Savjetovanje o društveno-ekonomskim i idejno-političkim problemima samoupravljanja i raspodjele u zdravstvu i socijalnom osiguranju

Citation preview

UC-NRLF

$ B 171

439

· Savez

komunista

Bosne

KONITE

SAVJETOVANJE O DRUŠTVENO - EKONOMSKIM I IDEJNO- POLITIČKIM PROBLEMIMA SAMOUPRAVLJANJA I RASPODJELE U ZDRAVSTVU I

SOCIJALNOM OSIGURANJU

LOAN STACK

10. i 11. februara 1966. godine u Centralnom komitetu SKBiH održano je savjetovanje o aktuelnim društveno -ekonomskim i idejno - političkim problemima koji se ispoljavaju u samoupravljanju i raspodjeli dohotka u zdravstvu i socijalnom osiguranju. Osnovni materijal i dokumentaciju za savjetovanje pripremila je Komisija CK SKBiH za društveno-ekonomske odnose u društvenim službama i društveno-političkim zajednicama, koja je prema Programu rada CK SKBiH ove probleme izučavala u prošloj godini. U ovoj brošuri objavljuje se uvodno izlaganje druga Maksima Balorde, predsjednika Komisije, diskusija učesnika, završna riječ sekretara CK SKBiH druga Branka Mikulića, kao i materijal »Osnovni idejno-politički i društveno - ekonomski problemi u oblasti samoupravljanja i raspodjele u zdravstvu i socijalnom osiguranju«.

542

UVODNO IZLAGANJE

Maksim Balorda :

Osmi kongres Saveza komunista Jugoslavije posvetio je značajno mjesto društveno- ekonomskim problemima u vanprivrednim djelatnostima i ukazao na osnovne pravce njihovog rješavanja , kao i na mjesto i ulogu Saveza komunista . Problemi društveno- ekonomskih odnosa u društvenim djelatnostima su veoma aktuelni i specifični kako zbog načina formiranja dohotka radnih organizacija društvenih djelatnosti; tako i zbog sporijeg odvijanja procesa samoupravljanja radnih ljudi u njima. Komisija je, kao što je i u materijalima istaknuto, izučavala idejno- političke probleme koji se spoljavaju u raspodjeli dohotka i razvijanju samoupravnih odnosa, kao i sagledavala dosadašnju aktivnost, mjesto i ulogu organizacija Saveza kumu-nista u ovim procesima. U analiziranju ovih pitanja Komisija je ostvarila saradnju s većim brojem osnovnih organizacija SK u zdravstvenim ustanovama i socijalnom osiguranju , kao i s opštinskim i sreskim komitetima . To je omogućilo da se potpunije sagleda neposredna praksa i aktuelna problematika , što bi trebalo da doprinese donošenju pravilnijih ocjena i zaključaka za rad organizacija Saveza komunista u narednom periodu. Na ovom savjetovanju neophodno je osvrnuti se na započete procese i pojave u njima, osvijetliti

7

ih s više aspekata, polazeći od realnih materijalnih mogućnosti zajednice i ukazati na idejne i političke probleme na čijem razrješavanju treba da se založi Savez komunista. Reforma je zahvatila sve društvene djelatnosti i još više aktuelizirala neka pitanja društveno-ekonomskih odnosa u oblasti zdravstva i socijalnog osiguranja . Usklađivanje opšte potrošnje s realnim mogućnostima zajednice nameće potrebu boljeg ekonomisanja društvenim sredstvima, racionalnijeg korišćenja kapaciteta, usavršavanja organizacije zdravstvene službe i njenog prilagođavanja savremenim potrebama zdravstvene zaštite , odlučnije orijentacije na preventivu itd . U cjelini gledano, raspodjela dohotka i samoupravljanje našli su svoje mjesto u zdravstvu i socijalnom osiguranju i postali nerazdvojna osnova na kojoj radni ljudi ostvaruju samoupravljačka prava i vrše tako značajnu društvenu funkciju kao što je zdravstvena zaštita naroda.

U razvoju ovih procesa u radnim kolektivima svakodnevno su se ispoljavali različiti problemi idejno -političkog karaktera . Trebalo je , prije svega, mijenjati navike, shvatanja i naslijeđenu praksu koju je kroz dugi niz godina stvarao administrativno -budžetski sistem distribucije sredstava u kojoj su faktori izvan kolektiva odlučivali o najvažnijim pitanjima, a naročito o pitanjima društveno-ekonomskog položaja. Znači , trebalo je razvijati svijest o tome da su u novim uslovima organi samoupravljanja, Savez komunista i druge društveno- političke organizacije, kao i kolektivi u cjelini , pozvani i odgovorni za izgrađivanje unutrašnjih odnosa u skladu s opštedruštvenim razvitkom. 8

Mora se priznati da se ovi procesi u svakodnevnoj praksi sukobljavaju sa starim i preživjelim shvatanjima, sa birokratskim i drugim konzervativnim otporima. Zajednička je ocjena organizacijâ i rukovodstavâ Saveza komunista, s kojima je Komisija sarađivala u izučavanju ovih problema, da su postignuti bolji rezultati u izgrađivanju društvenih odnosa i razvijanju demokratskih oblika samoupravljanja u onim kolektivima u kojima su komunisti i organizacije Saveza komunista ispoljili aktivniji odnos prema rješavanju idejno-političkih problema. Mnoge organizacije Saveza komunista. odgovorno shvataju svoje zadatke u razvijanju unutrašnjih odnosa i zalažu se u organima samoupravljanja i kolektivima za primjenu principa raspodjele prema radu i za neposredno samoupravljanje radnih ljudi . Međutim, treba istaći da postoji jedan broj organizacija Saveza komunista, i to ne mali, koji još uvijek nije našao svoje mjesto i ulogu u ovim procesima. Takve organizacije periferno posmatraju rješavanje problema, raspravljaju o manje važnim stvarima, neke su preokupirane rješavanjem razmirica i međusobnih trvenja članova i sl . U takvim prilikama komunisti pojedinačno i neorganizovano , bez stavova svoje organizacije, učestvuju u radu organa upravljanja i bore se za sprovođenje opštih stavova SK onako kako oni smatraju da je to u konkretnom slučaju najcjelishodnije. Takva praksa dovodi do nejedinstvenih istupa i stavova komunista o nizu veoma značajnih pitanja , što dovodi u zabunu ostale radne ljude u tim kolektivima.

9

Idejno- političke probleme koji se ispoljavaju u procesima formiranja i raspodjele dohotka, kao i u sadržaju i metodu rada organa samoupravljanja , najveći broj organizacija Saveza komunista je , uglavnom, povremeno razmatrao, bez kompleksnijeg analiziranja i sagledavanja uzroka pojedinim pojavama. Uopštenost u prilazu problemima nije omogućavala izgrađivanje jasnije koncepcije i orijentacije u rješavanju konkretnih pitanja od značaja za cijeli kolektiv. Takva praksa objektivno nije omogućila da se organizacije i komunisti nađu u središtu problema, one nisu otkrivale idejne i političke pojave u razvijanju procesa, što je objektivno otežavalo donošenje realnih zaključaka i praćenje njihovog sprovođenja . Sve to nameće potrebu da se ulože veći napori na osposobljavanju organizacija i članova Saveza komunista da dublje spoznaju suštinu društvenih tokova i da ih u konkretnim uslovima usmjeravaju . To će omogućiti da se brže i kvalifikovanije otkrivaju i sagledavaju idejno- politički problemi koji se u društvenim odnosima ispoljavaju i da se pronalaze najpogodnija sredstva i metodi za njihovo prevazilaženje . I pored uspjeha postignutih u usavršavanju samoupravljanja i primjeni principa dohotka u zdravstvu, raspodjela prema radu i samoupravljanje nisu na nivou s kojim bismo mogli biti zadovoljni . Tome mnogo doprinosi i sadašnji način finansiranja odnosno formiranja dohotka, kojim se, uglavnom , obezbjeđuju sredstva za lične dohotke i troškove poslovanja, a ne rješavaju problemi finansiranja proširene reprodukcije . Način ugovaranja cijena zdravstvenih usluga zasniva se ,

10

u suštini , na odnosima i oblicima budžetiranja, što onemogućava primjenu ekonomskih kriterijuma u poslovanju. Dohodak zdravstvenih ustanova često nije odraz rezultata njihovog rada.

