava ; no oni se u toj funkciji sve manje javljaju kao organi političke vlasti, a sve više kao zajednički društveni organi radnih kolektiva u preduzeću i teritorijalnih zajednica radnih ljudi kao proizvođača i potrošača. Uporedo s prenošenjem funkcija upravljanja društvenim poslovima na razne društvene organe, kao i sa unutrašnjim preobražajem u karakteru državnih, naročito pretstavničkih organa - neke funkcije, kao što su : politički sistem, opšti regulativni poslovi i posebni regulativni poslovi u oblasti privrede, održavanje javnog reda, inspekcija, bezbednost, pravosuđe, narodna odbrana i slično, zadržavaju karakter državnih poslova ; ali se i one, neke brže, neke sporije, menjaju u svojim oblicima i metodima, u skladu sa ublažavanjem unutrašnjih klasnih suprotnosti i teškoća u izgradnji novog ekonomskog sistema socijalizma . Dve štetne tendencije u izgradnji države Proces odumiranja države , prema tome , ne zavisi samo od subjektivne volje vodećih socijalističkih snaga. On može biti samo organski plod nastajanja, razvijanja i sazrevanja socijalističkih odnosa i rastuće društveno-ekonomske snage socijalizma uopšte, plod socijalističkog razrešavanja čitavog niza protivrečnosti prelaznog doba. Zato zaletanje unapred , u izmišljene konstrukcije, može biti isto onoliko štetno koliko i konzervativno zadržavanje na preživelim oblicima. Imajući pred očima sve te činjenice, Savez komunista Jugoslavije pri daljoj izgradnji i razvijanju društvenog sistema boriće se istrajno protiv dveju - u današnje vreme podjednako opasnih i štetnih tendencija u društvenom životu Jugoslavije : prvo, protiv 1006

tendencije anarhističkog potcenjivanja uloge države, pseudo-liberalističkog napada na njen socijalistički karakter i protiv svakog potkopavanja njene političke snage u borbi s buržoaskom kontrarevolucijom i društvenom demoralizacijom ; i , drugo , protiv tendencije pretvaranja države u sveobuhvatnu društvenu snagu , u snagu iznad društva, koja bi , ustvari, likvidirala neposredni društveni uticaj radnih ljudi na politiku državnog rukovodstva, to jest protiv svakog etatističkog idolopoklonstva. Prva tendencija vodi ka političkom razoružanju radničke klase i socijalizma pred neprijateljem socijalizma i zaostalom svešću , koji j š pretstavljaju ozbiljnu snagu u našem društvenom životu . Oslobađanje tih snaga stvorilo bi našem socijalističkom društvu niz novih teškoća i bitno bi usporilo razvitak socijalizma i proizvodnih snaga. Time bi bio produžen vek svim društvenim suprotnostima, a usporen razvitak socijalističkog demokratizma. Jugoslovenski komunisti se ne plaše ni kontrarevolucionarnih snaga ni destruktivne anarhističke i pseudoliberalističke fraze. Ali oni će se uporno protiv toga boriti, da se tim društvenim i političkim elementima - koji po svojim klasnim , ekonomskim i političkim interesima pripadaju prošlosti, to jest jednom društvenom poretku koji je Revolucijom uništen - ne bi pružila mogućnost da ometaju radne ljude u Jugoslaviji u njihovim socijalističkim naporima i da povećavaju njihove teškoće, koje su , u relativno još nedovoljno razvijenoj zemlji kao što je Jugoslavija, ionako prilično velike. Druga tendencija vodi birokratizmu, odvajanju vodećih političkih snaga od radnih masa, deformacijama socijalističkog razvitka, zaoštravanju unutrašnjih suprotnosti. Objektivni izvori te društvene pojave leže pre svega u slabosti socijalističkih snaga, to jest u ekonomskoj i političkoj nerazvijenosti zemlje i s tim vezanoj potrebi znatne koncentracije vlasti, u ekonomskoj bazi ostataka kapitalizma i u pritisku sitnosopstveničke stihije, u zaoštrenosti unutrašnjih suprotnosti, u reakcionarnom meu ideolođunarodnom pritisku itd. Njihovi su subjektivni izvori škoj zaostalosti i konzervativizmu u redovima socijalističkih snaga, u navikama iz prošlosti , u uticaju birokratskog tehnokratizma i etatizma, u zaostalosti društvene svesti radničke klase, u stepenu koncentracije vlasti i ekonomskih privilegija državnog i privrednog upravnog aparata itd. Birokratizam pretstavlja u prelazno doba veliku opasnost po socijalizam . Dok još znači samo tendenciju i sporadičnu pojavu etatistički birokratizam koči razvitak socijalističke demokratije i aktivnost socijalističkih snaga, deformiše pojedine socijalističke dru-

1007

štvene odnose, lišavajući i samu radničku klasu mnogih njenih prava i mnogih vidova njene rukovodeće uloge : Dokraja razvijen, birokratizam bi značio specifičan vid restauracije državno-kapitalističkih odnosa. Takav proces bi neminovno vodio sve jačem zaoštravanju protivrečnosti između društvenog karaktera proizvodnje društvenim sredstvima za proizvodnju , s jedne strane, i monopola države, kao samostalne ekonomske snage u oblasti upravljanja društvenom proizvodnjom i raspodelom, s druge strane. Nastale bi, u tom slučaju, antagonističke protivrečnosti između radnih ljudi , koji hoće da budu gospodar društvenih sredstava za proizvodnju, i države, kao sveopšteg monopoliste, između nagrađivanja prema radu : birokratskih ekonomskih privilegija, - došlo bi do neizbežnih socijalnih i političkih poremećaja. Socijalistički napredak je, dakle, isto tako nemogućan bez savlađivanja etatističkog birokratizma, kao poslednjeg izdanka starog klasnog sistema i kao najveće kočnice napretka socijalizma, kao što je on nemogućan i bez savlađivanja anarhističkih i pseudo-liberalističkih - svesnih ili nesvesnih - destruktivnih pokušaja da se slabljenjem države potkopa sama rukovodeća društvena uloga socijalističkih snaga i time pripremi put antisocijalističkim snagama .

Osnovni društveno - politički nosioci socijalističkog razvitka Mesto i uloga komunista i drugih svesnih socijalističkih snaga u sistemu narodne vlasti Pridajući ulozi države u prvim fazama socijalističke izgradnje neophodno i značajno mesto, a i svesni opasnosti etatističkih deformacija koje ta uloga može izazvati u razvitku socijalističkih dnosa, - jugoslovenski komunisti smatraju da država, odnosno njen upravni aparat i njena administrativna sredstva, nikako ne pretstavlja glavni instrument socijalističke izgradnje i razrešavanja unutrašnjih protivrečnosti socijalističkog razvitka. Državni aparat ne može biti odlučujući , trajni i sveobuhvatni faktor razvitka novih društvenih odnosa. Jugoslovenski komunisti ne smeju, a i ne žele, da preko državnog aparata postanu vlast umesto radničke klase i radnih ljudi . Samo društveno-ekonomski interes radničke klase, radnih ljudi koji proizvode društvenim sredstvima za proizvodnju, i na tom interesu zasnovana socijalistička svest, mogu biti osnovni trajni pokretač društvenog napretka.

1008

Komunisti se ne odriču svoje rukovodeće društvene uloge . Socijalistička svest igra odlučujuću ulogu u razrešavanju protivrečnosti socijalističkog razvitka. Ali rukovodeće socijalističke snage mogu pobeđivati samo ako dejstvuju u skladu sa objektivnim zakonima razvitka i potrebama društva uopšte i, posebno, ako dejstvuju u skladu sa opštim društveno-ekonomskim interesima radničke klase odnosno radnih ljudi koji proizvode društvenim sredstvima za proizvodnju . U borbi za dalji razvitak socijalizma komunisti moraju stalno proveravati svoju političku liniju neprekidno jačajući svoju odgovornost pred širokim masama radnog naroda. Poučavani praksom i protivrečnostima koje se javljaju u socijalističkom razvitku, oni treba da vaspitavaju radne ljude kako bi mogli sve više, sve neposrednije i sve samostalnije upravljati društvom, misliti i u praksi dejstvovati socijalistički, sve dok svaki pojedini građanin ne nauči da upravlja poslovima društvene zajednice. Odnos komunista prema ljudima, prema tome, ne može biti ni odnos vladajuće partije prema onima kojima se vlada, niti odnos učitelja prema učeniku , već se taj odnos mora sve više javljati kao odnos između ravnopravnih . Najkvalifikovaniji i najsposobniji u ostvarivanju zajedničkih interesa zato stiču i najviše poverenja. Komunisti i vodeće socijalističke snage uopšte moraju razvijati svoju akciju u borbi za napredak socijalizma na svim područjima društvenog života, u prvom redu kroz život, rad i društvenu akciju samih radnih ljudi. Drugim rečima, oni treba da teže tome da se bore za napredak socijalizma i da u toj borbi ostvaruju svoju rukovodeću ulogu sve manje svojom vlašću , a sve više kroz neposrednu vlast radnih ljudi, proizvođača društvenim sredstvima za proizvodnju , kroz najrazličitije organe društvenog samoupravljanja, pri čemu komunisti treba da se bore za aktivnost svih faktora socijalističkog razvitka, da se bore da ta aktivnost bude sccijalistička, vaspitavajući i osposobljavajući sve šire mase proizvođača za socijalističko upravljanje. Takvom se aktivnošću komunisti i vodeće socijalističke snage obezbeđuju od birokratizacije, a u isto vreme stalno podižu društvenu svest radnih ljudi na viši stepen, težeći postepenom smanjivanju i ukidanju suprotnosti između vlasti i „ onih kojima se vlada“, između rukovodećih i „ vođenih", između države i građana. U isto vreme će se komunisti i dalje boriti za to da ključne pozicije državne vlasti , od kojih zavisi dalji razvitak socijalističkog društva i odbrana toga društva od napada najrazličitijih, unutrašnjih i spoljnih antisocijalističkih snaga, - budu u čvrstim revolu64 VII Kongres SKJ

1009

cionarnim rukama .Veliki socijalistički , demokratski, humani i miroljubivi ciljevi koje je jugoslovensko socijalističko društvo sebi postavilo - mogu se najbrže i najbezbolnije ostvarivati ako neprijateljima socijalizma ne bude omogućeno da unose smetnje i poremećaje u unutrašnji društveni život. Osnovni nosioci socijalističkog društvenog razvitka Polazeći od tako utvrđenih političkih osnova, Savez komunista Jugoslavije smatra da za razvijanje socijalističkih društvenih odnosa u doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam - ključni problem i prvenstveni zadatak svesnih socijalističkih snaga pretstavlja otkrivanje oblika u kojima će se novi socijalistički društvenoekonomski odnosi izraziti u društvenoj bazi, to jest u tome kakav će biti konkretan ekonomski i politički položaj osnovnih ćelija socijalističkog društva, osnovnih faktora socijalističkog kretanja u mehanizmu upravljanja društvenom proizvodnjom i raspodelom, kao i u utvrđivanju ekonomske politike društva kao celine. U uslovima izgradnje socijalističkih društvenih odnosa, kada vlast već pripada radnom narodu, osnovni nosioci socijalističkog razvitka u društvenoj osnovi jesu : proizvođač koji proizvodi društvenim sredstvima za proizvodnju , koji svojim radom i društveno -ekonomskim interesom, zasnovanom na tome radu , neizbežno postaje glavno uporište socijalizma ; koji je usled svoje materijalne povezanosti s preduzećem najviše zainteresovan za njegov maksimalan uspeh, za njegovo dobro poslovanje i za njegov stalni tehnički napredak ; koji je usled svoje zavisnosti od opšteg materijalnog stanja društvene zajednice u kojoj živi suštinski zainteresovan za razvijanje proizvodnih snaga, za povećanje produktivnosti rada i time za povećanje materijalnog bogatstva, kao i za jedinstveno i plansko usklađivanje odnosa u raspodeli ; koji, kako u proizvodnji tako i u potrošnji, u svome radu i životu na sopstvenom iskustvu ispituje sve rezultate opšte ekonomske, socijalne i druge politike društvenih organa, pa je zato elementarno zainteresovan za socijalističku , demokratsku kontrolu nad radom državnog i privrednog upravnog aparata i za suzbijanje birokratizma ; radni kolektiv, koji je , kao nosilac privređivanja, zainteresovan za usklađivanje individualnih i kolektivnih interesa u preduzeću, za stalno povećavanje individualne i kolektivne produktivnosti rada, jer upravo to omogućuje porast individualnog životnog standarda, kao i dalje tehničko napredovanje preduzeća ; koji je iz 1010

tih istih razloga zainteresovan za kooperaciju među preduzećima i za privredno udruživanje u interesu maksimalnog iskorišćavanja sopstvenih proizvodnih i drugih ekonomskih mogućnosti, kao i mogućnosti društvene zajednice ; koji udruživanje te vrste pretvara ne samo u organe i sredstvo pojedinačnih radnih kolektiva u njihovim naporima za stvaranje najpovoljnijih uslova rada i privređivanja, već i u instrument društvene zajednice za demokratsku centralizaciju određenih društvenih ekonomskih funkcija i za usmeravanje određenih ekonomskih aktivnosti radnih kolektiva ; komuna, osnovna političko-teritorijalna i društveno-ekonomska samoupravna zajednica radnih ljudi, koja - kao praktički nosilac i organizator napora na unapređivanju opšteg društvenog standarda i na zadovoljavanju socijalnih potreba radnog stanovništva - postaje ujedno i osnovni faktor usklađivanja individualnih

i kolektivnih interesa ; koja usled svoje materijalne zavisnosti od prihoda stanovništva mora biti zainteresovana kako za podizanje produktivnosti rada, tako i za dalje razvijanje proizvodnih snaga ; u kojoj se proizvođač javlja ujedno i kao potrošač i kao korisnik socijalnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih ustanova, a time postaje zainteresovan i za opšti razvitak proizvodnih snaga i društvenog standarda ; u kojoj radni čovek dobiva uvid u funkcije društvene zajednice na području usklađivanja individualnih i kolektivnih interesa i sam se prestaje osećati kao najamni radnik države , dok komuna na taj način -- i uporedo sa slabljenjem klasnih razlika i antagonizama - sve više prerasta u osnovnu ćeliju društvene zajednice, kao zajednice proizvođača, i sama postaje osnovna zajednica proizvođača ; socijalističke društvene organizacije, političke, socijalno-ekonomske, kulturne i druge, koje se organizuju na području određenih interesa socijalističkog građanina ; koje , kao takve, s jedne strane zadovoljavaju najrazličitije potrebe građana, a s druge strane postaju i instrument društvene zajednice kao celine, njenih najnaprednijih socijalističkih snaga u sprovođenju dosledne socijalističke politike, u socijalističkom društvenom vaspitanju masa i u njihovom kulturnom uzdizanju , kao i u usmeravanju svesnih napora celog naroda na rešavajuće socijalističke zadatke ; koje svim tim što se pogotovu odnosi na organizacije kao što su Savez komunista, Socijalistički savez radnog naroda, sindikati itd. vrše ulogu nosioca socijalističke misli i njenog stalnog daljeg razvitka, bez čega nema ni socijalističke prakse. Ako svi ti faktori deluju slobodno u okviru zajedničkih interesa, onda će i država, kao njihov zajednički instrument, biti 64°

1011

značajan faktor napretka socijalizma. I obrnuto, ako preterana koncentracija vlasti u rukama državnog aparata i etatistički birokratizam ukoče ili otežaju akciju osnovnih faktora socijalističkog razvitka, onda država postaje samostalna ekonomska snaga, a birokratizam počinje gušiti inicijativu osnovnih socijalističkih činilaca i postajati izvor izopačavanja socijalističkih društvenih odnosa. Drugim rečima, takav politički sistem počinje kočiti normalan socijalistički napredak. Stoga se u položaju i odnosima proizvođača, radnog kolektiva i komune, kao osnovnih društvenih činilaca, odražava karakter društveno-ekonomskih odnosa uopšte i razvijenost socijalističkog sistema posebno.

Slobodna zajednica proizvođača Socijalistička država, prema tome, po svojim oblicima organski izrasta iz potreba tih socijalističkih faktora, to jest ona mora biti tako organizovana da, prvo , omogućuje njihovu slobodnu akciju u okviru opšteg društvenog plana i jedinstvenog sistema i, - kroz drugo, da obezbeđuje postepeno prerastanje celog društva — takvu slobodnu akciju osnovnih socijalističkih faktora u socijalističku zajednicu proizvođača. Zajednica proizvođača nije nikakav naziv za određenu organizacionu formu ili za teritorijalno-političku zajednicu ljudi. Ona označava takve društveno-ekonomske odnose u kojima nestaju klasni antagonizmi , kao i suprotnosti između grada i sela, između fizičkog i umnog rada, između organizatora proizvodnje i praktičnih izvršilaca, između upravljanja i izvršavanja. U takvim odnosima društvo sve više postaje organizacija ravnopravnih radnih ljudi , u kojoj , u krajnjoj liniji, svaki od njih - bilo u proizvodnoj organizaciji ili izvan nje - ima svoje mesto kao aktivan činilac u borbi za dalji razvitak proizvodnih snaga i za podmirenje životnih potreba čoveka. Tu se gubi razlika između neposrednog proizvođača i radnog čoveka izvan neposrednog materijalnog proizvodnog procesa, a čitava društvena zajednica postaje zajednica proizvođača . Taj proces društvenih preobražaja biće osnovna karakteristika društvenog razvitka cele epohe socijalizma ka punom ostvarenju osnovnih društvenih i ekonomskih ciljeva radnih ljudi — ka komunizmu.

1012

Glava šesta DRUŠTVENO-EKONOMSKO UREĐENJE Društvena proizvodnja nad sredstvima za proizvodnju i drugi oblici svojine Društvena i ekonomska suština socijalizma Svaki istoriski oblik društva karakterišu određeni društveni odnosi, od kojih su osnovni - odnosi ljudi u proizvodnji i raspo deli društvenog proizvoda. Socijalizam donosi nove društvene odnose, bitno različite od kapitalističkih. Socijalizam nije samo „politika u korist masa“ i borba za „ veći komad hleba“, mada je podizanje blagostanja građana karakteristika socijalističke privrede. Socijalizam se ne izjednačava sa ostvarivanjem principa jednakosti i slobode, mada je težnja za jednakošću i slobodom bitan elemenat njegove ideologije. Suština socijalizma se ne ogleda samo u materijalnom , ekonomskom snaženju društva, mada je razvitak materijalnih proizvodnih snaga jedan od osnovnih preduslova socijalizma, jer se takav visoko razvijeni društveni poredak ne može ostvariti u uslovima ekonomske nerazvijenosti. Socijalizam je društveno uređenje zasnovano na podruštvljenim sredstvima za proizvodnju, u kome društvenom proizvodnjom upravljaju udruženi neposredni proizvođači, u kome se vrši raspodela prema principu „svakome prema radu“ i u kome se, pod rukovodstvom radničke klase, koja se kao klasa i sama menja, svi društveni odnosi postepeno oslobađaju klasnih suprotnosti i svih elemenata iskorišćavanja čoveka od strane čoveka. Uvođenjem društvene svojine nad osnovnim sredstvima za proizvodnju i upravljanjem društvenom proizvodnjom koje vrše udruženi radni ljudi kao proizvođači i kao potrošači - stvaraju se uslovi za otklanjanje anarhije u proizvodnji i periodičnih ekonomskih kriza, pojava u kapitalizmu neizbežnih. Nestaju osnovne unutrašnje protivrečnosti svojstvene kapitalizmu, koje u kapitalizmu onemogućavaju planiranje. Nestaje, naročito, osnovna svrha kapitalističkog načina proizvodnje : sticanje profita i akumuliranje kapitala, a celokupna proizvodnja se organizuje neposredno prema potrebama ljudi .

1013

Oblici i uloga društvene svojine Oblik podruštvljenja sredstava za proizvodnju može biti različit na putu od posredno društvene ili državne svojine - koja je karakteristična za prve faze socijalističkog razvitka - ka što neposrednijoj društvenoj svojini kojom sve neposrednije upravljaju oslobođeni i udruženi radni ljudi. Društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju razvija se u skladu s materijalnim, društvenim i političkim snaženjem socijalističkog društva. Otuda, sve dok se društveno prisvajanje vrši preko, ili uz prisustvo, društvene sile u obliku države ili političke vlasti, u svakoj formi društvene svojine ima više ili manje ostataka državne svojine. Sa ekonomskog gledišta , društvena svojina omogućava usmeravanje proizvodnje prema potrebama ljudi u cilju njihovog što potpunijeg zadovoljenja. Ona ujedno sprečava i otuđenje viška rada od proizvođača, stavljajući proizvođača u položaj da odlučuje o nameni i raspodeli društvenog proizvoda i da ujedno neposredno prisvaja jedan deo društvenog proizvoda koji on proizvodi u društveno organizovanoj proizvodnji. Društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju ostvarena je u Jugoslaviji revolucionarnim preobražajem. Ona obuhvata sva sredstva za proizvodnju , osim sredstava za proizvodnju za lični rad seljaka i zanatlija . Društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju nije samo likvidirala privatnu kapitalističku svojinu, već je postala i čvrsta osnova i garantija takvih društvenih odnosa u proizvodnji iz kojih postepeno iščezavaju uslovi za svaki svojinski, a time i za ekonomski i politički, monopol, to jest ne samo monopol pojedinaca, nego i socijalističke države. Stvarna društvena sadržina tog procesa jeste razvitak samoupravljanja proizvođača u proizvodnji, samoupravljanje radnog naroda u opštini , srezu , republici i federaciji i jasno razgraničenje prava i dužnosti između svih tih organa. Ta veza omogućava da na proizvodnju i na raspodelu , kao i na raspolaganje društvenim produktom, imaju uticaja, na određen način, i društvena zajednica i pojedini proizvođač . Ti odnosi nisu apsolutni ; oni su protivrečni ; ali se postepeno, nesumnjivo, moraju razvijati u pravcu sve većeg neposrednog uticaja radnog čoveka i sve većeg sklada s potrebama društva kao celine. U takvim odnosima, koji društvo sve više pretvaraju u stvarnu zajednicu proizvođača, postaje mogućno da slobodan i svestran razvitak svakog pojedinca bude uslov slobodnog razvitka za sve. Savez komunista smatra društvenu svojinu nad sredstvima za proizvodnju neprikosnovenom osnovom socijalističkog poretka 1014

Jugoslavije. Samo daljim razvijanjem društvene svojine stvaraju se uslovi za stalno ekonomsko jačanje socijalističke zajednice, a time i za bolji život i za sve širu slobodu radnog čoveka. Rad u takvim uslovima više nije samo borba za opstanak, već postaje i zadovoljstvo čoveka, svesnog stvaraoca. Svojinski odnosi u poljoprivredi i njihov preobražaj Svojinski odnosi u poljoprivredi imaju naročiti značaj za društveno-ekonomsko uređenje naše zemlje. U pojedinim zemljama koje grade socijalizam problem zemljišne svojine i njenih oblika različito se postavlja. Bitno je da je proces podruštvljenja zemlje sastavni deo razvitka socijalizma. Taj se proces može razvijati na različite načine, koji zavise od konkretnih društveno-ekonomskih i političkih uslova u svakoj pojedinoj zemlji . U Jugoslaviji je izvršena radikalna agrarna reforma, koja je okončana ograničenjem privatnih zemljišnih poseda na 10 hektara obradive zemlje, čime je bitno sužena mogućnost afirmacije kapitalističkih tendencija u oblasti privatne poljoprivredne proizvodnje. S obzirom na činjenicu da je privatni zemljišni posed u Jugoslaviji isključivo tipa malog i srednjeg gazdinstva, Savez komunista Jugoslavije smatra da se proces podruštvljavanja zemlje neće razvijati posredstvom prinudne opšte nacionalizacije ili drugim sličnim sredstvima, već prvenstveno podruštvljavanjem poljoprivredne proizvodnje na osnovu sve jačih socijalističkih proizvodnih snaga u privredi i posebno u poljoprivredi , postepenim socijalističkim preobražajem sela, ujedinjavanje putem zadrugarstva, odnosno putem kooperacije seljaka s društvenim sektorom u poljoprivrednoj proizvodnji . Ta se kooperacija prvenstveno zasniva na primeni sredstava moderne krupne poljoprivredne proizvodnje, koja mogu biti isključivo u društvenoj svojini . Proces podruštvljavanja zemlje takođe će se kretati putem razvijanja i jačanja društvenih poljoprivrednih preduzeća , kao i dejstvovanjem socijalističke industrije i trgovine na ekonomske odnose u poljoprivredi . Takav razvitak potsticaće i subjektivni napori vodećih socijalističkih snaga . Uprkos postojanju privatne zemljišne svojine, zemlja je opšte dobro. Za njenu racionalnu obradu zainteresovano je celokupno stanovništvo, pa zato ona treba da stoji pod opštom društvenom 1015

kontrolom. Zbog toga društvena zajednica odgovarajućom opštom ekonomskom, a naročito investicionom i kreditnom politikom , kao i raznovrsnim planskim, državno-regulativnim i stručno-organizatorskim merama - sistematski stvara, potstiče i jača najraznovrsnije elemente krupne socijalističke poljoprivrede, čime neprekidno potstiče i unapređuje socijalistički preobražaj sela.. U isto vreme Savez komunista Jugoslavije smatra neophodnim da se seljak oseća sigurnim na svojoj zemlji, to jest da je njegov posed pravno zaštićen i da ga nikakve mere eksproprijacije sem u slučajevima utvrđenim zakonom, kada je to opšta društvena potreba ne mogu lišiti zemlje , dokle god on tu zemlju obrađuje. Idući za svojim sopstvenim interesom i za interesom društvene zajednice i ubeđujući se na svom sopstvenom iskustvu seljak sam treba dobrovoljno da se odluči o svom uključivanju u socijalističku kooperaciju i u krupnu poljoprivrednu proizvodnju, koja ga jedina može izvući iz zaostalosti i siromaštva.

Privatna svojina u oblasti zanatstva i njen preobražaj Postojanje privatne svojine individualnog zanatlije nad sredstvima za proizvodnju odgovara konkretnim društvenim uslovima i potrebama. Zanatska delatnost na osnovu onih ličnih sredstava za rad koja ne mogu postati izvor iskorišćavanja drugoga uključuje se u socijalističku privredu ukoliko zanatlija proizvodi i pruža usluge svojim ličnim radom . U privatnom zanatstvu , kao i u privatnoj poljoprivredi , još postoje ostaci najamnog rada i eksploatacije tuđe radne snage. Savez komunista Jugoslavije smatra da treba sve te ostatke starog sistema postepeno uklanjati iz naših društvenih odnosa. Pritom treba u prvom redu učiniti sve potrebne napore za socijalistički preobražaj sitnosopstveničke proizvodnje daljim unapređenjem proizvodnih snaga na tom području . U skladu s takvim razvitkom biće efikasne i administrativne mere socijalističke države radi konačnog ukidanja prava na upotrebu tuđe radne snage na području sitnosopstveničke proizvodnje. Socijalistička država treba najodlučnijim administrativnim merama da spreči svaki pokušaj da sitnosopstvenička proizvodnja postane izvor afirmacije kapitalističkih tendencija. U tom pravcu, u današnjim uslovima, Savez komunista Jugoslavije smatra naročito potrebnim da se pojačaju prava radnih kolektiva u upravljanju većim privatnim zanatskim radnjama sve dok one budu kao takve postojale.

1016

Lična svojina građana Savez komunista Jugoslavije smatra bitnim ličnim pravom i potsticajem lične stvaralačke inicijative ličnu svojinu građana nad raznim predmetima potrošnje i upotrebe, od kojih zavisi sve raznovrsniji i udobniji život građana. Za socijalistički karakter i okvir prava na ličnu svojinu nužan je uslov da ta prava ne radaju lično bogaćenje na osnovu iskorišćavanja drugih, da se ona ne zasnivaju ni na kakvim posebnim društvenim privilegijama, da ne ograničavaju drugog u uživanju tih prava i da, jednom rečju, ličnost vraćaju društvu , ne zatvarajući je više u sfere sebičnosti i osamljenosti. Izvor ličnoj svojini treba da bude rad. Ovakva lična svojina se u socijalizmu ne ukida, već se mora zaštititi i sve više širiti, jer je socijalizam u celini usmeren ne samo ka opštem društvenom napretku, nego i ka postizanju lične sreće čoveka. U tom smislu je socijalizmu svojstvena stalna unutrašnja težnja da što više zadovolji ljudske potrebe, aktivnosti, ukuse, želje itd.

Položaj proizvođača i uloga države Država i proizvodnja Društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju omogućuje da se isključi ne samo privatni sopstvenik, već u krajnjoj liniji — i država kao posrednik između proizvođača i sredstava za proizvodnju . Proizvođač postaje nosilac društvene funkcije upravljanja proizvodnjom i , u isto vreme, aktivni učesnik u funkciji raspodele društvenog produkta. Kao politička vlast, država se u neposrednoj proizvodnji sve manje pojavljuje. Državni organi su međutim još značajan i neophodan faktor u vršenju niza društvenih funkcija u odnosu na privredu i na ostale sfere društva. Uloga države u toj oblasti društvenih odnosa ne proizilazi iz političke vlasti koju ona ima, niti iz ekonomskog monopola, već iz činjenice da se i država sama menja, to jest da u toj oblasti ona postaje, i sve više mora postajati , sistem teritorijalno-političke samoupravne organizacije proizvođača potrošača i njihova društveno-ekonomska zajednica na raznim nivoima od opštine do Federacije. To istovremeno ukazuje na činjenicu da je komuna, kao osnovna teritorijalna organizacija proizvođača — potrošača nužan faktor društvenog regulisanja proizvodnje i raspodele kao i menjanja uloge državne organizacije u socijalizmu . U funkcije

1017

ovako izmenjene države spada odlučivanje o poslovima od zajedničkog interesa kako za proizvođače i građane uopšte, tako i za njihove teritorijalne zajednice . S obzirom na ovakav karakter tih funkcija - iako se najvećim delom još javljaju u obliku akata političke vlasti - one se više ne odnose na neposredno upravljanje proizvodnjom, na sve one poslove koje su u stanju da vrše proizvođači i građani i njihovi neposredni organi, već su po suštini plansko-kontrolnog, koordinacionog i regulativnog karaktera .

Neposredni proizvođač u proizvodnji i u raspodeli Ovakva uloga države je određena privenstveno novim položajem proizvođača u privrednoj organizaciji i izvan nje. Novi društveni položaj proizvođača u uslovima socijalističke izgradnje i njihov promenjeni odnos prema proizvodnji proizilaze iz fakta da su se proizvođači od najamnih radnika pretvorili u neposredne upravljače proizvodnjom i raspodelom, i iz činjenice da ovim upravljanjem oni svakodnevno ostvaruju svoje lične interese : veću zaradu , povećani lični i opšti društveni standard. U uslovima robnog karaktera proizvodnje, proizvođači udruženi u radnim kolektivima nužno se organizuju kao samostalne privredne organizacije ostvaruju svoja društvena prava i obaveze u upravljanju proizvodnjom stupajući u međusobne poslovne odnose. Pošto u takvim uslovima lični interes proizvođača ne zavisi samo od rezultata na pojedinačnom radnom mestu , već i od rada celog kolektiva, od poslovanja preduzeća, od njegovih fondova, od ekonomske razvijenosti komune u kojoj oni žive , od opštih ekonomskih uslova i stanja na tržištu, od društvene zajednice kao celine, od njene ekonomske politike itd ., - to je taj lični interes u isto vreme i stalan potsticaj ličnom radu, kao i svesnom i aktivnom učešću proizvođača u organima upravljanja, u prvom redu u radničkom savetu, komuni i većima proizvođača, a preko njih i u celokupnom sitemu vlasti i društvenog samoupravljanja. Polazeći od takve pretpostavke, Savez komunista Jugoslavije smatra da proizvođač i radni kolektiv moraju imati - u okviru opštih društvenih interesa, izraženih društvenim planom koji usme rava privredni razvitak i drugim odlukama društvenih organa maksimalnu samostalnost u svom radu i poslovanju , to jest u proizvodnji i raspolaganju određenim fondovima u preduzeću . To znači da proizvođači i radni kolektivi mogu , u određenim planskim i zakonskim okvirima, neposredno i samostalno upravljati proizvodnjom, ujedinjavati se. povezivati se i kooperirati s drugim orga1018

nizacijama, u skladu s potrebama proizvodnje, i da mogu samostalno i slobodno razvijati svoju stvaralačku inicijativu u pravcu povećanja produktivnosti rada i ukupne proizvodnje. U uslovima socijalističkog društvenog samoupravljanja radnim ljudima treba pružiti realnu mogućnost da odlučuju o stvaranju i ukupnoj raspodeli društvenog proizvoda. Samo u takvim uslovima radni čovek dobija pun uvid u nužna materijalna kretanja i time se sam oslobađa, to jest, prilagođavajući svoju radnu i društvenu aktivnost neophodnim materijalnim okvirima društva, postaje sam gospodar svoje sudbine. Ukidanje najamnog radnog odnosa - oslobođenje rada Proizvođač- pojedinac i kolektiv neposredno utiču na svoj sopstveni materijalni položaj . Rad postaje slobodan, a radni odnosi gube karakter najamnog radnog odnosa. Takav slobodan stvaralački rad u isto vreme postaje faktor materijalnog napretka društva i stalnog unapređenja socijalističkih odnosa među ljudima. Počinju se stvarati uslovi za postepeno ukidanje suprotnosti između umnog i fizičkog rada. Društvo kao celina sve više se konstituiše u zajednicu proizvođača, u kojoj su svi zainteresovani za što racionalnije upravljanje stvarima i za što produktivniji rad svakog i sviju. Rezultati u toj oblasti materijalnih i društvenih odnosa određuju, ne samo stepen materijalnog blagostanja, no i stepen stvarne slobode pojedinca. U okolnostima gde svako radi prema svojim sposobnostima i gde lični dohodak pojedinaca i uslovi za razvoj privrednih organizacija zavise od intenziteta i kvaliteta njihovog rada i uspeha u poslovanju -– svaki napor proizvođača-pojedinca i celog radnog kolektiva ka jačem zadovoljenju sopstvenih materijalnih potreba, kroz produktivniji rad i bolje poslovanje preduzeća, pretstavlja u isto vreme i napor u korist opštih društvenih interesa i ka bržem opštem napretku društva . Samo ako je taj interes neposrednih proizvođača probuđen i pretvoren u osnovni materijalni faktor ekonomskog napretka, mogu biti maksimalno uspešne i planske i regulativne mere koje zajednica kao celina svesno preduzima radi usmeravanja privrednog razvitka, unapređenja proizvodnje, razvitka proizvodnih snaga, kao i daljeg razvijanja socijalističkih društvenih odnosa . Socijalizam ne može ličnu sreću čovekovu podređivati nekakvim „,višim ciljevima", jer je najviši cilj socijalizma lična sreća čoveka. S druge strane, niko nema pravo da svoj lični interes ostvaruje na štetu zajedničkog interesa svih . 1019

Ističući lični i materijalni interes radnog čoveka kao pokretačku snagu njegove stvaralačke aktivnosti u svojstvu proizvođača i društvenog bića, Savez komunista Jugoslavije ne smatra da taj faktor automatski rešava pitanja društvenog napretka i da iscrpljuje sadržinu ličnog života. Naprotiv, kao svesno društveno biće u uslovima socijalizma čovek će se sve više oslobađati slepog potčinjavanja materijalnim procesima i u sve većoj meri postajati gospodar prirode i svog sopstvenog materijalnog položaja . Zato sve veći značaj u društvenom kretanju dobijaju idejni, moralni faktori, duhovno stvaralaštvo, pa i podnošenje materijalnih žrtava za postizavanje određenih idejnih, moralnih i kulturno-političkih ciljeva. Upravo ti faktori oličavaju društvenu svest i postaju duhovna pokretačka snaga i orijentacija prakse. Savez komunista Jugoslavije boriće se za vaspitanje čoveka u duhu takvih stremljenja. U uslovima društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju oslobođeni rad jeste jedini faktor reprodukcije slobodne ljudske ličnosti, i reprodukcije socijalističkih odnosa i socijalističkog društva. Zato ograničenje slobode rada mora voditi deformaciji socijalističkih odnosa. Rad je postao jedini mogućni izvor opstanka čoveka koji je u stanju da radi . Društvo ne odgovara za posledice koje zadese čoveka ako on neće da radi. To ne oslobađa društvo od nužnosti da - odgovarajućom socijalnom politikom i regulativnim merama u oblasti materijalnih odnosa i na drugim područjima - usmerava raspored radne snage i kadrova, vodi brigu o ljudima koji nisu u stanju da rade i bori se protiv parazita raznih kategorija, koji , iako sposobni za rad, pokušavaju da žive na tuđ račun.

Sastavni deo ličnih prava radnog čoveka koji proizvodi društvenim sredstvima za proizvodnju postaju i njegova prava : na rad, na lični dohodak u skladu s njegovim radom i s poslovanjem celog kolektiva, pravo na učešće u upravljanju društvenim sredstvima za proizvodnju , na sigurnost u slučaju nesreće na poslu, na zaštitu u slučaju bolesti i na obezbeđenje porodice u slučaju smrti, na zaštitu u radnom odnosu i druga socijalno-ekonomska i politička prava koja jačaju i koja se razvijaju na bazi društvene svojine i stalnog proširivanja i bogaćenja ekonomske osnove socijalističkog društva.

1020

Struktura društva i njegove protivrečnosti

unutrašnje

Osnovne društveno -ekonomske snage u Jugoslaviji jesu : radnička klasa, seljaštvo i drugi društveni slojevi koji obezbeđuju sebi mesto u društvu na osnovu svog rada. Snažni društveno-ekonomski i politički razvitak Jugoslavije izrazio se ne samo u uklanjanju eksploatatorskih klasa kao društveno-ekonomske snage, već i u promenama položaja i sastava radničke klase, seljaštva i drugih društvenih slojeva, kao i u promenama njihovih međusobnih odnosa . Radnička klasa Odlučujuća promeṇa, pre svega, izvršena je u društvenom položaju i ulozi radničke klase. Od malobrojne i eksploatisane klase u staroj Jugoslaviji, radnička klasa je u novim uslovima porasla uporedo s privrednim i političkim promenama u zemlji i zauzela rukovodeće mesto u sistemu samoupravljanja i u društvenom i političkom životu uopšte. Na osnovu novog položaja proizvođača u proizvodnji i raspodeli, na osnovu svoje privrženosti programu socijalističkg preobražaja zemlje, radnička klasa postaje sve svesnija sebe, svoje političke odgovornosti i svojih društvenih zadataka. Radnička klasa u Jugoslaviji još je mlada i u pojedinim svojim delovima nova. Ona se regrutuje većinom sa sela, pa otuda u redovima radničke klase i mnoga zaostala shvatanja . Njena ekonomska, tehnička i druga znanja nisu ravnomerno raspoređena i nisu uvek dovoljna za modernu privredu , kakva jeste i mora biti privreda socijalističke zemlje . Otuda dolazi do pojava da pojedini delovi radničke klase često ne mogu da shvate nužnost ovih ili onih ekonomskih i društvenih mera, teškoća i metoda pri rešavanju konkretnih problema. I sami unutrašnji odnosi sa ostacima ekonomske nejednakosti, birokratizma, suprotnosti između umnog i fizičkog rada itd. , kao i celi sistem raspodele po principu „ svakome prema radu“, koji je u sadašnjoj fazi ekonomski neophodan, a koji pojedine delove radničke klase nužno dovodi u različiti materijalni položaj , - stvaraju uslove iz kojih proizilaze određene protivrečnosti u samoj radničkoj klasi ; one se odražavaju i u stavu pojedinih njenih delova pri rešavanju određenih društvenih problema. Iz tih razloga nisu ni u našim uslovima nemogućni sporovi između radnika-pojedinaca i organa upravljanja u preduzeću , ili između kolektiva i viših društvenih organa . Naprotiv, takvi su sporovi neizbežni za dugi period socijalističkog razvitka. Menja se i njihov karakter. To više nije klasni sukob između onoga koji pro-

1021

daje radnu snagu i onoga koji je kupuje, niti sukob između radnika i države koja je zamenila kapitalistu , a zadržala unutrašnje odnose slične ranijim . Sada se sporovi pojavljuju , pre svega, onda kada u određenim društvenim regulativnim instrumentima pojedinačni radni kolektiv ne može više da nađe svoju računicu koja bi potvrdila ravnopravan položaj s drugima. Savez komunista Jugoslavije smatra da sporovi koji nastaju na osnovi takvih protivrečnosti ne pretstavljaju sami po sebi opasnost po socijalističke odnose . Takvi sporovi su odraz protivrečnosti u razvitku ekonomskih odnosa u socijalističkom društvu i mogu se razrešavati kroz sistem socijalističke demokratije i strpljivim političkim i idejnim radom komunista i svih svesnih socijalističkih činilaca. Ti faktori mogu međutim dovesti i do težih poremećaja ako postanu sprovodnik za prodiranje tuđih uticaja i ako su odraz pojava privremene dezorijentacije u redovima radničke klase. To i jeste jedno od glavnih područja akcije rukovodećih političkih snaga radničke klase i socijalizma. S razvitkom proizvodnih snaga i s napretkom socijalizma menjaju se položaj i uloga intelektualnih radnika u društvu. U kapitalizmu je onaj deo inteligencije, koji je bio povezan s buržoazijom učestvovao u raspodeli kapitalističkog profita, a drugi, veći deo bio je neprekidno na pragu proletarizacije, pa i proletarizovan. U uslovima socijalističke izgradnje i postepenog slabljenja i iščezavanja suprotnosti između umnog i fizičkog rada, intelektualni radnici se u sistemu društvenog samoupravljanja sve više spajaju, i treba da se spajaju, s radničkom klasom, odnosno postaju sastavni deo nove strukture socijalističkog društva, koja se rađa iz novih društveno-ekonomskih odnosa. Taj je proces osnova sve tešnjeg vezivanja intelektualnih radnika sa svesnim socijalističkim snagama i njihovog aktivnog napora na izgradnji socijalizma. Jedan deo intelektualnih radnika svojom svešću još uvek je okrenut prema preživelim društvenim odnosima i ideologijama koje odgovaraju tim odnosima . Komunisti će se uporno boriti za čvrstu povezanost intelektualnih radnika sa ostalim slojevima radnog naroda, za jačanje i potsticanje njihove značajne uloge u izgradnji socijalizma i kulture socijalističke epohe, za stalno poboljšavanje njihovih životnih uslova, za razrešavanje svakodnevnih protivrečnosti kroz sam mehanizam socijalističke demokratije. Ali komunisti će se u isto vreme odlučno suprotstaviti svakom svesnom ili nesvesnom pokušaju da se, uime fraza o „izuzetnoj ulozi “ inteligencije u društvu, uspostavljaju materijalne privilegije , koje su 1022

nespojive sa socijalističkim odnosima, ili da se, uime apstraktnih formula o slobodi i demokratiji, potkopavaju konkretni napori socijalističkih snaga, napori čiji je cilj da se izgradnjom socijalizma stvore i uslovi za stalan napredak stvarne demokratije i za stalno proširivanje stvarne slobode čoveka i njegovog stvaralaštva.

Seljaštvo I u seljaštvu se, uporedo s jačanjem ekonomskih faktora socijalizma, vrše značajne promene. Najveći deo obradive zemlje u Jugoslaviji nalazi se u svojini individualnog proizvođača. U ovom obliku zemljišne svojine načelno još postoje određene mogućnosti za pojavu kapitalističkih tendencija i odnosa. U praksi , s obzirom na usitnjenost poseda, na postojanje relativno niskog zemljišnog maksimuma i na nemogućnost privatnog posedovanja mašinskih sredstava za krupnu poljoprivrednu proizvodnju, - privatni zemljišni posed u Jugoslaviji je u svojoj ogromnoj većini sveden uglavnom na lični rad sopstvenika i njegove porodice . Mada se javlja kao ozbiljna smetnja razvitku proizvodnih snaga, privatni zemljišni posed će svojim sve većim povezivanjem sa socijalističkim ekonomskim sektorom i , naročito, svojom sve većom vezanošću za upotrebu društvenih sredstava za proizvodnju, postepeno menjati svoju prirodu i postajati sastavni deo krupne socijalističke poljoprivredne proizvodnje. Time se stvaraju i uslovi, s jedne strane, za njegovo podruštvljavanje u obliku koji će odgovarati interesima društvene zajednice i interesima radnog seljaka i , s druge strane, za sve veće zbližavanje i spajanje radnog seljaštva s radničkom klasom i ostalim slojevima radnog naroda. Komunisti će se suprotstavljati kapitalističkim tendencijama na selu i onim negativnim manifestacijama privatnosopstveničke svesti koje proizvode uske , sebične, pa i antisocijalističke postupke i koje bi, kao takve, mogle slabiti političko jedinstvo radnog naroda i postati uporište reakcionarnih političkih snaga. Komunisti te tendencije i pojave ne smeju potcenjivati. One su ozbiljan društveni faktor kočenja, smetnji, stvaranja ekonomskih disproporcija i teškoća, političkog kolebanja itd .

