217 111 14MB
English Pages 276 Year 1960
CROATIAN R E A D E R
C R O A T I A N READER WITH VOCABULARY
prepared by ANTE KADIC Indiana
University
M O U T O N & CO • 1960 • ' S - G R A V E N H A G E
© Copyright 1960 by Mouton & Co., Publishers The Hague, The Netherlands
P R I N T E D I N T H E N E T H E R L A N D S BY D . R E I D E L ,
DORDRECHT
PREFACE
Teachers of the Serbian and Croatian language feel a more urgent need for a good reader than for a good grammar. This is so not only because in recent years several very valuable grammars have been published (e.g. those by Professors Albert B. Lord and Thomas F. Magner), but also because there is always the blackboard on which grammatical rules may be demonstrated, and there is nothing that can, even partially, substitute for a reader. Curiously enough, until now no one has attempted to present a "progressive reader", which would also provide the student with a complete vocabulary. Since the lexical and syntactical differences between the Serbian and Croatian language are greater than the grammatical differences, it would be more difficult to present a common reader than it is to give a common grammar. That is why I have decided to publish, at a later date, a Serbian Reader, which will include longer and more difficult texts than those found in the present volume. In compiling the Croatian Reader, I had a two-fold ambition: to provide my students with a simple reading textbook and at the same time to give them a representative anthology of Croatian literature. Students will not only find in it many appropriate exercises, the aim of which is to improve their knowledge of the Croatian language, and will not only learn many interesting facts about the land of the Croats from the geographical and historical point of view, but they will also become acquainted with the most representative names of Croatian prose and poetry. It is to serve this double purpose that my "readeranthology" is divided into the four parts described below. In the first part, which contains the most elementary exercises, I have presented material taken mostly from Croatian folk-creations. From experience I know that students enjoy a humorous story—"a jest with a sting in it"; that is the reason why I have included so many popular anecdotes full of local color. To as great an extent as people 5
of other nationalities (if not greater) Croats speak in proverbs, reflecting their everyday experiences. I did not include as many proverbs as I had originally planned because they so often defy accurate translation. At the end of this section I have included two of the most popular folk poems, "Ropstvo Jankovic Stojana" and "Hasanaginica", one representing the Christian tradition, and the other the Moslem. Contrary to previous practice, full consideration is given to Croats belonging to the Moslem faith. There is an erroneous and wide-spread belief that all Croats are Catholics, and all Serbs Orthodox. Yet there are no less than one million Croats who are of the Moslem faith. The Moslem (Turkish) contribution to and influence on the Croatian language is very great. I have also included, in addition to some Biblical texts, a list of many typical Croatian names with their English equivalents. The second part, which contains prose-excerpts from different Croatian writers, begins with the most recent writers and ends with those of the middle of the past century. Most of the texts in this section are short, but rather difficult. Their difficulty stems mainly from two sources: the first is that I have intentionally chosen stories representing different fields of interest in order to provide a more varied vocabulary; the second is that these stories often contain dialectal and slang expressions. This latter feature is especially characteristic of those authors who come from the province of BosniaHerzegovina. These Bosnian authors (whether Christian or Moslem) use Turkish words even when there are exactly corresponding terms of Slavic origin. Most unusual is the fact that it is precisely these words that are usually missing in the best Croatian dictionaries. I have, therefore, found it helpful to have on my desk, besides Drvodelic, Bogadek, and Filipovic, a Turkish-English dictionary by H. C. Hony (Oxford, 1947). The small dictionary Turcizmi by Ivan Esih (Zagreb, 1942) was also of inestimable help to me. In the notes I have provided the meaning of those words which were excluded from the vocabulary. The words typical of a certain province and occasionally used by a particular author I have included in the vocabulary. The third part consists of a fairly extended selection of modern Croatian poetry: poetry within Yugoslavia and poetry of the Croatian emigration. Many of these authors, whom I was unable to include in my syllabus Modern Yugoslav Literature (University 6
of California, 1956), since their works had not been translated into English, are now duly represented. I did, nevertheless, find it necessary to exclude a few of the most prominent Croatian poets because it is almost impossible for a foreigner to understand them. Miroslav Krleza, for example, both in his "sto"-and "kaj"poems, is so redundant in his use of vocabulary, his similes, his antitheses and undertones that even those whose native language is Croatian must read most carefully if they wish to follow him. I have preferred to choose the clearest and the most understandable poems of each author and, therefore, not necessarily the best. I have included a longer passage from "Smrt Smail-age", published in 1846. I have thought it fitting to conclude with Mazuranic because his work is not only one of the most remarkable products of Croatian literature, but it is also a kind of bridge between the Croatian national renaissance of the nineteenth century (the famous "Illyrian movement") and the golden period of the Croatian renaissance in Dalmatia during the sixteenth and seventeenth centuries. Ivan Mazuranic has assimilated so well the language and rhythm of the great Ivan Gundulic, has composed such excellent verses to complete the missing Cantos XIV and XV of Gundulic's celebrated epic Osman, that it is practically impossible to discern the differences between the writings of these two brilliant authors. The last part, even though brief, is divided into two sections. In the first section I considered it necessary to give a few selections illustrating two Croatian dialects, the "ca"- and "kaj"-dialects, which, although very ancient, are still spoken by many Croats. The melodiousness and charm of these two "non-literary" dialects is so captivating that some of the best known Croatian poets have recently used them to express their deepest sentiments in these two dialects (e.g. Krleia and Nazor). The second section contains selections taken from the past centuries. Besides Reljkovic, Kacic, Gundulic, Drzic and Marulic, I have chosen authors who were directly influenced by folk poetry. Even today their poems are not difficult to understand and to appreciate. It is fitting that my Reader should close with the name of Marko Marulic, the great philosopher, and well-known Latin poet, especially dear to the hearts of the Croats, since his epic Judith (written in 1501), is considered the first literary work in Croatian literature. 7
This Reader was first published in syllabus form by the University of California, Berkeley, in 1957. During its preparation I greatly benefited by the valuable suggestions of Professor Francis J. Whitfield. The encouraging reviews received by this Reader in its initial form, as well as the constructive criticism of a number of colleagues, and the active interest on the part of Croatian organizations in the United States, prompted me to prepare this second, considerably revised edition. Indiana University
ANTE KADIC
CONTENTS
Preface
5
PRVI DIO
Orac, zidar i ribar Voda Dvorac Na livadi Iskorisóivanje rijeka Vuk i pastiri Prica o liji i jarcu Topla bunda Razgovor prstiju Izlet Stari sumar Veliko je more Nasli su se Teiak i mornar Silo za ognjilo Najmiliji nakit Gavran i lisica E lijo, sad si dolijala Fenicija Rodenje Isusovo (Luka2, 1-20) Mudraci od istoka (Matej 2,1-12) Oce ñas (Matej 6, 9-13) Prica o izgubljenom sinu (Luka 15, 11-24) Pismo ocu iz tudine A. Nemcic: Domovini
17 17 17 17 18 18 18 19 19 20 20 20 21 21 21 22 22 23 24 25 25 26 26 27 28 9
Biser mora Da bi ove ru2e male Ciganska porodica Naposlu Kad se pletu u tude poslove Nijesam bas iz Sarajeva Za oku soli posao u Mostar Tvrdica Narodne pjesme iz Bosne Sova i orao Brzina dalmatinske zeljeznice Kakvo öudo 2eli vinopija Sto unuce zeli babi? Djevojka je da gleda preda se Dva zeca Kobila i zdribe Slavonac kupuje sina Slavonske narodne pjesme Cudne djeöje zelje Kako vrsi naredbu Nasradin-hod2a i njegova krava Ero s onoga svijeta Starac i smrt La Fontaine: Smrt i drvosjeca (S. Jezic) Car i starac Pepeljuga Ropstvo Jankovic Stojana Asan-Aginica Narodne poslovice Krsna imena muskaraca i 2ena
28 29 29 29 30 30 31 31 31 32 33 33 33 34 34 35 36 36 37 38 38 39 41 41 42 43 47 52 55 57
DRUGI DIO
Antun Barac: Marko Marulic Antun Barac: Fran Krsto Frankopan Antun Barac: Silvije St. Kranjöevic Antun G. Matos: U sjeni velikog imena 10
63 64 64 66
Miroslav Krleza: O Kranjcevicevoj lirici Tin Ujevic: Antun Gustav Matos Ljubomir Marakovic: Vaznost kritike Ivan Raos : Badnja vecer (Vjecno nasmijano nebo) . . . . Slobodan Novak: Ludi Pelegrin (Izgubljeni zavicaj) . . . . Josip Barkovic: Jabuka Ranko Marinkovic: Ruke Antun Nizeteo : Andrijana Frano Alfirevic: Boka Luka Perkovic: Skrinja Alija Nametak: Sere materino Slavko Kolar: Sljiva Mile Budak: Pod gorom Miroslav KrIeZa: Bitka kod Bistrice Lesne Miroslav Krleza: Odnos covjeka i zene (U agoniji) . . . . Dinko Simunovic: Kukavica Ivana Brlic-Mazuranic: Suma Striborova Vladimir Nazor: Andeo u zvoniku Ivo Vojnovic: Hrvatska Atena - grad slobode (Dubrovacka Trilogija) Ante Kovacic: Ivicino skolovanje (U registraturi) . . . . Eugen Kumicic: Pod puskom Fran Maiuranic: Kod kuce . . . . August Senoa: Seljacka buna August Senoa: Karanfil sa pjesnikova groba Stanko Vraz : O Dubrovcanima Strane poslovice Cetvrtoga ne razumijem
67 68 68 69 70 71 77 80 82 84 86 88 91 94 96 98 99 101 104 105 107 108 109 111 111 112 112
TRECI DIO
Antun Soljan: Bacaö kamena Zlatko Tomicic: Magie dolaze Josip Pupacic: More Nikola Milicevic: Pod teretom ljubavi Vesna Parun: Mati covjekova Vesna Parun : Ti koja imas nevinije ruke
115 116 117 117 118 119 11
Jure Kastelan: Ne mrzim svijet Jure Kastelan: Bezimeni Jure Kastelan: Jadikovka kamena Viktor Vida: Ex voto Viktor Vida: Zara Vinko Nikolic: O tuzi moje majke Antun Nizeteo : Nebulosa de Colon Srecko Karaman: Na more dodi Ivo Lendic: Kad ne bih znao, da ima ljubavi Olinko Delorko : Uvijek ta kuca Drago Ivani§evic: Moj djed Dragutin Tadijanovic: Spomen na djedovinu Dragutin Tadijanovic: Balada o zaklanim ovcama . . . . Dragutin Tadijanovic: Sretoh jutros . . . ruze Dragutin Tadijanovic: Dva groblja Dobrisa Cesarie: Mrtva luka Dobrisa Cesarie: Oblak Dobrisa Cesarie: Predi Frano Alfirevic: Sonet o magarcu Nikola Sop: Veèer u polju Vlado Vlaisavljevié: Iseljenikovo pismo Duro Sudeta: Ce2nje i bolestan mladic Antun Bonifacio: More Antun Bonifacio: Ptice na naranci Luka Perkovic: Nasa pjesma Gustav Krklec: Kisa u gradu Gustav Krklec: Epitaf Antun Branko Simic: Marija Antun Branko Simic: 2ene pred uredima Tin Ujevic: Svakidasnja jadikovka Tin Ujevic: Slaboéa Ljubo Wiesner: Moja majka Mihovil Nikolic: Dvije duse Milan Begovic: Povratak Vladimir Nazor: Vjerujem, da zemlju cetiri bijela Vladimir Nazor: Majka Vladimir Nazor: Rekose Vladimir Vidric: Pejsaz 12
121 121 121 122 123 124 125 125 126 126 127 128 129 130 130 131 131 132 133 133 134 134 136 137 137 138 139 140 141 142 144 145 146 147 148 149 149 150
Vladimir Vidric: Roblje Vladimir Vidric: Scherzo Antun G. Matos: Gospa Marija Antun G. Matos: Stara pjesma Antun G. Matos: Djevojcici mjesto igracke Silvije St. Kranjcevic: Resurrectio Silvije St. Kranjcevic: Hristova slika Silvije St. Kranjcevic: U zelji ljubavi Petar Preradovid: Putnik Ivan Mazuranic: Ceta (Smrt Smail-age Cengica)
.
.
.
.151 151 152 152 154 154 156 157 158 161
*
Walt Whitman: Cudesa (Tin Ujevic) Walt Whitman: Zacetnici (Tin Ujevic) Walt Whitman: 2ivotinje (Slamnig-Soljan) Edgar Allan Poe: Anabela Lee (Tin Ujevic) Edna St. Vincent Millay: Za cas cu zaboraviti (Slamnig-Soljan) Carl Sandburg: Trava (Slamnig-Soljan) Ezra Pound: "lone, mrtva dugu godinu" (Slamnig-Soljan). .
165 166 166 167 168 169 169
CETVRTI DIO
A. Hrvatska narjecja 1. Cakavsko Marko Uvodic: Nima Splita do Splita Drago Gervais: Moja zemja Marin Franicevic: Zivoti prohodu, a skoji ostaju Vladimir Nazor: Galijotova pesan Mate Balota: Koza
173 174 175 176 177
2. Kajkavsko Ivan Goran Kovacic: Beli most Fran Galovic: Kostanj Nikola Pavic: Medimurska Dragutin Domjanic: Kaj
178 179 180 181 13
B. Iz proslih stoljeca Matija Antun Reljkovic: Iz stare Slavonije M. A. Reljkovic: Satir kazuje lipotu lezaja Slavonije. . . . Andrija Kacic-Miosic: Pisma od Kralja Vladimira . . . . Ivan Gundulic: Iz "Osmana" Majka Margarita (zabiljezio Juraj Barakovic) Marko Kraljevic i brat mu Andrijas (zabiljezio Petar Hektorovic) Marin Dr2ic: Pomet (Dundo Maroje) Andrija Cubranovic: Jedupka Dzore Drzic: Djevojka i slavuji Marko Marulic: Pisan o zenama (Nikola Sop) Marko Marulic: Molitva suprotiva Turkom
182 183 183 187 188 192 195 196 199 200 201
Croatian-English Vocabulary
203
14
HRVATSKA
DOMOVINA
Lijepa nasa domovino, oj junacka zemljo mila, stare slave djedovino, da bi vazda sretna b i l a . . . A. Mihanovic (1796-1861)
PRVI DIO
ORAC, ZIDAR I RIBAR Orac rece zidaru: Ja orem njivu, ti zidas kucu, a ribar lovi ribu. Zidar rece ribaru: Ja zidam kucu, ti lovis ribu, a orac ore njivu. Ribar rece oracu: Ja lovim ribu, ti ores njivu, a zidar zida kucu. Oraci reku zidarima: Mi oremo njive, vi zidate kuce, a ribari love ribe. Zidari reku ribarima: Mi zidamo kuce, vi lovite ribe, a oraci oru njive. Ribari reku oracima: Mi lovimo ribe, vi orete njive, a zidari zidaju kuce.
VODA Vodu pije i zvijer, i ptica, i biljka. Voda stvara potok, rijeku, jezero i more. Isparivanjem vode nastaje oblak i magia. Vodu piju i zvijeri, i ptice, i biljke. Voda stvara potoke, rijeke, jezera i mora. Isparivanjem vode nastaju oblaci i magie.
DVORAC Na vrhu brijega uzdize 1 se prekrasan dvorac. Oko njega se prostire sumica i raste divno cvijece 2 . Izmedu cvijeca vijugaju bijele staze. Usred cvjetnjaka skacu tanki mlazovi vode. Voda je sasvim bistra. 1 2
uzdizati se, uzdizem ipf. : to stand. cvijece, n.coll. : flowers.
NA LIVADI Dan je lijep. Jesenje sunce grije 1 ñas ugodno. Mi se igramo na livadi. Natjecemo se u trcanju. Ponijeli smo loptu. Nju bacamo uvis i otimamo 17
se o nju. N a zivici rastu erne kupine. Beremo su nam usta crna. 3 1 2 3
2
ih s veseljem. Od njih
grijati, grijem ipf. : to warm. brati, berem ipf. : to pick. od njih su nam usta crna: we got black lips from them.
ISKORLSCIVANJE RIJEKA
Nasa domovina je bogata potocima i rijekama. Ljudi iskoriscuju 1 njihovu snagu. N a potocima i rijekama podizu vodenice, pilane i elektricne centrale. Od elektricnih centrala dobivamo elektricnu struju. Struja rasvjetljuje gradove i sela, pokrece tramvaje, elektricne zeljeznice i strojeve u tvornicama i radionicama. U vodama nalazi se velika snaga. Ona nije dosta iskoriscena. 1
iskoriscivati, -ujem, ipf. : to exploit.
V U K I PASTIRI
Vuk strasno ogladni i dode u selo da pastirima 1 otme ovcu. Stado je cuvao pas, koji se nije bojao vuka. Rece pas vuku: "Bolje da se odmah vratis, jer ce ti inace pastiri oderati kozu". Ali vuk ne poslusa savjet sto mu ga dade pas. Dodu pastiri i pocnu stapovima tuci vuka. Vuk im jedva nekako izmakne. "Stani, oj vuce, jos ti nismo naravnali leda", 2 vikali su za njim pastiri. Ti bi nam pastiri znali pricati mnogo o vuku. Nije to njima prvi put sto su se sastali s vukom. 1 2
pastirima (dat.) : (in English tr. here) from shepherds. jos ti nismo naravnali leda: we haven't beaten you yet.
F R I C A O LIJI I J A R C U
Trcala lija po polju. Jato vrana uplasi se lije i poleti. Lija potrei za
18
vranama i padne u bunar. Bunar je bio dubok, pa nije mogla izaci iz njega. Ne preosta liji nista drugo negó da priceka da je netko izvadi iz bunara. Prolazi tuda jarac, pametna glava.1 Ide, bradom trese, a rogovima mota. Zaviri jarac u bunar i ugleda liju. Upita je: - §to radis tu unutra, lijo? - Odmaram se, stride jaree, - rece lija. - Tamo gore je vruce, a ovdje u bunaru je divna hladovina. - Je li tu dobra voda? - upita jarac liju. - Odlicna je, - odgovori lija. Skoci jarac u bunar. Popne se lija jarcu na rogove i izvuce se iz bunara. Dugo je jarac sjedio u bunaru. Napokon ga seljaci nadu i za rogove izvuku iz bunara. 1
pametna glava: wise guy.
TOPLA BUNDA - L a k o tebi,1 ovne! Tvoja je bunda topla, - rece ovnu pas Sarko.2 - Da nemam te tople bunde, smrzavao bih se kao i ti u tvojoj pasjoj kucici, - odgovori ovan. - Toj toploj bundi zahvaljujem sto zimu prezimim kao od sale.3 Prolazio je kraj njih djecak Misko. I on je imao takvu toplu bundu. - Sarko! zovne ga Misko. - Hajdemo se sanjkati. Misku je s toplom bundom bilo lijepo,4 kad je jurio nizbrdo. Ali kad je uzbrdo vukao saonice, ona mu je otezala. Sarko se brzo ugrijao trceci kraj njega. 1 2 3 4
lako tebi: it is easy for you. sarko, sarov m.: a large, spotted dog (Dalmatian). od sale: like a joke. Misku je bilo lijepo: Mike felt comfortable.
R A Z G O V O R PRSTIJU Razgovaraju se prsti na ruci koliko koji od njih vrijedi. Palac kaze: Ja najvise vrijedim zato sto pomazem svima, i nista ne moze da se uradi bez mene. 19
Kaziprst kaze: Ja svima pokazujem put, jer sam najpametniji. Srednji prst kaze: Ja sam najveci prst, zato treba svi da mene slusate. Domali prst kaze: Ja sam najljepsi prst, jer nosim prsten na sebi. Mali prst kaze: Nijedan prst ne moze nista sam za sebe uraditi i zato sám nista i ne vrijedi; tek kad se sastanemo sa prstima na drugoj ruci, tada mi svi nesto vrijedimo. IZLET U nedjelju cetrnaestoga svibnja bila je nasa skola na izletu. Skupili smo se pred skolom, a onda smo posli lijepo u redu 1 . Ispred nas su isli prvi i drugi razred, a iza nas cetvrti. Brzo smo se nasli izvan grada u prekrasnoj okolici. Jutro je bilo lijepo i toplo. Na velikoj livadi mogli smo se igrati do mile volje.2 Najvise mi se svidjelo utrkivanje ucenika trecega razreda. Ylado je bio prvi, a j a deseti. Bilo ih je 3 i iza mene. Branko je stigao petnaesti, a Zvonko dvadeset i peti. 1 2 3
lijepo u redu: in line, in twos. do mile volje: to one's heart content. bilo ih je: there were.
STARI SUMAR Moj djed je sumar. Sumu je zavolio jos kao dijete. "U kraju, u kojem nema sumica, ne bill mogao zivjeti", veli moj djed. Ponekad znade doci 1 i medu nas. Prica nam o koristima, koje nam pruza suma, o tome kako treba posumljivati goleti i kako ljudi iz grada rado odlaze na oporavak u sumovite krajeve. Sa svojim djedom cesto hodam sumskim stazama, a on mi prica o vukovima, medvjedima i drugim sumskim zvijerima. 1
znade doci: he comes to see us too.
VELIKO JE MORE Veliko je more. Ne vidis mu kraja. Tamo u daljini sa nebom se spaja. U dubini njeg'voj sto se cuda 1 krije. 20
Galebova jato nad njime se vije. Po njem bijela lada u daljinu plovi, na njoj su mornari, hrabri sokolovi. 1
sto cuda: many marvels.
NA§LI SU SE U tamnici su dva lupeza: jedan sto je ukrao sat i drugi sto je ukrao kravu. Ovaj rece u sprdnji: Ej, susjede, koliko je sati? - Bit ce vrijeme da se pomuze krava, - odgovori onaj.
TEZAK I MORNAR Razgovarali o svemu i svacemu.1 Odjednom tezak upita mornara: - Reci mi, ne sjecam se, gdje ti je umro otac? - Utopio se, - odgovori mornar. - Utopio ze, zaboga! A tvoj djed? - 1 on se utopio. - Pa kako onda da se ne bojis ploviti po moru? - upita ga zabrinuti tezak. Mornar ga nato upita: - A sad ti meni kazi, molim te, gdje ti je umro otac, djed, pa ako hoces, i pradjed? - Glupog li pitanja! Umrli 2 su, dabogme, u svojim posteljama, -odgovori tezak. Onda mornar rece tezaku: - Pa kako onda 3 da se ne ti ne bojis svake veceri leci u krevet? 1 2 3
svasta, svacega, prn.: odds and ends. umrijeti, umrem; umro, umrla, pf.: to die. pa kako onda: an how then.
SILO ZA OGNJILO
1
Djecak povice pekaru: Dañas su ti glave kruha za polovicu manje negó jucer. 21
- Muci,2 budalo, bit ce ti lakse nositi! Djecak mu plati polovinu obicne cijene i ode. - Hej, to nije dosta novaca. - Ne smeta,3 lakse ces ih prebrojiti! 1 2 3
silo za ognjilo: tit for tat. mucati, mucim ipf.: to be silent. ne smeta: never mind.
NAJMILIJI NAKIT U Rimu, glavnome gradu nekadasnjega velikoga rimskoga carstva, zivjela je udovica Kornelija, kcerka slavnoga rimskoga vojvode. Imala je kcerku i dva sina. Milota bijase gledati kako joj se krasno razvijahu djeca duhom i tijelom. Rimljani govorahu: "Kcerka Kornelijina vitka je jela,1 a dva joj sina dva su bora zelena". Kornelija bijase umom bistra i svim vrlinama nadarena. Svoj narod ljubljase nadasve,2 na nastojase da u dusu svoje djece ulije ljubav za domovinu. U Rimu nije bilo covjeka koji ne bi stovao tako mudru majku Korneliju. Jednom pohodi Korneliju neka bogata gospoda. U razgovoru stane Korneliji pokazivati svoj nakit. I razastre uistinu 3 silu zlata,4 silu srebra i drugoga dragog kamenja te upita majku Korneliju za njezin nakit. Kornelija ne odgovori nato ni rijeci, vec okrene govor na drugu stvar. Uto minu vec i dobar sat; kad eto, stupe u sobu obadva sina sa svojom sestrom, lijepo pozdrave majku i stranu gospodu. Nato rece domacica svojoj prijateljici: "Duzna sam ti odgovor na prijasnje pitanje. Evo moje djece! To je moje blago, moje zlato i biseri; to je moj najmiliji nakit!" 1 2 3 4
vitka jela: slender fir-tree. nadasve, adv.: above all. uistinu: indeed, forsooth. silu zlata: plenty of gold.
GAVRAN I LISICA Gavran nade komad mesa. Drzao ga je u kljunu, sjedeci na grani. 22
Lisica namirise meso. Dotrci pod drvo i pocne hvaliti gavrana govoreci: - Divne li ptice! Boze moj, krasnog li perja u nje. Ako jos ima i muzikalno uho, na svijetu onda ne bi bilo privlacivije ptice od nje. Gavran tad otvori lcljun da iskaze svoj milozvucni glas. Meso mu padne iz kljuna. Lisica zgrabi meso i smjesta ga pozdere. Onda se ona od srca nasmije i rece gavranu : - E, moj gavrane, ti sve imas, samo pameti nemas !
GAVRAN I LISICA Majstor se gavran, 1 na drvu sjedeci, sirom u kljunu castio polako; mudra je lija, miris sira slijedeci, dosla i gavranu zborila ovako : "Zdrav bio, gosparu plemeniti moj, kako si krasan ! Divan li lik je tvoj ! Vjere mi,2 ako je i tvoj glas takav, kakav je perja ti kras, najljepsa ptica si od svih, sto ovaj ima ih kraj !" Gavran, sav sretan od hvale - takav je ucinak njen da svoga glasa pokaze sjaj, siroki otvori kljun, iz njega pusti plijen. Lija ga zgrabi i rece : "Dragi moj gavrane stari, pamti, laska sve kvari, a laskavac zivi na trosak onog, koj savjet mu slijedi. Lekcija ova, bez sumnje, jedan sir ipak jos vrijedi." Gavran, postiden, lose srece, zakle se, al malo kasno, da nasjest vec nikomu ne ce. La Fontaine {preveo S. Jezic) 1 2
majstor gavran: maître-corbeau. vjere mi: to tell the truth.
E LIJO, SAD SI DOLIJALA U nekakvoj zemlji oglasi se lazljiv vraô. Car one zemlje dozove ga 23
preda se i iznese u zavezanoj vreci lisicu: "Ako pogodis sto je u vreci, ne boj se nicega. Ako li ne pogodis, pogubit cu te." Lazljivi vrac rece sam sebi: "E lijo, sad si dolijala 1 !" Cuvsi to car odmah povice: "Pogodi, i jest lisica!" I tako mu nista ne ucini. 1
dolijati: to fall into the trap.