Takav način finansiranja i oblici ugovaranja cijena zdravstvenih usluga orijentišu službu na liječenje-kurativu, a ne na zdravstvenu zaštitu . U tim uslovima radnici su ekonomski više stimulisani

zdravstvenu preventivnu zdravstveni za veći broj

pregleda, duža bolovanja, bolničko liječenje i sl. a ne za kvalitet u podizanju zdravstvenog stanja naroda. Ovo sve, između ostalog, ima za posljedicu neracionalno trošenje društvenih sredstava i tendenciju stalnog porasta izdataka . U osnovi , ovakav način finansiranja zdravstvene zaštite pogoduje zadržavanju usitnjene i neracionalne zdravstvene službe . Kao što je i u materijalu konstatovano, u razvoju ove djelatnosti u našoj Republici nedostajalo je plansko usmjeravanje. Zbog toga je došlo do disproporcija u izgradnji mreže zdravstvenih institucija : formirano je na desetine malih ustanova , naročito stacionara, a istovremeno potpuno zanemarena izgradnja vrhunskih zdravstvenih ustanova. Mnoge od njih nemaju ni minimalne uslove za vršenje svoje funkcije kao što su odgovarajući stručni kadrovi , savremena oprema i drugo . One, prema tome , i pored trošenja znatnih društvenih sredstava, nisu u mogućnosti da pruže odgovarajući nivo zdravstvene zaštite. Zbog nedostatka čvršće koncepcije i jedinstvenijih stavova o razvoju i organizaciji zdravstvene djelatnosti , bilo je moguće da se više ispolje subjektivni uticaji.

11

U većini zdravstvenih ustanova dohodak se formira i raspoređuje na nivou ustanove kao cjeline. U radnim kolektivima još uvijek vlada shvatanje da je raspodjela dohotka formalnost koja se svodi na finansijsko -tehničke operacije . Minimalno je učešće radnog kolektiva u politici razvoja ustanove, a raspodjela se vrši na bazi stavova uprave i stručnih kolegija. Ovakva raspodjela ne omogućava cjelovitije sagledavanje položaja i uloge radnog kolektiva i svakog radnika posebno u ostvarivanju zadataka ustanove na iznalaženju takvih metoda rada i stimulativnih oblika raspodjele koji obezbjeđuju efikasno i racionalno poslovanje.

U izgrađivanju društveno-ekonomskih odnosa. u zdravstvenim ustanovama, još uvijek je karakterističan centralizam u upravljanju . Organi samoupravljanja na nivou radne organizacije skoncentrisali su, uglavnom, sva prava i funkcije , a naročito odlučivanja o formiranju i raspodjeli dohotka. Negativne posljedice takvog načina upravljanja su višestruke (sputavanja inicijative radnih ljudi i razvoja demokratskih odnosa, birokratske pojave u odlučivanju , zaobilaženje kolektiva i sl. ) . Proces uvođenja radnih jedinica i konstituisanja njihovih prava u oblasti materijalnih i drugih društvenih odnosa, odvija se veoma sporo . Položaj i prava radnih jedinica utvrđena su normativnim aktima većine ustanova, ali u praksi to ima formalni karakter. Radne jedinice nisu postale odlučujući faktor u formiranju i raspodjeli dohotka, što praktično onemogućava njihovo afirmisanje i razvoj neposrednog samoupravljanja . Kolektive radnih jedinica, osim toga, često ne konsultuju ni

12

o najbitnijim odlukama koje donose organi samoupravljanja ustanova. Ustvari, prava radnih jedinica i ne mogu biti šira sve dok im se ne obezbijedi i materijalna osnova za njihove funkcije . Korak naprijed učinile su one ustanove u kojima je jedan dio sredstava , namijenjenih za fondove, decentralizovan odnosno zadržan na nivou radnih jedinica.

U većem broju zdravstvenih ustanova u raspodjeli ličnih dohodaka zadržavaju se i prenose kriterijumi i mjerila iz platnog sistema. Opšta je pojava da se lični dohodak dijeli na dva dijela, i to : startni ili garantovani i promjenljivi ili stimulativni dio . U promjenljivi ili stimulativni dio unose se procentualno mala sredstva. Zbog toga što se smatra da je siguran samo startni dio ličnog dohotka, izrazite su i vladajuće tendencije povećanja tog dijela dohotka, što onemogućava izgrađivanje kriterija raspodjele prema radu . To se obično pravda tvrdnjom da se ne mogu naći objektivnija mjerila za ocjenu rezultata rada zdravstvenih radnika . Ukoliko se i nađu neka mjerila , ona se, po pravilu , ne odnose na rukovodeća i visoko stručna radną mjesta, već na ostale kategorije zaposlenih i na radna mjesta za koja su utvrđeni normativi . Pošto u najvećem broju ustanova nisu iznađena objektivnija mjerila vrednovanja rada u raspodjeli preovlađuju formalni kriteriji (školska sprema, radni staž , funkcija i sl . ) . To neminovno utiče na shvatanja koja vode uravnilovki i lični dohoci ne dovode se u zavisnost od rezultata rada. Tendencije uravnilovke nisu izražene samo između pojedinih stručnih kategorija, nego i unutar njih . Na tom planu se javljaju ozbiljni idejni i politički

13

problemi, koje Savez komunista nije dovoljno analizirao . Ovakvim načinom raspodjele naročito su pogođeni oni članovi kolektiva koji posjeduju bolje stručne sposobnosti i postižu veće rezultate u radu. To, čak, i destimulativno djeluje na ostvarivanje optimalnih efekata u poslovanju . Ipak treba istaći da ima i jedan manji broj ustanova u kojima se lični dohoci uslovljavaju ostvarenim rezultatima rada. Pomoć koju opštinski komiteti pružaju organizacijama Saveza komunista u razrješavanju idejno-političkih problema u oblasti raspodjele i samoupravljanja nije uvijek sistematska i kontinuirana. U dosadašnjoj praksi , opštinski komiteti Saveza komunista su vrlo malo tretirali ova pitanja, problemi se nisu dublje sagledavali . Neki komiteti su se zadovoljavali tim da se održavanjem sastanaka sa sekretarima osnovnih organizacija ili povremenim odlaskom svojih članova na sastanke organizacija upoznaju sa pojedinim problemima . Takva pomoć osnovnim organizacijama nije bila dovoljna . Organizacioni oblici, kao i metod i sadržaj rada neposrednog samoupravljanja osiguranika , nisu dovoljno izgrađeni ni izučeni . Praktično , osiguranicima još uvijek nije omogućeno da neposredno utiču na formiranje politike u zdravstvu i socijalnom osiguranju . Zborovima osiguranika u radnim organizacijama i savjetima osiguranika u komuni, kao formama dogovaranja i odlučivanja o bitnim pitanjima, u dosadašnjoj praksi nije posvećivana potrebna pažnja od strane opštinskih komiteta , opštinskih skupština i drugih društveno-političkih organizacija . Osim niza idejno - političkih problema , koji se upravo zbog ovakvog stanja ispoljavaju ,

14

među osiguranicima je veoma rasprostranjenu shvatanje da su sredstva doprinosa za zdravstveno i socijalno osiguranje otuđena i da ne služe za podmirenje vlastitih potreba . O ovim i drugim pitanjima trebalo bi konkretnije raspravljati na ovom savjetovanju . Cilj savjetovanja je, dakle, ne razmatranje stručnih i drugih pitanja iz rada zdravstvenih ustanova, nego razmatranje idejno -političkih i društveno- ekonomskih problema koji se ispoljavaju u društvenim odnosima i raspodjeli dohotka , kao i razmjena iskustava o radu organizacija Saveza komunista na njihovom prevazilaženju . Prvenstveno bi trebalo iznijeti pozitivna iskustva u razvoju ovih procesa .