Iako takve tendencije postoje, one ipak ne pretstavljaju snagu koja bi neizbežno morala ugroziti savez između radnog naroda grada i sela stvoren u toku Revolucije i dosadašnje socijalističke izgradnje. Činjenica da ogromna većina seljaka pripada kategoriji sitnog seljaka, koji živi samo od svog sopstvenog rada, kome je mali zemljišni posed samo uslov za takav njegov lični rad i koji 1023

je, kao takav, duboko zainteresovan za ukidanje svake eksploatacije i za jačanje vlasti radnika i seljaka, - stvara sve uslove da se jedinstvo interesa radnih ljudi grada i sela, a time i njihov politički savez, u budućnosti još više učvrsti . Protivrečnosti koje će se u tim odnosima još pojavljivati razrešavaće se u okviru socijalističke demokratije, kao i sistematskom akcijom socijalističkog društva na izgradnji moderne krupne poljoprivrede i na socijalističkom preobražaju sela. Upravo zbog toga u političkom i ekonomskom sistemu našeg društva seljaštvo treba da ima ravnopravan položaj sa ostalim radnim ljudima, kao i odgovarajuću slobodu ekonomskog i društvenog izražavanja. Takav politički položaj seljaštva je nužan i radi toga da u konkretnim uslovima seljak bude zainteresovan da ulaže najveći napor u pravcu povećanja produktivnosti rada, a time i u pravcu svog sve većeg uključivanja u krupnu socijalističku poljoprivredu, koja mu jedina to omogućuje, otvara perspektivu oslobađanja od zaostalosti, primitivnog rada i siromaštva.

Ostali sitni sopstvenici S radničkom klasom i radnim seljacima povezuju se, u uslovima socijalističke izgradnje, i drugi sitni sopstvenici - naročito na području zanatstva, najsitnijeg ugostiteljstva i drugih uslužnih delatnosti - koji žive od svog ličnog rada. U daljem društvenom razvitku taj će se sloj radnog naroda u raznim oblicima sve više vezivati s krupnom socijalističkom privredom i spajati se s radničkom klasom, odnosno sa celokupnom socijalističkom strukturom našeg društva. Na tom sektoru postoje još i ostaci kapitalističkih odnosa i tendencija ka bogaćenju eksploatacijom tuđe radne snage i ka izvlačenju ispod kontrole društva . Savez komunista Jugoslavije će se boriti za postepenu likvidaciju tih odnosa, kako ekonomskim merama, tako i odgovarajućim administrativnim sredstvima države. Savez komunista Jugoslavije smatra da lični rad na ličnim sredstvima za proizvodnju u granicama društvenog plana mora ostati slobodan i lišen svakog administrativnog mešanja, sem onog nužnog regulativnog , koji ima opšti značaj za ostvarivanje društvenog plana, za pravilne poslovne odnose i za obezbeđenje jednakih uslova, prava i obaveza na području privrede. Država će morati administrativnim sredstvima takođe da sprečava tendencije da se takva sitnosopstvenička delatnost na bazi ličnog rada proširi na zapošljavanje tuđe radne snage, jer bi se inače time otvorila vrata kapitalističkim odnosima. 1024

Ostaci buržoazije i njenog uticaja Buržoazija je, kao klasa, u Jugoslaviji ne samo politički, nego na osnovu nacionalizacije i društveno-ekonomski likvidirana. U društveno-ekonomskoj strukturi nema više mesta za buržoasku klasu, jer društveni odnosi koji su preovladali ne stvaraju uslove za bilo kakvu njenu reprodukciju kao klase. Ali ostaci uticaja buržoazije u društvenim odnosima i u svesti ljudi još nisu iščezli . U tom smislu ostaci buržoazije još uvek postoje i politički dejstvuju, nastojeći da iskoriste sve unutrašnje protivrečnosti društva, s tendencijom ka restauraciji starog. Pošto je buržoazija kao klasa likvidirana, njeni ostaci pokušavaju da se održe i da se reprodukuju kroz privatnosopstveničke odnose na sektoru poljoprivrede i zanatstva i kroz određene odnose i pojave novog društva, kao što su birokratizam, slabosti u sistemu raspodele koje još dopuštaju ovde onde sticanje materijalnih privilegija, ostaci kapitalističkih metoda u trgovini i razni drugi ostaci koji potiču iz robnonovčanih odnosa . Kao takvi, ostaci buržoazije i njenog mentaliteta još dejstvuju u pravcu izazivanja određenih protivrečnosti i sukoba i drugih oblika deformisanja socijalističkih odnosa. U tom smislu treba gledati i na tendencije za uspostavljanjem ekonomski neopravdanih materijalnih privilegija u aparatu privrednog i državnog upravljanja kao na pokušaje probijanja buržoaskih elemenata i shvatanja u nove društvene odnose, kao na pokušaje da se ostaci buržoaske klase reprodukuju i učvrste u novim društvenim oblicima. Prisustvo ostataka prošlosti, pritisak sitnosopstveničkog mentaliteta, kao i nedovoljna razvijenost proizvodnih snaga, unose u društveno-ekonomsku strukturu i one elemente društvenog parazitizma koji su , ustvari, samo poseban oblik eksploatacije radnih masa i uspostavljanja društvenih privilegija. Nerad, život na tuđ račun , štetna aktivnost radi sticanja lične koristi, špekulacija itd. - pretstavljaju ne samo negativne, antisocijalističke pojave, već i faktore koji podržavaju sve ono što je zaostalo i što vuče unazad. Savez komunista Jugoslavije će i ubuduće voditi energičnu borbu protiv svih takvih pojava i tendencija, kao i protiv svakog pokušaja političke afirmacije ostataka buržoazije. Političke, administrativne i ekonomske mere u tom pravcu moraju biti praćene i daljim razvijanjem demokratizma u političkom i ekonomskom sistemu, koji će postepeno onemogućiti afirmaciju svih onih tendencija u našim ekonomskim odnosima za koje se ti ostaci starog društva mogu vezivati .

65 VII Kongres SKJ

1025

Birokratizam U doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam tendencije birokratizma se pojavljuju kao ozbiljan društveni faktor, a borba protiv birokratizma je od presudnog značaja. U periodu prelaza iz kapitalizma u socijalizam birokratizam se prvenstveno javlja kao tendencija da vlast postane polazna tačka jednog procesa u kome bi državni aparat sve više dobivao odlučujuću ulogu u produkcionim i društvenim odnosima uopšte, da, kao monopolni upravljač, zameni funkcije nekadašnjeg kapitaliste u proizvodnji, da na taj način postane u društvu samostalan i odlučujući ekonomski činilac - sve više ograničavajući slobodu rada i neposrednog proizvođača – i da, u konačnoj liniji , deformiše razvitak socijalističkih odnosa. Savez komunista Jugoslavije je uz podršku celog radnog naroda radikalno potsekao korene tom procesu . To ipak ne znači da su te tendencije sasvim likvidirane i da se manje ili više snažni ostaci birokratizma neće i dalje javljati kao ozbiljna smetnja izgradnji socijalističkih odnosa . Danas se te tendencije u našoj zemlji izražavaju u obliku samovolje nekih organa, u vidu potcenjivanja nužnosti da se usklađuju opšti društveni i lični interesi, u suprotstavljanju nekih viših ciljeva socijalizma“ pitanjima brige za svakodnevne potrebe radnog čoveka, u zanemarivanju izgradnje ustanova socijalističke demokratije, zatim u obliku birokratskog centralizma, egoističnog partikularizma i nacionalizma, pokušaju slabljenja i razgrađivanja radničkog samoupravljanja itd . U tekucoj svakodnevnoj praksi se te tendencije takođe javljaju u vidu neodgovornog korišćenja društvenih fondova, preterano velikih raspona u platama i nagradama, otimanja o materijalne privilegije vezane za određene položaje , u stvaranju uskih klika u rukovodstvima preduzeća, privrednih i upravnih ustanova, u samovolji rukovodilaca itd. Sem toga, one se u svakodnevnoj praksi najmasovnije pojavljuju u činovničkom odnosu prema društvenim problemima kao što su : kabinetsko rešavanje stvari, bezdušan odnos prema ljudima, otsustvo osećanja odgovornosti za goruće probleme, činovnički odnos prema radu itd . Te su pojave najkarakterističnija spoljna manifestacija birokratizma i kao takve one su često put kojim pojedinci postepeno i nesvesno podležu procesu birokratizacije. Upravo zbog toga se treba stalno i konkretno suprotstavljati takvim pojavama. Pošto je birokratizam proizvod neophodne prelazne uloge države u ekonomskim odnosima, on će se kao tendencija javljati sve dotle dok takva uloga države bude nužna, a slabiće u onoj meri 1026

u kojoj ekonomski odnosi budu postajali stvar samih proizvođača i njihovih samoupravnih društvenih organa.

9

Birokratizam se, prema tome, pojavljuje kao tendencija u društvenim odnosima prelaznog doba . Mlado socijalističko društvo ne može preko noći da likvidira sve ostatke kapitalizma, niti pojave birokratizma. Te pojave društvo u doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam može iživeti samo jednim dugotrajnijim procesom društvenog razvitka. Jugoslovenski komunisti će se zato odlučno suprotstaviti svakom pokušaju raznih glasnogovornika reakcije i destruktivnog anarhizma da se takve neizbežne ali privremene pojave iskoriste za napad na sam socijalizam. Zadatak nije u galami protiv birokratizma, niti u demagoškim ili anarhističkim kritikama uloge socijalističke države, niti u prikrivanju činjenice da birokratizam postoji, već u tome da se svesne socijalističke snage uporno i neprekidno bore za postepeno potiskivanje svih ostataka klasnog društva, a time i birokratskih elemenata iz društvenog organizma. Protiv svih pojava takve vrste potrebna je stalna budnost i uporna borba komunista utoliko pre što i neki komunisti postaju nosioci takvih tendencija. Najvažnije sredstvo u toj borbi treba da bude razvijanje socijalističke demokratije i društvenog samoupravljanja, to jest razvijanje najrazličitijih oblika društvene kontrole od strane radnih ljudi, kao i kontrole kroz određene institucije društvenih javnih službi , kontrole koja će onemogućiti samovolju u upravi i neodgovorno trošenje društvenih fondova bilo kog društvenog ili državnog organa. U isto vreme komunisti treba dosledno da se bore protiv pojava materijalnih privilegija, neopravdane ekonomske nejednakosti , zloupotrebe vlasti i rukovodećih položaja, klikaštva, protekcionaštva, neodgovornosti prema pretstavničkim organima itd. Oni u tome pravcu treba da orijentišu i budnost narodnih masa, suzbijajući svaki pokušaj ućutkivanja nužne i opravdane kritike. Razvijanje socijalističkog demokratizma i otvorene i odgovorne kritike u svim demokratskim organima upravljanja i društvenim organizacijama spada među veoma važne instrumente borbe protiv birokratizma. Unutrašnje protivrečnosti u socijalizmu i njihovo prevazilaženje

Društveno-ekonomsko uređenje u Jugoslaviji ne pretstavlja ni harmoničnu „ socijalnu simbiozu “ ni idiličan poredak, samozadovoljan svojim „ krajnjim savršenstvom “. Radnička klasa, osnovna snaga socijalističkog društva, nosi i garantuje socijalistički razvitak. 65*

1027

Ali u samoj društveno-ekonomskoj strukturi zemlje postoji i niz ekonomskih, klasnih, političkih i idejnih protivrečnosti, koje u iz vesnim uslovima mogu dobiti i antagonistički karakter. U takvim uslovima je nezadrživi, neumitni i usmereni razvitak socijalizma u isto vreme i objektivno usporavan, ograničavan, ispunjen teškoćama i problemima, koji se uvek ponovo moraju rešavati novim idejnim, političkim i materijalnim pobedama socijalističkih društvenih snaga. U tome upravo i jeste dijalektika društvenog kretanja i napretka. Kao novo društvo , još nerazvijeno i još klasno, socijalizam u Jugoslaviji se razvija uz postojanje i određenu značajnu ulogu države i u okviru robne proizvodnje . Raspodela se vrši posredstvom novca, u skladu s principom nagrađivanja prema radu . U tim uslovima se pojavljuju , prevazilaze i ponovo pojavljuju protivrečnosti između kolektivnih i individualnih interesa proizvođača , države i društvenog samoupravljanja, komune i viših zajednica prinude i slobode, opšte politike i ličnog samoopredeljenja čoveka itd . Suština socijalizma nije u prisilnom i prividnom ukidanju ovih protivrečnosti posredstvom svemoći države. U socijalističkom društvu se unutrašnje protivrečnosti sve manje razrešavaju antagonističkim reakcijama, koje su svojstvene klasnom društvu , a sve više svesnom akcijom vodećih društvenih snaga i neprekidnom evolucijom . Svestan da dokle god postoji država nisu otklonjene i opasnosti da ona dobije samostalnu moć i da time zaoštri određene protivrečnosti socijalističkog razvitka, i pretvori ih u antagonističke, - Savez komunista smatra da će u savremenoj socijalističkoj fazi razvitka Jugoslavije država imati pozitivnu ulogu ukoliko se bude sama razvijala u takav demokratski mehanizam kroz koji će doći do izražaja i usklađivati se interesi osnovnih socijalističkih faktora, proizvođača, radnog kolektiva, komune i društva kao zajednice proizvođača. Uloga države će biti progresivna ukoliko se protivrečnosti koje nastaju na toj bazi budu mogle demokratski razrešavati, ne kočeći , s jedne strane, samostalnost socijalističkog proizvođača i njegovu ekonomsku i društvenu inicijativu, i ne dopuštajući, s druge strane, da se nužne protivrečnosti razviju u anarhičnu stihiju u antagonističke sukobe, koji bi vodili razaranju osnova socijalizma. Iz takvih protivrečnosti upravo proizilazi neophodnost da samostalnost proizvođača u proizvodnji bude uokvirena određenim centralizovanim privrednim institucijama i funkcijama društva i države, a da vlast i ekonomska funkcija centralnih društvenih i

1028

državnih organa budu ograničene samostalnošću i samoupravnošću proizvođača i osnovnih faktora socijalističkog materijalnog razvitka. U ostvarivanju ličnih i zajedničkih interesa proizvođača- potrošača u Jugoslaviji , naročitu ulogu i mesto imaju , pored privrednih organizacija kojima upravljaju radnički saveti, i teritorijalno-političke zajednice, među kojima osnovno mesto pripada samoupravnoj komuni . U ovakvim socijalističkim zajednicama društvena pitanja , privreda i kultura postaju zajednička politička stvar, a politika se pretvara u društvenu aktivnost koja ne usmerava čoveka prema pojedinim partiskim vrhovima - kao što se to dešava u uslovima buržoaske demokratije - već ga vraća javnoj stvari, koja je njegova, to jest orijentiše ga neposredno prema društvenim poslovima. Samim tim radni kolektivi s radničkim savetima i komune postaju baza i polazna tačka za dalju izgradnju celokupne političke strukture socijalizma i za konačno preovladivanje zajedničkih interesa slobodnih građana nad elementima stihije, anarhije i birokratizma. U tom smislu takav, na društvenom samoupravljanju zasnovan i razvijen, politički sistem socijalističke države zamenjuje politički sistem buržoaske višepartiske države, s tim što je neuporedivo sposobniji od ovog drugog da niz društvenih protivrečnosti u procesu postepenog razvitka razrešava u samoj društvenoj bazi , mirnom društvenom evolucijom i demokratskom borbom mišljenja.

Novi odnosi među ljudima Dalji razvitak socijalizma menjaće društvenu strukturu u Jugoslaviji i ona će postepeno gubiti klasna i antagonistička obeležja. Za nju će sve više biti krarakteristično sve slobodnije i sve snažnije društveno-ekonomsko ujedinjavanje, kakvo traži razvijena podela rada i koje se vrši u skladu sa zajedničkim interesima društva i s ličnim interesima građana. Iz takvih osnova niču elementi jedne nove civilizacije koju svesno grade milioni ljudi prema svojim potrebama. Iz takvih društvenih i političkih odnosa neizbežno moraju postepeno nicati i novi humanistički kvaliteti u odnosima među ljudima. Nova osnovna društvena uloga fabrike, zadruge, komune, škole, društvenih organizacija, kao i porodice - sastoji se u razvijanju odnosa iskrenosti, poverenja, čovekoljublja, razumevanja, trpeljivosti, uzajamne saradnje i pomoći, jednom reči, ljudskih simpatija i drugarstva među ljudima. U tome duhu i na takav način treba u socijalističkim uslovima sve više da se razviju i 1029

borba mišljenja , kritika , metodi političke akcije itd . Ne radi se tu o odabiranju između nekoliko partiskih vrhova, kao u buržoaskodemokratskoj državi , već o odnosu prema konkretnim društvenim problemima koji se rešavaju . Čovek se u socijalizmu mora osećati svoj, ali ne kao sebičan i usamljen pojedinac. Čovek postaje svoj, i sve više slobodan , ukoliko više učestvuje u raznovrsnim oblicima zajedničke borbe, saradnje i pomoći, koji su zasnovani na osećanju i uverenju zajednice da je čovek najveća vrednost. Privredni sistem Ovakvi društveni odnosi čine polaznu tačku privrednog sistema, kao što privredni sistem i politički sistem utiču , sa svoje strane, na odgovarajuće izražavanje i razvijanje društvenih odnosa, bitnih u izgradnji socijalizma. Privredni sistem u našoj zemlji zasniva se i razvija na osnovi društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju , svesnog, planskog usmeravanja privrednog razvitka i robnog karaktera privrede, koji je izraz sadašnjeg stupnja razvitka proizvodnih snaga. S razvitkom proizvodnih snaga i socijalističkih društvenih odnosa društvo će prevazilaziti robni karakter proizvodnje . Suština svesnog, planskog usmeravanja Društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju omogućuje i traži da privreda društva, u interesu svakog pojedinog proizvođača i radnog čoveka, bude svesno organizovana, jedinstvena celina, zasnovana na visoko razvijenoj podeli rada. Takvo jedinstvo privrede zahteva određen sklad između aktivnosti raznih proizvodnih i ostalih ekonomskih grana i jedinica, između proizvodnje i potreba ljudi . Takav se sklad postiže svesnim, planskim usmeravanjem i razvitkom privrede kao celine, na bazi naučne analize materijalnih faktora ekonomskog kretanja . Ekonomska sadržina planiranja, prema tome, sastoji se u svesno organizovanoj podeli društvenog rada regulisanoj prema ciljevima ekonomske politike socijalističkog društva. Planiranje privrede je neophodan činilac razvitka socijalističkog društva . Iskustvo Jugoslavije , kao i niza drugih zemalja, pokazuje da društveni privredni plan , ma koliko bio „ savršen“, ne može iscrpsti bezbrojne mogućnosti, oblike i inicijative koje daje spontani razvitak ekonomskih snaga. Zato privredni sistem i plan ne smeju ukinuti onaj neophodni stepen samostalnosti radnog čoveka, pre-

1030

duzeća i drugih društveno-ekonomskih jedinica bez kojeg nikakva svesna inicijativa nije mogućna i bez koje čovek prestaje biti stvaralac. Oni ne smeju gušiti ni individualnu ni kolektivnu materijalnu zainteresovanost proizvođača u proizvodnji i radu , to jest stalnu težnju za višim stepenom materijalnog blagostanja, koja je jedna od bitnih pokretačkih snaga njihovog delovanja. Tek u takvim uslovima svesno, plansko usmeravanje iz centra dobiva potvrdu i korekturu prakse, i obrnuto -- aktivnost nosilaca socijalističke prakse dobiva proverenu usmerenost. Konkretni kvantitativni odnosi između tih dvaju faktora socijalističkog kretanja ne mogu se utvrditi nikakvim večitim pravilom. Njih treba da određuju socijalistički ljudi svojom praksom, borbom mišljenja i društvenom kritikom , pri čemu se rukovode objektivnim mogućnostima, sopstvenim osećanjem i svojom socijalističkom društvenom svešću . Društveno ovlađivanje objektivnim ekonomskim zakonima i korišćenje njihovog dejstva treba uglavnom da se izražava u utvrdivanju osnovnih proporcija društvene proizvodnje i raspodele, čime se postavljaju osnove za usmeravanje razvitka proizvodnih snaga i okviri u kojima deluje slobodna akcija pojedinaca, radnih kolektiva i komuna. U tome se ne iscrpljuje sva svesna, planska delatnost proizvođača : svaki od njih, svaka jedinica u ukupnom društvenom i ekonomskom životu – prema svome mestu i prirodi svojih funkcija i prema materijalnim mogućnostima kojima raspolaže - planira i trudi se da postigne najcelishodnije i maksimalne rezultate. Tako izrasta nova društvena organizacija rada , koja na svojstven način vezuje plansko usmeravanje i slobodnu socijalističku inicijativu , svesni faktor i stihiju , shvaćenu kao - planom usmereno i materijalnim sredstvima ograničeno - slobodno delovanje socijalističkih ekonomskih faktora.

Društveni privredni planovi Društveni privredni plan u Jugoslaviji ima i ekonomski i politički značaj . Ekonomski --- jer izražava i konkretizuje osnovne ciljeve ekonomske politike društva, a politički zato što, dajući materijalne i ekonomsko-političke okvire delovanju proizvođača i samoupravnih društvenih organa, obezbeđuje što slobodnije kretanje socijalističkih snaga, stalan napredak socijalističkih odnosa, pružajući sve više mogućnosti radnom čoveku- pojedincu da se afirmira kao svestan stvaralac .

1031

Privredno planiranje u Jugoslaviji je po svom karakteru i metodima uvek odražavalo stepen razvoja privrede , društvenih i ekonomskih odnosa, formi organizacije i metoda rukovođenja privredom u okviru preduzeća, pojedinih organa, pa i celokupne društvene privrede. U prvom periodu, kada su država odnosno njen aparat neposredno rukovodili privredom - osnovno obeležje plana bilo je u tome što se, u procesu društvene reprodukcije, veza između proizvodnje i potrošnje ostvarivala prvenstveno kroz neposrednu distribuciju i putem detaljno postavljenih zadataka za svaku proizvodnu jedinicu . Društvena akumulacija bila je centralizovana i raspodeljivala se neposredno iz jednog mesta. Takav način rukovođenja privredom i njemu odgovarajući sistem planiranja, koji su bili potrebni u našim konkretnim uslovima borbe za brzu likvidaciju ekonomske zaostalosti, pokazali su tokom razvoja i negativne posledice. Današnji društveni plan Jugoslavije utvrđuje osnovne propcrcije u društvenoj proizvodnji i raspodeli, pretpostavljajući , u tom okviru, slobodnu inicijativu privrednih preduzeća u uslovima tržišta i pojedinačne regulativne mere države. Finansiski i kreditni sistem, sa ostalim sredstvima ekonomske intervencije, sastavni su deo planskog usmeravanja privrede ; oni obezbeđuju ostvarivanje zadataka koje postavlja plan . Kao takav, društveni plan u isto vreme daje i okvire konkretnim regulativnim intervencijama društvenih organa u ekonomskim odnosima. Težište neposredne intervencije centralnih društvenih i državnih organa treba da leži u rešavanju osnovnih problema privrednog razvoja i obezbeđenju opštih uslova privredne stabilnosti, očuvanju jedinstva sistema , jednakih uslova privređivanja i stabilnosti u pravima. Društvenim planom centralni organi treba da usmeravaju investiciona ulaganja privrednih organizacija i drugih društvenih faktora. Sem toga , oni odgovarajućim merama treba da obezbede stalnu pomoć društva ekonomski nerazvijenim delovima zemlje. Društveni planovi narodnih republika, srezova i opština pretstavljaju prvenstveno programe razvitka proizvodnih snaga i konkretne ekonomsko-političke i socijalne zadatke na odgovarajućim područjima. Materijalna osnova tih planova jesu i treba da budu prihodi koji se, pod jednakim uslovima za sve građane i sve privredne organizacije , stiču na tim područjima. Kao takvi, republički, sreski i opštinski društveni planovi pretstavljaju bitan uslov samoupravljanja na tim područjima. 1032

Iz ovakvog sistema planiranja i raspodele izrasta nova društvena organizacija rada. Ona ujedinjuje društveno-plansko usmeravanje sa socijalističkom slobodnom inicijativom proizvođača. Društveni interes je oličen u usmeravanju razvoja na bazi minimuma planskih i regulativnih mera koje to obezbeđuju ; lični interes zahteva adekvatno učešće proizvođača u realizovanom dohotku i dovoljno prostora za ličnu inicijativu u privrednim akcijama. Planska privreda, - a s njom i socijalizam - ne treba da znači pretvaranje celokupnog društva u mehanizam u kome je svakome podrobno i konkretno propisano šta ima da radi. Ona treba da obezbeđuje maksimalno mogućnu slobodu čoveka u stvaranju i korišćenju dobara. U tom smislu slobodna inicijativa socijalističkog proizvođača i građanina pretstavlja neuporedivo veću ekonomsku snagu i višu svest nego što je to kapitalistička privatna inicijativa, koja je zatvorena u ograničeni krug sopstvenika kapitala i njihovog aparata . Upravo zato socijalizam u ekonomskoj utakmici s kapitalizmom mora izaći kao pobednik . Samostalnost preduzeća i udruživanje u privredi Pored društvenih planova, važan instrument privrednog sistema jesu planovi preduzeća , koji se donose u okviru proporcija i regulativnih normi i mera predviđenih društvenim planom. Preduzeća u svojim planovima treba samostalno da donose osnovne odluke o proizvodnji i prometu, o fondovima, investicijama, korišćenju kapaciteta, njihovom redovnom obnavljanju i zameni, ličnom dohotku radnika, udruživanju s drugim preduzećima, kao i o ostalim važnijim pitanjima iz delokruga svoga poslovanja. Ovakvo planiranje treba da bude omogućeno i jasno utvrđenim odnosima između preduzeća i društva, odnosno raznih njegovih organa od komune do federacije , sa svrhom da se učvrsti samostalnost preduzeća , to jest da ona, u okviru određenih društvenih regulativnih mera, - posle izmirenja obaveza prema zajednici, samostalno raspolaže ostvarenim sredstvima . Takvo planiranje treba da deluje u pravcu veće materijalne zainteresovanosti radnog kolektiva, a samim tim i u smislu potsticanja ka većoj produktivnosti rada i ka što racionalnijem korišćenju društvenih sredstava za proizvodnju kojima upravlją radni kolektiv. Odgovarajuća samostalnost preduzeća omogućava i potstiče najraznovrsnije oblike saradnje i udruživanja privrednih organizacija.

1033

U uslovima tehničkog napretka u proizvodnji i društvene podele rada neophodno je svestrano jačanje kooperacije među preduzećima. Udruženja preduzeća pretstavljaju neposredan produžetak poslovanja i planiranja preduzeća, iz čega proizilazi da u ovakvim privrednim udruženjima dolazi u punoj meri do izraza neposredan uticaj preduzeća i njihovih potreba, i da ta udruženja posluju prvenstveno na bazi dobrovoljne saradnje preduzeća. Planovi tih udruženja proizilaze iz planova preduzeća i dopunjuju ih. Njihova materijalna baza su prvenstveno sredstva preduzeća. U cilju međusobne saradnje, razrađivanja zajedničkih problema razvoja, primene savremene tehnologije itd. socijalistička preduzeća udružuju se u komore i privredna udruženja. Potstičući i pomažući sve te oblike udruživanja, društvena zajednica treba u isto vreme da odgovarajućim merama sprečava sve tendencije ka monopolizmu i birokratizmu u tim organizacijama. Mora biti obezbeđen i pun uticaj radničkih saveta na rukovodeće organe udruženja.

Osnove sistema raspodele U privrednom sistemu Jugoslavije , u skladu s novim odnosima proizvodnje i raspodele, svi socijalistički faktori - počev od pojedinaca i radnog kolektiva pa do društva u celini – neposredno učestvuju u raspodeli i samostalno raspolažu onim delom proizvoda koji im, na osnovu rezultata rada i poslovanja privrednih organizacija po zakonu i planu društvene zajednice pripada. Radničko samoupravljanje na bazi društvene svojine nad proizvodnim sredstvima pretstavlja, u uslovima robne proizvodnje u Jugoslaviji, takve odnose u proizvodnji i društvu koji omogućuju da se ostvaruje princip nagrađivanja „ svakom prema radu “ u oblicima koji odgovaraju postignutom razvojnom stupnju proizvodnih snaga. Njima se u raspodeli i razmeni proizvodnih dobara obezbeđuje odgovarajuće bolje nagrađivanje produktivnijeg rada u samom preduzeću, a na drugoj strani , radnim kolektivima koji bolje zadovoljavaju društvene potrebe i više doprinose rešavanju bitnih problema privrednog razvoja zemlje , osigurava se šira baza za povećanje ličnih dohodaka i daje materijalni potsticaj od strane društvene zajednice za povećanje inicijative i proširenje delatnosti. Daljim razvojem zadrugarstva i kooperacije individualnih proizvođača s društvenim sektorom i razvijanjem krupne poljoprivredne proizvodnje stvaraju se uslovi da i na tom području veličina ličnih dohodaka zavisi sve više od uspeha u proizvodnji i od potpunijeg zadovoljavanja društvenih potreba. 1034

U okviru takvih odnosa u sistemu raspodele, radni čovek ima, i treba da ima, sve veće mogućnosti da neprekidno neposredno i praktički, radom na svome radnom mestu i svojim aktivnim učešćem u upravljanju preduzećem, komunom i društvom kao celinom, odlučuje o svom ličnom položaju, o svom, dohotku , o opštoj raspodeli društvenog produkta, uviđajući i svesno priznajući potrebe opštedruštvenog razvitka, naročito potrebe daljeg razvijanja proizvodnih snaga. Oslobođeni radnik postaje samostalan stvaralac i upravljač u svom sopstvenom materijalnom i političkom interesu, kao i u interesu društva. On više ne gleda na društvo kroz nadnicu koju bi mu određivala neka sila izvan proizvodnje. Njegov dohodak zavisi prvenstveno od sopstvenog zalaganja i uspeha cele privredne organizacije. Zbog toga će on i na lični dohodak sve više gledati kao na funkciju opšteg uspona socijalističkog društva i njegovih kolektivnih potreba. Na takav način formiran, lični dohodak građana treba da bude baza za prihode komune, koji služe zajedničkim potrebama građana. Ne samo lična, već i društvena potrošnja svake političkoteritorijalne zajednice treba da zavisi od produktivnosti rada i napora na razvijanju proizvodnih snaga. Pitanje pomoći nerazvijenim komunama treba da bude stalna i posebna briga srezova i viših organa socijalističke zajednice. Karakter i uloga tržišta Na sadašnjem stepenu razvitka materijalnih snaga - i u privrednom sistemu Jugoslavije deluju zakoni robne proizvodnje. Doklegod je robna proizvodnja objektivno uslovljena, neuvažavanje zakona vrednosti i drugih zakona tržišta ne jača, već upravo slabi socijalističke elemente u privredi, sputava inicijativu pojedinca i preduzeća , koči razvitak proizvodnih snaga i rada snage izvan proizvodnje koje vrše nasilje nad njom. Međutim u društvenom sistemu u kome se planira proširena društvena reprodukcija, planski raspoređuje društveni proizvod i vodi osnovna kreditna politika - u principu je mogućno da tržište ne bude anarhično. Društvo mora, odgovarajućim ekonomskim merama i regulativnim instrumentima, utvrđivati materijalne odnose u ekonomici sa ciljem da se omogući normalan tok reprodukcije i da se na taj način odlučujuće utiče na formiranje cena. U tom smislu ovakvo, relativno slobodno i ujedno kontrolisano, tržište treba da je jedan od instrumenata društvenog plana i ekonomske politike.

1035

Potstičući inicijativu svih nosilaca privredne aktivnosti , takvo tržište vrši pozitivan uticaj na jačanje proizvodnje, na njenu strukturu, a naročito potstiče razvitak proizvodnih snaga. No puni uspeh u tome pravcu biće obezbeđen samo ako se budu preduzimale sve potrebne društvene mere da bi se sprečilo nekontrolisano ispoljavanje elemenata stihije i nesocijalističkih tendencija, koji se danas još probijaju na izvesnim delovima tržišta. Odnos između planskog usmeravanja i slobodnog dejstvovanja tržišta nije apsolutan i neizmenjiv. On je određen konkretnim materijalnim odnosima u privredi u pojedinim fazama njenog razvitka, i zato tekuća praksa mora to pitanje stalno rešavati prema konkretnim potrebama društva.

Glava sedma POLITIČKI SISTEM VLASTI RADNOG NARODA Društvena sadržina socijalističke demokratije u Jugoslaviji Politički oblik narodne vlasti u Jugoslaviji jeste sistem socijalističke demokratiję Savez komunista Jugoslavije polazi od činjenice da je stalan razvoj socijalističke demokratije, kao specifičnog oblika društvenih i političkih odnosa u uslovima socijalističke izgradnje, nužan istoriski proces u doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam , odnosno komunizam . Socijalistička demokratija se suštinski razlikuje od buržoaske, uzimajući od nje one pozitivne tekovine iz oblasti ličnih prava koje je čovečanstvo ostvarilo u svom dosadašnjem razvitku , kao i one organizaciono-političke oblike koji i u uslovima socijalizma imaju svoju vrednost . Dok je buržoaska demokratija bila politički okvir društvenih odnosa koji su se zasnivali na kapitalističkoj privatnoj svojini i eksploataciji , to jest na pravima, interesima i potrebama slobodne akcije kapitalističkog vlasnika, pa su i svi njeni oblici prilagođavani tim odnosima, dotle socijalistička demokratija pretstavlja politički okvir takvih društvenih odnosa koji nastaju i razvijaju se na društvenoj svojini nad sredstvima za proizvodnju, pa se i njeni oblici prilagođavaju pravima, interesima i potrebama slobodne akcije nosilaca i faktora socijalističkog društveno-ekonomskog kretanja . 1036

Sistem socijalističke demokratije ogromno proširuje, i mora sve više proširivati, na svim poljima društvenog života, stvarni demokratizam za radne ljude. Stvarni demokratizam za narodne mase postoji kada one mogu da svakodnevno učestvuju u upravljanju privredom, kao i državnim, političkim i drugim javnim poslovima i da slobodno i što neposrednije, ali sa osećanjem pune odgovornosti za zajedničke interese društva , izražavaju i brane svoje interese i potrebe, kao i svoje poglede na opšte interese zajednice. Zato socijalistička demokratija mora po svojoj suštini i po svojim oblicima sve više postajati direktna demokratija, sa osloncem na najraznovrsnije oblike društvenog samoupravljanja. Socijalistička demokratija je nužno masovna i neposredna demokratija, za razliku od buržoaske demokratije koja , i po svojoj teoriji i pråksi, jeste i ostaje posredna i posrednička demokratija, stvarna vlast „ elite“ partiskih vrhova. Isto tako, za razliku od buržoaske demokratije, koja ostaje relativno zatvorena, socijalistička demokratija teži da se razvije kao „ demokratija od svih i za sve “, kao pun sistem slobodnog društvenog samoupravljanja. Socijalizam i buržoaska demokratija Savez komunista Jugoslavije odbacuje „ teoriju “ prema kojoj bi radnička klasa neminovno trebalo da prihvati sistem buržoaske demokratije kao svoj sopstveni politički sistem. Takva je dogma ne samo nazadna, nenaučna i praksom demantovana, nego postaje i ozbiljna kočnica razvitku socijalističke misli. Sistem buržoaske demokratije jeste - uprkos preimućstvima koja taj sistem ima nad drugim oblicima buržoaske diktature - samo specifičan oblik političkog monopola, podeljenog između vrhova političkih partija . Oštrom podelom zakonodavne i izvršne vlasti koja se čvrsto nalazi u rukama činovnika , tesno vezanih s vladajućom klasom, -- političke snage buržoazije obezbeđuju svoju vlast. Takav sistem načelno isključuje svaki neposredni uticaj narodnih masa na vršenje vlasti, a postavljen je tako da partiski vrhovi vladaju umesto naroda. Zato taj sistem nužno teži što većoj koncentraciji društvenih funkcija u rukama centralnih organa države i što većem ograničenju svih oblika samoupravljanja . U toku poslednjih decenija - razvitkom monopolističkog kapitalizma i državno- kapitalističkih tendenciją - te su osobine buržoaske demokratije još jače došle do izražaja . Stalno povećavanje uloge državnog aparata i njegovo sve veće srašćivanje s vrhovima političkih partija doveli su do još jačeg odvajanja masa od svakog

1037

direktnog uticaja na državne institucije i do sve izrazitije degeneracije višepartiskog sistema, do sve manje stvarne uloge parlamenta, što je dokaz duboke i neizlečive krize čitavog sistema buržoaske demokratije. Zato je sistem buržoaske demokratije neprihvatljiv kao trajni instrument socijalističkih snaga, sve kad bi one njime potpuno ovladale. Socijalizam traži aktivizaciju masa, njihov neposredni uticaj na upravljanje, postepeno pretvaranje države u specifičan organ društvenog samoupravljanja. Tim procesima zatvara put sistem buržoaske demokratije sam po sebi. Zato će se on s razvitkom socijalizma morati da menja i u onim zemljama u kojimə će taj sistem biti pravni i politički okvir početnih faza socijalističkog razvitka. I tu će na određenom stepenu društvenog napretka postojeći oblici buržoaske demokratije neminovno postati suviše uski i kao takvi smetnja daljem društvenom kretanju . Ako vodeće društvene snage ne budu u stanju da u pravo vreme prilagode te oblike novim odnosima i potrebama, onda će zastarele političke forme buržoasko-demokratskog sistema neminovno postati izvor etatističko-birokratskih deformacija socijalističkog razvitka.

Još manje se takav sistem može smatrati kao perspektiva razvoja demokratije u zemljama u kojima su socijalističke snage pobedile revolucionarnim političkim pokretom i opštom nacionalizacijom sredstava za proizvodnju . Svaki pokušaj da se u takvim uslovima novom društvu nametnu stare političke forme, koje bi neizbežno dobile i svoju staru društvenu sadržinu, jeste reakcionaran i kontrarevolucionaran. Buržoaska demokratija nikako ne može zameniti socijalističku demokratiju . Pokušaj da se ovaj prolazni i ograničeni oblik demokratije pretstavlja i brani kao „ najdemokratskiji “ politički oblik za sve društvene sisteme potpuno je neosnovan. Nastojanje da se sistem buržoaske demokratije i dalje u neizmenjenom vidu prikazuje kao „ najdemokratskiji “ politički oblik objektivno je samo izraz težnji za očuvanjem vladajuće uloge buržoazije i državnokapitalističke birokratije. Ta dogma doprinosi konzerviranju snaga kapitalizma, zamagljuje radničkoj klasi socijalističku perspektivu , perspektivu društvenog napretka uopšte. Svaka kritika političkog sistema u socijalističkim zemljama, kojoj je cilj restauracija političkog sistema buržoaske demokratije, a ne dalji razvitak socijalističke demokratije njenim specifičnim i sopstvenim putevima, pretstavlja kočnicu društvenog napretka i vrši objektivno kontrarevolucionarnu ulogu .

1038

Socijalistička demokratija kao neposredna demokratija Savez komunista Jugoslavije smatra neodrživom dogmom i proglašavanje apsolutnog monopola komunističke partije u političkoj vlasti kao univerzalnog i „večitog“ principa diktature proletarijata i socijalističke izgradnje. U jeku revolucionarne borbe za vlast i njeno učvršćenje rukovodeća uloga komunističke partije u radničkom pokretu može prolazno dobiti i dobija karakter maksimalne koncentracije vlasti u rukama partije radi uspostavljanja nove vlasti i stvaranja osnovnih političkih uslova za izgradnju socijalizma . Ali , vlast partije ne može zameniti svu onu inicijativu masa i sva ona raznovrsna društvena kretanja kroz koja dolazi do izražaja stvaralačka aktivnost novog društva. Zato se zadatak dalje demokratizacije revolucionarnog sistema vlasti i neposrednog oslanjanja vodećih socijalističkih snaga na aktivnost masa postavlja kao jedan od prvih zadataka posle pobede revolucije. U Jugoslaviji se taj proces odvijao aktiviziranjem masa - sa raznim idejnim i političkim shvatanjima, ali vezanih za ideju socijalizma - kroz Narodni front u Socijalistički savez radnog naroda. U drugim zemljama se to može izraziti u drugim oblicima, kao što su savezi i koalicije s drugim socijalističkim i progresivnim pokretima, sa seljačkim partijama ili slično. U svemu tome je najvažnija činjenica da radnička klasa ne može postati gospodar svoje sopstvene sudbine , a time i glavna pokretačka snaga društvenog napretka, ako ne obezbedi svoju neposrednu kontrolu nad upravljanjem proizvodnjom i raspodelom . Nju u toj funkciji ne može zameniti nikakav režim državne kontrole nad privatnim sopstvenikom, nikakav državni aparat i nikakav državni direktor . Dalji razvitak postojećih formi demokratije ka oblicima koji su organski deo novih socijalističkih ekonomskih odnosa jeste neophodan uslov i sastavni deo socijalističkog napretka . Pred komuniste se, dakle, ne postavlja problem: višepartiski ili jednopartiski sistem; i jedan i drugi mogu biti realnost odredenog perioda socijalističkog razvitka u raznim zemljama. Pred njih se postavlja problem: kakve nove oblike demokratije treba da donese socijalistički razvitak, kakve nove oblike traže oni društveni odnosi koji se zasnivaju na društvenoj svojini nad sredstvima za proizvodnju ? Kada je reč o višepartiskom ili jednopartiskom sistemu kao početnim formama socijalističke demokratije, ne sme se zaboraviti činjenica da socijalistička demokratija ne

1039

isključuje, već pretpostavlja raznovrsnost i različitost konkretnih oblika demokratizma u raznim zemljama, i u istoj zemlji u raznim fazama razvoja socijalizma.

Uloga socijalističkih političkih organizacija Socijalistička demokratija ne znači ukidanje političkih organizacija uopšte, a pogotovo ne znači ukidanje vodeće društvene uloge svesnih socijalističkih snaga, koje se u Jugoslaviji izražavaju u Savezu komunista, Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije, sindikatima itd . Kao nužni organizacioni činilac društvene svesti, kao oblik u kome se ispoljava borba mišljenja , koja je odraz objektivnih društvenih protivrečnosti, takve organizacije pokreću društveni razvitak . Nema sumnje da će u budućnosti , uporedo sa nestajanjem klasnih antagonizama i spoljnog pritiska, struktura političke organizacije i manifestacija političke aktivnosti uopšte postajati neuporedivo raznoobraznije i slobodnije . Međutim, takve organizacije će sve manje biti sastavni deo i instrument sistema vlasti, a sve više će postajati društvene organizacije za naučno proučavanje i usmeravanje društvenih kretanja, za društveno vaspitavanje radnih ljudi, za idejnu, političku i stručnu pomoć gradanima u njihovoj društvenoj aktivnosti. Upravo taj proces pretstavlja put ka ostvarivanju bespartiske direktne socijalističke demokratije, koji je ujedno i oblik postepenog odumiranja pojedinih funkcija države odnosno njihovog pretvaranja u funkcije društvenog samoupravljanja. Napredak u političkim odnosima usko je vezan s napretkom u ekonomskim odnosima društva. Na tome putu društvo ne može preskakati etape. Svako zatrčavanje u neke apstraktne konstrukcije, isto onako kao i zaostajanje, neizbežno mora dovesti do društvenih poremecaja. Istoriska naprednost rukovodećih svesnih socijalističkih snaga proverava se upravo njihovom sposobnošću da ostanu na čelu neprekidnog procesa uskladivanja oblika socijalističke demokratije s postignutim uspesima u socijalističkoj ekonomskoj bazi u razvijanju socijalističkih ekonomskih odnosa . Rukovodeći se ovim principima, Komunistička partija Jugoslavije, koju su Narodnooslobodilački rat i Socijalistička revolucija istakli na rukovodeće mesto i u socijalističkoj izgradnji, preduzimala je u vreme Narodnooslobodilačkog rata i Revolucije, i posle njene pobede praktične mere radi krčenja puta za stvaranje i razvitak takvog demokratskog mehanizma koji omogućava širokim narodnim masama da stalno budu aktivan i odlučujući politički

1040

činilac, učestvujući svakodnevno i neposredno u upravljanju privredom, u državnim poslovima i ostalim zajedničkim poslovima društva . Niz zadataka na tome putu već je ostvaren. U daljoj izgradnji političkog sistema socijalističke Jugoslavije komunisti će se uporno boriti za dosledno obezbeđenje takvog pravca razvitka .