FENICIJA Fenicija je bila primorska zemlja na istocnoj obali Sredozemnog mora. Ona se prostirala izmedu mora i planine Libanona. Fenicija je imala pogodnih zaliva i luka, ali nije imala velikih ravnica. Zato se Fenicani nisu bavili ratarstvom i stocarstvom, nego su uzgajali masline i vinovu lozu. U primorju su se bavili ribolovom. Od cedrova drveta, koje je raslo na Libanonu, pravili su dobre lade. Od malih ribarskih sela razvili su se kasnije trgovacki i obrtnicki gradovi. Svaki fenicki grad bio je posebna mala drzava, a svakim je gradom upravljao njegov vladar zajcdno s bogatim trgovcima. Osim toga svaki je grad imao i svoga posebnog boga. Od svih gradova najbogatiji su bili Tir i Sidon. Fenicani su imali mnogo robova. Robovi su radili sve poslove. Najtezi im je posao bio veslanje na ladama. Veslaci su bili privezani, da se ne bi mogli pobuniti protiv svojih gospodara. Fenicani su se najvise bavili trgovinom. U to je doba bilo vrlo malo cesta, zato su robu prevozili morem. Na svojim ladama trgovci su izvozili u druge zemlje ribu, vino, maslinovo ulje, cedrovinu, stakleno posude i tkanine. Fenicani su bili hrabri mornari. Oni su piovili tamo, kuda se nitko drugi nije usudio pioviti. Da im ne bi tko smetao u trgovini, nikome nisu htjeli odati svoje trgovacke putove ni morske struje ni vjetrove na tim putovima. Fenicke su lade bile brze od grckih, a i bolje opremljene. Uz obale Sredozemnog mora Fenicani su gradili luke, da bi mogli ukrcavati i iskrcavati robu na svoje lade. Od tih su se luka razvili gradovi, kolonije fenickih trgovaca. Od svih kolonija najbolje se razvila Kartaga. Ona je kasnije postala samostalna drzava. Fenicani su vazni za kulturu osobito zbog toga sto su sastavili alfabet od 22 slova. Dok su egipatski hijeroglifi oznacivali cijele rijeci, a ne samo slova, dotle je fenicko pismo oznacivalo samo slova. 24
Zato se fenicko pismo mnogo lakse ucilo. Prema fenickom pismu Grci su sastavili svoje pismo. Od grckog su pisma nastala pisma danasnjih kulturnih naroda, latinica i cirílica. RODENJE ISUSOVO U to vrijeme izide zapovijed od cara Augusta da se popise sav svijet. Ovo je bio prvi popis za vladanja Kvirinijeva Sirijom. I polazili su svi da se popisu, svaki u svoj grad. Tada uzide i Josip - iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov koji se zove Betlehem, jer on bijase iz kuce i porodice Davidove - da se popise s Marijom, zarucenom sebi zenom, koja je bila trudna. Kad su bili ondje, dode vrijeme da ona rodi. I rodi Sina svoga prvenca, i povi ga u pelenice, i metnu ga u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u gostionici. Bijahu pastiri u onom kraju, koji su cuvali nocnu strazu upoljukod svoga stada. Andeo Gospodnji pristupi k njima, slava ih Gospodnja obasja, te se oni vrlo prepadose. Rece im andeo: "Ne bojte se! Gle, javljam vam veliku radost, koja ce biti svemu narodu: Dañas vam se rodi u gradu Davidovu Spasitelj, koji je Krist Gospodin. I eto vam znaka: Naci cete djetesce povito u pelenice gdje lezi u jaslama." Najedamput postade s andelom mnostvo nebeske vojske hvaleci Boga i govoreci: Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje. Kad andeli otidose od njih nanebo, govorahu pastiri jedan drugomu: "Hajdemo do Betlehema da vidimo to sto se dogodilo, kao sto nam je obznanio Gospodin." Dosavsi zurno, nadóse Mariju i Josipa i djetesce gdje lezi u jaslama. Kad to vidjese, kazase sve sto im je receno za ovo dijete. Svi koji su ih culi, divise se tome sto im kazase pastiri. Marija je pamtila sve ove dogadaje i razmisljala o njima. Vratise se pastiri slaveci i hvaleci Boga za sve sto cuse i vidjese kao sto im je kazano. (Luka 2,1-20) MUDRACI OD ISTOKA Kad se Isus rodio u Betlehemu, u Judeji, u dañe kralja Heroda, a to dodu mudraci 1 od istoka u Jeruzalem govoreci: "Gdje je kralj 25
zidovski, koji se rodio? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dodosmo da mu se poklonimo." Kad je to cuo kralj Herod, uplasi se i sav Jeruzalem s njime. I sabravsi sve velike svecenike i knjizevnike narodne ispitivase ih gdje se ima Krist roditi. Oni mu odgovorise: " U Betlehemu, u Judeji; prorok je naime tako napisao: I ti Betleheme, zemljo Judina, niposto nisi najmanji medu knezevskim gradovima Judinim: iz tebe ce izaci knez, koji ce vladati narodom mojim Izraelom." Herod tajno dozva mudrace i brizno ih ispita za vrijeme, kad im se pojavila zvijezda. Onda ih posla u Betlehem i rece: "Idite i ispitajte tocno za dijete, pa kad ga nádete, javite mi da i ja idem te mu se poklonim." Oni poslusavsi kralja podose. I gle, zvijezda je, koju vidjese na istoku, isla pred njima, dok ne dode i stade nad mjestom gdje bijase dijete. Kad vidjese zvijezdu, oni se veoma obradovase. Usavsi u kucu, nadóse dijete s Marijom, njegovom materom, padose nidice 2 i poklonise mu se. Otvorise tada svoje blago i prinijese mu darove: zlato, tamjan i miru. Primivsi pak u snu zapovijed da se ne vracaju k Herodu, oni se vratise drugim putem u svoju zemlju. 1 2
(Matej 2, 1-12) mudraci: magi, wise men. pasti nicice: to go on one's knees.
OCE NAS "Oce nas, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Pridi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Kruh nas svagdanji daj nam dañas. I otpusti ñama duge nase, kako i mi otpustamo duznicima nasim. I ne uvedi nas u napast negó izbavi nas oda zla. Amen." (Motejó,
9-13)
PRICA O IZGUBLJENOM S1NU 1 Neki je covjek imao dva sina. Mladi od njih rece ocu: "Oce, daj mi dio imanja sto mi pripada." I otac im podijeli imanje. Iza nekoliko dana pokupivsi sve, mladi sin otide u daljnu zemlju, i ondje zivljase raspusteno te prosu sve svoje imanje. Kad sve potrosi, 26
postade velika glad u onoj zemlji, i on stade oskudijevati. On se pribije kod jednoga gradanina one zemlje, koji ga posla u svoja polja da mu pase svinje. Zelio je napuniti trbuh svoj mahunama sto su svinje jele, ali mu ih nitko nije davao. Dosavsi k sebi 2 rece: "Koliko najamnika u moga oca imade kruha i suvise, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat cu i poci cu k ocu mojemu i reci cu mu: Oce, sagrijesio sam protiv neba i protiv tebe. Vise nisam dostojan nazvati se sin tvoj; primi me kao jednog od tvojihnajamnika." I ustavsi otide k ocu svomu. Dok je on jos bio podaleko, ugleda ga otac njegov; sazalivsi se na sina, 3 on potrci, pade mu oko vrata i poljubi ga. Tada mu sin rece: "Oce, sagrijesio sam protiv neba i protiv tebe. Vise nisam dostojan nazvati se sin tvoj." Otac pak rece slugama svojim: "Brzo iznesite najljepsu haljinu i obucite ga, podajte mu prsten na ruku i obucu na noge. I dovedite ugojeno tele te ga zakoljite, da jedemo i da se veselimo, jer ovaj moj sin bio je mrtav i ozivio je, bio je izgubljen i nasao se." I stadose se veseliti... (Luka 15, 11-24) 1 2 3
izgubljeni sin: the prodigal son. doci k sebi: to come to oneself. sazaliti se na koga: to take compassion on someone.
PISMO OCU IZ TUDINE Dragi moj oce, pise mi rodak Ivan (onaj iz Chicaga) da se je s tobom vise p u t a 1 razgovarao i da te je nasao u prilicnome zdravlju. On pise da se najvise tuzis na oci i na noge, koje te polagano izdavaju. Veli mi da se ne treba 2 za tebe strasiti, jer ees ti, usprkos duboke starosti, dozivjeti jos mnogo ljeta. Ta me je dobra vijest osobito obradovala. Vec sestnaest godina, otkada sam poceo Iutati po tudim zemljama, nema skoro daña da se u mislima ne vratim na rodne mi obale. Mila su mi sva tri brata i pokojna sestra, ali ipak najcesce mislim na vas nezaboravne mi roditelje. Nisam imao srecu da ugledam, prije njene smrti, svetacki lik nase starice, ali se zato zivo ufam da cu barem tebe jos jednom zagrliti.3 27
Netom sam postao americki gradanin, odmah sam pisao bratu Stipi i Ivanu. Vjerojatno su ti oni o tome pricali (To je bio lijepi dan u mojem izbjeglickom zivotu!). Vec na proljece cu zatraziti putnicu i pocetkom lipnja zaploviti put nase stare Evrope. Obecajem ti da ne cu stavljati glavu u vrecu, uludo se izlagati opasnostima, ali nekako cvrsto vjerujem da ce prilike u domovini biti takve (samo daj Boze !) pa cu i ja, poput brata Mate, pasti u narucaj 4 moga starine . . . Milwaukee, Wis. 1 2 3 4
Tebe grli sin—Marko
viSe puta: several times. ne treba se: one need not. zagrliti koga: to fold a person in one's arms. pasti u narucaj : to be folded in one's embrace.
DOMOVINI Gori nebo visoko, doli more duboko. A ja u sredini nocnoj u tisini mislim na te, ma jedina premilena domovina! Tko te ne bi ljubio, u te doci zudio, bio bi od kamena, srca nesmiljena! Zalud sunce drugdje sija, moje srce ne ogrija!... A. Nemcic
BISER MORA Kad si negdje sama, daleko u svijetu, zasto mislit moras na svoj mili rodni kraj? 28
(1813-1849)
Nema teze boli, Nema tezeg jada, neg' je uspomena na djetinjski prosli raj. Daleko mi je biser mora, daleko mi je moj Split, u njem bih htjela bit, bez njeg ja cu u m r i t . . .
DA BI OVE RUZE MALE Da bi ove ruze male za bol srca moga znale, pustile bi suzu koju da utaze tugu moju . . .
CIGANSKA PORODICA Grijala se zimi pokraj vatre ciganska porodica. Rekne domacica: - Eh, da imamo masía, kao sto nemamo brasna, pa bismo u selu uzajmili tavu, te bismo nacinili gospodsku pitu! Onda jedno Cigance rekne: - Ja bih je odnio u pee da se ispece. A drugo, micuci rukom, kao da nesto ispred sebe grabi: - A ja bih je, mamo, ovako jeo. Kad Ciganin, otac mu, to vidi, udari dijete sakom govoreci: - Polako, vrag ti materi! 1 Sta si navalio? Zar ees ti svu sám pojesti? vrag ti materi: you son of a devil.
NA POSLU Donio neki domacin tezacima jelo, a medu tezacima bio i jedan Ciganin. Domacin, izrezavsi kruh, zapita: 29
- Tko ce najveci komad? - Ja - zatrci se Ciganin. Izrezav meso, domacin zapita: - Tko ce od vas najveci komad? - A m o meni dajte! - ozva se Ciganin, dok oslali tezaci mucahu. Kad je objed bio gotov, zapitat ce domacin: - Tko ce od vas najvecu motiku? Cuvsi to Ciganin, izdrelji se na ostale tezake: - Sto ne govorite i vi vec jednom, ta ne mogu ja uvijek!
K A D SE PLETU U T U D E POSLOVE Bilo u zatvoru puno ljudi, a malo zatim dode i Ciganin medu njih,'te ih zapita: - A zasto ste vi, ljudi, u zatvoru? Netko ce reci: - Ukrao sam vola. Netko: - Ukrao sam ovcu. Netko: - Ukrao sam konja. I tako svi redom iskazase, sto je koji skrivio. - 1 pravo vam je! - rece Ciganin. - !§to se pacate u moje poslove?! NIJESAM BAS IZ SARAJEVA Nekakav momak ude u brijacnicu da se obrije. Brijac bio saljivcina i, htijuci se malko nasaliti s ovim mladicem, zapita ga: - Odakle si ti, momee? - Iz Sarajeva - odgovori on. Brijac nastavi: - í u o sam da ima takvih junaka u Sarajevu, koji se pustaju obrijati bez sapuna i vruce vode, negó samo studenon vodom. Je li to istina? - Istina je! Ako ne vjerujes, a ti okusaj na meni. Brijac ga namaze samo studenom vodom, bez sapuna, pa hajde britvom na posao. Ovaj momak poene od teske muke stiskati zube, prevrtati ocima, pa ne moguci dalje trpjeti, rece brijacu: 30
- Budi tako dobar, pa me namazi vrucom vodom i sapunom, jer ti ja, da pravo kazem, nijesam bas iz Sarajeva, negó malo odalje! ZA OKU SOLI POSAO U MOSTAR Dosao nekakav seljak na pazar u Sarajevo, pa posto je prodao nesto malo vune, ode u jedan ducan da kupi o k u 1 soli, te upita ducandziju: - Po sto prodajes oku soli? - Kao i svakome, po trideset para oku. - Ma zasto, bolán, po trideset, kad je u Mostaru oka po dvadeset i pet para? - A ti hajde u Mostar! - odgovori mu ducandzija. Seljak, za inat onoga ducandzije, vrati se kuci bez soli, pa sutradan osamari konja, uzjase, te pravo u Mostar i kupi oku soli. Kad se peti dan vratio kuci, upita ga zena: - Gdje si bio, bolán, ovoliko daña? - U Mostar sam hodio da kupim oku soli za inat ciganskog ducandzije Sarajlije, koji htijase da me prevari za pet para. 1
oka, f.: (lat. uncia, ounce), a weight of about 2 3-4 lbs.
TVRDICA Neki tvrdica krene po noci na put. Kad je odmakao od kuce puna dva sata, nesto mu na um padne, pa se vrati kuci. Kad dode kuci, upita ga zena u cudu: - Otkud ti, covjece, sto si se vratio? - Zaboravih ti kazati da utrnes svijecu - ostala je iza mene gorjeti. - A kako ti ne bí zao opanaka, 1 poderao si ih koliko vrijedi deset svijeca? - E, skinuo sam ja opanke, pa ih nosio pod pazuhom! 1
ópanak, m.: a type of native moccasin.
NARODNE PJESME IZ BOSNE Oj mladosti, mladosti, ovog svijeta radosti! 31
Oj mladosti kratka si, oj mladosti slatka si! í i m se mladic ozeni i sudenu poljubi, namah mladost izgubi. Oj ne treba hititi nit se mladom zeniti: Imat cerno vremena i brez toga bremena. # Moj se dragi rasrdio na me. Nek se srdi koliko mu drago! Doci ce vrijeme, pa ce se kajati, doci ce meni pod prozor plakati, a ja cu se s prozora smijati i gledati, sto budala radi! * Sve mi moja mama prigovara, da bi mene jesenas udala, al me ne da u selo za diku, vec u varos za staroga ciku. Volim brati po gori behara neg ljubiti staroga becara. Volim brati po sumi cvijece neg ljubiti, sto mi srce ne ce! SOVA I ORAO Sova sjedi na bukovu panju, vis' nje oro na jelovoj grani. Sova orlu tiho besjedila: "Idi, orle, ne namiguj na me, sad su ljudi cudnovate cudi, pak ce reci: Ljubi sova orla". Al' besjedi siva tica orle: "Id' odatle, sovo bucoglava! Nije 'vaki celebija za te". 32
B R Z I N A D A L M A T I N S K E ZELJEZNICE Medu Splitom i Sinjom soptala zeljeznica. Na jednoj od sporednih stanica opazi iz vlaka neki Zagorac prijatelja gdje, s torbom na ramenu, teskom mukom koraca. - Marko, bolán \ popni se, sustat ces. - Ne mogu, Jakove, boga mi, zuri mi se! 1
bolan: miserable, poor devil.
K A K V O C U D O ZELI V1NOPIJA Sjeo vinopija kraj neke crkvice i upita starijeg covjeka, koji se tu odmarao u hladu cempresa: - Koja je ovo crkvica? Ovaj mu kaze da je sv. Duje, i stade mu pripovijedati postanak crkvice ovako: - Kadno su kanonici 1 nosili sveceve kosti iz Solina u Split, sjedose ovdje u hlad da otpocinu, jer bijase velika zega. Jedan od kanonika zavapi: "Sveti Duje, daj barem zeru vode, pa da se napijemo". I gle! u isti mah provrije voda bistrica, bas ovdje gdje je sad crkvica. - Fuj, 2 lude glave, sto ne zatrazise vina! - zavikne vinopija, pljune ljutito i pode dalje, psujuci popove, kanonike, biskupe, pa cak i papú u Rimu. 1 2
kanonik, m.: canon (a clergyman on the staff of a cathedral). fuj: fie, phew or bah.
STO UNUCE ZELI BABI? Kod hrvatskog je naroda obicaj da se pri sedminama 1 vari pirinac, koji djeca tako rado jedu. Malomu Mili umro djed i, sladokusno jeduci pirinac,on upita baku: - Bako, kad ees ti umrijeti? - A zasto me to pitas, sinko? - Da jedemo opet pirinea. - Muci, nevoljo, 2 dabogda te zub zabolio. 1 2
sedmina, f.: wake (convivium fúnebre), week's mourning. muci, nevoljo: be quiet, you scamp.
33
DJEVOJKA JE DA GLEDA PREDA SE U Milice duge trepavice, trepavice i bijelo lice. Ja je gledam tri godine daña, nisam moga' oci ugledati. Skupio sam kolo divojaka. Bilo vedro, pa se naoblaci, sve divojke k nebu pogledase, ne gledala Milica divojka. Njezine joj druge govorile: Aj, Milice, nasa drugarice! II' si luda, il' odvise mudra, da ne gledas s nami u oblake. Ona im je govorila miada: - Nisam vila da svijam oblake, Neg divojka da gledam preda se.
DVA ZECA Poslao Licanin po svom slugi Nikoli svom prijatelju tri zeca. Nikola natakao zeceve na stap, prebacio preko ramena i posao. Usput sretne svog zemljaka, i dogovorise se da su onome covjeku u gradu dosta bas i dva zeca, pa onog treceg oderase, natakose na razanj, ispekose i pojedose. Sve to onako usput i na brzu ruku. 1 Kada Nikola dosao u grad, predao covjeku dva zeca i pismo. Ovaj cita pismo, pa pogledava sad zeceve, sad N i k o l u . . . - Ti si meni donio dva zeca. - E dva zeca. - Tvoj gazda pise da mi salje tri zeca. - E tri zeca. - Ali ovdje su dva zeca! - E dva zeca. - Ali morali bi biti tri zeca ! 34
- E tri zeca. - A l tu su samo dva zeca! - E dva zeca. - Ali pazi, covjece, evo sto pise tvoj gazda da mi salje po svom slugi tri zeca. - E tri zeca. - Ali ti si donio samo dva zeca, i ovdje nema tri, vec dva zeca! - E dva zeca. Kad je covjek vidio da s Nikolom ne moze nikako na kraj, sjede i zahvali se pismeno gazdi na poslata mu dva zeca. Nikola pismo u cerner, vrati se kuci i predade gazdi. Kada gazda procita pismo, pogleda Nikolu. - Cujes, ja sam po tebi poslao tri zeca. - E tri zeca. - A evo moj prijatelj pise da si ti donio njemu samo dva zeca. - E dva zeca. - Ma kriz ti cacin,2 ti si sigurno putem jednog ispekao i pojeo! - Evo gle! Ma ti pogodi ko iz puske 3 - iz prve, a onaj tamo mucio vise od lire i sebe i m e n e ! . . . 1 2 3
na brzu ruku: in a slapdash manner. kriz ti cacin: to swear by all that's holy. pogoditi kao iz puske: to hit sure as a gun.
K O B I L A I ZDRIBE Svi konji na pasi drzali su se na okupu; samo jedna kobila sa zdribetom se izdvojila. 2dribe ko i drugo dite - vezi ga, a ono ni onda ne moze mirovati. Ono bi samo medu drugu zdribad da se poigrava i prkosi, al' kobila ne da od sebe. Kako bi i dala zdribetu na volju, kad ga dan ranije umalo nisu ubili. Ne bi ni iznilo zivu glavu da nije imalo noge hitrije negó sve zivo na pasi. A kobila je znala dobro da svi konji mrze njezino zdribe, sto su u njega noge tako hitre. Ona ne ce nevolje brez moranja, zato se i drzi postrance, al zdribe navaljiva: - Nane, ja bi iso medu drugu zdribad. Pustite me al' samo malo, da vidim mozem li brze trcati neg juce. - Ako je samo ta nevolja, a ti trci sám, siroko ti je tu oko mene.
35
Kobila ne popusta, al se zdribe snuzdilo i kaze: - Siroko je tu i privise, al sta mi to vridi kad se ne mozem utrkivati sam sa sobom. (Bunjevacka1 narodna pripovijest) Bunjevci: originally from Bosnia are the Croats who live in Baranja and Backa, north of Osijek. 1
S L A V O N A C KUPUJE SINA Dosao Slavonac u malo bosansko selo, nedaleko od Save. Vec kod prvih kuca sretne nekog seljaka. Posto su se pozdravili, Slavonac upita ovoga: - Imas li sina, pobro, da mi ga prodas? - Sto si pobudalio, kako cu ti prodati sina? - Ja cu ti ga dobro platiti, jer mi nuzno treba. - Nema tih novaca za koje bih ja prodao moje vlastito dijete. - A m a covice, kakvo dite. K o d nas je od suse izgorila sva trava, pa nemamo sina za blago. A bez sina nema ni mlika. 1 - Konacno smo se eto razumjeli. Sijena cu ti prodati kolikogod hoces. 1
A bez sina nema ni mlika: a bez sijena nema ni mlijeka.
S L A V O N S K E N A R O D N E PJESME Isla je djevojka za goru zelenu, za goru zelenu, po vodu studenu, za goru je zasla, ranjenika nasla, ranjen glavu dize, djevojka pobize. "Djevojko, ne bjezi, vec mi rane vezi, ako ja ozdravim, j a te ne ostavim." Djevojka je stala, fertun 1 je trgala, fertun je trgala, rane zavijala. Junak ozdravio, djevu ostavio. *
1
fertun (pregaca): apron.
36
Vozila se po moru galija, u njoj sjedi okovan delija, u ruci mu siv zelen sokole, u kljunu mu dva zrna bisera. Gledala ga sa grada divojka, al' govori okovan delija: "Sto me gledas, sa grada divojko? Okovan sam, ljubit te ne mogu, ozenjen sam, uzet te ne mogu". Al' govori sa grada divojka: "Ja ne gledam da ti mene ljubis, nit' te gledam da me mladu uzmes, vec te gledam da te nesto pitam: cim ti svoje sokolove hranis, cim ti hranis, cim li ih napajas?" Al' govori okovan delija: "Ne pitaj me, sa grada divojko! Biser trunim, sokolove hranim, suze ronim, sokolove pojim".
CUDNE DJECJE ZELJE Cetvero cobancadi sjedilo kod marve u polju, u hladu, pod nekim starim granatim hrastom, pa se o svacem razgovarali. Jedno izmedu njih rece drugome do sebe: - Druze, sto bi ti radio, da postanes car? - E nije me toga strah; ali da postanem, ja bih dao natrpati puna kola pljeve, pa bih legao u kola, na onu mekanu pljevu, i dao se voziti cijeli dan. - Sta bi ti - upita drugoga -cinio kao car? - Ja bih, brate, cijeli dan lezao pod hrastom u hladu, a vi bi morali za mene cuvati blago od kvara. - A sta bi ti cinio da budes car? - zapita trecega. - Ja bi se hranio samo bijelom pogacom i lukovim klicicama. Sad sva tri druga upitaju njega, sta bi on radio da postane car. - Kako cu birati, kad ste vi trojica pograbili sve sto je bolje. 37
KAKO VRSl NAREDBU Ali-pasa 1 Rizvanbegovic jedamput dadne naredbu da nitko po noci bez fenjera ne hoda. Skoro jedne noci uhvate strazari jednog starca bez fenjera pa ga upitaju: - Zar ti ne znas za Ali-pasinu naredbu da se nocu ne smije bez fenjera hodati? - Znam - odgovori starac. - Pa kamo fenjer? - Evo ga - i pokaza fenjer, ali bez svijece. - A kamo svijeca? - O svijeci nije nista receno, vec samo da valja s fenjerom hodati. Oni ga puste, rekavsi mu da treba i svijecu da ima u fenjeru. Drugu vecer uhvate ga opet bez fenjera. - Zar opet bez fenjera? - proderu se na nj. - Jok -veli on - evo fenjer. - A svijeca? - Evo i svijeca! - Pa sto nijesi zapalio? - Nije nista receno da se zapali. 1 pasa, m.: pasha (pacha); formerly an honorary title, placed after the name, given to officers of high rank in Turkey. Ali-pasa Rizvanbegovic was a vizier in Hercegovina (1833-1851).
NASRADIN-HODZA I NJEGOVA KRAVA Nasradin-hodza imao jednu kravu, koja nije nicemu valjala. Jednom mu rece zena da odvede kravu na pazar i da je proda. Kad je hodza dovede na pazar, pocne vikati sto mu grlo daje: - Ova krava ne valja nista; ne ce na vrijeme da se teli, a kad se oteli, ne moze ni jednog teleta da othrani. Mlijeka daje posve malo. Tako je Nasradin-hodza kudio svoju kravu sto je vise mogao. On je sve to istinu kazivao, jer je znao da je laz prokletstvo. Kad je svijet cuo sta Nasradin-hodza vice, nitko ni da pogleda kravu. Uto se Nasradin-hodzi prikuci jedan njegov komsija i prisapne mu u uho: - S t o tako vices na kravu? Ta nijesi pobudalio! Znas da ne valja 38
svoje kuditi, jer ju onda ne ces nikad prodati. Daj ti meni tu kravu, pa da vidis kako se prodaje. Ti se negdje sakrij i ne izlazi, da ne poznadu da je tvoja krava. Nasradin-hodza dade mu kravu i sakrije se. Njegov komsija stane voditi kravu i vikati: - Evo dobre krave ! Teli se, i kad je mlijeko najskuplje, daje na pomuzaj 1 po pet oka mlijeka. On je tako hvalio, a svijet se poceo kupiti oko krave i pitati : po sto je? Tad odnekle izbije Nasradin-hodza i povice: - Pa kad je ona tako dobra, ja je ne cu ni prodavati! Uzme kravu od komsije i odvede je kuci. 1
na pomuzaj: at one milking.
E R O 1 S ONOGA SVIJETA 2 Kopao Turcin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turòin da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajuci se u hladu. U tom udari odnekud Ero : - Pomozi bog, kado ! - Bog ti pomogao, kmete ! A odakle si ti? - Ja sam, kado, s onoga svijeta. - Je li, molim te ! A nijesi li tamo vidio moga Muju, 3 koji je umro prije nekoliko mjeseci? - O, kako ga ne bih vidio ! Ta, on mi je prvi komsija. - Pa kako je, boga ti, kako zivi? - Hvala bogu, zdrav je, ali se i dosta muci bez novaca. Nema za sto da kupi duhana, niti ima cim da piati kavu u drustvu. - A hoces li ti opet natrag? Ne bi li mu mogao ponijeti da mu posljem malo novaca? - Bih, zasto ne bih, ja idem sad upravo tamo. Onda Turkinja otrci tamo gdje joj se muz bio skinuo 4 od vrucine, te uzme kesu s novcem, i stogod bude u njoj dade Eri da ponese Muji. Ero uzme novae, metne u njedra, pa bjezi uz potok. Tek sto Ero zamakne uz potok, al' eto ti Turöina, a Turkinja izleti pred njega: 39
- D a vidis, moj covjece! Tuda sad prode jedan kmet s onoga svijeta, pa kaze za naseg Muju da se muci bez novaca: nema za sto da kupi duhana, niti ima cim da plati kavu u drustvu. Zato sam muja dala ono novaca sto je bilo u tvojoj kesi da mu ponese. A Turcin upita: - Pa kud ode? Kud ode? A kad mu zena kaze da je otisao uz potok, onda on brze bolje 5 skoci na gola konja, pa potjeraj uz potok. Kad se obazre Ero i vidi Turcina gdje trci za njim, a on onda bjezi. Kad dode pod brdom u jednu vodenicu, a on utrci unutra, pa povice vodenicaru: - Bjezi, jadna ti majka! 6 Eto Turcina da te posijece. Bolje je da ti meni dades tvoju kapu, a evo tebi moja, pa bjezi uz brdo tuda oko vodenice. Vodenicar videci Turcina gdje trci na konju, uplasi se, i ne imajuci kada pitati zasto ce da ga posijece, dade Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bjezi uz brdo. Ero metne vodenicarevu kapu na glavu, pa jos uzme malo brasna te se pospe i nacini se 7 pravi vodenicar. U tom i Turcin dotrci pred vodenicu, pa sjase s konja i uleti u vodenicu: - Kamo, more,8 taki i taki covjek, sto je sad usao u vodenicu? A Ero mu kaze: - Eno ga, vidis, gdje utece uz brdo. Onda Turcin: - Drzi mi, more, konja. Ero uzme konja, a Turcin uz brdo za vodenicarom, ovamo-onamo po bukviku. Kad ga vec stigne i uhvati, on se izdere: - Kamo, nesreco, novci, sto si prevario moju zenu te uzeo da poneses Muji na onaj svijet? Vodenicar se stane krstiti i snebivati: - Bog s tobom, gospodaru! Niti sam vidio tvoje zene, ni Muje, ni novaca. I tako im prode 5itavo pola sata, dok se osvijeste i vide sta je. Onda TurSin potrci na vrat na nos k vodenici. Kad tamo, ali hoces! Ero uzjahao konja, pa otisao bez traga, a Tur5in lijepo pjesice k zeni. Kad ga zena opazi bez konja, a ona povice: - Kamo, covjece, sta uradi? 40
Veli Turcin: - Ti si Muji poslala novaca da kupi kave i duhana, a ja sam mu poslao konja da ne ide pjesice. 1 2
3 4 5 6 7 8
Ero, m. (Hero, Hercegovac): a man from Hercegovina. Ero s onoga svijeta: The famous Croatian composer, Jakov Gotovac (1895, from Poljica, Dalmatia), based his opera "Ero from Heaven" on this anecdote. Mujo (Muhamed): Mohammed. skinuti se: to take off one's coat. brze bolje: right then and there. bjezi, jadna ti majka: run for your life. naiini se: made himself out to be. more (from gr.), int.: a form of address: Fellow! Hey!
STARAC I SMRT U nekakvoj kuci bila velika siromastina, tako da je cesce puta dopadao red 1 domacina da ide u drva. Jedan dan, vracajuci se doma s bremenom drva, nesto od duboke starosti, nesto od truda, a moze biti i od gladi, pocine s drvima, hukne od muke i rekne: - Ma sto ce mi zivot ovako mucan i jadan?! Blazena i blagoslovljena smrt po sto puta! I valaj,2 volio bih je zagrliti, da mi sad ovdje dode, nego se pomladiti! U toj nevolji doleti strasna, crna i grdna smrt, i ozove mu se: - Evo me, starce! Cula sam tvoju huku i muku, zvanje i jadikovanje. Sta hoces od mene? Kad cu starac i vidje, kakva je neobicna smrt, prigne svoj vrat govoreci: - Zvao sam te, pomozi mi, molim te, ovo breme drva podignuti, jer me gladna celjad ceka da stogod za rucak svare, a bez drva su. - Kazi mi, hocu li za tobom doci, posto drva ostavis? - Oprosti, ogluhnuo sam, ne cujem dobro. Nego mi ostaj na zdravlje! 1 2
dopadati red: someone's turn to come. valaj (ar. Allah): by God (boga mi).
