Apologije [Crkveni oci ed.] 9789532352948

Citation preview

NAKLADNA KUĆA VERBUM

Glavni urednik: mr. se. Petar Balta

Biblioteka: CRKVENJl OCK

5.

JUSTIN Apologije

Urednik: dr. se. Ivan Bodrožić

Prijevod i bilješke: mr. se. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj

VERBUM Split, 2012.

Naslov izvornika:

J. C. T. Otto, Corpus Apologetarum Christianorum saeculi secundi, vol. I. [Opera Iustini indubitata - Apologiae1'

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

Ienae, 1847. (grčko-latinsko izdanje) © Copyright Verbum, Split, 2012.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavat( fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektroničk( mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Starokršćanski simbol Kristova monograma, detalj sa sarkofaga pronađeno­ ga u Manastirinama u Salont 5.-6. stoljeće

Ilustracija na koricama:

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - ~atal9gizacija uvpublikaciji SVEUCILISNA KNJIZNICA U SPLITU UDK230.1 IUSTINUS Martyr, sanctus Apologije I Justin; . Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Crkveni oci; 5) Prijevod djela: Corpus Apologetarum Christianorum saeculi secundi, vol. I. . - Str. 5-14: Uvod u Justinove Apologije I Ivan Bodrožić. - Kazala. ISBN 978-953-235-294-8 I. Apologetika -- Kršćanstvo 140730018

Kršćanski apologet Justin, filozof i mučenik, djelovao je oko polovice 2. st. u Rimu, no poznato je također da je prije toga boravio u Efezu, gdje se obratio na kršćanstvo. O njemu ne znamo previše životopisnih podataka, ali barem neke saznajemo iz njegova pera na početku Apologije gdje se predstavlja naslovljenicima Apologije kao Priskov sin i Bakhejov unuk, iz grada Flavia Neapolis u palestinskoj Siriji (radi se o samarijskome gradu Sihemu u koji se je njegova obitelj nastanila po svoj prilici nakon židovskoga rata 70. godine). Justin je rođen vjerojatno početkom drugoga stoljeća (između 100. i 1101 a obratio se oko 130. (pretpostavlja se u Efezu). Između 148. i 160. boravi u Rimu, gdje je napisao svoja apologetska djela. Osuđen na odsijecanje glave, mučeničku je smrt podnio prije 167. u vrijeme cara Marka Aurelija i rimskoga prefekta Junija Rustika. Justin je, ako ne najstariji kršćanski apologet, onda zacijelo najvažniji. Od njegova bogata književnoga opusa ostala su sačuvana samo tri djela, Razgovor s Trifunom i dvije apologije, ali je i to dovoljno da upoznamo njegovu osobnost i glavne odrednice misli. Dok je u Razgovoru s Trifunom polemizirao sa židovstvom svojega vremena, dotle je

5

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

u apologijama izvijestio o stanju Crkve u ondašnjemu rimskom društvu. Bilo je to vrijeme progona, kada su kršćani u javnosti bili ocrnjivani i ozlo- . ' glašavani kao najveći kriminalci te strogo i okrutno kažnjavani zbog vjere i uvjerenja do mjere da su im bila uskraćena osnovna građanska prava. Stajući u obranu nedužnih žrtava, Justin pokazuje odvažnost jer se je tim činom i sam izlagao riziku da bude osuđen i pogubljen, što se nekoliko godina kasnije i dogodilo zbog zavisti kiničkoga filozofa Krescenta. Zato nam tekst apologija otkriva i dušu autora, učena čovjeka i filozofa, koji ne traži samo svoj interes niti se zadovoljava dobrobitima ovoga života koje je mogao uživati u društvu. On je prije svega gorljiv tražitelj istine i borac za ljudska prava. Kao ljubitelj čovjeka, spreman staviti svoj život na kocku kako bi obranio nedužna, upravo onoga malog čovjeka kojemu su bila uskraćena temeljna prava, čiju pravednu molbu nitko nije stigao predstaviti zakonitim vlastima, Justin se neustrašivo bori za istinu i pravdu. Osim toga, pokazuje se čovjekom vjere koji pripada Crkvi, zajednici u kojoj je primio puninu istine i svakoga božanskog dara. Ta mu je zajednica pomogla da otkrije istinu o Bogu i čovjeku jer je ču­ vala svjedočanstva Božje objave i spomen na Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega i Božju Utjelovljenu Riječ. U okrilju Crkve promatrao je neustrašivu snagu svjedoka za Božju istinu te je i sam smogao kasnije snage poći putem takva svjedočanstva.

6

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

Vrijeme i mjesto nastanka apologija Justin je, kako se razaznaje iz samih tekstova, napisao svoje apologije u Rimu, u vrijeme cara Antonina Pija, što znači između 138. i 161. Prvu Apologiju upravlja spomenutomu caru, carevim sinovima, od kojih je Marko Aurelije bio zakonit, a Lucije Ver posvojen sin, senatu i narodu rimskomu. Ali ako se uzmu u obzir i neki drugi detalji iz apologija, onda se vjerojatno može pobliže odrediti vrijeme nastanka istih. Takav nam jedan podatak donosi u 46. poglavlju gdje veli da je od Kristova rođenja prošlo 150 godina, što valja uzeti kao približnu brojku koja može imati određenih odstupanja, ali očito ne prevelikih. Drugi detalj koji može pomoći u određivanju kronologije jest spominjanje aleksandrijskoga prefekta Feliksa, kojega se s velikom vjerojatnošću može identificirati s Minucijem Feliksom koji je upravljao Aleksandrijom između 148. i 154. Spajajući ove informacije već se sužava vremenski okvir u koji bi trebalo smjestiti Prvu apologiju tako da se s velikom vjerojatnošću može reći kako je nastala oko 153. godine. Druga je pak apologija nastala nekoliko godina kasnije, vjerojatno između 155. i 160., kada je prefektom Rima bio još Lolije Urbik, za kojega se zna da je tu službu obnašao između 144. i 160. Povod ovoj Apologiji jest osuda na smrt troje kršćana te Justin još jednom intervenira u obranu njihovih prava. Premda se u uvodu ove Apologije ne spominju naslovljenici, ipak je očito da se radi o istim carevima kojima upravlja i Prvu apologiju. 7

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

I jedna i druga apologija nastale su u Rimu. Za prvu se to d~ zaklju~Hi iz činjenice da spominje navodni kip Simuna Carobnjaka iz Samarije podignut na Tiberinskomu otoku u Rimu (26,2), kao i iz tekstova koji se odnose na krivovjerca Marciona koji je u to vrijeme u Rimu širio svoje krivovjerje (26,5 i 58,1). A da je druga nastala u Rimu, navodi nas sama činjenica da se zauzima za troje rimskih kršćana koje je prefekt Urbik osudio na smrt.

Povod apologijama Povod Justinovim apologijama učestale su smrtne osude kršćana koji su bili kažnjavani tom najokrutnijom kaznom samo zato što su bili kršća­ ni, premda na savjesti nisu imali nikakvo zlodjelo protivno carskim zakonima. Zato će Justin, propitujući društveni kontekst u kojemu nastaju osude, jasno ustvrditi da se sudske presude donose zbog predrasuda o kršćanima, da se udovolji praznovjernoj svjetini i povodeći se za nerazumnim ponašanjem i zlobnim klevetama. Po njemu jedina je krivnja kršćana u tome što se zovu kršćanima te ih se osuđuje zbog kršćanskoga imena dok u biti nema nijednoga nedjela koje bi im se moglo predbaciti. Nikakva im se krivnja nije dokazala niti ih se može optužiti za nepravde bilo koje vrste. Nažalost u društvu su onoga vremena bili prihvatljiviji grješnici i razvratnici nego kršćani koji su bili bezobzirno i lažno optuživani za bezboštvo, nećudo­ redan život i nepoštivanje carske religije. 8

~ani su ih optuživali za bezboštvo samo zato što nisu prihvaćali nerazumno štovanje kipova i poganskih božanstava dok su oni štovali jedinoga i pravoga Boga i Stvoritelja, kao i njegova Sina, Riječ (Logos) Božju i Duha. Osim toga, Justin će posvjedočiti kako su kršćani lojalni carskoj vlasti te da se iz činjenice da odbacuju poganska bogoštovlje ne može zaključiti da su protivnici zakonitih vladalaca. A glede njihova ćudoređa, dovoljno mu je bilo istaknuti kako kršćani vjeruju u vječ­ ni život, to jest vječnu Božju nagradu za dobra djela, kao i kaznu za zla, te da ih već samo to nuka da bježe od zla, a priklanjaju se dobru. Kada bi svi ljudi imali takvu svijest, drži on, onda bi izgrađivali društvo svojom krjepošću i ispravnim življenjem.

Struktura apologija Što se tiče Prve apologije, ona se odlikuje jasnom strukturom, pri čemu se uz početak (pogl. 1-3) prepoznaju dva osnovna dijela. U prvomu dijelu (pogl. 4-12) Justin izlaže nepravedne poganske optužbe protiv kršćana te ih pobija kao neutemeljene jednu po jednu. Kako bi naslovljenike spisa uvjerio u ispravnost svojih tvrdnja, poziva ih da i sami bez pristranosti i u duhu prave pobožnosti, kao ljubitelji istine i čuvari pravednosti, prosude na temelju zdrava razuma sve iznesene argumente. U drugomu, opsežnijem, dijelu spisa (pogl. 1367) Justin izlaže kršćanski nauk raspoređujući ma9

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

terijal u tri cjeline. U prvoj cjelini (13-22) najprije govori o kršćanskoj vjeri, artikuliranoj trojstveno jer kršćani štuju najprije Stvoritelje svijeta, potom njegova Sina Isusa Krista i potom proročkoga Duha. Nakon toga iznijet će svjedočanstvo kršćan­ skoga ćudorednog života koje se temelji na učenju Gospodina Isusa. Posebno ističe vrijednost čistoće i milosrdne ljubavi prema potrebnima s kojima kršćani nesebično dijele sve što posjeduju, a ne zaobilazi ni istaknuti kako kršćani ispunjavaju svoje obveza prema vlastima plaćajući poreze i doprinose. Potom obrazlaže kršćansku vjeru u vječni život, što pretpostavlja istinu o besmrtnosti duše i uskrsnuću tijela, kao i vječnu osudu onih koji budu či­ nili zlo. Naposljetku potvrđuje vjeru u Krista, Božjega prvorođenca, rođena bez tjelesnoga sjedinjenja, koji je raspet, umro, uskrsnuo i uzišao na nebesa. U drugoj cjelini drugoga dijela (pogl. 23-60), služeći se napose starozavjetnim tekstovima, nastoji dokazati da je nauk Krista i proroka stariji od grčkih pisaca. Između kršćanskih učenja i učenja nekih poganskih autora postoji određena sličnost, ali u biti puno je veća razlika koja se očituje u ću­ dorednu životu i konkretnim djelima. Kršćani žive neporočna, ali ih se svejedno progoni, dok drugi žive grješna i bezbožno (bludnici, pervertiti, dvospolci), no njih se pušta u miru samo zato što štuju razna božanstva različita od pravoga Boga. Potom, u svjetlu starozavjetnih proročanstava, iznosi vjeru u Krista kojega su navijestili proroci nadahnuti proročkim Duhom. Kao zaključak Justin će reći 10

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

kako su mitske priče nastale demonskim iskrivljivanjem biblijskih proročanstava, kao što i platonska filozofija duguje bitne istine Svetomu pismu. U trećoj će pak cjelini (pogl. 61-67) Justin opisati liturgijski život kršćana, to jest bitne sastavnice crkvenoga života. U tomu smislu opisan je najprije obred krštenja, koje su kršćani nazivali i prosvjetljenjem, da bi kasnije opisao i tijek euharistijskoga susreta, kao i značenje euharistijske hrane za vjernike. Osim toga, posvjedočit će da se kršća­ ni međusobno zovu braćom i da izmjenjuju liturgijski poljubac mira, da prinose darove kruha i vina nad kojima predsjedatelj moli posvetnu molitvu, da se potom euharistijska hrana dijeli prisutnima, a đakoni je nose i onima koji nisu mogli doći. Justin potvrđuje da je euharistijski susret i prigoda milosrđa, to jest mjesto na kojemu se prikupljaju darovi za braću u potrebi. Apologija završava (pogl. 68) pozivom carevima da ne osuđuju na smrt one koji nisu učinili nikakva zla, upozoravajući ih na Božju kaznu kojoj ne će izbjeći ako ne poslušaju njegov apel. Svojemu spisu prilaže potom pismo cara Hadrijana upućeno oko 125. god. prokonzulu Azije Minuciju Fundanu u kojemu mu car daje upute kako se odnositi u slučaju optužaba i prijava protiv kršćana. Druga se apologija smatra dodatkom prvoj jer ne donosi opsežne filozofsko-teološke rasprave kao u prvoj, što znači da ih pretpostavlja već izrečenima. U glavnom se usredotočuje na događaj koji ga je ponukao da se opet obrati carevima i rimskoj javnosti, to jest osuda troje kršćana koje je pre11

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

fekt Lolije Urbik osudio na smrt. Nakon toga odgovara na razne poganske objekcije, a napose zašto kršćani ne pribjegavaju samoubojstvu i zašto Bog dopušta progonstva. Po Justinu, kršćanska spremnost na mučeništvo ne može se poistovjetiti sa samoubojstvom koje je uvijek zločin te mu kršćani ne pribjegavaju, a glede progonstava tvrdi da ih potiču demoni protiv kršćana. Odgovara potom onima koji kršćansko učenje o vječnoj vatri (paklenoj!) drže samo neutemeljenim zastrašivanjem da bi onda potvrdio nenadmašnu vrijednost kršćanskoga učenja po punini objave Logosa. Po njemu kršćani neustrašivo svjedoče vrijednosti novoga života jer su spoznali istinsku vrlinu i nisu robovi pohota ovoga svijeta. Zato se ni sam ne stidi priznati kršćaninom, ispovijedajući svoju vjeru u Boga i u njegovu Utjelovljenu Riječ koja je posijala sjemenke razumnosti u sve ljude. Naposljetku apologet traži odobrenje svojega spisa kako bi ga čitalo što više ljudi te kako bi upoznali istinu o kršćanima.

Značenje

apologija

Justinov je primarni cilj obraniti kršćane od optužaba i nepravednih osuda dokazujući njihovu nedužnost. Premda se ne može reći da je u svojim apologijama uspio na sustavan i stilski dotjeran način izložiti kršćanski nauk, valja reći da je vrlo uvjerljiv jer se osjeća duša gorljiva vjernika koji s puno zanosa iznosi svoja uvjerenja. Nema 12

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE

sumnje da je bio uvjetovan, ali i motiviran, sredinom u kojoj je živio te naslovljenicima svojega spisa jer je s jedne strane morao pisati obazrivo, a s druge uvjerljivo ako je želio da njegovi spisi poluče željen uspjeh. Razumljivo je stoga da poziva careve i javnost na zdravorazumsku prosudbu či­ njenica umjesto da svoje odluke temelje na klevetama i antikršćanskim mišljenjima uvriježenima u poganskomu društvu. Bilo da se tiče krivice kršća­ na, bilo da se tiče njihova nauka, Justin sve podlaže kritici zdravoga razuma jer je razum kadar otkriti istinu te procijeniti što je dobro i pravedno. Podastirući različite dokaze, pokazat će im kako su kršćani od razvratna načina života prešli u krjepostan te da time, živeći u skladu s Kristovim zapovijedima, osim što plaćaju poreze i poslušni su zakonitim vlastima, postaju jamstvo budućnosti i dobrobiti carstva. Jedna od ključnih tema je spoznaja i poimanje Boga kojega kršćani ispovijedaju kao jednoga i Stvoritelja svega, za razliku od tradicionalne poganske religije koja je bila službena religija u Rimskome Carstvu. Za Justina je i to najprije pitanje zdrava razuma koji je kadar dokazati da Bog može biti samo jedan, kao što može pokazati ispravnost ćudorednih odredaba koje daje ljudima. Po njemu Bog je nevidljiv i neizreciv, bez imena i bez izvora, Stvoritelj ljudi i cijeloga svemira, sudac koji nagrađuje dobro, a kažnjava zlo. Justin je, nadalje, značajan svjedok vjere Crkve u Krista, Božju Riječ (Logos) koja proizlazi iz Oca, po kojoj je stvoren i uređen svijet. No poslanje Rije13

UVOD U JUSTINOVE APOLOGIJE či

ne iscrpljuje se stvaranjem, nego se ono nastavlja trajnim djelovanjem na sve ljude "sijući" u njih sjemenke istine da bi se potom u Kristu utjelovio, želeći poučiti ljude punini istine. Nezaobilazno je potom Justinovo tumačenje Kristova djela spasenja, to jest utjelovljenja u krilu Djevice, muke, smrti i uskrsnuća, ne propuštajući istaknuti vjeru u njegov drugi dolazak koji su prvi kršćani žarko išče­ kivali. Premda ispovijeda jednoga Boga, Oca i Stvoritelj a svega, Justin ipak Božje otajstvo izlaže kao otajstvo Trojice, pri čemu je Duh Sveti na trećemu mjestu. Teologija o Duhu Svetomu, doduše, nije mu izrazito razvijena, ali ipak vidimo da ga razlikuje od Oca i Sina, kao što ga razlikuje i od drugih duhova kao što su anđeli, čime potvrđuje njegovo osobno postojanje. Najčešće ga naziva proročkim Duhom, potvrđujući njegovu ulogu nadahnjivatelja starozavjetnih proroka. Uz ove teme Justin će dotaknuti i mnoge druge značajne teme, među kojima se na poseban način ističe jasna eshatološka svijest prve kršćanske zajednice, to jest vjera u vječni život i uskrsnuće tijela, kao i u drugi Kristov dolazak. Eshatološka uvjerenja i nada života vječnoga bili su kršćanima velik pokretač neporočna života na zemlji, ali i vrelo snage u kušnjama i postojanosti u mukama. Ivan Bodrožić

14

PRVA APOLOGIJA

Uvod

1, 1. Caru Titu Eliju Hadrijanu Antoninu Piju Augustu Cezaru i Verissimu, njegovu sinu filozofu, te Cezarovu zakonitomu sinu i posvojenomu sinu Antonina Pija Luciju, 1 ljubitelju kulture, svetomu senatu i čitavomu rimskom narodu, za ljude iz svakoga roda nepravedno omražene i progonjene, ja, Justin, Priskov sin i Bakhejev unuk, iz grada Flavia Neapolis u palestinskoj Siriji, ja, jedan od njih, sastavio sam ovo izlaganje i smjernu prošnju.

t

Antonin Pio bio je car od 138. do 161. Justin mu dodaje ime njegova prethodnika Elija Hadrijana, koji ga je posvojio. Verissim je budući car Marko Aurelije (161.180.), posvojenik Antonina Pija. Hadrijan ga je prema obiteljskomu imenu Verus nazvao Verissimus (superlativ - najistinskiji, najiskreniji). Lucije Ver je drugi posvojeni sin Antonina Pija. Vladao je s Markom Aurelijem od 161. do 169. godine. 15

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

Poziv carevima da ga saslušaju 2, 1. Onima koji su uistinu pobožni i filozofi.2 razum nalaže da časte i ljube jedino istinu, a da mišljenja starih, ako su kriva, odbacuju; naime, razum ne samo nalaže da ne slijedimo one koji su propovijedali ili postupali protivno pravednosti, nego ljubitelja istine na svaki način i po cijenu života, pa čak ako mu se i smrću prijeti, obvezuje da se opredijeli za ono što je pravedno, pa da to govori i čini. 2. Uostalom čujete kako vas se posvuda naziva pobožnima, filozofima, čuvarima pravednosti i ljubiteljima kulture: pokazat će se jeste li to uistinu. 3. Dakako, ne obraćamo vam se da vam ovim spisom laskamo niti da steknemo vašu naklonost, nego kako bismo zatražili da brižno, pomno razumski istraživši, stvorite sud, bez predrasuda i bez želje da se svidite praznovjernoj svjetini te presudite, ne povodeći se za nerazumnim ponašanjem ni zlobnim klevetama. 3 2

3

Eusebeia (grč.), pietas (lat.)-poštovanje i osjećaj dužnosti prema bogovima, roditeljima, domovini (čestitost) i filosofia (grč.) mudroljublje dvije su u starini osobito cijenjene vrline; samomu Justinu, kao i jednomu od naslovljenika Apologije, caru Marku Aureliju, tradicija je dodijelila naziv filozof. Osim optužaba za izdaju i uvrjedu veličanstva protiv kršćana kružile su brojne klevete: euharistijsko se

16

4. Mi zapravo držimo da nam nitko ne može nanijeti zlo, osim ako se pokaže da sami či­ nimo zlo ili se nađe da smo opaki: možete nas ubiti, ali zla nam nanijeti ne možete.

Poziv da se ispitaju optužbe 3, 1. No da ne bi netko ovo ocijenio kao nerazborit i nepromišljen govor, ispitajmo i istražimo ono za što nas se optužuje pa ako se pokaže da je tako, neka, kako dolikuje, uslijedi kazna; međutim, ako se ništa ne dokaže, ispravan razum ne dopušta da zbog loših glasina nepravdu činite nedužnim osobama, štoviše sebi samima, ako držite da je pravedno pitanja rješavati ne prosudbom, nego vođeni strašću. 2. Ta svatko će zdravorazuman reći da je pošteno i jedino pravedno samo ako su podložnici pozvani pokazati neporočnost svojega života i nauka, a jednako tako kada sa svoje strane vlastodršci presudu izriču ne vođeni nasiljem i ugnjetavanjem, nego milostivošću i mudrošću. Uistinu, na taj način i vlastodršci i podložnici mogu postići dobro.

blagovanje pobrkalo s kanibalizmom, bratska ljubav· s incestuoznim orgijama; predbacivala im se klanjanje magarećoj glavi i slična praznovjerja. 17

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

3. Naime, negdje je netko od starih rekao: Ako i vlastodršci i podanici nisu ljubitelji mudrosti (filozofi), gradovi ne mogu biti sretni. 4 4. Prema tome, zadaća nam je svima predstaviti naš život i nauk kako ne bismo mi umjesto onih koji naše ne poznaju plaćali kaznu za grijehe što ih zaslijepljeni počiniše drugi; na vama je pak, kako to razum nalaže, da se, saslušavši problem, pokažete dobrim sudcima. 5. Ta kasnije pred Bogom ne ćete imati nikakva opravdanja ako, uvidjevši kako stvari stoje, ne postupite pravedno. Kršćansko

ime ne može biti razlog osudi

4, 1. To što se netko zove određenim imenom ne ocjenjuje se ni dobrim ni lošim dok se u obzir ne uzmu djela koja su iza samoga imena; dakle, s obzirom na ime za koje nas optužuju, mi smo najbolji. 5 2. No budući da ne smatramo pravednim da, ako se pokažemo zlima, zbog imena tražimo odrješenje, isto tako, ako ni zbog imena ni zbog načina života ništa nismo skrivili, na vama je potruditi se da se nedužne ne osuđu4 5

Platon, Država, V, 473 0-E. Grč. hrest6tatoi superlativ je od hreston (dobar). Justin polazi od etimologije oslanjajući se na brkanje imena Christus i Chrestus (usp. npr. Svetonije, Klaudije, 25, 3).