Društveno samoupravljanje Društveno-političku osnovicu socijalističke demokratije u Jugoslaviji pretstavljaju radničko samoupravljanje, oličeno u radničkim savetima i drugim samoupravnim organima proizvođača, samoupravljanje radnog naroda u osnovnim ćelijama društvenog uređenja, u komunama, i najrazličitiji vidovi društvenog samoupravljanja putem organa u kojima učestvuju zainteresovani građani i organizacije. Proces razvitka i proširivanja socijalističke demokratije u Jugoslaviji zavisi prvenstveno od jačanja, usavršavanja i daljeg razvijanja osnovnih organizaciono-političkih elemenata društvenopolitičkog sistema, kao i od usklađivanja celokupnog političkog i ekonomskog sistema s potrebama što slobodnijeg i što skladnijeg dejstvovanja socijalističkih stvaralačkih snaga. Taj proces mora u isto vreme značiti dalje oslobađanje političkog sistema od raznovrsnih ostataka buržoaske države koji su se još zadržali u našem društvu , to jest dalji organski preobražaj celokupnog društvenopolitičkog sistema , u skladu sa socijalističkim ekonomskim odnosima koji nastaju , razvijaju se i usavršavaju u uslovima društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju . Na osnovu radničkog samoupravljanja i komuna razvija se u Jugoslaviji opšti proces nastajanja nove političke strukture društva, proces za koji je karakterističan sistem društvenog samoupravljanja. Taj se opšti proces ispoljava na području ekonomskih i političkih odnosa među ljudima i na području upravljanja stvarima ; oba procesa sačinjavaju celinu i usko su vezani i među sobom se prepliću . Ekonomski i politički odnosi među ljudima Proces na području odnosa među ljudima izražava se u razvitku ekonomskih odnosa i demokratskih prava samoupravljanja u samom preduzeću , to jest odnosa između proizvođača , između 66 VII Kongres SKJ

1041

pojedinih proizvođača i radnog kolektiva kao celine , između radnog kolektiva i društvene zajednice odnosno njenih vodećih organa, a pre svega između kolektiva i pojedinog radnog čoveka i komune, kao osnovne zajednice radnog naroda. On se izražava , dalje, u razvitku ekonomskih i političkih odnosa u samoj komuni, u odnosima između pojedinaca i zajednice, u odnosima između pojedinih organa kao što su veća proizvođača, stanbene zajednice, raznovrsni organi društvenog samoupravljanja itd ., u razvitku odnosa između komuna i srezova, koji sve više postaju zajednica komuna, i u odnosima između komuna i republika. Isti proces se izražava u razvitku ravnopravnih odnosa među narodima Jugoslavije, a isto tako i u razvitku odnosa između republika i federacija, kao pretstavnika zajedničkih ekonomskih i političkih interesa radnih ljudi i naroda Jugoslavije. I , konačno, on se ogleda u razvitku strukture republičkih i saveznih rukovodećih organa i njihovih međusobnih odnosa u pravcu sve širih demokratskih oblika i sve užeg vezivanja s mehanizmom društvenog samoupravljanja uopšte i komuna posebno. Borba za usavršavanje svih tih odnosa u pravcu sve šireg demokratizma i samoupravnosti, u skladu s jačanjem društvene materijalne baze i slabljenjem ostataka unutrašnjih klasnih antagonizama, pretstavlja u isto vreme i borbu za sve razvijenije i sve stabilnije socijalističke odnose među ljudima.

Upravljanje stvarima Proces razvitka najpogodnijeg društvenog mehanizma upravljanja stvarima, u uslovima društvene svojine nad sredstvima proizvodnje, izražava se pre svega u razgraničenju između upravljanja tehnološkim procesom i opšteg ekonomskog i političkog upravljanja u preduzeću, kao i u razvitku proizvodnje i poslovne kooperacije i raznih oblika vertikalnog udruživanja pojedinih grana privrede i drugih društvenih delatnosti. Vertikalno povezivanje osnovnih institucija društvenog samoupravljanja stvaranjem viših oblika (komore, privredna udruženja, razni oblici proizvodnih i poslovnih zajednica i kooperacija, viši zavodi socijalnog osiguranja i slično) pretstavlja demokratski oblik ujedinjavanja onih stručnih, tehničkih i koordinativnih funkcija kojima moderno društvo treba da upravlja centralizovano. Društveni i demokratski karakter ovog ujedinjavanja ogleda se u tome što se ono ne vrši mehanički, administrativnim merama spolja, nego samo u interesu udruženih proizvođača i samih građana, u 1042

obliku njihove dobrovoljne saradnje, ne oduzimajući odnosnim ustanovama i organima radnog naroda bitne funkcije samoupravljanja. Isti se proces razvija i u oblasti prosvete, nauke, kulture, narodnog zdravlja , socijalnog osiguranja, socijalne zaštite i u drugim oblastima u kojima razne ustanove vrše javne funkcije i javne službe . Funkcije upravljanja su predate, uz odgovarajuća raspodeljena prava i saradnju , pretstavnicima samih radnih kolektiva, i pretstavnicima društvene zajednice. Ove organe biraju 1 opozivaju građani , koji su zainteresovani za vršenje odgovarajućih javnih službi širokim učešćem i kontrolom u organima upravljanja. U isto vreme državni upravni organi u oblasti prosvete, kulture, narodnog zdravlja, socijalnih službi i sl. sve više postaju , i po svom sastavu i po svojim funkcijama, organi društvenog samoupravljanja. ' Taj se proces najzad izražava i u razvitku raznovrsnih oblika društvene kontrole i saradnje zainteresovanih građana s preduzećima i institucijama. U oblasti trgovine i u nekim drugim područjima, samoupravljanje radnih ljudi dopunjuje se organima društvenog samoupravljanja kao što su saveti potrošača , potrošačke zadruge i sl., a u privrednim organizacijama koje se bave prosvetnim, vaspitno-kulturnim i drugim delatnostima (izdavačka preduzeća, novinska preduzeća , razna preduzeća u oblasti filma i sl.) organima kao što su saveti , koji obuhvataju pretstavnike kulturnog i prosvetnog života i javnosti uopšte, ne menjajući status radničkog samoupravljanja . Takvi oblici društvenog samoupravljanja doprinose tome da se javne funkcije koje obavljaju ove organizacije ostvaruju u skladu s potrebama i interesima socijalističkog društva. Sistem društvenog samoupravljanja obuhvata i zgrade za stanovanje kao i niz drugih objekata i službi od zajedničkog interesa za pojedina naselja. Svi ovi odnosi i institucije nastaju iz direktnih potreba rada i poslovanja pojedinih preduzeća i organizacija, kao i iz neposrednih životnih potreba građana u oblasti porodičnog domaćinstva, potrošnje, kulture, zabave, socijalnih potreba itd. Zato oni nužno moraju biti veoma raznovrsni i po svojim organizacionim oblicima i po načinu rada. Boriti se za stalno unapređivanje svih tih odnosa i institucija u isto vreme znači boriti se za bolje poslovanje preduzeća i organizacija, za bolje materijalno snabdevanje stanovništva, za brži tehnički i kulturni razvitak, za sprečavanje birokratizma i konzer-

66

1043

vativizma, za brže i pravilnije rešavanje socijalnih pitanja itd., a ujedno i za stalni napredak socijalističkih i demokratskih odnosa među ljudima.

Društvena odgovornost i disciplina u ostvarivanju plana Samoupravljanje ne znači apsolutno raspolaganje stvarima. Ono pretpostavlja plansku disciplinu kako unutar privrednih organizacija tako i u raspodeli i trošenju društvenih sredstava uopšte. Društvena zajednica mora raspolagati potrebnim upravnim i društvenim instrumentima i organima preko kojih će obezbediti potrebnu društvenu disciplinu i odgovornost. Bez takvih odnosa društveno samoupravljanje moglo bi se deformisati na liniji samovolje i neodgovornog raspolaganja društvenom imovinom, što bl moglo ozbiljno poremetiti razvitak socijalističkih odnosa. Jedan od osnovnih uslova pravilnog funkcionisanja celokupnog sistema samoupravljanja jeste visoko razvijeni osećaj odgovornosti svih onih koji su izabrani u organe samoupravljanja - odgovornosti i pred radnim ljudima koji su ih izabrali i pred društvenom zajednicom kao celinom. Jedino takav osećaj odgovornosti i razvijena jedinstvena društvena kontrola mogu obezbediti da se u sistemu samoupravljanja svako pridržava onih okvira koje određuju zajednički interesi, interesi svakog radnog čoveka i napretka cele zajednice. Radnički saveti Komunisti će naročitu pažnju posvećivati razvitku radničkih saveta. Radnički saveti su demokratski ekonomsko-politički organi društvenog samoupravljanja preko kojih neposredni proizvođači u okviru jedinstvenog društvenog privrednog plana i u skladu sa opštim interesima zajednice, koji se izražavaju u jedinstvenom ekonomskom sistemu - samostalno upravljaju preduzećima i odlučujuće učestvuju u razvitku proizvodnih snaga . Pokretna snaga aktivnosti neposrednih proizvođača u radničkom savetu , usmerena ka sve produktivnijem radu i sve bržem razvitku proizvodnih snaga, jeste njihova težnja da boljim individualnim radom, boljim poslovanjem preduzeća kao celine i bržim opštim privrednim napretkom društvene zajednice neprekidno poboljšavaju svoje uslove života i opšti materijalni standard društvene zajednice, kao i da slobodno razvijaju svoje individualne stvaralačke sposobnosti i naklonosti, u skladu sa opštim interesima radnih ljudi . 1044

Radnički saveti nisu ni pretstavnici sopstvenika niti kolektivni sopstvenik sredstava za proizvodnju . Oni upravljaju njima u interesu društvene zajednice , a u radu ih potstiču njihove sopstvene materijalne i moralno- političke težnje. Upravo zato oni pretstavljaju najpogodniji društveno-ekonomski instrument borbe protiv birokratizma, kao i protiv egoističkog individualizma. Radničko samoupravljanje jeste izraz i potvrda društvenog karaktera svojine nad sredstvima za proizvodnju i osnovni oblik neposrednog uključenja i učešća radnih ljudi u upravljanju privredom. Na toj se osnovi društvena proizvodnja najneposrednije vezuje sa stvarnim potrebama ljudi a, proizvodi ljudskog rada prelaze u oblast istovremeno i društvenog i ličnog prisvajanja radnika. Društveni odnosi u proizvodnji i raspodeli, i postepeno u svim osnovnim sferama društvenog uređenja , dobivaju sve razvijeniju socijalističku sadržinu . Upravljajući društvenim sredstvima za proizvodnju , od kojih je ranije bio odvojen u klasnom društvu , proizvođač sada zauzima svoje aktivno mesto. On postaje sve svesniji toga da ostvarenje njegovog individualnog ekonomskog i društvenog interesa neposredno zavisi od podizanja produktivnosti njegovog sopstvenog rada, od povećanja proizvodnje radnog kolektiva i od daljeg razvijanja proizvodnih snaga u komuni i u celoj zemlji . Upravo zato radnički saveti daju i davaće proizvodnji i privredi stalno nove potstreke, koji omogućavaju ubrzan razvitak proizvodnih snaga. U takvim uslovima sam proizvođač, i radni čovek uopšte, postepno određuje dalji proces oslobađanja čoveka i humanizacije društvenih odnosa. U svom daljem razvitku radnički saveti treba da ulože posebne napore na podizanju produktivnosti rada uvođenjem moderne tehnike i savremenih tehnoloških postupaka u proizvodnji , smanjenjem troškova proizvodnje , boljom organizacijom preduzeća i rada, zavođenjem savremenih metoda rukovođenja i unutrašnje kontrole i jačanjem radne discipline. U tom cilju oni treba da usavršavaju unutrašnji sistem raspodele ostvarivanjem pravilne individualne i grupne stimulacije na bazi principa : svakome prema radu. Oni isto tako treba da obezbede racionalno korišćenje fondova preduzeća namenjenih unapređenju i racionalizaciji proizvodnje, jačanju i proširenju kapaciteta i podizanju proizvodnih snaga uopšte, i da onemogućavaju rasipanje i neproduktivno trošenje tih sredstava. Radi daljeg uzdizanja sposobnosti radničke klase da rukovodi privredom i da podiže produktivnost rada, radnički saveti treba sistematski da rade na ekonomskom obrazovanju i stručnom osposobljavanju postojećih i novih kadrova . Radnički saveti

1045

treba takođe da se zalažu za dosledno sprovođenje svih mera potrebnih za higijensko-tehničku zaštitu . Oni treba da rade uopšte na poboljšanju uslova života i rada radnika, da sami i zajedno s komunama rešavaju pitanja bolje ishrane, stanbenih, zdravstvenih i drugih problema opšteg društvenog standarda. Komuna Komuna je osnovna političko-teritorijalna organizacija samoupravljanja radnog naroda i osnovna društveno-ekonomska zajednica stanovništva njenog područja . Komunisti treba da posvete naročitu pažnju razvitku komune. Kao osnovna društveno-ekonomska zajednica, komuna pretstavlja onu ćeliju društvenog organizma u kojoj se uspostavljaju odnosi proizvodnje, raspodele, potrošnje i drugi osnovni i svakodnevni društveni odnosi među radnim ljudima. Samoupravljanje radnog naroda na raznim područjima društvenog života daje komuni demokratsku strukturu i čini je osnovnom i najizrazitijom organizacijom samoupravljanja na teritorijalnoj osnovi. Kako se u komuni radni ljudi u isto vreme javljaju i kao proizvođači i kao potrošači i kao nosioci napora na podizanju proizvodnih snaga i opšteg materijalnog standarda, komuna pretstavlja i osnovnu društvenu zajednicu u kojoj se usklađuju individualni i kolektivni interesi. U okviru jedinstvenog jugoslovenskog privrednog područja, na bazi jedinstvenog privrednog plana i u okviru jedinstvenog sistema raspodele, komune treba da imaju pune mogućnosti da, raspoloživim materijalnim sredstvima u datim uslovima, razvijaju proizvodnju i proizvodne snage. One u raspodeli raspoloživih sredstava mogu, prema svojim specifičnim uslovima, naći odgovarajuće optimalne odnose između daljeg razvijanja proizvodnih snaga i proširivanja materijalne baze, povećanja lične potrošnje i ulaganja u objekte društvenog standarda i proširivanja drugih neprivrednih društvenih delatnosti. Kao politički oblik upravljanja ostvaren preko narodnih odbora, širokih političkih i stručno-kvalifikovanih saveta, zborova birača, referenduma, mesnih odbora, stanbenih zajednica i drugih oblika neposrednog upravljanja, - komuna pretstavlja najizrazitiju instituciju neposredne socijalističke demokratije, koja ostvaruje vladavinu radnog naroda preko samih radnih ljudi i za njih same. Uzimajući sve više u svoje ruke upravljanje društve nim poslovima i raspolažući odgovarajućim sredstvima za njihovo 1046

vršenje, komuna nije samo, pa ni prvenstveno, škola demokratije, već je sama ta demokratija osnovna ćelija samoupravljanja gradana zajedničkim poslovima.

Perspektive daljeg razvitka komune Dalji razvoj komune treba da se kreće prvenstveno na osnovi sve intenzivnijeg razvijanja proizvodnih snaga i stalnog povećavanja produktivnosti rada, a time i dohotka po stanovniku u komuni. To je uslov svake akcije komune na daljem poboljšavanju opšteg društvenog, kao i individualnog, materijalnog i kulturnog standarda. Pritom sve šire treba da se razvijaju i oni organizmi i one službe komune koji znače svakodnevnu neposrednu pomoć i uslugu gradanima i porodici u njihovim materijalnim , kulturnim i drugim životnim potrebama i koji će, na bazi punog materijalnog i političkog učešća samih građana, neposredno doprinositi povišenju društvenog standarda stanovništva. To je put stvaranja društvene tehničke baze porodičnog domaćinstva. U tom pravcu treba da se razvijaju i stanbene zajednice , koje će morati da povežu opšte napore komune na tom području sa akcijom i inicijativom neposredno zainteresovanih građana, a sa ciljem zajedničkog upravljanja i rešavanja svakodnevnih problema iz života porodica, naročito iz oblasti staranja o deci, domaćinstva, snabdevanja raznih uslužnih delatnosti, upravljanja stanbenim fondom , stanbene izgradnje, iz oblasti neposredne socijalne i zdravstvene brige za članove stanbene zajednice i slično . Važan deo mreže za snabdevanje stanovništva i uslužnih delatnosti treba postepeno da postanu servisi kojima će upravljati raznovrsni samoupravni organi građana . S takvim će razvitkom komuna sve manje biti administrativna jedinica teritorijalnog područja, a sve više će postajati specifični društveno -politički oblik organizovanja ljudi radi upravljanja zajedničkim poslovima društva ; iz takvog oblika raste i razvija se celokupni demokratski socijalistički mehanizam, spajajući radničku klasu odnosno proizvođače sa svim ostalim radnim stanovništvom, koje svojim radom bitno doprinosi razvitku proizvodnih snaga i većoj opštoj produktivnosti rada. Takvim pravcem razvitka komuna će se, zajedno s radničkim savetima i celom organizacijom društvenog samoupravljanja , sve više afirmirati kao osnovni vid zajednice proizvođača . U celoj svojoj aktivnosti mehanizam komune treba i dalje da se razvija kao organizacija odgovorna i zborovima birača i dru štvu kao celini, uvek podložna javnoj kritici građana i njihovih

1047

organizacija, kao i nadzoru viših organa u pravcu obezbeđenja zakonitosti. U statutu komune svaki građanin treba da nalazi svoja prava i svoje obaveze, kao i svoje mogućnosti upravljanja komunom, a preko nje, kao i preko drugih organa društvenog samoupravljanja, i društvom uopšte.

Veće proizvođača U sadašnjim uslovima značajnu ulogu u razvitku socijalističke demokratije imaju veća proizvođača u svim pretstavničkim organima, počev od komune, pa do federacije. Veća proizvođača su u našem sistemu društvenog samoupravljanja nastala kao specifična demokratska forma, čijim se posredstvom obezbeđuje rukovodeća uloga radničke klase i njena uska veza sa ostalim radnim ljudima u datim uslovima i u datom periodu razvitka socijalizma u našoj zemlji. Veća proizvođača se bore protiv negativnih uticaja zaostalih društvenih odnosa na demokratske organe društvenog samoupravljanja i time znatno, i sve više, smanjuju potrebu neposrednog administrativnog mešanja, naročito u oblasti privrede. Veća proizvođača , svojom živom vezom sa praksom i potrebama proizvodnih i drugih privrednih organizacija, zadruga i privrednih i socijalnih ustanova, igraju značajnu ekonomsku ulogu. Veća proizvođača bitno doprinose povezivanju centra s bazom, donošenju pravilnijih i korisnijih društvenih ekonomskih mera, uklanjanju administriranja i birokratizma u privrednim odnosima, kao i opštem ekonomskom vaspitavanju neposrednih proizvođača odnosno radnih ljudi u privredi. U daljem razvitku veća proizvođača , upravo ta njihova ekonomska funkcija postajaće sve značajnija, dok će funkcija obezbeđivanja vodeće uloge radničke klase postepeno nestajati. Centralni društveni i državni organi Kako su sva društvena sredstva za proizvodnju svojina svih radnih ljudi naše zemlje i kako je društveni proizvod i njihov lični i njihov zajednički proizvod, to ni federacija ne pretstavlja samo prosto sjedinjavanje naroda i narodnih republika, nego sve više postaje zajednica novog tipa, nosilac određenih zajedničkih društvenih funkcija, zajednica proizvođača na najvišem stepenu. U istom pravcu, ali u nacionalnim okvirima, razvijaju se i narodne republike, obezbeđujući u isto vreme specifične nacionalne, političke , ekonomske i kulturne potrebe i prava.

1048

Centralni organi vlasti (savezni i republički) , kao i pokrajinski, oblasni i sreski, treba organski da izrastaju iz ekonomske i političke osnove našega društva : iz samoupravne komune, iz radničkog samoupravljanja i iz osnovnih institucija društvenog samoupravljanja uopšte. U tome i jeste, i treba da bude, suština demokratskog centralizma na područjima gde je takav centralizam neophodan. Na višim organima, republičkim i saveznim, sve više ostaju oni zadaci i funkcije koji pretstavljaju zajednički interes celog društva : obezbeđenje socijalističkog poretka uopšte, ostvarenja društvenog plana u privredi, jedinstvenog sistema, koji će omogućiti jednake uslove i jednaka prava i obaveze za sve kao i obezbeđenje slobode rada i jednakih političkih uslova za svakog građanina. Takvo demokratsko ujedinjavanje osnovnih institucija samoupravljanja, koje ide od radničkih saveta do federacije, i razvitak odnosa pretstavničkih organa prema organima društvenog samoupravljanja - pokazuju da socijalističko samoupravljanje ne samo da ne znači „ razbijanje nacionalnog jedinstva“, već pretstavlja naprotiv oblik stvarnog demokratskog ujedinjavanja, i time značajno doprinosi sve većoj unutrašnjoj stabilnosti društva. U daljem razvitku taj proces će neizbežno stvarati i tražiti nove forme i metode. Jugoslovenski komunisti i dalje će se uporno zalagati za takav postepeni razvitak celokupnog državnog i društvenog sistema koji će odgovarati objektivnim uslovima i subjektivnoj sposobnosti socijalističkih snaga. U tim naporima posvećivaće komunisti posebnu pažnju daljem razvitku i snaženju uloge svih pretstavničkih organa, sve više prilagođavajući njihovu organizaciju, strukturu i metode rada potrebama što slobodnijeg i neposrednijeg uticaja socijalističke društvene baze na vodeće društvene organe. Lična

prava

građana

i

uloga

zakonitosti

Društveno-ekonomski sistem socijalističke demokratije može stvarati i razvijati samo aktivan, materijalno i moralno zainteresovan pojedinac, čovek i građanin. Lična , politička, socijalna, ekonomska, kulturna i druga prava građana postaju tako sastavni deo političke organizacije Jugoslavije. Komunisti će se i ubuduće zalagati za takav razvitak socijalističke demokratije koji će u sve većoj meri garantovati" ljudskoj ličnosti nezavisnost i slobodu u izražavanju misli, verskih

1049

i drugih uverenja, u formiranju udruženja radi zadovoljenja raznih ekonomskih, političkih, socijalnih i kulturnih, stručnih, naučnih, sportskih i drugih interesa, u zaštiti neprikosnovenosti i integriteta ljudskog dostojanstva i ljudske ličnosti . Ta prava su radni ljudi u Jugoslaviji počeli u punijem smislu uživati tek u novom političkom uređenju , a u isto vreme su stekli i niz novih demokratskih prava koja niču iz socijalističkih ekonomskih odnosa i razvijenog društvenog samoupravljanja. Na osnovi tekovina i principa tog uređenja građanima je obezbeđena puna ravnopravnost pred zakonom i pred sudom, lišena bilo kakvih javnih ili prikrivenih oblika diskriminacije. u nacionalnom , verskom , rasnom ili drugom pogledu.

Društveno-ekonomska osnova ličnih prava Ističući važnost ovih i drugih ličnih prava čoveka i gradanina i naglašavajući da se njihovo ostvarivanje ne može odložiti za neke ,,više faze" socijalističkog razvitka - jer su ta prava nužni sastavni deo socijalističkog demokratskog kretanja i uslov za dalji razvitak socijalizma uopšte, - Savez komunista je uvek smatrao da je za puno ostvarenje ljudskih prava neophodna odgovarajuća društvena, materijalna i politička baza, to jest da treba u prvom redu ukidati društvene odnose iz kojih mogu nići stvarne nejednakosti, nepravde, privilegije i potčinjavanja. Uslove za uspostavljanje slobode za sve mogućno je stvoriti samo ukidanjem slobode za ugnjetače odnosno za one snage koje teže restauraciji ugnjetavanja . Sloboda se ne može postići apstraktnom formulom. Ona niče iz određenih društvenih odnosa. Upravo zato svi napredni ljudi, a komunisti u prvom redu, smisao borbe za prava i slobodu čoveka vezuju s društvenim, političkim, kulturnim i idejnim promenama i s borbom za uspostavljanje takvog društvenog i političkog uređenja koje ta prava čini sredstvom stvaralačke i svesne afirmacije čoveka, a time i njegove lične i društvene slobode i njegovog ljudskog dostojanstva .

Udruživanje građana Politički sistem u našoj zemlji sve se više proširuje novim oblicima slobodnog udruživanja građana. Taj sistem je tvorevina jedne nove društveno-političke strukture, koja nastaje na bazi društveno- ekonomskih i drugih materijalnih i moralnih in-

1050

teresa socijalističkog radnog čoveka, služeći prvenstveno njegovom samoupravljanju. Slobodna udruženja pretstavljaju samostalnu i autonomnu tvorevinu socijalističke demokratije. Preko njih građani neposredno i presudno utiču na politiku i na upotrebu materijalnih sredstava u pojedinim oblastima društvene aktivnosti . Preko njih se u svakodnevnu društvenu , ekonomsku i političku praksu miliona ljudi unosi znanje, stručna pomoć , naučna analiza, idejno usmeravanje. Značaj svih tih novih demokratskih oblika i prava radnih ljudi, bez obzira na njihovu relativnu nerazvijenost, leži , u krajnjoj konsekvenci, pre svega u tome što pretstavljaju ne samo priznato, nego i najzad usvojeno prirodno sredstvo individualne akcije proizvođača, stvaraoca, čoveka. Na osnovu njegove sopstvene delatnosti i društvene afirmacije građaninu socijalističke zemlje vraća se njegova otuđena ličnost koju su svi klasni sistemi pretvarali u svojinu privatnog vlasnika ili države, i on , bivajući društven, postaje sve više svoj , bivajući svoj , postaje sve više društven.

Zakonitost Za obezbeđenje ličnih prava građana, kao i za učvršćenje socijalističke demokratije, socijalističkog društveno-ekonomskog uređenja uopšte, od velikog je političkog značaja dosledno sprovođenja principa zakonitosti . Pravni poredak u Jugoslaviji štiti , i treba da zaštiti , građanina od svake samovolje bilo kojeg društvenog faktora i bilo kojeg državnog organa. On obezbeđuje, i treba da obezbedi , punu odgovornost svakog vršioca društvenih funkcija, od najviših do najnižih, za njihove postupke prema građanima . Niko ne sme da ima pravo nametati građaninu Jugoslavije bilo kakve druge obaveze sem onih koje su utvrđene zakonom. Samo zakon može utvrđivati odgovornost i sankcije, a pravosudni organi u zakonitom postupku su dužni da obezbeđuju primenu prava i zakonitosti . Delatnost naših sudova treba da se zasniva na principima striktnog poštovanja pravnog poretka i nezavisnosti u donošenju sudskih odluka. Sve to čini da je zakonitost, pored zaštite od zloupotrebe, birokratizma i samovolje pojedinaca, sastavni deo i uslov socijalističke demokratije . 1051

Zakonitost se ne obezbeđuje samo, pa ni prvenstveno, postojanjem objektivnog pravnog poretka i organa pravosuđa, mada su ovi faktori uvek imali , i danas još imaju svoje posebno mesto u društveno-političkom razvitku Jugoslavije. Zakonitost se mora sve više zasnivati na društvenoj solidarnosti, na socijalističkom usklađivanju zajedničkih i ličnih interesa i na svesti socijalističkog čoveka koja neizbežno niče iz ovakvih društvenih odnosa. Zakonitost treba sve više da bude unutrašnja potreba kolektiva i pojedinaca i osećanje nužnog ličnog ponašanja, koji se pojavljuju u procesu likvidiranja društvenih suprotnosti i subjektivnog egoizma .

Državna uprava i Jugoslovenska narodna armija

Položaj i uloga državnog upravnog aparata U okviru i pod uticajem razvitka socijalističke demokratije menja se i organizacija državne vlasti, u svojoj strukturi i po svom položaju i ulozi u društvu . Niz funkcija koje je ranije obavljao državni aparat prene sen je na samoupravne organe, u ruke građana, radnih ljudi i njihovih organa. Državni aparat sve više postaje neposredno cruđe njihove volje. Vlast sve više postaje jedinstvena, pa time - u perspektivi - sve manje državna sila, pretvarajući se sve više u jedinstven sistem društvenog samoupravljanja, sa svojim javnim stručnim službama. Dejstvujući na osnovu Ustava i zakona , orijentisan prema funkcijama organa društvenog samoupravljanja, državni upravni aparat treba da bude u pravom smislu te reči instrument socijalističkog društva, a ne vlasti nad njim. Na državnom upravnom aparatu leže veoma značajni društveni zadaci. Bez čitavog niza izvesnih regulativnih, kontrolnih i zaštitnih funkcija državne uprave danas je nemogućno zamisliti normalan život društva i neometan razvitak našeg političkog i ekonomskog sistema . U vršenju tih svojih zadataka državni upravni organi treba da raspolažu punim autoritetom i odgovarajućom , zakonom utvrđenom, samostalnošću u sprovođenju nužnih regulativnih mera, kao i u borbi protiv kršenja zakonitosti, protiv nanošenja štete ili opasnosti po socijalistički poredak i nacionalnu nezavisnost jugoslovenskih naroda. Na području zaštite socijalističke izgradnje i bezbednosti građanina veliku ulogu su odigrali organi unutrašnje bezbednosti 1052

koji rade na osnovu zakona, a odgovorni su pretstavničkim telima i njihovim izvršnim većima. Sve dok je naše društvo izloženo pritisku antisocijalističkih snaga , organi unutrašnje bezbednosti pretstavljaju značajno neophodno oružje socijalizma. Komunisti će i dalje pružati svu potrebnu političku podršku državnim upravnim organima u vršenju njihovih zadataka i zalagaće se za to da njihov aparat bude stručno kvalifikovan i odan stvari socijalizma, kao i za njihovu punu odgovornost pred zakonom i pred narodom . Jugoslovenska narodna armija - čuvar nezavisnosti i suvereniteta socijalističke Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija izrasla je , kao oružana snaga naroda Jugoslavije, u toku Narodnooslobodilačkog rata i Socijalističke revolucije . Ona je u posleratnom periodu izgrađivana, usmeravana i vaspitavana da bude nepokolebljiv čuvar nezavisnosti, integriteta i suvereniteta Jugoslavije kao socijalističke zemlje. Upravo zbog toga Jugoslovenska narodna armija pretstavlja snagu mira lišenu svakog agresivnog karaktera. Savremeni međunarodni odnosi, za koje su karakteristične oštre suprotnosti i tendencije da se oružanim putem rešavaju sporovi, neminovno ukazuju na potrebu da cružane snage budu jake i da ceo narod bude u mogućnosti da u svakom trenutku nepokolebljivo čuva našu socijalističku zemlju . Sadašnji međunarodni odnosi zahtevaju odvajanje relativno velikog dela nacionalnog dohotka za potrebe narodne odbrane, a našim građanima nameću mnoge obaveze i zadatke u vezi sa odbranom zemlje. Naši radni ljudi shvataju da je cdbrana socijalističke domovine najviša dužnost i čast svakog građanina. Zbog toga oni svesno podnose te obaveze, uvereni da samo organizacijom svenarodnog otpora mogu uspešno odbraniti svoju slobodu i nezavisnost.

Savez komunista Jugoslavije delovaće u pravcu vaspitanja građana Federativne Narodne Republike Jugoslavije , a naročito omladine, u duhu vernosti i predanosti interesima svoje socijalističke zemlje, u duhu spremnosti da se bore za odbranu slobode i nezavisnosti socijalističke Jugoslavije. Jugoslovenska narodna armija je po svom karakteru narodna, socijalistička armija. Dalje jačanje svih faktora koji obezbeđuju njenu borbenu spremnost i njen socijalistički karakter, a pre svega njenu neraskidivu vezu sa interesima i životom na1053

roda, pretstavlja važan uslov za dalje jačanje Jugoslovenske narodne armije. U tom pogledu članovi Saveza komunista Jugoslavije u Jugoslovenskoj narodnoj armiji treba da i ubuduće s maksimalnim zalaganjem rade na ovlađivanju vojnim znanjima i veštinama, kao i ratnom tehnikom ; na daljem podizanju političke svesti i ideološkog obrazovanja ; da jačaju duh drugarstva i međusobnog poverenja ; da razvijaju svesnu vojničku disciplinu i da svojom aktivnošću obezbeđuju èvrsto moralno-političko jedinstvo svake vojne jedinice. Jugoslovenska narodna armija treba i ubuduće aktivno da

učestvuju u daljoj izgradnji socijalizma : pravilnim i intenzivnim vaspitanjem desetina hiljada mladih vojnika u duhu bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije i jugoslovenskog socijalističkog patriotizma, aktivnošću njenog stalnog sastava u društvenim i političkim organizacijama, kao i učešćem njenih pripadnika u raznim akcijama socijalističke izgradnje.

Usavršavanje oblika socijalističke demokratije Komunistička partija odnosno Savez komunista Jugoslavije u svom radu na pripremi Revolucije, u toku Revolucije i u izgradnji socijalizma polazio je od činjenice da se socijalizam ne stvara radi nekih apstraktnih ciljeva nego za živog čoveka. On se zbog toga trudio i trudi se i danas da izgradnja socijalizma bude bliska radnom čoveku Jugoslavije ne samo po svojoj sadržini i po materijalnim preimućstvima koja mu daje, nego i po svojim formama, po svojoj prilagođenosti načinu života i kulturi naroda. Savez komunista Jugoslavije smatra da je takva orijentacija bila jedan od najvažnijih razloga njegovih dosadašnjih uspeha i smatra da je ona neophodna i ubuduće. Dosadašnji napori komunista i svih socijalističkih snaga Jugoslavije da se izgradi politički sistem socijalističke demokratije imali su velikog uspeha i potvrdili da je put kojim je radne ljude naše zemlje poveo Savez komunista bio ispravan. Pronalaženje novih puteva društvenog napretka, razvijanjem širokog mehanizma društvenog samoupravljanja, neizbežno je praćeno i neuspelim pokušajima, greškama i slabostima. Njih je otkrivala , a i ubuduće će ih veoma brzo otkrivati, praksa. Komunisti treba stalno i uporno da se bore za to da stečena iskustva posluže kao potsticaj daljem usavršavanju celokupnog političkog sistema, ispravljanju grešaka i propusta, savlađivanju zastarelog i preživelog.

1054

Glava

osma

FEDERACIJA I ODNOSI MEĐU NARODIMA JUGOSLAVIJE Samoopredeljenje

ravnopravnost

naroda

Nerešeno nacionalno pitanje bilo je jedna od osnovnih suprotnosti koje su razdirale društveno-politički život buržoaske Jugoslavije. Komunistička partija Jugoslavije je u svojoj političkoj akciji sprovodila nacionalnu politiku čiji je osnovni princip bio: priznanje individualnosti, ravnopravnosti i prava na samoopredeljenje svih jugoslovenskih naroda - Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, kao i njihovo jedinstvo na bazi federativnog uređenja države. Takva politika i dosledna borba za njeno sprovođenje bila je jedan od glavnih razloga da je Komunistička partija stekla poverenje narodnih masa svih naroda Jugoslavije i uspela da ih oko svog programa okupi i povede u zajedničku borbu za oslobođenje i stvaranje nove Jugoslavije. U toku Narodnooslobodilačkog rata, u zajedničkoj borbi za oslobođenje, ojačala je i težnja naroda Jugoslavije za ujedinjenjem u zajedničkoj državi ravnopravnih naroda, u novoj , narodnodemokratskoj i socijalističkoj Jugoslaviji, na bazi pune primene prava na samoopredeljenje. Jedinstvo Jugoslavije mogućno je jedino na osnovi slobodnog nacionalnog razvoja i pune ravnopravnosti Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, kao i nacionalnih manjina. Iz tih razloga socijalistička Jugoslavija nastala je, i jedino je mogla biti stvorena, kao savezna država ravnopravnih i suverenih naroda. Prava koja svim narodima Jugoslavije obezbeđuju slobodan materijalni i kulturni razvitak i njihovu ravnopravnost utvrđena su Ustavom i obezbeđena statusom narodnih republika i drugim ustanovama savezne države. Ta se prava poštuju i u praksi ostvaruju u svim unutrašnjim odnosima jugoslovenske zajednice . uključujući tu i odnose između građana, kao i međunarodne kontakte. Savez komunista Jugoslavije će i ubuduće budno bdeti nad tim da se ove tekovine Socijalističke revolucije i socijalističke izgradnje poštuju, učvrste i dalje razviju . I.

1055

Materijalna osnova nacionalne ravnopravnosti Samostalnost i ravnopravnost naroda Jugoslavije ne izražavaju se samo u jednakim političkim i kulturnim pravima. One se nužno moraju oslanjati i na određenu materijalnu osnovu . Tu osnovu čine , u prvom redu, jedinstvo socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa, zasnovanih na društvenoj svojini sredstava za proizvodnju i jedinstvo privrednog sistema, jedinstveno jugoslovensko tržište, jednaka prava i obaveze osnovnih ekonomskih jedinica (privrednih organizacija i komuna). Iz tih socijalističkih odnosa proizilazi sistem širokog samoupravljanja radnih ljudi u oblasti proizvodnje i materijalnih odnosa. U tom smislu materijalnu osnovu ravnopravnosti naroda Jugoslavije naročito pretstavljaju upravljanje sredstvima za proizvodnju od strane radnih kolektiva i njihovo učešće u raspodeli društvenog proizvoda, samoupravljanje u komunama, društveno upravljanje fondovima kako u komuni, tako i u srezu i narodnoj republici Tome zadatku naše nacionalne politike takode služe : ravnopravno učešće pretstavnika svih naroda Jugoslavije, putem političkog mehanizma federacije, u upravljanju i raspolaganju sredstvima federacije bilo preko društvenog plana budžeta, ili neposredno u upravljanju raznim privrednim i budžetskim fondovima. Narodne republike pod jednakim opštim uslovima učestvuju u raspodeli dohotka ostvarenog iz proizvodnje i rada na njiho vom području i koriste sredstva iz centralnih fondova, koja su pod istim uslovima dostupna svima. Na toj bazi republike samostalno utvrđuju programe svog privrednog razvitka u okviru opštih proporcija privrednog plana federacije. Stalna briga za ubrzavanje privrednog razvitka nerazvijenih rejona Za neke delove Jugoslavije ravnopravnost bi, međutim , bila samo formalna ako socijalistička zajednica ne bi vodila računa o tome da su oni - zbog specifičnih istoriskih uslova - zaostali u svom privrednom razvitku . Neophodna potreba skladnog privrednog razvitka cele zemlje i neophodan uslov bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije jeste : da se politička i pravna ravnopravnost naroda Jugoslavije postepeno dopuni i ekonomskom ravnopravnošću. Iz tih razloga bitan elemenat ekonomske politike mora biti stalna briga o ubrzanju privrednog razvitka zaostalih rejona. Materijalna ulaganja u toj oblasti treba prvenstveno da idu ka razvijanju proizvodnih snaga koje će tim područjima stvoriti 1056

samostalnu materijalnu bazu, a tek sekundarno to mogu biti dotacije u oblasti budžeta za obezbeđenje određenog jedinstvenog nivoa društvenih službi i socijalne politike. Ekonomski prosperitet Jugoslavije i zdrav razvoj privrede mogućni su jedino sa povećanjem zajedničkog bogatstva cele zemlje, stalnim povećanjem produktivnosti rada svakog radnog čoveka. Brži ekonomski razvoj nerazvijenih područja znači u isto vreme njihov veći doprinos jugoslovenskoj zajednici i poboljšanje materijalnih uslova za sve narode Jugoslavije i za sve radne ljude. Zato briga zajednice o rešavanju tog zadatka nije sama sebi cilj , nego je u interesu materijalnog napretka cele zemlje i ekonomska potreba svih naroda Jugoslavije. Zadaci potsticanja razvoja nerazvijenih područja rešavaju se u sklopu jedinstvene jugoslovenske privredne politike i u skladu sa interesima jugoslovenske privrede kao celine . Ostvarivanje tih zadataka ne sme zato oštetiti neophodni i normalni razvitak proizvodnih snaga ostalih područja u zemlji, kao ni optimalne mogućnosti jugoslovenske privrede u celini. Drukčija politika bi, u krajnjoj liniji , smanjila i materijalne mogućnosti za rešavanje problema nerazvijenih delova zemlje. Jedino skladan privredni razvoj svih narodnih republika i svih područja Jugoslavije, koji će se izražavati u najpovoljnijem rezultatu cele jugoslovenske privrede, pruža čvrstu podlogu za ostvarivanje istinske socijalističke politike u nacionalnom pitanju .

Bratstvo

i

jedinstvo

naroda

Jugoslavije

Kao što ravnopravnost naših naroda ne počiva samo na formalnim pravima, nego je prvenstveno obezbeđena materijalnom bazom, društveno-ekonomskim odnosima, samim socijalističkim sistemom, tako i jedinstvo naroda Jugoslavije nije samo nacionalno- politički interes pojedinog naroda, nego je postalo društveni i materijalni interes svakog radnog čoveka kao takvog. Ono se zasniva na činjenici da su sredstva za proizvodnju društvena svojina i da se ona mogu maksimalno upotrebiti u korist svih naroda Jugoslavije samo njihovim zajedničkim naporima i saradnjom. U tom smislu jedinstvo naroda Jugoslavije tek u socijalizmu dobiva svoj puni smisao i svoje jake društvenoekonomske temelje. Zahvaljujući tome što sredstva

za

proizvodnju

pripadaju

društvu i što se ostvaruje princip radničkog i društvenog samoupravljanja, izgrađuje se takav sistem društvenih odnosa koji 67 VII Kongres SKJ

1057

svakom proizvođaču kao pojedincu , svakoj privrednoj organizaciji i komuni otvara široke mogućnosti za svestranije zadovoljenje sopstvenih neposrednih materijalnih, moralnih i drugih interesa, ostvarujući u isto vreme opšte interese socijalističke zajednice. Proizvođač kao pojedinac, gde god se zaposlio, stupa u jednake i ravnopravne odnose s ostalim proizvođačima. Obezbeđeno je njegovo pravo da ravnopravno učestvuje u radu svih organa radničkog i društvenog samoupravljanja . Sve to pretstavlja onu novu sponu koja međusobno spaja sve građane Jugoslavije na čvrstoj socijalističkoj društveno-ekonomskoj osnovi . Elementarni interesi društvenog razvoja i materijalnog napretka radničke klase i radnih ljudi svih naroda Jugoslavije zahtevaju, dakle, svestrano povezivanje tih naroda . Neophodno je zajedničko upravljanje čitavim nizom ekonomskih i društvenih funkcija. Savez komunista Jugoslavije potstiče i podržava procese socijalističkog ujedinjavanja, jer oni ne samo jačaju nezavisnost i snagu jugoslovenske socijalističke zajednice naroda, nego i odgovaraju progresivnim težnjama savremenog čovečanstva na zbliženju naroda.

Jugoslovenski socijalistički patriotizam Zajednički interes se već ispoljio i sve se više ispoljava u opštoj društvenoj i kulturnoj svesti radnih masa. Na toj osnovi se razvija socijalistička jugoslovenska svest, jugoslovenski socijalistički patriotizam, koji nije suprotnost već nužna internacionalistička dopuna demokratske nacionalne svesti , u uslovima socijalističke zajednice naroda. Nije tu reč o stvaranju neke nove ,,jugoslovenske nacije“ umesto postojećih nacija, već o organskom rastenju i jačanju socijalističke zajednice proizvođača odnosno radnih ljudi svih naroda Jugoslavije, o afirmaciji njihovih zajedničkih interesa na bazi socijalističkih odnosa. Takvo jugoslovenstvo ne samo da ne smeta slobodan razvoj nacionalnih jezika i kultura, već ga ono , naprotiv, pretpostavlja. U tome smislu socijalističko jugoslovenstvo , kao oblik socijalističkog internacionalizma , i demokratska nacionalna svest, koja je prožeta duhom internacionalizma, nisu odvojene pojave, već dve strane jedinstvenog procesa. Svako apsolutizovanje jednog ili drugog nužno bi moralo dovesti do skretanja bilo ka reakcionarnom nacionalizmu i šovinizmu, bilo ka isto toliko reakcionarnom velikodržavnom hegemonizmu i negaciji principa samoopredeljenja i ravnopravnosti naroda .

1058

Prava nacionalnih manjina U sklopu zajednice jugoslovenskih naroda imaju svoje mesto i nacionalne manjine. U socijalističkoj i demokratskoj državi pripadnici nacionalnih manjina uživaju sva politička i ekonomska prava koja socijalistička zajednica pruža svim građanima, i na toj osnovi im je obezbeđen slobodan razvoj njihove nacionalne kulture i nacionalnih osobenosti. Revolucija je dovela do temeljne promene položaja manjina i njihovog mesta i uloge u socijalističkoj izgradnji. Naglo se povećao broj pripadnika radničke klase i inteligencije iz manjinskih redova ; veliko je učešće pripadnika nacionalnih manjina u svim organima društvenog samoupravljanja ; porasla je njihova socijalistička svest, svest o zajednici interesa sa svim narodima Jugoslavije u borbi za socijalizam . Sve to obezbeđuje ravnopravno učešće nacionalnih manjina u jugoslovenskoj socijalističkoj izgradnji , kao i dalji napredak njihove nacionalne socijalističke kulture. U posleratnoj socijalističkoj izgradnji Jugoslavije takav odnos prema nacionalnim manjinama ni na jednoj etapi razvoja nije zavisio od međudržavnih odnosa Jugoslavije sa susednim zemljama. To je naročito došlo do izražaja posle 1948 godine, što je još više pokazalo kakve rezultate daje dosledno sprovođenje socijalističkih principa u praksi . Na podlozi takve politike još više su ojačali savez i jedinstvo nacionalnih manjina sa svim narodima Jugoslavije.