15

DISKUSIJA

2 -- Savjetovanje

Vaso BiH):

Radić

(član

Centralnog

komiteta

SK

U svom izlaganju želio bih da istaknem neke društveno-ekonomske i idejno- političke probleme u zdravstvu naše Republike koji se ispoljavaju usljed neusklađenosti organizacije zdravstvene službe i nedovoljno razrađenih i usvojenih principa za njeno međusobno funkcionalnije povezivanje i integraciju. Mislim da ćemo se svi složiti s konstatacijom da u oblasti zdravstvene zaštite postoje mnogo- od finansiranja do razvoja sabrojni problemi moupravljanja i raspodjele dohotka , kao i organizacije zdravstvene službe, čiji korjeni leže ne samo u našoj opštoj zaostalosti, nego i u određenim idejnim pitanjima i neriješenim društveno - ekonomskim problemima. Smatram da je prvi problem u nedovoljnom i neadekvatnom društvenom tretmanu zdravlja i zdravstvene zaštite i značaja ove društvene djelatnosti . Tačnost svoje tvrdnje pokušaću da dokažem sljedećim činjenicama: U čitavom posljeratnom periodu mi nismo imali razrađenih godišnjih i srednjoročnih planova razvoja zdravstvene zaštite i zdravstvene službe; ranije smo, recimo, nasuprot detaljno razrađenim 2*

19

projekcijama razvoja privrede, u oblasti zdravstva imali samo grube opšte smjernice, a u posljednjoj deceniji ni to. Isto tako, problemi zdravstva vrlo rijetko su stavljani na dnevni red predstavničkih organa od opštine do Republike ; ima opština i srezova na čijim skupštinama u posljednjih nekoliko godina nisu uopšte razmatrani ovi problemi . Dalje, kao u malo kojoj drugoj oblasti našeg društvenog života , u zdravstvu se čitav niz godina vrlo oštro postavlja problem kadrova. Pa ipak, dosada nikada nisu uslijedile i odgovarajuće mjere da se taj važni problem zdravstvene zaštite bar ublaži. U upravi, po pravilu, kadrovi koji rade na poslovima zdravstva su i najmalobrojniji i najslabiji. U 106 opština i 6 srezova u našoj Republici imamo po jednog - dva službenika , od kojih nijedan nije ljekar. Od svih sreskih i opštinskih sanitarnih inspektora samo u tri sreza i jednoj opštini su ljekari . U 23 opštine sanitarni inspektori rade i druge poslove osim inspekcijskih , u 26 opština nema službe sanitarne inspekcije, a u 12 opština sanitarni inspektori su honorarni . Kako onda možemo sprovesti tako krupne zadatke u kontroli vakcinacija, u borbi protiv zaraznih bolesti, u sprovođenju zakonskih propisa itd .! Zbog toga plediram da se Savez komunista založi kako bi se problemima zdravstva dalo više javnosti i više mjesta u aktivnosti društveno - političkih organa i organizacija . Ovo naročito zato , što , bez obzira na opšte poboljšanje, zdravstveno stanje stanovništva u Bosni i Hercegovini, prema međunarodno priznatim po-

20

kazateljima, pokazuje da se po mnogo čemu nalazimo u nezavidnom položaju . U Bosni i Hercegovini je srednje trajanje života najkraće. U Jugoslaviji ono iznosi za muškarce 62, a za žene 65 godina, dok kod nas 58 za muškarce, a 61 godinu za žene. U našoj Republici, iako je opadanje veoma izrazito , imamo najveću smrtnost dojenčadi . (U SFRJ je 1963. godine 48 % živorođene djece rođeno u zdravstvenim ustanovama, a 56 % sa stručnom pomoći; u Bosni i Hercegovini 30 % živorođene djece je rođeno u zdravstvenim ustanovama, a svega 34 % sa stručnom pomoći . Ni danas se stanje nije znatnije poboljšalo .) U Bosni i Hercegovini, u odnosu na jugoslovenske prosjeke, imamo najviše oboljenja od zaraznih i parazitarnih bolesti . Od ukupno 105 hiljada bolničkih postelja u Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini ima svega 13 hiljada ili 12 %, iako imamo preko 18 % stanovništva zemlje. Takođe imamo i najmanji broj ljekara, tako da smo u tom pogledu na zadnjem mjestu u zemlji. Da ne govorim o opštim uslovima života stambenim, saobraćajnim , školskim i drugim. Sve ovo nameće ne samo jedan drukčiji odnos svih faktora u Republici prema zdravstvu, nego i potrebu većih ulaganja u zdravstvenu zaštitu . Zbog svega toga smatram da je u sklopu društveno-ekonomskih i idejno- političkih problema u zdravstvu jedan od najznačajnih problema pitanje organizacije zdravstvene službe. U materijalu koji je pripremljen za ovo savjetovanje rečeno je da organizacija zdravstvene službe i njeno funkcionisanje u našoj Republici još

21

nije usklađeno s našim potrebama, niti je prilagođeno tempu i razvoju društveno - ekonomskih odnosa. Mreža zdravstvenih ustanova je usitnjena, a istovremeno njen raspored na području Republike nije ujednačen. Mi imamo 275 zdravstvenih ustanova , od čega

su polovina ambulantno -polikliničke ustanove (domovi zdravlja i zdravstvene stanice) , dok su ostale ---- bolnice i stacionari , higijenske ustanove , zavodi i instituti, prirodna lječilišta i apoteke. Zakonom su regulisani uslovi za stvaranje pojedinih zdravstvenih ustanova ambulantno - polikliničke službe. I to nije slučajno . Jer , samo takve ustanove, organizovane kako ih je zakonodavac zamislio, mogu pružati efikasnu zdravstvenu zaštitu. Zakonodavac nije mislio da u svakoj komuni treba da postoji dom zdravlja ili zdravstvena stanica, nego da na određenom području treba da postoje ustanove odgovarajućeg profila i to prema materijalnim , kadrovskim i drugim uslovima i mogućnostima područja. Međutim, u njihovom stvaranju nije se poštovao zakon, nego je vladala stihija, jer svako je htio da na svom području ima zdravstvenu stanicu ili dom zdravlja . Zdravstvene ustanove stvarane su na inicijativu opština , a njihova organizacija postavljena, uglavnom, prema zamisli pojedinih zdravstvenih radnika. Zbog toga u BiH od 45 domova zdravlja svega 7 ili 15 % su organizovani po propisima zakona, a od 73 zdravstvene stanice svega 8 ili 11 % ispunjavaju zakonske norme. Tako, na primjer, 18 (od 45 ) domova zdravlja nema dispanzere za djecu, 23 nema dispanzere za žene, 24 nema školske dispan-

zere, 15 nema ATBC dispanzere, 17 ih nema patronažne službe , a 33 nema kliničkog laboratorija . Slično je i sa zdravstvenih stanicama. Naše zdravstvene ustanove postale su , defakto , više administrativne nego stvarno medicinske, i to iz više razloga . Prvo , od njih se traži puno administriranja, a drugo , zbog sistema raspodjele dohotka po kvantumu rada , nerado ih popunjavaju stručnim zdravstvenim kadrovima , jer ako ih je manje pripada im veći dohodak. Zbog toga mora da trpi kvalitet. Mnogi stručnjaci ne mogu da nađu posla, kakav je, na primjer, slučaj sa stomatolozima. Ako se ima u vidu nedostatak kadrova, s jedne i veliki broj građana koji se obraća za zdravstvenu zaštitu, s druge strane, onda se može shvatiti koliko trpi kvalitet zdravstvenih usluga u ovakvim ambulantno-polikliničkim ustanovama, koliko trpe sami građani, kako sve to izaziva nezadovoljstvo i koliko sve to poskupljuje i inače skupu zdravstvenu zaštitu . To je jedna strana problema . Drugo, postojećom klasičnom podjelom zdravstvene zaštite na kliničku, ambulantnu i higijensko - epidemiološku , u uslovima kada je higijensko- epidemiološka služba slaba , kadar u njoj malobrojan , a oprema nedovoljna — takvom krutom podjelom nemoguće je uspješno rješavati probleme naše nacionalne patologije, opterećene masovnim zarazama i drugim problemima. Stoga sam čvrsto uvjeren da prije svega moramo usvojiti politiku osposobljavanja zavoda za zdravstvenu zaštitu i epidemiološke službe u zdravstvenim centrima, u domovima zdravlja, tj . da ih