18

je nepravedno kako ne biste sami bili pravedno kažnjeni. 3. Ta iz samoga imena nije opravdano izvoditi ni pohvalu ni pokudu ako se to što je hvalevrijedno ili prijekorno ne može potvrditi djelima. 4. Inače, pred vama optužene vi ne osuđu­ jete prije nego što im se krivnja dokaže; u našemu pak slučaju ime prihvaćate kao dokaz, premda biste, s obzirom na samo ime, prije trebali osuditi naše tužitelje. 5. Naime, nas se optužuje da smo kršćani (hristianoi); međutim mrziti dobro (hreston) protivno je pravednosti. 6. Nadalje, ako se netko od optuženih odrekne riječima niječući da je kršćanin, vi ga oslobađate kao da više nemate ništa čime biste njegovu krivnju dokazali dok ako netko prizna da je kršćanin, zbog toga priznanja vi ga kažnjavate, a trebalo bi ispitati ponašanje i onoga tko priznaje i onoga tko niječe, da se po djelima vidi kakav je tko. 7. Kao što nam oni što su od učitelja Krista naučili ne zanijekati kada ih se pita daju dobar primjer, tako možda oni koji opako žive daju povoda onima koji sve kršćane bez razlike žele optužiti za bezbožnost i nepravednost. 8. Ali ni to ne bi bilo ispravno, ta ima ih koji se kite imenom filozofa i takvima se dr19

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

že, premda ne čine ništa dostojno toga naziva; dobro znate kako su se oni koji su nekoć mislili i naučavali suprotno nazivali istim imenom filozofa. 9. Neki su od njih učili kako nema bogova, a pjesnici pripovijedaju o razvratnu ponašanju Jupitera i njegove djece; unatoč tome, ne progonite one koji prihvaćaju njihova učenja, nego naprotiv nagrađujete i častite one koji krasnim riječima božanstva pogrđuju. 6

Poticanje zloduha 5, 1. Što to onda znači? Glede nas koji smatramo da ne činimo nikakva zla i ne prihvaćamo takva bezbožna mišljenja, vi optužbe ne provjeravate, nego nas, gonjeni bezumnom strašću, i na poticanje zloduha bez razmišljanja i prosudbe osuđujete.7 2. Stoga valja reći istinu: kada su u davna vremena, ukazavši se, zlodusi silovali žene i upropaštavali djecu te ljudima pokazivali utvare tako da su ih strašili, budući da oni te 6

7

Justin očito dobro poznaje svijet grčke mitologije usvojen i na Zapadu; imena se ovdje donose u rimskoj inačici. Prema otačkomu viđenju zlodusi potiču poganske kultove, krivovjerja unutar kršćanstva te također na nepravedna progonstva kršćana, kao i onih koji žive u skladu s razumom (poput Sokrata).

20

pojave nisu prosuđivali razumom nego obuzeti strahom i ne znajući da to bijahu zlodusi, nazivahu ih bogovima, svakome od njih davši ime što ga je svaki demon za se izabrao. 3. Kada se Sokrat trudio to zdravorazumski i pomno iznijeti na vidjelo i ljude od zloduha udaljiti, demoni po pokvarenim ljudima učiniše da ga se pogubi kao bezbožnika i grješnika, govoreći kako uvodi nova božanstva, a to isto poduzimaju i protiv nas. 8 4. No nije samo kod Grka na Sokratova usta, nego je i kod barbara te stvari raskrinkao isti Logos, 9 koji je uzeo ljudsko obličje i postao čovjekom po imenu Isus Krist; mi koji u njega vjerujemo tvrdimo da demoni koji to učiniše ne samo da nisu bogovi, nego su opaki i zlotvorni duhovi čija djela nisu nalik čak ni djelima ljudi koji teže za vrlinom. 8

9

Justin se poziva na Platonovu Obranu Sokratovu, 24 B-26 C: premda je živio prije Kristova dolaska, Sokrat je uzor čovjeka koji se trudio živjeti prema Logosu i zato je bio osuđen. Logos (grč.) riječ, govor, ali i misao, smisao; posebno u stoicizmu logos je um, božansko počelo, sila koja proizvodi, prožima i oblikuje sva bića. U tomu je smislu znakovit Prolog lvanova Evanđelja gdje je izraz logos preveden kao Riječ: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo" (Iv 1,1-4). 21

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

Optužba za bezboštvo

.Q

6, 1. Eto zašto srno prozvani bezbožnicima. Dakako, priznajemo da srno bezbožnici s obzirom na ta tobožnja božanstva, ali nipošto s ob, zirorn na onoga najistinskijeg, Oca pravedno. sti, razboritosti i ostalih vrlina te posve neporočna Boga. 2. Njega štujemo i klanjamo se njemu zajedno sa Sinom koji je od njega došao te nas ovome poučio, kao i vojsku dobrih anđela koji ga slijede i njemu se suobličuju, te proročkoga Duha, razumno i u istini im iskazujući svaku čast; i to kako srno poučeni velikodušno prenosimo svakome tko želi naučiti.

Osuditi po djelima 7, 1. No netko će reći kako se za neke, koji su uhićeni, pokazalo da su krivi. 2. Doista, mnoge optuženike vi, pošto im ispitate život, često osuđujete, ali ne zbog onih koji su prije bili osuđeni. 3. Općenito, dakle, i u ovomu se slažemo: kao što se kod Grka one koji su naučavali njima draga dornišljanja, premda su im učenja bila međusobno protuslovna, naziva jednim imenom filozofa, tako se i među barbarima one koji se ističu i smatra ih se rnuddrna nazi22

va zajedničkim imenom zbog kojega ih se optužuje, naime, sve ih se naziva kršćanima. 4. Zato tražimo da se prosude djela svakoga tko pred vama bude optužen pa da onaj za kojega se utvrdi (da je kriv) bude osuđen zato što je zločinac, a ne zato što je kršćanin; a ako se ustanovi da je netko nedužan, da bude oslobođen kao kršćanin koji nije ništa skrivio. 5. Ne ćemo tražiti da kažnjavate same tužitelje jer njihova opakost i nepoznavanje dobra dostatna im je kazna. Kršćani

odbacuju laži

8, 1. Razmislite o svemu tome što vam kažemo jer kada nas se pita, mogli bismo i zanijekati. 2. Međutim, ne želimo živjeti govoreći laži: žudeći za vječnim i čistim životom, želimo boraviti s Bogom, Ocem i Stvoriteljem svega, i osvjedočeni i uvjereni nastojimo priopćiti da će ta dobra postići oni koji Bogu budu djelima potvrdili da su ga slijedili i da su željeli život pored njega, gdje nema nikakva protivlje·/ nja zloće. 3. Dakle, da kažem ukratko: to je ono što iščekujerno, što srno od Krista naučili i što naučavarno.

23

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

4. Slično i Platon reče da će Minos i Radamant opake, koji pred njih dođu, osuditi; mi tvrdimo da će doživjeti istu osuda, ali od Krista, i da će združenih tijela i duša biti osuđeni na vječnu kaznu, a ne, kako Platon reče, samo na razdoblje od tisuću godina. 10 5. Ako nam netko kaže da je to nevjerojatno i nemoguće, to nam je pogrješka sve dok se ne pokaže da smo djelima počinili neko zlo.

Odbacuje se štovanje kipova 9, 1. Ni obiljem žrtava ni cvjetnim vijencima mi ne iskazujemo štovanje kipovima koje, pošto ih načiniše i postaviše u hramove, ljudi nazivaju bogovima jer znamo da su bez duše, beživotni i nemaju obličje Boga (zapravo, ne vjerujemo da Bog ima takvo obličje za koje neki kažu da su ga oponašali njemu u čast), nego u krajnjernu slučaju imaju ime i obličje onih zloduha koji su se ukazali. 2. Zar vam treba izlagati ono što dobro znate, tj. kako zanatlije obrađuju tvar klešući, režući, dubeći i udarajući? Štoviše, često čak i prezrive predmete, nakon što su ih svojom 10

Minos i Radamant su sudci duša; eshatologija na koju se Justin poziva potječe iz Platonova djela Gorgija, 523 E-524 A; za tisuću godina usp. i Fedar, 249 A-B.

24

vještinom preoblikovali i dali im izgled, nazivaju bogovima. 3. Smatramo kako to nije samo nerazumno, nego je i uvrjedljivo za Boga neizrecive slave i oblika, čije se ime pridaje propadljivirn predmetima o kojima se treba skrbiti. 4. Osim toga, dobro znate da su rukotvorci tih kipova razvratnici predani svakovrsnim porocima, da ih ne nabrajam; čak oskvrnjuju i svoje sluškinje dok s njima rade. 5. Koje li besmislice držati da bestidni ljudi oblikuju i stvaraju božanstvo kojemu se treba klanjati, a zatim u hramovima gdje su ta božanstva smještena postavljati čuvare i ne misleći kako je bogohulno pomišljati i govoriti da bi ljudi bili čuvari bogova!

Bogu ne trebaju ljudski prinosi 10, 1. Mi srno, naprotiv, poučeni da Bogu ne trebaju ljudski materijalni prinosi jer je oči­ to kako je on taj koji sve dariva; 11 poučeni srno te čvrsto držimo i vjerujemo da on prihvaća samo one koji nasljeduju njegove odlike, tj. razboritost, pravednost, čovjekoljublje i sve što je svojstveno Bogu, kojemu ne dolikuje nijedno ime kojim ga se naziva. 11

Usp. Dj 17,25. 25

I I

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

2. Nadalje, spoznali smo da je on, jer je dobar, u početku od bezlične tvari stvorio svijet za ljude; pokažu li se oni svojim djelima dostojni njegove volje, rečeno nam je da će oslobođeni propadljivosti i trpljenja biti uzdignuti da s njime žive i vladaju.12 3. Kao što vjerujemo da je u početku stvorio ono što prije nije postojalo, tako vjerujemo da će onaj tko se opredijeli za ono što je njemu po volji time zaslužiti besmrtnost i suživot s Bogom. 4. Doista, to da smo postali nije ovisilo o nama, ali mogućnost da slijedimo ono što je njemu po volji, zahvaljujući razumskim sposobnostima koje nam je darovao, uvjerava nas i privodi vjeri. 5. I držimo kako je za sve ljude važno ne priječiti im da ovo spoznaju, nego naprotiv, poticati ih da to prihvate. 6. Sve što ljudski zakoni nisu uspjeli postići ostvario bi božanski Logos da zlodusi uz pomoć zle i mnogooblične požude, koja je u svakomu od nas, nisu u narodu raširili mnoge krive i podle optužbe od kojih nijedna s nama nema veze.

12

Usp. 2 Tim 2,12.

26

Kršćani iščekuju

kraljevstvo Božje

11, 1. Čuvši da iščekujemo kraljevstvo, bez razmišljanja ste nas osumnjičili da govorimo o ljudskomu kraljevstvu, dok naprotiv mi govorimo o kraljevstvu Božjemu, što biva jasno i iz činjenice da kada nas ispitujete, mi priznajemo da smo kršćani, premda smo svjesni kako onome tko prizna prijeti smrtna kazna. 2. Zapravo, da iščekujemo ljudsko kraljevstvo, zanijekali bismo kako bismo izbjegli smrt i nastojali bismo se skriti da postignemo ono što iščekujemo; međutim, budući da naša nada nije u sadašnjosti, ne brinemo se što nas se ubija jer, uostalom, umrijeti se svakako mora.

Saveznici i suradnici oko mira 12, 1. Vaši saveznici i suradnici oko mira više od ikoga jesmo mi koji ispovijedamo ovo: nemoguće je da bi se Bogu mogao sakriti zlotvor, lakomac i spletkar, ili netko krjepostan, te da je svakome određena ili vječna kazna ili spasenje, već prema tome što je tko djelima zaslužio. 2. Naime, kada bi svi ljudi to znali, nitko se ni zakratko ne bi opredijelio za zlo jer bi bio svjestan da ide u kaznu vječnoga ognja; naprotiv, bio bi posve suzdržljiv i uresio bi se vrli27

JUSTIN

nom kako bi postigao od Boga obećana dobra, a izbjegao kaznu. 3. Zaista, oni koji rade krivo nastoje se skriti, ne zbog zakona i kazna što ste ih vi utvrdili, nego znajući da se može umaći vama jer ste ljudi; kada bi naprotiv znali i vjerovali da se Bogu ne može sakriti, i to ne samo s obzirom na djela, nego i namisli, zbog te prijeteće kazne svakako bi bili potpuno čestiti, s čime se i vi slažete. 4. Međutim, kao da se bojite toga da svi postupaju pravedno pa da više ne bude nikoga koga biste kažnjavali; no to bi bilo držanje krvnika, a ne dobrih vladara. 5. Uvjereni smo, kao što već rekosmo, da je i to djelo zloduha koji od ljudi što žive nerazumno traže žrtve i služenje, no držimo da vi, koji ste pobožni i predani filozofiji, ne možete činiti ništa nerazumno. 6. Ako li pak i vi poput bezumnih ljudi više držite do običaja nego do istine, činite što možete. No vladari koji više drže do predrasuda nego do istine moćni su toliko koliko i razbojnici u pustinji. 7. A da žrtvovanjem ne biste dobili povoljno znamenje, potvrđuje Logos za kojega znamo da nema moćnijega ni pravednijega vladara od njega, osim Boga koji ga je rodio. 28

PRVA APOLOGIJA

8. Kao što svi izbjegavaju od roditelja naslijediti siromaštvo, bolest ili sramotu, tako nitko zdravorazuman ne će izabrati ono što Logos zabranjuje. 9. Da će se sve to ostvariti, prorekao je, ka-· žem, naš Učitelj, Sin i poslanik Boga Oca i Gospodara svijeta, Isus Krist po kojemu se i zovemo kršćani. 13 10. On nas je učvrstio u svemu što je učio, ta vidimo kako se obistinjuje sve što je navijestio da će se zbiti, a Božje je djelo navijestiti događaje prije nego što se zbudu, kao i pokazati· da se ono što je bilo prorečeno ispunilo. 11. Mogli bismo se, dakle, ovdje zaustaviti i ništa više ne dodavati jer smatramo da tražimo pravednost i istinu; međutim, znajući da je duh zahvaćen neznanjem teško promijeniti s malo riječi i svjesni da se neznanje može pobijediti kada se iznese istina, želimo još ponešto dodati kako bismo ljubitelje istine uvjerili. Kršćani

štuju Stvoritelja i Isusa Krista

13, 1. Tko zdravorazuman ne bi priznao da nismo bezbožnici, budući da štujemo Stvoritelja ovoga svijeta, za kojega, kao što smo poučeni, tvrdimo da ne treba ni krvi, ni ljevani13

Usp. Heb 3,1; Dj 11,26.

29

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

ca, ni kađenja; ukratko, njega, koliko možemo, slavimo molitvom i blagoslivljanjem za sve što primamo budući da nam je predano kako je jedini njega dostojan način štovanja ne spaljivati ono što nam je od njega za uzdržavanje, nego se time služiti i to dijeliti potrebitima; 2. nadalje, njemu zahvalni slaviti svečane obrede i uzdizati pjesme hvale zato što smo stvoreni i za sve što nam dariva za naše uzdržavanje, za raznolikost vrsta i za smjenu godišnjih doba te još, da bismo po vjeri u njega ponovno stekli nepropadljivost, uzdižemo molitve? 3. Pokazat ćemo da našega Učitelja, Isusa Krista, koji nas je svemu tome poučio i koji se zato rodio, bio raspet pod Poncijem Pilatom, prefektom u Judeji za vrijeme cara Tiberija, i za kojega smo shvatili da je pravi Sin Božji, s razlogom štujemo na drugomu mjestu dok je na trećemu proročki Duh. 4. Zapravo, baš nas zbog toga optužuju za ludost govoreći kako nakon Boga, Oca svega svijeta, koji je nepromjenjiv i vječan, drugo mjesto dodjeljujemo raspetom u čovjeku, 14 a ne znaju otajstva na koje izlaganjem želimo svratiti vašu pozornost.

14

Za pogane je raspeće bilo sablazan i sramota (usp. Lukijan, O Peregrinovoj smrti, 13; 1 Kor 1,23).

30

Po Sinu slijede nerođenoga Boga 14, 1. Upozoravamo vas, pazite da vas demoni koje optužismo ne bi zaveli i udaljili od potpuna razumijevanja i shvaćanja onoga što govorimo (doista, silno se trude da im budete robovi i sluge pa katkada preko snoviđe­ nja, katkada po svakovrsnim čaranjima zaposjedaju sve koji se uopće ne trude oko vlastitoga spasenja), kao što smo shvatili mi koji smo se, povjerovavši Logosu, od njih odvratili i koji po Sinu slijedimo samo nerođenoga Boga. 2. Mi, koji smo nekoć uživali u razvratnostima, sada ljubimo samo čistoću; mi, koji smo se predavali čaranjima, sada smo posvećeni dobromu i nerođenomu Bogu; mi, koji smo više od sviju hlepili za bogatstvom i imutkom, sada sve što posjedujemo dajemo da bude zajedničko i dijelimo potrebitima; 3. mi, koji smo se međusobno mrzili i ubijali te koji po običajima tuđince nismo primali za stol, sada, nakon Kristova pojavka, oni su naši sustolnici; molimo za neprijatelje i one koji nas nepravedno mrze nastojimo uvjeriti da će oni koji budu živjeli prema Kristovim divnim zapovijedima od Boga, Gospodara svega, zajedno s nama postići željena blaženstvo. 4. Da ne bi izgledalo kako vas obmanjujemo, činilo nam se primjerenim i prije dokazivanja 31

;

,

'

.

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

podsjetiti na neka učenja samoga Krista, a onda je na vama da kao moćni vladari istražite je li ovo što smo naučili i što naučavamo zaista tako. 5. On je govorio kratko i sažeto; uistinu nije bio sofist, nego njegova riječ bijaše Božja sila. 15

Kristov nauk 15, 1. Tako je o

čistoći

rekao: Tko god s po-

žudom pogleda ženu, već je s njome u srcu učinio preljub. 16 2. I: Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u vječ­ ni oganj. 17 3. I još: Tko se god oženi otpuštenom, čini preljub.18 4. I opet: Ima za ženidbu nesposobnih koje ljudi onesposobiše, neki se takvi rodiše, a ima ih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga; ali ne razumiju to svi. 19 5. Kao što su i oni koji prema ljudskomu zakonu imaju dvije žene u očima našega Uči­ telja grješnici, tako su i oni koji ženu gledaju s 15

Usp. Mt 7,29; 1 Kor 1,24; Rim 1,16. 16 Mt5,28. 17 Mt 5,29; 18,9; Mk 9,47. 18 Mt 5,32; Lk 16,18. 19 Mt 19,12. 32

požudom; doista, on ne osuđuje samo onoga koji stvarno počini preljub, nego i onoga koji preljub želi učiniti jer Bogu nisu vidljiva samo djela nego i namisli. 6. Mnogi muškarci i žene, šezdesetogodišnjaci i sedamdesetogodišnjaci, od djetinjstva odgojeni u Kristovoj stezi, ustraju u čistoći; obećavam da ću pokazati takve osobe iz svih društvenih slojeva. 7. Trebam li uopće spominjati nebrojeno mnoštvo onih koji su se odvratili od raskalašenosti i prihvatili ova učenja? Krist zapravo nije na obraćenje pozvao pravedne i čestite nego opake, grješne i nepravedne. 8. Doista, rekao je: Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje. 20 Naime, nebeskomu je Ocu draže obraćenje grješnika nego njegovo kažnjavanje. 9. Glede ljubavi prema svima, učio je ovo:

Ako ljubite one koji vas ljube, što nova činite? Ta i grešnici to čine. Nego, velim vam: molite za neprijatelje svoje, ljubite one koji vas progone, blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju. 21 10. A glede dijeljenja dobara s potrebitima i da se ništa ne čini poradi slave, rekao je ovo:

Tko god od tebe zaište, podaj mu i ne 20

21

okreći

se od

Mt 9,13; Mk 2,17; Lk 5,32. Usp. Mt 5,44-45; Lk 6,27-28.32; Rim 12,14. 33

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

onoga koji hoće da mu pozajmiš. Jer ako dajete samo onima od kojih se nadate natrag dobiti, što nova činite? Ta i grešnici to čine. 11. Ne zgrćite sebi blaga na zemlji, gdje ga moljac i hrđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. 23 12. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a izgubi svoju dušu? Ili što će dati u zamjenu za nju? Zgrći te sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni hrđa ne nagrizaju. 24 13. I još: Budite dobrohotni i milosrdni kao što je dobrohotan i milosrdan Otac vaš25 te daje da sunce njegovo izlazi nad grešnicima, nad pravednicima i nad zlima. 26 14. Ne budite zabrinuti što ćete jesti ni u što će­ te se obući. Zar niste vi vredniji od ptica i divljih životinja? Bog i njih hrani. 15. Stoga ne budite zabrinuti što ćete jesti ni u što ćete se obući: zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 27 16. Tražite naprotiv Kraljevstvo nebesko, a sve će vam se ostalo nadodati. Doista, gdje je blago, ondje je i čovjekova srce. 28 22

2

Usp. Mt 5,42.46; Lk 6,30-34. Mt 6,19; Lk 12,33-34; Kol 3,1-2. 24 Mt 16,26.20. 2s Usp. Lk 6,36; Ef 4,32. 26 Mt 5,45-48; Lk 6,35-36. 27 Usp. Mt 6,21.25-26.31-33; Lk 12,22-24.29-31. 2s Usp. Mt 6,33.21; Lk 12,34. 2

23

34

17. I opet: Ne činite ovo da bi vas ljudi vidjeli. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.29

Nije kršćanin tko ne živi po Kristovu nauku 16, 1. A da bismo bili strpljivi, spremni svima služiti i daleko od srdžbe, evo što je rekao: Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima haljinu ne krati ni ogrtača. 30 2. Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će predan ognju. 31 Ako te tko prisili da ga pratiš jednu milju, pođi s njim dvije. 32 Nek vaša dobra djela tako zablistaju pred ljudima da kad ih vide, proslave Oca vašega koji je na nebesima. 33 3. Ne treba se opirati: nije htio da se ugledamo u opake, nego nas je potaknuo da se strpljivo i blago držimo podalje od sramote i požude nevaljalih ljudi. 4. To vam pak možemo pokazati primjerom mnogih koji bijahu vaši: bijahu nasilnici i zlostavljači, a promijenili su se svladani bilo postojanošću svojih susjeda, bilo vidjevši izvanrednu strpljivost svojih sudrugova žrtaUsp. Mt 6,1. Usp. Lk 6,29; Mt 5,40. 31 Usp. Mt 5,22. 32 Usp. Mt 5,41. 33 Usp. Mt 5,16. 29

30

35

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

va nepravde, bilo doživjevši čudesnu strpljivost onih s kojima su radili. 5. Da se nipošto ne zaklinjemo, nego da uvijek govorimo istinu, ovako je zapovjedio: Ne kunite se nikako! Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, zlo je. 34 6. A da se treba jedino Bogu klanjati, ovako nas je uvjerio rekavši: Najveća je zapovijed: Gospodinu Bogu svom se klanjaj i svim srcem svojim i svom snagom svojom služi njemu jedinome, Gospodinu Bogu koji te stvori. 35 7. Jednoga dana pristupi mu neki i reče: Učitelju dobri, a on odgovori: Nitko nije dobar doli Bog jedini koji sve stvori. 36 8. Oni koji se nađu da ne žive po njegovu nauku ne će biti priznati kao kršćani, premda jezikom propovijedaju Kristov nauk; doista, rekao je da se ne će spasiti oni koji samo riječima propovijedaju, nego oni koji čine djela. 9. Naime, kaza: Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 10. Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, sluša onoga koji me posla. Usp. Mt 5,34-37; Jak 5,12. 35 Usp. Lk 4,8; 10,27; Mt 22,37-38; Mk 12,29-30. 36 Usp. Mk 10,17-18; Mt 19,17; Lk 18,18-19. 34

36

11. Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime jeli, pili i čude­ sa činili?' Tada ću im odgovoriti: 'Nosite se od mene, vi zlotvori! '37 12. Tada će biti plač i škrgut zubi kad pravednici budu zasjali poput sunca, a bezakonici bačeni u neugasivi oganj. 38 13. Mnogi će doista doći u moje ime, izvana odjeveni ovčjim runom, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih djelima prepoznati. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. 39 14. Dakle, od vas također ištemo da se kazni one koji su kršćani samo po imenu, a koji ne žive u skladu s njegovim zapovijedima.