SMRT I DRVOSJECA Drvosjeca stari kuci mora ici. Pod teretom granja i godina mnogo uzdise, sav zgrbljen: kako li bi mogo 41
kolibici svojoj zadimljenoj stici? Napor ga napokon i bol teska stisli, i odlozi teret, tu2ne mislec misli: Zasto mu ni zere zivot srece ne da? Ima 1' na toj kugli koja veca bijeda? Cesto nema kruha, nikad ne zna sta ce, 2ena, djeca, vojska, porezi i dace, duga puno i gladi. Jadniku i zivot takav vec dojadi. I zazove smrt. A ona smjesta stize : "Sto me trebas?" - "Hajde pridi, primakni mi granje blize i pomozi dici, rece, pa otidi !" La Fontaine (preveo S. Jezié)
CAR I STARAC Jednoga daña pode car sa svojim ministrom u sentju i nade starca gdje kopa kukuruze, pa mu po& ovako govoriti: - Dobro jutro, starce, zasto nijesi bolje uranio? - Jesam uranio, ali mi nije Bog dao. - Bas je snijeg pao po planini. - Jest sasao, cestiti care, i u polje. - Jesu li ti svi vuci u gori? - Neki jest, neki nije. - Starce, kad si mi sve lijepo kazao, poslat cu ti sutra jednog ovna da ga upravo ljudski 1 ostrizes. Kad je car dosao kuci, on rece tom ministra da mu mora rastumaéiti sve ono sto je starac kazao; ako li ne ce, da ce mu dati odmah kosti udesiti. 2 Kukavni ministar misli se i misli, te konacno ode onome starome pa ga zapita o cemu je car s njime divanio. Stari nikako da odgovori. Susjedi onda rekose ministra da je u toga starca svaki odgovor vrijedan kesu dukata. 3 Kad to cu ministar, odmah dade starome punu kesu, pa se onda pocne s njime razgovarati. Stari mu tada rece: 42
- Sto me je car upitao zasto nijesam bolje uranio, to me je on pitao zasto se nijesam prije ozenio te bi moj sin namjesto mene kopao. Ja sam mu rekao da jesam, ali mi Bog poroda nije dao. Onda mu ministar dade drugu kesu novaca, a starac ce: - Sto mi je car rekao da je snijeg pao po planini, to on misli da sam puno posjedio; kad sam mu ja odgovorio da je snijeg i u polje sasao, to sam mu rekao da sam, osim glave, i po bradi i drugim dijelovima tijela od starosti pobijelio. Izvadi ministar i trecu kesu dukata, a starac ce: - Sto me car upitao, jesu li mi svi vuci u gori, to je on natuknuo jesu li mi svi zubi cijeli, a ja sam mu rekao: neki jest, neki nije. Ode ministar caru, a ovaj ga natanko ispituje. On mu sve ispripovijedi, upravo onako kako mu je starac kazao. Onda ga upita car: - A je li ti stari sto o ovnu govorio? - To znam i sam -rece ministar. - Sto ste mu kazali da cete mu poslati jednog ovna da ga posteno ostrize, eto, to sam ja: ostrigao me je upravo bez nozica, kad me je ucijenio za tri kese dukata. 1 2 3
upravo ljudski: out and out. udesiti kosti nekome: to beat a person black and blue. dukat, m.: a gold coin of several countries of Europe, worth about U.S. $ 2.25.
PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda, oko jedne duboke jame, a dode nekakav starac bijele brade do pojasa, pa im rece: - Djevojke! íuvajte se vi te jame, jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju, one bi se mati odmah pretvorila u kravu. Ovo rekavsi starac otide, a djevojke onda, cudeci se njegovim rijecima, prikuce se jami jos blize i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je, dok se jednoj od njih, koja je bila najljepsa, izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Kad ona u vece dode kuci, a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kucom. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pasu s ostalim govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke ozeni udovicom, koja dovede jednu svoju kcer. Maceha stane odmah mrziti na svoju pastorku, osobito za to sto je ona bila ljepsa od njezine kceri: zabranjivala joj je da se umiva, ceslja i preoblaci, i svakojako je trazila 43
uzroke da je kara i muci. Jednom joj dade ujutro punu torbu kudjelje, pa joj rekne: - Ako ovo sve dañas ne opredes i u kokosku ne smotas, ne idi mi dovele kuci: ubit cu te. Djevojka sirota, iduci za govedima, prela je koliko je mogla. Kad na podne goveda polijezu u plandistu, ona videci da se na kudjelji ne poznaje, 1 stane plakati. Kad je vidi ona krava, sto joj je bila mati, gdje place, zapita je sto joj je; a ona joj kaze sve redom, sto je i kako je. Onda krava tjeseci je rekne joj da se za to ne brine ni malo: - J a cu kudjelju uzimati u usta i zvakati, pa ce se na moje uho pomoliti zica, a ti je uhvati pa odmah motaj na kokosku. Tako i ucine: krava stane kudjelju u usta uzimati i zvakati, a djevojka na njezino uho 2icu izvlaciti i motati. Tako one odmah budu gotove. Kad je u vece djevojka dala macesi veliku kokosku, maceha joj se vrlo zacudi, pa joj sutradan dade jos vise kudjelje. Kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u vece dónese kokosku gotovu, ona pomisli u sebi da to njoj pomazu njezine drugarice, pa joj treci dan dade jos vise kudjelje. Ali kradom posalje za njom i svoju kcer da gleda ko to njoj pomaze presti i motati. Kad se ova poslana djevojka privuce,2 te vidi kako krava kudjelju uzima i zvace, a pastorka na njezino uho predu mota, ona se vrati kuéi i sve kaze materi svojoj. Po tom maceha navali 3 na svoga muza da se ona krava zakolje. Muz je najprije zenu od toga odvracao, ali najposlije, kad se zena nije htjela okaniti, pristane i on na to, i kaze joj da ce je u taj i taj dan zaklati. Kad pastorka za to dozna, ona stane jednako plakati. Kad je krava zapita zasto place, i ona joj kaze sve sto je i kako je, krava joj rece: - Ne placi! Kad me zakolju, za boga, da ne jedes od mene mesa, vec kosti moje pokupi, pa ih za kucom, pod tim i tim kamenom, zakopaj u zemlju. Kad ti bude kakva nevolja, a ti dodi na moj grob i naci ees sigurnu pomoc. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, djevojka nije htjela okusiti izgovarajuci se da ne moze i da nije gladna. Nasuprot, ona pokupi sve njezine kosti i zakopa ih gdje joj je krava kazala. Ovoj djevojci je bilo ime Marija. Buduci da je najvise radila i slusala u kuci: nosila vodu, gotovila jelo, prala sudove, mela kucu i radila sve ostale kucevne poslove i tako se najvise nalazila oko vatre, prozovu je maceha i njezina kci: Pepeljugom. 44
Jednom u nedjelju, opremivsi se sa svojom kceri u crkvu, maceha prospe po kuci punu kopanju prosa, pa reòe pastorci: - Cuj me, pepeljugo ! Ako ovo sve proso ne pokupis i rucak ne zgotovis, dok se mi iz crkve vratimo, ubit cu te. Posto one otidu u crkvu, djevojka sirota stane plakati, govoreci u sebi: - Za rucak me nije briga,4 lako cu ga zgotoviti, ali ko ce toliko proso pokupiti? U tom joj padne na um sto joj je krava rekla: kad bude u nevolji da pode na njezin grob i da ce tamo naci pomoc. Ona odmah otrci onamo. Kad tamo, ali sta ugleda! Na grobu stoji veliki sanduk, sirom otvoren i pun svakojakih dragocjenih haljina. Na zaklopcu su sjedila dva bijela goluba, koji joj reknu: - Maro, uzmi iz sanduka haljine, koje ti se najvise svidaju, pa se obuci i idi u crkvu. Mi cerno proso pokupiti i sve ostalo urediti. Ona veselo uzme prve haljine sa vrha, sve od same svile, pa se obuce i ode u crkvu. U crkvi se svi, i zensko i musko, zacude njezinoj ljepoti i njezinim haljinama; najvise ih je smetalo sto nitko nije znao ko je ona i otkuda je. Osobito joj se zacudi i oko na nju baci 5 carski sin, koji se ondje desio. Kad bude ispred kraja sluzbe bozje, ona se iz crkve iskrade pa bjezi kuci. Svukavsi svoje haljine ostavi ih u sanduku, a on se sam zatvori i nestane ga. Ona potrei do vatre, a kad tamo : proso pokupljeno, rucak gotov, i sve uredeno. Malo postoji, a eto ti joj macehe sa svojom kcerkom iz crkve. Mozes si zamisliti kako su se one zacudile kad su vidjele da je sve uredeno, pa cak i proso pokupljeno. Kad bude u drugu nedjelju, maceha se sa svojom kcerju opet spremi u crkvu. Na polasku prospe jos vise prosa po kuci, pa rece pastorci kao i prije: - Ako sve ovo proso ne pokupis i rucak ne zgotovis te sve ostalo ne uredis, dok se mi iz crkve vratimo, cujes li me : ubit cu te. Posto one dvije otidu u crkvu, pastorka odmah k materinu grobu. Kad tamo stigne, a to sanduk opet otvoren kao i prije, i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, koji joj reknu: - Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu. Mi cerno proso pokupiti i sve ostalo urediti. Ona onda uzme iz sanduka haljine, sve od cistoga srebra,® pa se obuce i otide u crkvu. U crkvi joj se opet svi zacude, jos vise nego prije, a carev sin ociju ne smetase s nje.7 Kad je bilo ispred svrsetka 45
sluzbe bozje, ona se izmedu naroda nekako ukrade, te bjezi kuci. Brze bolje svuce haljine i stavi ih u sanduk, pa k vatri. Kad se je maceha sa svojom kcerju vratila iz crkve, jos vecma se zacudi kad vidi proso pokupljeno, rucak gotov i sve ostalo uredeno. Nikako se nijesu mogle svemu tome docuditi. Kad je bilo u trecu nedjelju, one se opet spreme u crkvu. Na pohodu maceha prospe jos vise prosa po kuci, pa kaze pastorci kao i prije: - Ako sve ovo proso ne pokupis, rucak ne zgotovis i ostalo sve ne uredis, dok mi dodemo iz crkve, ti me ne cekaj, jer cu te inace ubiti. Posto one otidu, pastorka odmah poleti do materina groba. Tamo opet nade sanduk otvoren, a na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reku neka se obuce i pode u crkvu. Onda ona uzme iz sanduka haljine, sve od suha zlata, pa se obuce i otide u crkvu. U crkvi joj se svi zacude, jos vise negó prije. Carev sin je bio odlucio da je ne pusta, kao dva prijasnja puta, vec da budno pazi kuda ce. Kad je bilo ispred svrsetka sluzbe bozje, ona se uputi prema crkvenim vratima te napolje, a carev sin za njom ustopice.81 tako ona izmedu naroda provlaceci se i bjezeci, nekako izgubi papucu, koja joj spadne s desne noge. Neimajucikadatrazitije, onapobjegnebosonoga, a carev sin uzme njezinu papucu. Dosavsi kuci, ona se svuce, pa odmah k vatri. Carev sin, s onom njezinom papucom, poce da je trazi po svemu carstvu, ogledajuci svakoj djevojci papucu na nozi: ali ni jednoj ne moze da pristane, jer je kojoj bila duga, kojoj kratka, kojoj uska, a kojoj siroka. I tako iduci od kuce do kuce, carev sin dode i do kuce Marina oca. Njezina maéeha, kad je vidjela da ce carev sin doci i njihovoj kuci da trazi onu prekrasnu djevojku, ona sakrije Maru pred kucom pod korito. Kad je carev sin stigao s papucom te zapitao macehu ima li kakvu djevojku u kuci, ona mu kaáe da ima i izvede onu svoju kcer. Carev sin joj ogleda papucu na nozi, ali papuca ne moze ni na prste da joj se navuce. Tada carev sin ponovno zapita, imaju li u kuci jos kakvu djevojku, a maceha mu odlucno odgovori da nemaju. U tom pijevac skoci na korito, pa zapjeva iz sveg grla: - Kukuriku!!! 9 Evo je pod koritom! Maceha povice: - Is,10 orao te odnio. 46
Kad je carev sin to cuo, a on potrci do korita, te ga okrene: nije mogao odmah svojim vlastitim ocima vjerovati, jer je pod koritom bila ona ista djevojka, koja je bila u crkvi, i to u onim istim haljinama, u kojima je bila obucena trecega puta, ali samo bez papuce na desnoj nozi. Carev sin joj brze bolje nazuje papucu na desnu nogu. Kad je vidio da joj je ne samo taman na nogu, vec da je upravo onaka kao ona na lijevoj nozi - odvede je svome dvoru i ozeni se njome. 1 2 3 4 5 6 7 8 8 10
da se ne poznaje: that she had made but little progress. privuci se: to slink. navaliti: to insist. nije me briga: I do not have to worry. oko na nju baci: couldn't take eyes away from her. od same svile, od cistoga srebra, od suha zlata: all made of pure silk, silver and gold cloth. ne smetase ociju s nje: he did not take his eyes from her. ustopice: step by step. kukuriku: cock-a-doodle-doo. is: shoo.
ROPSTVO JANKOVIC STOJANA
1
Kadno Turci Kotar porobise, poharase dvore Jankovica, zarobise Smiljanic-Iliju, zarobise Jankovic-Stojana. U Ilije miada osta ljuba, miada ljuba od petnaest dana; u Stojana miada osta ljuba, miada ljuba od nedjelje dana. U Stambul ih odvedose Turci, poklonise caru cestitome. Tamo bili za devet godina i desetu za sedam mjeseci. Tamo ih je care 2 poturcio, kod sebe im dvore sagradio. AT govori Smiljanic Ilija: - Oj, Stojane! da moj mili brate! Sutra jeste petak, turski svetac. Car ce otic's Turcima u setnju, 47
a carica s bulama u setnju. Vec ti kradi kljuce od riznica, ja cu krasti kljuce od arova,3 pak da pusta blaga nagrabimo, da uzmemo dva dobra konjica, da bjezimo u Kotare ravne, da gledamo roblje nerobljeno, da ljubimo lice neljubljeno. I tu su se braca poslusala. Kad osvanu petak, turski svetac, ode care s Turcima u setnju, a carica s bulama u setnju. Stojan krade kljuce od riznica, a Ilija kljuce od arova. Nagrabise nebrojena blaga, pa uzese dva dobra konjica, pobjegose u Kotare ravne. Kad su bili blizu do Kotara, al' govori Jankovic Stojane: - Oj, Ilija, da moj mili brate! Idi, brate, dvoru bijelome, a ja idem mome vinogradu, vinogradu, mome rukosadu,4 da pregledam moga rukosada: ko ga veze, ko li ga zalama, kome li je dopao u ruke. Od' Ilija dvoru bijelome. Stojan ode svome vinogradu. Nade majku Jankovic Stojane, nade majku u svom vinogradu. Kosu reze ostarila majka, kosu reze pa vinograd veze, a suzama lozicu zaliva i spominje svog Stojana sina: - Oj, Stojane, jabuko od zlata! 48
Majka te je vec zaboravila, snahe Jele zaboravit ne cu. Snaho Jelo, nenoseno zlato! Bozio je 5 Jankovic Stojane: - Bozja pomoc, sirotice stara! Zar ti nemas nikog od mladega, da tebeka vinograd uradi, vec posrces stara i nevoljna? Ona njemu bolje odgovara: - Ziv mi i zdrav, delijo neznana! Nemam, rano,6 nikoga mladega, do Stojana jedinoga sina. Njega jednog zarobise Turci, a i njega i Iliju moga, Stojanova brata stri&vica. Od Ilije miada osta ljuba, miada ljuba od petnaest daña; mog Stojana miada osta ljuba, miada ljuba od nedjelje daña. Moja snasa adamsko koljeno,7 cekala ga za devet godina i desete za sedam mjeseci, dañas mi se miada preudaje. Ja ne mogoh od jada gledati, vec pobjegoh sadu vinogradu. Kad je Stojan razumio rici, brzo ode dvoru bijelome, zasta tamo kicene svatove. Lipo su ga svati docekali: Kako s konja, odmah za trpezu.8 Kad se Stojan vina ponapio,9 poce Stojan tiho govoriti: - Braco moja, kiceni svatovi, je li testir10 malo zapjevati? 49
Govore mu kiceni svatovi: - Jeste testir, a da za sto nije? Klice Stojan tanko glasovito: 11 - Vila gnjizdo tica lastavica, vila ga je za devet godina, a jutros ga poce da razvija. Doleti joj siv zelen sokole od stolice cara cestitoga, pa joj ne da gnjizdo da razvija. Tom se svati nista ne sjecaju. Dosjeti se ljuba Stojanova. Otpusti se od rucna djevera,12 brzo ode na gornje cardake,13 pa doziva seju Stojanovu: - Zaovice, rodena sestrice! Eto t' brata, gospodara moga! Kad zacula seja Stojanova, ona strca doli niz cardake, triput sofru 14 ocima pregleda, dok je bracu lice ugledala. A kad bratu lice ugledala, ruke sire, u lice se ljube, jedno drugo suzama umiva od radosti i od zelje zive. Al' govore kiceni svatovi: - Gospodaru, Jankovic-Stojane! A sto cerno mi za nase blago? Mi smo mnogo potrosili blaga, dok smo tvoju ljubu isprosili. Govori im Jankovic Stojane: - Stan'te, braco, kiceni svatovi, dok se malo sestrice nagledam. Lasno cerno mi za vase blago, lasno cerno, ako jesmo ljudi. 50
Kad se Stojan sestrice nagleda, lipo Stojan svate darivao: Kom maramu, kom 1 5 kosulju tanku, mlado2enji rodenu sestricu, i odose kiceni svatovi. Kad uvece o veceri bilo, ide majka u dvor kukajuci. Ona kuka kao kukavi :a, i spominje svog Stojana sina: - Oj, Stojane, jabuko od zlata ! Stoju majka vec zaboravila, snahe Jele zaboravit ne éu ! Snaho Jelo, nenoseno zlato ! Ko ce staru docekati majku? Ko pred mene staru isetati? Ko ce staru zapitati majku: - Jesi li se umo ila, majko? Kad zacula ljuba Stojanova, isetala pred dvore bijele, prima majku na gospodske ruke, i govori svojoj staroj majci: - Ti ne kukaj, moja stara majko ! Tebe staru ogrijalo sunce: Evo tebi tvog Stojana sina! Kad ugleda ostarila majka, kad ugleda svog Stojana sina, mrtva majka na zemljicu pade. Lipo Stojan opravio 16 majku, kako carski valja i trebuje. 1
"After the fall of Bosnia and Herzegovina, in the second part of the 15th century, many of the 'outlaws' fled towards the north-west, into Croatia and Slavonia, where they organised themselves, under the name of uskoci, and often 'jumped into' (uskoiiti) Turkish teritory to inflict punishment for injustices done to their conquered brethren. They maintained the unequal fight with the oppressors for many 51
centuries and, while the action of the uskoci was suppressed by Austria early in the 17th century and they finally disappeared, the hajduci, living always as outlaws in Turkish territory, kept up the spirit and the consciousness of the people..." (cf. Dragutin Subotid, Yugoslav popular ballads, Cambridge 1932, p. 131). 2 care, Stojane etc.: instead of car, Stojan. 3 ar (ahar), m.: stable (from t. ahir, konjusnica). 4 mome rukosadu: that mine own hand did plant. 6 bozio je (nazivao joj Boga): greeted her in God's name. * rano (voc. f.): my dear. 7 adamsko koljeno: exemplary, innocent and good, as Adam before the original sin. 8 kako s konja, odmah za trpezu: he went directly from the steed to table. 9 vina se ponapiti: to drink one's fill. 10 testir, m. (t. destur, dozvola, dopustenje): permission, grant. 11 tanko glasovito: in a clear and high voice. 12 rucni djever: bridesman. 13 cardak, m.: floor, pergola, lookout-place. 14 sofra, f. (stol): dining-table. 16 k o m . . . kom: to one... to another. 16 opravio (sahranio): buried.
ASAN-AGINICA
1
Sto se bili u gori zelenoj? A1 su snizi, al su labudovi? D a su snizi, ve£ bi okopnili, labudovi vec bi poletili. Nisu snizi, nit su labudovi, nego sator age Asan-age. On boluje u ranami ljutim. Oblazi ga majka i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla 2 Jiad li mu je ranam bolje bilo, ter poruca virnoj ljubi svojoj: - N e cekaj me u dvoru bilomu, ni u dvoru, ni u rodu momu. Kad kaduna rici razumila, jos je jadna u toj misli stala, jeka stade konja oko dvora. I pobize Asan-aginica, da vrat lomi kuli niz pendzere. Za njom trcu dvi cere divojke: 52
- Vrati nam se, mila majko nasa Nije ovo babo Asan-ago, vec daidáa 3 Pintorovic-be2e. I vrati se Asan-aginica, ter se visa bratu oko vrata: - Da moj brate, velike sramote, di me salje od petero dice. Beíe muci, ne govori nista, vec se masa u zepe svione, i vadi njoj knjigu oproscenja, da uzimlje potpuno vjencanje, da gre s njime majci uzatrage. Kad kaduna knjigu proucila, dva je sinka u celo ljubila, a dvi cere srid rumena lica, a s malanim u besici sinkom odilit se nikako ne mogla, vec je bratac uzeo za ruke, i jedva je s sinkom rastavio, ter je mece k sebi na konjica, s njome grede k dvoru bijelomu. U rodu je malo vrime stala, malo vrime, ni nedilju daña, dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, a najvece Imotski kadija. Kaduna se bratu svome moli - Aj, tako te ne íelila,4 braco, nemoj mene davat za nikoga, da ne puca jadno srce moje, gledajuci sirotice svoje. Ali beáe ne hajase nista, vec je daje Imotskom 6 kadiji. Jos kaduna bratu se moljase,
da joj pise listak bile knjige, da je salje Imotskom kadiji: - Divojka ga lipo pozdravlase, a u knjizi lipo ga moljase: Kad pokupis gospodu svatove, dug podkluvak 6 nosi na divojku. Kada bude agi mimo dvore, nek ne vidi sirotice svoje. Kad kadiji bila knjiga dode, gospodu je svate pokupio; svate kupi, grede po divojku, dug podkluvak nosi na divojku. Dobro svati dosli do divojke, i zdravo se povratili s njome. A kad bili agi mimo dvore, dvi je cere s pendzera gledaju, a dva sina prid nju ishodahu 7 tere svojoj majci govorahu: - Svrati nam se, mila majko nasa, da mi tebi uzinati damo. Kad to cula Asan-aginica, starisini svatov 8 govorila: - Bogom brate, svatov starisina! Ustavi mi konje uza dvore, da darujem sirotice moje. Ustavise konje uza dvore. Svoju dicu lipo darovala, svakom sinku no2e pozlaéene, svakoj éeri öohu 9 do poljane, a malenu u be§ici sinku, njemu salje uboSku aljinu. A to gleda junak Asan-aga, ter dozivlje do dva sina svoja: 54
- Hod'te amo, sirotice moje! K a d se ne ce smilovati na vas majka vasa srca ardaskoga. 10 K a d to 5ula Asan-aginica, bilim licem zemlji udarila, uput se je s dusom rastavila 1 1 od zalosti gledajuc sirota. I
This poem is based on the life of the Croatian Mohammedans. It is noteworthy not only for its own extraordinary literary value, but also for being the first South Slavic ballad to become known to Western Europe. It was first printed by Alberto Fortis in his Viaggio in Dalmazia (Venice, 1774), with an accompanying Italian translation. In the next year appeared a German translation. J. W. Goethe based his magnificent version on this German translation, but apparently also referred to Fortis's original work. Goethe's translation was first printed in Herder's Volkslieder (1778). Vuk St. KaradZiC reprinted the ballad from the text of Fortis, but with changed orthography and several conjectural emendations. Finally, the manuscript to which Fortis was indebted was published by Franz Miklosich (Vienna, 1883), along with a full discussion of the different questions connected with the poem (Sitzungsberichte der phil-hist. classe..., 103, p. 413-490). The manuscript was then the property of Dujam Sreiko Karaman, from Split. 2 a ljubovca od stida ne mogla: "the wife could not even in this case overcome her dread of meeting a m a n . . . " (Miklosich). 3 d&id£a, m.: maternal uncle (ujac). 4 tako te ne 2elila: on your life. 5 Imotski: a town in Dalmatia, on the border of Herzegovina. 8 podkluvak (pokrivaC): veil, cover. 7 ishodahu (izodaju): izlaze. 8 staijeSina svata: best man. ' Coha, f. (sukno, odijelo): long piece of cloth. 10 ardaski (opak, zao): evil, bad. II s duSom se rastaviti: give up the ghost.
N A R O D N E POSLOVICE Sloboda je najvece blago. Sve za obraz, a obraz ni za sto. Covjek snuje, a Bog odluciuje. Ruka ruku mije. K o n a c djelo krasi. Koliko ljudi, toliko cudi. K o ima srece, ne treba mu pameti.
Liberty is the greatest treasure. Honor before all. M a n proposes, G o d disposes. One good turn deserves another. The evening crowns the day. Many heads, many minds. Better be happy than wise. 55
Ko mnogo zna, mnogo i pati. S kim si, onaki si. Nasla slika priliku. U lazi su kratke noge. Reci istinu, pa nestani. Sto pijan kaze, to trijezan misli. Kad ti reknu da si pijan, a ti lezi. Vise je ljudi pomrlo od pica negó od maca. Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije. Koga su guje grizle, taj se i gliste boji. Cija sila, toga i pravda. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Sirotinja nema rodbine. Sit gladnu ne vjeruje. Ako me jednom prevaris, hulja si; ako me prevaris vise puta, mudar si. Vrana vrani ociju ne kopa. Za grijehe mladosti placamo u starosti. U mladosti andeo, u starosti vrag. Svaki je covjek kovac svoje srece. Kuj zeljezo dok je vruce. Jedna lasta ne cini proljeca. Tko nista ne radi, zlo radi. Besposlica, vrazja uzglavnica.
56
All wisdom must be paid for with pain. You are known by your company. Birds of a feather flock together. Lies are short-lived. Speak the truth and run. What a man says when drunk he has thought when sober. When everybody says you are drunk go to bed. Drunkenness killed more people than sword. There is no fire without some smoke. He who has been bitten by a snake is afraid of worms. Might makes right. Trust only yourself and your own horse. Poverty has no relatives. A well fed man does not understand a starving one. If you deceive me once, you are a scoundrel; if you deceive me often, you are a smart man. Crow does not eat crow. The sins of youth are paid for in old age. A young angel, an old devil. Every man is the architect of his own fortune. Strike while iron is hot. One swallow does not make a Spring. Doing nothing is doing ill. Idleness is the Devil's pillow.
KRSNA IMENA MUSKARACA I ZENA Alojzije, Lojzek, Vjekoslav Aloysius. Ana, Anka, Ancica, Ane, Anica Ann, Anne, Anna, Nan, Nancy, Nina, Anita. Andrija, Andrijica, Andro - Andrew, Andy. Ante, Anto, Anton, Antun, Tone, Tonko - Anthony, Antony, Tony. Antica, Antonija, Tonka - Antonia, Antoinette, Netty. Barbara, Bare - Barbara, Babs. Bartul, Bartolomej, Bare, Barisa Bartholomew, Bart. Blaz, Blasko, Vlaho - Blaise. Bogoljub - Theophilus. Boris - Boris. BoZena, Bozenka - Natalia, Natalie. Bozidar, Bozo, Teodor - Theodore, Ted, Tad. Branko, Branimir, Branislav Alexis. Cecilija - Cecilia, Cecily, Cissy, Sis. Cvijeta - Flora, Florence, Flo. Ciril, Ciro - Cyril. Danica - Diana. Danijel, Dane, Danko - Daniel, Dan, Danny. David - David, Dave, Davy. Dominik, Dominko, Dinko, Nedjeljko - Dominic. Doroteja, Tea - Dorothea, Dorothy, Dora, Dolly, Dotty.
Dragica, Draga - Caroline, Carolyn, Carrie. Dragutin, Dragan, Drago, Karlo - Charles, Charley, Carl, Chuck. Elizabeta, Savka - Elizabeth, Eliza, Bess, Liz. Eugen - Eugene, Gene. Ferdo - Ferdinand. Filip, File, Pile - Philip, Phil. Fran, Frane, Frano, Franjo Francis, Frank. Frane, Franica - Frances, Fanny, Francie. Gabrijel, Gabro, Gajo - Gabriel, Gabe. Grgur, Grga, Grgo - Gregory, Greg. Ignac, Ignacije, Yatroslav - Ignatius. Ilija - Elias. Ivan,Ive,Ivo,Ivica, Janko, Dzivo - John, Johnny, Jack. Ivana, Ivanka, Ivka - Jane, Janet, Jean, Jeanne, Jeannette, Joan. Jakov, Jaksa - James, Jim, Jimmy, Jacob. Jelena, Jela, Jele, Jelica, Jelka Helen, Nell, Nellie, Eileen, Elaine. Jeronim, Jerolim, Jere, Jerko Jerome, Jerry. Josip, Joso, Josko, Jozo, Joza Joseph, Joe. Josipa - Josephine, Josie, Jo. Juraj, Jure, Jurica, Duro, Dzore George. 57
Karmela - Carmel, Carmela. Katarina, Kata, Kate, Katica Catherine, Cathy, Kate, Kay, Kit, Karen. Kazimir - Casimir. Lav - Leo, Leon. Lijerka - Lilian, Lily. Liljana - Lilian, Lily. Lovro, Lovre - Laurence, Lawrence, Larry. Lucija, Luce - Lucy, Lucia, Lucille. Luka, Luksa, Luko - Luke. Ljubica, Ljuba - Viola, Violet, Vi. Ljudevit, Ludovik, Lujo - Lewis, Louis. Magda, Magdalena, Mandalijena, Manda, Mande - Madeleine, Magdalene, Lena. Marija, Mara, Mare, Marica, Mirjana - Mary, Maria, Marie, May, Polly, Marion, Miriam. Margarita, Margita, Biserka Margaret, Marjorie, Marge, Maggie, Peggie, Greta. Marin - Marion. Marko - Mark, Marcus. Marta - Martha, Marty. Martin - Martin. Matej, Mate, Matija, Matko, Mato - Matthew, Matthias, Mat. Metod - Methodius. Mihovil, Mihajlo, Miho, Mijo, Mise, Misko - Michael, Mike, Micky. Milica, Mila, Milka - Grace. Mira - Myra. 58
Mirko - Emerich, Emery. Miroslav, Miro - Frederic, Fred, Fritz. Nada - Hope. Nikola, Niko, Niksa, Mikula Nicholas, Nicolas, Nick. Olga - Olga. Pavao, Pave, Pavo - Paul. Petar, Perisa, Pere, Pero, Perica, Petrica - Peter, Pete, Pearce, Pierce. Radojka - Joy, Joyce. Rafael, Rafo - Raphael, Rafe, Rajko - Raymond, Ray. Ruza, Ruzica - Rosa, Rose. Slava, Slavka, Slavica - Gloria. Sonja - Sonia, Sonya. Srecko - Felix. Stanislav, Stanko - Stanislas. Stjepan, Stipe, Stipica, Stijepo, Krunoslav - Stephen, Steven, Steve, Stevie. Simun, Sime - Simeon, Simon. Spiro, Dusko - Spiridion. Tadija, Tade - Thaddeus, Thady. Terezija, Tereza, Rezika - Theresa, Therese, Terry, Tess. Toma, Tomica, Tomo, Tomislav Thomas, Tom, Tommy. Ursula - Ursula. Vesela, Veselka - Letitia, Lettice, Letty. Vida - Vida. Vilim, Vilko - William, Bill, Billy, Will, Willy. Vinko, Vice, Vicko - Vincent. Visnja, Visnjica - Cherry. Vjenceslav - Wenceslas.