23

moramo da osposobimo za cjelokupnu zdravstvenu zaštitu, a ne samo za usluge bolesnim. To je malo teži i duži put, ali efikasniji i, u krajnjoj liniji, rentabilniji. Osnovna pitanja zavoda za zdravstvenu zaštitu i epidemiološke službe : finansiranje i kadrovi , nisu riješeni . U ovom času situacija je takva da su sreske skupštine skinule sa budžeta zavode za zdravstvenu zaštitu , a postojeći propisi ne dozvoljavaju da se njihova djelatnost finansira iz fondova zdravstvenog osiguranja kao drugih zdravstvenih ustanova, tako da su ove specijalizovane i najvažnije ustanove higijensko - epidemiološke službe prosto pred likvidacijom . Prema tome, uspjeh i efikasnost zdravstvene zaštite građana i ostvarivanje principa jedinstva medicinskog rada zavisi, u prvom redu, od organizacije zdravstvene službe. Međutim , zdravstvene ustanove u većini nisu po svojoj organizaciji osposobljene za praktičnu primjenu ovih principa . Manje- više sve ustanove najveći dio svoje djelatnosti posvećuju liječenju bolesnih, a mnogo manje zaštiti zdravih ljudi, mada bi to danas trebalo da bude primaran zadatak zdravstvene službe u sprovođenju privredne reforme --- što više i što zdravijih radnih ruku za našu privredu. Zdravstvena služba bi trebalo da sprovodi kompleksniju zdravstvenu zaštitu . U tom smislu smatram da treba mijenjati fizionomiju i način rada kako bolnica i stacionarnih ustanova, tako i ustanova preventivne zaštite. U tome je suština integrisane medicine . Bolnički ljekar morao bi se znatno više interesovati i za pitanja javnog zdray-

24

lja i učestovati u njihovom rješavanju , što sada nije slučaj . Ovo tim prije što trećina ukupnog broja ljekara u BiH, od kojih su najveći broj specijalisti, radi u bolnicama. U vezi s ovim čuju se i primjedbe građana i visokostručnih kadrova , jer zaista je teško doći do specijaliste, a da i ne govorimo do profesora na klinici. Prema tome, apstrahujući slabosti sistema finansiranja, koji je dobrim dijelom doprinio ovakvom stanju organizacije zdravstvene službe i njenoj dezintegrisanosti, kao i negativnim pojavama i deformacijama u zdravstvenoj zaštiti , očito je da veliki izvor nezadovoljstva radnih ljudi u pogledu pružanja zdravstvene zaštite leži u samoj njenoj organizaciji . Kod nas još nema jedinstvenih stavova o tome kakva bi trebalo da bude organizacija zdravstvene službe i šta su njeni prvenstveni zadaci, izuzev onoga što je grubo definisano zakonom. Otuda, pored ostalog, a ne samo zbog oskudne materijalne osnove, postoje područja gdje je relativno dobro organizovana zdravstvena služba i gdje su postignuti i veći uspjesi , ali ima još više područja o radu čije se zdravstvene službe ne može pohvalno govoriti. Kod nas ne postoje utvrđeni kriteriji pri ocjenjivanju i stvaranju optimalne organizacije , već se tome prilazi sa subjektivnih stanovišta . Čak i u stručnim zdravstvenim vrhovima, da ih tako nazovem , postoje oprečna mišljenja o organizaciji zdravstvene službe. Na primjer, neujednačenost stručnih stavova u pogledu organizacije zdravstvene zaštite majki i djece na nivou Repu-

25

blike . Više od godinu dana vode se diskusije , ali se od diskusija dalje ne ide . To je sada i idejno i društveno- političko pitanje. Ako je igdje potrebna jedinstvena doktrina, onda je prevashodno potrebna u organizaciji zdravstvene zaštite i zdravstvene službe . Osim toga, u oblasti organizacije zdravstvene službe nije postojao, izuzev izolovanog i nedovoljnog rada Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, nikakav organizovan naučno-istraživački rad. Međutim , danas se nalazimo u fazi, a već su stvoreni i uslovi , da organizaciju zdravstvene zaštite i službe moramo definisati na naučnoj osnovi , prema našim potrebama i uslovima , a ne na bazi empirije ili isključivo na bazi korišćenja tuđih iskustava (što je sada jako u modi) . U prilazu organizaciji zdravstvene službe prioritetni aspekt mora biti — briga za zdravlje osiguranikâ, za njihovo fizičko , društveno i socijalno blagostanje . Zdravstvena služba treba da bude organizovana tako kako bi zdravstvene ustanove , u uslovima decentralizacije i samoupravljanja , mogle organizovano , jedinstveno i kontrolisano sprovoditi svoju djelatnost na zaštiti zdravlja stanovništva na jednom području : opštine, regiona ili Republike. Takođe, smatram da u zdravstvu treba planirati i raditi na osnovu šireg, regionalnog planiranja, jer samo u široj regiji postoje uslovi za planiranje zdravstvene zaštite na stručno - naučnoj osnovi. U vezi s ovim još dva pitanja zaslužuju našu pažnju . Prvo, da bi na nivou stručnih organa Republike trebalo, bar kao orijentaciju , definisați si-

26

stematizaciju tzv. vrhunskih republičkih zdravstvenih ustanova, od instituta i zavoda do klinika, čime bi se spriječilo nepotrebno zadržavanje većeg broja kadrova u pojedinim ustanovama . Drugo, mislim da je nedovoljno obrazovanje koje se daje na fakultetima u pogledu organizacije zdravstvene službe. Isto tako , ne znam da li je u redu da zdravstveno školstvo bude izvan zdravstvene službe. Privredna reforma izazvala je i u zdravstvenim ustanovama intenzivnu analizu kako rada zdravstvene službe , tako i njene organizacije . U dosadašnjim diskusijama došli smo do jedinstvenog zaključka da je danas najveća i najvažnija unutrašnja rezerva u zdravstvenoj službi funkcionalna integracija čitave zdravstvene službe , koja pretpostavlja stručno povezivanje samostalnih zdravstvenih ustanova u jedan funkcionalni organizam . Integracija bi se morala zasnivati kako na osnovnoj ideji vodilji - jedinstvu medicinskog rada i jedinstvu zdravstvene zaštite , tako prije svega na ekonomskoj zainteresovanosti zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika, jer samo razvijenija zdravstvena služba u okviru većih zdravstvenih ustanova , može obezbijediti jaču i samostalniju materijalnu osnovu i racionalnije korišćenje sredstava , kadrova i opreme . U svemu ovome velika odgovornost leži na zdravstvenim radnicima - komunistima koji sa-

činjavaju jednu petinu svih zaposlenih u zdravstvu naše Republike, a to je velika snaga koju treba pokrenuti i mobilisati . Pored toga, moramo uložiti odgovarajuće napore i preduzeti planske mjere za povećanje broja

27

zdravstvenih radnika, kao i za ravnomjerniji raspored kadrova u manje razvijena područja i u preventivnu službu, jer se tu sve više zaoštravaju problemi zdravstvene zaštite . Položaj ljekara, kao čovjeka koji pruža zaštitu i raspolaže značajnim društvenim sredstvima, postaje ključno pitanje organizacije zdravstvene službe i efikasnosti zdravstvene zaštite . Zbog svega toga pitanje nagrađivanja ljekara i njihove stimulacije treba da bude osnovno pitanje raspodjele dohotka . Usvajajući koncepciju ovog našeg savjetovanja da razvoj samoupravljanja i raspodjelu dohotka u zdravstvu i socijalnom osiguranju treba da razmatramo s idejno -političkog aspekta, smatram da i probleme organizacije zdravstvene službe i njene integracije treba da razmotrimo sa stanovišta idejno- političkih problema koji nam se pojavljuju i da je to takođe važan i odgovoran zadatak komunista. Stoga na ovim zadacima veoma značajnu ulogu treba da imaju organizacije i rukovodstva SK na terenu, kao i drugi društveni faktori . Od pravilno postavljenih i prihvaćenih stavova zavisiće i uspjeh čitavog ovog važnog posla.