Štuju Boga i pokoravaju se vlastima 17, 1. Posvuda i prije svih nastojimo vašim namjesnicima plaćati poreze i doprinose, kao što nas je on poučio. 2. Naime, u ono vrijeme pristupiše mu neki pa ga upitaše je li dopušteno davati porez caru. On odgovori: Recite mi čija je slika na novcu? A

37

Usp. Mt 7,21-24. Usp. Mt 8,12; 13,42-43. 39 Usp. Mt 24,5; 7,15-16.19. 38

37

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

oni će: Careva. Nato će on: Podajte dakle caru careva, a Bogu Božje. 40 3. Prema tome, mi štujemo jedino Boga, ali u svemu ostalome spremno se pokoravamo vama priznajući vas kao careve i vladare ljudi te moleći da u vas uz carsku vlast bude i zdrav razum. 4. Pa ako nas, unatoč tome što molimo i sve iznosimo na vidjelo, budete prezreli, nikakvo nam se zlo ne će dogoditi jer vjerujemo, štoviše uvjereni smo da će svatko prema svojim djelima biti predan vječnomu ognju i od njega će se tražiti da položi račun prema od Boga primljenim talentima, kao što nam je Krist objavio rekavši: Kome je Bog više povjerio, više će od njega iskati. 41

Nada u uskrsnuće

3. Doista, zazivanja duhova, promatranja tijela nedužne djece, zazivanje ljudskih duša i onih za koje čarobnjaci vele da nadahnjuju snove i da su naši suputnici, kao i pojave što ih izazivaju znalci u tim stvarima (tj. čarobnjaš­ tvu) govore vam da duše i nakon smrti zadržavaju sposobnost osjećanja. 4. Isto tako i oni koje duše pokojnika pograbe i vitlaju, a za koje svi kažu da su opsjednuti i pomahnitali, kao i vaša tzv. proročišta: Amfilohovsko, Dodonsko, Pitijsko i druga takva.42 5. Nadalje i učenja pisaca, Empedokla i Pitagore, Platona i Sokrata43 ( osim toga, jarak o kojemu govori Homeri Odisejev silazak da vidi podzemlje), 44 kao i slične pripovijesti drugih pisaca: 42

18, 1. Prisjetite se svršetka svakoga od bivših careva: zadesila ih je svima nam zajednič­ ka smrt. Kada bi ona dovodila do stanja u kojemu se ništa ne osjeća, bio bi to dobitak za sve nevaljalce. 2. Međutim, budući da osjetilnost ostaje u svima koji su živjeli, a vječna je kazna spremna, nemojte ostati neuvjereni i ne vjerovati kako je ovo istina. 40

41

Usp. Mt 22,17-21; Lk 20,21-26. Lk 12,48.

38

Amfiloh, sin heroja Amfiaraja, osnovao je u vrijeme Trojanskoga rata niz proročišta na maloazijskoj obali; Dodona je bilo Zeusovo svetište u Epiru: proroštvo je davao šum vjetra u krošnjama svetih hrastova; Pitija je staro ime za proročište u Delfima. 43 Empedoklo (5. st. pr. Kr.) vjerovao je u preegzistenciju duša kao božanskih duhova; Pitagora (6. st. pr. Kr.) je vjerovao u seljenje duša; Platon (428.-347. pr. Kr.) je više od ikoga isticao besmrtnost duše imajući u vidu nadosjetilnu stvarnost; Sokrat (470.-399. pr. Kr.) je čvrsto vjerovao u zagrobni život, što potvrđuje i njegovo prihvaćanje smrtne osude. 44 Usp. Homer, Odiseja, XI, 24sl. Justin misli na žrtveni kanal što ga je Odisej iskopao kako bi općio s duša39

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

6. kao njih, poslušajte i nas jer u Boga vjerujemo ne manje nego više od njih i jer se nadamo da ćemo svoja mrtva i u zemlju sahranjena tijela ponovno primiti, tvrdeći da Bogu ništa nije nemoguće.

(Ne)vjerojatnost

uskrsnuća

19, 1. Ako se dobro promisli, što može biti nevjerojatnije od toga da, kada ne bismo bili u tijelu, netko nam kaže kako se od kapljice ljudskoga sjemena mogu razviti kosti, živci i tijelo u obliku kakav vidimo? 2. Uzmimo ovo kao pretpostavku: kada ne biste bili takvi i s tom naravi, a netko vam zajedno pokaže ljudsko sjeme i naslikan lik, uvjeravajući vas kako se iz prvoga može razviti drugo, zar biste mu vjerovali i prije nego što to vidite ostvareno? Ne, nitko se ne bi usudio protusloviti. 3. Na isti način, kako još nikada niste vidjeli da je neki mrtvac uskrsnuo, ne vjerujete. 4. Međutim, kao što u prvomu slučaju niste vjerovali da bi se iz kapljice mogli razviti ljudi, a opet vidite da su postali, isto tako smatrajte mogućim da će raspadnuta i poput sjemenja u zemlju posijana ljudska tijela u odrema pokojnika. Odmah nakon zazivanja duša sišao je u podzemlje.

40

đeno

vrijeme na Božju zapovijed uskrsnuti i zaodjenuti se neraspadljivošću. 45 5. Zapravo, ne uspijevamo utvrditi kako cijene Božju moć oni koji tvrde da se sve vraća u ono iz čega je nastalo pa da protiv toga ni Bog ništa ne može, no uviđamo da oni nikada ne bi mogli vjerovati kako je moguće da od tih elemenata nastanu bića koja vide, pa i oni sami kakvi jesu i čitav svemir. 46 6. Shvatili srno da je bolje vjerovati u ono· što nadilazi našu narav i ljudske snage, nego poput ostalih biti nevjernici, a i naš učitelj Isus; Krist nam je rekao: Što je ljudima nemoguće, Bo-i guje moguće. 7. Osim toga, rekao je: Ne bojte se onih koji vas ubijaju, a nakon toga nemaju više što učiniti, nego se bojte onoga koji nakon smrti ima moć i dušu i tijelo baciti u Gehenu. 48 8. A Gehena je mjesto gdje će biti kažnjeni oni koji su živjeli opako i nisu vjerovali da će se obistiniti sve što je Bog po Kristu objavio. 47

45

Usp. 1 Kor 15,53. Justin je napisao i raspravu O uskrsnuću od koje su sačuvani samo ulomci. 46 Justin cilja na stoička učenje. 47 Usp. Mt 19,26; Mk 10,27; Lk 18,27. 48 Usp. Mt 10,28; Lk 12,4-5. 41

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

Slična učenja

pjesnika i filozofa

20, 1. Sibila49 i Histasp50 također su govorili da će sve propadljivo progutati oganj. 2. Filozofi pak koji se nazivaju stoicima drže kako se u ognju rastače i sam Bog te kako će nakon promjene svijet ponovno nastati; mi, naprotiv, smatramo da je Bog, Stvoritelj svega, odličniji od svega promjenjivoga. 3. Prema tome, ako štošta slično učenji­ ma vaših slavnih pjesnika i filozofa, a štošta čak uzvišenije i Boga dostojnije, i to jedino mi, iznosimo s dokazima, zašto nas se više od ikoga nepravedno mrzi? 4. Naime, kada kažemo da je sve stvorio i uredio Bog, moglo bi se činiti da iznosimo Platonovu misao; 51 kada govorimo o tome da će biti požar, stoičku; kada kažemo da će duše opakih i nakon smrti osjećati te biti kažnjene, a duše dobrih oslobođene patnja blažene uži49

Sibila je u

klasičnoj

starini božanstvom obuzeta žena su zapisivana u stihovima koji su sabrani u tzv. Sibilinske knjige. Helenizirani Židovi, a i kršćani među sibilinska su umetali i svoja proročica; proročanstva

proročanstva.

so

51

Histasp (prije 565.-495. pr. Kr.), perzijski vladar, otac Darija I. Velikog, u Perziju je uveo brahmanske misterije i držao je kako će svi raspadljivi elementi biti uništeni u vatri. Usp. Platon, Timej, 29 D-47 E.

42

vati, moglo bi izgledati da zastupamo isto što i pjesnici i filozofi; 52 5. kada tvrdimo da ne treba štovati djela ljudskih ruku, kazujemo isto što i komediograf Menandar te ostali koji su to govorili; dakako, tvrdili su da je Stvoritelj veći od stvorenja.

Uzvišeno je oponašati bogove 21, 1. Kada kažemo da je Logos, Božji prbez tjelesnoga sjedinjenja, tj. naš učitelj Isus Krist, koji je raspet, umro i uskrsnuo te uzišao na nebesa, ne iznosimo ništa nova u odnosu na one što ih vi nazivate Jupiterovom djecom. 2. Ta dobro znate koliko Jupiterove djece spominju pisci koje cijenite: Merkura, tumača božanskih poruka i učitelja svega; zatim Eskulapa, liječnika koji je, pošto bi pogođen munjom, uzišao na nebo; Dioniza, nakon što je raskomadan; pa Herkula, nakon što se bacio u vatru da izbjegne mukama; Dioskure, Ledine sinove; Perzeja, Danajina sina, te napokon Belerofonta, sina smrtnika koji je ipak na konju Pegazu uznesen na nebo. 3. A što reći o Arijadni i svima koji su poput nje, kako se pripovijeda, pretvoreni u zvivorođenac, rođen

52

Justin ponajprije misli na Homera i Platona. 43

JUSTIN

jezde? Ili o vašim carevima koji su umrli, a koje još uvijek častite kao besmrtne, pa čak nalazite nekoga tko će se zakleti da je vidio Cezara kako u trenutku kremiranja uzlazi na nebo? 53 4. No onima kojima je dobro poznato što se pripovijeda o djelima svakoga od takozvane Jupiterove djece ne treba to navoditi nego samo jedno, tj. da je sve to napisano na korist i odgajanje onih koji uče; naime, svi drže kako je uzvišeno oponašati bogove. 5. Međutim, daleko od svakoga zdrava razuma takvo poimanje božanstva, po kojemu je i sam Jupiter, gospodar i otac sviju, ocoubojica i sin ocoubojice, podložan razvratnosti te sramotnim i niskim strastima dotle da je ugrabio Ganimeda i oskvrnuo mnoge žene, a drži se da su i njegova djeca slično postupala. 6. No, kao što rekosmo, to su činili zlodusi. Mi pak, kao što smo poučeni, vjerujemo da besmrtnost postižu samo oni koji su svetim i krjeposnim životom Bogu bliski dok oni koji žive naopako i ne žele se obratiti bivaju kažnjeni vječnim ognjem. 53

Apoteoza, odnosno divinizacija preminulih careva počela je već s prvim rimskim kraljem Romulom (usp. Plutarh, Romul); bila je osobito svečana u slučajevima Julija Cezara i Augusta (usp. Svetonije, Divus Iulius i Divus Augustus), a smiješna u Klaudijevu slučaju (usp. Seneka, Apokolokyntosis, 1).

44

PRVA APOLOGIJA

Vjera u Sina Božjega 22, 1. Božji Sin, koji se zove Isus, premda je bio običan čovjek, ipak je zbog svoje mudrosti dostojan da ga se zove Sinom Božjim; uostalom, svi pisci Boga nazivaju Ocem ljudi i bogova. 2. Nadalje, ako govorimo da je rođen na posve osobit način, drukčije nego što to obič­ no biva, kao Božji Logos od samoga Boga, kao što već rekosmo, to nam je zajedničko s vama koji velite da je Merkur Logos, nositelj Božjih poruka. 3. Ako nam netko predbaci da je bio razapet, i to je zajedničko sa spomenutim Jupiterovim sinovima koji, kako držite, nisu izbjegli patnjama. 4. Ta pripovijeda se da su i oni trpjeli muke sve do smrti, mada ne jednake, nego različite; tako izgleda da on za njima ne zaostaje ni po trpljenju, nego ih čak nadmašuje što ćemo, kao što obećasmo, u nastavku izlaganja pokazati, odnosno, to da ih nadmašuje već je vidljivo po djelima. 5. I to što držimo da je rođen od djevice, zajedničko nam je s onim što vi držite o Perzeju. 6. Kada nadalje pripovijedamo da je iscjeljivao hrome, oduzete i od rođenja nemoćne, da je mrtve uskrisivao, čini se da govorimo o djelima nalik onima što se pripisuju Eskulapu. 45

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

Trostruki dokaz 23, 1. No ovo vam. treba biti jasno: prvo, da je sve što govorim.o i što smo naučili od Krista i proroka koji dođoše prije njega sam.a istina, starija od svih pisaca pa to stoga treba prihvatiti ne zato što kazuje isto što i ti pisci, nego zato što je istina. 2. Nadalje, znajte sam.o da je Isus Krist rođen kao Sin Božji u pravom.u smislu jer je njegov prvorođeni Logos i njegova sila; njegovom. voljom. postao je čovjekom. i ovome nas poučio da ljudski rod oslobodi i obnovi. 3. Zatim., prije nego što je kao čovjek živio među ljudima, na poticaj navedenih zloduha, pjesnici su te stvari koje su izmislili prikazali kao stvarne događaje, isto kao što su protiv nas izmislili opačine i zlodjela kojim.a nas kleveću, a za koje nema nikakva svjedoka ni dokaza. Da bi vam. to bilo zorno, reći ćemo sljedeće.

Kršćane

mrze zbog Kristova imena

24, 1. Prvo, premda ispovijedam.o neka učenja slična grčkim.a, sam.o nas se zbog Kristova imena mrzi i kao krive osuđuje na smrt, premda nismo počinili nikakva zlodjela; drugi pak koji štuju drveća, rijeke, miševe, mačke, 46

krokodile i mnoga druga nerazumna bića, pri čem.u ne štuju svi ista, nego na jednom.u mjestu jedna, a na drugom.u druga, zbog toga bi jedni druge trebali smatrati bezbožnicima jer ne štuju ista bića. 2. Prema tome, možete nas optužiti sam.o za jedno: da ne štujem.o iste bogove kao i vi, da ne prinosim.o ljevanice i žrtvene pare mrtvim.a ni vijence i žrtve kipovim.a. 3. No imajte na um.u kako su jedne te iste na jednom.u mjestu bogovi, drugdje divlje životinje, a na trećem.u mjestu životinje za žrtvu. Kršćani

odbacuju nekadašnje bogove

25, 1. Drugo, od svih ljudi sam.o m.i, koji smo nekoć štovali Bakha, sina Sem.ele, i Apolona, sina Lede, za koje je sramota i reći što su sve činile iz ljubavi prema muškarcima, zatim. Prozerpinu i Veneru, obje ljubavlju gonjene prema Adonisu, a čije misterije također slavite, zatim. Eskulapa ili bilo kojega od tobožnjih bogova, sada ih, zahvaljujući Isusu Kristu, unatoč prijetnji smrću prezirem.o. 2. Uistinu, posvećeni smo nerođenom.u i trpljenju nepodložnom.u Bogu za kojega vjerujemo da nikada nije bio zahvaćen požudom. prema Antiopi, ni drugim. ženama, ni Ganim.edu, niti da ga je uz Tetidinu pomoć oslobodio sto47

JUSTIN

ruki div (Brijarej), niti da je onda rukom Tetidina sina Ahileja zbog konkubine Briseide mnoge Grke odveo u propast. 3. Žao nam je onih koji to vjeruju: znamo da iza toga stoje demoni.

Vlasti ne progone krivovjerce 26, 1. Treće, i nakon Kristova uzašašća na nebo demoni su ubacili neke ljude koji su se predstavljali kao bogovi, a koje ne samo da niste progonili, nego ste im naprotiv iskazivali štovanje. 2. Primjerice, neki Šimun iz Samarije, podrijetlom iz sela Giton, u vrijeme cara Klaudija u vašemu je carskom gradu Rimu uz pomoć demona činio čudesa pa ga se smatralo bogom tako da ste ga kao boga počastili kipom koji je podignut na rijeci Tiber između dvaju mostova s natpisom na latinskome: SIMONI DEO SANCTO - SVETOM BOGU ŠIMUNU.s4 54

Šimun Čarobnjak se spominje u Dj 8,9-24. On je propovijedao religiju koja je spajala židovske i istočnjačke elemente i na neki je način anticipirala gnosticizam. Godine 1574. na Tiberinskomu otoku nađena je postolje s natpisom: "SEMONI SANCO DEO. FIDIO SACRUM SEX. POMPEIVS. S. P. F. COL. MVSSIANUS QVINQUENNALIS DECVR BIDENTALIS DONVM. DEDIT." Semo Sanco bijaše sabinjansko božanstvo koje je bdjelo nad ugovorima; Justin je vjerojatno imao u vidu ovaj natpis koji je shvatio kao posvetu Šimunu Čarobnjaku.

48

PRVA APOLOGIJA

3. I gotovo svi Samarijanci, kao i neki iz drugih krajeva, priznaju ga i štuju kao prvoga boga; i neku Helenu, koja ga je tada pratila, a koja prije bijaše bludnica, smatraju prvom mišlju koja iz njega proizlazi.ss 4. Osim toga, znamo da je neki Menandar, također iz Samarije, iz sela Kapareteja, postavši Šimunovim učenikom, dakle pod utjecajem demona, došavši u Antiohiju, čarobnjačkom vještinom mnoge zaveo te čak svoje sljedbenike uvjerio kako ne će umrijeti; i još uvijek ih ima koji to vjeruju. 5. Nadalje, i ovih dana neki Marcion iz Ponta svoje sljedbenike uči kako postoji bog viši od Stvoritelja: on je među svim narodima uz pomoć demona doveo do toga da mnogi bogohule i niječu da je Bog Stvoritelj ovoga svijeta te drže kako postoji drugi, viši bog koji je stvorio više stvarnosti.s6 6. Svi sljedbenici njihovih učenja, kao što rekosmo, nazivaju se kršćanima, kao što i filozofi, premda zastupaju učenja koja nemaju ništa zajedničko, imaju zajedničko ime filozofije. 55

56

Ovo je očita anticipacija nekih gnostičkih učenja. Šimun bi bio očitovanje prvoga neizrecivog boga, a Helena oči­ tovanje božje misli, tj. prvo izlaženje izvan samoga boga. Marcion, Justinov suvremenik, došao je u Rim oko 140. godine. U učenju je zastupao dualizam koji je starozavjetnomu zlom bogu stvoritelju suprotstavljao novozavjetnoga dobrog Boga, Kristova Oca. 49

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

7. Ne znamo da li doista čine te gnusne opačine o kojima se pripovijeda, tj. gase svjetiljke te se odaju promiskuitetnim obljubima i blagovanju ljudskoga mesa, no znamo da ih ni zbog njihovih učenja ne progonite i ne osuđu­ jete na smrt. 8. Mi smo pak napisali knjigu Protiv svih postojećih krivovjerja pa ako je želite pročitati, dat ćemo vam je. Kršćani

daleko od grijeha

27, 1. A mi, da ne bismo nekoga zlostavljali ni bezbožno postupali, shvatili smo i da su oni koji izlažu novorođenčad zločinci: ponajprije jer vidimo da se prostituciji odaju gotovo svi, ne samo djevojke, nego i mladići, pa kao što se pripovijeda da su stari uzgajali stada goveda, koza, ovaca ili konja, tako sada uzgajaju djecu samo za tu sramotnu upotrebu. Tako u svakomu narodu postoji mnoštvo žena, dvospolaca i pervertita koji prakticiraju te opačine. 2. Vi uzimate dio od njihovih plaća, priloga i poreza, a zapravo bi ih trebalo iz vaše zemlje iskorijeniti. 3. Među onima koji to prakticiraju, osim neiskazanih, bezbožnih i razvratnih orgija, katkada ima onih koji spolno opće s vlastitim sinom, rođakom ili bratom. 50

4. Drugi prostituciji predaju svoje sinove i žene, drugi se opet javno kastriraju da bi bludničili protiv prirode i to prikazuju kao misterije u čast Majke bogova; nadalje, uz svakoga od onih koje vi smatrate bogovima slika se zmija kao važan i tajanstven simbol. 5. Sve to što vi javno činite i štujete predbacujete nama, kao da to činimo pošto se izvrne i ugasi božansko svjetlo; međutim, budući da je daleko od nas da bismo bilo što od toga činili, te se optužbe uopće ne tiču nas, nego onih koji takve stvari čine i protiv drugih iznose laži.

Bog želi obraćenje čovječanstva 28, 1. Kod nas se prvaka zloduha naziva Zmijom, Sotonom i Đavlom, kao što možete uvidjeti pogledavši u naše knjige: 57 Krist je navijestio kako će taj zajedno s njegovom vojskom i ljudima koji ga slijede biti bačenu vječ­ ni oganj na kaznu koja ne će imati kraja. 58 2. Pa ako Bog oklijeva s ispunjenjem toga, to čini radi ljudskoga roda; naime, predviđa kako će spasenje neki postići obraćenjem, a i neki još nerođeni. 3. Naime, u početku je stvorio ljude obdarene razumom i sposobne da se opredjeljuju 57 58

Usp. Otk 12,9; 20,2. Usp. Mt 25,41. 51

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

za istinu i čine dobro tako da pred Bogom nitko od ljudi nema isprike ta rođeni su razumni . . i sposobni rasuđivati. 4. Ako li pak netko tvrdi da Boga za njih uopće nije briga ili će dovitljivo nijekati da on postoji ili ako postoji da uživa u zloći1 ili da je poput kamena (neosjetljiv) te da ni vrlina ni porok nisu ništa pa da je ocjenjivanje nečega dobrim ili lošim samo stvar ljudskoga mišlje:.. nja: to je krajnje velika opačina i nepravda. 1

1

1

4. A nije neumjesno ovdje spomenuti i Antinoja59 koji je nedavno živio i koga su iz straha svi požurili štovati kao boga mada su znali tko je i odakle je bio. 1

Vjera se temelji na ostvarenim proročanstvima 301 1. No da nam tkogod ne bi predbacio

kako ništa ne priječi da je onaj što ga mi zovemo Kristom kao Sin Čovječj( čarobnjačkim vještinama izveo ono što mi nazivamo čudesi­ ma pa ga se stoga smatra Sinom Božjim iznosimo sljedeće; ne oslanjamo se na obične priče1 nego samo vjerujemo navještajima budućih stvari izrečenima prije nego što su se zbile jer vlastitim očima vidimo kako su se proreče­ ni događaji ostvarili ili se ostvaruju; doista držimo da će se i vama činiti da je najbolje i najvjerodostojnije ovo izlaganje (o proroštvima i 1

Brak ili uzdržljivost 291 1. Nadalje

1

novorođenčad

ne izlažemo da netko od njih ostavljen ne umre pa da ne budemo ubojice. Naprotiv ili brak uopće ne sklapamo osim za podizanje djece ili odričući se braka živimo u potpunoj uzdržljivosti. 2. Već je jedan naš da bi vas uvjerio kako razvratno spolno općenje ne spada u naša otajstva prefektu u Aleksandriji Feliksu podastro molbu tražeći dopuštenje da mu liječnik odstrani testise; naime ondašnji su gradski liječnici tvrdili da to ne smiju učiniti bez prefektova dopuštenja. 3. Premda Feliks nikako nije htio potpisati mladić je ipak ustrajao u čistoći1 u miru sa svojom savješću i uz potporu braće u vjeri. 1

1

1

1

1

1

čudesima).