Zadaci komunista u oblasti nacionalne politike U Jugoslaviji danas ne postoji nacionalno pitanje kao problem nacionalnog hegemonizma i ugnjetavanja naroda. Garancija za to je celokupni politički i društveni sistem, koji obezbeđuje svim narodima i nacionalnim manjinama Jugoslavije ravnopravan položaj i pravo svakom narodu da odlučuje o svojoj sudbini. Negativne pojave u nacionalnim odnosima Međutim to sve ne znači da su nestali svi činioci koji mogu negativno uticati na odnose među narodima Jugoslavije. U prvom redu deluju politički i idejni ostaci buržoaskog nacionalizma; oni u sadašnjim uslovima dobivaju nov potstrek u birckratizmu koji je kao takav prema centru uvek partikularističan, a prema dole centralističan . U našim uslovima se nacionalizam

67*

1059

javlja kao plašt za prikrivanje antisocijalističkih tendencija i egoističkih i partikularističkih interesa, ili kao spontan oblik negativne reakcije na eventualne tendencije birokratskog centralizma i hegemonizma, ili kao izraz neravnomerne ekonomske razvijenosti pojedinih delova zemlje. Buržoaski nacionalizam u našim uslovima vuče nazad, reakcionaran je i krajnje štetan po razvitak socijalističkih odnosa. On može da potkopa mnoge rezultate Narodnooslobodilačke borbe i Revolucije, zamagljuje socijalističku perspektivu, slabi neophodno jedinstvo u akciji na socijalističkoj izgradnji, postaje uporište svim mogućim antisocijalističkim pojavama, i na taj način štetno deluje na dalji socijalistički razvitak. Drugi faktor koji može negativno uticati na odnose među narodima Jugoslavije su tendencije birokratskog centralizma i njihova idejno- politička manifestacija – velikodržavni hegemonizam . Afirmacija takvih tendencija mogla bi potkopati demokratske tekovine Socijalističke revolucije, deformisti odnose među narodima, ugroziti njihovu ravnopravnost i otvoriti vrata tendencijama naciɔnalističkog hegemonizma, i svim tim bitno zakočiti i deformisati razvitak socijalističkih odnosa. Razlike u privrednoj razvijenosti pojedinih delova Jugoslavije isto tako utiču na razvitak u odnosima među jugoslovenskim narodima. Na bazi tih razlika niču protivrečnosti koje se u određenim uslovima takođe mogu izraziti u obliku nacionalizma odnosno u slabljenju jedinstva naroda Jugoslavije , pa čak i u usporavanju razvitka socijalizma. Zato je stalni napor da se postepeno likvidiraju materijalni izvori tih protivrečnosti imperativni zadatak socijalističkih snaga ne samo radi obezbeđenja stvarne ravnopravnosti naroda Jugoslavije, nego i radi nesmetanog daljeg razvitka socijalističkih odnosa u zemlji.

Učvršćivanje duha socijalističkog internacionalizma Komunisti Jugoslavije boriće se u svakodnevnoj praksi svim idejnim i političkim sredstvima kako protiv svih izvora i pojava nacionalističkih šovinističkih i partikularističko-egoističkih tendencija, tako i protiv tendencija birokratskog centralizma i velikodržavnog hegemonizma. Oni će se aktivno suprotstavljati svim pokušajima da se materijalne protivrečnosti, koje je socijalistička Jugoslavija nasledila iz prošlosti, iskorišćavaju za raspirivanje nacionalizma, šovinizma i partikularističkog egoizma . Oni će u širokim narodnim masama negovati duh zbliženja, uzajamnog razumevanja

1060

i međusobne pomoći među narodima Jugoslavije, ideju bratstva 1 jedinstva, kao i ideje proleterskog internacionalizma i zbliženja i prijateljstva među narodima uopšte ; a suprotstavljaće se svemu što među narodima izaziva mržnju , nacionalne i rasne predrasude ili tendencije ka nacionalnim privilegijama. Rukovodeći se poznatim lenjinskim načelom, komunisti će u okviru pojedinih narodnih republika pre svega negovati misao jedinstva i bratstva naroda Jugoslavije i socijalističkog internacionalizma, a u centru pre svega budno bdeti nad svim ustavnim , političkim, idejnim i ekonomskim elementima koji obezbeđuju svim narodima federativne socijalističke zajednice ravnopravnost i slobodan razvoj , i suprotstavljati se svakoj tendenciji hegemonizma, koja bi ugrozila jedinstvo naroda Jugoslavije. Komunisti će voditi stalnu idejnu borbu protiv svega što je uskogrudo nacionalističko, kao i protiv onoga što ugrožava nesmetani razvitak svake nacionalnosti.

Glava deveta PRIVREDNA, SOCIJALNA I PROSVETNA POLITIKA Opšta

pitanja

privredne

politike

Suština socijalističke privredne politike jeste briga za potrebe čoveka, stalno poboljšavanje materijalnih i kulturnih uslova života i rada radnih ljudi. Po tome se socijalističko društvo bitno razlikuje od svih ranijih društvenih formacija. Stalno poboljšavanje materijalnih uslova života ljudi nužno pretpostavlja potrebu neprekidnog razvijanja proizvodnih snaga društva i podizanja produktivnosti rada. Samo stalnim povećanjem proizvodnje materijalnih dobara mogućno je obezbediti i stabilno poboljšavati životne uslove radnih ljudi , što sa svoje strane pretstavlja bitan element i uslov potsticanja razvoja proizvodnih snaga i povećanja produktivnosti rada. Razvijanje proizvodnih snaga društva ima za našu zemlju utoliko veći značaj što je ona od kapitalizma nasledila nerazvijenu privredu . Privredni razvitak Jugoslavije posle rata pokrenuo je privredu iz stagnacije, snažno podigao proizvodne snage i stvorio materijalne uslove za dalji razvitak i poboljšanje životnih uslova. Posle rata Jugoslavija je gotovo udvostručila nacionalni dohodak po glavi sta1061

novnika, stvorila čvrste osnove industrije, proširila svoju energetsku i sirovinsku bazu i znatno izmenila ekonomsku strukturu stanovništva. Postignuti rezultati su vrlo veliki i najveće teškoće su savladane ; ali stepen razvijenosti je još takav da zahteva i u budućnɔsti velike napore, intenzivna ulaganja u svrhu daljeg razvijanja proizvodnih snaga . Otuda, da li će razvoj ubuduće ići brže ili sporije, zavisi i od svakog građanina kao pojedinca, od svih. Ma koliko ta ulaganja morala biti intenzivna, pošto je u pitanju odvajanje jednog dela društvenog produkta od neposredne potrošnje stanovništva, - to se ona u isto vreme moraju u principu stalno tako odmeravati da ne bi negirala krajnji cilj kome služe. Jer podizanje proizvodnje je samo preduslov stalnog i svestranog poboljšavanja života i rada stanovništva. Pred našu privrednu politiku postavljaju se zato, pre svega, dva cadatka : prvo, da osnovna raspodela nacionalnog dohotka između fonda potrošnje i fonda akumulacije vodi u isto vreme računa i o potrebl ubrzanja ekonomskog razvitka i o podizanju potrošnje stanovništva u skladu s tempom toga razvitka ; drugo, da se u izgrađivanju sistema, ustanova i mera za plansko regulisanje privrednih procesa stalno izgrađuje i prikladan sistem raspodele, u kome neće dolaziti do stihiskog narušavanja jednom utvrđenih postavki privredne politike.

Investiciona politika Da bi razvitak proizvodnih snaga bio srazmeran naporima koji se čine, sredstva odvojena za taj razvitak je utoliko više potrebno racionalno koristiti, jer su raspoloživa sredstva ograničena a treba istovremeno intenzivno razvijati proizvodne snage. U takvim uslovima dobiva naročiti značaj pitanje strukture investiciją. Za privrednu politiku je bitno da se istaknu i uvedu u život kriteriji najefikasnijih ulaganja i takvi instrumenti njihovog usmeravanja koji obezbeđuju ostvarenje postavljenih zadataka . Sistem samoupravljanja u preduzećima, u komunama itd., zaedno sa sistemom funkcionisanja tržišta i njegovog regulisanja, moraju se stalno razvijati u pravcu što racionalnijeg i ekonomičnijeg ulaganja društvenih sredstava i izgradnje sistema društvene evidencije i kontrole ulaganja, koji bi delovao samostalno i nezavisno od subjektivnih faktora. Opšta privredna politika treba da svojim merama planskog regulisanja i usmeravanja usklađuje razvitak između pojedinih 1062

oblasti privrede i pojedinih područja naše zemlje, između privrede kao celine i drugih društvenih delatnosti . Taj skladni razvitak jedan je od osnovnih uslova bez koga ekonomski kriteriji investiranja i privređivanja uopšte ne mogu pravilno doći do izražaja. Jedino takav razvitak može biti osnova za maksimalno povećanje proizvodnje i produktivnosti rada, za širenje materijalne baze rada i za obezbeđenje daljeg neometanog razvitka socijalističkih odnosa. Potrebno je razvijati sve privredne grane koje imaju povoljne uslove za racionalnu proizvodnju, kao i one grane od čijeg unapređivanja zavisi privredni razvoj čitave zemlje u celini . Takva intenzivna ulaganja treba vršiti i s gledišta potrebe za postepenim uklanjanjem velikih razlika u stepenu razvitka ekonomski razvijenih i ekonomski nerazvijenih oblasti naše zemlje.

Neposredni zadaci Dosadašnji razvitak je istakao nekoliko određenih smernica za privrednu politiku u narednom periodu. Treba, pre svega, nastaviti s politikom industrijalizacije, podrazumevajući pod tim unošenje savremenih sredstava i metoda rada u sve oblasti privrede, obezbeđujući skladno razvijanje privrednih grana i oblasti. S takvom politikom ekonomskog razvitka biće povezano dalje intenzivno premeštanje radne snage iz poljoprivrede u druge privredne grane, gde je produktivnost rada danas znatno veća, uz istovremene napore da se i u poljoprivredi produktivnost rada podigne na viši nivo. Naša zemlja mora činiti dalje napore na razvijanju energetske i sirovinske baze . U posleratnom periodu ona je snažno razvila energetsku bazu , ali to još nije dovoljno ; za dalji progres privrede i društva neophodno je i dalje nastaviti s njenim intenzivnijim podizanjem. Za taj razvitak postoje povoljni uslovi. Posebno se danas ističe razvijanje poljoprivredne proizvodnje, kao sirovinske i prehranbene baze. Njen razvitak treba da ide uporedo sa socijalističkim preobražajem odnosa koji vladaju na selu . Nužno je proširenje i poboljšanje saobraćaja da bi se obezbedila redovna i brza razmena robe za zadovoljenje proširenih potreba industriske i poljoprivredne proizvodnje i za bolje funkcionisanje jedinstvenog jugoslovenskog tržišta. Radi boljeg korišćenja proizvodnih kapaciteta u industriji, građevinarstvu i poljoprivredi, kao i radi povećanja životnog standarda takođe je potrebno proširiti i razviti zanatstvo, kao i mrežu modernih mehanizovanih servisa i dopunskih zanatskih radionica za potrebe privrednih organizacija i za usluge građanima . U tu svrhu

1063

komune treba da obezbede sredstva za dalje proširenje postojećih kapaciteta u društvenoj svojini i za organizovanje novih. U cilju otklanjanja disproporcije između proizvodnje sredstava za potrošnju i sredstava za proizvodnju, treba ubuduće nastojati da se proizvodnja koja povećava fond potrošnje stanovništva podiže u skladu sa opštim razvojem privrede i sa opštim potrebama zemlje. Istovremeno je nužno razvijati sistem planskog regulisanja i usmeravanja privrede. Metodi toga regulisanja moraju se stalno usavršavati i usklađivati s progresivnim tendencijama razvoja 30cijalističkih odnosa. Mehanizam centralnog planskog regulisanja mora biti prilagođen samoupravljanju u preduzeću , u komuni itd., ali u isto vreme i dovoljno efikasan za usmeravanje razvitka privrede. Naročito u postavljanju odnosa u raspodeli produkta između onog dela sredstava kojima samostalno upravljaju radni kolektivi i komunalne zajednice i onog dela sredstava koji, kao centralni fondovi, služe planskom usklađivanju i usmeravanju - privredna politika mora voditi računa o tome da ovaj odnos obezbedi uslove za opšti privredni razvitak, a da istovremeno pruži dovoljne materijalne uslove za razvitak preduzeća , komuna i komunalne privrede.

Podizanje produktivnosti rada Podizanje produktivnosti rada, stalno povećanje proizvodnje dobara po jednom radniku i jednom stanovniku mora pre svega počivati na razvijanju materijalnih proizvodnih snaga. Potrebno je da Jugoslavija u svom budućem razvitku ostvaruje podizanje prɔduktivnosti rada prelaskom na mehanizaciju u što je moguće većoj meri, uvođenjem automatizacije i uopšte korišćenjem savremenih dostignuća nauke i tehnike u proizvodnom procesu i organizaciji proizvodnje. Ali i bolja organizacija rada, stručno obučavanje radnih ljudi, racionalno korišćenje radnog vremena, razvijanje discipline i potrebnih navika u radu pretstavljaju u našim uslovima znatne unutrašnje rezerve za podizanje produktivnosti rada. Za stalno razvijanje produktivnosti rada naročito je značajno da se u svim pojedinostima izgradi i primenjuje sistem nagrađivanja prema radu . To pretstavlja ne samo primenu pravilnih i usklađenih normi i mera nagrađivanja za svako radno mesto u preduzeću , već i pravilno nagradivanje društvenog efekta rada radnih kolektiva i pojedinih područja i grana, što treba postići putem usklađivanja i stabilizovanja odnosa na tržištu i u osnovnoj raspodeli društvenog produkta. Princip nagrađivanja prema radu podrazumeva ustvari nagrađivanje srazmerno efektu , što znači da

1064

visina ličnog dohotka radnog čoveka bude u zavisnosti od produktivnosti njegovog rada; a to istovremeno znači da će se u okvirima cele privrede ukupni lični dohoci radnika povećavati srazmerno s povećanjem produktivne snage rada. Porast lične zarade, prema tome, treba da zavisi prvenstveno od tri faktora: od opšteg podizanja produktivnosti rada u zemlji, od rezultata pojedinog radnog kolektiva na tom području i od produktivnosti rada svakog radnog čoveka. Ekonomska politika društva mora obezbediti da ti faktori stalno srazmerno dolaze dɔ izražaja u životnom standardu čoveka, i time omogućuju proizvođaču da se svesno i planski orijentiše – svojim radom na radnom mestu i svojim učešćem u organima društvenog upravljanja ka postizanju određenih ličnih i zajedničkih, društvenih, materijalnih efekata. Takav princip obezbeđuje to da osnovni zadatak socijalističke privredne politike bude stalno poboljšavanje materijalnih i kulturnih uslova života i rada radnih ljudi. Samo takav sistem nagrađivanja može obezbediti stalan interes radnih kolektiva i radnih ljudi da neprekidno usavršavaju svoj rad . A svako preterano veliko izdvajanje u fond akumulacije sredstava postignutih većom produktivnošću rada mora dovesti do zaoštravanja između individualnih i opštih društvenih interesa, a time i do političkih i socijalnih teškoća. U takvom sistemu nagrađivanja, neophodno je s obzirom na sadašnji stepen privrednog razvitka i diferenciranje ličnih dohodaka prema kvalifikaciji, efektu rada, i prema stepenu odgovornosti, ali pri tome društvo nužno mora suzbijati krajnosti koje ponekad može izazvati primena ovog, inače pravilnog, principa . U tom smislu podjednako štetnu ulogu mogu igrati kako tendencija ka apsolutnom izjednačavanju ličnih doliodaka, koja dovodi do pada produktivnosti rada, jer destimuliše svaki napor čoveka ka kvalifikovanijem i produktivnijem radu - tako i preterano veliki raspon u ličnim dohocima, koji se pretvara u materijalnu privilegiju određenog društvenog sloja, stvarajući političke i socijalne poremećaje u društvu i dovodeći do deformacija socijalističkih odnosa.

Poboljšavanje uslova života Stalno poboljšavanje uslova života i rada radnika, bolji radni, stanbeni, zdravstveni i kulturni uslovi, podizanje njihovog stručnog, političkog i uopšte kulturnog nivoa - neposredno deluju na podizanje radnog učinka. Privredna politika mora nastojati da

1065

podiže proizvodnost rada ne samo kroz materijalnu zainteresovanost, već i kroz bolje opšte uslove života i rada radnih ljudi . U cilju razvijanja proizvodnosti rada i stalnog kretanja privrede i društva napred - nagrađivanje radnih ljudi, njihovi životni i opštedruštveni uslovi treba da se poboljšavaju stalno i srazmerno podizanju proizvodne snage društvenog rada. To sve više mora postajati stvarnost u privrednim i opštedruštvenim kretanjima u našoj zemlji , jer pretstavlja neophodan elemenat socijalističkih odnosa. Od stepena produktivnsti rada zavisi i tempo poboljšanja uslova života, tempo ostvarivanja osnovnog cilja socijalističkog privređivanja. Prema tome, podizanje produktivnosti je i uslov za ubrzanje tog tempa. Savez komunista Jugoslavije u svome zalaganju na podizanju socijalističke svesti radnih ljudi i, naročito , u objašnjavanju socijalističkog sistema, mora polaziti od uzajamne veze i uslovljenost: između razvijenosti proizvodnih snaga i produktivnosti rada, na jednoj strani, i životnih uslova radnih ljudi, na drugoj , kao od jedne od osnovnih zakonitosti socijalističke privrede. Ta je zakonitost stavljena u osnov našeg sistema socijalističkih odnosa proizvodnje i treba u isto vreme da pretstavlja najglavniji princip naše ekonomske politike . Radi poboljšanja životnih uslova radnih ljudi nužno je u ekonomskoj politici naročito voditi računa o nekim problemima od kojih neposredno zavisi to poboljšanje. Na prvom mestu se ističe potreba efikasnog rešavanja stanbenog problema. Stanbeni uslovi , naročito u gradovima i industriskim i rudarskim naseljima, još su teški . Nasleđeni stanbeni fond je bio mali, a usto je u ratu znatno porušen i oštećen. Naglim razvojem industriskih centara i gradova, opštim podizanjem nivoa potreba stanovništva taj se problem, uprkos značajnim ulaganjima iz godine u godinu stalno pooštravao. Problem stanbene izgradnje i racionalnog održavanja postojećeg stanbenog fonda ublažen je posle uvođenja stanbenog doprinosa i formiranja stanbenih fondova, kao i posle uvođenja sam upravljanja u stanbenim zajednicama, ali privredna politika u narednom periodu mora nastojati da još odlučnije pristupi rešavanju ovog problema. Potrebno je da se pristupi svestranijem proučavanju i izradi programa izgradnje i da se otklanjaju faktori koji tu izgradnju poskupljuju i usporavaju , kao i da se pronađu metodi putem kojih bi se u većoj meri u stanbenu izgradnju uključili inicijativa i sredstva stanovništva. 1066

Životni standard radnih ljudi u tesnoj je vezi s poboljšanjem i s proširenjem rada raznih društvenih delatnosti. Zdravstvena socijalna zaštita, školstvo, delatnost kulturnih ustanova itd. - sve to neposredno utiče na poboljšanje uslova života radnih ljudi , na podizanje njihovog standarda.

Aktivnost komunalnih zajednica na podizanju standarda stanovništva Za životni standard stanovništva veoma su značajne one delatnosti koje se razvijaju u samim komunalnim zajednicama. Ne samo stanbeni uslovi, već i komunalne usluge --- transportne, zanatske, higijenske itd. - pretstavljaju bitan element koji određuje nivo materijalnih i kulturnih uslova života stanovništva . S porastom gradskog stanovništva ove komunalne delatnosti sve više do bivaju u značaju . S druge strane, razvitak komunalnog sistema, ostavljanje većih materijalnih sredstava komunama za razvitak privrede i zaposlenosti , za podizanje stanbenog fonda, uslužnih delatnosti itd. pružili su , i treba u budućnosti još više da daju, snažan zamah razvijanju komunalnih privrednih i socijalnih institucija i poboljšanju uslova života u gradovima. Sem toga, sistem finansiranja komunalnih delatnosti, u srazmeri s ličnim dohocima građana, treba da omogući da se komunalne delatnosti skladnije razvijaju ne samo na osnovu opšteg napretka jugoslovenske privrede, već i uporedo s razvitkom društveno-ekonomske strukture stanovništva u komuni, s porastom produktivnosti njegovog rada i s njegovim potrebama. Na toj osnovi opšta privredna politika, i, naročito, svesne političke snage u komunama treba da potstaknu politiku privrednog razvitka u komuni i dalje razvijanje komunalnih delatnosti . Na poboljšanje uslova života građana utiču i razne službe za pomoć porodici. U tu svrhu će biti potrebno ulagati još intenzivnije napore da bi se izgradila široka mreža raznovrsnih servisa za usluge i snabdevanje domaćinstava i jevtinijih ugostiteljskih servisa, kao i mreža raznih društvenih ustanova za zbrinjavanje dece zaposlenih roditelja, za negu starih i nesposobnih za rad i slično. Biće takođe potrebno stalno poboljšavati organizaciju 1 uslove snabdevanja u komuni uopšte . U rešavanju ovih i sličnih pitanja organi komune treba da se oslone na najšire učešće zainteresovanih građana. Zato je potrebno obezbediti i organizovati razne forme saradnje i samopomoći, kao što su stanbene zajednice i drugi oblici udruživanja građana.

1067

Unapređenje komunalnih delatnosti je u najužoj vezi ne samo sa životnim standardom stanovništva, već vrlo često i sa razvijanjem pojedinih privrednih grana. Često je zaostalost komunalne privrede bila uzrok nedovoljnom korišćenju raspoloživih proizvodnih snaga. Najzad, komunalna privreda ima krupan značaj i za razvoj komunalne zajednice, kao osnovne ćelije našeg socijalističkog društva.

Snabdevanje stanovništva Trgovina je ostvarila značajan napredak, naročito u periodu radničkog samoupravljanja. Ali , i pored toga, još se može govoriti o zaostajanju trgovine za opštim privrednim razvitkom i za potrebama boljeg usluživanja potrošača robom. To se može naročito reći za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Zaostajanje se, pre svega, ogleda u materijalno-tehničkim uslovima prometa robe, a posebno u kapacitetu prodajne mreže. Sem toga, zbog neusklađenosti proizvodnji , zbog nedograđenosti privrednog sistema i subjektivnih slabosti u trgovini , na nekim područjima razmene dolazi do nekontrolisanog ispoljavanja elemenata stihije i raznih nesocijalističkih pojava. To se nepovoljno odražava kako na obezbeđenje odgovarajuće strukture potrošnje, tako i na stabilnost tržišnih odnosa i cena. Uslovi snabdevanja potrošača, kao i uspešno razvijanje proizvodnje traže da se razvitku trgovine u narednom periodu posveti veća pažnja nego dosad. Pritom je potrebno kako proširiti mrežu prodavnica, - trgovinskih radnji , robnih kuća i sl., tako i stalno podizati stručni nivo službenika i , naročito, omogućiti da se podizanjem magacina, hladnjača, transportnih sredstava i drugih uređaja tehnički uslovi trgovinskih usluga podignu na savremeni nivo. Radi daljeg razvitka i usavršavanja trgovine i radi kontrole i stabilizacije cena, biće potrebno, naročito u narodnim odborima, preduzeti u prvom redu razne organizacione mere za obezbeđenje snabdevanja stanovništva, a zatim sprovesti odgovarajuće regulativne mere i pojačati društvenu kontrolu nad trgovinom preko odgovarajućih formi organizacije potrošača.

Medunarodna ekonomska politika Jugoslavije U borbi za ekonomski napredak socijalistička Jugoslavija treba prvenstveno da se osloni na sopstvene snage i da vodi takvu politiku koja će obezbediti i njenu ekonomsku nezavisnost. 1068

To ne znači, međutim, da ona treba da se izoluje od drugih zemalja, odnosno od svetske privrede, i da vodi politiku autarhije. Naprotiv, politika autarhije bi samo povećala ekonomske terete radnim ljudima i usporila razvitak proizvodnih snaga. Socijalistička Jugoslavija treba da se uključuje u međunarodnu podelu rada i u sve one oblike ravnopravne međunarodne ekonomske saradnje koji doprinose njenom privrednom napretku i ubrzanju razvitka proizvodnih snaga a ni u kom pogledu ne ugrožavaju njenu nezavisnost ni njen socijalistički poredak. U takvu saradnju Jugoslavija treba da ulazi pod istim ravnopravnim uslovima sa svim zemljama - bez obzira na njihov društveni sistem - koje žele i imaju interesa da sarađuju s našom zemljom u takvoj ekonomskoj razmeni i međusobnom dopunjavanju. U skladu s politikom ekonomskog osamostaljenja, i na toj osnovi jačeg uključivanja u svetsko tržište, biće potrebno da se, što je moguće brže, postigne i održi uravnoteženi platni bilans sa inostranstvom. U tu svrhu je potrebno potsticati razvoj onih privrednih grana i preduzimati one privredne i druge mere koje obezbeđuju ostvarenje takvog zadatka.

Poljoprivredna

politika

Nalazimo se na tom stepenu ekonomskog uspona kada je nužan ubrzan razvoj i poljoprivrede radi obezbeđenja ravnomernijeg razvitka proizvodnih snaga i zadovoljavanja sve većih potreba radnih ljudi i radi stvaranja povoljnijih uslova za socijalistički preobražaj sela i društvenog razvoja uopšte. Ubrzani razvoj je mogućan samo na bazi krupne savremene tehnike i naučne organizacije proizvodnje . To zahteva odgovarajuća ulaganja društvenih sredstava na onim područjima razvitka poljoprivrede gde je mogućno brzo i temeljnije savladati stihiju i obezbediti visoku proizvodnju uz ostvarivanje ciljeva socijalističkog preobražaja sela. Dosadašnji ekonomski razvoj u našoj zemlji, pored društvenopolitičkih uslova, stvorio je i osnovne materijalno-ekonomske uslove za izgradnju moderne, socijalističke poljoprivrede . Opšti razvoj ekonomskih snaga Jugoslavije i povećanje ukupnog nacionalnɔg dohotka, stvorenog pre svega industrijalizacijom zemlje, postepeno osiguravaju poljoprivredi savremena sredstva za proizvodnju . Stvorena je, takođe, mreža socijalističkih poljoprivrednih organizacija koje već pretstavljaju solidnu polaznu osnovu za brži, uspešniji razvoj socijalističkih oblika proizvodnje u poljoprivredi . 1069

Stvaranje krupne socijalističke poljoprivrede - jedini put unapređenja poljoprivredne proizvodnje Opšti ekonomski uspon i već postignuti razvoj socijalističkih društvenih odnosa u ostalim oblastima proizvodnje traže da i poljoprivreda brzim tempom prelazi u svima granama od zaostale na naučno ogranizovanu i visoko produktivnu proizvodnju . Samo moderna poljoprivreda, s visokom proizvodnjom po jednom radniku i na jedinici površine može obezbediti puno iskorišćavanje povoljnih zemljišnih i klimatskih uslova i na toj osnovi neprekidno poboljšavati ishranu stanovništva, snabdevati prerađivačku industriju poljoprivrednim sirovinama i doprineti povećanju izvoza poljoprivrednih proizvoda. Za ostvarivanje visokih prinosa potrebni su svestranija naučno-tehnička organizacija proizvodnje u poljoprivredi, prevazilaženje zaostale tehnologije, primena modernih sredstava i metoda, mehanizacije, hemiskih sredstava, visoko produktivne sorte semena kulturnog bilja, visoko produktivne rase stoke, melioracija zemljišta i slično . Prema tome, unapređenje poljoprivredne proizvodnje može se postići samo angažovanjem socijalističkih društvenih snaga i izgrađivanjem moderne, krupne socijalističke poljoprivrede. Podizanje poljoprivredne proizvodnje i njen socijalistički preobražaj samo su dve strane jednog jedinstvenog procesa. Svaka perspektiva unapređenja poljoprivrede kroz kapitalistički razvoj i bogaćenje jednog dela poljoprivrednih proizvođača na račun drugih - u našim je uslovima i ekonomski i politički nemogućna.

Socijalistički preobražaj sela Politika Saveza komunista Jugoslavije u oblasti poljoprivrede sastoji se u postepenom podruštvljavanju procesa proizvodnje u poljoprivredi putem razvijanja sredstava za proizvodnju u okviru sadašnjih socijalističkih poljoprivrednih organizacija i drugih socijalističkih oblika koji budu nastajali u samom razvijanju tog procesa, a bez nasilnog diranja u individualno vlasništvo nad zemljom . Socijalistički preobražaj poljoprivrede neophodan je uslov njenog kvalitativnog unapređenja, kao i stvaranja boljih životnih uslova za poljoprivredne proizvođače . Postepeno ostvarivanje toga cilja spada među najvažnije zadatke komunista i svih socijalističkih snaga u narednom periodu socijalističke izgradnje. Jačanje socijalističkih odnosa na selu vezano je s razvitkom socijalističkih poljoprivrednih organizacija, s modernim sredstvima

1070

za proizvodnju i sa stručnim kadrovima , sa sve većim uticajem tih organizacija na način obrade i iskorišćavanja zemlje, sa sve snažnijim uticajem na individualnog proizvođača da stupa u najraznovrsnije oblike socijalističke kooperacije u sopstvenom interesu i u interesu razvitka socijalističkih poljoprivrednih organizacija . Socijalističke poljoprivredne organizacije su glavni nosioci proširene reprodukcije i organizatori moderne proizvodnje. To su danas pre svega: poljoprivredna dobra, seljačke radne zadruge, opšte zemljoradničke zadruge i ekonomije zemljoradničkih zadruga. U daljem razvoju će preimućstvo imati oni oblici koji pokažu najveće rezultate u brzom podizanju proizvodnje i u socijalističkom preobražaju sela, to jest oni koji budu prednjačili u povećanju prinosa, u rentabilnosti privređivanja, u mogućnosti prihvatanja savremenih sredstava i metoda proizvodnje , u uticanju na razvoj socijalističkih odnosa na selu , u prevazilaženju privatno-sopstveničke stihije, u prevođenju radnog seljaštva na krupnu socijalističku poljoprivredu . Jugoslovenski komunisti će se, prema tome, založiti za izgradnju takvih socijalističkih poljoprivrednih organizacija i takvih oblika ujedinjavanja individualnih proizvođača koji vode najpunijem razvitku poljoprivredne proizvodnje i koje će radni seljaci dobrovoljno prihvatiti u svom sopstvenom interesu. Uloga opšte zemljoradničke zadruge Opšta zemljoradnička zadruga je jedna od pogodnih formi kojima se postepeno prevazilazi sitnosopstvenička stihija i razvija krupna socijalistička proizvodnja. U svojoj aktivnosti opšta zemljoradnička zadruga treba da razvija one oblike proizvodne kooperacije koji bitno povećavaju proizvodnju , jačaju fondove zadruga i na taj način stvaraju uslove za modernu socijalističku krupnu proizvodnju. Samo takvi oblici dovode do veće produktivnosti rada i do smanjenja proizvodnih troškova. Odlučujući materijalno- ekonomski stimulus za razne oblike sprege individualnog seljaka sa zadrugom treba da bude materijalni interes individualnog poljoprivrednog proizvođača i ekonomski interes zajednice koja ulaže društvena sredstva u razvitak poljoprivrede. Taj individualni ekonomski interes će ubeđivati seljaka u preimućstvo krupnog socijalističkog gazdinstva nad zaostalim, sitnim i neorganizovanim . Osnovu i ciljeve takve kooperacije pretstavlja tehnička baza sasvim drukčija od one na kojoj je zasnovana sadašnja seljačka proizvodnja, čime se postiže kvantitativno veći prinos po jedinici

1071

kapaciteta, mobilizira živi rad i dovodi do različitih oblika ujedinjavanja zemlje. Zadruge treba da vrše podruštvljavanje procesa rada, da postepeno operaciju za operacijom pretvaraju u društveni proces rada, da time deluju na strukturu proizvodnje, planiranje i postepeno menjanje strukture cele poljoprivrede. S jačanjem udela društvenih sredstava za proizvodnju u zadruzi, takva socijalistička poljoprivredna organizacija postajaće sve više nosilac proširene reprodukcije, organizator krupne socijalističke proizvodnje, prometa i prerade. Tome treba da se pridruži i svesna politička aktivnost socijalističkih snaga, kao i odgovarajuća opšta ekonomska politika društvene zajednice (plan regulativne mere, društvena kontrola nad obradom zemlje, krediti, cene, porezi itd . ) . Krupno pitanje raspolaganja zemljom svodi se, u takvim uslovima, na pitanje stepena razvijenosti i sposobnosti zadruge da ovlada procesom proizvodnje, a pitanje zemljišne rente, koja će sve više postajati poslednji izraz privatne zemljišne svojine, rešavaće se zajedno s razvitkom proizvodnih snaga, u poljoprivredi i u skladu sa opštim ekonomskim razvitkom socijalističke privrede. Bitno je da se svi ti procesi razvijaju samo na bazi dobrovoljne odluke seljaka. A seljaku će sama praksa otkrivati istinu, koju Savez komunista stalno ističe : da se radom seljaku može obezbediti bolji život samo u uslovima razvoja i jačanja moderne krupne socijalističke poljoprivredne proizvodnje.

Uloga socijalističkih poljoprivrednih gazdinstava U sadašnjem periodu izgrađivanja socijalističke poljoprivrede društvena poljoprivredna dobra, kao i razvijene radne zadruge i zadružne ekonomije, imaju izvanredno značajnu ulogu . Ta su gazdinstva ušla u fazu veoma intenzivnih nastojanja da ostvare takve prinose koji znače kvalitativno novo stanje - visoku produktivnost rada i rentabilnost proizvodnje. Svojim primerom i proizvodnom sposobnošću one će uticati na dalje procese modernizacije i intenzifikacije cele poljoprivrede. Od njihovih rezultata danas u prvom redu zavisi definitivna afirmacija krupnog socijalističkog gazdinstva u svim granama poljoprivrednog privređivanja nad sitnim i rascepkanim individualnim posedom .

1072

Politički i kulturni napredak sela Proces izgrađivanja socijalističke poljoprivrede bitno će uticati na sav razvitak društvenih odnosa, kao i na standard i kulturni nivo na selu. Naučno organizovana proizvodnja savremenim sredstvima za proizvodnju postepeno će brisati razlike između rada u industriji i poljoprivredi, jer se na taj način sve više industrijalizuju pojedini procesi poljoprivredne proizvodnje. U takvim će se uslovima prosečna produktivnost rada u poljoprivredi postepeno približavati produktivnosti rada u industriji . I opšti tehnički i kulturni napredak - kao što su elektrifikacija, savremeni transport, štampa, radio, televizija itd. izvodi poljoprivredne proizvođače na put produktivnijeg rada i kulturnijeg života. Samoupravljanje proizvođača u krupnim gazdinstvima, zadrugama i njenim pogonima postaje sve veća snaga u izgradnji moderne poljoprivrede. Sa opštim razvitkom poljoprivrede smanjivaće se razlike u načinu života ljudi u gradu i na selu , kao i suprotnosti i razlike u interesima grada i sela. Samim tim radni seljak ulazi sve više u nove proizvodne odnose, menja time svoju društvenu prirodu, način života i shvatanja. U borbi za takav razvitak veoma je značajna uloga komunista i svih svesnih socijalističkih snaga. Naročito političke i društvene organizacije na selu i u poljoprivrednim komunama treba da rukovode veoma složenim procesom izgradnje moderne poljoprivrede, procesom socijalističkog preobražaja i kulturnog napretka sela.

Socijalna

politika

Jugoslavija je između dva rata spadala među zaostale zemlje Evrope u pogledu odnosa prema čoveku i njegovom pravu na obezbeđenje u slučaju bolesti, starosti i iznemoglosti , kao i u pogledu zaštite majke i deteta . Ratna razaranja, milion i sedam stotina hiljada poginulih u ratu, ogroman broj invalida i ratne siročadi - sve je to još više pogoršavalo probleme socijalne zaštite i pred narodnu vlast postavilo izvanredno teške zadatke. Savez komunista Jugoslavije je već u toku rata, a naročito u posleratnom periodu , usmerio svoje napore na rešavanje socijalnih problema nastalih kao neposredna posledica rata i ostataka eksploatatorskog sistema. Briga o ratnim vojnim invalidima, porodicama i deci poginulih boraca i žrtava fašizma stalna je i sistematska. Ulaganjem velikih sredstava u proširenje materijalne osnove zdravstvene zaštite i razne vidove materijalnog obezbeđenja gra68 VII Kongres SKJ

1073

đana, izgradnjom savremenog zakonodavstva i razvijanjem široke društvene aktivnosti građana u organima društvenog upravljanja na području socijalne politike postignuti su i drugi značajni uspesi. No i pored ovih uspeha pred socijalnom politikom stoje krupni zadaci.

Dalji zadaci u oblasti socijalne politike Pred socijalnu politiku postavljaju se pre svega sledeći zadaci : briga za radnog čoveka, za porodicu, za njihove svakodnevne potrebe i opskrbu , za njihov odmor i zabavu itd .; u tom smislu čitava stanbena i komunalna politika treba da budu prožete duhom socijalističke socijalne politike ; obezbeđenje svakom članu zajednice takvih uslova života i rada koji će očuvati i unaprediti njegovo fizičko i psihičko zdravlje; zdravstvena zaštita i pomoć za sprečavanje bolesti i lečenje obolelih ; omogućavanje svakom radnom čoveku da učestvuje u društvenom životu i radu rešavajući socijalne probleme koji još uvek žive kao ostaci prošlosti ili se stvaraju kao novi problemi ; pomoć određenim kategorijama lica, a i pojedincima, kad se zbog nesreće, bolesti, invalidnosti, defektnosti, starosti ili maloletstva, zbog spoljnih a ponekad i unutrašnjih uzroka nalaze u posebno nepovoljnom položaju ; socijalna zaštita ovakvih lica treba, pored materijalnog obezbeđenja, da im pre svega omogući uključivanje u društveni život i proizvodni rad školovanjem i stručnom obukom , sistematskom rehabilitacijom i prekvalifikacijom, socijalnom adaptacijom, sve više prilazeći rešavanju teškoća i zadovoljenju potreba svake pojedine ličnosti, bilo da one proističu iz objektivnih uslova života ili iz psihičke ili fizičke konstitucije pojedinaca. U sprovođenju raznih oblika socijalne zaštite treba staviti težište na delatnost komuna, stanbenih zajednica i niza društvenih organizacija koje u svom programu i u svom svakodnevnom radu na području komune imaju socijalne zadatke. Fondovi pod društvenom kontrolom pretstavljaju u našim uslovima najpogodniju materijalnu osnovu raznih oblika socijalne zaštite. Društveno upravljanje tim fondovima i pojedinim zdravstvenim i socijalnim ustanovama omogućava najracionalnije korišćenje raspoloživih sredstava.

1074

Socijalno osiguranje Socijalno osiguranje lica u radnom odnosu pretstavlja krupno dostignuće radničke klase Jugoslavije . Socijalno osiguranje u slučaju bolesti, nesreće na poslu, invalidnosti, starosti, proističe u ovoj etapi kao pravo iz radnog odnosa i doprinosa osiguranika. Njega treba dalje razvijati ka obuhvatanju celog stanovništva i ka uvođenju novih vrsta osiguranja. U tom pogledu je naročito važan zadatak postepenog uvođenja socijalnog osiguranja na selu. Zdravstveno osiguranje celog stanovništva, kao prva faza u daljem proširenju socijalnog osiguranja na još neosigurane građane, treba da se zasniva na njihovom doprinosu i da se ostvaruje u skladu sa opšte usvojenim važećim načelima i u srazmeri s porastom materijalnih mogućnosti . Zadaci u oblasti zdravstva Delatnost u oblasti zdravstva treba da se, pored lečenja bolesti, rehabilitacije bolesnika i akcija za sprečavanje bolesti, još više orijentiše na očuvanje i podizanje fizičkog i psihičkog zdravlja svih radnih ljudi . Napori na daljem unapređenju zdravstva upraviće se pre svega: na usavršavanje zdravstvene službe i unapređenje njene organizacije ; na povećanje i proširenje zdravstvenih kapaciteta, a naročito onih koji obezbeđuju preventivu , usklađujući razvoj zdravstvene mreže s povećanim potrebama pojedinih područja , koje su rezultat privrednog razvitka i promene strukture stanovništva ; na što veće unapređenje naučno- istraživačkog rada na polju zdravstva; na povećanje proizvodnje lekova, na školovanje zdravstvenih kadrova uopšte, a naročito srednjemedicinskog kadra i pomoćnog osoblja. Posebnu pažnju treba posvetiti higijenskoj i zdravstvenoj kulturi širokih narodnih slojeva. Položaj porodice Ukidanjem patrijarhalnog bračnog i porodičnog zakonodavstva, uvođenjem društvene zaštite i pomoći porodici, stvaranjem materijalnih i drugih uslova za ekonomsko osamostaljivanje žene, razvijanjem raznih ustanova za pomoć porodici u negovanju i vaspitavanju dece, stvaranjem društvene tehničke baze domaćinstva i time oslobađanjem porodice od pritiska zaostalog domaćinstva, - u socijalističkom društvu daje se nova podloga bračnim i porodičnim odnosima, novom moralu u ličnim odnosima, vraćanju

68*

1075

čoveka njegovoj pravoj ljudskoj prirodi, bez iskorišćavanja i ponižavanja drugog. Istovremeno kad se porodica oslobađa od robovanja zaostalom domaćinstvu, ona produbljuje, obogaćuje i jača svoje unutrašnje ljudske odnose i pretstavlja izvor lične sreće svojih članova. Bez prinude privatnovlasničkog društva, kao i društvenih predrasuda koje se s njima povezuju , radni ljudi slobodno zasnivaju svoj bračni i porodični život na međusobnoj ljubavi, drugarstvu i poštovanju, i na ljubavi prema svojoj deci. Promena bračnih i porodičnih odnosa je istoriski proces u kome treba savlađivati objektivne, materijalne prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i shvatanja, koja su na području ovih odnosa naročito duboko ukorenjena. Brzi tempo industrijalizacije i promena strukture stanovništva, nagli razvoj i porast gradova, doseljivanje seoskog stanovništva, posebno omladine u gradove, nedostatak i prenaseljenost stanova, i slabo razvijene komunalne službe , promena porodičnih odnosa - stvorili su i dalje stvaraju nove lične i porodične probleme i probleme adaptacije na nove uslove i nov način života, negativne socijalne pojave i sl. Savez komunista Jugoslavije uočava duboke procese koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene mogućnosti , imajući stalno u vidu da subjektivnim snagama i stvaranjem materijalnih uslova, a naročito u okviru komuna i stanbenih zajednica , treba ubrzati proces oslobađanja porodice od tereta tehnički zaostalog domaćinstva uporedo sa opštim materijalnim razvitkom zemlje. Jedan od najvažnijih problema u ovom kompleksu jeste razvijanje društvene brige za decu . Ne umanjujući ulogu porodice u vaspitanju dece koja je nezamenjiva, Savez komunista će se zalagati da se i ubuduće razvijaju najširi oblici društvene brige za decu, koji će pružiti i ono što u vaspitanju dece porodica, svedena na roditelje i decu , naročito ako je majka zaposlena, detetu ne može da pruži. U interesu je i porodice i društva stvaranje najrazličitijih dečjih ustanova i mreže objekata za zabavu i razonodu, sportskih terena i sličnog, u kojima će deca provoditi deo dana i koji će im pružiti kolektivni život i društveno vaspitanje. Neposredno angažovanje roditelja u razvijanju društvene brige za decu, njihovo učešće u organima upravljanja svih ustanova za decu omogućuje da se najbolje sagledaju mogućnosti i potrebe porodice i istovremeno ostvari jedinstvo društvenog i porodičnog vaspitanja. U procesu dubokih promena porodičnih odnosa u kojima se nalazimo neizbežni su unutrašnji sukobi. Oni dovode do individualnih problema i teškoća , koji ponekad poprimaju karakter društve-

1076

nih pojava (razvodi brakova, vanbračna deca i sl . ) . Socijalna zaštita treba da prilazi individualnoj intervenciji i pomoći u svakom pojedinačnom slučaju gde poremećeni porodični odnosi dovode do socijalnih problema. Društveno upravljanje u oblasti socijalne zaštite Za rešavanje svih pomenutih problema potrebno je i dalje širiti mrežu socijalnih službi i ustanova sa društvenim upravljanjem, a posebno mrežu raznih savetovališta. Naročitu pažnju treba posvetiti formiranju stručnih kadrova socijalnih radnika. Nosioci ovakve socijalne politike i dalje će ostati komune u okviru kojih se odvija neposredna briga i zaštita čoveka, stanbene zajednice i privredne organizacije. U ostvarenju svih mera socijalističke socijalne politike veliku ulogu i ubuduće treba da imaju društvene organizacije, a u neposrednoj brizi za radnog čoveka i njegovu porodicu u prvom redu sindikati kao najmasovnija politička organizacija radničke klase . Aktivnost političkih i društvenih organizacija, samoupravnih organa i svih građana omogućuje i stalno razvijanje inicijative, neposredno rešavanje zadataka, bolje korišćenje materijalnih sredstava, neprekidno usavršavanje rada postojećih organizacija koje već uspešno rade na načelima društvenog samoupravljanja. Na taj način su stvoreni mehanizam i uslovi u kojima aktivnost građana, pored ulaganja materijalnih sredstava, dobija prvorazrednu ulogu u daljem razvitku i delatnosti službi socijalne politike.