Gavrić Strahinja (sekretar Osnovne organizacije SK Opšte bolnice Zenica) :

Društveno upravljanje zdravstvenim ustanovama, kao prethodnik sistema samoupravljanja, imao je svoj period djelovanja u kome je društvo

28

išlo za tim da ima uvid u rad zdravstvenih ustanova polazeći sa pozicija interesa društva. Ovaj sistem upravljanja zdravstvenim ustanovama nije imao većeg uticaja na rad ustanova kao ni na promjenu odnosa prema radu, prema sredstvima za rad i uopšte na odnose. Tek uvođenjem sistema samoupravljanja u zdravstvenim ustanovama razvio se jedan kvalitetno nov odnos prema radu i prema sredstvima za rad. U početnoj fazi sistema samoupravljanja u zdravstvenim ustanovama jedna od osnovnih prepreka bila je , svakako, težnja dotadašnjih organa upravljanja skupa sa administracijom da određenim putem zadrže stečene pozicije iz sistema administrativnog upravljanja. U toj fazi razvoja organizacija SK borila se protiv svih deformacija koje su se pojavljivale u razvijanju i jačanju organa samoupravljanja. Trebalo je mnogo znanja, umješnosti i vremena da bi se organizacija SK izborila za mjesto organa samoupravljanja koje mu pripada u upravljanju ustanovama. Danas možemo biti zadovoljni i mjestom i radom centralnih organa samoupravljanja koji su istinski postali upravljači ustanovama. Sljedeći zadatak koji je stajao pred komunistima, bio je dalje razvijanje samoupravljanja dolje u radnim jedinicama. Pojavili su se opet otpori od strane organa uprave , kao i od rukovodilaca radnih jedinica. Organizacija SK bila je uporna. Organi samoupravljanja su formirani i ozakonjeni statutom radne organizacije , iako sa skučenim pravima. Izgleda da će stvarno uspostavljanje samoupravljanja u radnim jedinicama biti teže nego što je to

29

bilo sa centralnim organima samoupravljanja . Iako je to donekle regulisano statutom ustanova, postoji ipak tendencija da se staro zadrži, a da se novo toleriše tek onda ako se poklapa s koncepcijom rukovodioca radne jedinice. Neshvatljiva reagovanja rukovodilaca jedinica su često i posljedica nesigurnosti u svoj položaj . Iako je zakonskim propisima omogućena reizbornost, mi nismo uspjeli da to ozakonimo u našem statutu jer je otpor bio velik, a i tadašnje kadrovske mogućnosti nisu zadovoljavale. Polazeći od ovoga i od toga da dođe do izražaja što šire učešće stručnjaka kao slobodnih radnika nužno se nameće i potreba da se nešto mijenja u rukovođenju radnom jedinicom i rješavanju stručne problematike . Zato bi trebalo tražiti od rukovodioca radne jedinice da on objedinjava rad i da odgovara za njega, a ne da sve aminuje . Prelazak na samoupravljanje radnom jedinicom zahtijeva da se u stručnom radu dâ vidno mjesto stručnim kolegijumima tih jedinica. svakome stručnjaku treba dati mogućnosti jednoj stručnoj tribini kaže svoje mišljenje, dozvoliti da se većina mišljenja uokviruje šljenjima pojedinaca .

Stoga, da na ali ne u mi-

Zbog nepostojanja iskustava u raspodjeli dohotka, odnosno u nagrađivanju prema radu, mi smo prenijeli princip proizvodnje iz fabrike ` u zdravstvenu ustanovu . Uokvirili smo liječenje bolesnika u mrtve predmete kao produkte proizvodnje u privrednim preduzećima . Sistem finansiranja zdravstva, ugovori sa zavodom za socijalno osiguranje išli su , uglavnom , za tim da bude što više pregleda i da se bolnički kapaciteti što bolje isko-

30

riste. Sve ovo nije imalo vidnijeg odraza na póboljšavanje zdravstvenog stanja bolesnika , jer u svemu tome je prilično zapostavljena djelatnost zdravstva koja sprečava pojavu bolesti. Mnogo se više ulagalo na otklanjanje posljedica , a vrlo malo na otklanjanje uzroka.

Sistem plaćanja usluga, s jedne strane i etika poziva, s druge strane često su dovodile zdravstvenog radnika u nedoumici . Da bismo ovu problematiku bar donekle riješili mi smo izričito zahtijevali da troškovi liječenja u bolnici budu adekvatni troškovima liječenja jednog bolesnika . Raspodjela dohotka prema radu zahtijevala je od radnog kolektiva da iznađe mnoge elemente koji treba da što je moguće pravilnije nagrade rad svakog pojedinca . Mi smo uspjeli da raspodjelu vršimo po radnim jedinicama, ili bolje rečeno , raspodjelu sa šireg fronta (bolnica kao cjelina) prenijeli smo na uži front (radna jedinica) . Ovim smo postigli da dohodak bude dat kolektivima radnih jedinica i , donekle, omogućili prelijevanje sredstava iz jedne u drugu radnu jedinicu . Ipak, ostalo je najvažnije neriješeno, a to je : kako nagraditi svakog pojedinca prema radu? Šta je to normativ, a šta je to stimulans jednog zdravstvenog radnika? Može se reći da danas koliko god ima ustanova toliko ima i različitih normativa . Nagrada radnika nije mnogo odmakla od nekadašnje plate. Ovakva kakva je , za neke je i najprihvatljivija , jer je i najsigurnija i ne traži neku osobitu promjenu rada . Ocjena rada je ukazala na to da bez objektivnih mjerila ona postaje u najvećem obimu subjektivizirana bilo pojedinačno ili kolektivno . Zato sam mišljenja, ma koliko da je teško iznaći najrealnije

31

elemente stimulacije i nagrađivanja, da komunisti moraju zajedno s radnim ljudima biti uporni u iznalaženju najboljih rješenja , pa makar morali i svake godine ponešto mijenjati u normativnim aktima. Jer, kvalitet mora postati najvažnije mjerilo za nagrađivanje pojedinaca.

Ladislav dr Korčman (sekretar Osnovne organizacije SK Opšte bolnice Banjaluka) : Rekao bih nekoliko riječi o problemima i dilemama kod nas koje su uticale na pitanje raspodjele na sadašnjem stepenu razvoja društveno - ekonomskih odnosa u Opštoj bolnici Banjaluka. Raspodjela dohotka vrši se na nivou radnih jedinica. Odmah da istaknem da su svi fondovi centralizovani i da je svaka radna jedinica obavezna u isti uplaćivati utvrđeni procenat. Prema tome, raspodjelu ličnih dohodaka vrši svaka radna jedinica samostalno u okviru Pravilnika o ličnim dohocima. Postignutom stepenu razvoja raspodjele prethodio je period prilagođavanja organizacije rada i obračuna po radnim jedinicama. Tako je 1962. godina bila godina administrativnog određivanja cijena u zdravstvu i odstupanja od utvrđenih principa raspodjele, jer su dohodak sačinjavali troškovi poslovanja i lični dohoci . 1963. i 1964. godina bile su probne godine i raspodjela je vršena na nivou Bolnice, da bi tek u 1965. godini prešli na raspodjelu po radnim jedinicama.

32

Privredna reforma podstakla je i zaoštrila princip nagrađivanja prema rezultatu rada, pa je u ovom smislu vršena i revalorizacija ličnih dohodaka , s namjerom da se postojeći mali rasponi povećaju u korist visokostručnih kadrova, u čemu je postignut uspjeh. Za uspješnost ovakve raspodjele potrebno je započeti proces rješavanja određenih problema u zdravstvu , počev od njene organizacije do raspodjele na svakog pojedinca, ubrzati, najprogresivnije stavove usvojiti i u praksi sprovoditi .