Gospodin Isus naviješten u Pismima

1

1

31 1 1. Kod Židova neki su ljudi bili Božji

proroci po kojima je proročki Duh naviještao prije nego što su se zbili; nji-

buduće događaje 59

52

Antinoj iz Bitinije, mladi rob i ljubavnik cara Hadrijana, utopio se u Nilu 130. g. i odmah potom diviniziran. 53

JUSTIN

hova proroštva, kakva su izišla iz proročkih usta, sabrana su pomnjom kraljeva koji su u vremenskomu slijedu u Judeji vladali i uvijek pazili da si pribave knjige na hebrejskomu jeziku, što su ih sastavili upravo njihovi proroci. 2. Kada je egipatski kralj Ptolemej osnovao knjižnicu i nastojao prikupiti spise svih ljudi, obaviješten o tim proroštvima, od tadašnjega je judejskog kralja Heroda zatražio da mu pošalje te proročke knjige. 60 3. I kralj Herod mu posla te spise na spomenutomu hebrejskom jeziku. 4. Međutim, budući da Egipćani nisu mogli razumjeti što u njima piše, opet posla izaslanike tražeći da pošalje ljude koji će te knjige prevesti na grčki jezik. 5. Pošto je to učinjeno, knjige se kod Egipćana čuvaju sve do danas, a posvuda su dostupne i kod svih Židova koji, premda ih znaju čitati, njihovo značenje ne shvaćaju ispravno, nego nas smatraju protivnicima i neprijateljima pa nas kao i vi, kada mogu, progone i ubijaju, u što se i sami možete uvjeriti. 6. Doista, i Bar-Kohba, vođa židovske pobune, u nedavnomu je židovskom ratu nare60

Ptolemej II. Filadelf, osnivač Aleksandrijske knjižnice, Egiptom je vladao od 285. do 246. pr. Kr. dok je Herod Veliki kraljevao u Izraelu od 40. do 4. pr. Kr. Justin je ovdje očito pogriješio.

54

PRVA APOLOGIJA

dio da se samo kršćane odvlači na strašne muke ako se ne odreknu Isusa Krista i ne prokunu ga. 61 7. No upravo u proročkim knjigama nalazimo naviješteno kako će naš Gospodin Isus Krist doći, roditi se od djevice i odrasti do muževne dobi, kako će liječiti svaku bolest i nemoć te uskrisivati mrtve, kako će ga mrziti, ne poznavati i raspeti, kako će dakle umrijeti, uskrsnuti i uzići na nebesa, kako on jest i zove se Sin Božji; kako će neke poslati među sve narode da ovo propovijedaju te da će u njega ljudi, osobito pogani, vjerovati. 62 8. Naviješten je prije nego što se pojavio, i to prvi put pred pet tisuća godina, drugi put pred tri tisuće godina, treći put pred dvije tisuće godina, četvrti put pred tisuću godina, a posljednji put pred osamsto godina; naime, tijekom naraštaja postojali su razni proroci.

Mojsijeva proročanstva 32, 1. Moj sije, prvi prorok, doslovno je ovako rekao: Iz Jude neće nestati vladara ni vođe njegovim nogama dok ne dođe onaj kome pripada; naŽidovski ustanak pod vodstvom Bar-Kohbe događao se od 132. do 135. godine. 62 Usp. Mt 4,23; 9,35; 10,1. 61

55

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

rodi će iščekivati njega koji svog magarca privezuje za lozu, koji svoju halju pere u krvi od grožđa. 2. Na vama je, dakle, da pomno razmotrite i uvidite do kada je postojao pravi židovski vladar i kralj; uistinu, do pojavka Isusa Krista, našega Učitelja i tumačitelja dotada nejasnih proroštava, upravo kako je Božji proročki Duh Sveti po Mojsiju prorekao, tj. da će Židovi imati vladara dok ne dođe onaj kome kraljevstvo pripada. 3. Juda je, naime, rodočelnik Židova i po njemu se zovu Judejcima; nakon njegova dolaska vi ste zavladali Židovima i čitavu ste njihovu zemlju pripojili svojoj vlasti. 4. Ono pak narodi će iščekivati njega znači­ lo je da će ga svi narodi iščekivati o njegovu drugomu dolasku, kao što i sami svojim očima možete vidjeti i na temelju iskustva se uvjeriti; doista, ljudi iz svih naroda iščekuju njega koji bijaše raspetu Judeji nakon čega je židovska zemlja odmah vama predana kao ratni plijen. 5. Ono pak koji svog magarca privezuje za lozu, koji svoju halju pere u krvi od grožđa simboliziralo je Krista koji će doći i djela koja će učiniti. 6. Stvarno, magarčić je na ulazu u selo bio privezan za lozu, a on je učenicima zapovjedio da mu ga odmah dovedu; kada mu gadovedoše, uzjaha i na njemu uđe u Jeruzalem, gdje 63

63

Usp. Post 49,10-11.

56

se nalazio veličanstven židovski hram što ste ga vi kasnije razorili. 64 Nakon toga bio je razapet da se ispuni ostatak proroštva. 65 7. Naime, koji svoju halju pere u krvi od grožđa naviještalo je muku što ju je trebao podnijeti kako bi krvlju očistio one koji u njega budu vjerovali. 8. Doista, ono što Božji Duh po proroku zove haljom to su ljudi koji u njega vjeruju, u kojima boravi Božje sjeme, Logos. 9. Ono pak što se spominje krv od grožđa označava njega koji će se očitovati kao onaj koji ima krv, ali ne od ljudskoga sjemena, već od božanske sile. 10. A prva sila, nakon Gospodina Boga, Oca svega, jest Sin, Logos; u nastavku ćemo reći kako se utjelovio i postao čovjekom. 11. Kao što je krv grožđa stvorio ne čovjek, nego Bog, tako je i ta krv označavala da će biti, kao što rekosmo, ne od ljudske krvi, nego od Božje sile. 12. Nadalje, Izaija, jedan drugi prorok, drugim riječima nagovješćujući iste događaje, reče: Od Jakova će zvijezda izaći, isklijat će mladica iz korijena Jišajeva; u njegovu mišicu uzdat će se narodi. 66 64

65 66

Hram i Jeruzalem razorio je Tit 70. godine. Usp. Mt 21,lsl. Usp. Br 24,17; Iz 11,1.10; 51,1. 57

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

13. Uistinu, sjajna se zvijezda podigla i iz Jišajeva je korijena isklijala mladica: Krist. 14. Naime, po Božjoj ga je sili rodila djevica od roda Jakovljeva, oca Judina, koji je otac spomenutih Židova. I Jišaj je, kako veli proroštvo, bio predak jer je prema rodoslovljima bio potomak Jakovljevi Judin.

Izaijina proročanstva 33, 1. Počujte sada kako je Izaija doslovno navijestio da će se roditi od djevice. Ovako je rekao: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel - S nama Bog. 67 2. Doista, ono što je bilo nevjerojatno i što se ljudima činilo nemogućim, to je Bog po proročkom u Duhu navijestio da će se zbiti da, kada se dogodi, ne bude nevjere, nego da se, zahvaljujući proroštvu, vjeruje. 3. Da nam tkogod, ne shvaćajući ovo proroštvo, ne bi predbacio ono što mi spočitava­ mo pjesnicima koji drže kako je Jupiter imao ljubavne odnose sa ženama, pokušat ćemo ove riječi pojasniti. 4. Dakle, ono evo, djevica će začeti znači da je djevica začela bez ikakva tjelesnoga sjedinjenja jer da se s nekim sjedinila, više ne bi bila 67

Iz 7,14; Mt 1,23.

58

djevica; naprotiv, Božja je sila sišla na djevicu i zasjenila je te ne oskvrnuvši joj djevičanstva učinila da začne. 68 5. I anđeo Božji, koji u ono vrijeme bijaše poslan djevici, navijesti joj radosnu vijest rekavši: Evo, po Duhu Svetom začet ćeš i roditi sina i zvat će se Sin Svevišnjega, i nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih; 69 to nas uče oni koji su sve što se tiče našega Spasitelja Isusa Krista zapisali, a njima vjerujemo jer je i po spomenutomu Izaiji proročki Duh navijestio da će se roditi onako kako smo iznijeli. 6. Stoga se može držati kako Duh i sila od Boga nije ništa drugo nego Logos, koji je i Božji prvorođenac, kao što reče prije spomenuti prorok Mojsije. Taj Duh, budući da je sišao na djevicu i osjenio je, učinio je da ona začne ne tjelesnim sjedinjenjem, nego njegovom silom. 7. Ime Isus na hebrejskomu jeziku u grčko­ mu jeziku odgovara riječi spasitelj. 8. Zato je anđeo Djevici rekao: I nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. 9. Držim da ćete se i vi složiti kako proroci nisu nadahnuti nikim drugim doli božanskim Logosom. 68 69

Usp. Lk 1,35. Usp. Lk 1,31-32; Mt 1,20-21. 59

JUSTIN

Mihejeva proročanstva 34, 1. Počujte, nadalje, kako je drugi prorok, Mihej, navijestio čak u kojemu će se kraju roditi. Ovako reče: A ti, Betleheme, grade Judin, nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, jer iz tebe će mi izaći vladalac koji će pasti moj narod.70 2. To je mjesto u judejskoj zemlji, trideset pet stadija udaljeno od Jeruzalema, u kojemu se rodio Isus Krist, kao što možete utvrditi iz popisa građana učinjenih pod K virinom, vašim prvim namjesnikom u Judeji. 71

Ostala proročanstva 35, 1. Počujte još što je prorečeno kako će nakon rođenja Krist do muževne dobi pred drugima živjeti skrovito, a što se također obistinilo. 2. Evo riječi proroštva: Dijete nam se rodila, sina dobismo; na plećima mu je vlast;72 to je slika moći križa na koji je položio pleća kada je bio prikovan, što će u nastavku izlaganja biti jasnije pokazano.

PRVA APOLOGIJA

3. I opet isti prorok Izaija, proročkim Duhom nadahnut, reče: Svagda sam pružao ruke narodu nevjernom i buntovnom, narodu koji hodi putem zlim; 4. sad od mene ištu da sudim i usuđuju se pristupiti Bogu. 73 5. I još drugim riječima po drugomu proroku veli: Probodoše mi ruke i noge, i za odjeću moju baciše kocku. 74 6. A David, kralj i prorok koji je to rekao, ništa od toga nije pretrpio; Isus Krist, naprotiv, raširio je ruke kada su ga razapeli Židovi koji protiv njega ustadoše i nijekaše da je Krist; i doista, kao što reče prorok, za porugu ga postaviše na sudačku stolicu te rekoše: "Sudi nam." 75 7. Izraz: Probodoše mi ruke i noge odnosi se na čavle kojima su mu ruke i noge bile prikovane za križ. 8. I pošto ga razapeše, razapinjatelji za njegovu odjeću baciše kocku i razdijeliše njegove haljine. 76 9. Da se sve to tako zbilo, možete se uvjeriti iz spisa sastavljenih pod Poncijem Pilatom. 77 73

Usp. Iz 65,2; 58,2. Usp. Ps 22,17-19. 75 Ovaj detalj ne donose kanonska evanđelja; usp. Petrovo evanđelje, 6-7. 76 Usp. Mt 27,35; Iv 19,23-24. 77 Justin vjerojatno misli na službene spise koje se slalo u Rim, a ne na apokrifni spis Djela Pilatova. 74

70

Usp. Mih 5,1; Mt 2,6. Betlehem je od Jeruzalema udaljen osam kilometara. Justin upućuje na popis oko 6. pr. Kr., što ga spominje i Lk 2,2. 72 Iz 9,5. 71

60

61

JUSTIN

10. Kao potvrdu da je doista prorečeno kako će u Jeruzalem ući jašući na magaretu, navest ćemo riječi proroštva Sefanije, jednoga drugog proroka. 11. Evo ih: Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči Kćeri jeruzalemska; evo, kralj ti tvoj dolazi ponizan, jašući na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.78

· . Božanska riječ nadahnjuje proroke 36, 1. Kada pak proročke riječi čujete kao da ih je izgovorila neka druga osoba, nemojte misliti da potječu od samih njih koji bijahu nadahnuti, nego od božanskoga Logosa koji ih pokreće.

2. Naime, on katkada govori navješćujući buduće događaje, katkada pak govori u ime Boga, Gospodina i Oca svijeta, a katkada u ime Krista, katkada napokon u ime naroda koji odgovaraju svojemu Gospodinu i Ocu; nešto slično možete vidjeti kod vaših pisaca koji na scenu uvode mnoge osobe koje razgovaraju, premda sve piše samo jedan autor. 3. Budući da Židovi to nisu shvatili, premda su posjedovali proročke knjige, nisu prepoznali Krista ni nakon njegova dolaska, nego 78

Usp. Sef 3,14; navod je bliži onomu iz Zah 9,9; usp. i Mt 21,5.

62

PRVA APOLOGIJA

dapače

nas, koji tvrdimo da je već došao i pokazujemo da su ga upravo oni kako je naviješteno razapeli, mrze.

Osoba Oca u proročanstvima 37, 1. A da vam i ovo bude očito, osoba Oca je po spomenutomu proroku Izaiji rekla ovo: Vol poznaje svog vlasnika i magarac jasle gospodarove, a Izrael mene ne poznaje, narod me moj ne razumije. 2. Jao grešnu narodu, puku u zlu ogrezlu, rodu zlikovačkom, pokvarenim sinovima: Gospodina ostaviste. 79 3. I još jednom drugdje isti prorok u Oče­ vo ime veli: Kakvu kuću da mi sagradite, govori Gospodin. 4. Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. 80 5. I opet na drugomu mjestu: Mlađake vaše i subote iz sve duše mrzim, ne podnosim veliki dan posta i počinka; kad dođete pred lice moje neću vas uslišati. 6. Ruke su vam u krvi ogrezle. 7. Pa sve da mi prinesete prvine brašna i kad, odvratni su mi; ne treba mi pretiline janjaca ni krvi bikova. 79 80

Usp. Iz 1,3-4. Usp. Iz 66,1.

63

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

8.

Ta tko je to iz vaših ruku iskao? Nego radije

razveži sve spone nepravedne, raskini okove nasilničke, gola odjeni i beskućnika uvedi pod krov svoj, a svoj kruh podijeli s gladnima. 81 9. Dakle, možete shvatiti što su u Božje ime proroci učili.

7. Možete ustanoviti da je Krist od Židova sve to podnio. 8. Doista, kada je bio razapet, krivili su usne i kimali glavama govoreći: Uskrisivao je mrtve pa neka sam sebe izbavi. 86

Apostoli navijestili Krista Krist u proročanstvima 38, 1. Kada pak proročki Duh govori u Kristova ime, ovako veli: Svagda sam pružao ruke narodu nevjernom i buntovnom, onima koji hode putem zlim. 82 2. I opet: Leđa podmetnuh bičima, a obraze udarcima i lica svojeg ne odvratih od uvreda ni od pljuvanja. 3. Gospod mi pomože, zato se nisam smeo, nego svoj obraz učinih k' o kremen i znam da se neću postidjeti, jer blizu je onaj koji mi dade pravo. 83 4. I još kada veli: Za odjeću moju baciše kocku, probodoše mi ruke i noge. 5. Ja pak legoh i usnuh te ustadoh, jer me Gospodin drži. 84 6. I opet kada veli: Usnama govorahu i kimahu glavom veleći: Neka sam sebe izbavi. 85 81

Usp. Usp. 83 Usp. 84 Usp. 85 Usp. 82

..

64

Iz 1,11-15; 58,6-7. Iz 65,2 . Iz 50,6-8. Ps 22,19.17; 3,6. Ps 22,8-9.

39, 1. A kada proročki Duh govori da navijesti buduće događaje, ovako veli: Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja; On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima; mačeve će prekovati u plugove, a koplja u srpove. I neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju. 87 2. Možete se uvjeriti da se i to obistinila. 3. Naime, iz Jeruzalema su u svijet izišla. dvanaestorica neukih i govoru nevještih, ali su Božjom snagom čitavu ljudskomu rodu navijestili da ih je poslao Krist kako bi svima propovijedali Božju riječ; i mi koji smo nekoć jedni na druge nasrtali i međusobno se ubijali, ne samo da se neprijateljima ne suprotstavljamo, nego, da ne bismo lagali i istražitelje prevarili, ispovijedajući (vjeru u) Krista spremno prihvaćamo smrt. 86

87

Usp. Mt 27,39-43. Usp. Iz 2,2-4; Mih 4,2-3. 65

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

4. Zapravo, bilo bi nam lako postupati prema izreci: Jezik se zakleo, ali ne i srce.ss 5. Međutim, bilo bi smiješno da su vojnici, koje ste unovačili i zakletvom vezali na vjernost kojoj ništa ne smiju pretpostaviti, pa ni vlastiti život, ni roditelje, ni domovinu ni ikakav drugi interes, uistinu vjerni, premda im ne možete ponuditi ništa nepropadljivo, a da mi, koji čeznemo za nepropadljivošću ne budemo sposobni podnijeti svaku patnju kako bismo željena dobra zadobili od onoga koji nam ih može udijeliti. Proročanstva

o Kristovim glasnicima

40, 1. Počujte još i ono što je spomenuti kralj i prorok nagovijestio o širiteljima njegova nauka i glasnicima njegova dolaska kada, proročkim Duhom nadahnut, ovako reče: Dan da-

nu to objavljuje, a noć noći glas predaje. 2. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, 3. al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. 4. Ondje suncu razape šator, te On k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad ide putem.s9 88 89

Euripid, Hipolit, stih 612. Usp. Ps 19,3-6.

66

5. Osim toga, držimo da je zgodno i potrebno navesti i druge proročke riječi istoga Davida iz kojih možete razabrati na kakav život proročki Duh potiče, 6. kako opisuje urotu židovskoga kralja· Heroda i samih Židova s vašim prefektom u njihovoj zemlji Pilatom i s njegovim vojnicima protiv Krista; 7. zatim kako će ljudi iz svih naroda vjerovati u njega, zatim kako ga Bog zove svojim Sinom i obećava da će mu podložiti sve neprijatelje te kako će demoni, koliko im je dopušteno, nastojati izmaknuti vlasti Boga, Oca i Gospodara svijeta, i njegova Krista, zatim kako Bog prije dolaska sudnjega dana sve poziva na obraćenje. 8. Ovako je rečeno: Blago čovjeku koji ne sli-

jedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. 9. On će biti k'o stablo zasađena pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi _dobrim urodi. 10. Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o prašina što je vjetar raznosi. Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. Jer Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih. 90 90

Ps 1.

67

JUSTIN

11. Zašto se pobuniše narodi, zašto puci ludosti snovaše? Ustadoše kraljevi zemaljski, knezovi se urotiše protiv Gospodina i Pomazanika91 njegova, veleći: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo! 12. !smijat će ih onaj što na nebu stoluje, Gospod će im se narugati. Progovorit će im u svom gnjevu, žestinom će ih zbuniti. 13. Ta ja sam kralj koga on postavi nad Sionom, svojom svetom gorom, da navijestim zapovijed Gospodnju. 14. Gospodin mi reče: Ti si sin moj, danas te rodih. / 15. Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. Vladat ćeš njima palicom gvozdenom i razbit ih kao sud lončarski. 16. Opametite se sad{;l,, vi kraljevi, urazumite se, suci zemaljski. 17. Služite Gospodinu sa strahom, s trepetom kličite njemu. 18. Slijedite naputke njegove da kad se Gospodin razgnjevi, ne nađete se daleko od pravog puta jer uskoro će planuti srdžba njegova. 19. Blago svima koji se njemu utječu. 92

PRVA APOLOGIJA

Proroštva o Kristovoj vladavini 41, 1. I opet, da će Krist nakon što bude razapet vladati, u jednomu drugom proroštvu po istomu Davidu proročki je Duh navijestio ovim riječima: Pjevajte Gospodinu po svoj zemlji, navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, jer velik Je Gospodin, hvale predostojan, strašniji od svih bogova! Ta svi bozi naroda likovi su demona, a Bog stvori nebesa. 2. Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu. Dajte slavu Gospodinu, Ocu vjekova. 3. Prinesite darove i stupite pred lice njegovo, i poklonite mu se u njegovim svetim predvorjima. Strepi pred njim zemljo sva, a tko čini pravo nek uspije i ne smuti se. 4. Nek' se kliče među poganima: Gospodin zavlada s drveta. 93

Govor o budućim događajima kao da su se zbili :

1

42, 1. Katkada proročki Duh o budućim govori kao da su se već zbili, kako se razabire iz upravo navedenih psalama, a i to ćemo objasniti da čitatelji ne bi imali nikakva izgovora. događajima

Pomazanik, grč. Krist, hebr. Mesija; čin pomazivanja predstavljao je ovjeru dotičnoga u povjerenoj mu službi. U židovstvu se pomazivalo svećenike, proroke i kraljeve, a kršćani u Kristu vide objedinjene sve te tri službe. 92 Usp. Ps 2. 91

68

93

Usp. Ps 96,1-2.4-10.

69

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

/

:,-.

2. S obzirom da ih potpuno poznaje, buduće događaje naviješta kao da su se već zbili. Da to treba tako shvatiti, obratite pozornost na ono što se kaže. 3. David je to prorokovao tisuću i petsto godina prije nego što se Krist utjelovio i bio razapet, a nitko od raspetih prije njega, kao ni poslije njega, nije narodima donio radosnu vijest.94 4. Naš pak Isus Krist, koji je bio razapet i umro, uskrsnuo je te, vrativši se u nebo, uspostavio svoje kraljevstvo, a zbog onoga što su u njegovo ime apostoli propovijedali po svim narodima zavladala je radost među onima koji iščekuju od njega naviještenu besmrtnost.

Proroštva i slobodna volja 43, 1. Da nitko na osnovi ovoga što smo iznijeli ne pomisli kako držimo da je tijek događaja podložan nužnosti usuda, s obzirom da se radi o onome što se zna unaprijed, pozabavimo se tim pitanjem. 2. Kako su nas proroci poučili da se kazne i nevolje, kao i nagrade, svakome dodjeljuju prema onomu što svojim djelima zasluži, potvrdimo da je to istina. Doista, kada ne bi bilo 94

David je zapravo živio oko tisuću godina prije Krista.