Vjera - Faith, Fay. Vladimir, Vlade, Vlado, Vlatko Vladimir. Zdravko - Valentine, Val. Zlatka, Zlata - Aurelia.
Zlatko, Zlatan - Aurelius. Zora, Zorica, Zorka - Aurora. Zvijezda - Stella. 2eljka - D6sir6e.
59
HRVATSKA Ni brda nisu, ni doline, ni rijeke, ni more, ni oblaci nisu, ni kisa, ni snijeg nije moja Hrvatska... Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, Hrvatska je rijec koju naucih od majke i ono u rijeci mnogo dublje od rijeci; i ono dublje s Hrvatskom me veze, s Hrvatskom Hrvata, sa patnjama njinim, sa smijehom i nadom, s ljudima me veze, te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. I kud god idem sa mnom je Hrvatska! D. Ivanisevic
(1907-)
61
DRUGI DIO
MARKO MARULlC Najopseznije Marulicevo hrvatsko djelo Judita napisano je 1501, a objavljeno prvi put u Mlecima 1521. Ubrzo je dozivjelo tri izdanja. Marulic fabule 1 nije prosirio, niti ju je produbao. On je zadrzao biblijsku okosnicu, ukrasivsi je mnogobrojnim opisima u stilu svoga vremena i u duhu tadasnje trubadursko-petrarkisticke lirike. Ali je njegovo glavno hrvatsko djelo ocito plod tadasnjih prilika u Dalmaciji. Slikajuci strahote, sto ill vrsi Holofernova vojska, Marulic je neizravno prikazivao nevolje, sto dolaze od Turaka. Ujedno je primjerom Judite htio u svog naroda uzdrzati vjeru u spas od neprijatelja. Svoju Juditu napisao je Marulic vec potpuno izgradenim stihom - u dvanaestercima s dvostrukom rimom, 2 u sredini i na kraju stiha. Taj stih - stvoren vjerojatno po ugledanju na latinsku srednjevjekovnu crkvenu poeziju i narodnu pjesmu - nije on upotrebio prvi, nego ga je ocito prihvatio od starijih, dosad nepoznatih pisaca. On ih u uvodu pjesme i spominje, zovuci ih zacinjavcima. 3 Marulic nije bio narocit umjetnik stvaralac. On je uglavnom preuzimao poznate motive, izrazavajuci ih na svoj nacin. Imao je smisla za pokret, za akciju. Njegove su poredbe zive i uzete iz tadasnjeg stvarnog 2ivota. U njegovu glavnome djelu zrcali se dvojstvo tadasnjih hrvatskih prilika: u Dubrovniku i ponesto u ostaloj Dalmaciji sjaj i radost renesanse, a u neposrednom zaledu krvava stvarnost, kao posljedica turskih navala. Judita je plod zabrinutosti: sto ce biti s hrvatskim narodom na udaru turske modi? Za razliku od dubrovackih imitacija petrarkisticke lirike, ona je prozeta mislju o potrebi borbe za slobodu, vjerom u vlastitu snagu. Zato je Marulic postao ubrzo slavan i izvan granica Splita, a slava mu je u hrvatskoj knjizevnosti ostala nedirnuta kroz stoljeca. A. Barac (1894-1955) 1 2 3
fabula, f. (sadrzaj, osnova): content, plot. u dvanaestercima s dvostrukom rimom: in twelve-syllabled verse, the middle of each verse rhyming with the end. zacinjavac, m. (from za5injati, poceti, pjevati): a poet.
63
FRAN KRSTO FRANKOPAN Njegovi su rukopisi sacuvani medu istraznim spisima 1 protiv njega, u Becu, i objavljeni dvjesta godina iza njegove smrti. Oni pokazuju Frankopanov sirok knjizevni interes. On je na pr. prevodio Molièreova Georgea Dandina jos prije nego je ovaj izisao u Francuskoj. No najvaznije od svega su njegove lirske pjesme, nazvane Gartlic za cas kratiti. 2 U zbirci ima sablonskih 3 ljubavnih stihova, po modi tadasnjega vremena. No u znatnom njihovu broju izbijaju izricito licni izljevi. Frankopan je, kao clan svoje porodice i borac protiv Turaka, pisao iskrene ratne pjesme-i one su pravi odraz svoga doba. Najganutljiviji su medutim i najdublji oni njegovi stihovi, koji su nastali u tamnici. U njima on iznosi cuvstva mlada covjeka, koji zapravo jos nije ni zivio, koji je rano izgubio i oca i majku, a sad su ga otrgnuli od zene, od prijatelja, od svega sto mu je drago, i koji lebdi izmedu zivota i smrti. 4 Za svoje pjesme Frankopan je upotrebio i stih narodne pjesme, postigavsi na taj nacin jednostavnost i neposrednost izraza, kao rijetko koji hrvatski knjizevnik njegova razdoblja. A. Barac 1
2 3 4
medu istraznim spisima: together with the files of the inquiry conducted against him. Gartlic za cas kratiti: the Garden of repose. sablonski, adj. (from Ger. sablona, obrazac, kalup): conventional, standard. lebdjeti izmedu zivota i smrti: to leave a person neither alive nor dead.
SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC Kranjcevic je u sebi nosio krv predaka, koji su se kroz vjekove borili protiv Turaka i Mlecana, ne dajuci se u svojoj buntovnosti nikako smiriti. Kao i cijelo njegovo pokoljenje, i on se zanosio mislju o slobodi svoga naroda, mrzeci narodne tlacitelje iz Beca i Peste. 1 Ujedno je upoznao i mladi hrvatski socijalizam. Godine dozrijevanja prozivljavao je u Hrvatskoj, pod vladavinom Khuena Hédervàryja, a ciò ostali zivot u Bosni, iz koje su austrijski vlastodrsci htjeli napraviti pokornu pokrajinu, bez obzira na osjecanja tamosnjih stanovnika, Hrvata i Srba. Knjizevno se uzgajao na djelima Augusta Senoe,2 ali je kroz cio zivot nastojao svoju knjizevnu kulturu popuniti citanjem svjetskih pisaca. 64
Kranjceviceva je poezija, u doba njegove pune stvaralacke snage, proizisla iz osjecanja koliko je u svijetu sve hrapavo, neravno, neujednaceno, nepravedno. Kranjcevic je bio u prvom redu pjesnik slobode - narodne, socijalne, kulturne. Ustajao je protiv svih i svakoga, koji je tu slobodu tlacio. Bio je ostar protivnik svih hrvatskih narodnih ugnjetaca, ali i protivnik praznog retoricnog domoljublja, 3 obicajnog u hrvatskoj politici. Upozoravao je na gospodarsku pozadinu hrvatskoga zivota, na jad i siromastvo hrvatskih ljudi. Pjevao je o bijedi neimucnih, o bezobzirnosti jakih. Grmio je protiv puzavaca i karijerista. Ustao je protiv sluzbene crkve,4 koja u ime krscanstva tlaci i iskoriscuje slabe. Bez obzira na to o cemu je pjevao, Kranjcevic je uvijek ostajao pjesnikom pravde, slobode, najsirih covjecanskih vidika. Svoja cuvstva izrazavao je pateticki i toplo, i s placem i kletvom, i u obliku molitve. Iz cijele njegove umjetnosti izbija golem ljudski boi, proizisao iz opazanja, koliko patnjà mora da podnosi covjek. Zato nije bio samo pjesnik, nego i propovjednik boljeg, ljepseg poretka na svijetu. Od kritike ljudskih odnosa presao je Kranjcevic na kritiku opcih svemirskih odnosa. Njegov boi postajao je kozmickim. Od pjesnika kriticara i proroka postao je umjetnikom, koji je u sebi obuhvatio jad cijeloga covjecanstva. Upozoravao je na protivurjecja izmedu cuvstva i stvarnosti, izmedu ljudskih teznja i mogucnosti njihova ostvarenja. U ime izmucenoga covjecanstva oborio se i na svemirski poredak, u kome neobjasnjiva sila rusi bez milosrda, sve sto je covjek stvorio. Od covjeka, koji je svojim djelima upozoravao na nakaznosti ljudskoga drustva, postao je Kranjcevic mislilac, koji je resko i s gorcinom iznosio nakaznosti u samoj prirodi. Cesto prepuna najgorcijeg bola i sarkazma, Kranjceviceva poezija ipak nije bila poezija apsolutnog beznada. U njoj je uvijek ostala vjera u mogucnost necega boljega, svjetlijega. Kranjcevic je vjerovao u vrijednost rada i u njegova nosioca, radnika. Zato su ga svi napredniji ljudi u Hrvatskoj uvijek drzali svojim pjesnikom. A. Barac
1 2 3 4
Pesta, f.: Budapest, Pest. A. ¡Senoa (1838-1881), one of the most distinguished Croatian writers. prazno retoricno domoljublje: the hollow rhetorical patriotism. sluzbena crkva: the Established Church.
65
U SJENI VELIKOG IMENA Dosavsi da u Sarajevu obidem S. S. Kranjcevica, nadoh ga na mrtvackom odru. Umro je u najljepsoj dobi, kao vecina nasih pjesnika, u casu, kad postade slavan i kada mogase bezbriznije zivjeti. Bosanska viada pokaza mu vise brige i simpatije od hrvatskog naroda... Iako je relativno bolje prosao od drugih nasih pjesnika, na pr. Botica, Kovacica i Palmovica, bijase ipak nesretan. Fizicki slab i bolestan, neizljecivo bolestan. Onda, siromasan kao svi mi, pa se morao najmiti u drzavne taljige, te mogase govoriti u krinci stihova, koji se ni u Rusiji ne mogu zabraniti cinovnicima. Pegaz 1 u jarmu. Bijase, dalje, nesrecan, jer bijase Hrvat i hrvatski knjizevnik. Tragicno je biti sin malog, zarobljenog naroda i bit clan t. zv. inteligencije gdje kompromitira vec talenat, dok se u genij uopce ne vjeruje... Iako ne bijase Kranjcevic kao covjek tako Slobodan kao Harambasic, Kovacic, Kumicic ili Tresic, iako ne bijase kao knjizevnik tako potpun kao Senoa, inteligentan kao Markovic, umjetnik kao Vojnovic i Evropejac kao Dalski, nama je od svih savremenika najblizi, jer nije najhrvatskiji samo po dubini svog hrvatskog bola, po nevidenoj snazi, kojom se u njemu lomila, krsila i izgarala tragicna kriza nase kulturne i politicke savremenosti, negó je najvise ñas i energijom, titanskim akcentima svog hrvatskog prosvjeda... No ako je u pravu idealni krscanin Pascal, tvrdeci da je "bolest prirodno stanje krscana", Kranjcevic je krscanin svojim kultom boli, svojom subjektivnoscu i svojim moralnim revoltama. Ima izvrsnih krscana, sto ne vjeruju, jer krscanstvo nije samo dogma, negó i psiha, po kojoj Nietzsche racuna u krscane i mnoge "bezbosce", kao na pr. socijaliste. Kranjcevic je krscanin svojim neslaganjem sa prirodom, svojom "bolescu" i sklonoscu tumaciti sve, drustvo i svemir, kao moralist... Temeljna tema Kranjceviceva pesimizma je rezignacija 2 iza revolte: ne molitva, ali suza. Njegov pesimizam je altruizam sv. Franje od Assisija. Njegova filozofija je najslicnija umovanju jednog vladike Njegosa. Kao krscaninu, njemu je preci zakon moralni od esteticnoga. Kao kakav asket, on u ljubavi nalazi samo razocaranje, grizodusje i Eros Nepobjedivi nije njegov bog. Taj mocni pjesnik je od najslabijih nasih ljubavnih pjesnika. Slatke jagode sa snjeznih toplih 66
zenskih prsiju bijahu mu grke. On nije ni najmanje senzualan, i ljepota materije, prirode, ostavlja ga h l a d n a . . . A. G. Matos (1873-1914) 1 2
Pegaz, m.: Pegasus (gr. myth. Pegasos), poetic inspiration. rezignacija, f.: resignation, patient submission.
O KRANJCEVICEVOJ LIRICI 0 Kranjcevicu se kod ñas písalo i govorilo neobicno mnogo. I kao sto se to obicno dogada oko glasnih i istaknutih knjizevnih pojava, o njemu je zapravo stvarno izreceno vrlo malo. Napisali su za njega da je licnost od parskog mramora (Jaksa Cedomil), da je titanska suma, gdje sum lahora zaglusuje tezak huk vodopada (Ducic), da je ukleti Holandez nase lirike, nas Lucifer, ñas vatronosa Prometej i rusitelj bogova i idola. Marjanovi¿ mu je istaknuo konciznost i izrazitost forme, veliku i temeljitu kulturu, a Lunacek (koji je Domjanica usporedio s Nietzscheom), odrekao mu je svaku sposobnost svladavanja forme i svaku kulturu . . . Od mnogih tih ocjena Kranjceviceve poezije, najtocnija i istinski najbliza je Matoseva. Matos je za Kranjcevica utvrdio da je narodan pjesnik, sasvim hrvatski, vise retorican no lirski, vise plod dodira s nasim domacim no sa stranim pjesnicima. Dojam Kranjcevicevih stihova je kao u Senoe i Preradovica vise deklamatorski no umjetnicki. Kranjcevic ima intenzivnosti osjecaja, ali nema fantazije genija. On je vise reprezentativan nego originalan... Njegovih deset-petnaest pjesama bilo je od prodorne snage i znacenja za razvitak nase lirike, i tih deset-petnaest pjesama stoji jos i dañas poslije naseg secesionistickog 1 bunila u pjesmi i u kritici mnogo solidnije nego mnoge nase razvikane knjizevno-modernisticke pojave, koje su se medutim pojavile i nestale . . . Ispod ove vanjske vjestacke naprave, ispod ovog neukusnog i banalnog knjizevnog steznika, pod torn povrsnom pseudoromantiSnom korom javlja se njegovo unutarnje lice i osjeca se njegovo krvavo tijelo, prodire elemenat njegove licne, individualne, kranjcevicevske snage, za nase knjizevne prilike pojave u svakome pogledu markantne. Rijeci su mu po smislu cesto mutne i zbunjene, nejasne i potpuno zamagljene, ali se izmedu stihova osjeca podzemni huk nevidljive tamne ponornice. M. Krleza (1893-) 1 secesionisticki: from secession, an artistic movement toward the end of the last century; the secessionists became quite numerous and powerful in Zagreb.
67
ANTUN GUSTAV MATOS Ne bijase mislilac. Politicki novinar, on nije stvorio ili dosljedno branio ni jedne ideje, njegovi su cinovi bili uvijek samo trzaji. Knjizevni kriticar, on nije nikako uspio da sredi svoje utiske i da dónese - ako i ne definitivan, u nekoliko odreden - sud o pojavama umjetnosti i zivota. Njegov rad nije imao sustava ni filozofskih ili ideoloskih ambicija, dakle ni metode. Nije se trudio da mozgovno produbi odnose medu stvarima i najveci broj njegovih promatranja jesu nevjeste pozajmice.1 Njegovi su teoretski cianci po broju ograniceni i po domasaju umjereni, jer mu logicka sposobnost bijase skromno razvijena. Opcenitih vidika kao da nije imao. Falio mu je, kako nasi umnici lose prevode, "nazor na svijet".2 Ne bijase mislilac, ali bijase nesto daleko bolje od toga, kako je nestalna stvarnost bolja od ukrucene ideje. Jer on osjecase jako. Njegov duh bijase ziv kao zivo srebro sto nemirno klizi dijeleci se, spajajuci se, dijeleci se ponovo; toliko bijase zivahan i sjajan; jedna tvar sto se preliva u hiljadu oblika. Pet cula imase sirom otvorenih utiscima zivota, i kako su dveri njegova duha bile razjapljene svim igrama svjetlosti i sjene, on je imao ljepotu promjenljivih odsjaja, pun zacudne pomicnosti i nevjerojatne elasticitete. Bio je impulzivan i vjetri sto duvaju na raskrscu duha obretahu ga na sve cetiri strane. Nije se dao uhvatiti u saku kao ni trak sunca, od jegulje je imao gipku sposobnost izmicanja. On je bio vjecno postajanje. Tin Ujevic 1 2
(1891-1955)
pozajmica, f. : borrowing. "nazor na svijet": "Weltanschauung" (perspective of life).
VAZNOST KRITIKE No u tom je i formalno bogatstvo kritike: od strucne ozbiljne, literarno-historijske monografije, od eseja koji fascinira samom ljepotom jezika i ugladenoscu stila, bogatstvom slika i krepkim zanosom fantazije, pa do laganog (a nazalost i cesto povrsnog) feljtona, do duhovite ali stvaralacki pasivne reportaze ili do polemickog pamfleta sa svim njegovim opasnostima neumjerenosti u izrazu, 68
neobjektivnosti u borbi i nesmiljenosti u sudu, - sve je to podrucje kritike u kojemu ima nebrojeno mnogo nijansa. Sve je to oplemenjeno i prekaljeno u rukama velika duha koji raspolaze suvereno i svojim znanjem i svojim izrazajucim sredstvima... Jos uvijek kritika, dakako, nije stvaralacka umjetnost, ali ona je ne samo posrednik, koristan i stavise nuzdan, negó i ona spojna veza izmedu knjizevnosti same po sebi i u sebi: po njoj se djela istoga ili razlicitih pisaca izmedu sebe uporeduju, zblizuju ili razmicu; po njoj skup pisaca postaje cjelina, organizovana, organski srastena i izmedu sebe prepletena, po njoj knjizevnost kao cjelina nalazi svoju zakljucnu rijec. Pa ako ta rijec nije niposto najuzvisenija ni najjaca - jer ta pripada nesumnjivo pjesniku-stvaraocu - ona je nerijetko svakako najjasnija, najstalozenija i mnogima najprilaznija. Po njoj se oni tek pomalo uspinju do onoga od cega ce gorjeti njihovo srce u svetim zanosima, ona ih uvodi u carobno carstvo, u kojemu ce ona uvijek naci nacin i cas kako da se ukloni i ustupi rijec onome sto je nad njom. Sredstvo i pomagalo, ona je nerazumljiva i bezivotna bez onoga o cemu govori, kao odsjecena grana; ali zajedno s tudim djelom u koje se s Ijubavlju uzivljavala, kojemu je htjela da bude skroman tumac i pravedan sudac, ona cini onu nepredobitnu tvrdavu duha o koju se lomi filisterij 1 neumjetnickih predrasuda i koja se dize ponosno, kao spasonosni svjetionik, nad male sebicnosti, gramzljivosti, samozivosti i cinizme onih koji ne znaju i ne ce da znaju sto je poezija i koja je njezina vrijednost za zivot pojedinca i za opcu prosvjetu covjecanstva. Lj. Marakovic 1
(1887-1959)
filisterij: philistinism.
BADNJA V E C E R 1 Jedna vecer kraljuje nad svim vecerima, jer to i nije vecer negó noc, noc Boga Bozica, noc badnjaka, bakalja, oraha, bajama, kostela, suhih smokava i rakije, noc bez sna u kojoj sve kuce postaju stalicom. Ove je godine bila velika i nezaboravna, premda nisam bio na ponocki. Kako nema oca u radne dañe, to sve sto vuce Bozic, moram vuci ja: okitio sam sve nadvratnike i nadprozornike brsljanom, posuo kuhinju slamom, zabio vostanice u sud napunjen psenicom, odsjekao i dovukao dva badnjaka koja smo navecer prebacili preko 69
ognjista... Kad je otac dosao, trebao je samo kimnuti glavom i nasmijesiti se. A to je i ucinio. Lakse se smijesiti, negó vuéi badnjake. To sam uvijek govorio. Vecerali smo bakalara i blitvenjaka. A ono sto je Bog nasuo u ocevu uprtnjaéu, jest ce se sutra. Osim toga sutra je i zec s vinom i sljivama. Baba, otac i mater idu na ponocku. Zovu i mene. VeCeras mi se ne ide. Istina, i ove ce se godine, kao i svake, na koru potuci jer je pretijesno. A na ponocki nema nista ljepse od tucnjave. Ne vice se i ne psuje mater kao obicno, jer se ljudi boje Boga i hram Bo2ji postuju, negó se sutke lupi laktom pod rebra, sakom u nos i nozem u rame. Milina je gledati kako oni sve to lijepo i ljudski obavljaju. Ali tko mi jamci da cu biti na zgodnom i prikladnom mjestu, da svu tu ljepotu vidim? Mater mi je prostrla slamaricu uz vrata, a ja se opruzio i zagrnuo sukancem. Sám sam u rumenome sjaju vatre, koju svaki cas ozivljuju pregrsti hrastovih varnica slicnih rasprsnutim zvijezdama... Ivan Raos (1921-) 1
Badnja vecer, f.: Christmas Eve.
LUDI PELEGRIN 1 Ludi Pelegrin bio je stricev rodak i zivio je kraj stare kule sam u konobi svoje prazne kucerine. Stric ga je zvao samo Ludi, iako je Pelegrin imao i svijetlih casova. Ali takve casove provodio je on suteci u svojoj zabiti i tami. A kada bi ga obuzeo mrak ludila postajao je opet "pelegrin", putnik i lutalica, neumorno hodoSasteci nocu od kuce do kuce i uzimajuci na posudbu razne predmete. Svaki posudeni predmet odnio bi odmah kuéi i ponovo i sao u obilazak. Kolebao bi dugo dok bi izabrao kucu iz koje ce nesto posuditi, a onda bi udarao o vrata snazno objema sakama dozivajuci uvijek domacice, bile one zive ili mrtve. Od ñas je uvijek posudivao viljusku. Bio je goropadan, i nije ga bilo moguce odbiti. Stric mu je zato davao veliku drvenu viljusku s tri 70
nejednaka zuba, bojeci se da ne bi Pelegrin metalnom viljuskom unesrecio sebe ili drugoga. Isprva je Pelegrin sumnjicavo ogledavao taj drveni trozub, ali poslije mu se cak i svidjela bas takva viljuska, pa bi vec sa vrata uzviknuo strini: - Sjora 2 Marija, piran 3 mi dajte, onaj sta je od drva, za nocas. Kada bi ñas posjetio, znali smo da ce pred jutro opet bubati po nasim vratima. Posudene stvari vracao je pred zoru, opet jednu po jednu, tocno i nepogresivo. Umjesto da se zahvali, pruzio bi sa vrata viljusku i strogo rekao: - Ne valja! I gotovo! Sramujte se! I moze vas biti s r a m ! . . . Slobodan Novak 1 2 3
(1924-)
Pelegrin, m. (piligrin, from ital. pellegrino, putnik, hodocasnik): pilgrim, traveller. sjora, f. (gospoda): madam, Mrs. pirun, m. (viljuska, from ven. pirón): fork.