Prosveta,

nauka

i

kultura

Revolucionarne promene u društvenoj i ekonomskoj strukturi Jugoslavije izazvale su mnogobrojne i raznovrsne kvalitativne izmene u oblasti društvene nadgradnje. Tim su promenama otvorene velike mogućnosti za slobodan razvitak prosvete, nauke i kulture na idejnim osnovama socijalističkog humanizma. Borba za idejni socijalistički preobražaj zahteva organizovano i sistematsko delovanje Saveza komunista i svih naprednih snaga u zemlji. Da bi se ovaj idejni socijalistički preobražaj naše zemlje mogao ostvariti u duhovnim oblastima, treba posvetiti punu pažnju proširenju i izgradnji materijalno-tehničke osnove u svim granama kulture, obezbeđenjem objektivnih uslova najširim slojevima naroda za sticanje opšteg i stručnog znanja. Bitne karakteristike razvijanja kulturnih stvaralačkih sposobnosti naroda jesu:

1077

slobodan razvoj nacionalnih kultura na bazi ravnopravnosti i stvaralačke saradnje među njima ; socijalistička demokratizacija školskog sistema i sistema obrazovanja i vaspitanja uopšte, kao i naučnih, umetničkih i svih kulturnih ustanova ; oslobađanje prosvetnog, naučnog, umetničkog i kulturnog života od administrativnog uplitanja organa vlasti, od etatističkih i pragmatističkih koncepcija kulturnog stvaralaštva, izgrađivanjem i usavršavanjem sistema društvenog samoupravljanja u prosvetnim, naučnim i ostalim kulturnim ustanovama i organizacijama. Marksistički kritički stav prema kulturnom stvaralaštvu svih naroda, prema kulturnom nasleđu jugoslovenskih naroda, borba protiv klasnoburžoaskog mistifikovanja kulturne istorije i kulturnih vrednosti, borba protiv neukog, primitivističkog i sektaškog potcenjivanja kulturnog fonda stvorenog u prošlosti , koji socijalističko društvo, kao prirodni i istoriski naslednik pozitivne kulturne baštine prihvata i kultiviše, kao jedan od elemenata za izgradnju besklasne civilizacije. U revolucionarnoj društvenoj praksi je ogromno porasla opšta prosvećenost naroda. Borba za nove društvene odnose oslobađa ljudsku svest od naivne i neuke vere u preživele religiozne i mističke narkoze, od duhovne tromosti, od obmane raznim fetišizmima, ona proširuje opšte znanje i uvodi nove socijalne navike na temelju bogatog naučnog i tehničkog iskustva, za dostignuće višeg ekonomskog društvenog standarda, kao osnovnog i nadasve važnog preduslova za sadržajniji život čoveka. U tom procesu dolazi do punog izražaja i progresivna usmerenost većine jugoslovenske inteligencije i njen društveno- revolucionarni aktivizam, koji se pod idejnim uticajem komunista razvijao u borbi protiv buržoaskih režima predratne Jugoslavije, fašističke okupacije i kontrarevolucije, a koji danas u okviru socijalističke izgradnje ima pune i otvorene mogucnosti za razvoj svih svojih stvaralačkih sposobnosti . Savez komunista Jugoslavije boriće se i dalje za stvaranje što povoljnijih materijalnih i društvenih uslova za intenzivan razvoj kultura jugoslovenskih naroda, naučnog i umetničkog stvaralaštva, za podizanje opšte kulturne spreme i znanja što većeg broja radnih ljudi. U daljoj izgradnji osnovnog savremenog obrazovanja Savez komunista Jugoslavije pokloniće posebnu pažnju : podizanju nivoa osnovnog savremenog obrazovanja svih stanovnika u cilju menjanja kvalifikacione strukture stanovništva,

1078

osposobljavanju građana za odgovorne funkcije u mehanizmu društvenog samoupravljanja i, uopšte, stvaranju uslova za kulturniji i bogatiji lični život građana ; obezbeđenju jednakih mogućnosti svakom mladom čoveku da se opredeljuje u izboru svog životnog poziva i da prema svojim sposobnostima i interesovanju nastavi školovanje i upotpunjuje svoje znanje do najviših stepena. Postepeno smanjivanje jaza između umnog i fizičkog rada, likvidacija moralne i društvene degradacije fizičkog rada, nasleđene iz klasnog društva, pretstavlja jedan od osnovnih principa na kojima se zasniva socijalistički sistem vaspitanja i obrazovanja. Zato sistem obrazovanja odraslih čini neophodnu dopunu i proširenje redovnog školskog sistema sa zadatkom da omogući stalno proširivanje obrazovanja i stručnog usavršavanja radnih ljudi . Na toj osnovi treba izgrađivati sistem opšteg obrazovanja naroda, pristupačnog svakom . Sistem vaspitanja i obrazovanja Sistem vaspitanja i obrazovanja u Jugosiaviji izgrađivaće se i razvijati u pravcu opštih ciljeva naše socijalističke zajednice kako bi maksimalno doprineo stvaranju materijalnih i kulturnih dobara i izgradnji socijalističkih društvenih odnosa. Osnovni ciljevi obrazovanja i vaspitanja u našim društvenim uslovima jesu : razvijanje stvaralačkog odnosa mlade generacije prema budućem pozivu i prema radu uopšte ; razvijanje socijali stičke društvene svesti i osposobljavanje omladine za učešće u društvenom životu zemlje, u organima društvenog samoupravljanja i upravljanja ; upoznavanje i usvajanje dostignuća naših naroda i celokupnog čovečanstva na raznim područjima socijalnog, naučnog, tehničkog, umetničkog i ostalog kulturnog stvaralaštva ; razvijanje duha bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda ; razvijanje internacionalizma, duha međunarodne solidarnosti radnih ljudi, kao i ideje ravnopravnosti i zbliženja svih naroda u interesu mira i napretka u svetu ; usvajanje osnova naučnog, materijalističkog pogleda na svet ; razvijanje svestrane, aktivističke ličnosti sa intelektualnim i moralnim osobinama građanina socijalističke zajednice ; poboljšavanje fizičkog zdravlja, naročito razvijanjem fizičke kulture i telesnog vaspitanja, kao uslova za normalan stvaralački život. Da bi školstvo bilo sposobno da ispuni takvu ulogu , neophodno je da po svojoj organizaciji , po metodama rada, po celokupnom 1079

svom delovanju bude u stanju da se neprekidno usavršava, da ide u korak s razvitkom društva , da zadovoljava potrebe koje neprekidno rastu. Od naročite je važnosti veza škole s društveno-ekonomskom stvarnošću , sposobnost škole da svojim programom odražava konkretne potrebe mladih naraštaja, da ih usklađuje s potrebama društva ; umešnost da se u mladom čoveku probudi interes za sva ona znanja koja su potrebna za njegov sadašnji i budući materijalni , kulturni i moralno-društveni napredak. Nastava u našim školama treba da živo prati savremeni razvitak i rezultate savremene nauke, društvene prakse i umetnosti, i da te rezultate koristi u vaspitnom radu. Na području povezivanja škole s potrebama društva i jačanja društvene uloge škole - naročiti značaj imaju školski odbori pri vaspitnim ustanovama. Vezani s komunom i privrednim i društvenim organizacijama, ovi organi sve više postaju mesto dogovora i saradnje svih zainteresovanih faktora : nastavnika, roditelja, omladine, kao i odgovarajućih društvenih organizacija i državnih organa. Prosvetna aktivnost u narodu Nasleđeni niski prosvetni i kulturni nivo mnogih oblasti naše zemlje i osnovne mase proizvođača, osobito poljoprivrednih, jeste ozbiljna kočnica bržem razvitku proizvodnih snaga društva i celokupnom socijalističkom preobražaju . Takvo stanje neposredno utiče na razvitak i same kulture, jer ogromne stvaralačke energije naroda još uvek nisu sve pokrenute. Savez komunista Jugoslavije će se uporno zalagati za razvijanje i proširivanje mreže ustanova namenjenih kulturno- prosvetnom uzdizanju najširih masa, kao što su : štampa, izdavačka delatnost, radio i televizija, film, pozorište, zatim javne biblioteke, bioskopi, domovi kulture, radnički i narodni univerziteti, kulturnoprosvetne i druge organizacije koje potstiču samoaktivnost, amaterstvo itd. Komunisti će se zalagati za svrsishodnije i racionalnije investiranje materijalnih sredstava zajednice, vodeći politiku forsiranja onih ustanova i onih oblika kulturne delatnosti koji najefikasnije i najšire utiču na podizanje kulturnog standarda naroda. Borba protiv primitivizma i uopšte borba za savremeniju organizaciju vaspitanja i obrazovanja kao i proširivanje kulturnih navika nije mogućna bez savremenih tehničkih i kulturnih sredstava. U tom smislu je osobito važno opremiti naše škole i druge prosvetne i kulturne ustanove tehničkim sredstvima koja omo-

1080

gućavaju potpunije i lakše učenje i sticanje znanja. Pored toga, razvitak filma, radija, televizije , stvara nove, ogromne mogućnosti za sticanje novih znanja, za proširenje kulturnih navika, za upoznavanje drugih naroda . Sve to iziskuje da se ulože napori u podizanju opšte i lične potrošnje društva u narednom periodu , da se, prema porastu materijalnih mogućnosti društva, podiže opšti, tehnički i kulturni standard, da se stvaraju bolji uslovi za šire i svestranije korišćenje tehničkih kulturnih sredstava, kako u ličnoj , tako i u javnoj upotrebi.

Nauka i umetnost Nauka je u savremenom društvu dobila veliki značaj. Ona je postala jedan od osnovnih faktora koji određuje ukupni potencijal i snagu pojedine zemlje. Razvoj nauke i tehnike, kao i unapređenje industriske proizvodnje slili su se u jedinstven proces, tako da je nauka postala jedna od najjačih poluga razvitka materijalnih snaga društva. U ovakvim uslovima dalje razvijanje proizvodnih i drugih snaga naroda u velikoj meri zavisi od sposobnosti zajednice da rezultate naučnog mišljenja i prakse učini što dostupnijim. Neprekidno poboljšavanje uslova za napredak nauke u svim njenim oblastima jedan je od zadataka Saveza komunista Jugoslavije . Socijalističko društvo mora - a ono jedino i može - da do maksimuma oslobodi stvaralačke snage u nauci i da naučnim radnicima omogući da slobodno razvijaju svoje sposobnosti u otkrivanju zakonitosti i oblika kretanja prirode i društva, a radi usklađivanja subjektivne delatnosti društvenih snaga sa objektivnim kretanjem. Put ka nauci treba da bude otvoren svakom našem građaninu koji za to ima sposobnosti i sklonosti. Savremena nauka na nekim područjima može uspešno izvršiti svoj zadatak jedino udruženim naporima i saradnjom većeg broja naučnih radnika na osnovu slobodnog individualnog stvaranja. Socijalističko društvo naročitu pažnju posvećuje napretku društvenih i političkih nauka. Razvijanje društvene i političké nauke, koje otkrivaju i utvrđuju zakone savremenog kretanja društva i njegove svesti, snažan su faktor progresivnog društvenog razvitka i razvitka društvenog bića čovekovog. U povezivanju nauke s potrebama društva važna uloga pripada društvenom upravljanju u naučnim ustanovama, preko kojeg se sjedinjuju opšti interesi društva s konkretnim interesima nauč-

1081

nog rada. U tom sjedinjavanju se osigurava sloboda naučnog stvaranja i naučno istraživanje se maksimalno zaštićuje od administrativnih i nepotrebnih intervencija. Savez komunista Jugoslavije uvek je pridavao veliki značaj razvitku nacionalnih kultura i umetnosti, podržavao je i pomagao materijalnim i političkim sredstvima širi i svestraniji razvoj svih oblika kulturnog i umetničkog stvaralaštva. U sistemu socijalističke demokratije intelektualno stvaralaštvo se sve više oslobađa klasnih determinacija i ograničenja : čovekov društveni značaj počinje se kvalitativno menjati, i stvaraju se realni uslovi za njegovo stvarno oslobođenje. Maksimalno razvijanje ljudskog stvaralaštva postaje i cilj i sredstvo celog društvenog kretanja, čime se ostvaruje izjednačenje društvenog individualnog interesa i društvenog opšteg interesa, zajedničkog cilja. Socijalistički društveni odnosi , u borbi da prevaziđu ranije, kapitalističke društvene odnose, - oslobađaju i afirmiraju ljudsku svest, idejno i stvaralačko biće čovekovo. Savez komunista Jugoslavije će i ubuduće usmeravati svoje napore ka tome da umetnost i kultura uopšte postanu zaista svojina naroda, da kulturno stvaralaštvo dobije svoju masovnu podlogu, kako u pravcu usvajanja kulturnih tekovina, tako, pre svega, i u pravcu potsticanja kulturno- umetničke delatnosti i inicijative najširih narodnih masa. Savez komunista Jugoslavije će se zalagati za razvoj materijalne osnove takve aktivnosti, za proširivanje i izgradnju raznih kulturnih ustanova, kao što su : pozorišta, bioskopi, radio i televizija, galerije, muzeji , biblioteke, narodne čitaonice itd. On će potsticati aktivnost društvenih organizacija koje deluju na kulturnoumetničkom području i uticati na to da u njihovoj aktivnosti dođu do izražaja specifičnosti svih naroda Jugoslavije , a, kroz prisnu povezanost, saradnju i razmenu iskustava, i jedinstvo socijalističke zajednice.

Društveno samoupravljanje u oblasti prosvete, nauke i kulture Organi društvenog samoupravljanja u prosvetnim, naučnim i kulturnim ustanovama i organizacijama pretstavljaju za komuniste izvanredno značajno polje uticaja i rada na afirmaciji socijalističkih shvatanja u prosveti, nauci i umetnosti, na razvijanju njihove društvene uloge, na stvaranju što povoljnijih materijalnih i društveno-političkih uslova za njihov brži napredak, na organizovanju i mobilisanju najširih slojeva naroda u borbi za viši i svestraniji kulturni preporod. 1082

Glava deseta DRUŠTVENA ULOGA I IDEJNE OSNOVE SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Savez komunista Jugoslavije se razvio iz Komunističke partije Jugoslavije, oslanjajući se i nadovezujući se na njenu revolucionarnu i marksističku tradiciju . Komunistička partija Jugoslavije uvek je bila veran izraz interesa i težnji radničke klase, koji odgovaraju i objektivnim interesima svih ostalih radnih slojeva Jugoslavije. Savez komunista Jugoslavije bio je i ostaje i u današnjim uslovima pretstavnik interesa i težnji radničke klase i svih radnih ljudi Jugoslavije. Vodeća društvena uloga radničke klase zasniva se na činjenici da je njen klasni interes istovetan s interesima opštečovečanskog napretka, da, kao takav, pretstavlja glavnu pokretačku snagu najnaprednijih društvenih kretanja. Jedinstvo pogleda na osnovne unutrašnjepolitičke i spoljnopolitičke probleme, na bitna pitanja borbe za socijalizam neophodan je uslov jedinstva volje i akcije komunista. Principi demokratskog centralizma jesu izraz i najadekvatniji organizacioni uslov ideološkog i akcionog jedinstva Saveza komunista Jugoslavije. Demokratski centralizam podrazumeva borbu mišljenja u organizaciji komunista, uz obavezno prihvatanje zaključaka i preduzimanje akcija na osnovu svestrane razmene mišljenja i odluke većine. Dosledno sprovođenje principa demokratskog centralizma doprinosi najboljem izboru partiskih kadrova, mobiliše komuniste protiv birokratskih tendencija , i isto tako i protiv pojava malo-građanskog anarhizma.

Izgradnja socijalizma - svesno menjanje i usmeravanje društvenog razvitka U svojoj delatnosti komunisti Jugoslavije polaze od istoriski datih društveno- političkih uslova . Borba za izgradnju socijalizma pretstavlja svesno menjanje i usmeravanje razvitka društvene stvarnosti. Društveno-ekonomska stvarnost današnje Jugoslavije u svojoj celini, plod je prethodnog dugog istoriskog razvitka, obeleženog klasnim i nacionalnim ugnjetavanjem, i snažnog revolucionarnog preobražaja, izvršenog pod idejnim i političkim rukovodstvom Ko-

1083

munističke partije Jugoslavije, u toku Oslobodilačkog rata i u posleratnoj socijalističkoj izgradnji. Za današnju našu društvenu stvarnost karakteristične su, pre svega, duboke promene u ekonomsko-materijalnoj i političkoj osnovici društva, brojčani porast i pojačana društvena uloga radničke klase, porast društvene, socijalističke svesti najširih slojeva radnog naroda, promene u načinu života, u ideologiji, u moralnim shvatanjima. U našoj društvenoj stvarnosti još postoje i deluju i elementi nasleđa iz prošlosti, ostaci starog društva, na čijoj se bazi rađaju i pothranjuju negativne ideološko-političke pojave. Činjenica da radne mase u prošlosti nisu imale nikakvog uticaja na upravljanje društvenim, privrednim i javnim poslovima i da za to još ne raspolažu dovoljnim iskustvom i potrebnom kulturnom spremom stvara pogodno tle za recidive buržoaskog individualizma, partikularizma i egoizma, neodgovornog odnosa prema društvenoj imovini, bezdušnog odnosa prema ljudima, birokratizma itd. Ukoliko svaka objektivna stvarnost stihiski deluje snagom svojih zakonitosti, utoliko se može govoriti o dve vrste stihije u našoj društvenoj stvarnosti : o sitnosopstveničkoj i birokratskoj sti— koje u sebi sjedinjuju nasleđeno , zaostalo i preživelo i koje, hiji prema tome, vuku nazad — i o socijalističkoj stihiji koja izrasta na tlu socijalističkih društvenih odnosa i snagom objektivnih zakonitosti deluje na društveno biće i na svest ljudi u smislu njihovog progresivnog menjanja. Komunisti - avangardna snaga socijalističkog kretanja Jugoslovenski komunisti rukovodili su revolucionarnom akcijom radnih masa, razvijajući njihovu socijalističku društvenu svest, mobilišući ih i organizujući ih u cilju progresivnog menjanja društvene stvarnosti . Komunisti će i dalje ostati avangardna snaga socijalističkog kretanja u našoj stvarnosti,proveravajući u praksi pravilnost svoje politike i svojih akcija , proučavajući rezultate te prakse, koji uvek neizbežno sadrže i element nepredviđenog, pa time i stihiskog. Komunisti će u savlađivanju negativne stihije postizati utoliko veće uspehe ukoliko se u svojoj praktičnoj delatnosti budu više oslanjali na proučavanje socijalističke teorije i prakse na svim područjima gde se razvija borba za socijalizam, ukoliko se više budu pridržavali naučnih tekovina napredne društvene misli u celini i ukoliko sami budu doprinosili njenom daljem razvijanju .

1084

Za dalje razvijanje marksizma Naučno-teoriska osnova praktične delatnosti komunista jeste marksizam, učenje o osnovnim zakonima razvitka prirode, društva i mišljenja i o neminovnosti pobede socijalizma, čiji su osnivači Marks i Engels i koje su dalje, u novim uslovima, kroz praksu revolucionarne borbe, razvili Lenjin i drugi marksisti. To učenje je proveravano i dalje razvijano teorijom i praksom celog svetskog radničkog pokreta i izgradnjom socijalizma. Marksizam nije jednom za svagda utvrđeno učenje, niti je sistem dogmi, već teorija društvenog procesa, koji se razvija kroz uzastopne istoriske faze , pa, prema tome, podrazumeva i stvaralačku primenu teorije i njeno dalje razvijanje, pre svega uopštavanjem prakse socijalističkog razvitka i dostignućima naučne misli čovečanstva. „ Mi nikako ne gledamo na Marksovu teoriju kao na nešto završeno i neprikosnoveno. Mi smo, naprotiv, ubeđeni da je ona udarila samo kamen-temeljac onoj nauci koju socijalisti moraju pokretati dalje u svim pravcima, ako ne žele da zaostanu za životom... Mi ne pretendujemo na to da Marks ili marksisti poznaju put ka socijalizmu u svoj njegovoj konkretnosti . To je besmislica. Mi poznajemo pravac tog puta i znamo kakve klasne snage njime vode, a konkretno, praktički to će pokazati samo iskustvo miliona kada se oni late posla." (Lenjin) Stojeći na gledištu da razvitak naučne misli odgovara stvarnim interesima i težnjama radničke klase i radnih masa utoliko više ukoliko se ta misao smelije i nepristrasnije predaje traženju istine, - jugoslovenski komunisti ne prisvajaju nikakav monopol u toj oblasti , nego se zalažu za dalje neprekidno razvijanje marksizma i njegovo bogaćenje putem sve dubljeg saznavanja objektivne društvene stvarnosti . Savez komunista Jugoslavije u celini i pojedini njegovi forumi ne smatraju sebe arbitrima u oblasti marksizma-lenjinizma ni u oblasti posebnih društvenih nauka. Komunisti koriste odnosno primenjuju rezultate nauke u skladu s društvenim interesima i sa stepenom društvene svesti najnaprednijeg dela radničke klase i radnih ljudi uopšte i u skladu s materijalnim mogućnostima društva . Nauka je sama sebi sudija, a presudni kriterij objektivne istine u oblasti društvenih nauka može biti samo činjenica da njihovi rezultati odgovaraju ili ne odgovaraju stvarnosti, što se konačno proverava u samoj društvenoj i naučnoj praksi .

1085

Rukovodeća uloga i stalna svesna akcija Saveza komunista Jugoslavije Zahvaljujući specifičnostima razvitka revolucionarnih procesa u našoj zemlji, u kojima se Komunistička partija Jugoslavije odnosno Savez komunista Jugoslavije pokazao kao jedina realna snaga okupljanja širokih narodnih masa u borbi za slobodu i društveni napredak , Savez komunista Jugoslavije je stekao i zadržao specifičnu rukovodeću ulogu u sistemu narodne vlasti u Jugoslaviji. Sa slabljenjem društvenih antagonizama, učvršćivanjem i razvijanjem socijalističkih društvenih odnosa u našoj stvarnosti, Savez komunista Jugoslavije sve je manje faktor vlasti, a sve više postaje faktor formiranja i razvijanja socijalističke svesti radnih masa, koje neposredno učestvuju u vlasti, dejstvujući u skladu sa svojim materijalnim, duhovnim i društvenim interesom. Šesti kongres Komunističke partije Jugoslavije formulisao je rukovodeću ulogu i mesto partije radničke klase u društvenom životu upravo u smislu takvih principa . Izvršene su i značajne progresivne promene u njenom metodu rada. Ove odluke Šestog kongresa pretstavljaju saobražavanje delatnosti komunista dostignutim promenama u objektivnim uslovima našeg društvenog života. U skladu s tim izmenama, i da bi se time istakao njihov istoriski značaj , Komunistička partija Jugoslavije je na tom Kongresu promenila ime u Savez komunista Jugoslavije. Vodeća politička uloga Saveza komunista Jugoslavije postepeno će, u perspektivi , iščezavati -- sa razvijanjem i jačanjem sve obuhvatnijih oblika neposredne socijalističke demokratije . To iščezavanje će ići uporedo s objektivnim procesom odumiranja društvenih antagonizama i svih oblika prinude koji su istoriski izrasli iz tih antagonizama. No da bi se ti ciljevi postigli, potrebna je stalna svesna ak.cija komunista, kroz sve oblike socijalističke demokratije i organizacije radnog naroda. Antagonističke snage još nisu oslabljene do te mere da bi prestale biti opasnost za opstanak socijalizma. Zato se radnička klasa ne može odreći oružja svoje klasne borbe, diktature proletarijata, i rukovodeće uloge Saveza komunista Jugoslavije u borbi za prevazilaženje onih socijalnih i materijalnih faktora koji u različitim oblicima još vrše pritsak na društvene odnose u našoj stvarnosti u smislu kapitalističke restauracije odnosno birokratsko-državnokapitalističkih tendencija.

1086

Razvijanje inicijative masa i stvaralačka borba mišljenja na socijalističkim pozicijama U organima vlasti i organima društvenog samoupravljanja, u opštinskim, sreskim, republičkim i saveznim razmerama, - Savez komunista Jugoslavije ne traži za sebe monopolistička prava, već se bori za ostvarenje socijalističkih principa u politici i praksi organa vlasti i samoupravnih organa. Odluke samoupravnih organa preduzeća, komuna, kao i sreskih, republičkih i saveznih društvenih i državnih organa, treba da budu rezultat aktivne socijalističke borbe mišljenja, u samim organima vlasti i organima društvenog samoupravljanja, kao i u organizacijama Saveza komunista Jugoslavije i Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Političkom mobilizacijom masa u borbi za rešavanje osnovnih problema socijalističkog razvitka i položaja radnih ljudi Savez komunista Jugoslavije aktivno utiče na razvijanje socijalističke svesti masa, na razvijanje i učvršćenje političko -idejnog jedinstva radnog naroda, pripremajući i vaspitavajući građane za društveno samoupravljanje . Savez komunista Jugoslavije time neprekidno jača uticaj socijalističkih snaga na ceo društveno -politički sistem, čime se ostvaruje i sve punija kontrola građana nad radom organa vlasti i organa društvenog samoupravljanja. Osnovni princip kojim se Savez komunista Jugoslavije rukovodi u svome radu - u odnosu na organe vlasti i organe društvenog samoupravljanja nije komandovanje, već razvijanje aktivnosti i inicijative građana, kao i pružanje ličnog primera članova Saveza komunista u izvršavanju zadataka socijalističke izgradnje ,. ličnog primera u borbi za zaštitu interesa zajednice, u razvijanju novih socijalističkih odnosa među ljudima. Društvena uloga komunista Jugoslavije nije uloga superiorne, od naroda odvojene elite, već ravnopravnog dela radnih masa ; komunisti „teoriski prednjače ostaloj masi proletarijata razumevanjem uslova, toka i opštih rezultata proleterskog pokreta“ (Marks) . Svako zaostajanje za svešću masa i nesposobnost da se uoče i iskoriste materijalni uslovi ometaju organizaciju komunista da vrši ulogu svesnog subjektivnog činioca socijalističkog razvitka, kao što takvu smetnju pretstavlja i istrčavanje ispred materijalnih mogućnosti i svesti masa, odnosno zauzimanje takvih pozicija i stavova koji ne odgovaraju realnim uslovima u materijalnoj proizvodnji i moralno- psihološkom stanju radnih ljudi . Savez komunista Jugoslavije se uporno zalagao da se ove dve krajnosti i slabosti otklone, a takvu će politiku on voditi i u budućnosti. Samo

1087

realistička politika može biti napredna i služiti socijalizmu ; ona spaja misao s praksom, reč s delom, težnju s mogućnošću . Ovakva politika kreće socijalizam napred, jer ga ostvaruje uz sve šire i potpunije učešće radnih ljudi, čime se usklađuju opšti i pojedinačni interesi . Takvom politikom i u takvim društvenim uslovima koji se oslopod rukovodstvom Saveza komunista ostvaruju kod nas bađa se i raste ličnost čoveka, građanina socijalističke Jugoslavije, razvija se humani odnos prema ljudima i među ljudima, ostvaruje se socijalistički humanizam ; pojam slobode dobiva konkretnu sadržinu i konkretno ostvarenje, za razliku od apstraktne, kapitalističkim odnosima uslovljene i time ograničene, slobode u buržoaskom društvu ; stvaraju se uslovi za pažljiv odnos prema mišljenju svakog pojedinca, jer će pojedinačna mišljenja, s jačanjem materijalne osnove socijalizma, izrastati na podlozi sve većeg usklađivanja ličnog i opšteg interesa građana i time doprinositi daljem razvijanju i jačanju socijalističkih odnosa na svim područjima društvenog života. Tako se razvija nov odnos prema različitim mišljenjima, a sadržina toga odnosa je šira, više stvaralačka i demokratska od buržoaskog principa tolerancije, ograničenog okvirima klasnih interesa kapitalističke klase i njene države. U našem društvenom i političkom sistemu sve se više razvija pozitivna i stvaralačka borba mišljenja na socijalističkim pozicijama, a njoj je svrha da rešava društvene suprotnosti, da olakšava i ubrzava, u skladu sa stvarnim mogućnostima, svestrani socijalistički razvitak. Oblici borbe mišljenja i društvene kritike menjaju se i prilagođavaju stvarnosti, koja se menja. U sukobu klasnih antagonizama, u ratu i revoluciji društvena kritika je morala dobivati najoštrije forme. Danas oblici društvene kritike niču iz stvarnosti u kojoj je ideja socijalizma pobedila, iz privrednog i društvenog mehanizma koji se ne može uspešno razvijati bez neprekidne borbe mišljenja . Prerastanje vlasti uime naroda -

u vlast radnog naroda

Uloga komunista u razvijanju socijalističkih društvenih odnosa zahtevala je da težište njihovog rada ne bude državna uprava u užem smislu , već da to bude jačanje pretstavničkih i samoupravnih organa vlasti . Aktivnost komunista u organizovanju i funkcionisanju državnih organa na određenoj istoriskoj etapi bila je neophodna. S jačanjem i razvitkom socijalističkih društvenih odnosa, zadržavanje starih formi rada vodilo bi srastanju orga1088

nizacija komunista s državnim aparatom i njihovom birokratizovanju . Vera da su dekreti sve - deformiše komuniste, slabi u njima osećanje odgovornosti pred masama, vodi njihovom idejnom i moralnom zastoju i nazadovanju, jer se komunisti u takvim uslovima odvikavaju od borbe za svoja ubeđenja, a time i od svakodnevnog proveravanja pravilnosti tih ubeđenja kroz praksu i borbu mišljenja. Državna uprava treba da prerasta u stručan aparat potčinjen samoupravnim izbornim društvenim organima, a komunisti da se bore da rad i odluke tih demokratskih organa budu u skladu s potrebama razvitka socijalizma i njegove odbrane od antisocijalističkih tendencija. Mehanizam političkog i privrednog sistema, stvoren u našoj zemlji, pretstavlja odlučujuću prepreku birokratizaciji Saveza komunista Jugoslavije . Svesno prenoseći sa sebe na društvo i njegove organe ― u skladu s jačanjem socijalističke društvene baze - niz političkih funkcija koje je po istoriskoj nuždi jedno vreme vršio, odnosno u određenim okvirima još vrši , i usmeravajući razvitak društvenog sistema u pravcu socijalističke demokratije, - Savez komunista Jugoslavije ne samo što stvara uslove za svestraniji razvitak socijalizma, već i štiti sebe od mogućnosti birokratizacije i političke izolacije, od metoda komandovanja, od mogućnosti da od revolucionarne svesne snage društva postane kočnica daljeg napretka. Značajnu ulogu su u tome smislu odigrale konkretne mere kao što su : razvijanje socijalističke demokratije u privrednom i političkom sistemu demokratije, koja maksimalno omogućava samoupravljanje radnih ljudi kroz odgovarajuće samoupravne organe i njihovo pravo na punu kontrolu nad državnim aparatom ; organizacione mere koje su dovele do prenošenja težišta rada komunista na pretstavničke i samoupravne društvene organe i organizacije ; ukidanje partisko-državnog paralelizma ; prilagođavanje organizacionih principa Saveza komunista Jugoslavije novim i uslovima i novim zadacima. Jugoslovenski komunisti će i ubuduće biti dinamična snaga u radu društvenih, pretstavničkih i drugih organa vlasti ako se njihova aktivnost bude odvijala tamo gde radni ljudi žive i rade, pod njihovom neposrednom kontrolom, u svestranom radu na ostvarenju Lenjinovog principa „ prerastanje vlasti uime radnog naroda u vlast radnog naroda".

69 VII Kongres SKJ

1089

Komunisti u organima radničkog i društvenog upravljanja Radi razvijanja i jačanja radničkog samoupravljanja od naročite je važnosti rad komunista u preduzećima, i, naročito, u radničkim savetima. Organizacije Saveza komunista Jugoslavije u preduzećima bore se da što širi slojevi radnika shvate značaj daljeg jačanja i razvijanja proizvodnih snaga, povišenja produktivnosti rada, kao uslova za savlađivanje osnovnih teškoća socijalističke izgradnje, za podizanje životnog standarda radnih ljudi i za neprestano razvijanje i učvršćivanje socijalističkih društvenih odnosa. Razvijajući svestranu aktivnost u organima radničkog i društvenog upravljanja, u radničkim savetima, većima proizvođača, privrednim organizacijama, kao i na raznim područjima društvenog upravljanja u komunama, komunisti treba da se zalažu kako bi ovi organi sve više postajali masovna škola socijalizma, koja radnim ljudima ne daje samo bogata praktična iskustva u upravljanju i u javnim poslovima , već ih u isto vreme upućuje i ka sve dubljem razumevanju problema s kojima se suočavaju , a usto ih i idejno i uopšte kulturno podiže i razvija. Uloga komunista u Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije pretstavlja dalje razvijanje ·- u uslovima socijalističke izgradnje - onih oblika opštenarodnog okupljanja koji su se, pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije, rađali u toku borbe protiv antinarodnih režima u buržoaskoj Jugoslaviji, a razvili se i učvrstili u oružanoj borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih saradnika iz redova domaće reakcije, i zatim odigrali izvanredno značajnu ulogu u posleratnom periodu obnove zemlje i u prvoj fazi socijalističke izgradnje. Neposredni prethodnik Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije bio je Narodni front Jugoslavije, kao prvi političko-organizacioni oblik klasnog saveza najširih slojeva radnog naroda, ujedinjenih zajedničkim interesima na likvidaciji preživelih i na izgradnji novih, socijalističkih društvenih odnosa. Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije razvija se u uslovima socijalističke izgradnje - u opštenarodni socijalistički parlament, pretstavljajući najadekvatniji oblik političkog povezivanja stvarnih društvenih nosilaca socijalističke demokratije u Jugoslaviji. Idejno- politička osnova Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije izražava se u koncepciji o neophodnosti izgradnje socijalizma ; u odbrani tekovina Revolucije i društvene svojine nad 1090

sredstvima za proizvodnju , obezbeđujući, u tim okvirima, najširu slobodnu razmenu i borbu mišljenja u svim oblastima društvenopolitičkog života zemlje. Kao takav, Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije , obezbeđujući principijelno jedinstvo socijalističkih snaga, omogućuje da politički i društveno može biti aktivan svaki građanin koji je načelno za socijalizam i da se borba mišljenja može odvijati na najširoj osnovi. Takav tip organizacije političkog života masa, ustvari, u sadašnjim uslovima najviše odgovara političkom sistemu za koji je karakteristična sve šira primena metoda i oblika neposredne demokratije, to jest sve neposrednije učešće građana u upravljanju društvom. Upravo zato Socijalistički savez radnog naroda pretstavlja političku podlogu sistema socijalističke demokratije u Jugoslaviji. Savez komunista Jugoslavije deo je Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Aktivnost članova Saveza komunista Jugoslavije neprekidno se podvrgava sudu i oceni radnih ljudi . Članovi Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije prihvataju od komunista snagu socijalističkog ubeđenja, pretvarajući ga u široku socijalističku svest radnog naroda. Vodeću ulogu u redovima Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije komunisti ne obezbeđuju nametanjem svojih idejno-političkih stavova, već snagom svog ubeđenja, zasnovanog na naučnom saznanju savremene društvene stvarnosti i njenih osnovnih tendencija ; neprestanim povezivanjem revolucionarne teorije s praktičnim radom na preobražavanju društvenih odnosa, pomažući radnim ljudima da u punoj meri ostvaruju svoja demokratska prava ; idejnim i moralnim obogaćivanjem lika komunista, kome je komunizam, to konačno oslobođenje čoveka, najviša težnja kako u javnom, tako i u ličnom životu.

Savez sindikata Jugoslavije - sastavni deo sistema socijalističke neposredne demokratiie Savez komunista Jugoslavije, kao vodeći deo radničke klase naše zemlje, poklanja izvanrednu pažnju radu komunista u Savezu sindikata Jugoslavije. Savez sindikata Jugoslavije, dobrovoljna društvena politička organizacija radničke klase, po svom mestu u društvu i po svojim funkcijama, ima veoma značajnu ulogu u sistemu radničkog i društvenog samoupravljanja i sastavni je deo sistema socijalističke neposredne demokratije . Nadovezujući se na najbolje tradicije naprednog sindikalnog pokreta između dva rata, Savez sindikata Jugoslavije, kao jedinstvena organizacija radnika

69*

1091

i službenika, služi istovremeno i ličnim interesima članova i opštim interesima zajednice. Ostvarivanje samoupravnih prava radničke klase i njeno neposredno učešće u raspodeli društvenog produkta izazivaju promenu njegovog osnovnog društvenog položaja, a posebno doprinose otklanjanju ostataka najamnog rada, pa samim tim bitno utiču na promenu karaktera, uloge i zadataka sindikata. I pored tih promena, sindikati zadržavaju osnovne funkcije : ekonomsku , zaštitnu i vaspitnu . Izgrađivanje sistema samoupravljanja, naročito u preduzećima i komunama, omogućuje i zahteva da sindikati u mnogo većoj meri nego ranije učestvuju u ekonomskom životu zemlje i svakog pojedinog preduzeća, da budu što aktivniji u razmatranju i odlučivanju o svim bitnim privrednim i socijalnim problemima. U okviru tih funkcija sindikati se zalažu ża aktivizaciju radnika i službenika u organima samoupravljanja ; pomažu radničkoj klasi da, kroz radničke savete, komune i druge društvene organe, neposredno odlučuje o svojim problemima ; bore se za punije ostvarenje demokratizma u upravljanju i za suzbijanje birokratskih pojava. Time sindikati učestvuju ne samo u izgradnji društvenog sistema - kroz koji se ostvaruje pun razmah proizvodnih snaga i oslobođenje radničke klase i ličnosti uopšte - već i u neposrednom rešavanju zahteva i potreba radnika i službenika. Budući da interesi radničke klase u Jugoslaviji nisu više ugroženi ni od privatnih kapitalističkih vlasnika i vlastodržaca, ni od administrativnih upravljača, radnička klasa nema više potrebe za zaštitnom organizacijom klasičnog tipa . Sindikati su zajedno s nizom drugih političkih i društvenih organa i organizacija, pretstavnici konkretnih svakodnevnih zajedničkih interesa radničke klase prema pojedinom kolektivu ili pojedincu, kao i pretstavnik pojedinog radnika ili radnog kolektiva prema celini, prema komuni i drugim pojedinačnim društvenim organima. Sindikati vrše značajnu funkciju usklađivanja interesa u samoj radničkoj klasi, a posebno funkciju uspostavljanja jedinstvenih principa u politici zarada, u izgradnji unutrašnjih odnosa u preduzeću i u rešavanju problema životnih uslova radnih ljudi uopšte. Zato sindikati treba da budu aktivan faktor ne samo u preduzeću , već i u formiranju politike privrednih udruženja, komora i komuna. Sindikati deluju kao organizacija s društvenim zaštitnim i kontrolnim funkcijama. Oni slobodno ustaju u zaštitu pojedinaca i kolektiva, zalažu se za čuvanje zakonitosti , za ispravljanje i otklanjanje mogućnih nepravdi i grešaka. Uloga se sindikata ispoIjava i kroz inicijativu u donošenju propisa i mera od strane

1992

državnih organa i samoupravnih tela u komunama i preduzećima, kroz neposredno učešće u pripremanju propisa i odluka koji se odnose na radničku klasu , kroz učešće u njihovom sprovođenju . Na taj način sindikati vrše i funkciju društvene kontrole nad organima samoupravljanja. U sklopu opšte brige o životnim i radnim uslovima svih zaposlenih, sindikati uzimaju na sebe ulogu inicijatora i organizatora izvesnih službi kojima se zadovoljavaju potrebe radnika i službenika odnosno služe stanbenim, prehranbenim , socijalnim , zdravstvenim , kulturnim, komunalnim i drugim potrebama, obezbeđenju dnevnog, nedeljnog i godišnjeg odmora, sportu, razonodi itd. Iz svih tih razloga osnovna baza rada sindikata nije više samo privredna organizacija, već u istoj meri i komuna u kojoj radnik živi, sa svim njenim pomoćnim organima i organizacijama - od kućnih saveta i stanbenih zajednica do saveta u narodnom odboru i upravnih saveta raznih društvenih ustanova čiji rad neposredno utiče na život radnog čoveka kao i privredna udruženja i komore. Znači, zadatak sindikata nije samo zaštita opštih i konkretnih, svakodnevnih interesa radnih ljudi , nego i praktična organizaciona delatnost i uticaj u svim oblastima gde se rešavaju pitanja koja se tiču svakodnevnih interesa i života radnih ljudi ili se određuje politika koja ima uticaja na položaj radnih ljudi ili na njihove unutrašnje odnose. Iako je obrazovanje radničke klase zadatak cele socijalističke zajednice i njenih institucija i organizacija , sindikati imaju i na tom polju važnu ulogu. Društveno-ekonomsko obrazovanje radničke klase, njeno osposobljavanje za upravljanje, kao i opšte podizanje njene socijalističke svesti u prvom je planu rada sindikata. Prosvećivanje i stručno obrazovanje radnika i službenika, njihovo osposobljavanje za produktivniji i kvalitetniji rad , što veće učešće radničke klase u kulturnom životu i njen uticaj na kulturno– spadaju isto tako u osnovne zadatke sindikata . prosvetnu politiku -

Za svestranu afirmaciju omladine na svim područjima društvenog života U poređenju s predratnim i ratnim generacijama , sadašnji naraštaji omladine izrastaju i sazrevaju u sasvim drugim društvenim uslovima, u kojima se formiraju njihova shvatanja i stremljenja. Mlade generacije se vaspitavaju pod svakodnevnim snažnim uticajem revolucionarnih promena u svim oblastima života, koje

1093

omladini obezbeđuju sve šire mogućnosti za rad, za sistematsko školovanje, za slobodan izbor životnog poziva, za svestraniju afirmaciju na svim područjima društvenih aktivnosti . Za omladinu su današnji društveni i materijalni uslovi polazna osnova daljeg progresivnog kretanja. Ona je životno zainteresovana za stalan i što uspešniji razvitak socijalizma, koji joj obezbeđuje punije ostvarenje životnih interesa i težnji . Zato omladina igra značajnu ulogu kao progresivna snaga u borbi za dalji socijalistički preobražaj našeg društva. Sadašnje mlade generacije žive u sredini koja još nije homogeno socijalistička, u vremenu za koje su karakteristične protivrečnosti prelaznog perioda, i uz uporno prisustvo raznih izvora nesocijalističkih idejnih i vaspitnih uticaja. Stoga treba odbaciti pogrešna mišljenja da omladina automatski postaje socijalistička samom činjenicom što živi u socijalističkoj zemlji i da je, prema tome, možemo ostaviti spontanom procesu vaspitanja. Obaveza je komunista i svih socijalističkih društvenih činilaca da smišljeno i organizovano deluju u pravcu socijalističkog vaspitanja mladog pokolenja. Osnova društvenog vaspitanja omladine jeste rad i mobilizacija omladine za ciljeve i zadatke socijalističke izgradnje, kao i učešće i neposredna odgovornost mladih ljudi, još u njihovim najranijim godinama, u društvenim organizacijama i organima društvenog samoupravljanja, to jest neposredno povezivanje omladine s problemima društva i konkretan rad koji proizilazi iz praktičnih društvenih uslova u kojima živi današnja omladina. Apstraktno dociranje bez veze sa životom ne može imati uticaja na formiranje svesti omladine. Vaspitanje, oslonjeno na odgovoran rad u društvu, osposobljavaće omladinu za taj rad, oblikujući i njenu svest. Pošto omladinu prvenstveno vaspitavaju odnosi u društvu , metode vaspitanja treba osloniti upravo na te odnose i na položaje omladine u njima. Savez komunista Jugoslavije zalaže se za takve oblike vaspitnog rada koji odgovaraju životnim interesima i željama same omladine, kao i ciljevima socijalističkog razvitka. U daljem razvoju treba usavršavati već stvorene uslove u kojima će omladina, kao aktivan činilac našeg društva, masovno učestvovati i boriti se za jačanje socijalističkih društvenih odnosa, delujući kao jedan od značajnih faktora socijalističkog razvitka. Nastavljač revolucionarnih tradicija Saveza komunističke omladine Jugoslavije, Narodna omladina Jugoslavije, kao jedinstvena politička i vaspitna omladinska organizacija, ima značajnu

1094

ulogu u socijalističkom vaspitanju i pripremanju omladine za najšire učešće u društveno- političkom životu zemlje. Ona razvija stvaralački aktivizam, društvenu odgovornost i radnu disciplinu mladih građana, koji se preko ove svoje organizacije i sami angažuju na političkom i ideološkom samoizgrađivanju , osposobljavajući se za upravljanje društvenim poslovima. Narodna omladina Jugoslavije se zalaže i za opšte kulturno uzdizanje i kulturnu zabavu omladine, za usvajanje tekovina nauke i civilizacije, za svestrano pripremanje omladine za učešće u proizvodnji i javnom životu uopšte. Razne društvene organizacije, koje u određenim aktivnostima okupljaju veliki deo omladine i dece (fiskulturne, naučnotehničke, kulturno- prosvetne, ferijalne, izviđačke i druge organizacije), od velikog su značaja ne samo zato što zadovoljavaju radne potrebe i interesovanje svojih članova , već i zbog toga što doprinose formiranju socijalističke ličnosti mladog čoveka. Problem ravnopravnosti žena Borba za svestranu afirmaciju i razvitak ličnosti, borba za najšire, aktivno učešće radnih ljudi u upravljanju društvenim životom iziskuje dalje razvijanje idejno-političkog i opštevaspitnog rada na uklanjanju ostataka neravnopravnih odnosa među ljudima uopšte, i posebno između muškarca i žene. Problem ravnopravnosti žene u Jugoslaviji nije više politički problem, niti problem pravnog položaja žene u društvu ; on je uglavnom ostao kao problem ekonomske nerazvijenosti, primitivizma. religioznih shvatanja i drugih konzervativnih predrasuda, privatnosvojinskog odnosa, koji još dejstvuju na život u porodici . Zaostalo domaćinstvo i postojeći materijalni problemi porodice sputavaju ženu da bi mogla uzeti punog učešća u ekonomskom i društvenom životu zemlje, stvaraju konflikt između njezine uloge u društvu i domaćinstvu. Zaostalo domaćinstvo sputava i sve ostale članove porodice u njihovoj društvenoj aktivnosti. Ovi problemi se naročito zaoštravaju s brzom industrijalizacijom zemlje, s promenom socijalne strukture stanovništva. Materijalni razvitak zemlje istovremeno pruža mogućnost za stvaranje tehničke baze za podruštvljenje službi namenjenih potrebama domaćinstva, čime treba da se razreši konflikt između učešća žene u društvenom životu i njezinog položaja u porodici, kao i da podigne životni standard svih članova porodice. U konkretnom rešavanju tih zadataka važnu ulogu igraju organi društvenog upravljanja u komunama, naročito stanbene zajednice, kao i društvene organizacije.