70

tako nego kada bi se sve zbivalo prema usudu, uopće ne bi bilo slobode izbora. Jer ako je sudbinom određeno da netko bude dobar, a netko zao, niti bi se prvoga moglo hvaliti niti drugoga kuditi. 3. S druge strane, kada ljudi ne bi imali mogućnost slobodno birati pa zla izbjeći, a ići za dobrom, ni za jedan svoj čin ne bi bili odgovorni. 4. No da se ispravno ili loše ponaša poslobodnu izboru, ovako dokazujemo. 5. Zapažamo kako jedan te isti čovjek od jednoga načina ponašanja prelazi na posve suprotno. 6. Kada bi sudbinom bilo određeno da bude dobar ili zao, zacijelo ne bi bio sposoban za suprotno niti bi svoje ponašanje tako često mijenjao; štoviše, ne bi bilo ni dobrih ni zlih jer bi usud određivao i zlo i dobro, a u tomu sluča­ ju zaključujemo da je u sebi protuslovan, inače bismo ono što smo prije rekli morali smatrati istinitim, tj. da vrlina i porok nisu ništa nego da su dobro i zlo samo stvar mišljenja; među­ tim, kao što zdrav razum pokazuje, to je golema izopačenost i nepravda. 95 7. Mi, naprotiv, tvrdimo kako je sudbinski samo jedno neizbježno, a to je da oni koji se opredjeljuju za dobro prime zaslužene nagra95

Usp. Platon, Država, X, 617 E. 71

JUSTIN

de i jednako tako pravednu kaznu oni koji se opredjeljuju za zlo. 8. Ta Bog nije čovjeka stvorio poput drugih bića, kao biljke i životinje koji uopće ne mogu rasuđivati ni odlučivati; kada dobro ne bi birao svojevoljno, nego jer je takav po naravi, čo­ vjek ne bi bio QQ§tojan ni nagrade ni pohvale, isto kao što ne bi bilo pravedno ni kažnjavati onoga tko je zao kada takav ne bi bio svojevoljno, nego samo zato što nije mogao biti drukči­ ji od onoga što je po naravi.

Proroštva o grijehu i besmrtnosti duše 44, 1. Tome nas je poučio proročki Duh kada je po Mojsiju objavio kako je Bog prvomu stvorenom čovjeku rekao: Preda te stavljam dobro i zlo; odaberi dobro. 96 2. I zatim po drugomu proroku, Izaiji, kada o tome istom pitanju u ime Boga, Oca i Gospodara svijeta, reče: 3. Operite se, očistite; uklonite iz svojih duša djela opaka, učite se dobrim djelima: štitite sirotu, za udovu se zauzmite, a onda dođite da se pravdamo, govori Gospodin; pa budu li vam grijesi kao purpur crveni, ubijelit ću ih kao vunu, kao grimiz budu li, izbijelit ću ih poput snijega. 96

Usp. Pnz 30,15.19; usp. Post 2,16-17.

72

PRVA APOLOGIJA

4. Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske, a ako li me ne poslušate, proždrijet će vas mač. Tako usta Gospodnja govorahu. 97 5. Ono rečeno proždrijet će vas mač ne znači da će oni koji se ne budu pokoravali biti pogubljeni mačem, nego da je Božji mač vatra čiji će plijen biti oni koji odluče činiti zlo. 6. Zbog toga veli: proždrijet će vas mač; tako usta Gospodnja govorahu. 7. Da je govorio o maču koji siječe i u trenu odsijeca, ne bi rekao proždrijeti. 8. Stoga i kada Platon veli: Onima koji izabiru grijeh Bog nije ništa kriv, 98 misao je preuzeo od proroka Mojsija. Mojsije je, zapravo, stariji · od svih grčkih pisaca. 99 9. I sve što su filozofi i pjesnici rekli o besmrtnosti duše, o kaznama nakon smrti, kao i o motrenju nebeskih stvarnosti i druga takva učenja, to su mogli spoznati i te su stvari izla- ' gali jer su ih preuzeli od proroka. 10. Prema tome, čini se kao da kod svih postoji sjemenje istine; međutim, može im se predbaciti da je nisu ispravno shvatili kada sami sebi protuslove. 97

Usp. Iz 1,16-20. Platon, Država, X, 617 E. 99 U krugu aleksandrijskoga židovstva, religijska-kulturnoga pokreta od Aristobula (oko 150. pr. Kr.) do Filona (oko 50. po. Kr.) držalo se kako je Platon crpio iz starozavjetnih knjiga. 98

73

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

11. Dakle, kada kažemo da je buduće prorečeno, ne želimo reći da se ono ostvaruje po nužnosti usuda; naprotiv, s obzirom da Bog unaprijed zna buduća djela svih ljudi i jer je odredio da svatko prema zasluzi primi nagradu koja odgovara tim djelima, po proročkomu Duhu buduće navješćuje, uvijek ljudski upor' zoravajući i podsjećajući te pokazujući kako se ·. o njima skrbi i za njih proviđa. 12. A djelovanjem zloduha određena je , smrtna kazna za one koji čitaju Histaspove, Sibiline ili proročke knjige kako bi strahom ljude spriječili da čitajući ih dođu do spoznaje dobra te kako bi ih zadržali sebi porobljene; među­ tim, to nisu mogli činiti zauvijek. 13. Mi ih ne samo bez straha čitamo, nego, kao što vidite, i vama ih nudimo znajući da će svima biti od koristi. Pa ako uvjerimo i tek nekoliko osoba, ipak ćemo polučiti velik uspjeh, naime, kao dobri težaci od gospodara ćemo primiti plaću. 100

na nebesa te ga postaviti uza se dok ne porazi njegove neprijatelje demone i dok se ne ispu- · ni broj dobrih i vrlinama urešenih, zbog kojih odluku (o svršetku svijeta) još nije potvrdio. 2. Evo tih riječi: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama. 3. Žezlo tvoje moći protegnut će ti Gospodin iz Jeruzalema: vladaj posred svojih neprijatelja. 4. Uza te je kneževstvo za dan tvog junaštva u sjaju tvojih svetih; prije zore iz krila te rodih. 101 5. Ono: Žezlo tvoje moći protegnut će ti Gospodin iz Jeruzalema unaprijed je naviještalo silan nauk što su ga, počevši od Jeruzalema, njegovi apostoli posvuda propovijedali; i unatoč tome što je za one koji budu tako učili ili čak samo ispovijedali Kristovo ime određena smrtna kazna, mi ga prihvaćamo i posvuda naučavamo. 6. Što se vas tiče, budete li ovo čitali neprijateljski raspoloženi, kao što već rekosmo, najviše što nam možete jest pogubiti nas; no to nas uopće ne pogađa; međutim, vama i svima koji nas nepravedno mrze i koji se ne obrate priskrbljuje kaznu u vječnomu ognju.

I

Proroštva o Kristovoj slavi 45, 1. Počujte nadalje riječi proroka Davida kojima je naviješteno da će Krista, nakon što ga digne iz mrtvih, Bog, Otac sviju, uzdignuti 100

74

Usp. Mt 10,10; Lk 10,7; usp. i Mt 20,1-15.

'{

1

101

Usp. Ps 110,1-3 ...

75

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

Kršćani

prije Krista

46, 1. Međutim, da netko bezuman ne bi naš nauk izvrtao i prigovorio nam kako tvrdimo da je Krist rođen pred sto i pedeset godina pod Kvirinom 102 i da je ovo što naučavamo propovijedao nešto kasnije pod Poncijem Pilatom 103 pa da su prema tome svi ljudi koji su živjeli prije toga vremena nedužni, predviđajući pitanje, nastojat ćemo ga riješiti. 2. Kao što već rekosmo, spoznali smo da je Krist Božji prvorođenac, Logos, u kojemu udjela imaju svi ljudi. 3. Oni koji su živjeli prema Logosu kršćani su, makar ih se smatralo bezbožnicima, kao što su među Grcima Sokrat, Heraklit i drugi takvi, a među barbarima Abraham, Ananija, Azarja, Mišael, Ilija i još mnogi drugi, čija djela i imena ne ćemo navoditi znajući da bi to bilo predugo. 4. Prema tome, oni koji su živjeli prije Krista, ali ne prema Logosu, bili su zli, Kristovi neprijatelji i ubojice onih koji su živjeli prema Logosu; oni pak, koji su živjeli prema Logosu, kršćani su, srčani i neustrašivi. 5. A zašto je snagom Logosa i voljom Boga, Oca i Gospodara svijeta, začet od djevice, naP. Sulpicije Kvirin, upravitelj Sirije od 6. do? g.; to mu je bila posljednja služba, a umro je u Rimu 21. g~~ine. 3 10 Prefekt rimske provincije Judeje od 26. do 36. (1h početka 37.) godine.

102

76

zvan Isusom, zatim razapet, umro, uskrsnuo i uzišao na nebesa svaki razborit čovjek može zaključiti iz onoga što smo izložili. 6. Što se nas tiče, budući da sada nije potrebno ustrajati na dokazivanju ovoga nauka, prelazimo na ono što je sada preče potrebno pokazati.

Proroštva o židovskoj zemlji 47, 1. Počujte, dakle, što proročki Duh još veli kako će židovska zemlja biti opustošena: riječi kao da su izgovorene u ime naroda zapanjena događajima. 2. Evo ih: Sion postade pustinjom, a Jeruzalem kao opustošen; dom, svetište naše, obeščašćen je; ponos, u kom te oci naši blagoslivljahu, ognjem izgori i sve njegove dragocjenosti opljačkahu. 3. A ti si sve to dopustio, šutio si i nas silno ponizio.104 4. Da je Jeruzalem opustošen, kao što je prorečeno, to znate. 105 5. A da će biti opustošen i da nikome ne će biti dopušteno vratiti se i u njemu nastaniti, po proroku Izaiji je ovako rečeno: Zemlja će

10

4

10s

Usp. Iz 64,10-11. Aluzija na razorenje Jeruzalema 70. godine i na Hadrijanove represivne mjere nakon židovskoga ustanka pod vodstvom Bar-Kohbe 135. godine. 77

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

im opustjeti, njima na oči proždiru je neprijatelji, i nitko od njih više neće u njoj boraviti. 106 6. Uostalom, dobro vam je poznato kako pazite da tamo nijedan ne bude i da je predviđena smrtna kazna za svakoga Židova kojega se uhvati da je u nju ušao. Kristova

čudesa

i smrt

48, 1. Počujte nadalje riječi proroštva kojima je naviješteno da će naš Krist liječiti svaku bolest i uskrisivati mrtve. 2. Evo tih riječi: O njegovu dolasku hromi će skakati k'o jelen, njemacima će se jezik razvezati; slijepci će progledati i gubavci se očistiti, a mrtvi će uskrsnuti i hoditi. 107 3. Da je ta čudesa on stvarno učinio, možete ustanoviti iz spisa sastavljenih pod Poncijem Pilatom. 4. Počujte također kako je proročki Duh po Izaiji navijestio da će biti pogubljen s ljudima koji se u nj uzdaju. 5. Evo proroštva: Gle kako pravednik gine i nitko ne mari; uklanja se ljude pobožne i nikoga nije briga. 6. Zbog nepravde uklonjen je pravednik, njegov će grob biti u miru: uklonjen je. 108 106

Usp. Iz 1,7; Jr 50,3; 2,15. Usp. Iz 35,5-6; Mt 11,5. 108 Usp. Iz 57,1-2. 107

78

Vjera pogana 49, 1. I opet, kako je po istomu Izaiji prorečeno da će mu se klanjati narodi pogana koji ga nisu iščekivali dok ga Židovi, koji su ga oduvijek iščekivali, kada dođe, ne će prepoznati. Riječi su izgovorene u ime samoga Krista. 2. Očitovan sam onima koji ne pitahu za me, nađoše me koji me ne tražahu; rekoh: Evo me! narodima koji ne prizivahu ime moje. 3. Svagda sam pružao ruke narodu nevjernom i buntovnom, narodu koji ne hodi pravim putem nego ide za svojim grijesima. 4. Narodu koji me u lice srdi. 109 5. Doista, premda su imali proroštva i uvijek iščekivali Krista, Židovi ga ne samo nisu prepoznali, nego su ga i zlostavljali; pogani, naprotiv, koji o Kristu nikada ništa nisu čuli, kada im ga apostoli pridošli iz Jeruzalema navijestiše i ukazaše na proroštva, puni radosti i ' vjere, odbaciše kumire i po Kristu se posvetiše nerođenomu Bogu. 6. A da je predviđeno kako će se protiv onih koji Krista ispovijedaju raširiti bezočne klevete te kako će jadno svršiti oni koji ga budu proklinjali i tvrdili da je divno držati se starih običaja, počujte što je jezgrovito rečeno po Izaiji. 109

Usp. Iz 65,1-3.

79

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

7. Evo tih riječi: Jao onima koji slatko nazivaju

8. On naše grijehe ponije i za nas trpi, a mi smo

gorkim, a gorko slatkim.11°

držali da je izložen boli, udarcima i nevolji. 9. Međutim, on je ranjen za naše grijehe i za opačine naše satrven: na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas masnice iscijeliše. 10. Svi smo mi poput ovaca lutali i svatko je svojim putem bludio. Njega preda za naša bezakonja, a na zlostavljanje on ne otvori svojih usta. K'o ovca na klanje odveden je; k'o janje nijem pred onim što ga strižu, tako nije otvorio svojih usta. 11. U poniženju njegovu protiv njega sud sazvaše.112

Proroštva o Kristovoj muci 50, 1. Počujte što proroštva vele o tome da utjelovivši se radi nas, podnijeti muku i sramotu te se ponovno vratiti u slavi. 2. Rečeno je: Jer mu dušu predadoše smrti i će,

među

zlikovce bi ubrojen, on grijehe mnogih ponese na sebi i zauzet će se za zločince. 111 3. Gle, shvatit će Sluga moj, uzdignut će se, uzvisit' i silno proslaviti. 4. Kao što će se mnogi užasnuti nad tobom - toliko će te ljudi iznakaziti i poniziti - tako će se mnogi zadiviti narodi i kraljevi će usta zatvoriti: jer vidjet će ga oni kojima ništa o njemu nije naviješteno i oni koji za njega nisu čuli, shvatit će. 5. Gospodine, tko povjerova našem navještaju, kome se otkri ruka Gospodnja? Naviještali smo pred njim kao djetešcom, kao korijenom u zemlji sasušenoj. 6. Nema na njem ljepote ni sjaja, vidjesmo ga i nije imao ljepote ni ljupkosti, nego je prezren i odbačen od ljudi. 7. Čovjek pritisnut bolima, vičan patnjama, ružna izgleda, prezren bješe, obescijenjen. 110

111

80

Usp. Iz 5,20. Usp. Iz 53,12.

12. Nakon što ga razapeše, zanijekavši ga, napustiše ga i svi njegovi učenici; zatim, pošto se uskrsnuvši njima ukazao i protumačio im proroštva u kojima bijaše unaprijed naviješteno da će se sve to zbiti te pošto su vidjeli kako uzlazi na nebesa i uzvjerovali i primili Silu poslanu im odozgo, pošli su svim ljudima ovo propovijedati pa su nazvani apostolima.

Proroštva o uzašašću 51, 1. A da nam pokaže kako onaj koji to trpi ima neizrecivo podrijetlo i vlada nad svojim neprijateljima, proročki je Duh ovako rekao: Tko će ispripovjediti njegovo rođenje? Budući '

112

Usp. Iz 52,13-53,8.

'r

I

81

JUSTIN

da sa zemlje ukloniše život njegov, za grijehe naroda moga otiđe u smrt. 2. I dat ću zločince za njegov ukop i bogate za smrt njegovu, jer nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' Gospodinu se svidje očisti­ ti ga od rane. 3. Žrtvujete li naknadnicu za grijeh, duša će vam vidjeti dugovječna potomstvo. 4. Gospodin želi otkloniti patnju duše njegove, pokazat mu svjetlost i usadit mu razbor, opravdati pravednika, vjernog slugu mnogih. On će na se uzeti naše grijehe. 5. Zato će baštiniti mnoštvo i dijelit će plijen mogućnika jer mu je duša predana smrti i među zlikovce bi ubrojen, a sam grijehe mnogih ponese na sebi i za njihove je zločine predan. 113 6. Počujte kako je prorečeno i da treba uzići na nebesa. 7. Ovako je rečeno: Podignite vrata nebeska, rastvorite ih, da uniđe Kralj slave. Tko je taj Kralj slave? Gospod silan i moćan.11 4 8. A da će s nebesa ponovno doći, počuj­ te što je o tome rečeno po proroku Jererniji. 115 9. Evo njegovih riječi: Gle, na oblacima nebeskim dolazio je kao Sin čovječji i anđeli njegovi s njime.11 6 113

Usp. Iz 53,8-12 .. Usp. Ps 24,7-8. 115 Radi se zapravo o Danielu. 116 Usp. On 7,13; usp. i Zah 14,5; Mt 25,31; 26,64; Mk 14,62. , . ,', · "•, 114

82

PRVA APOLOGIJA

Dva Gospodinova dolaska 52, 1. Budući da srno pokazali kako su događaje i prije nego što su se zbili proroci unaprijed navijestili, valja vjerovati da će se jednako ostvariti i ono buduće što je jednako tako prorečeno. 2. N airne, kao što se zbilo ono što je prorečeno i ono za što se nije znalo, jednako će se tako zbiti i preostalo, makar se to ne poznavalo i u to ne vjerovalo. 3. Zapravo, proroci su navijestili njegova dva dolaska: prvi, kada je došao kao prezren i trpljenju podložan čovjek, i drugi koji će se ostvariti kada, po proroštvima, s nebesa dođe u slavi s vojskom svojih anđela; tada će uskrisiti tijela svih ljudi koji su postojali pa tijela onih koji budu dostojni zaodjenuti besrnrtnošću, a tijela nepravednih zajedno sa zlodusima. poslati u vječni oganj. 4. Pokazat ćemo vam da su i ti budući događaji unaprijed naviješteni: 5. Po Ezekielu proroku ovako je rečeno: Zglob će se sa zglobom spojiti i kost s kosti, i meso će iznova narasti. 6. I svako će se koljeno prignuti pred Gospodinom, i svaki će ga jezik slaviti. 117 117

Usp. Ez 37,7-8; Iz 45,23-24; 49,18; Rim 14,11. 83

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

7. A kakve će muke trpjeti nepravednici, počujte što je slično o tome rečeno. 8. Evo proroštva: Crv njihov neće umrijeti i

njihov se oganj neće ugasiti. 118 9. Tada će se pokajati, ali to im ne će ništa koristiti. 10. Ono što će židovski narodi reći i što će im se dogoditi kada ga vide kako dolazi u slavi, ovako je prorečeno po Zahariji: Naredit ću četi­

rima vjetrima da saberu rasutu djecu, zapovjedit ću sjevercu da ih dovede i južnjaku da ih ne odbacuje. 11. Tada će u Jeruzalemu nastat plač velik, ne poput plača usta i usana, već plač srca, i neće si razderati odjeće, nego srca. 12. Plemena će naricati, pleme po pleme i ta, da će vidjeti onoga koga su proboli pa će reći: Zašto nas, Gospodine, puštaš da lutamo daleko od puta tvoga? Slava što su je naši oci blagoslivljali za nas se pretvorila u sramotu.11 9 Pogani i Židovi 53, 1. Dakako, mogli bismo navesti i još mnoga druga proroštva, no ipak ne ćemo jer držimo kako su ova dovoljna da uvjere one koji imaju odgovarajuće uši da čuju i shvate, a 118 119

84

Iz 66,24; Mk 9,48. Usp. Zah 2,10; 12,10-12; Iz 43,5-6; 11,12; 63,17; 64,11; JI 2,13; Iv 19,37; Otk 1,7.

isto tako smatramo da mogu uvidjeti kako za razliku od mitoloških priča o navodnoj Jupiterovoj djeci mi ne samo kazujemo, nego i dokazujemo. 2. Zašto bismo uopće vjerovali raspetomu čovjeku, da je on prvorođenac nerođenoga Boga i da će suditi svim ljudima, da nismo našli proročka svjedočanstva o njemu izrečena prije nego što je došao kao čovjek i da nismo vidjeli kako su ona događajima potvrđena? 3. Naime, židovska je zemlja opustošena, osobe iz svih naroda povjerovaše nauku njegovih apostola te napustiše starinske predaje u kojima su zabludjeli živjeli; dakako, gleda~ 1 ' jući nas same zapažamo kako su bolji kršćani oni koji dolaze iz poganstva nego oni iz židovstva i od Samarijanaca. 4. Sve druge narode proročki Duh naziva poganima, a židovski i samarijanski naziva plemenom Izraelovim i kućom Jakovljevom. 5. Donosimo dakle proroštvo koje naviješta kako će više vjernika biti među poganima nego među Židovima i Samarijancima. Reče­ no je: Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj

od radosti, ti što ne znaš za trudove, jer osamljena više djece ima negoli udata. 120 6. Uistinu, bijahu napušteni i bez pravoga Boga svi narodi koji se klanjahu kumirima, 120

Usp. Iz 54,1; Gal 4,27. 85

· ··

JUSTIN

djelima svojih ruku; Židovi, pak, i Samarijanci koji su imali Božju riječ što im je predadoše proroci i koji su oduvijek iščekivali Krista, kada je on došao i bio prisutan, nisu ga prepoznali osim nekolicine čije je spasenje proročki Duh Sveti navijestio po Izaiji. 7. Naime, kao u njihovo ime kaza: Da nam Gospodin nije sačuvao Ostatak, bili bismo k' o Sodoma, Gomori slični. 121 8. Sodoma i Gomora, kao što pripovijeda Mojsije, bijahu gradovi bezbožnika koje je Bog uništio sažgavši ih ognjem i sumporom; nitko se iz njih nije spasio osim tuđinca kaldejskoga podrijetla po imenu Lot, s njim se spasiše i njegove kćeri. 9. Čitav je taj kraj ostao pust, spaljen i neplodan; tko god hoće, može to vidjeti. 10. Nadalje, da se unaprijed znalo kako će oni iz poganstva biti praviji i vjerniji, donosimo Izaijin izričaj. 11. Rekao je: Narodi su neobrezani, a dom Izraelov neobrezana je srca. 122 12. Sva, dakle, ta i tolika očita svjedočan­ stva onih koji ne slijede predrasude i ne robuju strastima, nego se čvrsto drže istine mogu uz pomoć razuma uvjeriti i dovesti do vjere.

PRVA APOLOGIJA

Demoni obmanjuju po mitovima 54, 1. Oni što prenose mitološke priče pjesnika mladim učenicima ne pružaju nikakve dokaze, a mi želimo pokazati kako su djelovanjem zloduha ispripovijedane da ljudski rod obmanu i zavedu. 2. Doista, kada čuše da proroci navješću­ ju Kristov dolazak i kažnjavanje zlotvora vatrom, učiniše da se pojave mitovi o brojnim tobožnjim Jupiterovim sinovima, smatrajući kako mogu izvesti da proroštva o Kristu i pripovijesti pjesnika ljudi stave na istu razinu. 3. A te su se pripovijesti širile među Grcima i među svim narodima, gdje se zbog navještaja proroka očekivalo da se više vjeruje u Krista. 4. Međutim, premda su slušali što proroci kazuju, to ipak nisu ispravno shvaćali pa ćemo izložiti kako su na kriv način oponašali ono što se odnosilo na Krista. 5. Prorok Mojsije, dakle, kako već rekosmo, bio je stariji od svih pisaca i po njemu je, kao što napomenusmo, ovako prorečeno: Iz ]ude neće nestati vladara ni vođe njegovim nogama dok ne dođe onaj kome pripada; narodi će iščekivati njega koji svog magarca privezuje za lozu, koji svoju halju pere u krvi od grožđa. 123

121

Usp. Iz 1,9; Post 19. 122 Usp. zapravo Jr 9,24-25.

86

123

Usp. Post 49,10-11.