JABUKA Ja sam jos djecak, a evo, usudio sam se vama odraslima pricati o sebi. Jer, vi odrasli sigurno mislite: ti klinci 1 od jedanaest godina nista pametnijeg nemaju u svojim glavama negó pomisao na nogometnu loptu. Pa sad, istina, moj kolega Gabre sjedi u istoj klupi sa mnom, ima u glavi cudnih zelja, a njegovi su imucni, pa mu sve te zelje ostvaruju. A iskreno da vam priznam, i ja bih zelio imati svoju vlastitu loptu, pa je isutirati 2 onako nemilosrdno da me osam daña prode volja da je i pogledam. A tek skije!? Ali to su samo puste zelje, i o tim zeljama ja nikad nikome ne govorim, éak ni mojoj majci. Jer ona je toliko dobra, a siromasna, da bi je moje zelje samo rastuzile. Ja bih ipak dao sve lopte i sve skije ovoga svijeta za nesto drago, a mozete misliti kako mi je tesko, i kako sam nesretan, kad o tome hocu da razgovaram i s vama, koje i ne poznajem. Odmah cu vam reci da to, sto toliko zelim, nije ni lopta, ni klizaljke, ne, nisu to ni bakandze 3 ni novo odijelo, ne - ja áelim nesto vise 2elim da moj otac tako strasno ne pije. Otac je inace dobar i mami i mome mladem bratu i maloj sekici, koju sam prozvao Kruglica. I meni je dobar. Kad idem nekamo s njim, pa ga u razgovoru netko upita za mene, on stavlja svoju tesku 71
ruku na moju glavu i hvali me kako sam dobar i poslusan i kako dobro u skoli ucim, pa ce on sve uciniti za mene da izucim za pravog gospodina. I pretjeruje, pa govori kako sam prvi u mom cetvrtom razredu. A ja, zaista, nisam prvi. Ja, da pravo kazem, jako malo ucim, zadacu napisem na brzinu, najcesce prepisem od Gabre. Pamtim sto ucitelj govori, a cesce i ne zapamtim, pa izvucem batina, 4 a onda slijedece dañe opet pazim, pa izravnam s uciteljem racune.5 Moj otac je opcinski pisar. Ja vec sada dobro znam kako se odrasli ljudi dijele na male i one koje nazivamo gospodom. Iako znam da mi je otac samo pisar, kad me netko upita-sto mi je otac, kazem: opcinski cinovnik! Jer on, zaista, nije obican pisar, kao sto su to ostali pisari. Moj otac, da nije bilo vina, postao bi, to svi kazu - opcinski biljeznik, jer on i onako vodi sve vaznije poslove u opcini, i kad tamo udes vidis oko njega desetak ljudi, a oko drugih cinovnika ili pisara tek po jednog ili dvojicu. Kaze moja majka da to bas i jest nesreca moga oca, sto ga ljudi uvijek zbog necega traze, uvijek nesto mole, a on, dobricina, pa svakomu hoce ugoditi. Onda ga zovu u birtiju, najcesce k Srneti i tako iz daña u dan, predvece ili uvece, ili najcesce nocu otac se pijan vraca kuci. Ne biste mi vjerovali, ali ja vam mogu reci da zivim samo od toga iscekivanja, da vidim u kakvom ce se stanju vratiti moj otac. Kad se vrati prije mraka, prije negó legnemo, pa da je i najpijaniji, meni kao da sunce sine.6 Gledam izmucenu majku, pa i njoj se na licu vidi neko tuzno zadovoljstvo. Nista ne govorimo ja i moja majka, ali mi se bez rijeci razumijemo: neka se vratio,7 samo neka se prije noci vratio . . . Jer, moram vam odmah reci, od grada do nase kuce, mora prijeci preko mosta, uvijek ñapóla razrusenog i kroz nekakav sumarak, u kojem je takav mrak da ti se srce stiska od straha i jeze. I kad ga nema vec kasno u noci, ja se pred majkom pravim da spavam, a dobro cujem kako ona sapee: Bogorodice, cuvaj ga od mutne vode, cuvaj ga od zle ruke. I ja poslije zaspim, ali nisam valjda ni oci sldopio, a vec vidim: otac se pijan spotice bas na onoj strani mosta gdje nema ograde i pada u nabujalu v o d u . . . Ja vrisnem, a majka, i onako zabrinuta, pokusava me umiriti, ali oboje osjecamo da se uzalud zavaravamo i da se teskog straha ne cerno rijesiti dok ne cujemo nesigurne korake moga oca. A onda, poslije tako dugog bdijenja, jer se ja trzam, cim se majka pomakne u krevetu, samo da se ne osjeca tako sama i bespomoena, 72
kad otac kasno u noci dode, ili ga obicno dovede onaj koji ga je castio zbog ucinjene usluge, on se odmah ne moze smiriti. On tjera majku da mu kuha crnu kavu, i onda joj nasiroko objasnjava kako od svog novca nije ni diñara potrosio. I sve je tojos dobro. Ali kad dode pijan, da jedva zna za sebe, a to nije tako rijetko, onda vice na majku da on ne trpi nikakva predbacivanja, iako ga majka samo zbog ñas smiruje i ne kaze mu ni jedne glasnije rijeci. Tada ga ja, evo, moram vam priznati -mrzim, toliko mrzim da mu zelim najgore. Pred mjesec daña dosao je tako pijan da nije znao za sebe. Od majke je mislio da je netko t u d i 8 i grubo je odgurnuo da je skoro pala na zeljeznu pecicu. Skocio sam na krevet i kriknuo iz sveg glasa: 9 zivotinjo! Otac nije razumio sto sam viknuo, alije osjetio da se zbiva nesto cudnovato. Majka me je istog trenutka srusila u krevet i pokrila gunjem preko glave. Otac je nesto promrmljao, pitao sto ja govorim, alije majka stvar nekako zabasurila. Ali kako cu i dokle ja to izdrzati? Ja se bojim sve gorega... Ja se bojim sve vise da cu oca sasvim zamrziti. Ja to osjecam. Sto sam stariji, to mi se mrznja sve cesce javlja i vec bih, kad otac dode onako pijan, i pocne zlostavljati majku, pograbio sto mi dode u ruke 10 i kidisao na njega. Mislim kad ne bi bilo birtasa Srnete da bi moj otac bio mnogo bolji. Ali Srneta mami moga oca i ja znam, kad malo odrastem, obracunat cu s tim debelim, usaljenim prascem. Taj je skot, kaze majka, sretan kada vidi moga oca u svojoj krcmi. Piti mu daje cak i badava i na veresiju. Jer, kaze mama, a i sam sam to cesto vidio, kad bismo ga isli po noci traziti po krcmama, gdje je otac tu je i pjesma i sala, osobito pjesma, jer on jos uvijek ima glas iza kojeg i gluhi mogu dobro zapjevati. Uvidio je otac tu Srnetinu igru. Sto puta je rekao da ce mu kresnuti u lice 11 da je lopov i pljackas. I rekao mu je, ali Srneta sve izbija 12 na njegovo pijanstvo i salu i sve svrsava na tome da otac ipak, skoro svaki dan, dolazi iz Srnetine krcme pijan. Ja ne znam kako cemo ja i otac ovako dalje zivjeti. Osobito poslije onoga sto se izmedu ñas dvojice dogodilo nocas. Ja sam zbog nocasnje noci jos sav zbunjen, ja vam to, kako se zapravo osjecam, moram opsirnije ispricati, jer to meni nekako ne moze stati u jednu ili dvije rije5i.13 Otac je jos jucer popodne, bila je subota, posao na pir nekim nasim daljim rodacima. Rijeka je opet nabujala, liju ozujske kise, i majka ga je na polasku preklinjala da se po noci kuci uopce ne vraca preko tog 73
nesretnog mosta, negó neka prespava tamo kod te nase svojte. Otac je obecao, ali, nesto iza ponoci, zalupao je netko na vrata iznenada i tako silovito da smo ja i majka zamrli od straha. Pomislili smo: to dolazi netko da nam javi ono najstrasnije... Ali bio je to ipak otac. Nasrnuo je u kucu kao da ga netko progoni. Mrmljao je neke prijetnje, oci su mu mracno sijevale, no jako pijan nije bio. Nije njegov obicaj da se nekom ovako prijeti, a jos manje da ovakav izgleda. Razumjeli smo da ga je tamo ta ista rodbina vrijedala zbog.nekog izgubljenog procesa, u kojem se otac, toboze, nije dovoljno zauzeo, i da ne dode do goreg zla,14 on se jednostavno sa pira pokupio. Kako se nismo nadali da ce se on po noci vratiti, ja sam bio legao u njegov krevet, a majka je k sebi stavila brata i Krugljicu. Mislio sam: nije previse pijan, pa nisam od majke ni trazio da ñas sada premjesta. Ali odmah sam se zbog toga i pokajao. Otac se nikako nije mogao smiriti, trzao se i okretao, gnjecio me prema zidu i otkrivao, i ja sam samo gutao bijesne suze. Cim je legao kraj mene, osjetio sam neki posebnim iris, sladunjavo-slatkasti 15 miris, kakav do tada jos nisam osjetio. Izazivao me je na mucninu 16 i kad je otac, nakon kratkog vremena, skocio da povraca, taj me kiseli zadah vec poceo gusiti. íinilo mi se da je to miris od tog nekakvog kiselog vina, koje je otac pió i koje tako uzasno zaudara. Stisnuo sam se sasvim do zida, ostao skoro bez pokrivaéa, glavu zabusio u jastuk, ali nista nije pomagalo: miris je prodro u cijelog mene,17 izazivao neku gadljivost od koje vise nisam mogao zaspati. Pekao me je svaki dodir oceva tijela i ja sam se bezuspjesno borio protiv mrznje, koja me davila u grlu. Osjecao sam kako mr2nja sve vise raste, kako to nije ona prolazna kad se na nekoga naljutis, i kako ce ona odsada sve vise rasti i biti jedino sto cu osjecati prema njemu. Otac nikako da se smiri. Okretao se, kasljao, i opet povracao. Mucio ga je zeludac, stenjao je od bolova, a ja sam sav ocajan slusao kako u meni neki nezadrzivi glas mrznje ponavlja: zivotinjo, 2ivotinjo . . . I prvi put je nocas mrznja potpuno prevladala, potisla jos preostale obzire tako te sam poceo uzivati u njoj samoj, jer mi je postala jedino potajno oruzje protiv onoga pred kojim sam inace tako bespomocan. Mozda cete vi odrasli reci: - laáes, mali, zaspao si ti odmah, cim je otac dosao, a to su samo tlapnje, koje si kroz san dozivio. Ali vidite, mozete mi vjerovati, istina, mozda sam na trenutak i zadrijemao, ali 74
bas ta strasna mrznja nije mi dala da zaspim do daña. Mozda bih tocnije rekao taj miris, od koga mi je postajalo sve muSnije, od koga me glava zaboljela, nije mi dao zaspati. Nekoliko puta htio sam zamoliti majku da me pusti leci uza se, ali bilo mi ju je lao dizati,18 jer je ona i onako trpjela od te nemirne noci, koju smo prozivljavali. Ujutro otac nije, kao obicno, kad bi kasno po noói dosao kuci, nastavio spavati, vec se ustao odmah s majkom i posao za njom u kuhinju da mu kuha crnu kavu. Stenjao je od bolova, a j a sam slusao kako je u meni nesto pakosno govorilo: neka ti je, neka.19 Nisam htio leci na topli dio kreveta gdje je on lezao, iako sam te noci drhtao od zime. Vrijedala me ta toplina, koju je ostavio iza sebe, i taj uzasni kiseli zadah, koji me je vec tjerao na povracanje. A moram vam reci, nije tome bilo davno,20 kada su mi bas ti jutarnji trenuci s ocem u ocevu krevetu pruzali najveée zadovoljstvo. On se budio, protezao, a j a sam ga skakljao ili gurao nogama iz kreveta, samo da se ugnijezdim na ono mjesto gdje je on lezao. Bilo mi je tada tako toplo i voljko.21 Izmolio sam od oca i koji diñar i s novcem cvrsto stisnutim u ruci opet bih zaspao. Ali, eto, to je proslo, to je na moju nesrecu sasvim proslo. Mislio sam: dañas ée vidjeti mrznju u mojim oéima, sigurno ce je vidjeti, jer je ja ne cu moci sakriti, a ne cu ni htjeti. Znam da sam ponekad tvrdoglav i da me reíes ostajem pri svome.22 A nikad nisam bio sigurniji u ono sto sam osjecao negó jutros. Neka me gorcina otrovala tako da sam mislio - presvisnut cu. Ja ne znam kakav je to osjecaj biti odrastao (ali vidim kako se stariji i odrasli vazno drze i vladaju), no cini mi se da od ove prosle noci nisam vise djecak, kao da su se preda mnom razmakle neke granice i ja sam naglo opazio jos nesto dosad samo naslucivano. Daljnji moj íivot jadnim mi se ucinio, nepodnosiv s tim novim teretom mrznje. Zario sam ruke ispod svog velikog jastuka, sav u grcu, kadli,23 zaprepasten, osjetih pod prstima neku hladnu oblinu. Izvucem to oblo i - u rukama mi se nade golema jabuka, moram reci golema, jer tako veliku jabuku u áivotu nisam vidio. Nije bila iz nase okolice, takvih nema u nasim krajevima. Bila je svjeía, blistavo-zelena, sad u ozujku, a izgledala je kao da je ovaj cas sa stabla ubrana. Od nje se sirio onaj slatkasto-sladunjavi miris za koji sam sinoc mislio da potjeée od moga oca. Miris je bio tako silan da sam tek sada osjetio da po njemu mirise cijeli krevet i sva soba. Dosjetio sam se kako je jabuka dospjela pod moj jastuk. Otac mi je, 75
neprimjetno, zavukao jabuku pod jastuk, prije nego je legao u krevet. On se na piru sjetio da ja jako volim jabuke i donio je ovu golemu da me obraduje. Odjednom me je taj, sad jos jaci miris jabuke, koju sam drzao u rukama, do kraja zbunio. Pritisnuo sam jabuku k nosu i mirisao je, mirisao, a suze su same pocele teci. Sjetio sam se kako sam jos pred nekoliko trenutaka mislio kako sam postao nekako odrastao, a evo ova oceva paznja, jednim je mahom, kao iz neke posude, izlila mrznju u kojoj sam se vec bio gusio, i opet sam postao djecak, koji suzama ispire svoje bolove. I sad mislim, a zato sam vama odraslima sve ovo i ispricao, mozda bi se ocu nekako moglo pomoci, nekako ga otrgnuti od pica. Mozda bi mu mogao netko reci sto se u meni dogada, sto ja ne mogu zaustaviti, a sto ce se sigurno dogoditi i s bratom i Kruglicom, kad dodu u moje godine. Jer, evo, sad je dovoljna i jedna jabuka da u vrucim suzama isplahnem mrznju i gorcinu, a sto ce biti od mene ako mrznja uskoro postane trajna i jaca od svih darova, jaca od njegove brige i ljubavi?! Tada ce nas i onako teski zivot postati neizdrziv, i meni ne ce preostati nista drugo nego da bjezim od kuce. A o tome, u posljednje vrijeme, sve cesce mislim . . . J. Barkovic 1
(1918-)
klinci, m. pi.: small fry. isutirati (from engl. to shoot): to kick. 3 bakandza, f.: heavy shoe. 4 izvudi batine: to get a licking. 6 izravnati racune: to even up the score. • meni kao da sunce sine: I feel quite happy. 7 neka se vratio: thank God he has returned. 8 od majke je mislio da je netko tudi: he mistook my mother for a stranger. 9 iz sveg glasa: as loudly as I could, at the top of my lungs. 10 sto mi dode u ruke: anything within reach. 11 kresnuti u lice: he would tell him to his face. 12 izbijati: to attribute. 13 nekako ne moze stati u jednu ili dvije rijeci: a few words will not do. 14 i da ne dode do goreg zla: in order to avoid further trouble. 15 sladunjavo-slatkasti: sickeningly sweet. 16 izazivao me je na mucninu: it nauseated me. 17 prodro u cijelog mene: went all through me. 18 bilo mi ju je zao dizati: I felt sorry to rouse her. 19 neka ti je, neka: it serves you right. 20 nije tome bilo davno: it was not too long ago. 21 voljko, adv.: pleasantly. 22 da me rezes ostajem pri svome: as obstinate as a mule. 23 kadli, adv.: when unexpectedly. 2
76
RUKE Gledao sam ih pred sobom prebacene na leda, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. Lijeva se mazi u narucaju desne, spretnije, snaznije, pametnije, ozbiljnije. Gotovo bih rekao i "starije", kad ne bih znao da su skupa rodene od iste majke (dakako, i od istog oca), stovise,1 da su skupa i zacete, da su nastale iz zajednicke zelje oca i majke, koji su ih ostavili mjesto sebe da mijese od kore zemlje koru kruha. Nastale su iz zelje, iz grca, iz cudnog trabunjanja u noci, u pomracenju svijesti, i sada hodaju po svijetu zagrljene, zaljubljene, nerazdvojive. Jedna u drugoj. Desna je prstima obgrlila lijevu i nosi je pazljivo i brizno, kao sto kuja nosi stene u zubima. A lijeva se mazi u zagrljaju, igra se u dokolici: skakuce palcem po vrhovima ostalih prstiju, pjevusi do-re-mi-fa... fa-mi-re-do . . . , zatim zabubnja po prstima mars, 2 pjeva. - Sto to radis? - pita je Desna. - Sto bih radila? Pjevam - veli Lijeva. - Pjevas? Sto pjevas? - Pjevam "do-re-mi-fa" i "Marsirala, marsirala..." -Marsirala, marsirala? Glupost! - veli joj Desna s poucnim podsmijehom. - Kao da si ti vojnik? - A kao da samo vojnici pjevaju "Marsirala, marsirala..." To pjevaju i djeca. - Kao da si ti dijete? - N i s a m ni vojnik ni dijete, ali zasto bi bilo glupo pjevati? - veli Lijeva vec srdito. - A bas cu pjevati! Ja sam mala, ali znam sitna slova da citam, znam i pisat slova sva, koji uci, onaj zna. - Pa ti ne znas pisati! Smijesno je sto se tako mazis - veli joj Desna ozbiljno. - A sto da radim? Da sutim i racunam na prste kao lihvar? - Hoces mozda reci da sam ja lihvar? - Ti ne racunas na prste. 77
- Negó sto ja radim? - Ti radis, cinis i djelujes, kako je vec rekla jedna nepismena luda prije mene. - Odakle ti znas da je to rekla jedna luda? Pa ti ne znas citati? - Ne znas ni ti citati. - Ja znam pisati. - Ali citati ne znas. - J a barem znam listati knjigu, a ti ni to ne znas. Ti znas samo drzati knjigu dok ja listam. On cita, ja listam, a ti kao stalak -drzis. To je sve sto ti znas. Nikad nisi zavirila u knjigu. Knjige samo poznajes po tezini, a nemas pojma 3 sto je u njima. - Znam i ja listati! A da je On ljevak, znala bih i pisati! - Pisati? Da, samo kako? - Kao i ti. A mozda i bolje od tebe. Da je On ljevak, sve bih znala kao i ti, i bolje od tebe! - Ti bi znala prstima pokretati marionete 4 ? - Znala bih. - 1 slikati bi znala? - Znala bih i slikati. - 1 naslikati tri zeca na noktu mog malog prsta? - 1 tri zeca na noktu tvog malog prsta. I jos k tome dva pilica! Uostalom, 5 zasto na tvom noktu? Naslikala bih na svom noktu. - Na svom? Glupost! To ni ja ne mogu. To nitko ne moze. - A ja bih mogla! - Znaci da bi ti sebi i nokte rézala? - Naravno. A zar ih tebi ne rezem? - Da, meni. Ali sebi, to nitko ne moze. - Opet "nitko ne moze". Ja bih mogla! - Samo se hvalis, a ne bi znala ni buhu uloviti. - Ph, buhu? Kao da sam samo jednu ulovila! - A da li bi znala sivati? - Znala bih i sivati. - Jest, a udjenuti konac u iglú 6? To bih ti morala ja uciniti. - Sama bih i konac udjenula. Sve bih sama radila. - 1 vezivala kravatu 7? - 1 kravatu vezivala. - 1 stavljala kapljice u oko? - 1 stavljala kapljice. 78
- 1 brijala mu bradu? - 1 bradu brijala. - Ali On se ne bi dao tebi brijati. - Zasto ne? Ja bih ga obrijala bolje od tebe. - Ti bi mu prerezala grkljan. - J a nisam ubojica! To bi ti ucinila. Uostalom, jednom si vec i pokusala uciniti. Nastao je muk. Desna nije odgovorila; zadrhtala je na te rijeci, kao da joj je zilama prostrujilo sjecanje. - Ja sam mislila da On to ozbiljno hoce - rece zatim ponizno i s osjecajem krivnje. - Htjela sam ga samo poslusati... - Poslusati? On ti nije zapovijedio da ga ubijes? - Njegova je zelja meni zapovijed. Ja sam mislila da on to iskreno zeli. - Aha, htjela bi mozda reci da je On neiskren? A, molim te, tko je tebi rekao da on to 2eli? - Ja sam mislila da zeli... Bilo mu je tesko. Cijelu noc nije oka sklopio. Brísala sam mu oznojeno 6elo, palila mu cigaretu za cigaretom i napisala oprostajno pismo. Stenjao je, uzdisao, grizao j a s t u k . . . Saptao je: "Treba uciniti kraj! Ne mogu vise!" Sam me odveo dobritve. - A ti si odmah shvatila kao Njegovu zelju da meni prerezes zile? - Nemoj me muciti. Sto sam ja mogla kad je sam govorio... - Sto je govorio? Da ne moze vise, da treba uciniti kraj . . . Ali to su rijeci! Rijeci ne dolaze iz zelje, negó s jezika. Lako je jeziku mljeti kojesta; 8 od toga se umire samo u onim knjigama koje ti listas. Jezik izbaci u svijet svoje rijeci (uostalom, uvijek iste i davno poznate rijeci) i rasplinu se kao dim. Nista se nije dogodilo. Svijet i dalje hoda, jede, pusi i spava, i opet govori rijeci, i opet se nije nista dogodilo. Svijet zeli govoriti, ali svoje zelje ne iskazuje rijecima; stovise, rijedima ih sakriva i zaklanja. Rijeci su maska. On ne zeli ono sto govori. - A kako mozemo znati sto On zeli, ako ne po rijecima? - Najmanje po rijecima. On je govorio da "treba uciniti kraj", ali to nije zelio. Ja sam to znala. - Odakle tebi to znanje? - Mozda i otuda sto sam nespretna, slaba i glupa. Da, i neozbiljna. Sto mi je rijec tuda kao svijetlo uhu i zvuk oku, sto ne razükujem rijec od rijeci, kao ni slatko od slanog. Sve su mi jednake, a ni jednoj ne vjerujem... R. Marinkovic
(1913-)
79
1 2 3 4 5 6 7 8
stovise, adv.: even. mars, marsirati: a march, to march. nemas pojma: you haven't the faintest idea. marioneta, f. (fr. lutka): puppet. uostalom: by the way. udjenuti konac u iglu: to thread a needle. kravata (Fr., prob, from Croate): neck-tie. kojesta mljeti: to play the fool.
ANDRIJANA Vec je bilo proteklo vise od dvadeset daña, kako je Andrijana stigla, presla Ocean, veliko prostranstvo neba i vode, a njoj se jos uvijek cinilo da putuje, beskrajno putuje. To je, uostalom, bilo i jedino njezino putovanje za cijela zivota, jer se ona nije bila nikad makla iz uvale rodna dalmatinskog otoka, osim kad su ono jednom davno odveli maloga na krizmu. Ali i to bijase sad tako daleko, mutno. Samo putovanje u Split bilo je slucajno: hvarski se biskup bio nenadano razbolio, a sestra joj písala da bi je rado primila u goste, to lakse sto je parobrod pruzao ugodnu i brzu voznju. I otplovili su onoga suncanog daña: ona sva u crnini, od pete do glave, s tamnim slamnatim sesirom, a njezin Ratko u novom bijelom odijelu. Djecak je dostojanstveno drzao dugu zutu vostanicu, sto se od ljetne vrucine iskrivila pa su u Splitu morali kupiti drugu. Kad ju je sestra gradanka ugledala, spocitnu joj sto je u crnini. Ta, ako joj muz i bio daleko od nje u Americi, ona nije bila stara a niti udovica. Sestra joj je pritom ponudila drugu haljinu, svijetlu i laganu, nacickanu cvijecem; dala joj bijeli slamnati sesir, sirokih krilnih oboda, kakav su u tim prilikama nosile gradske zene. Ali se je Andrijana oprla: sjecala se je i svoje krizme, nezaboravnog daña, kad je ona bila djevojcica u bijeloj haljini, a njezina majka isto tako stroga i tuzna, u crnini. Tako je moralo biti i sada i vazda! Tako ce biti, sanjala je, kad i njezin sin bude vodio svoju djecu na krizmu. I to joj putovanje osta uvijek u sjecanju, trajna i mila uspomena. Spominjala ga se je osobito onih daña, kad se je konacno odlucila na ovaj put, dalek i taman. Ako to i ne bjese njezina zelja, bila je muzevljeva zapovijed: ona je smatrala da joj se mora povinuti kao pred Bozjim zakonom. Inace bilo joj je posve tesko, gotovo mucno otici. Ta, sav njezin svijet i zivot bio joj je taj otok, uzana uvala ispod modra neba, nekoliko kuca s mandracem, u kom se 80
neumorno zibale lade, gaete. Tamo preko bili su vinogradi, koji su je svake godine darivali vinom, pa masline, borovi i smokve. Tu se je bila rodila, krstila, tu rasla, djevojkovala, tesko se kinjila, okopavala i sumporom zasipavala loze, satima gacala za magarcem po vodu. Tu se je udala i tu se nadala umrijeti. Malo cempresovo groblje nad morem bilo bi je primilo kao svoje. U njem pocivahu svi njezina roda. Najvise zenskinje, jer je mnogu musku celjad zatekla smrt na morima i dalekim ratistima. Na njih je Andrijana mislila za kasnih ljetnih sutona, kad je uz svinute potamnjele krizeve pod tuzno povijenim cempresima presadivala mlade borice. Besuzan joj bio lelek: zaljase ih sto su umrli mladi, a jos vise u neznanom, dalekom kraju. I kao sto je sve tamo u Starom Kraju bilo njoj blisko, prisno i duboko njeno, tako joj je sad ovdje bilo sve strano, tude. Svojim je razumom htjela tjesiti ojadeno srce. Tamo je bila cijeli zivot, a ovdje - u Americi - istom nekoliko tjedana. Tamo nije bilo sad nikoga koga bi mogla voljeti, za koga zivjeti, a ovdje je bio njen muz. Radi njega, samo zbog njega presla je sve to pusto more, ostavila otok s vinogradom i grobljem. Jos uvijek nije znala: da lije to doista morala uciniti, kad se, eto, i on stubokom promijenio. Prosto, pricinjalo joj se, kao da je i on bio postao odraz ovoga kraja, nove joj okoline, jedan od mnogih stanara ovih velikih kuca, umorno poredanih uz tvornicu, iz koje je dan i noc sukljala vatra. Iako je ocekivala da seje ovih dugih godina morao promijeniti, ipak joj se vec prvoga daña kod prvoga susreta pricini tako stran te gotovo sto nije ustuknula pred njim. Ali, ne spomenu o tom ni rijeci. Kao da se je bila sva predala, povinula pred neumoljivoscu udesa, skruseno upokorena u novoj patnji, koja kao da posta najbitniji sadrzaj njezinih daña. Kad bi on svakog daña vec u ranu zoru odlazio na posao, ona je ostajala sama i nijemo rastuzena u pustoj, moderno ukrasenoj kuci. í a k i ta raskos stana, bila joj je posve tuda: nepoznate udobnosti, koje u Starom Kraju nisu imali ni zupnik, ni ucitelj pa cak ni lijecnik. Tu su bile naprave i uredaji koje ona nije bila nikad prije ni vidjela: cilimovi, ledaonice, plinsko i elektricno kuhalo, telefon, radio i televizija. To je bila njegova kuca, njihov raskosni zajednicki dom - kakvo pusto mjesto! I ono dvoriste s vrtom, s velikom garazom s novim najmodernijim automobilom, sve je to bilo njegovo, njihovo. Sve je to Mato kupio, zaradio, ustajuci godinama svakog daña tocno u pet sati, odlazeci u cadavu tvornicu, u kojoj su iz orijaskih dimnjaka sukljali kao ognjeni jezici 81
plameni dimovi. Tako je on ovdje godinama radio, stario, kinjio se, a oni su tamo u daljini zivjeli, rasli, cekali. Andrijana se gotovo plasljivo ozirnu oko sebe i pogleda kroz prozor: sivo, mracno nebo, zadimljeno dimom. Oko nje je vladala grobna tisina. Isla je od sobe do sobe, tiho, hodajuci nezgrapno po mekanim cilimovima, jer se njezina otvrdnuta noga bila svikla gaziti po ivicastom otockom stijenju. Zatim bi opet sjela u duboki naslonjac, nemocno poduprla svoju glavu. 2ena je plakala. Spocetka bijahu to tihi grcaji, besuzan plac, no zatim bi joj navrle suze te su od njena priguseng ridanja tiho odjekivali zidovi pustog stana. I nitko je nije cuo, nitko tjesio. Na domu i u susjedstvu sve bijase utihnulo: ljudi i zene vec su davno otisli na posao. Kad bi se, isplakana, smirila, misli bi je stale odvoditi u proslost. Voljko se prepustala uspomeni, tonula i nestajala u sjecanja, trazeci utjehu jadu. Predavala im se nemocno, kao sto se dijete predaje s n u . . . Antun Nizeteo ( 1913-)
BOKA Uvijek, kad sam ulazio s otvorenog mora u ovaj zaliv, osjecao sam kao da dolazim nekuda, gdje nikad nisam bio i nisam se mogao oteti cudnom utisku da tu, u strasnoj tisini divovskih, golih brda, svrsavaju svi putovi svijeta, a ljudi kao da su nestali. Krajevi kao i bica imaju dusu, kojom su nam blizi ili dalji, a usred ove prirode, gdje nam se cini da smo se vratili u prve dane zemlje, samo covjek koji zudi za najdubljom samocom moze da se osjeti potpuno blizak toj beskrajnoj melankoliji. Mnogi su kao u snu vidjeli i pohodili ovo okovano more i bili zadivljeni velicanstvom brda; neki iskusni strani putnici rekli su da je ovo najljepsi kraj na svijetu, ali mnogi su uza sve divljenje otisli s osjecanjem da je pejsaz Boke necovjecan. Jer ovo je irealna, vrhovna samoca, gdje priroda govori primarnom snagom stvaralackog duha, i ovamo treba da dode onaj tko hoce da osjeti njezinu praiskonsku cistocu ili mozda da sebi vrati mir koji je izgubio, nesto od svoje davne, djetinje duse. Tuzan je covjek, jer tako rijetko osjeca pravi glas prirode, a njegova se malenkost vidi u tome sto je i prevec nastojao da prirodu savlada, dopuni i poljepsa. Ima dubokog smisla izreka Bernarda Shawa da bi ovi predjeli izgubili znacenje kad bi postali rivijera. 82
Dok su se u Dubrovniku duhovi odmarali u gospodskoj dokolici i trubaduri pj evali lake stihove zaljubljenog srca, Boka se trzala u tmurnim snovima. Ovdje se, protivno onom kako je bilo u ostalom dalmatinskom primorju, nikada nije javila poezija. Proslost Dubrovnika, na cijim zidinama lik sveca koji drzi grad, svjedoci o danima neprekidne slobode, kao idila je prema proslosti Boke. Ona je zamrsena kao povijest svih krajeva, koji su cesto mijenjali gospodare i umara jednolikoscu : ratovi, pogranicne borbe, unutarnje razmirice medu pojedinim gradovima, sukob razlicitih vladavina na malom teritoriju. Sve to je stvorilo takav splet dogadaja koji nam ne dopusta da cjelovito obnovimo njen davni zivot. Iz toga mozemo razabrati kako pejsaz odreduje sudbinom jednoga kraja, dajuci duhovima svoj biljeg. U Dubrovniku se razvila nauka i poezija bar u nekoj mjeri, a gledajuci u beskrajno obzorje mora, u pucinu koja je stvorila sjaj Venecije, on je primio nauk od te slobode: da i sam bude slobodan, razvijajuci se u bogatstvu. I danas brojni njegovi brodovi piove svim morima, dok Boka nema nijedne prekooceanske lade. Od Hercegnovog se prelazi u more tisine. Samoca je svecana kao u nekom djevicanskom kraju. Usred zelenila na brezuljku sja bijeli manastir Savina. Tu je gaj starinski, s tisinom koja opaja blagoscu poganskih podneva. Jedan trg, na kojem se drze svecanosti, prenosi nas svojom jednostavnom, svijetlom slikom u drevno doba Helade. Kraj manastira su dvije crkve. Manja je vrlo stara, sagradena jos u Srednjem vijeku i ima nekoliko zanimljivih fresaka i ikona. Kroz granje borova more se bjelasa i njegova sutnja se spaja s mirom dubrave. U casovima, kad dan jos malo svijetli na vrhovima brda, podu glasovi zvona s bokeljskih crkava uzduz cijeloga zaliva, i njihova zvucnost, sto se oteze medu stijenama tajanstvena je i duga, puna neke izgubljenosti. Cini se da se mjesta rastrkana po zatonima dozivaju melankolijom zvuka. Tada je Boka misticna kao neki veliki manastir. Od jednog kraja do drugog ovaj predio pun je crkava, sagradenih uz obalu, s jedne i druge strane ili po brezuljcima nad morem. Okruzene su grobljima, koja su blaga kao stari vrtovi. Neke su visoke i dostojanstvene, isticu se medu kucama, kao da ih skupljaju oko sebe; druge su male i zabacene, pa se njihov staracki lik gubi medu jednolikim zgradama, ili u brdima medu kamenjem s kojim se stapaju u sivoj boji usred idilicne pustosi ovoga vrlo originalnog pejsaza... Kao srasla s brdom koje je iza nje, crkva sv. Tripuna cudno djeluje 83
pozadinom, jer romanska elegancija njene arhitekture kao da ne spada u tesku atmosfera krseva sto se nad njom penju: to su kao dva svijeta priblizena u neobicnom kontrastu. Tek nekoliko sati do visokih, kamenih valova Crne Gore, a ipak, Kotor je bio granica dviju civilizacija. Ali ovdje tipovi nisu strogo odijeljeni, pa iako se romanska kultura osjeca snazno u Boki, ona se, rekli bismo, nije odrazila tako potpuno kao u Splitu i Dubrovniku. Svjezi gorstaci, spustajuci se vjekovima u nizine bokeljske, spajajuci se s romanskim elementom, kao da su stvorili neki poseban tip primorca jakog, osobitog karaktera, ali mozda duhovno manje elasticnog prema primorcima ostale Dalmacije. Frano Alfirevic
(1903-1956)
SKRINJA U sobi pored nase bila je oceva radionica. Mi smo nauceni na buku iz nje, pa su nas nedjelje i sveci zacudivali tisinom, koja je u njoj lezala. U vratima je bio prozorcic, no mi smo ga (ne zna se tko) prekrili crnim platnom, jer je trebalo biti sto dalje od oca, koji je uvijek bio mrk i strog. On je najvise radio sàm. Kadikad je samo zovnuo koga od nas da mu pomognemo. Soba je vonjala farbama, koje su visjele u loncicima na gredama i prevlacile se namreskanom kozicom. U njegovim je rukama tesko skripao svrdao. Mucno se uvlacio u osusenu hrastovinu, kao dugacak crv, a sirokim je rogovima crtao po zraku prostrane krugove. Pila je skakutala kroz jelovu dasku, ustrajno se naprijed probijala naostrenim zupcima, a na kvrgama je cviljela kao ziva. Pilovina je u mlazu posipavala pod. Blanja se tesko gurala uzduz daske i izbacivala svuda oko sebe duge zavijutke blanjotine. Otac se za njom niz dasku protezao u velikim zamasima, i vidjelo mu se na licu kako se upinje: na celu mu se i u kosama stvarao znoj. Kada bi se oko stola micao ili hodao po sobi, njegove su noge po razbacanoj blanjotini suskale i nagrdivale mu kretanje. Kad mati ima sto da javi u njegovu sobu, ona samo malo odskrine vrata. Tako i o podne kad je jelo na stolu. Poceka, dok on pri radu malo zastane da se buka smiri, pa onda u nastaloj tisini zovne: Jelo na stolu ceka. On se pojavljuje u vratima bez rijeci i tvrda koraka. Hoda malo 84