Mihajlo Jeftić (sekretar Osnovne organizacije Brčko): SK Medicinskog centra

Prije svega, potrebno je konstatovati da je u materijalu Komisija Centralnog komiteta pravilno ocijenila aktivnost i praksu većeg broja OO SK-a u vezi s društveno - ekonomskim odnosima i idejno-političkim problemima koji se javljaju u raspodjeli i ostvarivanju principa nagrađivanja prema radu, kao i razvijanju organa samoupravljanja. Na osnovu prakse možemo reći da ta aktivnost danas ima stvarno sasvim druge oblike i sadržaj rada nego što je imala u ranijoj praksi prilikom sa•· gledavanja problema zdravstva. Posljednji propisi o organizaciji zdravstvene službe postavili su osnovne principe za raspodjelu ličnih dohodaka. Lični dohoci zavise od rezultata rada, a učinka . radnoj učinku .

gdje se rad može mjeriti po učinku — od Mi smo u Medicinskom centru u jednoj jedinici zubarskoj službi, uveli rad po Našim pravilnikom o raspodjeli ličnih do-

3 --- Savjetovanje 33

hodaka, lični dohodak pojedinca u našoj ustanovi zavisi od rezultata rada na radnom mjestu , od rezultata rada radne jedinice u kojoj radi i ustanove kao cjeline. Istina , ima i takvih radnih mjesta gdje se učešće pojedinca u raspodjeli ličnih dohodaka utvrđuje na osnovu vremena provedenog na radu, kao, na primjer, kad šofera hitne pomoći koji moraju dežurati bez obzira ima li bolesnika za prevoz ili ne, ili dežurne bolničke službe i dežurne službe u opštoj zdravstvenoj službi . Kod ostalih radnih mjesta učešće pojedinaca u raspodjeli ličnih dohodaka određuje se prvenstveno na osnovu obima, samostalnosti , kvaliteta rada i poslova koje obavlja, kao i prema utrošku materijalnih sredstava.

Izradi pravilnika o raspodjeli ličnih dohodaka , a naročito poslije izvršene integracije, gdje su isti profili zdravstvenih radnika imali različite lične dohotke, OO SK posvetila je znatan dio svoje aktivnosti i možemo reći da smo postigli određene pozitivne rezultate. Došlo je do pravilnije ocjene vrijednosti pojedinih poslova i skladnijeg odnosa pojedinih radnih mjesta, a lični dohoci ne povećavaju se samo na osnovu povećanih cijena usluga, već se njihovo povećanje ostvaruje kroz ekonomičnije poslovanje, efikasniji rad i savremeniju organizaciju rada. Na početku svog izlaganja rekao sam da smo u Medicinskom centru u jednoj radnoj jedinici , zubarskoj službi, uveli sistem raspodjele po uslugama i da su već vidljivi pozitivni rezultati. Kod opšte zdravstvene službe pokušavamo ovih dana da obračunske osnove korigujemo brojem prijavljenih građana kod ljekara opšte prakse .

34

Što se tiče raspona u ličnim dohocima za rad u redovnom radnom vremenu, nema se šta prigovoriti. U zdravstvenoj službi u Brčkom izvršena je integracija i formirana institucija Medicinski centar. Integracijom se dosta postiglo na organizacionom i funkcionalnom povezivanju službi. Na primjer, Antituberkulozni dispanzer organizaciono je povezan s grudnim odjeljenjem, što je omogućilo tačniju evidenciju, bolje praćenje bolesnika, efikasniju kontrolu liječenja, bolje i organizovanije sprovođenje patronažne službe. Isto tako, organizacionim povezivanjem dječijeg bolničkog odjeljenja i Dječijeg dispanzera , došlo je do objedinjavanja, te koncentracije laboratorijske službe. U početku integracije rad se svodio pomalo i na centralističko rukovođenje. Međutim , danas imamo već sva potrebna normativna akta, radne jedinice posluju kao samostalne ekonomske jedinice, a normativnim aktima prenesena su gotovo sva prava upravljanja na kolektive radnih jedinica. Protekli period , odnosno period od kako je formiran Medicinski centar, karakteriše dalje produbljivanje sistema samoupravljanja . Upravni odbor i savjet imali su u ovom vremenu odlučujuću ulogu na što dosljednijem i efikasnijem sprovođe nju principa raspodjele prema radu i angažovanju i mobilizaciji cijelog kolektiva kao osnovnog nosioca razvitka novih odnosa u zdravstvu . Rad organa upravljanja u proteklom periodu bio je veoma sadržajan i svestran. Njihova aktivnost bila je usmjerena na razvijanju materijalne baze ustanova, na boljoj organizaciji službe i kva-

3* 35 35

litetu rada, na iznalaženju najpovoljnijih rješenja u raspodjeli, na iznalaženju najpovoljnijih rješenja i oblika ugovaranja i cijena usluga, na rješavanju problema standarda , svakodnevnoj brizi za ljude, zaštiti na radu , školovanju i doškolovanju .

sekreČedomir Jokanović (stomatolog tar Osnovne organizacije Doma zdravlja Bugojno) : Govoriću o jednom problemu ideološko- političke nadgradnje u zdravstvu . Kada sam upitao jednog kolegu da li bi htio da dođe da radi kod nas, prvo je upitao kolika će biti plata. Ovo govori o tom da kod izvjesnog broja ljekara postoji tendencija za što većom zaradom. Tu se prelaze granice ne samo etičkih principa, nego čak dolazi i do kriminala. Ako jedan mlad ljekar postavlja takvo pitanje, pitam se kakva je škola koja ga je tako formirala , iako je njen zadatak bio da formira etički i ideološko- politički odgovornu ličnost. Mi koji smo završili fakultet, možemo reći da je na fakultetu najmanje govoreno o tome kakva treba da bude etika ljekara, kakav treba da bude njegov položaj i kakve su njegove dužnosti u društvu. Neko je govorio ovdje o integraciji. Ja mislim da ne postoji problem integracije ustanova, nego postoji problem integracije mišljenja pojedinih ljudi . Ako je išta doprinijelo da se usitne ustanove, da se otvore zdravstvene stanice, tome je u svakom slučaju doprinijelo da su se formirali savjeti koji ideološko -politički nisu na nivou niti posjeduju društvenu svijest da bi mogli da sagledaju šire interese zajednice .

36

Takođe, veoma je važan i odnos društva prema njemu. Opet jedan primjer. Riječ je o kolegi koji je bio jedan od najboljih studenata. Otišao je u provinciju. A kada je docnije konkurisao na 12 konkursa za specijalizaciju , pošto je imao 9 srednju ocjenu, 4 godine staža i državni ispit, rekli su mu da je prihvaćen neko sa boljim uslovima. On je otišao u Hamburg . Ako nema nikakve perspektive i uslova za napredak, zdravstveni radnik postaje ideološki i politički indiferentan i traži samo materijalnu korist od svog poziva . Znači , formiranje cjelokupne ličnosti ljekara, kao vrlo važnog i odgovornog radnika u zdravstvu, ne zavisi samo od njega, nego i od onih koji rade na organizaciji zdravstvene službe u opštini , pa dalje . Negdje u staroj kineskoj medicini ljekarima je plaćano sve dotle dok čovjek ne oboli . A danas se ne plaća zdravlje nego bolest, jer što se duže liječi više se dobije . To je jedan paradoks . Znate šta se može i šta se radi? Jedan bolničar može da previje nekom dva mjesta, umjesto jedno. Ili, kod vakcinacije on može da upiše da su vakcinisani i oni koji to nisu. To se često dešava. Zato partijske organizacije imaju ogroman zadatak da podignu društvenu svijest i da --- ako se može tako reći zasuču rukave.

Vjekoslav dr Roubić (sekretar Osnovne organizacije SK Doma zdravlja Centar - Sarajevo) : Želim da iznesem iskustva iz rada Osnovne organizacije SK Doma zdravlja Centar , koja je do integracije, odnosno do početka ove godine, dje-

37

lovalaa u okviru dviju osnovnih organizacija Doma zdravlja Centar i Stari Grad. Osvrnuću se na rad Osnovne organizacije u vezi s integracijom domova i raspodjelom dohotka i ličnih dohodaka. Prvi koraci na integracionom procesu u zdravstvu na našem terenu počeli su prije nekoliko godina i sve doskoro su imali , uglavnom, administrativni karakter, a sprovođeni su bez direktnog učešća i angažovanja osnovnih organizacija SK. U samom početku, tj . 1961. godine društveno-političke snage, a posebno subjektivne snage SK, nisu sistematski i na širem planu u Republici, a pogotovo u lokalnim okvirima, pristupale razrješavanju organizacionih problema u zdravstvu i suprotnosti izniklih iz dotadašnjih društveno-ekonomskih procesa .