1095

Komunisti u tim organima i organizacijama treba da se bore za ostvarenje uslova potrebnih uspešnom razvitku porodice, koji se već danas mogu ostvariti, naročito na području stanbene izgradnje, izgradnje mreže raznovrsnih dečjih ustanova u okviru privrednih organizacija i stanbenih zajednica , osnivanjem komunalnih uslužnih ustanova i slično, a sve će to doprinositi stvarnoj ravnopravnosti žene i muškarca i njihovom učešću u javnom životu kao ravnopravnih građana . Na idejno- političkom planu komunisti vode i vodiće borbu protiv svih nazadnih shvatanja u odnosima između polova , koja još postoje u našem društvu kao nasleđe iz prošlosti, kao i protiv onih nakaradnih idejnih i moralnih shvatanja, koja pod pseudorevolucionarnom frazom o „rušenju klasnog morala“ ustvari propagiraju amoralnost u odnosima između polova.

Rad i uloga stručnih, umetničkih i drugih udruženja Mnogobrojne društvene organizacije jugoslovenskih radnih ljudi - stručna, naučna, umetnička, staleška udruženja, učlanjena u Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije - nisu mehaničke transmisije i automatski izvršioci gotovih odluka Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Rad tih organizacija zavisi u prvom redu od svesne aktivnosti njihovih članova. Pripadnost Socijalističkom savezu radnog naroda Jugo slavije ne krnji samostalnost i samoupravnost tih organizacija, već im, naprotiv, pomaže da svoju aktivnost uklope i vežu sa aktivnošću i ciljevima ogromne većine radnih ljudi . Oblici okupijanja i organizovanja građana neprekidno će se razvijati i usavršavati, a razvoj socijalističke demokratije će potsticati usavršavanje tih oblika. Njihov socijalistički karakter i aktivnost u sprovođenju opšte linije Saveza komunista zavisi velikim delom od uticaja i svesnog delovanja komunista i drugih socijalistički svesnih građana koji rade u ovim organizacijama. Odlučna borba komunista protiv antisocijalističkih pojava i tendencija Nasuprot jedinstvu i saradnji najširih slojeva radnog naroda, koji su društveni nosioci socijalističke demokratije u Jugoslaviji. postoje u našoj društvenoj stvarnosti i antisocijalističke snage ; to su ostaci ranije vladajućih društveno-političkih odnosa u našoj zemlji ili se pojavljuju kao odraz nedovoljno razvijene materijalne i društveno-ekonomske baze. 1096

Koreni i nosioci antisocijalističkih tendencija jesu : pripadnici razvlašćenih eksploatatorskih klasa, nosioci kapitalističkih tendencija na selu, malobrojnost radničke klase i tendencije sitnosopstveničke stihije, reakcionarni elementi u crkvi, strane agenture i strani reakcionarni uticaji ; idejna i politička zaostalost izvesnih slojeva društva, koja se javlja i obnavlja na osnovu materijalne zaostalosti, primitivizma i reakcionarnog idejnog nasleđa prošlosti ; nejednaka ekonomska i kulturna razvijenost pojedinih delova Jugoslavije ; ona prouzrokuje izvesne suprotnosti koje rađaju i pothranjuju šovinizam, partikularizam, egoizam i druge nazadne tendencije ; birokratizam, kao društvena pojava i konzervativna tendencija koja negativno utiče na razvitak socijalističkih društvenih odnosa, težeći da ih deformiše u državno -kapitalističkom smislu ; izvesni oblici otpora prema razvitku socijalističke demokratije ; odvajanje od radnih masa, karijerizam, stihiska težnja za zadržavanjem i sticanjem posebnih privilegija ; besperspektivni individualizam i destruktivni anarhizam u izvesnim slojevima malograđanstva i malograđanske inteligencije , koji se često kite lažnim liberalizmom i „ naprednošću “, a ustvari propovedaju pasivan, prezriv odnos prema problemima života i društva, srozavajući se često na pozicije reakcionarnih snaga. Antisocijalističke pojave u našem društvenom životu, bilo da se njihovo poreklo proteže iz prošlosti, bilo da te pojave izrastaju na sopstvenom tlu, neprekidno će nagrizati i pojedine komuniste, i pojavljivaće se u manjoj ili većoj meri i u radu Saveza komunista. Savez komunista Jugoslavije mora zbog toga da bude sposoban da na vreme uočava i analizira uzroke i korene nedostataka u sopstvenom radu i da neprekidno vodi borbu za uklanjanje grešaka, propusta i nedostataka u radu pojedinih organizacija, pojedinih organa i Saveza komunista u celini . Greške i nedostaci pojavljuju se : u sredini koja počinje da biva neosetljiva prema svakodnevnim pitanjima života i rada građana ; kada se problemi rešavaju rutinski a ne na temelju svestrane analize i poznavanja činjenica ; kada se isuviše poverenja poklanja snazi dekreta, uredbe i propisa ; kada se društvenopolitički problemi pokušavaju da reše tehnokratskim metodima ; kada pojedinci svoje slabosti u sadašnjem radu pokrivaju zaslugama iz prošlosti ; kada kod pojedinaca zavlada samozadovoljstvo, samoljublje i uverenje da su nezamenljivi na poslu. 1097

Komunista, ako želi da ne zaostane, mora neprekidno da radi, da ne dopusti da ga nagrize rđa birokratizma, da ne počne da pliva niz struju malograđanskih težnji i shvatanja, da uvek bude borac, osetljiv prema sopstvenim slabostima i prema svakoj nesocijalističkoj pojavi u sredini u kojoj živi. Antisocijalističke snage i pojave dolaziće do izražaja u našem razvitku , u manjoj ili većoj meri, još duže vremena. Za aktivnost komunista najopasnije bi bilo shvatanje da su sadašnje i buduće teškoće upoređene s ranijim teškoćama - lakše. Mnoge dosadašnje teškoće savladali smo stalnom borbom i jedinstvom naših redova, neprekidnom aktivnošću, dinamizmom u radu, neprekidnim prevazilaženjem zastarelog, neugasivom težnjom za sve boljim i naprednijim, izoštravanjem budnosti prema negativnim pojavama i kritikom sopstvenih slabosti, stalnom borbom protiv konzervativizma i stagnacije u shvatanjima. Te osobine treba i ubuduće razvijati i prenositi na mlade generacije. Slabljenjem kritičkog odnosa prema rezultatima sopstvenog rada, prema negativnim pojavama u našem razvitku, prema manifestacijama koje koče taj razvitak stvaraju se povoljni uslovi za delovanje i razvijanje antisocijalističkih tendencija i snaga. Sadašnja međunarodna situacija, teškoće na koje nailazi svetski socijalistički razvitak u celini, teškoće našeg sopstvenog razvitka ― sve to stvara podlogu za ispoljavanje antisocijalističkih tendencija. Komunistima sadašnjost i neposredna budućnost ne obećavaju odmor, samozadovoljstvo, već ukazuju na činjenicu da živimo u periodu neprekidne, žilave borbe i stalnih napora u lomljenju prepreka i savlađivanju teškoća radi obezbeđenja bezbolnijeg i bržeg socijalističkog razvitka. Vodeći odlučnu borbu protiv antisocijalističkih snaga i uticaja, komunisti moraju ujedno sprečavati da se pritisak protiv antisocijalističkih snaga pretvori u administrativni pritisak i oblik birokratskog komandovanja u oblasti socijalističkih odnosa, na čijoj izgradnji svesno rade društvene snage okupljene u Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. U našim uslovima poprište borbe protiv antisocijalističkih pojava i tendencija sve se više prenosi na sam mehanizam socijalističke demokratije, na zborove birača, na organe društvenog samoupravljanja, na društvene i političke organizacije . Izvan tog mehanizma je veoma ograničen prostor za ispoljavanje antisocijalističkih tendencija, jer razvitak socijalističke demokratije sve više praktično obuhvata aktivnost svih građana. Odatle proizilazi i značaj uspešnog rada komunista u svim tim mnogobrojnim ćelijama celog sistema naše demokratije. Postojanje Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i dru1098

gih oblika organizacije radnih ljudi naše zemlje obezbeđuje široku slobodu razmene i borbe mišljenja u oblasti pitanja koja se tiču socijalističkih društvenih odnosa i socijalističke izgradnje uopšte. Braneći tu slobodu , komunisti se moraju suprotstaviti svakom pokušaju antisocijalističkih snaga da iskoriste za sebe razlike koje još postoje u socijalno -ekonomskom i idejno-političkom pogledu između raznih slojeva i da vrše reakcionaran idejni uticaj na najkolebljivije pristalice socijalizma u organima društvenog samoupravljanja i u celom sistemu naše demokratije. U idejnoj borbi Savez komunista Jugoslavije pobeđivaće sve dok bude prisno vezan s radničkom klasom, dok bude išao u korak s njom i u praksi ostvarivao njenu istorisku ulogu, dok bude usvajao i primenjivao dostignuća savremenog ljudskog saznanja, dok se celokupna njegova aktivnost bude prožimala mobilnošću, dinamičnošću i naporom da idejno-politički i opštekulturno ostane avangardni deo društva u socijalističkom razvitku . Politika Saveza komunista Jugoslavije u oblasti nauke, kulture i umetnosti Idejna borba Saveza komunista Jugoslavije ubrzava razvitak idejne nadgradnje i doprinosi oslobađanju stvaralačkih snaga u nauci i umetnosti. Stojeći na gledištu da nauka i umetnost tim više odgovaraju stvarnim interesima društvenog napretka ukoliko se, svaka na svoj način i svojim sredstvima, smelije predaju traženjima i otkrivanjima istine o prirodi i društvu, o čoveku kao društvenom biću, o odnosima čoveka prema složenim problemima prirode, ljudskog društva i samog čoveka u svoj njegovoj duhovnoj strukturi, Savez komunista Jugoslavije se zalaže za stvarnu slobodu stvaralaštva u nauci i u umetnosti . Polazeći od društvene uslovljenosti i velike uloge nauke i umetnosti u društvu , on ujedno odbacuje svako pragmatističko izopačavanje marksističkih pogleda na ulogu nauke i umetnosti u društvu i svako pretvaranje nauke i umetnosti u sredstvo dnevnopolitičkih interesa. Savez komunista Jugoslavije u isto vreme ustaje protiv „ teorije“ koje , uime apstraktnih koncepcija slobode, ustvari ukidaju istinsku slobodu naučnog i umetničkog stvaranja, potčinjavajući ga praktično reakcionarnim političkim tendencijama. Razvitak doslednih socijalističkih društvenih odnosa i socijalističke demokratije u našoj zemlji zahteva da idejna uloga Saveza komunista ne bude uloga dogmatskog sudije u pogledu naučnih i umetničkih pravaca, škola i stilova. Politiku Saveza komunista Jugoslavije u oblasti nauke, filozofije i umetnosti inspirišu težnja i napori za sve šire obrazovanje

1099

naroda u duhu marksističkog pogleda na svet, za što veći razmah naučne i umetničke delatnosti, razvijajući i usmeravajući borbu mišljenja i kulturno-umetničko takmičenje ka progresivnom razvijanju socijalističke idejnosti, oslobađajući na taj način i nauku i umetnost svih stega koje bi ih mogle kočiti u njihovom kretanju unapred. Razvitak socijalističke idejnosti u mnogome je uslovljen razvitkom naučne socijalističke misli . Zbog toga, a u interesu samog novog čoveka i same slobode stvaralaštva, potrebni su stalni napori komunista za razvitak i teoretsko bogaćenje marksističke misli u oblasti stvaralaštva i kulture. Savez komunista, čiji je osnovni cilj borba za socijalizam, vodi ideološku borbu protiv svih pojava koje umanjuju veru u čoveka i njegovu stvaralačku snagu i sposobnost da izmeni svet i da ljudski život učini razumnim, sadržajnim i čovečnim za sve, ili protiv pokušaja da se pod firmom slobode nauke i umetnosti, ustvari, afirmiraju reakcionarna i antisocijalistička shvatanja ili potkopavaju moralno-političke osnove socijalističkog društva. Idejna borba komunista protiv religioznih i drugih zabluda i predrasuda Dosledno zastupajući svoj marksistički materijalistički pogled na svet, jugoslovenski komunisti znaju da se religija, koja se rađa i održava u određenim istoriskim uslovima materijalne i duhovne zaostalosti ljudi , ne može otkloniti administrativnim sredstvima, već neprekidnim razvijanjem socijalističkih društvenih odnosa, širenjem naučnih saznanja i opštim podizanjem ljudske svesti , čime se progresivno ostvaruje čovekova stvarna sloboda i likvidiraju materijalno-duhovni uslovi za razne zablude i iluzije. Marksizam, kao pogled na svet i idejna osnova praktične delatnosti komunista, nespojiv je sa bilo kakvim religioznim ubeđenjima. Stoga pripadnost Savezu komunista Jugoslavije ne dopušta nikakvo religiozno verovanje. Boreći se idejnim sredstvima protiv svake vrste predrasuda i oslanjajući se pritom na tekovine prirodnih i društvenih nauka, komunisti u isto vreme poštuju pravo gradana Jugoslavije da pripadaju ili ne pripadaju jednoj od verskih zajednica priznatih Ustavom i zakonima, kao i da praktički vrše svoje religiozne običaje i da zbog svog religioznog ubeđenja i vršenja religioznih običaja ne snose nikakve posledice u svojim društvenim i političkim pravima. Komunisti će se pritom odlučno suprotstavljati svim pokušajima da se religiozna osećanja iskoriste u političke svrhe ili da crkva bude uporište antisocijalističkih snaga.

1100

Smatrajući verska osećanja ličnom i privatnom stvarju svakog građanina, komunisti su za doslednu primenu principa slobode veroispovesti i za dosledno ostvarivanje načela o odvajanju crkve od države i škole od crkve. Prisna povezanost komunista s najširim masama proizvođača neophodan uslov socijalističkog razvitka U takvoj veličanstvenoj borbi na krčenju novih puteva mogućne su, pa i neminovne, greške i kolebanja u okviru samog socijalističkog pokreta. Savez komunista Jugoslavije smatra da se razne negativne društvene tendencije, kojima je koren u postojećim suprotnostima u društvu, a isto tako i greške i kolebanja u redovima samog socijalističkog pokreta mogu savladati : kontrolom putem rezultata prakse ; u najtešnjoj vezi s kretanjima radnih masa ; živom, neprestanom stvaralačkom težnjom i idejnom borbom najsvesnijih socijalističkih snaga za menjanje svega što je preživelo i što koči napredak. Savez komunista Jugoslavije je uvek nastojao da kritički ocenjuje rezultate postignute u društvenom razvitku zemlje , težeći sve razvijenijim socijalističkim odnosima. Zato će se konkretni oblici političkog i ekonomskog sistema socijalističke Jugoslavije i dalje neprekidno razvijati i usavršavati, prema postignutom stepenu materijalnog razvitka i prema praktičnim iskustvima svakodnevne borbe za izgradnju socijalizma. Socijalistička orijentacija vodećih revolucionarnih snaga u jednoj socijalističkoj zemlji u doba prelaza iz kapitalizma u socijalizam sama po sebi ne obezbeđuje društvo od pojava deformisanja društvenih odnosa u pravcu birokratizma i etatizma, od tendencija ka stagnaciji prelaznih formi u razvitku društvenih odnosa i od drugih pojava koje mogu sputavati i deformisati kretanje socijalističkih snaga. Ta orijentacija nije sama po sebi dovoljna da obuzda stihiske tendencije ka restauraciji određenih kapitalističkih odnosno državno-kapitalističkih odnosa , koje rastu iz nedovoljne razvijenosti materijalno-proizvodne baze. Savez komunista Jugoslavije smatra da najsigurniju branu protiv obe vrste opasnosti pretstavlja stalno proširivanje učešća radnih ljudi u neposrednom upravljanju sredstvima za proizvodnju i u raspodeli društvenog proizvoda i dosledno zamenjivanje prevaziđenih oblika socijalističkog političkog poretka sve razvijenijim i demokratskijim oblicima. Komunisti Jugoslavije smatraju da brži ili sporiji razvitak socijalističkog demokratizma ne zavisi samo od subjektivne spo1101

sobnosti vodećih socijalističkih snaga, već i od stalnog jačanja materijalnih faktora socijalizma, kao i od objektivnih uslova i od istoriskih okolnosti u kojima se odvija socijalistički razvitak u zemlji. Zato će Savez komunista Jugoslavije uvek nastojati da, u primeni novih i razvijenijih formi, naše društvo ne zaostaje niti se istrčava preko okvira datih konkretnim materijalnim i društvenim odnosima i razvitka socijalističke svesti. Kod nas su komunisti svesni da i jedna i druga tendencija mogu samo zakočiti socijalistički napredak. Iz tih razloga će se komunisti uporno boriti i protiv konzervativizma i protiv anarhističko-frazerskih zaletanja u apstraktne konstrukcije. Stalna prisna veza rukovodećih političkih i društvenih činilaca sa širokim masama proizvođača neophodan je uslov zdravog socijalističkog razvoja. Ta povezanost obezbeđuje uzajaman uticaj onih društveno -ekonomskih interesa radničke klase koji nastaju u društvenoj proizvodnji i svesnih vodećih snaga radničke klase. Zato je Savez komunista Jugoslavije uvek smatrao i smatraće tu prisnu povezanost preko potrebnim uslovom socijalističkog razvitka. Socijalističko društvo ni u jednoj fazi svog razvitka - i bez obzira na postignute uspehe - ne može biti zadovoljno samo sobom. Više nego ijedno drugo društvo, socijalizam treba da znači stalan napredak, stalno kretanje, stalan obračun sa idejnim konzervativizmom i s tendencijama svake stagnacije.

Socijalistički čovek - slobodna stvaralačka ličnost Istoriski zadatak i krajnji cilj svesne delatnosti komunista jeste pretvaranje savremene društvene stvarnosti, koja nosi u sebi sve karakteristike prelaznog perioda, u stvarnost u kojoj će nestati klasa i svih tragova eksploatacije i ugnjetavanja čoveka čovekom ; u kojoj će čovek, kao slobodan stvaralac , stajati nasuprot prirodi i, otkrivajući sve dublje njene zakonitosti, sve je više potčinjavati sebi i svojoj slobodnoj svrsishodnoj delatnosti ; u kojoj će njegovi sopstveni društveni odnosi sve više postajati njegovo sopstveno slobodno delo , a objektivne sile, koje su dotle vladale istorijom, stupiti pod kontrolu ljudi ; u kojoj će „ ljudi sami i potpuno svesni stvarati svoju istoriju “ i „ društveni uzroci koje oni budu stavljali u pokret, pretežno i u sve većoj meri imati one posledice koje oni žele" (Engels) .

1102

Zakonitost društvenog kretanja i cilj revolucionarne delatnosti komunista - stvaranje komunističkog društva Zakonitost društvenog kretanja i cilj revolucionarne delatnosti komunista jeste stvaranje - na bazi obilja proizvoda - slobodnog komunističkog društva i slobodne ličnosti, društva bez države, klasa i partija. „ Carstvo slobode počinje ustvari tek tamo gde prestaje rad koji je određen nevoljom i spoljašnjom svrsishodnošću ; po prirodi stvari ono, dakle, leži s one strane oblasti same materijalne proizvodnje." Tamo „počinje razvitak ljudske snage, koji je svrha samom sebi , pravo carstvo slobode “ (Marks). Komunizam, kao društvo s kojim tek počinje prava ljudska istorija, može se, uz obezbeđenje rukovodeće uloge radničke klase u usmeravanju društvenog kretanja, postići pre svega : stalnim razvijanjem proizvodnih snaga, za koje se otvaraju nevidene perspektive, naročito primenom najnovijih otkrića u oblasti nauke i tehnike ; stalnim poboljšavanjem životnog standarda ljudi i, u krajnjoj liniji, stvaranjem obilja proizvedenih dobara, što će društvu omogućiti da na svojim zastavama ispiše reči : svako prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama ; samoupravljanjem neposrednih proizvođača i njihovom slobodnom stvaralačkom inicijativom, koja je u skladu kako s opštim, tako i s njihovim individualnim interesima, a ostvaruje se na bazi društvene svojine nad sredstvima za proizvodnju ; stalnim razvijanjem socijalističkog demokratizma, koji će obezbeđivati sve slobodniji i svestraniji razvoj društvenog bića.

Veliki i odgovorni zadaci postavljaju se u narednom periodu pred Savezom komunista Jugoslavije u celini i pred svakim komunistom pojedinačno. Živimo u najsudbonosnijem i najveličanstvenijem vremenu dosadašnje istorije čovečanstva. Savremena dela ljudskog uma i ruku prevazilaze i najsmelije vizije sanjara ; čovek osvaja vasionu ; on praktično postaje gospodar neslućenih energija, dovoljnih da celo čovečanstvo oslobode svih poniženja, oskudica i nemastine, svih dosadašnjih materijalno- tehničkih ograničenja. Neprekidni proces podizanja proizvodnosti rada i ukidanja razlika između umnog i fizičkog posla doživljava danas nov kvalitativni skok. Usmeravanje dostignuća nuklearne fizike, elektronike i automatizacije ka usavršavanju proizvodnje otvara svakom pojedincu perspektivu da do maksimuma razvije svoje stvaralačke 1103

sposobnosti . U takvim uslovima postaje još besmislenije degradiranje čoveka na položaj najamnog radnika i mehaničkog poslužioca mašina. Čovekova snaga i stvaralačka moć toliko su se razgranale da su im kapitalistički društveni odnosi postali nepodnošljiv okov. Dosadašnji odnosi među državama, sve više su u neodrživoj suprotnosti s razvitkom proizvodnih snaga. Ekonomska, tehnička i naučna moć realno i u svim vidovima sve više omogućuje i kategorički traži ostvarenje jedinstva sveta. Sav taj ogromni materijalni i tehnički napredak sve brže i sve obimnije stvara materijalne pretpostavke za komunizam. Samo su zaostali društvenopolitički odnosi u svetu krivi što moć atomske energije rađa strah od budućnosti , što se avet rata i uništenja nadnela nad savremeno čovečanstvo. Živimo u vreme kada sloboda ili ropstvo, siromaštvo ili bogatstvo, nazadak ili progres, rat ili mir u nekoj zemlji ili na nekoj granici neposredno uslovljavaju život i budućnost svih ljudi i`naroda, sveg čovečanstva. Živimo u vreme najdubljih , najsvestranijih revolucionarnih promena ljudskog društva. Socijalizam u najrazličitijim vidovima, dejstvom objektivnih zakona razvitka društva i revolucionarnih akcija radničke klase, postaje svetski sistem . Ostvarivanje socijalizma, rađanje novog sveta i novih oblika života nije i ne može biti bez bolova i drama, patnji i posustajanja, jer tako je bilo i sa svim velikim što se rađa i stvara u životu i društvu . Ali čovečanstvo je već snažno zakoračilo u novu epohu . Živimo u vreme koje zahteva od ljudi maksimalnu i organizovanu društvenu , političku i stvaralačku akciju na savlađivanju antagonističkih suprotnosti savremenog sveta i na usmeravanju društvenog razvitka ka progresu i miru, ka slobodi i srećnijem životu za sve. Pripadamo radničkoj klasi i narodima koji su Revolucijom i stvaranjem socijalističkih društvenih odnosa stupili u novu epohu svoje istorije. Pripadamo narodima koji su se borbom za slobodu i napredak u toku poslednje dve decenije vinuli do vrhunskih moralno-političkih ostvarenja savremenog čovečanstva. U dosadašnjim kretanjima, svesnim socijalističkim akcijama, radostima i nedaćama čovečanstva, mi jugoslovenski komunisti smo uvek svakoj situaciji gledali pravo u oči, smelo, visoko podignute glave. Uvek smo se borili da budemo ravnopravni deo međunarodnog radničkog pokreta, socijalističkih i svih progresivnih, miroljubivih i demokratskih snaga sveta ; idejno smo se solidarisali i uvek pomagali, prema svojim snagama i mogućnostima, svaku akciju 1104

za mir, slobodu i socijalizam ; radovali se svim pobedama slobode, demokratije i socijalizma, crpući iz tih pobeda moralnu snagu i iskustvo za dalji rad. Kada naša buduća pokolenja budu čitala istoriju borbe za socijalizam, neće se zbog nas stideti. Ono što smo dosad bili, bićemo i ubuduće - verni pobornici internacionalizma, prijateljstva i bratstva među narodima. Za budućnost kakvu želimo već smo izvojevali odlučujuće bitke. Ali mi se ne zadovoljavamo postignutim ; mi sebi postavljamo još složenije i još teže zadatke. Jedinstvo naših redova uslov je da ih ostvarimo. Ciljevi i ideje koje smo upisali u svoj Program postaju vodilja naše borbe, obaveza i čast revolucionarnog života svakog jugoslovenskog komunista. Da bismo izvršili svoju istorisku ulogu u stvaranju socijalističkog društva u našoj zemlji, moramo sve svoje snage posvetiti tome cilju, biti kritični prema sebi i svome delu , biti nepomirljivi neprijatelji svakog dogmatizma i verni revolucionarnom stvaralačkom duhu marksizma. Ništa što je stvoreno ne sme za nas biti toliko sveto da ne bi moglo biti prevaziđeno i da ne bi ustupilo mesto onome što je još naprednije, još slobodnije , još ljudskije !

MILENTIJE POPOVIĆ : Drugovi i drugarice, Sada ću pročitati tekst Odluke VII Kongresa o Programu Saveza komunista Jugoslavije : „Odluka VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije : 1. VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije nalaže Komisiji za Program da na osnovu odluka Kongresa izvrši definitivnu redakciju teksta Programa. 2. Komisija VII Kongresa za Program Saveza komunista Jugoslavije dužna je da Program objavi u toku meseca maja.“

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI : Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ko je za, neka digne ruku ! (Svi dižu ruku.) Ima li ko protiv ? (Nema.) • Konstatujem da je predložena Odluka jednoglasno usvojena. Molim da se Kandidaciona komisija povuče i počne sa radom. 70 VII Kongres SKJ

1105

Drugovi i drugarice, Komisija za Statut Saveza komunista Jugoslavije završila je s radom. Molim izvestioca Komisije za Statut da podnese izveštaj Ima reč drug Moma Marković.

MOMA MARKOVIĆ : Izveštaj Komisije za Statut Saveza komunista Jugoslavije : Komisija za Statut izabrana od strane Kongresa razmotrila je izmene i dopune koje su predložene Kongresu i usvojila ih. U toku rada Komisija je primila nekoliko primedbi stilskog karaktera i iste je usvojila. Uime Komisije predlažem Kongresu da usvoji izmene i do pune u Statutu i da ovlasti Komisiju da izvrši definitivnu redakciju teksta Statuta Saveza komunista Jugoslavije.

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI : Da li se ko javlja za reč ? (Niko.) Stavljam na glasanje izmene i dopune Statuta Saveza komunista Jugoslavije onako kako ih je predložila Komisija za Statut. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.) Ima li koga protiv? (Nema .) Konstatujem da su jednoglasno usvojene izmene i dopune Statuta Saveza komunista Jugoslavije. (Aplauz.)

STATUT SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

Savez komunista Jugoslavije je organizovana politička snaga radničke klase i radnog naroda Jugoslavije. On se svesno bori za izgradnju socijalističkog društva, za njegovo dalje kretanje u pravcu komunizma i unosi socijalističku svest u najšire slojeve radnog naroda. U Savez komunista Jugoslavije prima se, na osnovu izražene želje, onaj ko prihvata Program i Statut Saveza i bori se za njihovo ostvarenje, ko usvaja stavove Saveza o svim pitanjima izgradnje socijalizma u Jugoslaviji i razvitka socijalizma i savremenog radničkog pokreta u svetu . 1106

Savez komunista Jugoslavije se u svojoj delatnosti rukovodi teorijom naučnog socijalizma. Savez komunista Jugoslavije se bori za izgradnju socijalizma, za očuvanje nacionalne nezavisnosti, za dalje jačanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije i nastoji da svim političkim sredstvima i organizacionim radom pokreće i mobilise najšire narodne mase u borbu za te ciljeve. Ta njegova borba i rezultati te borbe čine ga predvodnikom celog radnog naroda radničke klase, radnog seljaštva, inteligencije i ostalih radnih ljudi, združenih u ogromnoj većini u jedinstvenom frontu borbe za izgradnju novih socijalističkih društvenih odnosa. Za sprovođenje u život svoje linije Savez komunista se bori političkom i idejnom aktivnošću u svim oblastima društveno- političkog života, u svim društvenim organizacijama, organima i ustanovama. Članovi Saveza komunista, razvijajući široku inicijativu radnih ljudi u rešavanju svih društveno-političkih pitanja, služe se ubeđivanjem kao svojim osnovnim metodom rada. Savez komunista Jugoslavije je organizovan na principu demokratskog centralizma, na jedinstvu volje i jedinstvu akcije svih članova i organizacija Saveza. Njihovo dosledno sprovođenje obezbeđuje : organizacionu čvrstinu Saveza komunista ; tesnu vezu članova Saveza sa radnim ljudima ; stalno jačanje Saveza primanjem novih članova ; razvijanje discipline, borbu mišljenja, kritiku i samokritiku i drugarske odnose u Savezu komunista Jugoslavije. Delatnost Saveza komunista je javna. Savez komunista Jugoslavije , kao deo svesnih socijalističkih snaga međunarodnog radničkog pokreta, radi na razvijanju internacionalizma, ravnopravne saradnje i međusobnog razumevanja sa komunističkim i drugim radničkim partijama i progresivnim pokretima celog sveta.

I ČLANOVI SAVEZA KOMUNISTA, NJIHOVE DUŽNOSTI I PRAVA 1. Član Saveza komunista jeste onaj ko usvaja Program i Statut Saveza, nesebično i aktivno se zalaže za sprovođenje u život Programa, Statuta i svih odluka Saveza, radi u jednoj od njegovih organizacija i plaća članarinu. Članstvo u Savezu je nespojivo sa shvatanjima i postupcima tuđim socijalizmu , kao i sa ispovedanjem religije. 70*

1107

2. Član Saveza komunista dužan je : a) da radi na podizanju svoje komunističke svesti i na usvajanju teorije marksizma-lenjinizma ; b) da poznaje osnovna pitanja politike Saveza komunista i da prati štampu i publikacije Saveza ; c) da radi na razvijanju socijalističke svesti radnih ljudi, da tumači politiku Saveza i da se bori za njeno sprovođenje, da razvija aktivnost i inicijativu građana u svim oblicima socijalıstičke demokratije, da svojom aktivnošću doprinosi da odluke društvenih organa i organizacija budu u duhu socijalizma i da se aktivno bori protiv antisocijalističkih shvatanja i postupaka ; d) da se bori za socijalističke odnose među ljudima, za izgradnju socijalističkog morala i da svojim radom i držanjem služi za primer ostalim radnim ljudima i prednjači u izvršavanju svih društvenih obaveza ; e) da aktivno učestvuje u radu svoje organizacije, da se potčinjava odlukama većine i disciplinovano i dosledno sprovodi u život odluke Saveza.

3. Član Saveza komunista ima pravo : a) da svoj stav i poglede na sva pitanja društvenog razvitka slobodno izlaže i brani u organizacijama Saveza ; da na sastancima organizacija i u štampi učestvuje u raspravljanju politike Saveza i donošenju njegovih odluka ; b) da se pre donošenja odluke organizacije zalaže za svoje mišljenje ; c) da na sastancima organizacija Saveza kritikuje svakog člana Saveza ; d) da bira i da bude biran u organe Saveza ; prilikom biranja organa Saveza svaki član ima pravo da predlaže kandidate i da o svakom predloženom kandidatu iznosi svoje mišljenje ; e) da lično učestvuje kad se pretresa i odlučuje o njegovom radu i postupcima ; f) da se pitanjima ili predlozima obraća ma kojem rukovodstvu ili organu Saveza, uključujući Centralni komitet i kongres. 4. Prijem u članstvo Saveza vrši se samo pojedinačno, po pravilu sa navršenom osamnaestom godinom . 5. O prijemu u članstvo Saveza rešava osnovna organizacija na ličnu želju , na predlog članova i organa Saveza, aktiva komunista, političkih i društvenih organizacija i organa društvenog upravljanja. Izuzetno, prijem u članstvo mogu vršiti i rukovodstva Saveza. 1108

Odluka o prijemu u članstvo dostavlja se pismeno opštinskom odnosno odgovarajućem komitetu . 6. Staž u Savezu komunista Jugoslavije računa se od dana donošenja odluke o prijemu u članstvo. 7. Svaki član pri prelazu iz jednog mesta na stalni ili duži boravak u drugo mesto obavezan je da se odjavi u svojoj organizaciji i prijavi organizaciji mesta u koje dolazi. 8. Bliža uputstva o registraciji, izdavanju knjižice , vođenju evidencije o članstvu Saveza, o prelazu članova iz jedne organizacije u drugu, kao i o uslovima prijema i priznavanja staža članovima drugih komunističkih partija i sl . donosi Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije..

II USTROJSTVO SAVEZA KOMUNISTA 9. Savez komunista je organizovan na principu demokratskog centralizma, što znači : a) svi rukovodeći organi Saveza, od najnižih do najviših, jesu izborni ; b) svi organi Saveza su obavezni da polažu računa o svom radu organizacijama i organima koji su ih izabrali ; c) manjina je obavezna da prihvata i sprovodi odluke većine ; d) organizacije i niži organi su obavezni da sprovode odluke viših organa. 10. Sve organizacije i rukovodstva Saveza su samostalni u donošenju odluka u delokrugu svoga rada, a u skladu sa Programom, Statutom i politikom Saveza. Viša rukovodstva su dužna da pomažu i razvijaju incijativu i aktivnost komunista i organizacija Saveza, da razmatraju predloge i mišljenja organizacija . U cilju donošenja što pravilnijih odluka rukovodstva i organizacije Saveza primenjuju kao metod svoga rada savetovanja o svim pitanjima značajnijim za rad i politiku Saveza. Rukovodstva Saveza mogu održavati i proširene sednice, kojim prisustvuju i pojedini članovi i drugi funkcioneri Saveza. 11. Savez je po pravilu organizovan na produkcionom i teritorijalnom principu. 12. Organizaciono ustrojstvo Saveza je sledeće :

1103

a) osnovna organizacija Saveza komunista ;

b) aktiv Saveza komunista ; c) u preduzeću sa više osnovnih organizacija - konferencija Saveza komunista preduzeća i komitet preduzeća. Izuzetno, za mesto , uže naselje i stanbenu zajednicu - odgovarajuća konferencija i komitet, uz prethodnu saglasnost centralnog komiteta Saveza komunista narodne republike ; d) u opštini -- opštinska konferencija i opštinski komitet; e) u srezu - sreska konferencija i sreski komitet; f) u oblasti , pokrajini oblasna, pokrajinska konferencija i oblasni, pokrajinski komitet ; g) u narodnoj republici kongres Saveza komunista narodne republike i centralni komitet Saveza komunista narodne republike ; h) za Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju - kongres Saveza komunista Jugoslavije i Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. 13. Radi sprovođenja u život tekućih zadataka i svestranijeg izučavanja pojedinih pitanja pri rukovodstvima Saveza mogu se, na osnovu uputstva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, formirati pomoćni organi (organizaciono-politički sekretarijat, ideološka i kadrovska komisija i dr.) . 14. Sreski, oblasni, pokrajinski i centralni komiteti biraju i? svoga sastava kontrolnu komisiju, koja razmatra i rešava individualne slučajeve kršenja Programa i Statuta Saveza komunista i žalbe. 15. Izbor rukovodećih organa Saveza i delegata za konferencije i kongres vrši se tajnim glasanjem i pojedinačno za svakog kandidata. Izbor sekretara i sekretarijata osnovne organizacije, fabričkih, mesnih i njima sličnih komiteta može se vršiti i drukčije ukoliko, na predlog jedne trecine prisutnih, konferencija tako odluči. 16. Ako se broj članova rukovodstva Saveza izabranih na konferenciji odnosno kongresu smanji za jednu trećinu , saziva se vanredna konferencija odnosno vanredni kongres . Izuzetno se u opštinske i sreske komitete može u toku jednog izbornog perioda kooptirati do jedne petine članova. 17. Unutrašnji život u organizacijama i organima Saveza odvija se na osnovu demokratskog centralizma, prava i dužnosti članova, drugarskih odnosa, borbe mišljenja, kritike i samokritike.

1110

III OSNOVNA ORGANIZACIJA I AKTIV 18. Organizacionu osnovu Saveza komunista sačinjavaju osnovne organizacije. Osnovna organizacija se formira u preduzeću , selu , naselju, jedinici i ustanovi Jugoslovenske narodne armije. O formiranju osnovnih organizacija Saveza komunista u manjim privrednim organize : ijama, kao i u pojedinim ustanovama i udruženjima i na drugim mestima gde su one potrebne, uputstvo donosi Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. 19. Osnovna organizacija održava redovnu godišnju konferenciju, na kojoj se podnosi izveštaj o radu i biraju sekretar i zamenik. Ako to brojnost članova i uslovi rada zahtevaju , osnovna organizacija može radi vođenja tekućeg rada izabrati sekretarijat. Velika osnovna organizacija može se podeliti na odeljenja. Odeljenje osnovne organizacije bira sekretara odeljenja i zamenika, a osnovna organizacija sekretarijat. U kojim slučajevima se osnovna organizacija deli na odeljenja i u kojim organizacijama i od koliko članova se bira sekretarijat, uputstvo donosi centralni komitet Saveza komunista narodne republike. 20. Sastanak osnovne organizacije održava se prema potrebi, a po pravilu jedanput mesečno. 21. Najvažniji zadaci osnovne organizacije jesu : a) da organizacija u celini i svaki njen član budu u središtu borbe za socijalizam i socijalističke odnose, za razvitak socijalıstičke demokratije , za dalje razvijanje materijalne osnove naše društvene zajednice, za povišenje proizvodnje i podizanje produktivnosti rada, za jačanje snaga socijalizma u celini, a protiv antisocijalističkih shvatanja i tendencija ; b) da se bori za što puniji razvitak radničkog i društvenog samoupravljanja, za političko , idejno, stručno i kulturno uzdizanje najširih slojeva radnog naroda; c) da uporno i organizovano radi na idejnom i političkom vaspitanju i podizanju članova i pomaže im u njihovoj društvenoj i političkoj aktivnosti ; d) da se jača primanjem u Savez novih članova iz redova radničke klase, radnog seljaštva i inteligencije ; e) da kod svojih članova neguje požrtvovanost, skromnost, drugarstvo, iskrenost i sve osobine komunista, kome je interes 1111

socijalizma, kao cilj konačnog oslobođenja čoveka, najviši zakon u njegovom javnom i privatnom životu ; f) da se u svojim redovima bori protiv birokratskih , malograđanskih i drugih negativnih i Savezu tuđih postupaka i shvatanja. 22. Radi usmeravanja rada komunista i izgrađivanja zajedničkog stava prema osnovnim pitanjima mogu se, prema potrebi, na određenim područjima društvene delatnosti, formirati aktivi komunista. Aktivi komunista se mogu formirati u društvenim organizacijama, udruženjima, u pojedinim ustanovama, za određeno područje, po određenim problemima. Aktivi mogu biti stalni ili povremeni. Stalni aktivi biraju sekretara, odnosno sekretarijat. Prema području delatnosti komunista, aktive formiraju opštinski, sreski, oblasni, pokrajinski i centralni komiteti . Bliža uputstva o formiranju i delatnosti aktiva komunista donosi Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije.

IV KONFERENCIJA SAVEZA KOMUNISTA 23. Najviši organ Saveza komunista u preduzeću i mestu sa više osnovnih organizacija, u opštini , srezu , oblasti i pokrajini, jeste konferencija Saveza komunista. Konferenciju Saveza komunista u preduzeću i mestu sa više osnovnih organizacija saziva odgovarajući komitet jedanput godišnje. Opštinsku konferenciju Saveza komunista saziva opštinski komitet jedanput u dve godine. Sresku (gradsku) konferenciju Saveza komunista saziva sreski komitet jedanput u dve godine. Oblasnu i pokrajinsku konferenciju saziva odgovarajući komitet jedanput u tri godine. 24. Vanrednu konferenciju Saveza komunista saziva odgovarajući komitet, po svojoj odluci ili na zahtev jedne trećine članova ili jedne trećine organizacija. Rok za sazivanje vanredne konferencije na zahtev jedne trećine članova Saveza ili jedne trećine organizacija jeste tri meseca. 25. Konferencija Saveza komunista razmatra izveštaje komiteta i revizione komisije i odlučuje o njima, ocenjuje rezultate

1112

postignute u sprovođenju politike Saveza, donosi zaključke za dalji rad i bira komitet, kao svoj izvršni organ, i revizionu komisiju. Konferencija Saveza komunista rešava punovažno ako na njoj prisustvuju delgati koji pretstavljaju najmanje dve trećine ukup nog broja članova. Odluke se donose većinom glasova. 26. Broj članova komiteta i revizione komisije utvrđuje odgovarajuća konferencija, u okvirima koje određuje Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. 27. Komitet radi kolektivno i odluke donosi na svojim sednicama kojima prisustvuju najmanje dve trećine članova . Za tekuće poslove komitet iz svoje sredine bira sekretarijat, sekretara i organizacionog sekretara.