pognuto, pa se cini tezim. Lukovi obrva, spusteni, zasjenjuju mu oci. Prije jela popravlja brkove, koji mu padaju preko usnica. Na rukama su mu zavrnuti rukavi, i pod kozom se citaju debelo nadignute áile. Nalivene su krvlju i trudom. Prije negó pocne jesti, pomoli se naglas, a mi za njim u sebi sapucuci. Griska hranu zamisljeno i vidi se kako mu se sljepocne jamice udubljuju i ispunjavaju. Prsti jos nisu prestali treperiti od rada, i kad prinosi zlicu, vidi se da ona lagano drsce. Kad dode negdje do polovice tanjura, zapocne: - Kanim u Skalic po daske. Ako ne sjutra, onda prekosjutra svakako (Mi ga slusamo gledajuci svaki u svoj tanjur). On nastavlja: - Marko mi Kvrga nudi javorovih dasaka, a bas cu ih trebati ove zime. Pogodili smo se: on meni pet dasaka i pet forinti, a ja njemu nasu skrinju. - Koju? Ovu uz pee? - pita iznenadena mati, ne dojevsi zalogaja. A i mi drugi smo se zbunili. Svracamo oci s njega na nju, pa s nje na njega. - Da, tu uz pee - zavrsuje on tvrdo i nastavlja jesti nadnesen nad tanjur. - A sta ce nam onda u kuci mjesto nje ostati? Najbolji komad dajes - tuzi se mati zbunjena i izgubljena. - U cemu cu rublje drzati? Ovake vise ne cu nikad dobiti. - 1 u jelovoj se skrinji moze rublje drzati - dodaje otac otresito. - A zar ti nije zao dati dobra komada iz kuce? Zasto sam je skoro vec godinu daña tako pazila i cuvala? Zato da drugome zapadne? - Ni rijeci vise! - presijece otac njeno jadanje. - Kako ja kazem, onako ce biti. U nedjelju ce Kvrga doci po skrinju, i dotle treba da je prazna. Gledao ju je ispod velikog luka obrva, a ona je virkala nekud neodredeno pred sebe. Sto je cula, bilo je za nju dosta. Zapeo joj je u zraku pokret, koji je bila zapocela prema tanjuru. Gledajuci nju, mi drugi osjecamo kako smo nemoeni zajedno s njom. Ona se necujno dize od stola i odlazi. Do zemlje spustene haljine umeksavaju joj hod: koraca blago kao bolesnica. Ja sam pogodio da ide u vrt, pa sam poceo da se mimo druge provlacim i da podem za njom. Time sam upozorio na se oca. Podigao je oci s tanjura, a pod smrknutim obrvama osjecalo se nesto sto bi moglo svaki cas prasnuti. Zaustavi me samim pogledom, a onda mi rece: - Ti ees mi do navece opanke lojem namazati da omeksaju i da se lakse u njima hoda. 85
Potvrdio sam da sam cuo. Znaéilo je da cu i izvrsiti sto mi je naredeno. To je za njega bilo dosta i ja sam mogao otici. U vrtu je mati plakala. Kao staklena zrnca kotrljale se suze jedna za drugom, u razmacima, i dostizale se u naborima oko usana. Primila me je za ruku. I odmah sam poceo osjecati kako njen nemir prelazi na me. Bivao sam sve puniji njime. Iza ruba moje pomracene svijesti poceo se javljati blistavom ostricom noz, zaboden u trbuh kruha na stolu, i gov'oriti mi: sa mnom zakolji njega, zbog nje. Obrnuo sam se materi i govorio joj: - Ja cu tebi, majko, sam napraviti drugu skrinju. Svu cu ti sobu urediti ljepse, negó ti je ikad dosad bila. Cvijeca cu ti nabrati mnogo. Ona mi neutjesljiva odgovara: - Moje je cvijece vec ocvalo. Samo da tvoje bude cvalo. Gleda ñas preko puta kum Mijo. On cijepa drva. Stoji nasiroko da bude jaci. Zastao je za cas zbog ñas i veli materi: Dobar dan! Ona mu otpozdravlja. Jadaju se jedno drugom kako je tezak zivot. Mati ne kazuje nista sto joj se dogodilo. Njegova sjekira sja ostricom prema suncu. Kasnije nastavlja cijepati drva, a mati i ja gledamo pred sebe. Sve je prazno. U sebi - mi rastemo bez prekida: srce nam se razliva preko rubova i trazi odvira. Zapamtio sam taj dan dobro: on je ostao nagnut tamno nad mladoscu. Luka Perkovic (1900-1948)
SRCE MATERINO I drugdje je svadba znacajan dogadaj, a ovdje u najistocnijem kraju, dokle su dopirali dobri Bosnjani i ostavili stecke nad svojim kostima, gdje je i sam zivot plam svijece medu vjetrovima i gdje su starci rijetki, svadba je dogadaj koji se s mnogo prethodnih priprema izvrsuje kao najsvecaniji vjerski akt. Ljudi ne zive dugo, pate se mnogo u zivotu i u rijetkim veselim casovima napune svaki kut doma srecom. I jednoga daña zene se dva brata, visoka i jedra kao dva bora. I vesele im se srca kao i njihovim roditeljima, kojima je uspjelo osijediti i steci visoke godine, duge i mucne godine, koje pamte golemi rad i napor, sticanje imetka uz odricanje uzitaka, i zivljenje u nemiru i ponizenju postavsi raja bivse svoje raje. 86
Kad su im se stariji sinovi pozenili i kceri poudale, starci odlucise da i ovo dvoje najmladih ozene. Jednoga daña i o jednome trosku. Kratko je vrijeme uzivanja u vjecnom naporu i radu, i majka hoce da joj sinovi sretno i u veselju provedu svadbu. Stara Urna zna to udesiti kao nijedna druga i dom joj pjeva svagda, a kamoli ne bi dañas kad zeni dva sina. I ona póglédá blazeno na njih, pa na svoga starca, s kojim je zajedno stekla sijede kose od briga, grbu od truda i ove sinove kao carske gradove. Zna ona, slusala je i zapamtila, da su u davna vremena, kad je puska bila muskarcu nerazdvojna druga, mladozenje iz loznica skakali na poziv za spas doma, i vrativsi se kuci zaticali djecu na nogama. Pa i sad mnogo puta, ostavi se zena, istom dovedena i omilovana, i krece se na put u novi rat za kruh, a zena cezne u domu za zivotom i milovanjem. Urna ne da svojim sinovima da zadugo napuste dom radi posla. Ona i njen Ahmet aga su se dosta naradili i zaradili, njima vise imetak ne treba, neka se djeca barem neko vrijeme provedu ljudski, a onda ce opet za posao prihvatiti, kao sto su i oni uvijek radili da zarade sjedine. Ona hoce da joj se sinovi raskosno nauzivaju, da im casovi rijetke srece ne budu kratki. I zasnovala se svadba svom duzinom i sirinom doma i veselja. Mlade, koje jos njihovi muzevi nisu ni vidjeli, cekaju u loznicama, uzvanice sjede za sofrom i caste se obilnim jelom uz sale staroga Ahmet age i dvorbu njegovih sinova, koji ce nakon vecere napustiti drustvo i poci svojim sudenicama, a susjede i rodakinje spremaju jelo i pice gostima. Svud metez ovakvih zgoda, koji razmrsuje Uma, gdjekod se pojavi. Gdje sto zapne, ona odmah upravi, kako treba. Veselo joj je srce, i ona leti i bez krila, i samo joj se ovlaze oci i zahvaljuje Bogu sto joj je dao da i to dozivi. Istrkuje iz jedne sobe i zagleda u drugu da li sto tamo treba, pode u kuhinju, naredi ovo ili ono, i pode u dvoriste. Tamo dvije krave dosle iz pase i vrzaju se po dvoristu. A ona hoce i njih da smiri, da se bozji stvorovi ne pate, kad je sve sito i veselo, i baca im priuze na rogove, a onda se penje uz ljestve da im dohvati sijena. Jedna nagnjila prijecka prekrha se i Uma pade na leda, zatiljkom i rebrima o kamenje. Bez jeke i vriska, bez svijesti ostade neprimjetna lezeci kraj ljestava. Svadba ne ide u redu bez nje, osjeca se da je nema, ne javlja se svaki cas, sad u ovoj, sad u onoj sobi, i to postaje jednoj susjedi 87
sumnjivo. Zna ona zivo i neumorno srce Umino, koja je uzgojila kucnom stednjom jedan imetak, zna da mora biti negdje oko krava ili da zatvara kokosinjac, pa kako je ipak zadugo nema, trazi je i nalazi obesvijescenu. Zove je polako i ona dolazi k svijesti i odaziva se prvim rijecima: - Suti, nije nista, samo da djeca ne cuju! I susjeda je uvodi u jednu sobicu nakraj kuce, povaljuje je na postelju, a ona je hrabri i opominje: - Malo sam se samo udarila, ali nemoj da djeca saznaju, da se ne pometu. Neka idu svojim zenama! Dusa, koja je naucila pregarati cijeloga zivota, suti i sad, i ako su Umi polomljena rebra, i ako je bol nagoni da stiska zube, da ne bi vrisnula... Alija Nametak (1906-)
SLJIVA
1
Sve do neki dan smatrao sam neutralca najsavrsenijim tipom ljudskoga drustva. Istina, to je cvijet koji ne mirise. Ali on i ne zaudara. Ta biljka mozda ne nosi mnogo roda, ali ne trazi ni mnogo njege, vec samo mir. Mir! - A sto je covjecanstvu potrebnije negó mir? Ima usijanih glava,2 i na desnoj i na lijevoj strani, kojima je neutralac tip nesimpatican, pa cak i odvratan. Neki ga smatraju sto vise i vrlo opasnim po napredak Ijudskog roda. Ali stvar treba najozbiljnije promotriti: s drustvenog, drzavnog i, ako bas hocete, s internacionalnog gledista, pa cerno doci do zakljucka da je neutralac bice od svih najmirnije, s najmanje zahtjeva i prema tomu najugodnije. O kad bi svi ljudi bili neutralci, kakav bi to bio pitom zivot na zemlji! Neki misle da bi bilo dosadno. Mozda, ali je neutralac covjek tako skroman, samozatajan i miroljubiv, te ce radije i crci od zijevanja, negoli da se upusta u nekakva natjecanja i nadmudrivanja, u borbe i svade, sto sve ludom covjecanstvu pravi toliku zabavu i takav car zivota. Eto takav sam bio od rane svoje mladosti. Ni u gimnaziji, niti na sveucilistu nisam pripadao nijednom drustvu, nijednoj struji i nijednoj 88
stranci. Nikad nitko nije znao, sto i kako mislim. Obicno to nije nikog ni interessalo, jer pravi neutralac ne pobuduje nicijeg zanimanja. I to je jedna od njegovih vrlina! Uostalom, ako bih se slucajno nasao s pristasom neke izrazite ideje ili grupe, pa se covjek bacio u razvijanje "svojih misli", ja mu ne bih protuslovio. Eventualno sam, iz obazrivosti, povladivao, ali oprezno, umjereno i uvijeno. Kad bih zatim sreo nekog iz protivnog tabora, ja sam i opet znao naci poneku prikladnu rijec odobravanja ili razumijevanja, ali i tu oprezno, umjereno i uvijeno. Sve to tim lakse, jer ja - budimo jednom iskreni - i nisam imao, niti sam nastojao da stvorim nekakvo svoje misljenje. Na sto mi nekakvo uvjerenje, "vlastiti pogledi"? Isprazne rijeci, koje su kadre uznemiriti nerve, poremetiti probavu i kvariti karijeru. Tokom zivota uvidio sam da je apsolutnu neutralnost nazalost nemoguce zadrzati. Neutralac moie biti nezainteresiran, apatican i mrtav kao neka odbaòena kost. Sta mu to vrijedi, kad su drugi ljudi, oni s nekim uvjerenjem, kao psi! Dohvate tu jadnu mrtvu kost i natezu je svaki na svoju stranu ! Ali ipak princip je ostao. Mozda jedini moj princip: biti svima prijatelj, sa svima ljubazan, ali ni s kim odvise! Nikakve posebne iskrenosti ni pretople privrzenosti. I jos nesto: nikakve pretjerane ambicije ! Ah, samo da te nesretne ambicije nije bilo (ne moje, jer ja sam udario tako pametnim pravcem!), koliko bih mirnije provodio svoje dane? Ne bih dozivio zacijelo ni afere s Mrnjasovom sljivom, niti bi mi glava bila omotana bolnickim turbanom. Poceo sam sasvim mudro. Svrsivsi gimnaziju kao osrednji dak, ni najbolji ni najlosiji, ja sam po savjetu svog oca, razboritog i skromnog podvornika kod Kraljevske zemaljske vlade, otisao u Financijsko ravnateljstvo, pravo u racunovodstvo. Divno zvanje! Nije osobito interesantno, ali nema nikakvog uzrujavanja. Dobije covjek nekoliko knjiga, dva-tri "dnevnika", pak to vodi. Biljezi cifre, zbraja i odbija, kadikad i mnozi, pa cak i dijeli, prenosi iz knjige u knjigu i - ni brige te, sivi ticu,3 Rudolfe Drempeticu! Pri tom sam zapravo trebao i ostati. Bio bih doduse u manjem rangu, manje vaznosti i ugleda u svijetu, ali bih imao svoj mir. Zivci bi mi bili zacijelo zdraviji, a probava urednija. Napokon, i glava bi mi ostala citava. 89
Medutim, ja sam se zaljubio. To jest, nisam se bas ne znam kako zaljubio, vec sam malo "hofirao", 4 udvarao, setao, pratio "odabranicu srca svoga". Na kraju sam se i zarucio, gotovo neopazice. I vec onda mi pócese govoriti roditelji moje zarucnice (ugledna cinovnicka familija!), kako to nije nikakva karijera: racunarska struka. Narocito njen otac, neki intelektualac, stvarno usijana glava. Upisah se dakle na sveuciliste, na pravo. No i dalje sam slu2io u mom racunovodstvu, zbog place i zbog godina sluzbe. Onda me ozenise i natjerase da polozim ispite. Cak sam i doktorat skovao. 2ena je odmah dala stampati vizit-karte: DR. RUDOLF DREMPETIC
Jednu je vlastorucno pribila na vrata naseg stana. Sad mije tast poceo traziti zgodno mjesto. Imaoje veza. Rekose mi: ti si pametan, oprezan i marljiv, i ugurase me u - policiju! Ah, Boze moj, koliko sam puta pozalio za onim mirnim stolom u racunovodstvu! Tamo tihi, malo smrdljivi mir, a ovamo nemir, galama, prostota, bas zato, jer me stavise u odsjek za cudorednost. Doduse vrlo interesantno, zabavno koji put. Iz pocetka narocito, a kasnije stalna repeticija istih gadarija. Medutim slomilo se carstvo. Slike Franje Josipa, Karla i Zite popadase sa zidova kancelarijskih kao crepovi s trula krova. Zabuna, metez. Ono sto si do pred mjesec daña jos gonio, sad treba obozavati i obrnuto. Ali islo je. Kod nekih neobicno brzo i neobicno zivo, upravo nevjerojatno! Uostalom, cinovnicka dusa treba da je elasticna. Veze moga tasta, medutim, sasvim se rasklimale. Pa ma da sam i ja uznastojao pokazati najveci zanos za novo stanje, bacise me ipak u provinciju, u neku slavonsku selendru, za pristava kod kotarske oblasti. 2ena se uzrujavala, uskokodakala se: "Kako to smije da bude? To je nepravda!" Iskonstruirala cak i neke moje zasluge za novu drzavu, pa zasluge tatine, a sve to placeno takvom nezahvalnoscu. Grozno! No zamalo se i primirila. Dopala joj se provincija. Imala ona, ne toliko smisla koliko veselja za gospodarstvo. Pilici, pacici, kokice - poezija! I onda, ona, Zagrepcanka, prva dama u selu. Sik,5 gracija, nepatvoreni kajkavski dijalekt, poznavanje raznih opera i opereta, svih glumaca, glumica i kinozvijezda, sve je to od nje ucinilo centar drustva u selu. Bez konkurencije. Pogotovu, kad za pola godine dobih i upravu kotara. 90
Sto se mene tice, ja sam ostao isti. Razborit, umjeren i oprezan. Jos uvijek principijelni neutralac. Nije to bilo lako. Jer stalno je trebalo goniti jedne da ugodis drugima. Pa onda valja imati nos da namirises koliko, kada i kako. Skoro jedan decenij, ja sam tako taktizirao, lavirao,6 plivao kroz virove svih mogucih politickih situacija, i uvijek spretno i sretno. Sve zahvaljujuói mojoj principijelnoj neutralnosti. Za mene su uvijek bile sve stranke, sve ideje, svi principi, svi ljudi jednaki, svi jednako indiferentni, te me je samo zelja, rijec, mig starijega priklonila cas ovamo, cas onamo. Stekoh tako glas jednoga od najboljih upravnih cinovnika. Covjeka, kojega resi takt, danas tako rijetka krepost! Ali uz takt i apsolutna, bezgranicna poslusnost. Slavko Kolar
(1891-)
1
Kolar is a humorist, sometimes sarcastic, but humor for humor's sake is not his final purpose: while he portrays characters in awkward positions, his affections are on their side. Kolar is more convincing and personal when he portrays peasants than when he ridicules the petty bourgeoisie. While Kolar's peasants are typically Croatian, his bourgeoisie could belong to any nation. 2 usijana glava: hothead. 3 sivi ticu: old chap, from a popular patriotic song (about Svetozar Miletié). 4 hofirati: udvarati, to court, to woo. 6 §ik: chic (Fr.), stylish. 6 lavirati (Ger. lavieren): "bordizati", to steer a middle course.
POD GOROM Krupni se i stasiti ljudi obicno zagledaju u sitne, krhke i njezne, a cesto i neugledne zene, a sitni opet ljudi redovito uzdisu za krupnim zenama, prema kojima cesto izgledaju kao pravi patuljci. U ovom se slucaju nije pokazala ta cudna igra nagona. Masaje bila najkrupnija i najljepsa djevojka u cijelom puku. Za svu je glavu nadvisivala svoje drugarice, a isto je tako ljepotom i osobitim skladom cijele svoje pojave daleko odskakivala od svih ostalih djevojaka. Dujmina se prvi zagledao u nju i vazda nastojao da se do nje uhvati u kolu, no isto takvu joj je paznju iskazivao i njegov mladi brat Jadre, ali su svi, osim njega, mislili da on to cini samo kao buduci djever. Medutim, Masa se nije dugo varala, jer je ubrzo osjetila kako je Jadre malko ustine za slabine, kadgod se u kolu hvata za njezinu tkanicu. 91
Ona je dobro znala da se nevjesta ne stipa, i pócela je kradom malo dublje pogledavati u Jadrine crne, duboke, veoma duboke oci. Bio je ljepsi od Dujmine u licu, a u stasu i izrastu isti, te se Masi cinilo da bi joj bilo mnogo milije kad bi joj on prvi stogod spomenuo negó Dujmina, koji je nije nikada pogledao vragoljasto, a kamo li da bi je ustinuo. Boze sacSuvaj! On se vladao vazda kao djevojka, koja i moze i smije biti zaljubljena, ali ne smije prva o tom nikom dati ni naslutiti. Vidjelo se da se volé, i nista vise. Jadre je posve drugog pletiva. Kad je on nesto osjetio i zamislio, onda je navirao i prodirao bez ikakova obzira i prema sebi i prema drugima, te je tako i u ovom slucaju postupao. Jedne je nedjelje kolovoda zapovijedio da se zavije desno, pa kako se puk bio natiskao oko kola, u izvrsivanju je te zapovijedi nastala velika guzva i guranje tako da je Masa skoro pala na Jadru. Njezino je lice doslo bas na njegova usta. On je bez velikog promisljanja lagano i neprimjetljivo poljubi i sane joj: "Volim te, Maso". Ona je sva pocrvenila kao krv i pretvarala se da nije éula njegovih rijeci, ni osjetila njegova cjelova, no i nehotice je grcevito stisla rukom njegov cerner i to tako silno, jako i besvijestno, da je pravo dosla k sebi istom onda kad je osjetila bol u prstima. Jadre naravno nije mogao osjetiti taj njezin stisak, niti je znao sto ona zapravo misli, ali je za sebe bio nacistu da je uSinio odlucan korak. Vise se nije dalo natrag, a on to nije ni zelio. Kad se puk poceo razilaziti, Jadre je uhvatio zgodu da joj nasamo sane: - Doso bi, Maso, veSeras na prelo u vase selo. - To ti nitko ne brani - odgovori ona i obori glavu. - Znam to, znam, al' ovaj, da i ti dodes. Ona je sutjela. - Ne sali se, Maso. Dodi i ti. Sa Miletica je momcima bio dobar, pak su mu rekli u kojoj ce kuci te veceri preliti. - Ne cete potirati, ako dodem i ja? - dodao je u sali. - Tebe ne, - rece neki, - ali bi na Dujma mozda neki i pogleda' mrko. On se nesto obziruje za nasom Masom. Jadre se je samo smijuljio i nije nista rekao. Otada je odlazio skoro svake veceri u Miletica Gaj i vracao se istom u zoru. Dujmini to nije bilo nista cudno ni neobiéno, jer je Jadre vec od svoje sedamnaeste godine svake godine skoro cijelu jesen i zimu 92
provodio po prelima, a da on nije nikad ni znao, niti ga pitao, kuda ide. Sam nije isao u prela. On je najradije i hodao i razgovarao sa starijim ljudima i slusao njihova umovanja, njihove savjete i price. Jednoga su daña obojica radili kraj kuce. Nesto su krcili. Jadre je zamahnuo cuskijom, a Dujam je stajao kraj njega, podbocivsi se na drzalicu od trnokopa. Nesto je razmisljao i na licu mu se vidjelo da nesto smislja. Najzad rece blago i tiho, kako je on to obicavao vazda s onima koje je volio: - Sto bi ti, Jadre, reka', da se ja ozenim? - Diverasa bi i piva! - odgovori Jadre i nasmije se. - I vrime je vec da se ozenis. - Pa i nije taka prisa. - Ako nije tebi, da vidis, jest meni. To ne bi bilo lipo da se ja prvi zenim, a ti se na putu ispricajes, pa se ne miées. - Pa mores ti prvi, ako ti se zuri. - To ne bi rada zbog svita. Pocekat cu ja jos. Dujam je htio da rekne Jadri na koju misli, no sve mu se nije dalo, a najzad drzao je da to Jadre i sam pogada. í u o je i sam da su ga s Masom u puku vec i drazili, a vidio je i sam da na nju pogledava, iako mu nije o tome nikada govorio. Sto vise kad je Dujam primijetio da se i Jadre hvata u kolu vazda do Mase, tumacio je kao - djeverusanje, i bilo mu drago, nu uza sve to, sada mu je tesko da o tome otvoreno progovori. - A koju si odlucija uzeti? - upita ga Jadre, ne gledajuci u njega, i tako ga izbavi iz neprilike. - Pa znas i sam koju! - odgovori Dujam. - A otkud bih ja to zna'? - rede Jadre uzrujano. - Ko bi tebi usa' u trag, kad si vazda zavezan sa stotinu uzlova. Nit govoris, nit romonis, pa otkud bih ja zna' na koju ti mislis? - Ma jest to, al' opet - rece Dujam u neprilici. - Ti znas da mi se svida ona Mileticeva i da me s njome vec u puku draze... Jadri je bilo vrlo tesko i nekako sramno pred bratom, pa ispusti cuskiju iz ruke, metne nogu na kamen, podboci se i zamisli. - Znam, Dujme, - rece nakon poduze sutnje. - Znam i neka ti ne bude 2 a ' . . . - A rasta bi meni bilo za'? - zacudi se Dujam. - Eto, tako . . . Ja s Masom divanim v e c . . . v e c . . . priko deset nedilja. 93
Dujam osjeti prvi put u zivotu da mu srce zakuca strahovitom zestinom i da mu na njega pade neki veliki teret. Krv mu sikne u obraze. - E li ti? - bilo je sve sto je mogao izustiti. - E! - odgovori Jadre ne dizuci glave. - A zna' si da je meni draga? - Jesam, zna' sam, Dujme . . . Ali nema u nasem puku momka kome ona nije mila. Obojica su oborili pogled i vise ni nijesu rijeci progovorili. Stajali su jedan prema drugome kao dvije gorske divlje bujice, kojima samo stoljetno duboko korito krsa i kamenja nije dalo da se razliju u strahovite poplave unistavanja, razaranja i smrti. Jadri je bilo isto veoma tesko i tjeskobno oko srca. Osjecao je da bi morao bratu nesto reci, no nije nikako mogao pogoditi sto bi mu to morao reci i kako bi to izveo. Cutio je u dusi nesto sto je veoma slicno osjecaju srama i krivnje, ali ipak mu nije bilo jasno sto je on tu zapravo kriv. Nakon duge, tjeskobne, mramorne sutnje, okrene se i pode prema kuci. Dujam se trgne i rece tiho, tuzno i blago: - Ne odlazi, Jadre . . . N i s t a . . . Radit cerno dalje - i prvi udari trnokopom u zemlju. Jadre se bez i jedne rijeci i bez razmisljanja povrati i lati cuskije te pocne dalje izvrsljivati kamen na koji je vec prije bio z a p e o . . . Mile Budak (1889-1945)
BITKA KOD BISTRICE LESNE Gospodin pricuvni desetnik 1 Pesek Mato i sest junaka ove nase pripovijesti, svi su oni zivjeli u pocetku tihim i gorkim zivotom, kojim zive milijuni nasih ljudi, sto se vec stoljecima pate na nasem blatu, te ga svakog proljeca i jeseni preoravaju da bi iz njega izvukli saku, dvije zrnja i pojeli rezanj psenicne gibanice na Uskrs i na Bozic, dva svijetla daña, kada se ne osjeca teret svagdanji u krizima, vec se samo napaja blago po stalama i pusi i pljucka pred crkvom cijelo d o p o d n e . . . Sve to kako stoji stvorio je Sam Gospodin Bog (slava Mu budi i 94
dika), i muzi 2 i jesu bogci, kada ih je Sam Gospodin Bog bogcima stvorio, i tako je to zapisano na farofu 3 i na katastru, u paragrafima na kotaru i u zakonima kod suda, gdje je Gospodin Bog postavio Gospodu da paze na muze bogce, da dobro vrse deset zapovijedi Gospodnjih, da placaju porez i prireze i ñámete i da idu u soldate, a kada se to Njemu svidi bogme i u rat. I tako je sedam nasih domobrana napajalo u jutro, o podne i pod vece svoga Cvetana i svoga Lisaka i svoju bolesnu i susicavu Rumenu, svaki bozji dan ljeti i zimi, po kisi i po snijegu, vec trideset godina. Orali su i kopali, sijali psenicu i jecam, raz i heljdu, repu i kukuruz, okopavali vinograd, kosili sijeno, otavu 4 i otavicu (ako je bila jesen sretna i topla), i to uvijek od jutra do noci, da su ih krsta probadala, jer je nasa zemlja jalova i visi, pak treba da se duboko ore i ljudski gnoji da ne izda i ne zataji. A sve je to bilo tesko. Jer: orati je tesko. Po brazdama gacati mokrim, sijuci i drljajuói je tesko. Blago dvoriti je tesko. Vol je vol, a svinja je svinja, i njima treba sve da se postavi gotovo. I slama i sijeno i sjecka i djetelina! Gnoj treba da se ispod njih ostruze i da im se nastre i da se marva oceslja, a mora se sve to, mora se, jer ako se propusti jedan jedini dan, vec je eto drugi zinuo kao propast, pak se zato mora. A sve stoji zlo i sve mora covjek sam! I voce treba da obere i ocat da presa 5 i konoplju da bije i platno prede, jer je sve fabricko skupo, pa mora da se nategnu sve sile, da ne bi krepao covjek gol i bos. Jer: covjek vrta zdenac (bez zdenca se ne moze), to proguta hiljade. Bijeli kucu, to odere; i klijet treba da natkrije ritkom,6 pa mlatci pozderu desetinu, a ako hoce da obuce sebe i druzinu, treba da stalu isprazni. A gdje su jos obveze, stari dugovi, hipoteke, advokati? Nikad brigam kraja! Kramar odnese pune korpe jaja i graha za dvije-tri zdjele, za stakleni cilindar i pantlike; opancar na sajmu odere kozu s covjeka za te proklete opanke; porezi naticu, nameti vuku na jednu stranu, financi i zandari na drugu, lugari, kancelisti, oficijali, kapelani, ucitelji, svi oni nose i kradu: jaja i zivad, rakiju i vino, slaninu i orahe (kao torovi i kune), a svi biju po muzu kao po marvi. I vidi muz dobro da je on nekako najdonji i da su na njega silu toga navalili, ali kad i vidi - to sto vidi - sta ima od toga da mu je sve to jasno? I cinovnici i zandari, kasarne 7 i oblasti, opcine, spisi, uredi, sve je to nasim junacima izgledalo kao stroj, koji je po gospodi doktorima 95
samo zato izmisljen da bi se bogeckom 8 zivotu napipala zila i da bi se prebrojale seljacke vrece i svinje i kobile; ali sav taj gospodski, doktorski, kraljevsko trojedni 9 stroj i sve te kraljevske uredbe tog cinovnickog stroja omalovazavale su onaj silan i nesavladan zivot u njima, i kad su ti nasi junaci razmisljali o sebi i o svome zivotu, to je onda od prilike izgledalo ovako: ovo je moja koliba, kojoj je krov strm i kisnica se slijeva lijevo i desno i ne curi mi tako na glavu. To je dobar izum da mi voda ne curi na glavu i to mi je dao djed moj pokojni u bastinu, taj moj cadavi topli krov, a ja cu ga ostaviti sinu, jer je to mudra stvar: krov nad glavom. (Covjek bi bio kao marvince da nema krova). Sjedim ja pod torn svojom gljivom i gledam dim kako kulja, voda nebeska tece i natapa oranicu. I to je dobro. Zena mi lize povjesmo kao pauk, u loncu mi se kotrlja krompir, a naslo bi se i koje masno rebarce u dimu na tavanu. To je sve. Vise mi zapravo i ne treba. Dobro je zivjeti ! Covjek zapali lulu u sumrak i gleda zute oci macje u volovsko1' pari u stali, gdje blistaju kao krijesnice. Dobro je zivjeti ! Miroslav Krleza (1893-) 1
pricuvni desetnik: corporal in reserve. muz, m. (in the kaj-dialect; Russian: muzik), seljak: peasant. 3 farof, m. (Ger.: Pfarrhof), zupni dvor: rectory. 4 otava, f. : aftermath, second crop. 6 presati (Ger.: pressen), tijestiti: to press. 6 ritek, ritka, m. (in the kaj-dialect), snop slame: straw. ' kasarna, f. : barracks. 8 bogec, bogac, m. : poor devil. " trojedni: belonging to the triune kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia. 2
ODNOS COVJEKA I ZENE 1 Laura: Molim te, daj mi cigaretu! Krizovec: Ja mislim da nije inteligentno da sada pusis. Laura: Ali, molim te! Daj mi cigaretu, molim! (On joj zapali cigaretu, ponudivsi joj iz svoje doze 2 sto je na stolu otvorena. Laura ispije casu s ledom, ode do balkonskih vrata i otvori ih sirom, i popostavsi tamo jednu kao odlucnu sekundu razmisljanja, vrati se natrag do Krizovca). Laura (kao sabrano i mimo): Molim te, ali molim te ozbiljno, odgovori mi iskreno bez hintergedankena,3 bez uctivosti, bez 96
formalne tvoje prilagodljivosti, meni je to vazno da mi odgovoris istinito ! Istinito ! Meni je jedino do toga izvjesnog i istinog stalo ! 4 Krizovec: Molim! Laura: Ali istinu, Ivane, istinu! Krizovec: Molim . . . Laura: Ti si nocas bio s Izabelom Georgijevnom! Krizovec: Laura, ja cu ti odgovoriti, ali te molim da mi das svoju rijec da ces vladati sobom ! 5 Laura: Molim! Krizovec: Da! Ja sam bio s Izabelom Georgijevnom! Laura: Hvala! Duboka koncentracija. Tisina. Stanka. Laura je odbacila cigaretu i tako stoji nijemo. Onda ode do sekretera6 i tamo nesto trazi u pretincima. Nasla je jedan fascikl pisama svezan lila vrpcom i razvezala ga, pa se vrati natrag s tim fasciklom i sa dvije zute karte u ruci. Laura: Znas li ti sto je to? Krizovec: Ne! Laura: To su ulaznice za onaj holandeski kvartet prije tri godine! Poslije onog koncerta ja sam prvi put dosla k tebi, u tvoj stan. To je bilo one noci, kad sam te tako ocajno molila za dijete! Krizovec promatra te dvije zute karte bez rijeci. Stanka. Laura: Holandezi svirali su tog vecera nekakav nordijski kvartet. Program sam izgubila, ali se sjecam, u tom nordijskom kvartetu dugo su plakali violina i celo. Celo 7 je imao covjecji glas, a violina plakala je kao zena. Ta su se dva motiva trazila, dugo su se trazila, u svilenom tremolu kantilene.8 Ta kantilena prati me vec tri ove nase godine, i ono vece na koncertu ja sam sjedila uz tebe, ja sam tebe tako strasno trebala, ja sam te trazila i, sjecam se, ja sam u tremi i polutmini dvorane osjecala tvoje tijelo, tebe, tebe, i ja nisam mogia da se savladam, ja sam pruzila ruku za tobom i ja sam te pogledala. U onaj momenat, u dvorani, dogodilo se izmedu nas sve sto je uopce mogio da se izmedu tebe i mene dogodi. Ti si bio osvijetljen; poludesno od tebe, dva reda pred nama, sjedila je jedna meni nepoznata zena; ti si s njom koketirao. 1 Sve je to bila samo nijansa, jedna prolazna nijansa, i ta se nijansa rasplinula, ja sam na nju zaboravila, a sada, sada mi je jasno da je to bilo zapravo sve! Onaj tvoj pogled, onaj tvoj pogled u oku one tude zene, moja kretnja za tobom, to je bilo sve ! Ja sam htjela onu noe od tebe dijete. Da, ja sam tako htjela da osjetim tvoju ruku, a t i . . . 97
Stanka. Laura se prosece do portijere10 lijevo, i kao da bi htjela da izade u pokrajnju sobu, ali se onda vrati. Laura: Da! Tri su godine od onda prosle, a sve je ostalo isto! I znas li ti koja je razlika izmedu tebe i mene? To da si ti bio moj ozbiljan i iskren dozivljaj, a ja tvoj flirt! Ja sam htjela da budem majka tvog djeteta - A ti? Krizovec drzi u ruci one dvije iute karte i gleda je bez rijeci... M. Krleza (1893-) 1
A fragment from Krleza's famous play Vagoniji (In Agony). The action takes place among the section of the Habsburg nobility that had lost everything after 1919. 2 doza, f. (za cigarete): case. 3 hintergedanken (Ger., primisli): hidden intentions. 4 stalo mi je: I insist. 5 vladati sobom: to restrain oneself. 6 sekreter, m. : writing desk. ' celo, m. : cello. 8 u svilenom tremolu kantilene: in the subtle tremolo of a cantilena. 8 koketirati (ocijukati): to flirt. 10 portijera (Fr.): portière.