U toku razvoja društvenog sistema samoupravljanja, u kome je pretežni dio snaga SK bio angažovan na afirmaciji sistema samoupravljanja u zdravstvu i socijalnom osiguranju , samoupravljanje i integracioni procesi nisu išli ukorak s kretanjima u privredi . Integracioni procesi u zdravstvu , u periodu od 1961. naovamo, iznikli su kao nužnost pojave praktičnih suprotnosti koje su se ogledale u sukobu rastućih potreba za zdravstvenom zaštitom i neadekvatnih organizacionih formi i kadrovskih mogućnosti unutar zdravstvene službe .

888

Postojale su sporadične i izolovane inicijative da se administrativnim putem riješe ovi problemi, ali takve inicijative nisu tretirane na širem planu, pa nisu ni naišle na odobravanje kolektiva zdravstvenih ustanova.

38

Navedene inicijative su se javljale u okvirima manjih grupa zdravstvenih i nezdravstvenih radnika, u okvirima aktiva SK koji su radili u pojedinim grupama za zdravstvo, socijalno osiguranje, opštinskim i drugim komitetima i njihovim komisijama.

U svim takvim akcijama nedostajali su ne samo ekonomski i stručni pokazatelji , već i određeni idejno-politički stavovi i inicijative iz čega je proizlazio i pasivan stav subjektivnih snaga, naročito osnovnih organizacija, zbog čega nije bilo dovoljnog angažovanja članstva SK u tretiranju i rješavanju ovih problema, kao ni dovoljnog angažovanja drugih društveno -političkih organizacija i organa samoupravljanja. U komuni Centar, tek u toku 1965. godine počela su se unutar osnovnih organizacija SK kristalizirati mišljenja i stavovi da integracija predstavlja jedini izlaz kako za omogućavanje pružanja optimalne zdravstvene zaštite, tako isto i radi uticaja dobro organizovane zdravstvene službe na ekonomski razvoj (poboljšanje zdravstvenog stanja radnih ljudi i građana uopšte, svođenje izostanaka s posla zbog bolesti u normalne okvire, povećanje produktivnosti rada i samim tim ostvarenje većeg nacionalnog dohotka i standarda uopšte) . Na takve stavove snažan uticaj je imala i zacrtana opšta politika SK na Osmom kongresu SKJ i Četvrtom kongresu SKBiH koje su komunisti, unutar osnovnih organizacija tokom idejno - političkog rada, usvojili s osjećanjem neposrednog zadatka da ih pretvore u praksu . sno

Donošenje odluka o privrednoj reformi, odnoreformi u svim društvenim djelatnostima

39

nametnulo je i konkretne zadatke i objektivno sagledavanje problematike u okviru svake radne organizacije , što je sa svoje strane još dalje stimulativno djelovalo na komuniste i osnovne organizacije u komuni , da nakon višegodišnjih postepenih priprema pređu u akciju i da osnovna načela najzad stvarno privedu u život. U takvoj situaciji došlo je i do donošenja preporuke Opštinske skupštine Centar o spajanju naša dva doma. Tim povodom organizovan je zajednički sastanak osnovnih organizacija Doma zdravlja Centar i Stari Grad na čijem dnevnom redu je bila samo jedna tačka : integracija domova zdravlja . U tretiranju ovog pitanja stav svih članova OO SK je bio jedinstven u smislu prihvatanja preporuke Opštinske skupštine, pri čemu je podvučena društveno-politička odgovornost i ozbiljnost ovog zadatka svih članova SK . Podvučen je i značaj aktivnosti članova SK na sjednicama organa upravljanja, radnim sastancima u okviru kolektiva pojedinih organizacionih jedinica, zajedničkih sastanaka srodnih službi oba doma, zatim u radu i aktivnosti sindikalne i omladinske organizacije . Društveno-politička aktivnost se odvijala na nivou radnih sastanaka kolektiva, organa samoupravljanja i društveno-političkih organizacija. Od posebnog značaja je zapažanje da je u ovoj aktivnosti učestvovao znatno veći broj članova SK nego ranije, a osim toga svojom aktivnošću su se istakli i mnogi drugovi i drugarice koji nisu članovi SK , tako da društveno-politička aktivnost na objašnjavanju značaja integracije i u pripremama za sprovođenje referenduma spada među najznačajnije

40

aktivnosti u periodu od nekoliko posljednjih godina u našim dvjema radnim organizacijama. Kao rezultat ovako široke političke aktivnosti bio je dobar odziv članova kolektiva na referendum . U analiziranju i ocjeni političkog uspjeha referenduma, provedenog u radnim organizacijama naših domova, uspjeh političke aktivnosti 00 mora se posmatrati u svjetlu uticaja opšte-političkih i društvenih kretanja i sazrijevanja i izgrađivanja određenih stavova ne samo kod komunista, već i kod svih radnih ljudi kojima je dalji napredak zdravstvene službe i razvoj samoupravljanja, odnosno politika SK, postala još bliža i razvila želju da se ona i sprovede praktično u život . Poslije odluke kolektiva oba doma o integraciji osnovne organizacije su posebnu pažnju posvetile strukturi članova organa upravljanja novog doma i nakon dalje svestrane političke aktivnosti obezbijeđena je dobra struktura samoupravnih organa . Analizirajući u kratkom periodu efekte integracije, među prvima je značajna pojava zahtjeva za penzionisanje onih kategorija zaposlenih radnika koje se subjektivno , radi daljih tokova reforme i rada u novim uslovima, ne osjećaju doraslim, a imaju osnove za penzionisanje (starosna ili invalidska penzija) . Ovakav proces, u izvjesnom smislu nepredviđen (mada je bilo dosta strahovanja u tom smislu u kolektivu) , ublažava pretpostavljeni problem viškova radne snage, te on, defakto , sada i ne predstavlja problem koji bi se isticao i kome bi trebalo pridavati poseban značaj . Pregrupacija radne snage i politika jačanja struč-

41

nih

kadrova ubrzano utiče , sa svoje

strane

na

poboljšanje kvalifikacione strukture i znatno je povoljnija za efikasniju zdravstvenu zaštitu. Drugi pozitivan efekat je racionalno korištenje prostornih kapaciteta, osobito značajno u investicionoj politici ulaganja, jer su prateće službe u administraciji prilikom spajanja oslobodile oko 50 % svojih prostornih kapaciteta za zdravstvenu operativu. Pojačani su i fondovi zajedničke potrošnje. U svom finansijskom planu za 1965. godinu oba doma zdravlja planirala su ukupno oko 48,000.000 starih dinara za fondove, a završnim računom će biti realizovano oko 57,000.000 dinara. U toku sprovođenja privredne reforme odnos ličnih dohodaka i fondova izmijenjen je u korist fondova i to od 955 na 94 : 6.

U vezi s razvojem samoupravljanja i raspodjele ličnih dohodaka po radnim jedinicama prema rezultatima rada, naše osnovne organizacije su ta pitanja razmatrale ali samo načelno i to prilikom prerade materijala sa VIII kongresa SKJ. I pored toga što je bilo objektivnih teškoća - način ugovaranja sa službom socijalnog osiguranja, paušalno plaćanje zdravstvenih usluga, bilo je mogućnosti da se dobivena sredstva pravilnije raspodjeljuju na fondove i lične dohotke , a bilo je moguće vršiti i raspodjelu ličnih dohodaka na nivou radnih jedinica. Kod mnogih članova kolektiva , pa i dobrog broja članova SK, naročito u organizacionim jedinicama koje gotovo u potpunosti za svoj rad primaju paušalnu naknadu, postojala je, i još uvijek postoji, bojazan da će tim jedinicama, ukoliko više rade i bolje organizuju svoju službu, ostati manje sredstava za lične dohotke, a da će 42