87

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

6. Kada demoni čuše ove proročke riječi, pripovijedahu da je Bakho Jupiterov sin, predstaviše ga kao izumitelja vinogradarstva, vino uključiše u njegove misterije te također tvrdiše da je, pošto bi raskomadan, uzišao na nebo. 7. Međutim, budući da u Mojsijevu proroštvu nije bilo izričito kazano hoće li taj koji je trebao doći biti Sin Božji ni hoće li uzjahavši magarca ostati na zemlji ili će uzići na nebesa, a i riječ "magare" mogla je označavati ždrijebe i magarca i konja, ne znajući je li to bio znak da će onaj proroštvom naviješteni doći jašući na magarčiću ili na konjskom ždrjebetu ni, kao što rekosmo, hoće li biti Sin Božji ili sin čovječji, govorili su o Belerofontu, čovjeku rođenu od čovjeka, da je, uzjahavši konja Pegaza, uzišao na nebo. 8. Nadalje, kada su čuli da je po drugomu proroku, Izaiji, rečeno da će se roditi od djevice i da će sam po sebi uzići na nebesa, izmislili su priču o Perzeju. 9. A kada saznaše za ono što je prije rečeno, kako stoji u navedenim proroštvima: Snažan k'o div koji ide putem, 124 izmisliše priču o Herkulu, snažnu heroju koji je proputovao cijelom zemljom. 10. Najposlije, kada doznaše da je bilo prorečeno kako će liječiti svaku bolest i uskrisivati mrtve, izmislili su Eskulapa. 124

88

Usp. Ps 19,3-6.

Križ - najvažniji znak 55, 1. Ali nigdje i ni za koga od tih koje se naziva Jupiterovim sinovima nije se oponašala muka križa; zapravo, to nisu shvatili jer sve što je o tome rečeno, kao što pokazasmo, izraženo je na simbolički način. 2. To je, kako reče prorok, najvažniji znak njegove moći i vlasti, kao što potvrđuje i ono što nam je naočigled: ta pogledajte bilo što na svijetu, je li bez toga znaka moguće išta izgraditi i organizirati. 3. Zaista, morem se ne plovi ako takav stup koji se naziva jarbol nije na lađi čitav; bez njega se ni zemlja ne ore; težaci, a jednako ni zanatlije, ne bi mogli obavljati svoj posao kada ne bi imali oruđa toga oblika. 4. Ljudski se oblik ni u čemu ne razlikuje od onoga u nerazumnih životinja osim što je uspravan i može raširiti ruke te što mu se ispod čela ističe ono što se naziva nosom, kroz koji se diše, a to ne pokazuje ništa drugo nego znak križa. 12s 5. Po proroku je ovako rečeno: Dah pred našim licem Krist Gospodin. 126 Opće je mjesto ranokršćanske apologetike traženje l~ka križa u. prirodi i :1 čovjekovu životu (usp. primjerice Barnabma poslanica, 12; Minucije Feliks, Oktavijan, 29, 6-8; Tertulijan, Ad nationes, l, 12,1-4; Apologeticum, 16,6-7; Origen, Contra Celsum, 6,36-37). 126 Usp. Tuž 4,20. 125

89

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

6. I vaše znakovlje, hoću reći stjegovi i trofeji s kojima uvijek stupate u javnim povorkama pokazujući znakove vlasti i moći, izražavaju snagu ovoga simbola, premda niste svjesni da to činite. 7. Osim toga, likove svojih umrlih careva podižete u tomu obliku, a u natpisima ih nazivate bogovima. 8. Riječima i očitošću ovoga znaka učini­ smo što smo mogli da vas uvjerimo pa ako nam ne budete vjerovali, znajte da smo bez krivnje; učinili smo i izvršili što smo trebali.

Šimun Čarobnjak i Menandar 56, 1. No zlodusima nije bilo dovoljno širiti priče o Jupiterovim sinovima prije Kristova dolaska, nego i nakon što se on pojavio i među ljudima živio, shvativši kako su ga proroci navijestili i svjesni kako se u svim narodima u njega vjerovalo i njega iščekivalo, kao što povkazasmo, ubaciše stoga druge (osobe) poput Simuna i Menandra iz Samarije, koji čarobnjačkim nedjelima mnoge zavedoše i još uvijek zavode. 2. Kako rekoh, Šimun je došao k vama u carski Rim, u vrijeme cara Klaudija, te je sveti senat i rimski narod toliko zadivio da su ga smatrali božanstvom pa mu je iskazana počast kipom kakav imaju i drugi koje vi štujete kao bogove. 90

3. Stoga ištemo da sveti senat i vaš narod skupa s vama prihvate ovu našu molbu pa da, ako je još tkogod njegovim naukom začaran, spoznavši istinu, uzmogne izbjeći zablud~. 4. A što se kipa tiče, ako vam je po volji, srušite ga. Kršćani

se ne boje smrti

57, 1. Zlodusi ipak ne uspijevaju uvjeriti da za opake nema kazne u ognju, kao što nisu uspjeli prikriti ni Kristov dolazak, nego mogu učiniti samo jedno, tj. da nas ubijaju i mrze oni što, odgojeni prema naopakim običaji­ ma i podložni predrasudama, žive nerazumno i sramotno. Mi, naprotiv, ne samo da njih ne mrzimo, nego, kao što je očito, potaknuti milosrđem želimo ih uvjeriti pa da se obrate. 2. Smrti se ne bojimo svjesni kako se svaka- ' ko mora umrijeti te kako u ovomu životu nema ništa nova, nego se uvijek isto događa; pa ako je dovoljna samo jedna godina da se nečim zasiti, da bi se bilo zauvijek slobodno od trpljenja i bez ikakve oskudice, valjat će duh prikloniti našemu nauku. 3. Ako li pak drže kako poslije smrti nema ničega i tvrde da umrli zapadaju u stanje potpune neosjetljivosti, time što nas oslobađaju od nevolja i potreba ovozemaljskoga života čine nam uslu91

JUSTIN

gu, a sami se pokazuju kao opaki, nečovječni i robovi mnijenja jer zapravo nas ubijaju ne da nas oslobode, nego da nam oduzmu život i radost. Marcion iz Panta 58, 1. Zlodusi, kao što rekosmo, ubaciše i Marciona iz Fonta koji još uvijek naučava niječući Boga Stvoritelja svega što je na nebesima i na zemlji i od proroka naviještenoga Krista, njegova Sina, a propovijedajući nekoga drugog boga, različita od Stvoritelja svijeta i jednako tako drugoga sina; 2. mnogi koji mu povjerovaše kao jedinomu poznavatelju istine nas ismijavaju, premda nemaju nikakva dokaza za ono što tvrde, nego kao janjci što ih vuk grabi nerazumno postaju plijen bezbožnih i đavolskih učenja. 3. Naime, demoni ne nastoje ništa drugo nego ljude udaljiti od Boga Stvoritelja i od Krista, njegova prvorođenca: 4. s jedne strane one koji se ne znaju otrgnuti od zemlje prikovaše i prikivaju za zemaljske stvari i ljudske rukotvorine dok s druge strane one koji se uzdižu prema razmatranju nebeskih stvarnosti, ako nisu obdareni zdravom pronicljivošću te čistim životom oslobođenim od strasti, tjeraju na krivovjerje. 92

PRVA APOLOGIJA

Mojsije i Platon o Stvoritelju 59, 1. Također znajte da je od naših učite­ lja, tj. iz proročkih riječi Platon preuzeo učenje po kojemu je Bog stvorio svijet oblikovavši bezobličnu materiju: 127 počujte što doslovno veli Mojsije, kako spomenusmo prvi prorok, stariji od grčkih pisaca, po kojemu je proročki Duh objavio kako i iz kojih elemenata je u početku Bog stvorio svijet. Ovako reče: 2. U početku stvori Bog nebo i zemlju. 3. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 4. I reče Bog: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.128 5. Prema tome, Božjom riječju nastao je cijeli svijet počevši od elemenata što ih je naveo Mojsije, a potom Platon i svi koji zastupaju takvo učenje; mi smo to spoznali, a vi se u to možete uvjeriti. 6. Isto tako znamo da je ono što pjesnici zovu Erebom prvi spomenuo Mojsije. 129

Usp. Timej, 29 E - 30 B; 55 A-B; 69 B-C. Post 1,1-3. 129 Usp. Hesiod, Postanak bogova, 123. U Bibliji se ne spominje Ereb, nego tama nad bezdanom. 127

128

93

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

Mojsije i Platon o Božjemu Sinu 60, 1. I ono što s obzirom na rasprave o naravi Sina Božjega Platon u Timeju tvrdi veleći: Utisnu ga u svijetu u obliku X jednako je preuzeo od Mojsija. 2. Naime, u Mojsijevim je knjigama zapisano da su Izraelce, kada iziđoše iz Egipta i putovahu pustinjom, napadale otrovne životinje, ljutice, otrovnice i svakovrsne guje, koje su u narodu sijale smrt; 3. Mojsije, dakle, po Božjemu nadahnuću i poticaju uze mjedi pa načini znak križa te ga postavi nad sveti šator, a narodu reče: Pogledate li ovaj znak i budete li vjerovali, u njemu ćete se spasiti. 130 4. Nakon što je to učinio, zapisa kako su zmije istrijebljene te predaji povjeri da je narod na taj način izbjegao istrjebljenje. 5. To pročitavši, Platon nije do kraja razumio jer nije zapazio da je to znak križa, nego je držao kako se radi o znaku X, ustvrdivši kako je Sila, koja je odmah nakon Prvoga Boga, u svijetu utisnuta u obliku X. 6. I učenje o Trećemu počelu također je preuzeto od Mojsija gdje stoji, kako smo naveli, da je Duh Božji lebdio nad vodama. 130

94

Usp. Br 21,6-9.

7. Naime, drugo mjesto dodjeljuje Božjemu Logosu za kojega veli da je u svijetu utisnut u obliku X, a treće Duhu, za kojega stoji da je lebdio nad vodama, veleći: Treće pak oko trećeg.13 8. Počujte sada kako je proročki Duh po Mojsiju unaprijed najavio budući sveopći požar. 9. Naime, ovo reče: Spustit će se neugasiv oganj i spaliti sve do dubina šeolskih. 132 10. Dakle, nismo mi ti koji držimo ono isto što i drugi, nego svi drugi koji to naučavaju oponašaju nas. 11. Doista, kod nas ova učenja mogu čuti i naučiti čak i nepismeni, neuki i oni koji govore barbarskim jezikom, ali koji su duhom mudri i vjeruju, makar neki bili slabovidni ili slijepi: to upućuje kako se ne radi o ljudskoj mudrosti, nego o nauku nadahnutu Božjom silom. 133 1

Krštenje 61, 1. Sada ćemo izložiti kako smo se u Kristu obnovljeni posvetili Bogu, da to zanemarivši naše izlaganje nekome ne bi izgledalo manjkavo. Usp. Platon, Epistola II, 312 E. Medioplatonizam zastupa tri počela: Jedno (Prvi Bog), Paradigma (Logos) i Demijurg. 132 Usp. Pnz 32,22. 133 Usp. 1 Kor 2,5. 131

95

JUSTIN

2. One koji se uvjere i čvrstim drže da je naš nauk i navještaj istinit pa se obvežu u skladu s tim živjeti, poučava se da mole i posteći od Boga ištu oproštenje svih prijašnjih grijeha, a zajedno s njima i mi molimo i postimo. 3. Zatim ih odvodimo na mjesto gdje se nalazi voda pa se preporađaju na isti način na koji smo i mi preporođeni; naime, tada ih se podvrgava svetoj kupelji u ime Boga, Oca i Gospodara svijeta, i Spasitelja našega Isusa Krista, i Duha Svetoga. 4. Naime, Krist je rekao: Ne rodite li se ponovno, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 134 5. Dakako, jasno je da jednom rođeni ne mogu ponovno ući u majčinu utrobu. 6. A po proroku Izaiji, kao što smo naveli, rečeno je kako će se grješnici osloboditi od svojih grijeha i obratiti. 7. Operite se, očistite; uklonite iz svojih duša djela opaka, učite se dobrim djelima: štitite sirotu, za udovu se zauzmite, a onda dođite da se pravdamo, govori Gospodin; pa budu li vam grijesi kao purpur crveni, ubijelit ću ih kao vunu, kao grimiz budu li, izbijelit ću ih poput snijega. 8. Ako li me ne poslušate proždrijet će vas mač. Tako usta Gospodnja govorahu. 135 134

I

135

96

Usp. Iv 3,45. Usp. Iz 1,16-20. j

PRVA APOLOGIJA

9. To je nauk što ga s obzirom na to primismo od apostola. 10. Budući da smo pri našemu prvom rođenju iz vlažnoga sjemena po međusobnu sjedinjenju roditelja nužno rođeni kao neznalice te odrasli u opakim običajima i lošemu odgoju, da ne bismo ostali djeca nužnosti i neznanja, već djeca izabranja i mudrosti te da postignemo oproštenje prijašnjih grijeha, nad onim tko se odlučio preporoditi i tko se za grijehe pokajao u vodi se zaziva ime Boga Oca i Gospodara svijeta, dakle službenik koji krštenika vodi kupelji zaziva najprije samo ovo ime. 11. Zapravo, neizrecivomu Bogu nitko ne može dati ime: kada bi se netko i usudio reći kako on ima ime, samo bi rekao besmislicu. 12. Ova se kupelj naziva prosvjetljenje jer oni koji ovaj nauk spoznaju bivaju u duhu prosvijetljeni.136 13. Međutim, prosvijetljenoga se pere i u ime Isusa Krista, raspeta pod Poncijem Pilatom, te u ime Duha Svetoga koji je sve što se tiče Isusa navijestio po prorocima.

136

Usp. 2 Kor 4,4.6.

97

JUSTIN

PRVA APOLOGIJA

Demoni oponašaju kršćansko krštenje

Bog razgovarao s Mojsijem

62, 1. No budući da su preko proročkoga navještaja saznali za ovu kupelj, demoni uči­ niše da se škropljenjem čiste i oni koji ulaze u njihove hramove da bi ih molili i prinosili im ljevanice i žrtve; štoviše, od tih koji im pristupaju traže da se prije stupanja u hram u kojemu se nalaze potpuno operu. 2. Dakako, i to što svećenici zapovijedaju da oni koji u hram ulaze i tim demonima iskazuju štovanje prije toga izuju obuću demoni su također saznali i oponašali ono što se dogodilo spomenutomu proroku Mojsiju. 3. Naime, u ono vrijeme kada Mojsiju bi zapovjeđeno da siđe u Egipat i odande izvede izraelski narod, dok je u arabijskoj zemlji napasao stado svojega tasta, naš mu se Krist ukaza u liku plamena i iz grma mu reče: Izuj obuću, pristupi i poslušaj.137 4. Izuvši obuću te pristupivši, ču kako treba sići u Egipat i odande izvesti izraelski narod pa silno osnažen od Krista koji mu je u obličju vatre govorio, siđe i izvede narod učinivši velika i divna djela; sve to, ako želite, možete potanko saznati iz njegovih knjiga.

63, 1. Svi Židovi još i danas uče kako je bezimeni Bog razgovarao s Mojsijem. 2. Zbog toga ih je proročki Duh po već spomenu tomu proroku lzaiji, kao što smo naveli, prekorio rekavši: Vol poznaje svog vlasnika i magarac jasle gospodarove, a Izrael mene ne poznaje, narod me moj ne razumije. 138 3. I Isus Krist, budući da Židovi nisu znali tko je Otac ni tko je Sin, slično ih je prekorio rekavši: Nitko ne pozna Oca doli Sin, niti tko pozna Sina doli Otac i onaj kome Sin hoće objaviti. 139 4. Božji je Logos, kao što rekosmo, njegov Sin. 5. Naziva ga se i Anđelom (glasnikom) i Apostolom (poslanikom): on je, naime, naviještao ono što valja znati, a poslan je i da naviješteno pojasni, kao što sam Gospodin reče: Tko mene sluša, sluša onoga koji je mene poslao. 140 6. To je jasno i iz Mojsijevih spisa. 7. Ovako u njima stoji: Anđeo Gospodnji u rasplamtjeloj vatri iz grma progovori Mojsiju i reče: Ja sam koji jesam, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, Bog otaca tvojih.

138

Usp. Iz 1,3. Usp. Mt 11,27. 140 Usp. Mt lOAO; Lk 10)6; Iv 14,24. 139

137

98

Usp. Izl 3,5.

99

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

8. Siđi u Egipat i izvedi moj narod. 141 Ono što u tim spisima slijedi ako želite, možete doznati; ovdje zaista ne možemo sve to prepisati. 9. Ovo smo pak naveli da pokažemo kako je Isus Krist Božji Sin i poslanik, koji prije bijaše Logos, koji se katkada ukazao kao oganj, katkada u bestjelesnu obličju; sada je pak po Očevoj volji radi ljudi postao čovjekom te prihvatio podnijeti sve što su na poticaj demona bezumni Židovi protiv njega poduzeli. 10. Premda su u Mojsijevim knjigama imali jasno izraženo: Anđeo Gospodnji u rasplamtjeloj vatri iz grma progovori Mojsiju i reče: Ja sam koji jesam, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev - tvrde kako je to rekao Otac i Stvoritelj svega. 142 11. Zbog toga ih je proročki Duh prekorio rekavši: Izrael mene ne poznaje, narod me moj ne razumije. 12. I opet, kao što smo naveli, dok bijaše međurtjima, Isus reče: Nitko ne pozna Oca doli Sin, niti tko pozna Sina doli Otac i onaj kome Sin hoće objaviti. 13. Židove, dakle, koji su uvijek mislili kako je Mojsiju govorio Otac sviju dok je onaj koji mu se obraćao zapravo bio Božji Sin, koji se 141 142

Usp. Izl 3,2.6.10.14-15. Justin upotrebljava platonovske izraze kao "Otac i Stvoritelj svega" (usp. Timej, 28 C).

100

još zove Anđeo i Apostol, proročki Duh, a i sam Krist s pravom prekoravaju da ne poznaju ni Oca ni Sina. 14. Jer oni koji za Sina tvrde da je Otac pokazuju kako ne znaju tko je Otac i ne shvaća­ ju da Otac sviju ima Sina; budući da je Logos i Božji prvorođenac, on je i Bog. 143 15. Najprije se ukazao Mojsiju i drugim prorocima u liku plamena i bestjelesnu oblič­ ju; sada pak, u vrijeme vašega carstva, kao što rekosmo, po Očevoj se volji od djevice rodio radi spasenja onih koji u njega vjeruju te prihvatio poniženje i patnju da, umrijevši i uskrsnuvši, pobijedi smrt. 16. Iz grma Mojsiju rečeno: Ja sam koji jesam, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, Bog otaca tvojih znači da i nakon smrti ti ljudi ostaju i jesu u Kristu: oni su zapravo bili prvi ljudi koji su tragali za Bogom, tj. Abraham, Izakov otac, i Izak, Jakovljev otac, kao što piše Mojsije. 144

Prozerpina i Minerva 64. 1. Iz rečenoga možete uvidjeti kako je oponašanje Mojsijevih riječi i postavljanja kipa takozvane Prozerpine kraj vodenih vrela, što 143 144

Usp. Iv 1,1. Usp. Izl 3,2.6.10.14-15; Mt 22,32. 101

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

također

i

biva na poticaj demona koji tvrde da je Jupiterova kći. 2. Naime, kao što smo naveli, Mojsije reče: U početku stvori Bog nebo i zemlju. 3. Zemlja bijaše pusta i prazna; i Duh Božji lebdio je nad vodama. 4. Po uzoru, dakle, na Božjega Duha, za kojega je rečeno da je lebdio nad vodama, govorahu o Jupiterovoj kćeri Prozerpini. 5. Jednako pakosno govorili su da je Minerva Jupiterova kći rođena bez spolnoga sjedinjenja; naime, čim shvatiše da je Bog misaonim činom po Logosu stvorio svijet, rekoše da je Minerva Prva misao; mi držimo da je krajnje smiješno ženskim likom prikazivati misao. 145 6. Slično sama djela pobijaju i ostalu tobožnju Jupiterovu djecu.

Od krštenja do euharistije 65, 1. Mi, pošto onoga tko je svoju vjeru posvjedočio i prigrlio naš nauk tako operemo, odvodimo ga onima koje zovemo braćom na mjesto gdje su okupljeni da zajednički žarko molimo i za sebe, i za onoga koji je prosvijet145

Minerva (Atena), božica mudrosti, rođena je iz Jupiterove glave (usp. Hesiod, Postanak bogova, 886sl.). Očita je sličnost s rođenjem Logosa, kao mudrosti Boga Oca; usp. i ono što Justin piše o Šimunu Čarobnjaku i Heleni.

102

ljen, i za sve druge gdje god se nalazili, da budemo dostojni spoznati istinu te da se po djelima nađemo kao oni koji ispravno žive i obdržavaju zapovijedi pa postignemo vječno spasenje. 2. Po završetku molitve razmjenjujemo poljubac mira. 3. Zatim se onome što bratskomu skupu predsjeda donose kruh te čaša vina i vode; kada ih primi, uzdiže hvalu i slavu Ocu svijeta, u ime Isusa i Duha Svetoga, i dugo ga blagoslivlje za darove što ih je dobrohotno udijelio; kada završi molitve i blagoslove, 146 sav okupljeni narod poklikom odgovori: Amen. 147 4. Amen na hebrejskomu jeziku znači neka bude tako. 5. Pošto predstojnik zaključi blagoslov i sav narod poklikom odgovori, oni koje zovemo đakoni svima nazočnima dijele kruh, vino i vodu nad kojima su izrečeni blagoslovi, a odsutnima nose.

146

Blagoslov - zahvaljivanje se u židovstvu osobito zatječe u molitvi "Osamnaest blagoslova" i u obredu Pashalne večere; slijedeći tu tradiciju Isus nad kruhom izriče blagoslov i nad čašom zahvalu (Mt 26,26; Mk 14,22), a to ponavljaju i njegovi sljedbenici. 147 Usp. Pnz 27,15; Otk 22,21. 103

PRVA APOLOGIJA

JUSTIN

Euharistija kao hrana

Euharistijsko slavlje

66, 1. To jelo zovemo euharistija, a od njega dijela nema nitko tko ne vjeruje u istinu našega nauka i tko nije u kupelji očišćen za oproštenje grijeha i preporođen pa živi po Kristovu učenju. 2. Zapravo, mi to ne uzimamo kao običan kruh ni obično piće; poučeni srno da, kao što je po Božjemu Logosu naš Spasitelj Isus Krist postao čovjekom, dakle radi našega spasenja uzeo tijelo i krv, ovo jelo, koje asirniliranjern hrani našu krv i tijelo, moljenjem istih Kristovih riječi blagoslova isto je tako tijelo i krv utjelovljenoga Isusa. 3. Naime, u svojim spisima, koji se zovu Evanđelja, apostoli su izvijestili da im je ovako zapovjeđeno: uzevši kruh i blagoslovivši, Isus reče: Ovo činite meni na spomen, ovo je moje tijelo; isto tako uzevši čašu i blagoslovivši, reče: Ovo je moja krv - i samo njima dade. 148 4. To oponašajući zlodusi su poučili da se tako čini i u Mitrinirn misterijima; ta znate ili možete doznati kako se onima koje se uvodi u misterije pruža kruh i čaša vode uz neke riječi.