KUKAVICA . . . Kasno i opet dode strina Vasilija i tetka Stana, pa stadose pripovijedati sto se zbilo, to sto sam naslucivao i ja. Beg saznade kako se Spasoje vrtio oko Ajke, i pode da ga u polju trazi, pa ga i nade, bas kad je zaklao ovnove da ih podzemna voda k mlinu ponese. Uzbjesni, odsijece mu sabljom glavu, a truplo baci u ponor neka nam, mjesto ovnova, navecer prispije. Ali kazase mi i to sto nijesam znao. Moj bábo, 1 htijuci osvetiti Spasoja, pode k begovoj kuli, a beg, ugledavsi bábu vec izdaleka i pod oruzjem, sjeti se zasto dolazi, i obori ga hicem iz sesane. Mucao sam, legao kraj ognjista i pricinio se da spavam. Strina i tetka govorile jos nesto pod glas i naricale, a ja ukutrim sve dok zaspe. U svanuce jos su spavale i tiho se pocnem spremati na ono, sto sam preko noci smislio. A sto sam, ludo dijete, mogao smisliti drugo vec samo ono sto sam vidio da cini bábo. Uzmem nekakav stari dzeverdan, zametnem se 98
njime i tiho se odsuljam iz mlina. Htio sam iz zasjede ubiti bega ili Ajku ili koga mu drago od njegovih, da osvetim Spasoja i bábu. Idem ja, idem, sve onim istim putem, kud sam isao onaj dan, kad su se vila i Spasoje grudali, -kadli susretnem igumana Tanasija gdje jase. Zacudi se te povikne jos izdaleka: - Gdje to, junace, s dzeverdanom, kad je veci od tebe? Kuda ees, ludo dijete? Pripovijedim kako sam namjerio ubiti bega ili koga njegova, a on se nasmije i skine dzeverdan sto sam ga po zemlji vlaceci zablatio. Puhne u cijev, a onda se i opet tuzno nasmije, pa rece: - Ta puska ti je prazna, kukavico moja! Pusti osvetu drugima, a ti sa mnom podi. Pokunjim se od srama, a on me prihvati jednom rukom te podize k sebi na konja, a moj prazni dzeverdan prebaci na rame. Meni je bilo tako lijepo u njegovu krilu, da sam tiho zaplakao i jecajuci milovao njegovu koscatu ruku. A on me tom rukom stiskao uza se govoreci: - Ne placi, dijete, ja cu te othraniti i postat ees kaluder u nasem staroslavnom manastiru. Iza dugoga bdijenja i od njegova milovanja zaspim, te se probudim istom onda, kad je pod konjskim kopitima zatutnjilo. A to bijase na mostu sto ga ti dolje vidis, a ja ne vidim. Pa, hvala Bogu, dosta sam se nagledao za svoga vijeka. Dzaba ti sto sam oslijepio, ali bih zelio i oglusiti samo da ne cujem sto neki dandanas govore. Ipak su onda ljepsa vremena bila: 2 silu smo silom lomili, a sada suti i trpi, pa da ti i u sijedu bradu zapljunu! Dinko Simunovic 1 2
(1873-1933)
babo, m. (otac): father. Ipak su onda ljepsa vremena b i l a . . . : to the heroic milieu Simunovic was bound by a deep attachment.
SUMA STRIBOROVA Zasao neki momak u sumu Striborovu, a nije znao da je ono suma zacarana i da se u njoj svakojaka cuda zbivaju. Zbivala se u njoj cuda dobra, ali i naopaka - svakome po zasluzi. 99
Morala je pak ta suma ostati zacarana doklegod ne stupi u nju onaj kojemu je milija njegova nevolja negó sva sreca ovoga svijeta. Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj da pocine, jer bijase lijep zimski dan. Ali iz panja izide pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijase prava zmija, negó bijase ljudska dusa, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao ju osloboditi samo onaj koji bi se s njom vjencao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oci. - Lijepe li gujice, Boze moj! Gotovo da bih je i kuci ponio - progovori momak od sale. - Evo budalaste glave, koja ce me osloboditi na svoju nesrecu pomisli gresna dusa u guji, pozuri se i pretvori se odmah od guje u ljepotu djevojku, te stade pred momka. Ali kako bijase zlobno pomislila, onako joj ostade u ustima gujin jezik. - Evo me! Vodi me kuci i vjencaj se sa mnom! - rece guja-djevojka momku. Ono je bio neki dobricina, plasljiv i stidljiv momcic, pa ga bilo stid da joj ne ispuni zelje, kad se vec radi njega pretvorila. A bas mu se i svidjela, jer je bila ljepolika, a on neuputan nije mogao znati sto joj je ostalo u ustima. Uze on djevojku za ruku i povede je kuci. A zivio je taj momak sa svojom starom majkom i pazio majku kao ikonu. - Evo, majko, snahe - rece momak, kad stigose on i djevojka kuci. - Hvala Bogu, sinko - odvrati majka i pogleda ljepotu djevojku. Ali je majka bila stara i mudra i odmah spozna sto imade snaha u ustima. Ode snaha da se preobuce, a mati rece sinu: - Lijepu si mladu izabrao, samo pazi, sine, nije li ono guja! Sin se malo ne skamenio od cuda: otkuda njegova mati znade da je ono bila guja? Razljuti se u srcu i pomisli: Moja majka mora da je vjestica. I odmah zamrzi na majku. Pocelo njih troje zivjeti zajedno, ali ono zlo i naopako. Snaha jezicljiva, nazlobna, prozdrljiva i goropadna... . . . Dónese dakle jelen baku pred Stribora. Stribor bijase sumski starjesina. Sjedio je sred sume, u dubu tako velikom da je u njem bilo sedam zlatnih dvorova i osmo selo, srebrnom ogradicom ogradeno. Pred najljepsim dvorom sjedi Stribor na stolici, u crvenoj kabanici. - Pomozi baki, propala je od snahe-guje - rekose Domaci 1 Striboru, kad mu se bjehu poklonili i oni i baka. Pripovijede oni sve kako je 100
bilo. A snaha i sin dosuljali se do duba, pa kroz crvotoc gledaju i slusaju sto ce biti. Kad su Domaci svrsili svoju pripovijest, reSe Stribor baki: - Ne boj se, starice ! Ostavi snahu neka zivi u zlobi, dok je zloba ne dovede opet onamo otkuda se prerano oslobodila. A tebi cu lagano pomoci. Gledaj tamo ono selo srebrom ogradeno. Pogleda baka, a ono njezino rodno selo, u kojem je mladovala, a u selu proìitenje i veselje. Zvona zvone, gusle gude, zastave se viju, a pjesme podcikuju. - Unidi kroz ogradicu, pljesni rukama ipomladit ces se odmah. Ostat ces u selu svome da mladujes i da se radujes, kao pred pedeset godina. Razveseli se baka kao nikada, poletje odmah do ogradice, uhvatila se vec rukom za srebrna vratasca, ali se uto jos necega sjetila,2 pa upita Stribora: - A sto ce biti od mog sina? - Ne budali, bako ! Otkud bi ti za svog sina znala? On ce ostati u ovom vremenu, a ti ces se vratiti u mladost svoju ! Ni znati ne ces za kakvog sina. Kad je baka ovo cula, zamisli se tesko. A onda se polako vrati od ogradice, dode natrag pred Stribora, nakloni se duboko i re5e: - Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru sto mi ga dajes. Ali ja volim ostati u svojoj nesreci, a znati da imam sina, nego li da mi dades sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti sina. Kad je ovo baka izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadose cari u sumi Striborovoj, jer je baki bila draza njezina nevolja nego sva sreca ovoga svijeta. Pade sin pred majku na koljena, ljubi joj skute i rukave, a onda je podice na svoje ruke i nosi kuci, kuda sretno do zore stigose. Moli sin Boga i majku da mu opraste. Bog mu oprosti, a majka mu nije ni zamjerila bila. Ivana Brlic-Mazuranic (1874-1938) 1 2
Domaci m. pi. : Brownies, home sprites, which haunt the hearth. They are sometimes harmful and sometimes beneficent. sjetiti se neòega: remember something.
ANDEO U ZVONIKU U prizemnoj sobi sjedio je za stolom stari 2upnik s naocarima na nosu 101
i citao iz neke debele knjizice sa crnim koricama i sa pozlacenim rubovima. - Sto je to bilo, zvonaru? - upita on, gledajuci u me. - Pa eto vidite! Dok sam radio u crkvi, usuljao se u toranj, popeo se na ljestve i docepao konopa malog zvona. Da pade, ubi se. - A cije je to dijete? - Ja ga pitam, al' on samo place. A i nasao sam ga prestrasena. Mozda od onih sismisa. Zupnik me uze k sebi; namjesti me izmedu svojih koljena; pogladi po glavi. - Umiri se, mali. Ne placi. Gle ove knjige. Sva je zlatna. A pogledaj malo i ove slicice. Tako! Evo jos jedna. Bit ce ona tvoja. Hoces li? - Hocu. Onda zupnik dignu glas. - Katina, dodite amo! Ude neka starija zena, cisteci krpicom veliku zlicu. - Znate li ovo dijete? - Kako ga ne bih znala? Ta, krstili ste ga bas vi, Don Rocco, bit ce mozda pet godina. - E, kako bih ja pamtio svu djecu sto je krstim! - nasmija se on. - To vam je sjor-Pijetrov sin. - Vlado! I zupnik me posadi na svoja koljena. - A sto si ti, sinko, trazio u zvoniku? Ja sam bas promatrao slicicu nekog andela s velikim krilima i s plamenim macem u ruci. Oci su mi bile jos pune suza i jos sam pokatkad grcao, al' mi je na srcu bilo vec lakse. Osjecao sam se sasvim dobro na zupnikovim koljenima. - Andela -rekoh ja. - Kakvog andela? - Onoga, koji silazi s neba sa zlatnim cekicem i kuca njime po "Unuku". Zvonar i zena udarise u smijeh i navalise na me pitanjima. A samo zupniku uspije da dozna sve od mene. - Pa kazite mu, od cega to kucanje. Imate novu budilicu sa zvoncetom i sa cekicem. Mali ce mozda razumjeti. Da ja donesem? - rece zena zupniku. - Ne! - odgovori joj on. 102
Onda mi rece: - A jesi li ga i vidio? - Jesam. Jedamput samo. Izdaleka. Kad je silazio u zvonik. A zasto on dolazi? I zasto kuca? - Da javi ljudima sto im je raditi preko citavog daña. - Kako to? - Eto, sad ce doskora podne. A on ce doci i udariti dvanaest puta zlatnim cekicem o zvonce. I ljudi ce znati da je objed gotov. Vratit ce se s polja i sa pristanista u kucu. Otac, majka i djeca stajat ce oko stola. I pomoliti se Bogu. I objedovati. - Jest. Tako i mi molimo. Svaki dan. - A znas li, kako je predvece? - E, sad znam. Onda on opet kuca. Pa veceramo i idemo spavati. - Vidis, dijete, zato On ono dolazi. I kuca. I sve ide kako dobri Bog hoce. - A zasto zvone ona druga zvona: u jutro, u podne, predvece? - Jer andeo dolazi i kuca. A ovaj ñas zvonar cuje pa trci i zvoni, da zvono javi nadaleko i nasiroko, sto nam je uciniti u onaj cas. - Tako je! To cu ja reci i tati i mami. Sad ce vidjeti da imam ja pravo. Nema nista bez bozjih andela. A stari se zupnik sav raznjezi. Dade mi sve slicice sto ih je mogao naci, a ona mi zena natrpa necim dzepice. - A sada da ga povedem kuci? - upita zvonar. - Ne! Idem ja sam! - odgovori zupnik. I mi izidosmo. - Sto je to, velecasni, opet uradio? - zapita moja majka, netom ñas ugleda. A kad joj on rece sto je sve bilo, ona se stade tuziti. Cudno vam je to dijete. Sve hoce da vidi i da dozna. I ne igra se bezbrizno kao druga djeca. Sve se bojim da ce jednom zastraniti. Vele da bas takova djeca udare kasnije kojekakvim stramputicama. A zupnik njoj: - Ne bojte se za nj, gospodo. Ma i sto se s njime desilo, on ce uvijek biti jedan od onih koji vjeruju u Boga i u njegove ándele. 1 Vladimir Nazor
(1876-1949)
1
koji vjeruju u ándele: Nazor produced a famous collection Songs about Four Archangels.
103
HRVATSKA ATENA - GRAD SLOBODE 1 Orsat (kao da se osvijestio; ali misao, koja ga je podi già do vrha zanosa, promijenila je zvuk, i on gleda svijeh, ne bi li nasao drugi otvor u nijeme duse gospara): Jos smo Vlast!... j a . . . t i . . . m i . . . ! Mi kraljevi! Mi gospodari! Gdje se prikazemo, tu su i carevi za n a m a ! . . . I nase more i nase tvrde... i nase crkve... i Dvor sve je jos tu, zivo-zivo ! Pa da sve to nestane! - pa da nam djeca zaborave i zlamen slobode - i da podu iskat po svijetu da nam nadu ime, prava, vlast, a ne znadu da je ovo drzava - drzava!... a sve ostalo raja, pusta r a j a ! . . . (Od jednog do drugog veselim entuzijazmom mladosti, ali ipak s ocima purtijem pitanja, sumnje, straha da je njegova rijec nemocna, uzaludna): Pa ako ova tisucgodisnja zemlja slobode valja da propane, a mi ho'mo ! . . . braco, djeco ! Eno nam lada nasijeh u portu. 2 Ukrcajmo se, ponesimo barjak i sv. Vlaha, pa odjedrimo - kako nasi davni oci! - Oh! sretnoga piova!... Ho'mo! Ho'mo! 3 Galebi i oblaci ce nas pitat: Ko ste? koga istete?... a jedra ce odgovorit: Dubrovnik piovi ! . . . Dubrovnik opet iste pustu hrid da sakrije Slobodu. Kazite nam je oblaci!... Dovedite nas do blage grcke zemlje, do zemlje bogova!... (Svi su se priblizili. Svi su uzrujani, ganuti. Neki imadu suze u ocima. Divo se nehotice stresao. Orsat u bozanskoj slasti da je rijec postala cin): - Oh ! . . . blagoslovljene suze . . . brzo, brzo . . . trcite . . . zadrzite kljuce . . . Oh ! spaseni... spaseni... ( Cuje se jedart udar topa. Svi su protrnuli) - Sto je to? . . . Kanjuli 4 pucaju ! . . . Ivo Vojnovic (1857-1928)
1
From a Trilogy of Dubrovnik. The action takes place in 1806. Senator Orsat has vainly striven to arouse his fellow-senators to resist the French invaders and has even been willing to call the plebeians to his aid in the defense of Dubrovnik. 2 porat, m. (luka): harbor. 3 ho'mo, imp. of hoditi (hodimo): let us go. 4 kanjuli (topovi) pucaju: roaring of cannon.
104
IVICINO SKOLOVANJE Bilo je do skole citav sat hoda. Meni se to prvo putovanje pricinilo dosta dalekim i tegobnim. Skolska zgrada stajase u dolini pokraj glavnoga druma. Vlastelinstvo ju je poklonilo opcini za skolu. Prije stanovase u njoj lugar, a konakovahu ondje i vlastelinski cinovnici, kada poslovahu u tom kraju. Okolo skole nanizale se joste neke kuce, kao ducan sitne trgovine Zidova Moesera, krcma Jakova Cuturica itd. Kada se primicasmo skolskoj zgradi, otac me uhvati za ruku, a skinuvsi oba svoje sesire vec na stubama, koje nekako drhtahu pod ñama, stupismo u kucni hodnik. Tu zacujemo sustanje i gibanje na obliza vrata, te krupan muskaracki glas. - Ovdje je skola! - sapnu mi otac. - Cujes li ucitelja? Sustanje? To su skolska djeca. Otac pogladi vlasi, a i meni potegnu hrapavom rukom preko glave dva, tri puta, nakaslja se i pokuca na v r a t a . . . Ja jos nijesam znao sto je kucanje i cemu to biva. Vrata se otvore, zamor i tezak zrak udari nam u obraz. Djeca mi se pricinila poput pcelinjeg r o j a . . . Ustase i zaromonise onim cudnovatim jednoglasjem: "Hvaljen Isus!" Nikada joste ne vidjeh toliko djece na okupu. Obuze me neko tajanstveno ceznuce i neko drhtavo veselje, pomijesano s iznenadenjem i novosc u . . . Pred ñas stupi zatvorivsi pcelinjak, hocu reci skolu, za sobom visok, kostunjav, nesto smrknut i otegnut gospodin, u dugackom istrosenom kaputu i silnih brkova, koji mu padahu ca na prsa. Sada je mnogo jace zazagrilo i zazamorilo u pcelinjaku... Ucitelj se hitro obrne, zaviri u skolu: " M i r ! " - i opet zatvori za sobom. - A, tako rano! Tako rano! Lijepo, Jozica! Pa ovo je tvoj mali? - I ucitelj me pogladi po glavi i stisnu obraze svojim glatkim palcem i kaziprstom. Ali nije na mene toliko gledao, koliko na punu torbu, koja se najsigurnije i nekako drsko bubrila na ocevim ledima, dok je puran poput indijanskog bramina mirno drijemao pod ocevim pazuhom. - Pa kako ti je ime, mali klipane, ucenice moj? - podrma me ucitelj za leda. - Ivica, Ivica, gospodine ucitelju! - odvrati otac te povuce torbu sa leda naprijed. - N e k a on sám kaze svoje ime! - opazi ucitelj, strignuvsi opet 105
ocima na ocevu torbu i na podrijemana purana. - Neka on sám kaze, da mu cujem g l a s . . . - No hajde, hajde! Reci! - ponuka me otac. A ja, uprvsi postojano svoje oci u ucitelja, zagudim: - Zovem se Ivica Kicmanovic! - Uto otac otvori torbu . . . - Evo nesto, gospodine ucitelju, za slova, za sibu, za tintu i pera . . . - Vidis ti muzikasa Jozicu, vidis! Kano da polazi sa svadbe - smijase se ucitelj, rasirivsi velika usta, pokazujuci velike jake zube i potreptavajuci blagodusno oca po ledima. - Ajdmo amo, Jozice, ajdmo! Takova ptica, pak ta svadbena oprema ne spada u skolu! - I ucitelj nam pokaze svoju sobu, u koju ponizno uniáosmo. - Pepusko! - kliknu ucitelj svojoj gospodi - ispraznider torbu ovoga postovanoga kuma. Nato se ispravi iza stola mala, siljata zencica, veoma ostra vida i dugacka nosica, te nekako neblagovoljno pristupi u blizinu oca, koji je vadio iz torbine utrobe sljivovicu, sir i maslac, dok se puran prodramio i stao lepetati krilima po sobi dignuvsi silnu prasinu s poda. Ja se dosjetih da pomognem gospodi uciteljici nositi stvari u kuhinju. Tu je ona pozdravila purana: "Fi! Ala zaudaras". Sir: "Fi! Ala je to zamlackano". Maslac: "Fi! Cemu to nalici? Ha! Sta cerno: muzeki pa muzeki - i ostanu muzeki!" Kad je sljivovicu otvorila, potegla je zdravo dva, tri puta: "Aha! To je nesto! No . . . no." Zatim se okrene k meni: "A kako se ti, mali, zoves"? - Ivica - odvratim. Ona nato izvadi iz pretinca krisku nekakva slatkog kolaca, a j a stadoh s velikom poboznoscu gutati i prste lizati. Vrativsi se u sobu, nadem ucitelja gdje omata nesto u papir. - Gle, gle! Kako je taj mali sigurno momee! - zacudi se ucitelj, kada sam dosao iz kuhinje u sobu. - Ali ukrotit ce ga vec siba! - doda otac. - N i j e za dobre momke siba, dragovicu moj! - mrmljase ucitelj. - Tako! - dovrsi - evo ti pocetnice. Tu je tvoje ime napisano. Evo ti tablice i kamecka, pa sutra s ostalim filozofima tamo iza vasih bregova lijepo u skolu! I sada je otac spravljao u torbu prve pocetke buduce moje mudrosti. - Ah, bilo samo zdravo i sretno! Neka je i tako, kada je vec sudeno! uzdahnu on. Ante Kovacic 106
(1854-1889)
POD PUSKOM . . . Malo kasnije udaljismo se Ernesto i ja od straze da razgledamo juznu stranu sa one glavice. Jos se ne bijasmo udaljili ni sto koraka, kad opazismo zenu, koja je lezala na travi kao da tvrdo spava. Malo nize pasle su dvije malene, mrsave kravice. Ona zena, zacuvsi nase korake, trze se i skoci na noge, zagleda se u ñas i osta zacudena, zapanjena. Bijase to krasna djevojka, crnooka, a puti bijele, snjezne. Vrana joj se kosa presijavala od crnine. Odjevena bijase sva u bijelo, osim sarene pregace. Osovivsi se pred ñama, upirase u ñas velike crne oci. Cedno nabujale grudi ñapóla bijahu otkrivene i naglo drhtahu. U ruci je imala komad kruha i nesto sira. Upitasmo ju za ime. - Stana - dahne ona, i trepavice joj trenu. - Zar nas se bojis? - hocu ja. Djevojka ne odgovori, nego jos jace upilji u nas svoje siroke zjenice. Bijase uistinu drazesna i mila u onom zadnjem prosjevu vecernjeg rumenila na onoj goloj pianini. - A gdje ti je kuca? - upita ju Ernesto. - Evo - odgovori mu tiho i pokaze nam kretom ruke onaj gajic pred vrhom planine. - Stano, imas li pri sebi sira? Gladni smo. - Evo, imam, sto vidis - rece i ponudi sto je u ruci drzala. - To je malo ; podi doma, pa nam donesi vise. Platit cerno. - Idem - sapne i otrci niz brijeg. Bijase bosa. Umalo se vrne i dade nam velik kus ovcjega sira. Tesko se zadihavala. Mi sjedosmo. Ernesto uze lomiti sir i gutajuc ga naglo, rece joj : - Sjedi, djevojko, da nam stogod kazes. Stana kleknu brzo na jedno koljeno, upre u drugo lakat, pa nasloni bradu na dlan. Joste nas zacudeno gledase, no opazismo na njenom licu kako ju veseli sto nam ide u slast onaj svjezi sir. - Stano, jesi li pod prstenom? - zapitah ju, daveci se sirom. - Nisam - sanu i ponikne glavom. Neka sjeta bila joj u taj mah prikrila lice. Ernesto me pogleda malko u cudu. - Stano, koliko ti je godina? - Ne znam - odvrne. - Ne znas? - uscudi se opet Ernesto, pa ju popita: 107
- A koje si vjere? - Vjere?... Da nije umro . . . - zamuca Stana. - Tko ti je umro? - Sava. Imala sam njegov prsten - rece nam tiho i skloni velike odi k zemlji. - Ja sam te pitao kako se krstis. - Ovako - odgovori mu Stana i prekrsti se koliko bi okom mignuo. - Ti si dakle "Morlaka" - kimne Ernesto. - Ja sam Stana, vjeruj - uvjeravala ga djevojka, koja nije znala da Dalmatinci nazivaju pravoslavne imenom Morlaka. Pojedosmo sir, i jos da je bilo, pa zamolismo Stanu da nam kaze, ako ima vode gdje u blizini. - Ima tocak malo nize, eno ondje pod vrhom - reca ona. Htjedosmo piatiti sir, ali ne ce ona da primi novac. Zahvalismo i podosmo traziti vodu, pa ju i nadosmo. Kad se vracasmo uz brdo, Stana nas gledase sa vrha. Ñama se pricinjala kao da lebdi u zraku. Njezin se stas slikovito crtao na posinjelom nebu. Vratismo se k nasoj strazi. "Gospodin" kapral, neki dobricina, stao nas grditi i grozio nam se da ce dojaviti satniku, ako se jos jednom udaljimo od straZe. Eugeni] Kumicic
(1850-1904)
KOD KUCE Djedi vasi rodise se tudijer, oci vasi rodiSe se tudijer, i vi isti rodiste se tudijer: Za vas ljepse u svijetu ne ima! 1
Stari moj grade, kako te ljubim! Ti si mi i svojom burom i svojim morem i svojim kamenjem srcu prirastao. Pod svakim kamenom lezi po koja mila uspomena, ta moje najmilije uspomene leze pod kamenom. Ti si moja prva ljubav. Ljubim te, zato mi i jesi toli lijep. Ljubim te, zato mi i odiane 2 uvijek u tvom krilu. Kad se otisnem u more, kad krenem u polje, kad sjednem ispred kuce - opsjenjuju me vesele slike moga djetinjstva. Te me slike opskakuju, vicu, vrte se i smiju, dok se i ja s njima u kolo ne uhvatim . . . Lagano, lagano ! Odvikao 3 sam kolu, veselju i sreci... 108
Nedjelja je. Svijet ide u crkvu. Sprijeda òopor vesele, cisto oblicene djece. Kako poznati mi se vide ! Cini mi se da smo se juce skupa igrali. Bio sam od svih najtvrdoglaviji. Onaj mali vragoljan je sigurno Petrov. Ona mala, ohola paunica, bit ce Milkina. Djeca me znatizeljno gledaju pitajuci se: tko sam? Roditelji me njihovi prepoznavaju, pitaju za zdravlje i cude se kako sam visok i miran. E, da, ukrotilo me! Sjednem. Prema meni puzi djetesce, na sve cetiri. Mogio bi vec i hodati, ali mu se puzanje prikladnijim vidi. Smijesi se. Boze moj, ciji je to smijeh? I te erne, vesele oci negdje sam vidio. Cije je to dijete? Pitat cu ga. - Mali, kako se ti zoves? - Mene mama jove. - A kako te mama jove? - Odi cimo.4 Poljubio bih ga. Zasto ta idila ne moze vjecno trajati? Fran Mazuranic 1 2 3 4
(1859-1928)
The above verses are taken from Smrt Smail-age, by Ivan Maturarne, his uncle. odlanuti: to feel relieved. odviknuti se: to get oneself out of a habit. j o v e . . . odi cimo: zove, hodi simo.