V SAVEZ KOMUNISTA U NARODNOJ REPUBLICI 28. Članovi i organizacije Saveza komunista Jugoslavije u narodnoj republici sačinjavaju Savez komunista narodne republike. Odluke kongresa i Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije obavezne su za saveze komunista narodnih republika. Članovi Saveza i organizacije u narodnoj republici dužni su da sprovode kako odluke najviših organa Saveza komunista Jugoslavije tako i odluke kongresa i centralnog komiteta Saveza komunista narodne republike. 29. Najviši organ Saveza komunista narodne republike jeste kongres. Kongres se saziva jedanput u pet godina na inicijativu centralnog komiteta narodne republike. Vanredni kongres se saziva na inicijativu centralnog komiteta, na zahtev jedne trećine članova Saveza ili jedne trećine opštinskih organizacija. Rok za sazivanje vanrednog kongresa na zahtev jedne trećine članova Saveza ili jedne trećine opštinskih organizacija jeste tri meseca. Odluka o sazivanju kongresa i dnevni red moraju biti objavljeni najmanje dva meseca unapred. Kongres rešava punovažno ako delegati prisutni na njemu pretstavljaju najmanje dve trećine ukupnog broja članova. Odluke se donose većinom glasova. Broj delegata za kongres i način izbora određuje centralni komitet Saveza komunista narodne republike. 30. Kongres Saveza komunista narodne republike :

1113

a) razmatra izveštaj centralnog komiteta i revizione komisije i odlučuje o njima; b) određuje, na osnovu političke linije Saveza komunista Jugoslavije, političke zadatke Saveza komunista narodne republike; c) utvrđuje broj članova i bira centralni komitet i revizionu komisiju ; d) rešava o žalbama i molbama članova i organizacija. 31. Centralni komitet Saveza komunista narodne republike je između dva kongresa najviši rukovodeći organ Saveza komunista narodne republike. 32. Centralni komitet bira, kao svoj izvršni organ, izvršni komitet centralnog komiteta, političkog i organizacionog sekretara. Izvršni komitet iz svoje sredine može da bira sekretarijat, koji, između sednica izvršnog komiteta, obezbeđuje sprovođenje njegovih odluka i rukovodi svakodnevnim radom. Broj članova izvršnog komiteta određuje centralni komitet. 33. Centralni komitet održava sednice prema potrebi, a najmanje dva puta godišnje.

VI

NAJVIŠI ORGANI SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE 34. Najviši organ Saveza komunista Jugoslavije jeste kongres. Kongres se saziva jedanput u pet godina na inicijativu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Vanredni kongres se saziva na inicijativu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, na zahtev jedne trećine članova Saveza ili na zahtev Saveza komunista dve narodne republike. Rok za sazivanje vanrednog kongresa na zahtev jedne trećine članova Saveza ili na zahtev Saveza komunista dve narodne republike jeste tri meseca. Odluka o sazivanju kongresa i dnevni red moraju biti objavljeni najmanje dva meseca unapred. Kongres rešava punovažno ako delegati prisutni na njemu pretstavljaju najmanje dve trećine ukupnog broja članova. Odluke se donose većinom glasova. Broj delegata za kongres Saveza komunista Jugoslavije i način izbora određuje Centralni komitet. 35. U slučaju da Centralni komitet ne sazove vanredni kongres u roku predviđenom u članu 34 ovog Statuta, organizacije

1114

koje su tražile sazivanje vanrednog kongresa imaju pravo da obrazuju organizacioni komitet za pripremu i saziv vanrednog kongresa. 36. Kongres : a) razmatra izveštaj Centralnog komiteta i Centralne revizione komisije i odlučuje o njima; b) donosi Program i Statut Saveza i vrši izmene u njima ; c) određuje političku liniju Saveza ; d) utvrđuje broj članova i bira Centralni komitet i Centralnu revizionu komisiju ; e) rešava o žalbama i molbama članova i organizacija. 37. Centralni komitet je najviši rukovodeći organ Saveza između dva kongresa, pretstavlja Savez u zemlji i u odnosu prema stranim partijama i organizacijama. 38. Centralni komitet održava svoje sednice prema potrebi, a najmanje jedanput godišnje . 39. Centralni komitet bira svoj izvršni organ - Izvršni komitet, generalnog sekretara Saveza komunista Jugoslavije i sekretare Centralnog komiteta . Izvršni komitet iz svoje sredine bira sekretarijat, koji, između sednica Izvršnog komiteta, obezbeđuje sprovođenje njegovih odluka i rukovodi svakodnevnim radom. Broj članova Izvršnog komiteta i sekretara Centralnog komiteta određuje Centralni komitet.

VII ORGANIZACIJA SAVEZA KOMUNISTA U JUGOSLOVENSKOJ NARODNOJ ARMIJI 40. Strukturu i organizacione forme rada organizacije Saveza komunista Jugoslavije u Jugoslovenskoj narodnoj armiji propisuje Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije na osnovu ovog Statuta.

VIII DISCIPLINSKE MERE I PRESTANAK ČLANSTVA 41. Prema članovima Saveza koji krše Program, Statut i odluke Saveza --- osnovne organizacije i viši organi dužni su da preduzimaju disciplinske mere. Disciplinske mere su vaspitnog karaktera.

1115

42. Svaki prekršaj članova Saveza mora se najbrižljivije I najsavesnije ispitati ; o prekršajima i greškama pojedinih članova Saveza raspravlja se na sastanku organizacije ili sekretarijata, a odluku o kazni donosi osnovna organizacija. Izuzetno odluku o kazni donosi i komitet. 43. Disciplinske mere koje se preduzimaju prema članovima Saveza jesu : opomena, ukor, strogi ukor, poslednja opomena i isključenje iz Saveza. 44. U slučaju kada je radom osnovnih organizacija odnosno rukovodstava nanesena krupnija šteta Savezu - centralni komitet Saveza komunista narodne republike može raspustiti takve osnovne organizacije odnosno rukovodstva. U tom slučaju on utvrđuje pojedinačnu odgovornost svakog člana osnovne organizacije odnosno rukovodstva. Posle raspuštanja osnovne organizacije ponovna registracija članstva vrši se pojedinačno. U slučaju raspuštanja rukovodstva istovremeno se saziva vanredna konferencija za izbor novog rukovodstva. 45. Svaki kažnjeni član ima pravo žalbe. Žalba se podnosi neposredno višem rukovodstvu najkasnije šest meseci od dana kada je izrečena kazna, a rukovodstvo je obavezno da donese svoje rešenje u roku od tri meseca po prijemu žalbe. Ukoliko se kažnjeni sa rešenjem ne složi , on ima pravo žalbe bilo kojem rukovodstvu Saveza komunista Jugoslavije. 46. Kazna se može ukinuti na molbu kažnjenog, na inicijativu članova, organizacije i rukovodstva Saveza koje je kaznu donelo ili organizacije u kojoj se kažnjeni nalazi. 47. Bliža uputstva o preduzimanju disciplinskih mera, ukidanju i poništavanju kazni , o žalbama i sl. donosi Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. 48. Članstvo u Savezu komunista Jugoslavije prestaje isključenjem iz Saveza ili na lični zahtev . Lica koja su već bila u redovima Saveza komunista Jugoslavije mogu ponovo biti primljena u skladu sa odredbama ovog Statuta. IX MATERIJALNA SREDSTVA SAVEZA KOMUNISTA 49. Materijalna sredstva Saveza komunista Jugoslavije potiču od članarine i ostalih prihoda. Organizacije i rukovodstva Saveza raspolažu materijalnim sredstvima na osnovu budžeta. Bliža uputstva donose Centralni

1116

komitet Saveza komunista Jugoslavije i centralni komiteti narodnih republika. 50. Svaki član Saveza plaća od svojih prihoda mesečno članarinu u određenom iznosu . Kolika će biti visina iznosa i od kojih prihoda, određuje Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. 51. Kontrolu materijalno-finansiskog poslovanja, počev od opštinskog pa do Centralnog komiteta, vrše revizione komisije.

X AMBLEM I ZASTAVA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE 52. Amblem Saveza komunista Jugoslavije je crvena petokraka zvezda sa srpom i čekićem u sredini ; srp i čekić i ivice zvezde su zlatne boje. Ispod zvezde, između njena dva kraka, nalaze se početna slova Saveza komunista Jugoslavije - SKJ. Zastava Saveza komunista Jugoslavije je crvena ; odnos dužine prema širini je 2 : 1 ; u gornjem levom uglu stoji amblem Saveza komunista Jugoslavije sa natpisom iznad zvezde : „ Proleteri svih zemalja, ujedinite se!"

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI : Drugovi i drugarice, Komisija za molbe i žalbe takođe je završila rad. Izvestilac Komisije je drug Đoko Pajković.

DOKO PAJKOVIĆ : Drugovi i drugarice, S obzirom da je Izveštaj Komisije podeljen, to predlažem da se on ovde ne čita.

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI : Da li se Kongres slaže da se ne čita izveštaj Komisije za molbe i žalbe? (Slaže se.)

1117

IZVEŠTAJ KOMISIJE ZA MOLBE I ŽALBE O žalbama i molbama podnetim VII Kongresu SKJ Komisija koju je Kongres izabrao , razmatrala je žalbe į molbe prispele VII Kongresu SKJ i o tome podnosi sledeći izveštaj : Ukupan broj žalbi podnetih VII Kongresu SKJ na partiske kazne, regulisanje partiskog staža i druga pitanja iznosi 563 , i to : na odluke Kontrolne komisije CK SKJ . na odluke kontrolnih komisija centralnih

82 komiteta

narodnih republika i Kontrolne komisije Opunomoćstva CK SKJ za JNA . na odluke osnovnih organizacija, opštinskih i sreskih komiteta Saveza komunista Jugoslavije na odluke VI Kongresa na odluke kongresa Saveza komunista narodnih republika zahteva za prijem i ponovni prijem u SKJ zahteva po raznim drugim pitanjima („ Partizanske spomenice 1941 ", stan , penzije, invalidnine i sl.)

110

288

2 34 43

Razmatranjem žalbi je utvrđeno da se partiske kazne na koje su upućene žalbe Kongresu odnose na političke, disciplinske i druge greške i prestupe članova SKJ. Komisija je raspolagala potrebnim materijalom i pojedinačno je razmotrila žalbe podnete na odluke Kontrolnė komisije CK SKJ, i to :

63 4 9

na isključenje iz SKJ . na ostale partiske kazne na regulisanje staža u SKJ Ukupno

81

I Razmotrivši ove žalbe kao i odgovarajuće materijale, Komisija predlaže VII Kongresu : 1118

1) da se žalba MRAOVIĆ M. STEVA, iz Vrginmosta, uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije poništi . Komisija ovo predlaže zbog toga što se ponovnim proveravanjem došlo do novih materijala iz kojih se vidi da je Mraović bio nepravilno isključen iz Saveza komunista Jugoslavije ; 2 ) da se žalba HRNČIĆ H. HASANA, iz Beograda , uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije poništi. Komisija ovo predlaže zbog toga što se pri razmatranju njegove žalbe raspolagalo novijim dokumentima iz kojih se vidi da je bio nepravilno isključen iz Saveza komunista Jugoslavije ; 3) da se žalba ZDRAVKOVIĆ M. MILUTINA, iz Zemuna, delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom strogi ukor; 4) da se žalba BAZNIK I. HENRIKA, iz Ljubljane, delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom strogi ukor; 5) da se žalba VUČINIĆ P. VASA, iz Beograda, delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom strogi ukor; 6) da se žalba ZULIM J. VINKA, iz Splita, delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom strogi ukor; 7) da se žalba KRESO HUSEINA, iz Sarajeva , delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom strogi ukor; 8) da se žalba MARAVIĆ NIKOLE, iz Zemuna, delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom poslednja opomena; 9) da se žalba JOKOVIĆ D. MARKA, iz Boričja-Žabljak, delimično uvaži i da se kazna isključenja iz Saveza komunista Jugoslavije zameni kaznom poslednja opomena. Komisija je konstatovala da je Kontrolna komisija Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije pravilno ocenila greške pomenutih drugova, ali su kazne s obzirom na učinjene greške bile preoštro odmerene.

II Komisija predlaže da se odbiju žalbe na isključenje iz Saveza komunista Jugoslavije : Ɖolević Petra, iz Prilepa - V. P. 5823 ; Sarović Zarka, iz Zagreba - - V. P. 8315 ; Drakić Stevana, iz Tito-

1119-

grada ; Predovan Nikole, iz Zadra ; Lazarević Miluna, iz Vrhnike V. P. 5312 ; Milošević Mihajla, iz Zagreba ; Kovačević Momčila, iz Bijelog Polja ; Bartula Radovana, iz Han Pijeska ; Španjević Boža, iz Ivangrada ; Parenta Gligorija, iz Zadra ; Kladar Milana, iz Zemuna; Jurković Boka , iz Slivna Ravnog - Makarska ; Novaković Milomira, iz Beograda ; Skokandić Damjana, iz Donje Vručice Korčula ; Nikačević Mirjane, iz Beograda ; Dubajić Sava, iz Zemuna ; Vuković Ratka, iz Zemuna ; Šijan Đura, iz Zagreba ; Lukač Obrada, iz Nakova - Kikinda ; Stojković Damjana, iz Negotina; Cvetković Milutina, iz Pančeva ; Šoč Vukašina , iz Beograda ; Obradović Dušana, iz Bačke Topole ; Vujasinović Svetozara, iz Splita ; Bogdanovski Blagoja, iz Beograda ; Nedeljković Srećka, iz Lučana - Čačak ; Ostojić Đorđa, iz Beograda ; Raketić Pera, iz Kolašina; Polovina Rada, iz Stare Gradiške ; Vulić Milenka, iz Ljubljane ; Nikolić Mališe, iz Vračevića - Ljig ; Đusić Nenada , iz Beograda , Todorović Milivoja, iz Ljiga ; Cakić Nikole, iz Beograda ; Radanović Mila, iz Beograda ; Machala Zdenka, iz Pazina ; Pejović Radosava, iz Beograda ; Rogić Mlađa, iz Banja Luke ; Mufišovski Toša, iz Skoplja ; Vulatović Živka , iz Goražda ; Galić Svetozara, iz Beograda ; Subota Ivana, iz Beograda ; Prodanović Vidoja, iz Priboja na Limu ; Klimentić Haira, iz Skoplja ; Spajić Radovana , iz Splitá; Simunda Nedeljka, iz Zagreba ; Maravić Nikole, iz Beograda ; i Tavželj Stanka iz Kopra. Komisija takođe predlaže da se odbiju žalbe na strogi ukor: Delović Pavla, iz Beograda ; Gizdavčić Bartula, iz Splita ; i Stefanovski Stojka, iz Skoplja. Da se odbiju žalbe na kaznu ukor: Filipović Radisava, iz Beograda i Popadić Svetozara iz Zemuna. Komisija je sve ove žalbe kao i materijale kojima je raspolagala razmotrila i našla da je Kontrolna komisija Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije sve ove slučajeve ispitala, ocenila težinu grešaka i pravilno potvrdila odluke o isključenju iz Saveza komunista Jugoslavije i ostalim partiskim kaznama. Žalbu Košte Vjekoslava, iz Zadra, na odluku o neregistrovanju u SKJ posle raspuštanja organizacije kojoj je pripadao , kao i ostali materijal, Komisija je proučila i konstatovala da je Kontrolna komisija Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije celu stvar ispitala i pravilno potvrdila odluku o njegovom neregistrovanju u Savezu komunista Jugoslavije. Ali , s obzirom na njegov pozitivan rad i držanje, Komisija predlaže da Kongres preporuči osnovnoj organizaciji Saveza komunista njegov ponovni prijem u SKJ .

1120

Komisija takođe predlaže da se odbiju žalbe na odluku Kontrolne komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije o regulisanju staža u Savezu komunista Jugoslavije, i to : Ćirić Jovana, iz Beograda ; Abramović Josipa, iz Zagreba ; Ivanović Dragoslava, iz Beograda ; Čujović Matije, iz Škofja Loke i Milijić Boška, iz Beograda, pošto je Kontrolna komisija CK SKJ detaljno ispitala ranije zahteve ovih drugova i donela pravilnu odluku . VII Kongresu SKJ podneli su žalbe : Đurišić Milo , iz Ulcinja ; Ristić Milutin, iz Niša ; Lalović Miroslav, iz Beograda i Jarić Miloš, iz Zmajeva Novi Sad, na odluke VI Kongresa SKJ. S obzirom da nema novih momenata koji bi zahtevali izmenu odluke, Komisija predlaže da se odluke donete na VI Kongresu ne uzimaju u razmatranje. Komisija obaveštava Kongres da je Kontrolna komisija Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije na molbu Ljubodraga Đurića, koji je isključen iz Saveza komunista Jugoslavije na VI Kongresu , donela odluku da se ponovo primi u Savez komunista Jugoslavije na osnovu njegovog rada i držanja od isključenja iz SKJ.

III Komisija nije u mogućnosti da Kongresu podnese predlog za rešenje o žalbama : Ratković Aleksandra, iz Smedereva, Božović Vasilja, iz Nikšića ; Nikolić Marka, iz Prokuplja ; Mančić Ljubomira, iz Beograda ; Salihodžić Junusa, iz Zenice ; Kovačević Slobodana, iz Čačka ; Ferara Željka, iz Splita ; Jokić Jovana, iz Sarajeva ; Jenić Ilije, iz Negotina i Čabarkapa Predislava, iz Goražda, zbog toga što nije raspolagala potrebnim materijalima na osnovu kojih bi mogla proveriti navode iz njihovih žalbi. Komisija predlaže VII Kongresu da se za razmatranje i rešenje ovih žalbi ovlasti Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Zalbe na odluke osnovnih organizacija, opštinskih i sreskih komiteta SKJ, kontrolnih komisija centralnih komiteta Saveza komunista narodnih republika i Kontrolne komisije Opunomoćstva Centralnog komiteta SKJ za Jugoslovensku narodnu armiju , kojih ima 398 , stizale su neposredno pred Kongres ili u toku rada Kongresa, i to bez potrebnih dokumenata i priloga. Stoga Komisija nije mogla ispitati navode u žalbama da bi Kongres o njima mogao doneti odluke. 71 VII Kongres SKJ

1121

Zbog toga Komisija predlaže da Kongres ovlasti Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije da žalbe na odluke kontrolnih komisija centralnih komiteta Saveza komunista narodnih republika i Kontrolne komisije Opunomoćstva Centralnog komiteta SKJ za Jugoslovensku narodnu armiju ispita i donese odgovarajuće odluke, a da se žalbe na odluke osnovnih organizacija, opštinskih i sreskih komiteta Saveza komunista upute na ispitivanje i rešavanje centralnim komitetima Saveza komunista narodnih republika. Komisija predlaže isti postupak i sa molbama za ponovni prijem u Savez komunista Jugoslavije.

IV Komisija je mišljenja da Kongres ne razmatra žalbe po pitanju „ Partizanske spomenice 1941 ", penzija , stana, invalidnina itd., već da ove žalbe treba uputiti nadležnim državnim organima na rešavanje.. Komisija predlaže Kongresu da ovaj izveštaj usvoji. Ljubljana, 26 aprila 1958 godine

Članovi Komisije : 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11 ) 12) 13) 14) 15)

1122

Aleksijevski Dmitar Belinić Marko Bijedić Džemal Debeljak Stjepan Janić Vlado Krivic Vlado Lazović Branko Nedeljković Raja Pajković Đoko Pantović Radovan Rački Nikola Relić Petar Stijačić Radovan Šegrt Vlado Džunov Risto

DOKO PAJKOVIĆ :

Ja bih onda samo ukazao na greške koje su se potkrale v Izveštaju . Na strani 1 gde se daje broj žalbi na isključenje iz Saveza komunista umesto cifre 68 treba da stoji 69. Druga greška nalazi se na strani 3 gde stoji „ Vulatović Živka iz Goražda“, a treba da bude „ Vulatović Živka iz Kolašina“. Molim Kongres da primi na znanje ove ispravke i da usvoji Izveštaj Komisije za molbe i žalbe.

PRETSEDAVAJUĆI, LAZAR KOLIŠEVSKI : Da li se ko javlja za reč? (Niko.) Stavljam predlog Komisije za molbe i žalbe na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.) Ima li ko protiv ? (Nema.) Konstatujem da su predlozi Komisije za molbe i žalbe prihvaćeni. Dajem pauzu od 50 minuta.

(Pauza)

(Izlazak Radnog pretsedništva na čelu s drugom Titom delegati pozdravljaju burnim dugotrajnim aplauzom i skandiranjem: „Heroj Tito!“, „Mi smo Titovi --- Tito je naš!“)

PRETSEDAVAJUĆI , STEVAN DORONJSKI :

Drugovi i drugarice, Pošto je Kandidaciona komisija završila s radom, predlažem da podnese izveštaj . Dajem reč drugu Aleksandru Rankoviću , izvestiocu Kandidacione komisije . (Buran aplauz i skandiranje : „Tito-Marko!")

71.

1123

ALEKSANDAR RANKOVIĆ : Drugovi i drugarice delegati, Pre nego što vam predložim listu kandidata za Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Revizionu komisiju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, hteo bih da ukažem na neke momente kojima se Kandidaciona komisija rukovodila prilikom sastavljanja kandidacione liste. Kandidaciona komisija predlaže da Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije broji 135 članova (aplauz), što znači 32 člana više od sadašnjeg broja članova Centralnog komiteta. (Aplauz.) Prilikom predlaganja Kandidaciona komisija je imala u vidu sledeće momente : 1. Povećanje broja članova Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije odgovara stepenu i složenosti našeg unutrašnjeg razvitka i našoj stalnoj težnji da najodgovorniji politički kadrovi budu u što tešnjoj povezanosti sa članstvom Saveza komunista i radnim ljudima. Time će se stvoriti i povoljnije mogućnosti da se pruži što neposrednija i efikasnija pomoć osnovnim organizacijama i nižim rukovodstvima, da se unapredi rukovodenje organizacijama i njihova aktivnost još bolje uskladi sa potrebama našeg društvenog razvitka. 2. Time će se postići jedna ravnomernija podela zaduženja u radu i preneti odgovornost za rukovođenje u Savezu komunista na veći broj drugova i izbeći nagomilavanje dužnosti i funkcija u rukama određenog broja ljudi. 3. Povećanjem broja članova Centralnog komiteta postići će se i jačanje Centralnog komiteta sa mlađim i sposobnim drugovima koji će moći da preuzimaju i punu odgovornost u rukovođenju Savezom komunista. Pored toga, vi znate da smo na VI Kongresu ukinuli raniju praksu biranja kandidata za Centralni komitet, čime se već tada znatno morao proširiti Centralni komitet. Tim momentima rukovodila se Komisija kada je predložila povećanje broja članova Centralnog komiteta. Što se tiče kriterijuma Komisija je imala u vidu , kao i na prošlim kongresima, pre svega pravilan odnos kandidata prema dužnosti članova i funkcionera Saveza komunista, konkretne rezultate koje ima na svom poslu , rezultate u prošlosti kao i njegov partiski staž. Komisija je takođe imala u vidu socijalni i nacionalni sastav kandidata koje sada predlaže za članove Centralnog komiteta. 1124

Mnogi predloženi od ukupno 135 kandidata, bili su i do rata profesionalni revolucionari i partiski funkcioneri, dok su se ostali mlađi drugovi istakli u političkom i partiskom radu i na drugim dužnostima u toku rata i njihove sposobnosti došle su do još većeg izražaja u posleratnoj izgradnji. Sličnim kriterijumima rukovodila se Komisija i kod sastavljanja predloga za Revizionu komisiju Centrainog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Komisija je imala u vidu i već ustaljenu praksu da članovi Centralnog komiteta ne budu i članovi Revizione komisije. Pošto Kandidaciona komisija predlaže Kongresu da bira 135 članova za Centralni komitet i 23 člana za Revizionu komisiju, molim da pre nego što pređem na čitanje predloga kandidata, Kongres se izjasni u vezi sa brojem članova Centralnog komiteta i Revizione komisije. (Aplauz.)

PRETSEDAVAJUĆI , STEVAN DORONJSKI :

Želi li ko reč? (Niko.) Stavljam predlog Kandidacione komisije o broju članova Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Centralne revizione komisije na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.) Ima li ko protiv? (Nema.) Konstatujem da je predlog Kandidacione komisije da Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije ima 135 članova, a Centralna reviziona komisija 23 člana - jednoglasno usvojen.

ALEKSANDAR RANKOVIĆ : Drugovi i drugarice, Dozvolite mi da sada, uime Kandidacione komisije, podnesem predlog kandidata za članove Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije . Duboko sam uveren da ću izraziti mišljenje svih vas i svih članova Saveza komunista Jugoslavije, svih naših naroda, ako pre svega predložim druga Tita. (Buran aplauz i skandiranje : „Mi smo Titovi-Tito je naš!“, „ Heroj Tito!“ i „ Mi volimo Tita-Tito voli nas!") 1125

Predlažem, dalje : Acevu Veru Antunović Ristu Arsov Ljupču Avbelj Viktora Babić Ljubu, člana CK BiH 7. Babović Spaseniju 8. Bajković Filipa, člana IK CK Crne Gore 9. Bakarić Vladimira 10. Bakić Mitra, člana CK Crne Gore 11. Bebler Aleša 12. Begović Vlajka 13. Belinić Marka 14. Berus Anku 15. Biber Antuna 2. 3. 4. 5. 6.

16. Bijedić Džemala, člana IK CK BiH 17. Blažević Jakova 18. Božičević Ivana 19. Brecelj Marianą, člana CK Slovenije 20. Brkić Zvonka 21. Brkić Hasana 22. Bulajić Krsta, člana Ideološke komisije CK SKJ 23. Cazi Josipa 24. Crvenkovski Krstu 25. Cvetković Marjana, člana CK Jrvatske 26. Čolaković Rodoljuba 27. Danilović Uglješu 28. Dapčević Peka 29. Doronjski Stevana 20. Došen Iliju 31. Dugonjić Rata 32. Džunov Ristu, člana IK CK Makedonije 33. Fadil Hodžu , člana CK Srbije

1126

34. 35. 36. 37.

Gigov Strahila Gošnjak Ivana Gregorić Pavla Hadživasilev Mitu, člana IK CK Makedonije 38. Hribar Janeza 39. Hrnčević Josipa 40. Humo Avdu 41. Jakopič Alberta, člana CK Slovenije 42. Janjić Vladu 43. Jardas Edu , člana CK Hrvatske 44. Jojkić Đuricu, člana IK CK Srbije 45. Jovanović Blaža 46. Jovanović Isu 47. Jurjević Antu, člana CK Hrvatske 48. Jurinčić Niku 49. Karabegović Osmana 50. Karaivanov Ivana 51. Kardelj Edvarda (Buran aplauz. Delegati ustaju i skandiraju: ‫ ور‬Tito-Kardelj!") 52. Kavčič Stana 53. Kekić Danila, člana PK Vojvodine 54. Koliševski Lazara 55. Komar Slavka 56. Kovačević Nikolu 57. Krajačić Ivana 58. Krajger Borisa 59. Krajger Sergeja 60. Kreačić Otmara 61. Krivic Vladu 62. Krstulović Vicka 63. Kveder Dušana, člana CK Slovenije 64. Leković Voju

65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77.

Leskošek Franca Maček Ivana Maglajić Šefketa Mandžić Pašagu Marinko Mihu Marković Momu Markovski Krstu , člana IK CK Makedonije Maslarić Božidara Mićunović Veljka Mijatović Cvijetina Minić Milku , člana CK Srbije Minić Miloša Minčev Nikolu

78. Mojsov Lazu, člana CK Makedonije 79. Mrazović Karla 80. Mugoša Andriju 81. Nad Kostu 82. Naumovski Nauma 83. Nedeljković Raju 84. Neoričić Milijana 85. Nikezić Marka, člana CK Srbije 86.. Nimani Džavida 87. Novaković Gruju , člana IK CK BiH 28. Osolnik Bogdana, člana Ideološke komisije CK SKJ 89. Pajković Doku 90. Papić Radovana, člana CK BiH 91. Pavićević Mišu , člana Pretsedništva Centralnog odbora Saveza sindikata Jugoslavije 92. Penezić Slobodana 93. Perović Punišu 94. Petrović Dušana 95. Počuča Mila

96. Popivoda Krsta 97. Popović Vladimira 98. Popović Koču 99. Popović Milentija 100. Potrč Jožu 101. Prica Srđana 102. Pucar Đura-Starog 103. Rački Nikolu , člana CK Hrvatske 104. Radosavljević Dobrivoja Komisija predlaže : 105. Ranković Aleksandra (Dugotrajan aplauz. Delegati ustaju i skandiraju: „Tito-Leka!") 106. Regent Ivana 107. Romac Paška 108. Rukavina Ivana 109. Salaj Ðuru 110. Sekulić Nikolu 111. Smilevski Vidoja 112. Stambolić Petra 113. Stamenković Dragog 114. Stefanović Svetislava 115. Stojnić Velimira 116. Šegrt Vladu 117. Šentjurc Lidiju 118. Šiljegović Boška, člana Opunomoćstva CK SKJ za JNA 119. Šoti Pala 120. Špiljak Miku 121. Švabić Mihajla 122. Talevski Blagoja, člana IK CK Makedonije 123. Temelkovski Borka 124. Tikvicki Gezu, člana CK Srbije 125. Todorović Mijalka 126. Tomšič Vidu 127. Tripalo Miku, pretsednika CK NOJ

1127

128. Veselinov Jovana 129. Vidić Dobrivoja, člana Revizione komisije CK SKJ 130. Vipotnik Janeza, člana IK CK Slovenije

131. Vlahović Veljka 132. Vrabič Olgu, člana CK Slovenije 133. Vukmanović Svetozara 134. Zeković Veljka 135. Ziherl Borisa

(Citanje predloga kandidatske liste delegati propraćaju ustajanjem i burnim aplaudiranjem.)

PRETSEDAVAJUĆI , STEVAN DORONJSKI : Čuli ste, drugovi i drugarice, predlog liste za Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Da li neko želi reč ? (Niko se ne javlja.) Ima li neki drugi predlog? (Niko se ne javlja.) Stavljam na glasanje listu kandidata za članove Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije . Molim, ko je za, neka digne ruku ? (Svi delegati dižu ruku.) Ima li neko protiv? (Niko se ne javlja.) Konstatujem da je predlog Kandidacione komisije za listu kandidata za Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije jednoglasno usvojen. (Dugotrajan aplauz.) Drug Aleksandar Ranković predložiće, uime Kandidacione komisije, i listu kandidata za Centralnu revizionu komisiju.

ALEKSANDAR RANKOVIĆ :

Predlažem : 1. Baltic Milutina, člana CK Hrvatske 2. Brković Sava, člana IK CK Crne Gore 3. Buklevski Tomu , člana IK CK Makedonije 4. Burzevski Vanču , člana CK Makedonije 5. Cvetić Bosu , člana CK Srbije 6. Debeljak Stjepana, člana CK Hrvatske 7. Đurović Milinka , dosadašnjeg člana Revizione komisije 8. Đuričić Blažu , člana IK CK BiH 9. Georgijević Dimitrija, dosadašnjeg člana Revizione komisije 10. Jankez Grgu, člana CK Hrvatske 11. Jovičević Pavla, člana CK Srbije 1128

12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

Kapetanović Hajra , člana IK CK BiH Kapičić Jova, dosadašnjeg člana Revizione komisije Kovačević Dušanku , člana CK BiH Mates Lea, dosadašnjeg člana Revizione komisije Milosavljević Milosava, člana CK Srbije Nacevu Maru, dosadašnjeg člana Revizione komisije Popit Franca, člana CK Slovenije Relić Petra, člana CK Srbije Ribičič Mitju , člana IK CK Slovenije Roje Antu, člana CK Hrvatske Rudolf Janka, člana CK Slovenije Široka Kolju , člana OK SK Srbije

PRETSEDAVAJUĆI , STEVAN DORONJSKI : Drugovi i drugarice delegati, Čuli ste predlog liste za Centralnu revizionu komisiju. Da li neko želi reč ? (Niko se ne javlja.) Ima li neko drugi predlog? (Niko se ne javlja.) Stavljam na glasanje listu kandidata za članove Centralne revizióne komisije. Ko je za predlog, neka digne ruku ? (Svi delegati dižu ruku.) Ima li neko protiv? (Niko se ne javlja.) •

Drugovi i drugarice, Konstatujem da je predlog Kandidacione komisije za listu kandidata za Centralnu revizionu komisiju jednoglasno usvojen. (Aplauz.) Pošto se, prema Statutu Saveza komunista Jugoslavije, izbor Centralnog komiteta i Centralne revizione komisije vrši tajnim glasanjem, a kako smo usvojili kandidacione liste, pozivam članove Izborne komisije da izvrše sve pripreme za glasanje. Drugovi i drugarice, Prelazimo na šestu tačku dnevnog reda : Rezolucija o narednim zadacima SKJ. Dajem reč drugu Cvijetinu Mijatoviću, koji će, uime Komisije za izradu Rezolucije o narednim zadacima SKJ, podneti predlog .

1129

CVIJETIN MIJATOVIĆ : Drugovi i drugarice, Pre nego što pređem na čitanje Predloga rezolucije, koji Komisija predlaže Kongresu, dozvolite mi da učinim jednu napomenu . Pristupajući poslu na izradi Rezolucije, Komisija je, razumljivo, pošla od kongresne diskusije i kongresnih materijala, u prvom redu od referata i Programa. Kako naročito referati druga Tita i druga Rankovića kao i Program sadrže ne samo osnovne načelne stavove i smernice, nego i postavljaju mnoge, odredene zadatke, to je Komisija smatrala da joj je dužnost da iz tog obilja materijala izvuče i sistematizuje niz neposrednih, bližih obaveza, ne pretendujući da iznese sve aktuelne zadatke i izbegavajući da se upušta u izlaganje onih opštih, dugoročnijih, koji se sadrže u Programu, a, isto tako, nastojeći da se ne raspline u redanju suviše širokog broja ,,sitnijih“ zadataka , koji se, time što nisu ušli u Rezoluciju, ne skidaju, naravno, s dnevnog reda, jer ni jedna Rezolucija, uostalom, ne može da izrazi sveukupni život pa ni delatnost takve organizacije kao što je to Savez komunista. Još jedna napomena. U Predlogu su izvršene neke sitne stilske izmene koje uopšte ne menjaju sadržaj . Komisija predlaže Kongresu da usvoji sledeći Predlog rezolucije:

PREDLOG REZOLUCIJE Sedmi kongres Saveza komunista Jugoslavije konstatuje da je celokupni socijalistički razvitak Jugoslavije u periodu između Sestog i Sedmog kongresa potvrdio pravilnost politike Saveza komunista Jugoslavije. Tom prilikom postignuti su krupni uspesi u izgradnji materijalne osnove društva, u razvitku socijalističke demokratije i društvenog samoupravljanja, poboljšavanju životnih uslova radnih ljudi i u podizanju njihove socijalističke svesti. Zahvaljujući toj politici naša zemlja je dala svoj doprinos stvari mira, konstruktivne međunarodne saradnje i napretka socijalizma. Sedmi kongres usvajajući, posle iscrpne diskusije, referate, Izveštaj Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, kao i Program i Statut, smatra da su u njima date perspektive dalje

1130

izgradnje socijalizma, određene osnovne smernice i zadaci za aktivnost Saveza komunista. Polazeći od toga Kongres ukazuje na sledeće naredne zadatke :

I U cilju daljeg jačanja materijalne osnove socijalizma i bržeg razvijanja proizvodnih snaga neophodno je, u skladu s perspektivnim planom i rezolucijama Savezne narodne skupštine, ostvarivati skladniji razvitak svih privrednih oblasti. To će osigurati stabilnije odnose u privredi i stalno podizanje životnog standarda. Odlučnije potsticati specijalizaciju i kooperaciju u proizvodnji naročito u pojedinim granama industrije, tešnje povezivati naučno- istraživački rad sa problemima privrede, usvajati modernu tehnologiju i savremene metode proizvodnje u što širim razmerama. Bolje koristiti rezerve s postojećim kapacitetima, sredstvima i radnoj snazi, potstičući materijalnu zainteresovanost i lično zalaganje radnih ljudi. Privredni razvitak manje razvijenih područja ostvarivati u skladu sa opštim principima naše ekonomske politike i potrebom otklanjanja razlika u stepenu razvijenosti . Osigurati racionalna ulaganja u privredu , da bi se ona što neposrednije i što brže odražavala na porast proizvodnje i dohotka. Preduzeti mere da se oprema, organizacione forme i metodi poslovanja u trgovini dovedu u sklad sa bržim razvitkom svih vidova potrošnje, sa politikom postizanja stabilnosti tržišta i povišenja životnog standarda. Modernizacija poljoprivrede i njen socijalistički preobražaj pretstavljaju jedan od najvažnijih zadataka u borbi za dalju socijalističku izgradnju zemlje. Zato je nužno : Odlučnije uvoditi savremene tehnološke procese i unapređivati proizvodnju u svim granama poljoprivrede uz istovremeno jačanje socijalističkih odnosa na selu . Jačati materijalnu osnovu poljoprivrednih dobara i radnih zadruga kako bi što pre postali moderni krupni socijalistički proizvođači i nosioci borbe za unapređenje poljoprivrede i njen socijalistički preobražaj .

1131

Jačati i razvijati zadrugarstvo , a posebno proizvodnu saradnju (kooperaciju) između zadruga i individualnih proizvođača kao oblik koji omogućava brži razvitak krupne socijalističke poljoprivredne proizvodnje. Podizanje životnog standarda ostvarivati u skladu sa porastom produktivnosti rada i nacionalnog dohotka u opštedruštvenim razmerama . Sistem nagrađivanja izgrađivati na jedinstvenim osnovama i odmeravanjem ličnog dohotka srazmerno efektu rada svakog pojedinog radnika. Preduzeti mere za stabilizaciju tržišta, za društveno kontrolisanje i sprečavanje dohodaka koji ne potiču od povećanja produktivnosti rada , kao i mere za ekonomski celishodan raspored dohodaka između privrednih oblasti i grana. Usmeriti rad komune tako da ona, uporedo sa naporima za privredni razvitak, ostvari i što širu aktivnost na poboljšanju snabdevanja, na stanbeno - komunalnoj izgradnji, na razvijanju socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih, kulturnih i fiskulturnih službi kao i uslužnih delatnosti koje bitno utiču na poboljšanje materijalnih i kulturnih uslova života stanovništva. Preduzeti mere da stanbena izgradnja bude brža i jevtinija, razvijajući veću zainteresovanost pojedinaca za izgradnju i održavanje stanbenog fonda. Posvetiti naročitu pažnju i preduzeti mere koje će , ne dirajući u csnovna samoupravna prava neposrednih proizvođača i komuna, obezbeđivati plansko usmeravanje privrednog razvitka u skladu sa potrebama zajednice i čuvanja osnovnih proporcija u privredi. Savez komunista treba da nastoji da sve društvene snage deluju u okviru jedinstvene privredne politike i ostvaruju nužni sklad i povezanost između opštih napora celoga društva i neposredne aktivnosti radnih kolektiva, komuna i drugih nosilaca samoupravljanja , suzbijajući lokalističke i partikularističke tendencije koje slabe napore za brži i harmoničniji razvitak privrede i društva .

II Socijalna politika treba sve više da menja svoj karakter. Njeni zadaci treba da se prošire sa područja zaštite zdravlja, obezbeđenja dece i nesposobnih za rad i osiguranje za starost na pod-

1132

ručje opšte brige za čoveka, porodicu , njihove svakodnevne potrebe i opskrbu , njihov odmor, zabavu itd . Neophodno je razviti društvenu kontrolu i veću zainteresovanost pojedinaca, radnih kolektiva, komunalnih zajednica i svih društvenih faktora, da bi se obezbedilo racionalnije trošenje fondova socijalnog osiguranja. Zdravstveno osiguranje treba razvijati u pravcu postepenog obuhvatanja celokupnog stanovništva. Zadatak je društvene zajednice, a naročito organa radničkog samoupravljanja i sindikalnih organizacija, da se ostvari puna zakonitost u oblasti radnih odnosa , zaštite pri radu i razvijanju sccijalnih i zdravstvenih službi u preduzećima. U oblasti zdravstvene politike potrebno je , pored materijalnih ulaganja, osigurati razvoj preventivne službe, brže obrazovanje srednje-medicinskih kadrova, kao i zdravstveno prosvećivanje naroda.

III

U oblasti prosvete, nauke i kulture postavljaju se sledeći zadaci : Sprovesti reformu školstva , što znači izgraditi takve škole koje će kao društvene ustanove socijalističke zajednice maksimalno doprinositi formiranju stručno- sposobnih i socijalistički vaspitanih građana kakvi su potrebni našoj zajednici . Posebno je važno brže uzdizati kadrove za privredu. U tom cilju razvijati mrežu raznovrsnih sručnih škola koje će bolje odgovarati potrebama privrede, kao i sve forme dopunskog obrazovanja, usavršavanja, posebno radničke univerzitete i slične ustanove, izgrađujući ih u razvijene, kadrovski i materijalno obezbedene institucije . Ne zanemarujući podizanje naučnog podmlatka, smelije rešavati pitanje bržeg, racionalnijeg školovanja visokokvalifikovanih stručnjaka za privredu i druge službe. Radi toga preduzeti odgovarajuće mere za skraćenje studija na univerzitetima. Starati se za sistematsko stručno i ideološko uzdizanje prosvetnih radnika. Nastojati da se u pretstojećem periodu brže proširuje školski prostor i poboljšava oprema, naročito u gradovima i industriskim naseljima. Posvetiti veću brigu obezbeđenju boljeg rada kulturnih ustanova i starati se naročito za one koje najefikasnije služe kul1133

turnom uzdizanju širokih slojeva trudbenika, kao što su javne biblioteke, film, radio i slično. Sistematski potsticati i unapređivati raznovrsnu kulturnu samodelatnost trudbenika, boreći se za njenu socijalističku sadržinu i umetnički kvalitet. Jačati naučne ustanove i čvršće ih povezivati s našom praksom i potrebama zemlje. Boriti se za još bolju organizaciju naučno-istraživačkog rada, za racionalno trošenje sredstava i za što celishodniju usmerenost kadrova na glavne zadatke naučno- istraživačkog rada. Stalno se brinuti za uzdizanje novih naučnih kadrova. Sire razviti inicijativu na fizičkom vaspitanju najširih narodnih slojeva, naročito omladine, obezbeđujući pri tome veća sredstva za izgradnju objekata i spremanje kadrova.

IV Kongres ističe da razvijanje društvenog samoupravljanja ostaje i u narednom periodu jedan od glavnih zadataka Saveza komunista i svih socijalističkih snaga. U svim organima komuna, u radničkim savetima i ostalim organima društvenog upravljanja celokupna delatnost treba da bude prožeta borbom za razvijanje socijalističkih društvenih odnosa i brigom o svakodnevnim potrebama radnih ljudi. Učvršćivanje i dalji razvitak demokratizma u životu i radu organa društvenog samoupravljanja ostaje i ubuduće stalni zadatak svih socijalističkih snaga. Treba se odlučno boriti protiv svakog narušavanja prava proizvođača i građana. Neophodno je još više obezbediti upoznavanje radnih ljudi sa radom i poslovanjem organa društvenog samoupravljanja preko zborova birača, sastanaka radnih kolektiva i društvenih organizacija i razvijati odgovornost ovih organa pred radnim ljudima za pravilno vršenje njihovih prava i dužnosti. U narednom periodu treba i dalje ulagati napore za osposobljavanje opština da samostalno i što uspešnije vrše privredne, društvene i državne poslove. Potrebno je i dalje razvijati neposrednu i stalnu saradnju narodnih odbora opština, njihovih veća i saveta sa radničkim savetima i organima društvenog samoupravljanja i ustanovama, radi uskladivanją i usmeravanja njihove aktivnosti. Dalje osposobljavanje radničkih saveta za vršenje njihovih prava i dužnosti i razvijanje njihove odgovornosti prema zajed1134

nici zadatak je od osobite važnosti, s obzirom na jačanje uloge radničkih saveta, kako u upravljanju proizvodnjom, u raspodeli dohotka, u tarifnoj politici itd., tako i u rešavanju pitanja životnog standarda radnika. Ubuduće treba tešnje povezati aktivnost veća proizvođača sa radom radničkih saveta i time pojačati njihov uticaj na rad privrednih organizacija. Nastaviti rad na daljem razvoju i jačanju organa društvenog samoupravljanja u oblasti prosvete, kulture , socijalne i zdrav-stvene politike kao i u oblasti stanbenih zajednica i komunalnih službi . Potrebno je dalje usavršavati rad pretstavničkih tela srezova, republika i federacije i njihovih organa, posvećujući više brige razvoju njihove funkcije, koordinacije i usmeravanja aktivnosti komuna, privrednih i drugih organizacija i ustanova, da bi se postiglo što usklađenije dejstvovanje čitavog mehanizma društvenog samoupravljanja. Neophodno je uložiti nove napore da bi se povećala stručna sposobnost i poboljšao rad svih organa državne uprave i stručnih i upravnih organa i ustanova. Boreći se za sve šire učešće radnih ljudi u upravljanju u svim oblastima društvenog života, Savez komunista i Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije treba da posvete najveću pažnju razvijanju svesti građana o njihovim pravima i dužnostima i stvaranju socijalističkog javnog mnjenja kao neophodnog moralno-političkog faktora u razvitku socijalističke demokratije.