67, 1. Nakon toga mi taj događaj među sobom stalno obnavljamo: i oni koji su imućni pomažu potrebitima i uvijek se družimo. 2. Za sve primljene darove Stvoritelja svega blagoslivljamo po njegovu Sinu Isusu Kristu i po Duhu Svetome. 3. I u dan koji se zove "Sunčev" 149 svi se iz gradova i iz sela okupljaju na isto mjesto kako · bi sve raspoloživo vrijeme čitali apostolske ili proročke spise. 4. Potom, kada čitač završi, predstojnik nas govorom savjetuje i potiče da izvršavamo te tako divne pouke. 5. Onda svi ustanemo i zajedno molimo i, kao što rekosmo, kada završimo molitve, donose se kruh, vino i voda pa predstojnik svim žarom jednako uzdigne molitve i blagoslove, a narod poklikom odgovori: Amen. Nakon toga se dijeli od onoga nad čim su izrečeni bla- ·· goslovi i svi se nazočni pričeste, a odsutnima se šalje po đakonirna 6. Imućni koji žele, po svojemu nahođenju, daju priloge od onoga što hoće pa se skupljeno pohranjuje kod predstojnika, _i

149 148

Usp. Mt 26,26-28; Mk 14,22sl.; Lk 22,19-20; 1 Kor 11,2.

104

Dies Solis, dan Sunca je nedjelja; kršćani ga često zovu "danom Gospodnjim". 105

JUSTIN

7. a on pomaže siročadi i udovicama, kao i onima koji su zbog bolesti ili bilo kojega razloga potrebiti, zatim utamničenicima i pridošlicama, jednom riječju, brine se za sve potrebite. 8. Svi se zajedno okupljamo u dan Sunca jer je to prvi dan u koji je Bog, preoblikovavši tamu i materiju, stvorio svijet; osim toga, i jer je u taj dan naš Spasitelj Isus Krist od mrtvih uskrsnuo; naime, razapeli su ga uoči Saturnova dana 150, a dan nakon Saturnova, tj. u dan Sunca ukazao se svojim apostolima i uče­ nicima te im dao pouke što ih sada podastiremo vašemu razmatranju.

Završni poziv na pravednost 68, 1. Ako vam se učini da su sukladne s onim što je razumno i istinito, cijenite ih; ako li vam se naprotiv učini da su ludosti, kao ludosti ih prezrite, ali molim vas, nemojte kao neprijatelje na smrt osuđivati osobe koje ne uči­ niše nikakva zla. 2. Svakako, unaprijed vam kazujemo da ustrajete li u nepravdi, ne ćete izbjeći budućoj 150

Saturnov dan je subota. Justin namjerno izbjegava spomen Venerina dana (petak) zbog mogućih interferencija kada je riječ o Kristovoj ljubavi posvjedoče­ noj križem i ljubavi koju je predstavljala Venera.

106

PRVA APOLOGIJA

Božjoj osudi, a mi ćemo uskliknuti: Neka bude onako kako se Bogu svidi. 151 3. I na temelju poslanice uzvišenoga i presvijetloga cara Hadrijana, 152 vašega oca, možemo od vas tražiti da naredite da se uspostave suđe­ nja, kao što i ištemo, no to smo iskali ne toliko jer je tako bio odredio Hadrijan, nego jer znamo da tražimo ono što je pravedno; zato smo vam podastrli ovu molbu i ovo izlaganje. 4. Ipak, priložili smo prijepis Hadrijanova pisma da vidite kako i glede toga govorimo po istini. 5. U tomu prijepisu stoji: Minuciju Fundanu153 6. Primio sam dopis tvojega prethodnika, presvijetloga muža Serenija Granijana154 • 7. Smatram da se prijava ne može ostaviti neistraženom i da se nevini ne pobune i da se klevetnicima ne pruža izgovor da mogu či­ niti zlo.

Usp. Platon, Kriton, 43 D; Obrana Sokratova, 19 A; Fedar, 246 D; Fileb, 12 C; Zakoni, X, 886 D. 52 Hadrijanov odgovor Minuciju Fundanu, pisan na lat tinskome oko 124. g., navodi i Euzebije, Crkvena povijest, 4, 9, 1-3. 153 Minucije Fundan bio je 107. konzul zajedno s Vetenijem Severom, a zatim prokonzul Azije 124. godine. 154 Licinije Silvan Granijan Kvadronije Prokut prokonzul Azije 123. godine.

151

107

JUSTIN

8. Stoga, ako stanovnici vaše pokrajine mogu javno stati iza prijave protiv kršćana tako da im pred nekim sudištem dokažu krivnju, ne branim im to učiniti, ali ne dopuštam da se u tome oslanja samo na prijave i povike. 9. Zapravo, mnogo je ispravnije da u slučaju da, ako netko želi podnijeti prijavu, ti to istražiš. 10. Stoga, ako ih netko optuži i dokaže da su učinili nešto protuzakonito, kaznu odredi prema težini zločina, ali ako ih netko optuži samo zato što mu se sviđa tužakati, Herkula mu, svesrdno se pobrini da toga za njegovo opako ponašanje strogo kazniš. 155

155

S obzirom na službeno držanje careva prema kršća­ nima iznimno je važno i nešto ranije Plinijevo pismo Trajanu (Epistolae, 10, 96-97).

108

DRUGA APOLOGIJA

Razlozi Apologije 1, 1. Događaji koji su se u vašemu gradu zbili nedavno, a i prije pod Urbikom1, kao i slične stvari što ih posvuda upravitelji nerazumno čine prisiliše me, o, Rimljani, da sastavim ovaj govor u obranu nas koji smo iste naravi kao i vi i koji smo vaša braća, makar to ne znate i zbog ugleda svojega tobožnjeg dostojanstva ne želite. 2. Posvuda naime - izuzev onih koji su uvjereni kako će nepravedni i pohotni biti kažnjeni u vječnomu ognju, a krjeposni, kao i oni koji budu živjeli nasljedujući Krista, naći se kod Boga gdje ne će biti boli (govorimo o onima koji su postali kršćani) - svi koje za prekršaj kažnjava bilo otac, bilo susjed, bilo sin, bilo prijatelj, bilo brat, bilo muž, bilo žena, svi ti zbog tvrdoglavosti i želje za nasladom te duha nesklona vrlini, zajedno sa zlodusima koji nas mrze, a tako i sudci koje drže sebi podložne i odane, dakle đavolske vlasti, spremaju se ubiti nas. 1

Q. Lolije Urbik, general za principata Antonina Pija i prefekt Rima od 144. do 160. g.

109

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

3. No izložit ću činjenice da vam bude jasan razlog svega što se zbilo pod Urbikom.

Istina o događanjima 2, 1. Neka je žena živjela s krajnje raskalašenim muškarcem, a i sama je prije bila takva. 2. Međutim, kada je upoznala Kristov nauk, prigrlila je čestitost, a izloživši mu nauk i upozorivši ga na vječnu kaznu u ognju za one koji budu živjeli razbludno i bezumno, nastojala je i muža uvjeriti da živi uzdržljivo. 3. On ipak, ustrajavši u svojim gadostima, svojim je ponašanjem ženu od sebe otjerao. 4. Smatrajući kako je bezbožno i dalje dijeliti postelju s čovjekom koji je na svaki način protivno prirodnomu zakonu i onomu što je dopušteno tražio nasladu, ona se htjela od toga braka osloboditi. 5. Međutim, budući da su je njezini, nadajući se da će se muž s vremenom ipak promijeniti, uporno nagovarali da (s njime) ostane, prisili se i ostade. 6. A kada joj bi javljeno kako se njezin muž, koji bijaše otputovao u Aleksandriju, ponaša još gore, da ne bi ostajući u braku te s njim dijeleći stol i postelju sudjelovala u tim opačina110

ma i bezbožnostima, rastavila se od njega poslavši mu ono što vi zovete "otpusno pismo". 2 7. Taj krasni i vrli muž umjesto da se raduje što mu je žena, koja se prije ponašala lakoumno sa slugama i najamnicima predajući se orgijama i svakovrsnim bestidnostima, to prestala činiti te se trudila od tih gadosti i njega odvratiti, ne htijući to učiniti, nju koja ga je ostavila optuži tvrdeći da je kršćanka. 8. Ona je tada tebi, caru, podnijela molbu ištući dopuštenje da se prvo pobrine za svoje poslove pa da onda, kada sredi kućne stvari, odgovori na optužbu. I ti si to dopustio. 9. A njezin bivši muž, koji više nije mogao ništa protiv nje, okrenuo se protiv nekoga Ptolemeja kojega je Urbik osudio, a koji je tuženu poučio kršćanskomu nauku; svoj je napad ovako izveo. 10. Svojega je prijatelja stotnika, koji je Ptolemeja bacio u tamnicu, uvjerio da Ptolemeja uhiti i pita samo je li kršćanin. 11. Pa kada je Ptolemej kao ljubitelj istine koji se drži daleko od obmane i laži priznao da jest kršćanin, stotnik ga baci u okove i osudi na dugotrajnu tamnicu. 12. Naposljetku, kada je doveden pred Urbika, isto je tako pitan samo jedno: je li kršćanin. 2

Repudium - otpusno pismo u rimskomu je zakonodavstvu bilo dopušteno i ženama; usp. 1 Kor 7,12-16. 111

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

13. Potpuno svjestan dobara što ih ima od Kristova nauka, opet je ispovjedio nauk božanske krjeposti. 14. Zapravo, tko u takvim okolnostima zaniječe to, čini to zato što ili samu stvar osuđu­ je ili se smatra toga nedostojnim i od toga dalekim pa izbjegava priznanje, no kod pravoga kršćanina toga nema. 15. Stoga Urbik zapovjedi da ga se pogubi, a neki Lucije, također kršćanin, vidjevši tako bezumnu presudu, ovako reče Urbiku: 16. "Zbog čega? Zašto si na smrt osudio ovoga čovjeka koji nije ni preljubnik, ni bludnik, ni ubojica, ni kradljivac, ni grabežljivac niti je kriv za bilo kakav zločin, nego je samo priznao svoje kršćansko ime? Ne, Urbiče, ti ne sudiš kako dolikuje caru Piju, ni Cezarovu sinu filozofu, ni svetomu senatu." 17. On pak, ne ~dgovorivši ništa drugo, ovako reče Luciju: "Cini mi se da si i ti jedan od njih." 18. Budući da je Lucije odgovorio: "Svakako", Urbik naredi da se i njega pogubi. 19. On je pak izjavio kako mu je iskazana milost jer je znao da će tako biti oslobođen od takvih opakih gospodara te poći Ocu i nebeskomu Kralju. 20. Pristupio je još jedan te je i on bio osuđen na smrt. 112

Spletke lažnih filozofa 3, 1. I sam očekujem nekakvu spletku spomenutih ili barem od Krescenta, ljubitelja brbljanja i hvastanja, 3 pa da budem prikovan na drvo. 2. Uistinu, taj čovjek nije dostojan da ga se naziva filozofom jer o nama javno govori ono što ne zna, tj. da su kršćani bezbožnici i zlotvori, a tako se ponaša samo da stekne naklonost i da ugodi zaluđenoj svjetini. 3. Jer ako nas napada ne pročitavši Kristova učenja, krajnje je zlonamjeran i mnogo gori od neznalica koji se često čuvaju da ne govore i da ne iznose lažne tvrdnje o onome što ne poznaju. Ako li ih je pak čitao, a napada nas, onda nije shvatio uzvišenost toga nauka, ili ako je shvatio, tako se ponaša kako bi izbjegao da ljudi posumnjaju da je kršćanin pa je mnogo podliji i krajnje pokvaren jer se povodi za bijednim i besmislenim mišljenjem svjetine te strahom. 4. Htio bih da znate kako sam mu s tim u svezi postavio neka pitanja, pobio njegove tvrdnje i zaključio kako on o tome ne zna ništa. 3

Krescent je bio rimski filozof kinik koji je po Tacijanovu svjedočanstvu (Govor Grcima, 19) Justina doista prijavio i učinio da bude osuđen na smrt. Justin se igra riječima pa kaže kako Krescent nije filosofos (ljubitelj modrosti) nego filopsofos i filokompos (ljubitelj brbljanja i hvastanja).

113

JUSTIN

DRUGA APOLOGIJA

5. Pa da bude očito kako govorim istinu, ako naše rasprave nisu do vas dospjele, spreman sam ih pred vama ponoviti: i to bi moglo biti carsko djelo. 6. Ako li su vam, naprotiv, već poznata moja pitanja i njegovi odgovori, onda vam je jasno da on o našim stvarima ne zna ništa; ako li pak nešto i zna, iz straha od onih koji ga slušaju ne usuđuje se o tome govoriti kao Sokrat4 pa, kao što rekoh, pokazuje se ne kao filozof (ljubitelj mudrosti), nego kao ljubitelj (tuđega) mišljenja koji se uopće ne drži sjajne Sokratove izreke: Više treba poštivati istinu nego čovjeka. 5 7. Uostalom, jednomu kiniku kojemu je konačni cilj ravnodušnost osim ravnodušnosti i nije moguće spoznati drugo dobro. Kršćani

nisu samoubojice

4, 1. No da netko ne bi rekao: "Onda se odmah sami ubijte i idite svojemu Bogu pa nemajte više s nama posla", odmah ću izložiti zašto to ne činimo i ujedno zašto, kada nas se ispituje, neustrašivo ispovijedamo vjeru. 4

5

Grčki filozof Sokrat, koji je živio u skladu s Logosom i zato osuđen na smrt. Platon, Država, X, 595 C. Zanimljivo je da je tu izreku Aristotel okrenuo protiv Platona: Amicus Plato, sed magis amica veritas (usp. Nikomahova etika, I, 6, 1-1096, 17).

114

2. Spoznali smo da je Bog stvorio svijet ne tek tako, nego radi ljudskoga roda; osim toga, rekli smo 6 da mu se mile oni koji nasljeduju njegovu dobrotu dok je nezadovoljan onima koji bilo riječima, bilo djelom prihvaćaju zlo. 3. Kada bismo, dakle, svi sami na sebe digli ruku, bili bismo, koliko je do nas, uzrok da se više nitko ne rodi, da nitko više ne bude zadojen božanskim naukom i u konačnici da ljudski rod više ne postoji: kada bismo to učinili, postupili bismo protiv Božje volje. 4. Međutim, kada nas se pita, ne niječemo jer smo svjesni kako nismo počinili nikakva zla i jer bismo u suprotnomu smatrali bezbožnošću kada ne bismo u svemu govorili istinu, za što znamo da je Bogu milo; a sada se također trudimo vas odvratiti od nevaljane predrasude.

Demoni podjarmili ljude 5, 1. Ako li se potom iznese ova misao, tj. kako se ne će obistiniti ono što ispovijedamo da nam je Bog pomoćnik, nego nas, kao što rekosmo, opaki sebi podjarmljuju i kažnjavaju, i to ću razriješiti.

6

Usp. Prva apologija, 10, 2. 115

JUSTIN

2. Bog, koji je stvorio čitav svijet te ljudima podložio zemaljske stvari, i uredio nebeske zvijezde da daju plodnost i izmjenjuju doba, i nad svime odredio božanski zakon, očito je da je sve to učinio radi ljudi te brigu za ljude i sve stvari pod nebom povjerio za to određenim anđelima.

3. No prekršivši uspostavljeni poredak, anđeli se predadoše bludničenju s nekim ženama te izrodiše djecu, tzv. demone. 7 4. Štoviše, kasnije su ljude sebi podjarmili: katkada magijskim zapisima, katkada zastrašivanjima i mučenjima, katkada žrtvama, kađenjima i ljevanicama za kojima su, postavši robovi osjetila, hlepili; među ljude su posijali ubojstva, ratove, preljube, gadosti i svakovrsne zloće. 5. Odatle to da pjesnici i pisci, budući da nisu znali kako su ta zla protiv muškaraca i žena, protiv gradova i naroda što su ih zapisali činili anđeli i od njih rođeni demoni, sve to pripisivahu samomu Bogu, onima koji za njih bijahu djeca od njegova sjemena, njegovoj tobožnjoj braći, Posejdonu i Plutonu, te jednako i njihovoj djeci. 6. Svakome zapravo dadoše ime što ga je pojedini anđeo nadjenuo sebi i svojoj djeci. 7

U Post 6,1-4 govori se o sinovima Božjim koji su nedopušteno općili s kćerima ljudskim.

116

DRUGA APOLOGIJA

Bog nema imena 6, 1.

Međutim,

za Oca svega ne postoji odgovarajuće ime jer je nerođen; naime, kojim god bi ga se imenom nazvalo, to bi pretpostavljalo da postoji netko stariji koji mu je ime nadjenuo. 2. Izrazi "Otac", "Bog", "Stvoritelj", "Gospodin" i "Gospodar" nisu imena nego nazivi prema njegovim dobročinstvima i djelima. 3. Njegov pak Sin, kojega se jedinoga u pravomu smislu naziva "Sinom", tj. Logos s njime suvječan i ujedno rođen prije stvaranja svijeta kada je u početku po njemu sve stvorio 8 i uredio - taj, rekoh, Sin, budući da je primio pomazanje i budući da je Bog sve po njemu uredio, zove se Krist, a to ime sadrži i skriveno znače­ nje, kao što i izraz "Bog" nije ime nego misao urođena ljudskoj naravi koja označuje neizrecivu zbilju. 4. A Isus je pak ime koje znači "čovjek" i "spasitelj". 5. Doista, kao što rekosmo, po volji Boga Oca postao je čovjekom i rodio se da spasi ljude koji u nj vjeruju te da porazi demone. U to se možete uvjeriti na temelju onoga što vam se događa pred očima. 6. Naime, mnogi naši, kršćani, izliječili su, a još i danas ozdravljaju brojne opsjednute po 8

Usp. Iv l,2sl.

117

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

čitavu

svijetu, pa i u vašemu gradu, zaklinjući ih u ime Isusa Krista, raspetoga pod Poncijem Pilatom; oni demone koji su ljude opsjeli uništavaju i odgone dok svi drugi zaklinjači, ča­ robnjaci i vračari nisu bili u stanju ozdraviti ih.

Bog oklijeva s uništenjem svijeta 7, 1. Zbog toga, zahvaljujući sjemenu kršćana, koje prepoznaje kao razlog očuvanja prirodnoga poretka, Bog oklijeva s uništenjem i rastočenjem cijeloga svijeta s kojim bi nestali zli anđeli, demoni i ljudi. 2. Kada ne bi bilo tako, ne biste mogli ovo činiti ni biti pod utjecajem zloduha, nego bi se oganj suda obrušio da uništi svijet, kao nekoć potop koji nije poštedio nikoga osim jednoga čovjeka s njegovom obitelji, koga mi zovemo Noa, a vi Deukalion, 9 od kojega potječu svi ljudi, neki opaki, a neki dobri. 9

Poistovjećivanje Noe i Deukaliona potječe od Filona Aleksandrijskoga. O potopu usp. Post 6-7. Mit o Deukalionu pripovijeda kako se od potopa kojim je Jupiter htio uništiti ljude taj Prometejev sin zajedno sa svojom ženom Pirom spasio u drvenoj lađi, na kojoj ostadoše devet dana dok lađa nije pristala na Parnasu, a onda se iskrcaše i čudesno obnoviše ljudski rod: Deukalion je iza sebe bacao kamenje koje se pretvorilo u ljude; Pira je učinila isto i njezino se kamenje pretvorilo u žene.

118

3. Tako mi tvrdimo da će doći do sveopće­ ga požara, ali ne kao stoici, po načelu među­ sobne asimilacije svih elemenata, što nam se čini krajnje neprimjereno; također učimo da ono što ljudi čine i što im se događa ne određuje sudbina, nego svatko ima slobodu postupati dobro ili loše; osim toga, djelovanjem zloduha dobre poput Sokrata i druge takve progoni se i zatvara dok Sardanapal, Epikur 10 i drugi takvi žive sretni u svakovrsnu obilju i slavi. 4. Budući da to nisu shvatili, stoici drže kako se sve odvija prema tome kako je odredila sudbina. 5. Međutim, budući da je Bog na početku anđele i ljude stvorio slobodnima, s pravom će za svoja zlodjela u vječnomu ognju trpjeti kaznu. 6. Doista, svaki je stvoreni pojedinac po naravi sposoban za porok i za vrlinu; ta nitko inače ne bi bio vrijedan hvale ako ne bi imao mogućnost okrenuti se prema jednomu ili prema drugomu. 10

Sardanapal (Asurbanipal), legendarni asirski kralj (685.-627. pr. Kr.), za Grke je predstavljao lik dekadentna, ženskasta i hedonizmu sklona vladara kojega su neprijatelji bili opsjeli u Ninivi, a koji je zarobljavanje izbjegao samoubojstvom (usp. Herodot, 2, 150). Epikura, na tragu medioplatonizma i stoicizma, koji su se odlučno suprotstavljali filozofiji Vrta, Justin pogrješna shvaća kao teoretičara razuzdana hedonizma. 119

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

7. Uostalom, to pokazuju ljudi koji su posvuda donosili zakone sukladne ispravnu razumu ili koji su umovali određujući da se nešto čini, a drugo izbjegava. 8. I filozofi stoici u svojim raspravama o etičkim pitanjima toga se strogo drže, što pokazuje da u svojemu razmatranju o počelima i netjelesnim stvarnostima nisu na pravomu putu. 9. Doista, kažu li da se ono što ljudi čine događa prema sudbini ili ako tvrde da Bog uopće nije drukčiji od onoga što se mijenja i stalno pretvara jedno u drugo, onda je očito da poimaju samo ono propadljivo te da i samoga Boga shvaćaju kao da je u dijelovima i u cjelini posve nesavršen, odnosno da poroci i vrline nisu ništa. Međutim, to se protivi svakomu zdravu poimanju, razumu i umnosti.

2. Naime, kao što već pokazasmo, demoni su učinili da se mrzi sve koji su se na neki način trudili živjeti u skladu s razumom i izbjegavati zlo. 3. Zapravo, nije ništa neobično ako one koji žive ne više prema samo jednomu dijelu (u svakome) posijanoga Logosa, nego koji svoju svijest i misao usklađuju prema čitavu Logosu, tj. Kristu, 12 jednom raskrinkani demoni mnogo više mrze; oni će zatvoreni u vječni oganj trpjeti zasluženu kaznu i muke. 4. Ta to što ih ljudi već sada u ime Isusa Krista svladavaju potvrda je buduće kazne njih i njihovih sljedbenika u vječnomu plamenu. S. Doista, svi su proroci to unaprijed navijestili, a to je naučavao i naš učitelj Isus. Vječna

kazna

Sjeme Logosa u svim ljudima 8, 1. Osim toga, znamo da su sljedbenici stoičkoga učenja koji, zahvaljujući sjemenu Logosa urođena svim ljudima bijahu izvrsni barem u moralnomu nauku, kao u određenoj mjeri i pjesnici zbog toga bili omraženi i ubijani: znamo primjerice za Heraklita, kao što već rekosmo, ili u naše vrijeme Musonija i druge. 11 11

Heraklita iz Efeza (između 6. i 5. st. pr. Kr.) Justin smatra kršćaninom ante litteram jer je ispovijedao nauk o

120

9, 1. No da ne bi netko rekao ono što predbacuju tobožnji filozofi po kojima bi ovo što uči­ mo da će opaki biti osuđeni na vječnu vatru biLogosu te jer je zbog svojih ideja i svoje kritike loših običaja sugrađana bio progonjen i protjeran iz svojega grada. Musonija Rufa, stoičkoga filozofa od kojega su nam sačuvane neke diatribe, Neron je 65. g. osudio na progonstvo. 12 Zahvaljujući dijelu Logosa, tj. ljudskomu umu, filozofi mogu dosegnuti dio istine; kršćanstvo je cjelovita istina jer Krist je Logos osobno. 121

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

le isprazne riječi samo za zastrašivanje pa bi naše učenje ljude poticalo da žive krjeposno putem zastrašivanja, a ne zato što je to lijep i poželjan život, i na to ću ukratko odgovoriti: kada tako ne bi bilo, ne bi bilo ni Boga, odnosno ako bi postojao, ne bi ga za ljude bila briga niti bi bilo vrline ni poroka pa bi zakonodavci, kao što rekosmo, prekršitelje dobrih odredaba kažnjavali nepravedno. 2. No budući da nisu nepravedni ni oni ni njihov Otac koji po Logosu zapovijeda da ga se ponašanjem nasljeduje, onda nisu nepravedni ni oni koji ih slušaju. 3. Ako li pak netko prigovori kako su ljudski zakoni različiti pa kaže da se kod jednih nešto smatra plemenitim, a drugo sramotnim, kod drugih se pak to što ovi smatraju sramotnim drži plemenitim, a plemenito sramotnim, neka posluša što ćemo i o tome reći. 4. Znamo da su zli anđeli donijeli odredbe prilagođene njihovoj opakosti, u kojima njima slični ljudi uživaju, no u pomoć priskače ispravan razum i pokazuje kako nisu sva mišljenja ni sve odredbe dobre, nego su neke zle, a neke dobre. Zato ću takvim ljudima iznijeti ova i slična obrazloženja, a bude li potrebno, i opsežnije ih razviti. 5. Sada se vraćam temi.