SELJAÒKA BUNA
1
U dolini pod brezuljkom stoje razredene cete, po visovima straze konjanici, pjesaci pod puskama, kopljem, hrpa do hrpe, glava do glave : sve nijemo preda se gledajuci, al' ozbiljni, odvazni ljudi. Sad se izvi na nebo rumena kruglja - sunce. Visoko vijala se o prvim suncanim zrakama krstasica zastava. Jutarnje svijetlo plamtjelo je na tim mrkim bradatim licima, na svijetlom oruzju; jutarnje svijetlo steralo se nad glavama kapetana, koji pod zastavom u kolu stajahu na brezuljku, a sred njih ljudina Gubec, komu se od mladog sunca perjanica rumeni, a srebrni kriz na kalpaku 2 blijesti. Ljevica ustapi se u buzdovan, desnica mu pocivala na sreu, a ozbiljno tamno oko upiralo se u seljacku vojsku. I probesjedi glasovito da se je orilo preko seljackih glava: 109
- Braco moja! Evo na istoku izlazi sunce, slavan sijeva nad gorom dan i gleda ñas tu pod zastavom svetom, gleda ñas: taj zgazeni hrvatski puk pod puskom i sabljom. I pita ñas: zasto ostaviste ralo i plug, zenu i djecu, sto stojite na snijegu i ledu? Oj bijeli dañe! Crna ñas nevolja pogna amo, sloboda ñas zove, sveta sloboda! Posteni smo, ljudi smo. Raskrsismo lance i skovasmo sablje, razlomismo plugove i skovasmo koplje. Ljudska je pravda propala. Mi ju dizemo opet, mi bijedni kmetovi, i vapijemo da se do Boga cuje: Slobode nam daj, pravice nam daj, o Boze, i mi nosimo neumrlu dusu i spodobu 3 bozju, i mi smo tvoja djeca. Za slobodu smo se digli i svaki je nosi u srcu, u ruci. Gospoda idu na ñas, silna se vojska valja na ñas da nam iscupa srce, da nam zgazi postenje, i sad ce zasinuti na onim vrscima njihovo svijetlo oruzje. Ali ne bojte se bljeskanja njihove sablje: uz njih je sila i bijes, uz ñas je pravo i Bog. Budite ljudi, dignite celo, dañas nek se vidi sto vrijedi saka seljaka; budite ljudi, tvrdo stojte na mjestu, bijte ko grom, da se vidi sto cini sloboda od roba! Bijte se slavno, jer se bijete za zenu, za djecu, za majku i oca, za svetu pravicu. Tu valja zivjeti ili mrijeti. Bijte se da svladate, jer ako padnete pod gospodski jaram - jao! Ni davo u paklu ne zna te muke sto ce ih gospoda smisliti za vas: svaki dan ce vam donijeti novo prokletstvo, svaka noc nove muke, i molit cete Boga nek pukne pod vama zemlja koja vas nosi. Zato se ne dajmo zivi do zadnje kaplje. Ja cu vas voditi, i kunem se na ovu svetu zastavu da cu uz vas biti, dok bude u meni duse, da cu zivot dati za svetu slobodu. Hocete li vi? - Kunemo se! - zagrmi usklik dolinom. Tad skoci Vagic pred Gupca i viknu dignuv sablju: - Matija, budi nam kraljem! - Umuknite! - zagrmi Gubec. - Ja ne cu biti negó slobodan covjek. Ali sjetimo se kralja nebeskoga, k njemu uzdignimo srca. I skinuv kalpak, kleknu vojvoda, klekose kapetani, kleknu cijeli puk... August Senoa
1
2 3
(1838-1881)
Seljacka buna (The Peasant Rebellion, 1877) treats events which resulted in one of the bloodiest peasant-rebellions in Croatia, under the leadership of the beloved national hero Matija Gubec (1573). kalpak, m. (subara): busby. spodoba, f. (lik): image.
110
KARANFIL SA PJESNIKOVA GROBA
1
. . . Uminuse ljeta i ljeta. Boze moj, kako li se odonda prevrnuo svijet! Koliko je jada prohujilo mojim srcem! Tko bi ih izbrojio? Ali joste cuvam Presernove pjesme i suhi cvijetak sa njegova groba. Sve se promijeni. Ali se ne promijenismo mi - ja Hrvat, Albert Slovenac, i jedan i drugi ostasmo vjerni slavenstvu. Ja sam zaso u stihotvorce, on brani narod prozom. Dugo, dugo je tomu te se ne vidjesmo, ali nam srce kuca jednako, kò onda o mjesecini pod sjenkom, kò onda na pjesnikovu grobu, kò onda kraj slapa Savice. A vi ruze tamo u gorenjskom kraju, ako cvatete na Nezinu grobu, sagnite glavu u tiho nocno doba, sapnite mladoj koja pod vama drijema: jos je ziv onaj Hrvat, koga si poljubila, jos blagosivlje tvoju uspomenu, jer si ga povratila slavenstvu, jos cuva kao sveti zapis Presernove pjesme, a medu njima drijema godine i godine, medu njima drijemat cejos dugo, dugo karanfil sa pjesnikova groba! A. Senoa 1 Karanfil sa pjesnikova groba (A Carnation from the Poet's Tomb, 1878) is an account of Genoa's pilgrimage to the tomb of France Preseren, the greatest Slovene poet, and of his first tender but unhappy love for a Slovenian girl by name Neza.
O DUBROVCANIMA Dubrovcani nasi jesu pravi alemi-kameni nase starine, zvijezde prehodnice sadasnje prosvjete zapadne. Izvan Talijana i Spanjolaca nema ni jednog naroda u Evropi, koji bi se u ono doba jednakim smio ponositi blagom umjetne poezije. Izmedu Slavjana Dubrovcani su prvi podranili na to polje. Drugi bili su Poljaci, no oni se probudise kada je knjizevnost ilirska u Dubrovniku slavila vec zlatni svoj vijek. Sto su Dubrovcani nagnali vise za klasicizmom romantickim, zanemarujuci uzore narodne, to je bila moda ili ukus, koji je oteo mah u sviju naroda onog i nasljedujucih vjekova, kako su brze pomolili glave na polje dusevno ili knjizevno. I tekar u danasnje stoljece krenuo je knjizevni duh naroda drugim putem, vracajuci se k svome pravom cistom izvoru, koji udara ispod korijena zivog domaceg, ispod srca istog puka ili prirodi ostavljenog n a r o d a . . . Stanko Vraz
(1810-1851)
111
STRANE POSLOVICE Try to reason about love, and you will lose your reason. The heart that loves is always young. Man loves but once. Love and jealousy are sisters. Love tells us many things that are not so. Love is like the moon, when it does not increase it decreases. The only secrets women keep are those they don't know. It is not good that man should be alone. Let Greeks be Greeks, and women what they are. Without woman the beginning of our life would be helpless, the middle without pleasure, and the end void of consolation. Man is the head, but woman turns it. If you would understand man, study woman. Man is more fragile than an egg and harder than rock.
Ako ne ees da poludis, onda nemoj razmisljati o ljubavi. Srce koje ljubi ostat ce zauvijek miado. Covjek ljubi samo jedamput. Ljubav i ljubomor su blizanke. Spremni smo zbog ljubavi kojesta vjerovati. Ljubav je poput mjeseca: ako ne raste, onda sigurno opada. 2ena ti ne ce odati jedino onu tajnu koja joj nije povjerena. Nije dobro da je covjek sam (Gen. 2, 18).
Neka Grci ostanu Grci, a zene ono sto jesu. Da nema zena, djetinjstvo bi nam bilo bijeda i nevolja, momacki zivot bez onog pravog zadovoljstva, a starost bez ikakve utjehe. Covjek je glava, al'ju zena bogme okrece. Ako hoces da razumijes covjeka, prouci mu najprije zenu. Covjek je meksi od jajeta, pa ipak tvrdi od same hridi.
CETVRTOGA NE RAZUMIJEM Troje mije cudesno, i cetvrtoga ne razumijem: Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put ladin preko mora i put covjecji k djevojci. (Price Salamunove 30,
112
18-19)
HIMNA SLOBODl O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar, u kom sva blaga visnji nam Bog je dô, uzroce istini od nase sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski zivoti ne mogu bit plata tvôj cistoj ljepoti! Ivan Gundulic
(1589-1638)
113
TRECI DIO
BACAC KAMENA Istrcim bosonog na obalu rijeke, na obalu rijeke sa hiljadu caplji, istrcim i stanem i dignem se na prste da pogledam gore i dolje niz obalu, iako sam stotinu puta veé prije, iako sam stotinu puta vec gledao, iako se nista nije promijenilo otkako bacam duguljasto kamenje finom i vjestom duguljastom rukom, na obali punoj jednakog kamenja crnog i oblog, da ubijam caplje. Bit ce, po oblacima, da je vec jesen. I tako u vjecito jednaka jutra, pred vjecito jednakim obalnim kamenjem, iako sam vjestak i znadem zamahnuti, iako sam stotinu puta vec prije, iako sam stotinu puta zamahnuo, ja stojim i oklijevam, ja stojim, ne bacam, iako je jesen i caplje ce otici, ja stojim, ne bacam, jer treba pogoditi, ne bacam, jer mozda i ne cu pogoditi jedini pravi kamen sto ubija od sveg ovog crnog, jednolikog kamenja, ne bacam, jer mozda i ne cu pogoditi to, a i caplju, koju bih morao jedinu caplju koja mi pripada, 115
iako sam stotinu puta se zakleo da uopce ne cu postivati izvjesne, sasvim izmisljene, zakone. Antun Soljan
(1932-)
MAGLE DOLAZE Vuku se magle iz golih sljivika, iz crnih suma i s praznih vidika. Pod vodom polja, drhtavi vrbici, lupio vjetar po hladnoj ravnici. Otkida nesto sa drveta granu i netko s vlaka maramicom manu. Dolaze magle, nisko se kradu, 1 inje se hvata za kosu i bradu. Dolaze magle i livade kriju, dok vuci negdje daleko vec viju.2 Ja ostajem tu i nikuda ne cu, poci cu onda, kada vode krecu. Ja ostajem sam i nije mi zao, u kolibi toj, a snijeg je vec pao. Ja ostajem tu, sred puste ravnice, a nemam ni psa, ni cvijeta, ni ptice. Zlatko Tomicic 1 2
krasti se: to sneak. vijati, vijem (o vuku): to ululate.
116
(1930-)
MORE I gledam more gdje se k meni penje i slusam more dobrojutro veli i ono slusa mene ja mu sapcem 0 dobrojutro more kazem tiho pa opet tise ponovim mu pozdrav a more slusa slusa pa se smije pa suti pa se smije pa se penje 1 gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se k meni penje i dobrojutro kazem more zlato i dobrojutro more more ka2e i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na 2alu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru. Josip Pupacic
(1928-)
POD TERETOM LJUBAVI Covjek velike snage i ozbiljna drianja zavolio1 je malu djevojku. Htio je vlati trave plesti s njenim kosama i pijesak sipati na njena gola ramena, ali mala djevojka nije voljela igracke. Zvao ju je: dodi ,otkat cu za tebe kosulju od sna i svjetlosti. Ona je rekla: ne mogu - i posla je lagano dalje. Covjek je dugo gledao za njom i mislio kako su njene ruke duboki zdenci nemira i prazni okovi ljubavi. Htio joj je pricati kako ima mnogo topline u bistrim sumama na jesen, 117
kako su vidici u vodama njezinih zjenica svijetli i spokojni, ali se ona plasila voda i jeseni. Svega se plasila mala, zelena djevojka, i samo je nemocno bjezala, ali je njen strah zarobio snagu covjeka i on je izgubio sebe. Oci je potopio u sjene dubokih zdenaca, ruke su mu sklopili nevidljivi okovi od daha i paucine. Covjek velike snage isao je zalostan ulicom. Nikola Milicevic 1
(1922-)
zavoljeti: to fall in love with.
MATI ÍOVJEKOVA Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, negó mene. Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu. I da si poljubila kamen, bolje negó lice moje, vimenom da me je dojila zvjerka, bolje bi bilo negó zena. I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati. Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu. Da si rodila drvo, drvo bi ozivjelo na proljece, procvala bi lipa, zazelenio sas od pjesme tvoje. Do nogu bi ti pocivalo janje, da si mati janjetu. Da tepas i da places, razumjelo bi tebe milo blasce. Ovako sama stojis i sama dijelis muk svoj s grobovima; gorko je Sovjek biti, dok noz se s covjekom brati. 1 Vesna Parun 1
bratiti se (bratimiti se): to fraternise.
118
(1922-)
TI KOJA IMA§ NEVINIJE RUKE Ti koja imas ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbriznost. Ti koja umijes iz njegova cela citati bolje od mene njegovu samocu, i koja otklanjas spore sjenke kolebanja s njegova lica kao sto proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime poëinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu le2aju, i noc tvojega glasa vocnjak jos nedodirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi poboznija od sviju koje su ga Ijubile prije tebe. Boj se jeka sto se priblizuju neduznim posteljama Ijubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huëi. Seci njegovim zalom. Neka te susrecu oialoscene pliskavice. Tumaraj njegovom surnom. Prijazni gusteri ne ce ti uciniti zla. I 2edne zmije koje ja ukrotih pred tobom ce biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u nocima ostrih mrazova. Neka te miluje djeôak kojega zastitih 119
od uhoda na pustom drumu. Neka ti mirise cvijece koje ja zalijevah svojim suzama. Ja ne docekah najljepse doba njegove muskosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustosili pogledi gonica stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja ne cu nikad voditi za ruku njegovu djecu. I pride koje za njih davno pripremih mo2da cu ispricati placuci malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj sumi. 1 Ti koja imas ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovom snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nesto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se cude, i susjede koji zale moju strpljivost.2 Ti koja imas ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! Vesna Parun 1
I pri£e koje za n j i h . . . : "And the tales I long ago prepared for them perhaps I shall tell, weeping, to little, pitiful bear cubs abandoned in the black wood". 2 I reci mi katkad neSto o njemu...: "And tell me sometimes about him that I should not have to ask strangers, who would wonder at me and neighbors, who would pity my sufferance..."
120
NE MRZIM SVIJET Ne znam da la2em. Ne mrzim svijet, od ljudi nikada ne bjeíim. A biti sam zar nije bolje? Vjetar me ceslja svojim cesljem svjezim. I biti sam sa korijenjem trava i rasti rosan kao polje, zar ima od toga na svijetu, zar ima nesto bolje? Jure Kastelan
(1919-)
BEZIMENI Ako se vrati zadihan konj iz gore napoji ga, mila, i uzde okiti za novog konjanika. Ako ti suze pomute vid i rane potamne lice ne trazi, majko, groba moga . . . Slobodna zemlja zivi je lik íivoga sina tvoga. Jure Kastelan
JADIKOVKA KAMENA Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja. U zakone vjecnosti moje djevicanstvo. 121
Bacite u mora, u oceane, gromovima predajte me. Vladari zemlje, mir i san mi dajte. 1 Neka vojske vase ne zvone kopitima. Neka suze ne teku. Izvadite me iz plocnika i ulica, iz pragova tamnica i katedrala. Neka me munje i bure biju. I zvijezde da me krune. I ti, ruko, koja diies dlijeto ne daj mi zivot covjeka. Ne daj mi srce i razum i oci, koje gledaju. U mramorna mora, u sne i magle vratite me. Vladari zemlje, mir i san mi dajte. I ti, ruko, koja dizes dlijeto, ne budi me. Ne daj mi o£i koje gledaju zlocin. Jure Kastelan 1
Vratite me u gromade...: "Return me to the rock masses, the cliffs, the mountain ranges. Return my innocence to the laws of eternity. Cast me into seas, the oceans, give me over to thunder. Rulers of the earth, give me peace and sleep..."
EX VOTO
1
Mjesec nad zaljevom golubica s grancicom u kljunu. Kap rose na krilu mrtvog sturka ispod maslina. Na tom kamenu i moji dragi snivaju : Njise ih juzni vjetar u rogaòima iznad svjetlucavog mora s plutom i stakalcima. A ja ne cu plakat: neka rijeòi sjaju i vlazno oko vidi Mariju ! Vecernja zvijezda kroz luk zvonika 122
svijetli mladosti i svibnju. Marija ide iz borika tiho kao zrak kad kruzi izmedu casa od kristala. Nebom golubice lete. Na dlanu Joj noc a na lieu ruza cvijeta. Peraste, o moja bijela tvrdo! Viktor Vida (1913-) 1
Vida, one of the most distinguished Croatian poets in exile, here describes his native city of Perast (in Boka Kotorska).
ZARA U konobi rodne kuce stajala je grcka zara. Budila mi nadahnuce snohvaticom ljupkih sara. Dok sam, kao drevni predi, iz nje pio vodu hladnu, osjetih joj zub od gledi i sundani 2marak na dnu. Njoj je oblik u starini s tlapnjom moga pretka roden, sto je snivo, isav lozjem, budan san na mjesecini. Dusom sli£no vrelo zivi. Iz njeg crpim rosu noci, pa vam sapcem: mi smo zivi, zara srece u samoci. Viktor Vida 123
O TUZI MOJE MAJKE Ne óu ti, majko, doói bozicne veéeri svete da ti poljubim oci. Jer jadno je tvoje dijete, i njegove djecje zjene pune su bola i sjete. Kradu mi srce ljudi i vjeru u maleno Dijete, i toplinu, i zanos grudi. No u ljubav Bozjega Sina vjeruje jos tvoje dijete i u dobrotu plavih visina. I ja vjerujem jako u zaplakane oci tvoje, rad koji sam mnogo plako. U tvoje vjerujem muke, u bijele srebrene vlasi i drage umorne ruke. Al ja sam, majko, siroce prosjak velikog grada, sto za darak srce hoce. MuSe me uzdasi jada za suncem mladosti bijele ulicom rodnoga grada. Vinko Nikolic
124
(1912-)
NEBULOSA 1 DE COLON « Cristobale, ostvareni su mucni sni: U luci usidrene karavele 3 odvest ce te gdje ni masta ti uzvila te nije, sanjaru najveci. Za tobom ce ostati Santa Fé, Izabelin dvor, ljudske spletke i lazi. Kako sitno je ljudsko sve za onoga, koji Novo trazi ! Oh, da li i nas, drugarice moje rijeci, i u kojoj luci cekaju karavele? Oh, gdje su nase Sante Pinte i Venezuele i sto nam potragu za Novim prijeci? Antun Nizeteo 1 2 3
(1913-)
nebulosa, sp. : nebula (nebulosity?). Cristobal Colon, sp. : Christopher Columbus. karavela, f.: caravel, in the 15th and 16th centuries, a small vessel with broad bows, high poop and latten sails.
NA MORE D O D I 1 Na more dodi dok se smokve beru, ujutro rano. Cekam te na skrapi, gdje bor se svio i gdje smola kapi, na staru stijenu, sto je vali perù. Donesi mladost, usklik svjezih ruku, vjeru u zivot, zanos, jer si zena, o, breskvo socna, liscem sakrivena, osmjesi danas trepere u zvuku. Udi u ladu ispod bijelog jedra, 125
ljubav i vjetar osvoji nam njedra. Plovit cu danas ispod neba vedra, daleko s tobom preko modrih voda, da trazim mjesto ispod tudeg svoda, gdje zori grozde i raste sloboda! Srecko
Karaman
(1909-)
1
In his only collection of poems (Jedro na pucini, The Sail on the Main, 1951), Karaman, as if a solitary sea-gull, avows: "I am captive to the sail, I am slave to the waves of the rolling sea".
KAD NE BIH ZNAO DA IMA LJUBAVI... Kad ne bih znao, da ima ljubavi, ne bih nista razumio. Ni brdo, ni more, ni cvijet, ni rijeku duboku, ni sunce, ni svijetli mjesec, ni zvijezdani svijet u mom oku. Ne bih shvatio ustrpljivost Tvoju dok gledas, kako vrijeme koje si poklonio, ljudi ovako trate. Ne bih shvatio to Tvoje uporno cekanje da se vrate. Ne, ne bih nista razumio, kad ne bih znao, da ima ljubavi. Ivo Lendic1 1
(1908-)
Lendic's poems are written by a tender poet, but even more by a "croyant" whose faith sounds so natural and full of encouragement.
UVIJEK TA KUCA Uvijek ta kuca i to staro groblje 126
na kome se ne pokapa vise, rastuzuju pogled bezbrizna setaca, uvijek to more, sto se o hrid lomi, i sto s nebom skupa dahom srece dise, uzdize dusu, pa u toj igri svijetla i sjene, prati cuvstvo bola na setnji i mene, cuvstvo bola, sto postaje slade, kako se korak vise brdom gubi. Nekad dok je srce bilo mlade, tu je ljubav znala vrlo lijepe rijeci, da mi sapee u borova sumu, al zivot se promijenio, svaki sapat bratski zavijek je zanijemio i samo ko tudinca motri me taj kraj. Pa sada od sveg ostao je spornen, a osjecaj smrti, nestalnost trenutka, zamah vala, sto se zalud o hrid krsi, jarbol potopljena broda, sto iz vode strsi, mraci, potamnjuje svijetlog daña sjaj! Olinko Delorko
MOJ DJED
(1910-)
1
U neveri tuli rog. Moja majka i sestre njene istree na gat. Nejakom rukom zaklanjaju uljanice. Zure u noc. More ih skropi, do koze su mokre. Kad se, uz kletve mornara, 127
usidrio brod, djed izlazi, najmlade dijete po mokroj kosi pogladi, vice u noe, i ide u dvor. Urlice vjetar. Fijuce uzad. Skripi brod. U djedovoj komori gori uljanica cijelu noe. Moja majka i sestre njene kraj ognjista drscu cijelu noe. Drago Ivanisevic 1
(1907-)
Ivanisevic is erudite, eclectic, a European, leftist by association, with traditional and national values more visible in his poetry than in that of his progressive colleagues.
SPOMEN NA DJEDOV1NU Brata nemam. Jedino vas, koje mi (sjecate li se?) kazivaste davno : "Brate, e moj brate. Lako je tebi. Ne radis nista, nego samo pises pjesme. A mi se od posla prekidosmo : Svako jutro porani, i svako vece okasni. A ti samo pisi i pisi, blago tebi. Sjedis u hladovini pod orahom i citas knjizurinu. Dok mi zanjemo, i vezemo snopove. Onda spazimo, odjednom, gdje iz cista mira odgurnes knjigu, uhvatis papir i samo pises, pises, pa na kraju (tko se ne bi nasmijao !) zguzvas i poderes te svoje papire. Zovnemo te: - Ej, hodi nam pomozi 128
sanijeti snoplje! Zdjeti ga u krstacje! Mislimo: nek i on, stariji od ñas, i musko, uradi stogod na njivi otaca svojih, i nek ne gleda ñas, kako se zlopatimo, dok on samo pise i brise, i ne radi n i s t a . . . " Blazeni dani, kad slusah te rijeci sestara mojih mladih, jos neudatih. No godine se nizu, i svatovi protutnje, i djeca najednom izrastu ljudi. Pa traze zemlju i kuciste! Tako i moje sestre dañas pisu: "Dragi brate godine vec prodose otkako se ne svracas kuci svakog ljeta kao nekada a mi smo se poudavale djeca nam odrastose to i sam znas pa ne treba o tom ni govoriti pitamo te kad ees doci da nam razdijelis ocevinu obecao si a nikako jos ne dolazis i nema puno vremena da sagradimo sebi i djeci kucicu da pod starost bar kazemo ovo je moje . . . " Sestre, o sestre, nikada se ne ce vratiti mladi dani, i nikada ocinski dom ne umire u srcu. To znam. A do groba nosit cu spomen na djedovinu moju, gdje odrastoh i gdje vec zivi novo pokoljenje. Bez mene. Bez mene. Zaista bez mene? Dragutin Tadijanovic (1905-) BALADA O ZAKLANIM OVCAMA Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje, goni dvanaest ovaca, mekih runa, u grad sneni na prodaju sitom mesaru. Na celu im ovan vitorog. 129
Eno ih, gle! bez bojazni udose, bezazleno, u povorci, jedna za drugom, u dvoriste gradske klaonice: Tu stadose u ugao, u hrpi, stisnute: Mesarski ih pomoónici, sutljivo, odvukose kao kurjaci: Nijedna se vise natrag ne vrati. Dañas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu. Okrutne ruke snazno svaku obore: Bez opiranja, pritisnuta koljenom, doceka ona smrt od noza, u krvi. Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom. Ugasle oci; runo krvlju polito; noge slomljene. Javlja se sunce za obronkom. - Na povratku pastirici se cini da cuje, u daljini, muklo blejanje. Pasnjak blista rosnatom travom, u suncu. Dragutin Tadijanovic
SRETOH JUTROS . . . RUZE Sretoh jutros zenu staru, u crnoj marami. (Sjetila me moje majke . . . ) U rukama smezuranim drzala je rukovet ruzá crvenih, i svjezih od rose. D. Tadijanovic
DVA GROBLJA I ovdje, u Rabu, ima groblje. Kao u Rastusju. 130
Ali tu citam imena mrtvih kao u knjizi povijesti. A tamo suze mi kaplju na travu pod kojom spavaju mrtvi. Moji mrtvi. D. Tadijanovic MRTVA LUKA Znam: ima jedna mrtva luka, i ko se u njoj nade cuti ce ujutro pjevanje cuka i vidjet ce umorne lade. Brodovi u njoj vjecito snivaju, kako se brodi, al' njihova sidra mimo pocivaju u plitkoj vodi. I tako u snovima gledaju srecu, a plovit se boje. Na jarbole sarene zastave mecu i - stoje. Dobrisa Cesarie (1902-)
OBLAK U predvecerje iznenada, ni od koga iz dubine gledan, pojavio se ponad grada oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, i on je stao da se zari, al' oci sviju ljudi bjehu. uprte u zemne stvari. I svak je iso svojim putem: 131
Za vlascu, zlatom il za hljebom, a on - krvareci ljepotu svojim nebom. I plovio je sve to vise, ko da se kani die do Boga; vjetar visine ga je njiho, vjetar visine raznio ga. D. Cesaric1 1
Cesari