V Savez komunista Jugoslavije će i dalje ulagati napore da se stalno jača snaga Jugoslovenske narodne armije. I ubuduće je neophodna stalna briga naše socijalističke zajednice i svih političkih i društvenih faktora za dalje jačanje odbranbene snage zemlje.

VI Kongres smatra da je za uspešno ostvarivanje društvenopolitičke uloge Saveza komunista u narednom periodu, za njegovo dalje jačanje i razvijanje potrebno obratiti posebnu pažnju na sledeće organizacione, političke i ideološke zadatke : 1135

Savez komunista Jugoslavije dužan je da se zalaže da u organima samoupravljanja stalno dolaze do izražaja progresivne težnje i interesi radnih ljudi , da svaki njegov član u skladu sa svojim mogućnostima deluje u tom smislu kao društveno- politički radnik. Svaki član Saveza komunista treba da bude svestan porasta uloge samostalnog delovanja i odlučivanja pojedinca, a posebno komuniste u mnogobrojnim društvenim organima i organizacijama. Zato je više nego ikada ranije neophodno obezbediti jedinstveno gledanje svih članova i organizacija na osnovna društveno-politička pitanja . Potrebno je pojačati odgovornost organizacija i svakog člana Saveza komunista za dosledno sprovođenje opšte političke linije i usvojenih odluka. Savez komunista, a posebno njegove organizacije u komunama i naseljima, treba da ispolje više organizacione gipkosti, da svoj metod i forme delovanja više nego dosada usavršavaju u skladu sa potrebama bržeg razvitka sistema socijalističke demokratije. U budućem radu biće od posebnog značaja svestranije korišćenje raznih vrsta aktiva i drugih pogodnih oblika, na što treba više da se orijentišu ne samo komiteti nego i osnovne organizacije. Potrebno je dalje stalno raditi na uzdizanju kadrova, a naročito mladih. Posebnu pažnju treba ukazati podizanju kadrova iz redova radnika . U cilju boljeg korišćenja i pravilnijeg vaspitavanja svih kadrova ostvariti veće mogućnosti mlađim kadrovima da primaju odgovorne dužnosti uz istovremeno oslobađanje pojedinih rukovodilaca od preteranih zaduženja . Rukovodstva i organizacije Saveza komunista moraju se pri tome boriti protiv zastarelih kriterija u ocenjivanju vrednosti i sposobnosti ljudi i protiv pojava birokratizma, rutinerstva i neprincipijelnosti u radu komunista. Savez komunista treba stalno jačati primanjem novih članova, u prvom redu iz redova radnika i seljaka, koji se svojim radom i ugledom naročito ističu u organima društvenog samoupravljanja i političkim i društvenim organizacijama kao borci za socijalizam, za socijalističke društvene odnose. Organizacije Saveza komunista u borbi za razvitak socijalističkih odnosa moraju se stalno boriti protiv birokratskih tendencija kao i protiv potcenjivanja usmeravajuće uloge organizovanih socijalističkih snaga u privrednom i društvenom razvitku , protiv raznih vidova lokalizma, samovolje, formalizma u upravljanju preduzećima, ustanovama i zadrugama, protiv anarho-malograđanskih uticaja,

1136

protiv svega što radničkoj klasi i radnim ljudima otežava da dođu do punog izražaja kao nosioci direktne demokratije i samouprave u komuni. Naročito je potrebno da osnovne organizacije i opštinski komiteti više orijentišu komuniste i sve radnike iz preduzeća da što jače razviju svoju društveno-političku aktivnost u organima samoupravljanja i društvenim i političkim organizacijama u komuni, kako u gradskim naseljima tako i u selima. Komunisti i organizacije na selu treba da budu inicijatori i organizatori celokupne borbe za unapređenje poljoprivrede i razvitak socijalističkih društvenih odnosa na selu , za opšti , kulturni i drugi napredak sela, a protiv zaostalosti i zastarelih navika. Sreski i opštinski komiteti Saveza komunista Jugoslavije treba Još više da deluju kao celina, da kao politička rukovodstva prilaze rešavanju problema, da razvijaju takve oblike rada koji će im omogućiti angažovanje najšireg kruga aktivista, da više pomažu osnovnim organizacijama i da potstiču društvenopolitičke snage na rešavanje osnovnih društvenih problema. Zadatak je sreskih komiteta, kao i centralnih komiteta republika, da i dalje rade na političkom, organizacionom i kadrovskom jačanju i osposobljavanju opštinskih komiteta, čija je uloga znatno porasla, kako bi oni što uspešnije samostalno rukovodili u složenim uslovima sve razvijenijeg društveno -političkog života u komuni. Organizacija Saveza komunista u Jugoslovenskoj narodnoj armiji treba i dalje još upornije da radi na izgradnji Armije, na jačanju njenog idejno-političkog jedinstva, kao i povezanosti Armije i naroda. Potrebno je i van Armije još intenzivnije razvijati političku i društvenu aktivnost komunista i svih pripadnika Armije, što će doprineti njihovom potpunijem upoznavanju našeg društvenog razvitka i problema koji iz njega proističu . Treba pojačati međusobnu saradnju komiteta Saveza komunista sa rukovodstvima Saveza komunista u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Kongres podvlači naročiti značaj ideološkog rada za jačanje idejno-političkog jedinstva Saveza komunista, za sistematsko osposobljavanje komunista da uspešno izvršavaju zadatke u izgradnji socijalizma, za razvijanje socijalističke društvene svesti trudbenika i uspešnu ideološko- političku borbu protiv neprijateljskih eleme nata i raznih negativnih pojava i tendencija. U tom radu Program Saveza komunista Jugoslavije jeste moćno oružje. 72 VII Kongres SKJ

1137

Kongres obavezuje sva rukovodstva, organizacije i članove Saveza komunista Jugoslavije da razviju široku aktivnost na proučavanju i objašnjavanju Programa. Svi članovi Saveza komunista i sve organizacije treba da se založe da Program postane značajan faktor u idejno-političkom. radu i ostalih političkih i društvenih organizacija - pre svega Socijalističkog saveza ; Saveza sindikata i Narodne omladine, da ga usvoje svi trudbenici. Organizacije i rukovodstva Saveza komunista dužni su da razvijaju ideološku aktivnost u najtešnjoj povezanosti sa praksom socijalističke izgradnje i da smelo razvijaju raznovrsne oblike političke i idejne delatnosti . Potrebno je obezbediti različite programe prilagođene nivou obrazovanja i interesovanja ljudi, brinuti se za bolje korišćenje već postojeće i izdavanje nove literature potrebne za ideološki rad i obratiti pažnju idejnom uzdizanju komunista, a naročito novoprimljenih članova. U ovom radu treba pružiti veću pomoć opštinskim komitetima Saveza komunista, okupiti što veći broj sposobnih kadrova i raditi na osposobljavanju novih, angažovati i druge političke i društvene organizacije, a naročitu pažnju posvetiti razvijanju radničkih i narodnih univerziteta i sličnih ustanova. Komunisti su dužni da posvete posebnu pažnju svim institucijama i organizacijama koje doprinose formiranju i razvijanju socijalističke svesti radnih ljudi , jačanju bratstva i jedinstva naših naroda, prosvećivanju i podizanju kulturnog nivoa radnih masa (izdavačka delatnost, štampa, radio, film, kulturno-prosvetna i kulturno-umetnička društva itd . ) . U kulturnoj delatnosti boriti se za socijalistički sadržaj i jačati saradnju i upoznavanje dostignuća naroda Jugoslavije na polju kulture. Treba i dalje voditi borbu za suzbijanje birokratskih tendencija i malograđanskih shvatanja i drugih antisocijalističkih začaurivanja ostataka primitivizma i sl.

VII Zadatak i dužnost komunista jeste da zajedno sa svim svesnim građanima razvijaju i unapređuju rad organizacija Socijalističkog saveza i drugih društvenih organizacija u tom smislu da se one još više nego do sada okrenu licem problemima života grada i sela, da se još više osamostale, da nastoje da raznovrsne forme učešća radnih ljudi u upravljanju društveno-političkim životom dobiju što puniji socijalistički sadržaj , da u njima dolaze do punog izražaja mišljenja trudbenika.

1138

Posebnu pažnju treba obratiti političkom uzdizanju žena i njihovom uključivanju u organe vlasti i društvenog samoupravljanja, kao i u rukovodstva političkih i društvenih organizacija.

VIII Organizacije i rukovodstva Saveza komunista , kao i komunisti koji rade u sindikatima, treba da se zalažu da sindikalne organizacije svoju osnovnu delatnost i dalje usmeravaju na razvijanje radničkog i društvenog samoupravljanja. Sindikati treba više da se bore za poboljšanje životnog standarda radničke klase mobilizacijom radnih kolektiva za stalno povećanje proizvodnje i produktivnosti rada i za dosledno ostvarivanje socijalističkog principa nagrađivanja prema radu . Treba uticati da se raspodela dohotka koji ostaje na samostalnom raspolaganju privrednih organizacija vrši u skladu sa potrebama stalnog poboljšavanja materijalnog položaja radnih kolektiva i daljeg razvoja preduzeća. U narednom periodu sindikati treba mnogo više da se orijentišu na rešavanje problema u komuni. Sindikati treba da budu jedan od osnovnih nosilaca napora za poboljšanje uslova rada i podizanje kulturnog i opšteg standarda radnih ljudi u komuni. Treba uticati da se raspodela sredstava komune vrši na način koji će maksimalno unapređivati poboljšanje položaja radničke klase. Sindikati treba da ostvaruju čvrstu saradnju sa većima proizvođača u opštini i srezu naročito radi usklađivanja materijalnih uslova rada i poslovanja preduzeća. Sa komorama i privrednim udruženjima sindikati treba da sarađuju u cilju bržeg razvitka produktivnosti rada i upravljanja proizvodnjom i da utiču na njihovu politiku koja će odgovarati interesima celokupne radničke klase. Posebnu brigu treba posvetiti problemima koji se pojavljuju u vezi sa zapošljavanjem žena kao i raznim teškoćama koje prate to zapošljavanje. Neophodno je da sindikalne organizacije stalno obaveštavaju radne kolektive o kretanju privrede u zemlji, komuni i preduzeću, kao i o svim merama i najvažnijim odlukama organa vlasti i društvenih organa samoupravljanja. Treba što više potsticati aktivnost sindikata da neprestano podižu svest radničke klase u njenoj društveno-političkoj ulozi i odgovornosti za upravljanje privrednim i društvenim razvitkom putem aktivnog i masovnog učešća u društvenom upravljanju i 72

1129

borbom protiv svih nesocijalističkih pojava i tendencija. U tom cilju potrebno je organizovati razne škole i kurseve za opšte i političko obrazovanje radnika kao i za sticanje ekonomskih i stručnih znanja. Savez komunista treba da pomaže sindikalnim organizacijama da se pravilno orijentišu , organizaciono dalje izgrađuju i kadrovski jačaju .

IX Kongres ukazuje da je rad na socijalističkom vaspitanju omladine jedna od najvažnijih obaveza Saveza komunista Jugoslavije i svih društvenih faktora. Pored školskog i drugih oblika vaspitanja, to će se sve više postizati svestranijim angažovanjem omladine u stvaralačkim naporima svih radnih ljudi na socijalističkoj izgradnji zemlje, kao i sve širim učešćem mladih ljudi u organima društvenog samoupravljanja i što širem uključivanju omladine i njenih organizacija u društveno - politički život zemije i u rešavanju aktuelnih društvenih problema. Komunisti treba da posvete posebnu pažnju ideološkom uzdizanju omladine i pripremanju mladih ljudi za političke i društvene funkcije kao i za prijem u Savez komunista. Kongres ističe potrebu daljeg jačanja Narodne omladine Jugoslavije kao jedinstvene, vaspitne i političke organizacije kako bi ona što uspešnije izvršila svoju ulogu u socijalističkom vaspitanju, u pripremanju i osposobljavanju omladine za svesne borce i graditelje socijalističkog društva . Komunisti treba da posvete veću pažnju pravilnom radu i razvitku svih organizacija koję okupljaju omladinu . Zadatak je članova Saveza komunista i Narodne omladine da svojom delatnošću u tim organizacijama stalno doprinose formiranju socijalističkog lika mlade generacije naše zemlje.

X Sedmi kongres Saveza komunista Jugoslavije smatra da se u pretstojećoj međunarodnoj aktivnosti treba i dalje odlučno zalagati za mir i međunarodnu saradnju , davati i podržavati inicijative i predloge koji doprinose popuštanju zategnutosti i sređivanju međunarodnih prilika putem sporazumevanja.

1140

Savez komunista će se zalagati za punu afirmaciju i primenu principa aktivne koegzistencije među narodima i državama, čime bi se obezbedila ekonomska, kulturna i politička saradnja naroda na bazi ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja . Takva politika mira i aktivne međunarodne saradnje koristila bi svim narodima, a u njenom sprovođenju posebnu ulogu i odgovornost imaju socijalističke i progresivne snage. Savez komunista Jugoslavije stoji na stanovištu da razlike u ideološkim gledištima ne treba da utiču na odnose među državama, a posebno među socijalističkim zemljama. Briga za nezavisnost i bezbednost Jugoslavije mora i dalje ostati, zajedno s borbom za mir i jačanje međunarodne saradnje, osobito sa susednim zemljama, naša osnovna orijentacija u međunarodnoj politici. Sedmi kongres Saveza komunista Jugoslavije odlučno stoji na stanovištu podržavanja borbe naroda kolonijalnih i polukolonijalnih zemalja , smatrajući da je svako nasilno zadržavanje tih naroda u potčinjenom položaju , kao i svako ugrožavanje nezavisnosti drugih zemalja, nedopustivo i štetno za interese mira. Treba se odlučno zalagati za učvršćenje i univerzalnost Organizacije ujedinjenih nacija kao značajnog instrumenta mira i međunarodne saradnje i u njoj aktivno nastaviti konstruktivno delovanje koje je Jugoslavija ispoljavala od samog osnivanja ove organizacije. Savez komunista Jugoslavije sarađivaće sa svim radničkim partijama i progresivnim pokretima na principima ravnopravnosti, debrovoljnosti i uzajamne razmene iskustava . Polazeći od tih principa, Savez komunista Jugoslavije će i dalje ulagati napore za razvitak saradnje sa komunističkim i radničkim partijama socijalističkih zemalja, nastojeći da se otklone teškoće koje se u toj saradnji javljaju . Radnička klasa Jugoslavije, koja je uvek dosledno vršila svoju internacionalističku dužnost i istovremeno svesrdno pomagala i podržavala borbu radničkog pokreta i progresivnih snaga u svetu, i dalje će na delu , rukovođena principima proleterskog internacionalizma, služiti velikoj borbi radnika čitavog sveta i svih progresivnih ljudi za mir, slobodu i socijalizam. Sedmi kongres podvlači da ozbiljnost i napetost međunarodne situacije zahtevaju ne samo od komunista nego i od svih progresivnih snaga i svih naroda sveta da založe sve svoje sile u borbi za očuvanje mira. Kongres smatra da borba za mir danas naročito zahteva pojačane napore svih naroda za obustavljanje 1141

trke u naoružanju , pristupanje postepenom razoružanju , za najhitniju opštu obustavu eksperimenata sa nuklearnim oružjem, obustavu i zabranu proizvodnje i upotrebe nuklearnog oružja a za upotrebu atomske energije isključivo u mirnodopske svrhe. Posebno je danas potrebno suprotstaviti se svim merama koje mogu da pogoršaju ionako zategnutu međunarodnu situaciju i otežaju pozitivne napore za međunarodno sporazumevanje, kao što je izgradivanje i proširivanje baza za raketno oružje , naoružavanje raketnim i nuklearnim oružjem vojnih snaga Zapadne Nemačke i tome slično. Zato mi podržavamo odluku SSSR-a o jednostranom obustavljanju proba nuklearnim oružjem i pozdravićemo svaku inicijativu koja doprinosi popuštanju zategnutosti, jer je očuvanje mira danas najvažniji međunarodni problem. Postignuti rezultati u privrednom i društvenom razvitku , porast socijalističke svesti radnih ljudi i jedinstvo naroda naše zemlje omogućuju nam da još odlučnije produžimo borbu za socijalizam, za razvitak socijalističkih društvenih odnosa , za sve bolje uslove života i rada trudbenika naše zemlje, za učvršćenje međunarodnog položaja Jugoslavije. Jugoslovenski komunisti će i dalje smelo ići tim putem uporno savlađujući sve teškoće i prepreke . Kongres poziva komuniste i sve radne ljude Jugoslavije da i dalje kao i do sada sa žarom i nesebičnim zalaganjem ostvaruju postavljene zadatke na putu daljeg razvitka socijalizma u našoj zemlji . Ljubljana, 26 aprila 1958 godine. SEDMI KONGRES SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

PRETSEDAVAJUĆI, STEVAN DORONJSKI : Otvaram diskusiju po podnetom Predlogu rezolucije VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije o narednim zadacima. Ko želi reč? Za reč se javio drug Pavle Gregorić .

PAVLE GREGORIĆ : Ja imam primedbu na poslednji stav na stranici 8 u pogledu formulacije, kako je to ovde dato, „ socijalne i zdravstvene politike“. 1142

Tu se ne radi o zdravstvenoj politici, nego o organima društvenog upravljanja. Ova formulacija trebalo bi da se zameni sledećom : ,,socijalnoj i zdravstvenoj službi“ .

PRETSEDAVAJUĆI , STEVAN DORONJSKI : Molim druga Cvijetina Mijatovića da se izjasni.

CVIJETIN MIJATOVIC:

Slažem se.

PRETSEDAVAJUĆI, STEVAN DORONJSKI : Pošto se niko više ne javlja za reč , stavljam Predlog rezolucije VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije o narednim zadacima na glasanje. Ko je za, neka digne ruku ? (Svi dižu ruku.) Ima li ko protiv? (Nema.) Objavljujem da je Rezolucija VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije o narednim zadacima jednoglasno usvojena. S obzirom da Izborna komisija treba da pripremi materijal , dajem pauzu od 50 minuta.

(Pa uz a)

(Ulazak u dvoranu članova Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom delegati pozdravljaju dugotrajnim aplauzom i skandiranjem: „Tito- CK !")

PRETSEDAVAJUĆI, STEVAN DORONJSKI : Drugovi i drugarice, Prelazimo na sedmu tačku dnevnog reda: Izbor Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Centralne revizione komisije. Dajem reč drugu Špiljak Miki koji će, uime Izborne komisije, objasniti način glasanja . 1143

MIKA ŠPILJAK : Tehnika glasanja obaviće se na ovaj način. Sada će se drugovima podeliti izborni materijal. Kada se sav materijal podeli, svi će delegati izići iz dvorane, glasaće i ponovo će se vratiti u dvoranu. Kako delegati ulaze na glavni ulaz, tako će se levo i desno raspoređivati, a i glasačke kutije su tako postavljene ; iziaz je na levoj i na desnoj strani. Svaki delegat dobiće u koverti listić kojim glasa. Glasa se za broj članova Centralnog komiteta koji je utvrden - 135 i za 23 člana Revizione komisije. Glasanje se vrši zaokruživanjem rednog broja delegata za koga se glasa. Svi nezaokruženi redni brojevi smatraće se kao da se za njih nije glasalo. Sada će biti podeljen materijal.

PRETSEDAVAJUĆI, STEVAN DORONJSKI : Da li ima primedaba ? (Glasovi : A posle glasanja?) Posle glasanja se sednica završava. Iduću sednicu zakazujem za danas u 17 časova, a sada će Izborna komisija sprovesti izbore. (Glasanje počelo u 13,05 minuta i time je završena prepodnevno pienarna sednica .)

NASTAVAK RADA PLENARNE SEDNICE SEDMOG KONGRESA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Početak rada u 17,05 časova . (Ulazak u dvoranu Radnog pretsedništva na čelu sa drugom Titom delegati pozdravljaju neprekidnim ovacijama i skandiranjem: „Heroj Tito!")

PRETSEDAVAJUĆI , JOSIP BROZ TITO : Drugovi i drugarice, Nastavljamo rad Kongresa. Riječ ima drug Mika Špiljak koji će, uime Izborne komisije. saopštiti rezultate glasanja za izbor Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Centralne revizione komisije. (Aplauz.) 1144

MIKA ŠPILJAK : Drugovi i drugarice, za Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije ukupno je glasao 1791 delegat. Svi listići su punovažni. Od toga su dobili :

1784 1791 33. Fadil Hodža 1. Josip Broz Tito 1786 34. Gigov Strahil (Svi delegati ustaju i odu1791 35. Gošnjak Ivan ševljeno aplaudiraju i skan1789 diraju: „ Mi smo Titovi-Tito 36. Gregorić Pavle 1785 37. Hadživasilev Mito je naš!") 1788 2. Aceva Vera 1787 38. Hribar Janez 1788 3. Antunović Risto 1776 39. Hrnčević Josip 1788 40. Humo Avdo 1790 4. Arsov Ljupčo 1790 1736 41. Jakopič Albert 5. Avbelj Viktor 1791 42. Janić Vlado 1766 6. Babić Ljubo 1765 43. Jardas Edo 1789 7. Babović Spasenija 1775 1785 44. Jojkić Đurica 8. Bajković Filip 1786 45. Jovanović Blažo 1790 9. Bakarić Vladimir 1739 1780 46. Jovanović Isa 10. Bakić Mitar 1783 11. Bebler Aleš 47. Jurjević Ante 1780 1781 48. Jurinčić Niko 1791 12. Begović Vlajko 1775 13. Belinić Marko 49. Karabegović Osman 1786 1782 14. Berus Anka 1773 50. Karaivanov Ivan 1791 15. Biber Antun 1784 51. Kardelj Edvard 1783 16. Bijedić Džemal (Svi delegati ustaju, 1790 17. Blažević Jakov dugotrajno aplaudiraju 1791 18. Božičević Ivan i skandiraju: 1783 19. Brecelj Marjan ,,Tito-Kardelj!“) 1790 1786 • 52. Kavčič Stane 20. Brkić Zvonko 1777 21. Brkić Hasan 53. Kekić Danilo 1784 1781 1790 54. Koliševski Lazar 22. Bulajić Krsto 1730 23. Cazi Josip 1786 55. Komar Slavko 1739 1789 56. Kovačević Nikola 24. Crvenkovski Krste 1785 1776 25. Cvetković Marjan 57. Krajačić Ivan 1787 26. Čolaković Rodoljub 1790 58. Krajger Boris 1785 1738 27. Danilović Uglješa 59. Krajger Sergej 1766 1695 60. Kreačić Otmar 28. Dapčević Peko 1788 1788 61. Krivic Vlado 29. Doronjski Stevan 1781 1781 30. Došen Ilija 62. Krstulović Vicko 1789 1775 63. Kveder Dušan 31. Dugonjić Rato 1787 32. Džunov Risto 1783 64. Leković Voja 1145

65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 83. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. 102.

Leskošek Franc Maček Ivan Maglajlić Šetket Mandžić Pašaga Marinko Miha Marković Moma Markovski Krste Maslarić Božidar Mićunović Veljko Mijatović Cvijetin Minić Milka Minić Miloš Minčev Nikola Mojsov Lazo Mrazović Karlɔ Mugośa Andrija Nad Kosta Naumovski Naum Nedeljković Raja Neoričić Milijan Nikezić Marko Nimani Džavid Novaković Grujo Osolnik Bogdan Pajković Đoko Papić Radovan Pavićević Mišo Penezić Slobodan Perović Puniša Petrović Dušan-Šane Počuča Mile Popivoda Krsto Popović Vladimir Popović Koča Popović Milentije Potrč Jože Prica Srđan Pucar Duro-Stari

103. Rački Nikola 1791 1789 104. Radosavljević 1785 Dobrivoje 105. Ranković Aleksandar 1708 1791 (Prisutni delegati 1776 ustaju i drugotrajno 1785 aplaudiraju i skandi1735 raju: „Tito-Marko!“) 1790 106. Regent Ivan 107. Romac Paško 17:38 1772 108. Rukavina Ivan 1786 109. Salaj Đuro 1786 . 110. Sekulić Nikola 1781 111. Smilevski Vidoje 1791 112. Stambolić Petar 1728 113. Stamenković Dragi 1785 114. Stefanović Svetislav 1732 115. Stojnić Velimir 1774 116. Šegrt Vlado 1776 117. Šentjurc Lidija 1771 118. Šiljegović Boško 1788 119. Šoti Pal 1785 120. Špiljak Mika 1783 121. Švabić Mihajlo 1788 122. Talevski Blagoje 1776 123. Temelkovski Borko 1777 124. Tikvicki Geza 1791 125. Todorović Mijalko 126. Tomšič Vida 1779 1788 127. Tripalo Mika 1785 128. Veselinov Jovan 1790 129. Vidić Dobrivoje 1787 130. Vipotnik Janez 1791 131. Vlahović Veljko 1738 132. Vrabič Olga 133. Vukmanović Svetozar 1788 1779 134. Zeković Veljko 1791 135. Ziherl Boris

1778 1739 1790

1758 1781 1788 1789 1788 1790 1785 1783 1790 1788 1731 1798 1778 1789 1783 1780 1784 1786 1782 1788 1790 1780 1789 1786 1788 1790 1779 1785 1780 1785

(Delegati aplauzom propraćaju saopštavanje izbornih rezultata.) Prema tome, u CK SKJ izabrani su svi predloženi i pročitani drugovi. (Dugotrajan aplauz.) 1146

Osim toga, sledeći drugovi dobili su broj glasova kako sledi : 1. 2. 3. 4. 5.

Kovačević Dušanka Krajačić Soka Mugoša Dušan Žanko Miloš Baće Maks

5 1 1 1 1

glasova glas glas glas glas

6. 7. 8. 9.

Kapor Čedo Mićunović Vukašin Đuričić Blažo Nenezić Radojica

1 glas 1 glas 2 glasa 1 glas

Prelazim na izveštaj o glasanju za Centralnu revizionu komisiju. Glasao je ukupno 1791 delegat. Od toga su dobili : 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

Baltić Milutin Brković Savo Buklevski Tomo Burzevski Vanče Cvetić Bosa Debeljak Stjepan Đurović Milinko Đurišić Blažo Georgijević ' Dimitrije Jankez Grga Jovičić Pavle Kapetanović Hajro

1780 1791 1790 1739 1788 1769 1781 1787 1790 1784 1790 1786

13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

Kapičić Jovo Kovačević Dušanka Mates Leo Milosavljević Milosav Naceva Mara Popit Franc Relić Petar Ribičić Mitja Roje Ante Rudolf Janko Široka Kolj

1777 1782 1778 1779 1780 1731 1782 1782 1782 1782 1782

PRETSEDAVAJUĆI, JOSIP BROZ TITO : Drugovi i drugarice, Izborom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Centralne revizione komisije iscrpen je dnevni red VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije. (Svi delegati ustaju i dugotrajno aplaudiraju i skandiraju : „ Heroj Tito !“, „ Tito-CK!“)

JOSIP BROZ TITO : VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije završio je danas svoj plodonosan rad. Možemo zaista biti zadovoljni i ponosni na vanredno idejnopolitičko jedinstvo i na jednodušnost koji su u toku rada Kongresa došli do punog izražaja . Svako ko je vidio ili inače pratio rad ovog 1147

Kongresa ne može više sumnjati u to koja snaga pokreće i usmjerava čitav proces razvitka našeg socijalističkog društva. (Aplauz.) Savez komunista je i ovog puta pokazao da ga nikakve teškoće i bure ne mogu skrenuti sa jasno određenog puta socijalističke izgradnje ili pokolebati njegove jedinstvene redove . A ovako kako su zbijeni i očeličeni redovi Saveza komunista, zbijeni su i redovi našeg naroda (aplauz), jer je jedinstvo Saveza komunista Jugoslavije izraz jedinstva i težnji naroda -- što je sigurna garantija da smo na najboljem putu. Jedinstvo i čvrstina Saveza komunista i naroda nisu zasnovani i cementirani samo na nekim uskim nacionalnim interesima, već su duboko prožeti i osjećanjem internacionalne solidarnosti sa svim radničkim i naprednim pokretima (aplauz), kao i sa kolonijalnim narodima koji se bore za svoju slobodu i nezavisnost. O tome svjedoče mnoge manifestacije i akcije našeg državnog rukovodstva, u kojima ono ima punu podršku čitavog našeg naroda. Historija Komunističke partije, kao i historija naroda Jugoslavije, naročito ratna i poslijeratna, rječito svjedoči o tome da mi nismo nikada žalili nikakve žrtve kad se radilo o našim međunarodnim obavezama, ili o interesima progresivnog čovječanstva i bilo kojoj pravednoj i principijelnoj stvari . Mi bismo zbog toga željeli da ne bude krivo shvaćeno što je na ovom Kongresu došlo do izvjesne manifestacije nezadovoljstva zbog toga što su neke bratske partije najavile prisustvo svojih delegacija na Kongresu, a zatim ga otkazale sa vrlo neubjedljivim argumentima. Nas treba razumjeti i shvatiti da ovakva reagovanja nisu rezultat neke prevelike osetljivosti, već onoga što je ostalo iz sjećanja na tešku prošlost. Treba shvatiti da ovdje sjede kao delegati komunisti prekaljeni u oružanoj revolucionarnoj borbi i u poslijeratnoj teškoj borbi za izgradnju socijalizma. (Aplauz .) Mi bismo željeli da ubuduće rješavamo svoje nesporazume i neslaganja na drukčiji i više drugarski način. Jer, bilo bi vrlo tragično ako bi se u našim međusobnim odnosima sada opet pošlo putem koji se u prošlosti već pokazao kao fatalan za međunarodni radnički pokret. Mi to ne želimo, i ja mogu izjaviti ovdje, pred svima prisutnima, da ćemo mi i ubuduće nastojati da ne damo povoda da nam se s nekim pravom prebaci da slabimo međunarodni radnički pokret. (Dugotrajan aplauz.) Mi smatramo da već započeto negativno i nepravilno pisanje u štampi i neobjektivni govori o Jugoslaviji u nekim socijalističkim zemljama ne mogu pretstavljati nikakvu optimističku perspektivu za naše buduće odnose . Po mom mišljenju , vrijeme je

1148

već da nas pravilno razumiju , da pokušaju da nas pravilno razumiju. Jer, mi možemo graditi naše čvrste odnose samo na međusobnom razumijevanju i povjerenju . A svako očekivanje na bilo kojoj strani da ćemo mi otstupiti od svojih principijelnih stavova, kako u međunarodnim tako i u unutrašnjim pitanjima, pretstavlja samo gubitak vremena i nanosi štetu svima nama. (Snažan aplauz, klicanje: „Mi smo Titovi - Tito je naš!") Ne govorim to zato što bih htio da negiram potrebu međusobne drugarske konstruktivne kritike. Takva kritika korisna je i među partijama isto onako kao što je veoma korisna unutar svake partije posebno. Ali, mi znamo šta je konstruktivna a šta negativna kritika , i zato je razumljivo što ne možemo biti ravnodušni onda kad smo uvjereni da je neka kritika nepravilna, nepravedna i nekonstruktivna. Kada se stvari u našim međusobnim odnosima budu pravilno razvijale, onda će to, po našem dubokom uvjerenju, biti od velike koristi za čitav radnički pokret u svijetu . (Aplauz.) Drugovi i drugarice, Mi smo na ovom Kongresu , u referatima i u diskusiji, veoma oštro kritikovali svoje slabosti i greške u prošlosti, do kojih je dolazilo u našem svakodnevnom radu . Mi smatramo da je to veoma važno za budući još uspješniji rad članova Saveza komunista Jugoslavije, a isto tako i za očuvanje povjerenja naših naroda prema Savezu komunista. Ali, kad kritikujemo sami sebe i iznosimo u javnost svoje nedostatke i greške, onda to ne pretstavlja našu slabost, kao što misle neki u zemlji i van nje. Naprotiv, to pretstavlja snagu naše revolucionarne Partije i pokazuje da je ona dovoljno jaka i sposobna da javno iznosi i svoje nedostatke ili greške. (Aplauz.) Važno je samo da uvijek razlikujemo konstruktivnu kritiku od destruktivnog kritizerstva, koje je tuđe i štetno ne samo u komunističkom pokretu nego i uopće. Drugovi i drugarice, Na VII Kongresu mi smo donijeli Program Saveza komunista Jugoslavije i druge važne odluke. Kongres je time dao članovima Saveza veoma snažno oruđe, iskovano na osnovama marksističke i lenjinističke naučne misli, na našim sopstvenim iskustvima u periodu izgradnje socijalizma i na iskustvima stečenim u periodu od Velike oktobarske revolucije do danas, a isto tako zasnovano na procjeni današnjih međunarodnih odnosa. Drugim riječima, u Programu su teoretski obrazloženi i oformljeni naša praksa i isku1149

stvo u izgradnji socijalizma , kao i praksa i iskustvo iz domena međunarodnih odnosa. Time ovaj Kongres daje članovima Saveza komunista u ruke veoma snažno oruđe, značajno za njihovu dalju borbu i za njihov dalji rad na izgradnji socijalizma u našoj zemlji. Članovi našeg Saveza komunista treba do temelja da upoznaju i prouče te odluke i Program, - s jedne strane, zato što su u njima tačno označeni zadaci koji stoje pred nama, a, s druge, i zato što upoznavanje zadataka i usvajanje duha Programa i odluka znači i upoznavanje mogućnosti za izbjegavanje raznih grešaka, i u isto vrijeme pretstavlja moćno i sigurno rukovodeće sredstvo u radu i borbi članova Saveza za ostvarenje socijalizma u našoj zemlji i u borbi za mir i međunarodnu saradnju . Na kraju rada našega Kongresa, drugovi i drugarice delegati, htio bih još jedanput da vam zaželim mnogo uspjeha u vašem daljem radu na dobro naše socijalističke zemlje! Zivio Savez komunista Jugoslavije ! Zivjela međunarodna solidarnost radničke klase i svih progresivnih snaga! (Dugotrajno i snažno odobravanje i klicanje: „ Tito-CK!“ Svi delegati ustaju i pevaju „ Internacionalu “. Ponovljeni snažan aplauz i poklici drugu Titu : „ Ura, ura, ura“.)

JOSIP BROZ TITO : Drugovi i drugarice, Želim na kraju da uputim nekoliko riječi i gradu Ljubljani. (Snažan aplauz.) VII Kongres Saveza komunista Jugoslavije osjetio je da su se komunisti Ljubljane i svi njeni građani svesrdno pobrinuli da VII Kongresu pruže sve mogućnosti za što bolji i uspješniji rad. (Aplauz.) Uime svih delegata i gostiju VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, koji su se u gradu Ljubljani osjećali okruženi pažnjom i brigom , izražavam građanima Ljubljane svoju punu zahvalnost. (Aplauz.) Isto tako, zahvaljujem uime Kongresa i organizatorima ovog Kongresa, koji je mogao tako nesmetano i lijepo da vrši svoje dužnosti , tj . da obavlja svoj rad . ( Aplauz.)

1150

JOSIP BROZ TITO: Molim članove Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije da dođu na prvi sastanak Centralnog komiteta radi konstituisanja. Sastanak će se održati u Festivalskoj dvorani. Prvi sastanak Centralne revizione komisije takođe će se održati sada u prostorijama za radna tijela. (Kongres je završio rad u 17,40 časova.) (Delegati i gosti skandiraju : „ Tito-CK“ i pevaju „ Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga putare skrenemo...“)

1151

Neposredno posle završetka rada VII Kongresa Saveza kor :unista Jugoslavije održana je, 26 aprila 1958 godine u Ljubljani, Prva plenarna sednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Na sedníci je za generalnog sekretara Saveza komunista Jugoslavije izabran drug Josip Broz Tito. Za članove Izvršnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije izabrani su drugovi : Josip Broz Tito, Bakarić Vladimir, Gošnjak Ivan, Jovanović Blažo, Kardelj Edvard, Koliševski Lazar, Leskošek Franc, Marinko Miha, Pucar Đuro, Ranković Aleksandar, Salaj Đuro, Stambolić Petar, Veselinov Jovan , Vlahović Veljko , Vukmanović Svetozar. Za sekretare Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije izabrani su drugovi : Kardelj Edvard i Rankovic Aleksandar. Za pretsednika Kontrolne komisije Saveza komunista Jugoslavije izabran je drug Popivoda Krsto. Odmah po završetku Plenarne sednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, održana je sednica Izvršnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Na sednici je izabran Sekretarijat Izvršnog komiteta Saveza kcmunista Jugoslavije u sastavu : Josip Broz Tito, Kardelj Edvard, Ranković Aleksandar, Gošnjak Ivan i Vukmanović Svetozar.

1152

SADRŽAJ I DAN RADA VII KONGRESA SKJ

Str. Plenarna sednica , 22 aprila 1958 godine

-

Referat druga Josipa Broza Tita : „ Zadaci Saveza komunista Jugoslavije u vezi sa medunarodnom situacijom i unutrašnjim razvojem socijalističke izgradnje Jugoslavije"

5

23

II DAN RADA VII KONGRESA SKJ 16

Plenarna sednica, 23 aprila 1958 godine

91

Izveštaj Centralnog komiteta o radu Saveza komunista Jugoslavije od VI do VII Kongresa

102

Referat druga Aleksandra Rankovića : „ O organizacionopolitičkim zadacima Saveza komunista Jugoslavije“

209

Izveštaj Centralne revizione komisije VII Kongresa Saveza komunista Jugoslavije

262

Predlog odluke o radu VII Kongresa SKJ u komisijama

266

Rad u komisijama Sednica Komisije za pitanja društveno -političkog sistema , ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života

275

273

Mijalko Todorović 275 , Milan Pribić 283, Stane Kavčič 286, Čedo Grbić 290, Risto Džunov 282, Dušan Čalić 297, Filip Bajković 300 , Vjećeslav Holjevac 305 , Jozo Bodružić 308 , Mara Bešter 313.

1153

Str Sednica Komisije za političko- organizacioni i idejni rad SKJ

317

Petar Stambolić 317, Zvonko Brkić 326 , Boško Šiljegović 329, Dragan Spirovski 334, Mika Špiljak 337, Žika Radivojev 341 , Pelko Florjan 342, Milan Vukos 345 , Hubert Pribilović 348 , Martin Košir 352. Sednica Komisije za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta

256

Veljko Vlahović 357 , Ivica Gretić 361 , Aleš Bebler 365 , Ivo Sarajčić 368 , Mita Miljković 371 , Đuro Kladarin 373, Stanka Veselinov 375 , Gobo Nerino Dino 280, Lazar Mojsov 383.

III DAN RADA VII KONGRESA SKJ -

389

Referat druga Edvarda Kardelja : „Povodom novog Programa Saveza komunista Jugoslavije“ Izmene i dopune Statuta SKJ

403 440

Plenarna sednica , 24 aprila 1958 godine

Diskusija : Vladimir Bakarić 449, Boris Krajger 459, Stevan Doronjski 466, Đemal Bijedić 471 , Svetozar Vukmanović 475, Boris Ziherl 480, Jovan Veselinov 488 , Mika Tripalo 495 , Ljupčo Arsov 500 .

IV DAN RADA VII KONGRESA SKJ Rad u Komisijama , 25 aprila 1958 godine Sednica Komisije za pitanja društveno-političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim oblastima društvenog života Nikola Sekulić 507, Dušan Sekić 512 , Dragutin Kosovac 515, Olga Vrabič 519 , Ante Miljković 523, Vaska Duganova 526 , Paško Romac 529, Marjan Brecelj 531 , Rodoljub Čolaković 536, Ivo Mirković 541 , Slavko Komar 543, Ilija Materić 550, Jovan Cekić 552, Jože Rozman 556, Filip Filipovski 559,

1154

507

507

Str. Josip Hrnčević 561 , Čedo Kapor 565, Jakov Blažević 568, Ali Šukrija 572, Ivan Buković 575 , Voja Leković 577, Ada Krivic 719, Pavle Gregorić 721 , Ivan Orešić 725 , Ivo Bantović 727, Đura Katić 730, Rade Bašić 732, Leon Geršković 734, Ilija Rikanović 735, Branko Turudija 738, Miloš Bergaš 740, Ruse Mančevski 741 , Anton Restović 743 , Tode Curuvija 745, Dmitar Aleksievski 746 , Mara Fras 751 , Jože Jagar 755 , Danilo Jakovljević 757 , Nikola Jakšić 759, Stojan Jaramaz 762, Petar Nešić 764, Milovan Stefanović 766, Mirko Vanić 769, Dušan Vidović 775, Budimir Vukašinović 777, Sait Zatrići 779, Mima Župančič 783. Sednica Komisije za političko-organizacioni i idejni rad SKJ

581

Dušan Petrović-Šane 581 , Ante Roje 585 , Dragi Stamenković 588, Mirko Bošković 593, Ismet Šaćiri 595 , Nijaz Dizdarević 599, Pera Đoković 602 , Lah Avguštin 605 , Nikola Minčev 607, Hasan Brkić 611 , Ljiljana Čalovska 617, Nikola Gažević 620 , Ivan Božičević 623, Oskar Davičo 627, Krste Crvenkovski 629, Vida Tomšič 634, Radovan Stijačić 638, Jože Potrč 640 , Mito Hadživasilev 643, Milan Apih 649, Otmar Kreačić 651 , Grga Jankez 786, Stojan Milenković 789, Ivan Potrč 791 , Bora Drmončić 794, Pero Car 796, Draža Marković 797, Paskal Mitrevski 800 , Đuro Lončarević 803, Slavko Bobovnik 806 , Srećko Manola 808, Franc Pokovec 810, Bogdan Osolnik 812, Bude Grahovac 816 , Koviljka Lopušina 819, Stojan Makić 822, Stanoje Aksić 825, Dragutin Žanić 828, Mihajlo Arhautović 831 , Bahri Oruči 833, Jože Bergant 834, Luka Đaković 837, Miloje Feulački 841 , Golja Bajrami 843, Tomislav Jerinić 846, Dragi Jovanović 848 , Ilija F. Kostić 851 , Ante Miljas 854, Mitar Mitrović 857, Kico Novkovski 860 , Velizar Perunović 862, Slavko Prijon 865 , Čedo Rajić 867, Momčilo B. Rajković 368, Aco Spasovski 871 , Vehid Smajlović 873 , Nikodije Sretenović 877 , Slavko Stefanović 881 , Risto Šapkar 883.

1153

Str. Sednica Komisije za pitanja spoljne politike i međunarodnog radničkog pokreta Čeda Đurđević 655, Milojko Drulović 659, Puniša Perović 664, Vukašin Stambolić 670 , Dušan Blagojević 675, Pavle Savić 679, Nikola Kovačević 682, Bora Pavlović 684 , Mitja Vošnjak 688, Dobrivoje Vidić 693, France Perovšek 696, Mirko Tepavac 700, Dančo Zografski 704 , Koča Popović 708 , Ašer Deleon 710, Petar Likovski 715 , Sergej Krajger 886, Stojan Bjelajac 890 , Dragiša Ivanović 892 , Dušan Šijan 897, Ana Žilić-Jurin 900, Maks Baće 905, Veljko Vlahović 907.

665

V DAN RADA VII KONGRESA SKJ Plenarna sednica, 26 aprila 1953 godine Izveštaj Komisije za pitanja društveno-političkog sistema, ekonomske politike i politike u drugim obalstima društvenog života - izvestilac Komisije drug Nikola Sekulić Izveštaj Komisije za političko - organizacioni i ideološki rad Saveza komunista Jugoslavije — izvestilac Komisije drug Vidoje Smilevski Izveštaj Komisije za pitanja spoljne politike i medunarodnog radničkog pokreta – izvestilac Komisije drug Milijan Neoričić Odluka VII Kongresa o usvajanju Izveštaja CK SKJ i referata Program Saveza komunista Jugoslavije usvojen na VII Kongresu SKJ Statut Saveza komunista Jugoslavije Izveštaj Komisije za molbe i žalbe Izveštaj Kandidacione komisije Predlog rezolucije VII Kongresa Izveštaj Izborne komisije - Završna reč druga Josipa Broza Tita Prva plenarna sednica CK SKJ, 26 aprila 1958 godine

Novinsko-izdavačko i štamparsko preduzeće „ Kultura“, Beograd, Moše Pijade 29. 3

911

911

913

919 923

925 1:06 1113 1124 1130 1144 1147 1152

MD114 DAY USE RETURN TO DESK FROM WHICH BORROWED LOAN

DEPT.

This book is due on the last date stamped below, or on the date to which renewed. Renewed books are subject to immediate recall.

5 Nov 61EE

SENT ON ILL 'D

REG

LD

JAN 2 2 1996 U. C. BERKELEY

NOV 18 1961

JUL 12 2007

D

b

0 2 Fe

L

JUN 10 '65 -12 M

E7IVED 96 2E1C MAR R

7 MAR 27'6 N T LOA DEP .

APR 10 1967 LD 21A-50m- 8,'61. (C1795810) 476B-

General Library University of California Berkeley