Kršćanima

10, 1. Dakle, jasno je kako naše učenje nadmašuje svaki ljudski nauk jer je sva razumnost (logos) u Kristu, koji se radi nas očitovao, dakako u tijelu, razumu i duši. 2. Zapravo, sve što su filozofi ili zakonodavci ikada izvrsno rekli ili domislili, to su istraživanjem i razmišljanjem uspjeli zahvaljujući dijelu Logosa koji je u njima. 3. No budući da nisu spoznali puninu Logosa, koji je Krist, često su si međusobno protuslovili. 4. Oni koji su živjeli prije Krista i koji su ljudskim silama nastojali razumski protumačiti i razmatrati zbilju, vođeni su pred sudišta s optužbom da su bezbožni i praznovjerni. 5. Sokrat koji više od ikoga bijaše u tome odlučan optužen je za isto kao i mi; naime, rekoše kako uvodi nova božanstva, a da ne vjeruje u božanstva koja grad priznaje. 13 6. A on je ljude učio da odbace zloduhe i božanstva koji su činili opačine, o kojima pripovijedaju pjesnici, tako da iz države izbace Homera i druge pjesnike te ih je poticao da razumskim istraživanjem spoznaju njima nepoznatoga Boga, govoreći: Nije lako naći Oca i 13

122

se je objavio Krist

Usp. Platon, Sokratova obrana, 24 B. Sokrat je pralik filozofa - ljubitelja mudrosti, koji je živio prema Logosu i koji je zato progonjen i osuđen. 123

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

Stvoritelja svijeta, a onome tko ga nađe nije sigurno svima o njemu govoriti. 14 7. To je ono što je vlastitom snagom učinio naš Krist. 8. Sokratu nitko nije tako vjerovao da će za svoje učenje umrijeti; Kristu pak, kojega je i Sokrat djelomice poznavao (jer je on Logos prisutan u svakomu čovjeku, koji je po prorocima i osobno navijestio buduće događaje, koji je preuzeo našu narav i objavio nam ove istine), vjerovali su ne samo filozofi i obrazovani, nego i radnici i potpuno neuki, koji su prezreli slavu, strah i smrt: jer to je snaga neizrecivoga Oca, a ne iznašašće ljudskoga uma. 15 Mit o Herkulu 11, 1. Prema tome, nas se ne bi moglo osuđivati na smrt niti bi opaki ljudi i demoni mogli biti jači od nas kada ne bi bilo određeno da svatko rođen bez daljnjega mora i umrijeti, stoga smo sretni kada i tu obvezu izvršavamo. 2. Ipak držimo kako bi sada bilo zgodno i prikladno Krescentu i onima koji poput njega mahnitaju reći onu zgodu iz Ksenofonta. 16 14

Usp. Platon, Timej, 28 C. Za osudu Homera i pjesnika Justin općenito misli na Državu, knj. II. i X. Izraz "nepoznati Bog" je Pavlov: usp. Dj 17,23. 15 Usp. Rim 1,16; l Kor 1,18; Pismo Diognetu, 7. 16 Ksenofont, Uspomene, 2, 1, 21. 124

3. Idući putem, pripovijeda Ksenofont, Herkul se na križanju namjerio na Vrlinu i Poroč­ nost, koje se ukazaše u liku žena. 4. Mekoputno odjevena, senzualna i zavodljiva izgleda, spremna osvojiti na prvi pogled, Poročnost obeća Herkulu da će mu, bude li je slijedio, stalno pružati naslade i obasuti ga divnom raskoši te ga učiniti sjajnim kao što je ona. 5. Vrlina, naborana lica i neprivlačne odjeće, ovako reče: "Budeš li naprotiv slijedio mene, ukrasit ćeš se ne nestalnim i prolaznim sjajem i ljepotom, nego vječnim i predivnim uresom." 6. Mi smo, dakle, potpuno sigurni da će onaj tko izbjegava prividnu ljepotu, a ide za onim što se smatra teškim i nerazumnim, postići sreću.

7. Poročnost zapravo, oponašanjem nepropadljivih dobara (naime, ništa nepropadljivo niti ima niti može učiniti) prekrivajući svoja djela odlikama krjeposti i istinske ljepote, a vrlini pripisujući svoje loše odlike, zarobljava ljude vezane za zemlju. 8. No oni koji su spoznali odlike istinske vrline po njoj su i sami nepropadljivi: i što se tiče kršćana, boraca, kao i ljudi koji su činili takva (junačka) djela, što su ih pjesnici pripisivali tobožnjim božanstvima, svatko zdrava razuma tim razlogom vođen mora shvatiti što smrt koju se izbjegava mi preziremo. 125

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

Neustrašivost i neporočnost kršćana 12, 1. Ja, koji bijah zadovoljan Platonovim učenjem, kada sam slušao optužbe upravljene protiv kršćana, a njih gledao neustrašive pred smrću i pred svime što se smatra strašnim, shvatio sam kako je nemoguće da oni žive poročno i predani nasladama. 2. Zapravo, tko bi od pohotnika, raskalašenika ili onih koji drže kako je ispravno jesti ljudsko meso mogao prihvatiti smrt, koja će mu ta dobra oduzeti, a ne bi radije na sve nači­ ne nastojao ovaj život sačuvati zauvijek pa dakle vlastima umaknuti, umjesto da sama sebe prijavljuje pa da bude osuđen na smrt? 3. Doduše, neki su opaki ljudi na poticaj zloduha to nedjelo već počinili. 4. Da mnoge osude na temelju kleveta protiv nas, na muke odvukoše naše službenike, djecu ili ženice, groznim ih mučenjima prisiljavajući da nas optuže za ona izmišljena nedjela što ih oni sami čine javno; međutim, budući da ona s nama nemaju veze, ne brinemo se, tim više što za svjedoka naših misli i naših djela imamo nerođenoga i neizrecivoga Boga. 5. Zašto onda ne bismo i javno priznali da su ti čini dobri i proglasili da se radi o božanskoj filozofiji pa, primjerice, kada ubijamo lju126

de, rekli da slavimo Kronove misterije, 17 i kada pijemo krv, kako se među svijetom priča, da slavimo obred sličan vašemu u čast kumira što ga škropite ne samo krvlju nerazumnih životinja, nego i ljudskom, kada prinosite krv ljudi ubijenih rukom najslavnijega i najčasnije­ ga među vama; 18 i još kada besramno općimo s muškarcima i ženama rekli da oponašamo Jupitera i druga božanstva, za obranu navodeći spise Epikura i pjesnika? 6. No budući da, naprotiv, uvjeravamo kako treba izbjegavati ta učenja, njihove tvorce i sljedbenike, što nastojimo i sada u ovomu govoru, na nas se nasrće na sve moguće načine; unatoč tome, ne brinemo se jer znamo da je Bog koji sve vidi pravedan. 7. O, da i sada netko s povišena mjesta žalobnim glasom krikne: "Sramite se, sramite se što nedužnima pripisujete ono što vi činite javno i što grijehe svoje i svojih bogova stavljate na teret onima koji s tim nemaju nikakve veze. 8. Obratite se, opametite se!" 19

Kron je grčko ime Saturna (hronos - vrijeme), boga koji proždire svoju djecu. 18 Aludira se na krvne žrtve koje su se prinosile Lacijskomu Jupiteru (usp. Tertulijan, Apologeticum, 9, 5). 19 Ne zna se otkuda je navod; postoji određena sličnost s ulomkom iz Platova Klitofonta, 407 A. 17

127

DRUGA APOLOGIJA

JUSTIN

Od filozofije do

kršćanstva

13, 1. Razabravši kako su za zastrašivanje ostalih ljudi zlodusi preko kršćanskoga učenja rastegnuli zločinačku koprenu, ismijao sam i širitelje tih laži i tu koprenu, kao i mišljenje svjetine. 2. Kršćanin sam i priznajem da sam ponosan te da se svim sredstvima borim kako bih se takvim našao, ne što bi Platonova učenja bila daleko od Kristovih, nego jer nisu posve jednaka kao što nisu ni učenja drugih, ni stoika, ni pjesnika, ni pisaca. 3. Naime, svatko je od njih, proničući djelomično ono što je srodno posijanomu božanskom Logosu, rekao nešto izvrsno; međutim, budući da si u važnijim pitanjima međusobno protuslove, jasno je kako nemaju sigurna znanja ni neosporne spoznaje. 20 4. Prema tome, što god je bilo tko od njih : izvrsna rekao, pripada nama kršćanima; naime, nakon Boga mi štujemo i ljubimo Riječ (Logos) nerođenoga i neizrecivoga Boga jer je radi nas postao čovjekom da nas, kao dionik naših nevolja, od njih izbavi. 5. Svi su pisci, zahvaljujući u njih posijanu sjemenu Logosa, mogli vidjeti zbilju, ali tek nejasno. 20

Jedna od najglasovitijih Justinovih tvrdnja; imanje nalazimo u 1 Kor 3,21-22.

128

slično

po-

6. No jedno je sjeme nečega i predodžba dana prema sposobnostima, a drugo je sama ta stvar za koju je omogućeno dioništvo i oponašanje prema milosti što dolazi od njega.

Molba da se objavi knjižica 14, 1. Stoga vas molimo da, potpisavši ono što vam se čini dobro, ovu knjižicu ovjerite21 kako bi i drugi spoznali naša te mogli odbaciti kriva mišljenja i nepoznavanje dobra. Inače, svojom se krivnjom izlažu kazni 2. jer je u ljudskoj naravi sposobnost spoznaje dobra i zla; a jer optužuju nas - uopće nas ne poznavajući - da činimo sve te opačine koje navode i jer su naklonjeni bogovima koji su tako (nemoralno) postupali, a i sada od ljudi zahtijevaju slične stvari tako da, smatrajući da zaslužujemo smrt tamnicu i tome slično, kao oni koji takve stvari doista činimo, sami sebe osuđuju pa im uopće ne treba nitko drugi suditi.

21

Justin traži službeno odobrenje svojega spisa kako bi ga čitalo što više ljudi. 129

JUSTIN

Kršćanski

nauk najuzvišeniji

15, 1. [U svojemu sam kraju također prezreo bezbožno i krivo Šimunovo učenje.]2 2 2. Stavite li potpis na ovu knjižicu, svima će­ mo je pokazati kako bi se, budu li mogli, obratili; ta samo smo radi toga sastavili ovaj govor. 3. Prema ispravnoj prosudbi naše učenje nije nemoralno, nego je uzvišenije od svake ljudske filozofije; svakako, uopće nije slično pjesničkomu učenju Sotada, Filenida, plesača (Arkestrata),23 Epikura, kao ni drugih koje svi mogu ili slušati izvođene na sceni ili zapisane čitati. 4. Sada ćemo zaključiti jer učinismo što smo mogli želeći da se svi ljudi posvuda udostoje spoznati istinu. 5. O, da i vi sebi na korist donesete pravedan sud, kao što pobožnosti i mudroljublju i dolikuje. 24

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

STARI ZAVJET

Knjiga Postanka 1,1-3 2,16-17 6-7 6,1--4 19 49,10-11

93 72 118 116 86 56, 87

Knjiga Izlaska 3,2.6.10.14--15 100, 101 98 3,5

Knjiga Brojeva 21,6-9 24,17

94 57

Ponovljeni zakon 22

Pretpostavlja se da je ovaj redak naknadni umetak u tekst jer je potpuno izvan konteksta. 23 Sotad podrijetlom iz Maroneje u Trakiji živio je krajem 3. st. pr. Kr. i bio je suvremenik Ptolemeja II. Filadelfa (285.247.); pisao je lascivne pjesme od kojih se sačuvalo tek nekoliko ulomaka (usp. Strabon, Georg. 14). Za Filenidu se zna samo da je bila bludnica iz Sama. Arkestrat iz Gele živio je u 4. st. pr. Kr., a napisao je jednu poučnu pjesmu. 24 Vidi Prva apologija, bilj. 2. 130

27,15 30,15.19 32,22

103 72 95

Psalmi 1 2 3,6 19,3-6 22,17-19

67 68 64 66,88 61

22,19.17 22,8-9 24,7-8 96,1-2.4--10 110,1-3

64 64 82 69 75

Izaija 1,3 1,3--4 1,7 1,9 1,11-15 1,16-20 2,2--4 5,20 7,14 9,5 11,1.10 11,12 35,5-6 43,5-6 45,23-24 49,18 50,6-8 51,1 52,13-53,8

99 63 78 86 64 73,96 65 80 58 60 57 84 78 84 83 83 64 57 81 131

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

53,12 53,8-12 54,1 57,1-2 58,2 58,6-7 63,17 64,10-11 64,11 65,1-3 65,2 66,1 66,24

80 82 85 78 61 64 84 77 84 79 61, 64 63 84

Ezekiel 37,7-8

83

Daniel 7,13

82

2,13

84

Joel Mihej 4,2-3 5,1

65 60

Sefanija 3,14

62

Zaharija

Jeremija 2,15 9,24-25 50,3

78 86 78

Tužaljke 4,20

2,10 9,9 12,10-12 14,5

84 62 84 82

89

Novi ZAVJET Evanđelje

po Mateju

1,20-21 1,23 2,6 4,23 5,16 5,22 5,28 5,29 5,32 132

59 58 60 55 35 35 32 32 32

5,34-37 5,40 5,41 5,42.46 5,44-45 5,45-48 6,1 6,19 6,21.25-26.31-33 6,33.21

36 35 35 34 33 34 35 34 34 34

7,15-16.19 7,21-24 7,29 8,12 9,13 9,35 10,1 10,10 10,28 10,40 11,5 11,27 13,42-43 16,26.20 18,9 19,12 19,17 19,26 20,1-15 21,lsl. 21,5 22,17-21 22,32 22,37-38 24,5 25,31 25,41 26,26 26,26-28 26,64 27,35 27,39-43

37 37 32 37 33 55 55 74 41 99 78 99 37 34 32 32 36 41 74 57 62 38 101 36 37 82 51 103 104 82 61 65

Evanđelje

po Marku

2,17 9,47 9,48 10,17-18 10,27 12,29-30 14,22 14,22sl. 14,62 Evanđelje

33 32 84 36 41 36 103 104 82

po Luki

1,31-32 1,35 2,2 4,8 5,32 6,27-28.32 6,29 6,30-34 6,35-36 6,36 10,7 10,16 10,27 12,4-5 12,22-24.29-31 12,33-34 12,34 12,48 16,18 18,18-19 18,27 20,21-26

59 59 60 36 33 33 35 34 34 34 74 99 36 41 34 34 34 38 32 36 41 38 133

KAZALO BIBLIJSKIH CITATA

22,19-20 Evanđelje

104

po Ivanu

1,1 1,1-4 l,2sl. 3,45 14,24 19,23-24 19,37

101 21 117 96 99 61 84 48 29 124 25

Poslanica Rimljanima 1,16 12,14 14,11

32, 124 33 83

Prva poslanica Korinćanima 1,18 1,23 1,24 2,5 3,21-22 7,12-16

124 30 32 95 128 111

104 41

KAZALO IMENA

Druga poslanica Korinćanima

4,4.6

97

Poslanica Galaćanima 4,27

85

Poslanica Efežanima 4,32

Djela apostolska 8,9-24 11,26 17,23 17,25

11,2 15,53

34

Poslanica Kološanima 3,1-2

34

Druga poslanica Timoteju 2,12

26

Poslanica Hebrejima 3,1

29

Jakovljeva poslanica 5,12

36

Otkrivenje 1,7 12,9 20,2 22,21

84 51 51 103

Ahilej 48 Amfiloh39 Antinoj 53 Antonin Pio 15, 109 Apolon47

Herkul 43, 88, 108, 124, 125 Herod 54, 67 Histasp 42, 74 Homer 39, 43, 123, 124

Bakho47, 88 Bar-Kohba 54, 55, 77 Cezar 44

Jupiter 20, 43, 44, 45, 58, 85, 87, 88, 89, 90, 102, 127

Danaja 43 David 61, 67, 69, 70, 74 Delfi 39 Deukalion 118 Dioniz 43 Dodana (svetište) 39

Klaudije 44, 48, 90 Krescent (filozof kinik) 113, 124 Ksenofont 124, 125 Kvirin (namjesnik Judeje) 60, 76

Empedoklo 39 Epikur 119, 127, 130 Eskulap 43, 45, 47, 88

Lucije Ver 15

Feliks (prefekt Aleksandrije) 52 Granijan (prokonzul Azije) 107 Hadrijan (car) 15, 53, 77, 107 Heraklit 76, 120

134

Marcion 49, 92 Marko Aurelije 15, 16 Menandar43,49,90 Merkur 43, 45 Minerva (Atena) 101, 102 Minos 24 Minucije Fundan 107 Mojsije 55, 56, 59, 72, 73, 86, 87, 88, 93, 94, 95, 98, 99, 100, 101, 102 135

KAZALO IMENA

Musonije 120, 121

Radamant24

Odisej 39

Sibila 42, 74 Sokrat 20, 21, 39, 76, 107, 114, 119, 123, 124 Sotad (pjesnik) 130 Svetonije 18, 44

Perzej43,45,88 Pitagora 39 Pitija 39 Platon 18, 21, 24, 39, 42, 43, 71, 73, 93, 94, 95, 107, 114, 123, 124, 126, 128 Poncije Pilat 30, 61, 76, 78, 97, 118 Prozerpina 47, 111, 130 Ptolemej 54, 111, 130

Šimun Čarobnjak 48, 49, 90, 102, 130 Tiberije 30 Urbik Lolije 109, 110, 111, 112 Venera 47, 106

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

Anđeli 22, 83, 116, 119 Apostoli 65, 70, 75, 79, 81, 85, 97, 104, 106

Besmrtnost 26, 39, 44, 70, 73,83 Bezboštvo 19, 20, 21, 22, 29,47, 50, 86,92, 110111, 113, 115, 123, 130 Blud 51, 110, 112, 116 Brak 52, 110 Čestitost 110 Čistoća, v. uzdržljivost 31,

32, 33, 52 Demoni, zli anđeli 21, 31, 48, 49, 67, 69, 75, 88, 92, 98, 100, 102, 116, 117, 118, 12t 122, 124 Đakoni

103, 105

Euharistija 102-105 Filozofija, filozofi 16, 18, 19, 20, 22, 28, 42-43, 49, 73, 113, 114, 120, 121, 123, 124, 126, 128, 130 Idolopoklonstvo 24, 48, 98 136

Istina 16, 20, 22, 28, 29, 38, 46, 52, 70, 73, 86, 9t 92, 103, 104, 107, 111, 114, 115, 124, 130 Isus Krist 21, 29, 30, 4t 43, 47, 55, 56, 59, 60, 61, 70, 96, 97, 99, 104, 105, 106, 118, 121 - Anđeo 99, 101 - Apostol 99, 101 - Božji Sin 45, 46, 100 - dva dolaska 56, 62, 66, 83, 84, 87 - Logos 21, 26, 28, 29, 31, 43, 45, 46, 57, 59, 62, 76, 95, 99, 100, 101, 102, 104, 117, 120-121, 122, 123, 124, 128 Kraljevstvo Božje 27, 56, 70 Krivovjerje 48-50, 92 Križ 60, 61, 89-90, 94 Krštenje 95-97, 98, 102 Nada 27, 40 Nedjelja 105 137

KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

Nepravda 17, 36, 52, 71, 106 Porok 25, 52, 71, 119, 120, 122, 125, 126 Pravednost 16, 17, 18, 19, 25,28,29, 106-107 Praznovjerje 16, 123 Preljub 32-33, 116 Prostitucija 50, 51 Sloboda 46, 71, 119 Spasenje, v. život vječni 27, 31, 51, 101, 103, 104 Sreća 119, 124, 125 Stoici 42, 119, 120, 128 Stvaranje, stvoriti 26, 51, 57, 72, 93, 102, 106, 117, 119 Stvoritelj 23, 29, 42, 43, 49, 92, 100, 105, 115, 116, 117, 124 Sudnji dan 67 Sudbina 70, 71, 74, 119, 120

138

Usud, v. sudbina Uskrsnuće tijela 38-41 Uzdržljivost, v. čistoća 52, 110 kazna, vječni oganj 24,27,38,44,51,75,83, 109, 110, 119, 121 Vjera, vjerovati 21, 24, 25, 26, 28, 30, 31, 38, 40, 41, 44, 47, 49, 52, 53, 55, 57, 58, 59, 65, 67, 79, 81, 83, 85, 86, 87, 90, 92, 95, 101, 102, 104, 114, 117, 124 Volja Božja 26, 46, 76, 100, 101, 115, 117 Vrlina 17, 21, 22, 52, 71, 75, 109, 112, 119, 120, 122, 125

SADRŽAJ

Vječna

Uvod u Justinove apologije ...................5 Prva apologija ............................. 15 Druga apologija ........................... 109 Kazalo biblijskih citata ..................... 131 Kazalo imena ............................. 135 Kazalo važnijih pojmova ................... 137

Zapovijedi 31, 36, 37, 103, 122 Život vječni, v. spasenje 23

139

CRKVENI

OCI

CRKVENI

OCI

APOSTOLSKI OCI I.

APOSTOLSKI OCI II.

Ignacijc ,\ntiohijski: Pisma Polik.trp: Posl.mic,1 Filipljanirna l'olikarpovo mućcnisrvo

Barnabina pcAS!anic,1 Klcmcnt Rim,ki: Pismo Korinć,mima

Didachć

VERBUM

VERBll)l

Niz otačkih spisa, koji suvremenim duhovnim tražiteljima nudi mogućnost da otkriju autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti, u prvom svesku donosi pisma Ignacija Antiohijskog, Poslanicu Filipljanima sv. Polikarpa te Polikarpovo mučeništva.

Drugi svezak iz neiscrpne riznice duhovnog bogatstva kršćanske literature prvog razdoblja kršćanstva donosi Didache, Pismo Korinćanima Klementa Rimskoga i Barnabinu poslanicu.

135 str. Tvrdi uvez.

159 str. Tvrdi uvez.

PREPĐRlJČUJEMO CRKVENI

OCI

PREPORUČlJJEMO CRKVENI

APOSTOLSKI OCI III.

JUSTIN

Psrn