neke jedinice, koje naplaćuju svoje usluge po fakturama, bolje proći čak i u slučaju kad od njih slabije rade. Međutim, ovdje su već u pitanju naše unutrašnje slabosti i nedovoljna aktivnost OO SK da se angažuje na rješavanju pravilne unutarnje raspodjele dohotka i pronalaženju što objektivnijih mjerila za nagrađivanje prema stvarnom zalaganju i rezultatima rada svakog člana kolektiva, bez obzira kako Dom u cjelini ostvaruje svoj dohodak, odnosno bez obzira na način ugovaranja . Zbog toga smo već na početku godine, uočavajući ove propuste, napravili program ideološko-političkog rada OO SK, koji će obuhvatiti i veći broj ostalih članova kolektiva, u cilju podizanja ideološkog obrazovanja većeg broja radnih ljudi našeg kolektiva, a ne samo članova SK . Ovakvim radom, na širokom planu, lakše će se naći mjerila za ocjenu rada svakog pojedinca . U toku ovog rada i drugih vidova idejne aktivnosti OO SK moraće, više nego do sada, da vodi računa o svome radu i radu svakog člana SK, ma na kom radnom mjestu se nalazio, da što više zaoštri i ličnu odgovornost, da po svim važnijim pitanjima iz rada radne zajednice zauzima određene stavove i da se kroz jačanje političkog uticaja i podizanja ideološko-političkog nivoa članova SK i svih članova kolektiva bori za sprovođenje tih stavova u cilju razvijanja demokratičnosti i unapređenja sistema samoupravljanja. Uvjereni smo da će naša OO SK , koja sada broji 120 članova, uspjeti da i u novim uslovima u okviru integrisane ustanove pravilno usmjeri sve procese i aktivira na širem planu društveno-političke snage u kolektivu u cilju unapređenja sistema raspodjele i samoupravljanja .

43

Prof. dr Grujica Žarković (šef Instituta za higijenu i socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta Sarajevo) : Želio bih da govorim o uticaju sistema dohotka i sistema raspodjele ličnih dohodaka na kvalitet i sadržaj zdravstvene zaštite . Možda je zato dobro reći nekoliko riječi o zaštiti zdravlja , jer mislim da je teško razmotriti ove probleme nezavisno od zdravstvene službe . Šta mi, u stvari, tražimo od zdravstvene službe i čemu služi ovo savjetovanje? Ovo savjetovanje , jednostavno rečeno , služi nama, jer je nama u interesu da ljudi budu što zdraviji, da što manje boluju, da što manje umiru, da imamo što manje invalida, da što manje radnici izostaju s posla zbog bolesti. To je ta medicinska strana. Mislim da je drug Vaso Radić odlično podvukao da danas, međutim , dobar kvalitet zdravstvene zaštite i zdravstvena služba ima i svoje ekonomske aspekte. Htjeli ili ne, zdravstvo je nekako našim propisima, našim sistemom zdravstva i socijalnog osiguranja, potpuno integrirano u našu ekonomiku i loše zdravlje košta novaca, reflektira se na nisku produktivnost rada i na stotine milijardi dinara, koje iz godine u godinu rastu za sve te raznovrsne rashode . Prema tome, dobra zdravstvena služba mora u isto vrijeme imati i dobre refleksije na našu ekonomiku, mora da doprinese povišenju produktivnosti rada i smanjivanju troškova i rashoda zbog bolovanja, invaliditeta, prerane smrtnosti itd . Čini mi se da pored ta dva, imamo i treći aspekt, a to je postupak s ljudima. Naš čovjek,

44

´radnik, osiguranik, traži i jedan humani , dobar i lijep postupak. Mislim da je i to stvar koja u našoj zdravstvenoj službi nije u redu, a u velikoj mjeri to je uvjetovano birokratizmom koji vlada. u zdravstvenoj službi.

Mi možemo da govorimo o zdravstvenoj zaštiti kakva bi trebalo da bude, o potrebama koje ne zadovoljavaju, ali mislim da ne bi bilo kraja nabrajanju . Meni se čini da je zdravstvena služba loša ne samo u svjetlu potreba, interesa zdravlja, nego u svjetlu onoga koliko ona košta našeg čovjeka. Ako uporedimo šta radni narod dobije a koliko plati, onda mi se čini da je naša zdravstvena služba lošija nego što ekonomske mogućnosti dozvoljavaju , . nego što kadrovske mogućnosti dozvoljavaju, nego što dozvoljavaju postojeći kapaciteti, razvijena mreža . Drugim riječima, onaj slučaj ekstenzivnosti kojeg nalazimo u privredi i raznim drugim područjima, važi isto tako i za zdravstvenu službu . Mi možemo razgovarati prije nego što idemo u nova ulaganja da je potrebno dovesti zdravstvenu službu danas u red.

Zdravstvena zaštita, čini mi se, najsloženija je djelatnost koja uopšte postoji u našem društvu . Ja to ne govorim zato što sam zdravstveni radnik, nego zato što ima vrlo velik broj faktora koji utiču na to. Napomenuću samo neke, kako bi bilo jasnije moje kasnije izlaganje. Medicina se neprestano i brzo razvija i mi moramo, ako hoćemo da imamo dobru zdravstvenu službu , omogućiti neprestano prenošenje novih tekovina u našu praksu .

45

Drugo, zdravstvene potrebe, s jedne strane, treba poznavati i prilagoditi zaštitu zdravlja potrebama, a, s druge strane, i potrebe se neprestano mijenjaju, pa treba ići ukorak s razvitkom . Ono što je dobro prihvatiti , a ono što ne valja odbaciti . Treće, možemo znati potrebe zdravstvene službe, ali zdravstvo, kao i ostale djelatnosti, • ograničeno je ekonomskim mogućnostima. To nameće potrebu planiranja. Međutim, danas planiranja u zdravstvu nema, ali bez uvođenja planskog rada, to znači trošenja sredstava po određenim prioritetima, mi stvarno rasipamo sredstva i naše mogućnosti. Dalje, zdravstvo je uslovljeno zdravstvenim osiguranjem i finansijskim prilikama. U našem društvenom planu nije našlo do sada mjesta, recimo, saniranje vodoopskrbnih objekata, rješavanje problema klozeta na selu, ili zdravstvenog prosvjećivanja. Godinama to zanemarujemo, iako to spada u prioritetne zadatke. Takođe, kapaciteti zdravstvene službe, kako smo čuli, nisu dovoljni. To znači školovati kadrove, obezbijediti razvoj kapaciteta saobrazno potrebama, a ono što imamo što bolje iskoristiti. Postoji i problem naše zdravstvene politike. Sada imamo na dnevnom redu reviziju sistema finansiranja i reorganizaciju zdravstvene službe . To pitanje organizacionog stanja zdravstvene službe, koje očigledno zaostaje za našim potrebama i mogućnostima, pretvara se u kočnicu. Posebno je pitanje naše opšte prakse. Ona je još uvijek srednjovjekovna, jer smo pretvorili ljekara u činovnika . Plata mu ide po broju bodova,

46

bilo puno pacijenata ili malo, radio slabo ili dobro. Mislim da je naša opšta praksa vrlo lošeg kvaliteta. Dokle ćemo čekati da unesemo u opštu praksu kućno liječenje? Gdje je preventiva, dispanzerski odnos, aktivan odnos , periodični pregledi , zdravstveno prosvjećivanje? Mi to nemamo. Zašto? Ne zato što ljekari neće, nego zato što to niko ne traži, niko ne plaća.

Koji su uzroci zaostajanja u sadržaju i kvalitetu rada zdravstvene službe? Meni se čini da je birokratizam u poslovanju zdravstvenih ustanova jedna od najvećih smetnji za savlađivanje zaostajanja u našoj zdravstvenoj službi . Šta smo napravili prije deset godina kada smo krenuli linijom deetatizacije zdravstvene službe? Mi smo onda likvidirali stručne organe u državnoj administraciji, naročito u opštinama i srezovima, a ostavili dva-tri na nivou Republike i federacije. Mi smo birokratizam izbacili iz državnog aparata, a ubacili u zdravstvene ustanove . I, meni se čini, da smo deetatizirali zdravstvenu službu na nivou vlasti , ali smo je zato zabirokratizirali na nivou zdravstvenih ustanova. U čemu se manifestuje taj birokratizam u zdravstvenoj službi? Ako ga gledamo u svjetlosti raspodjele, onda je suština u centralizmu raspodjele. Gdje je razvijena raspodjela na najvišem nivou upravljanja, gdje se zdravstvena ustanova odlučila da se samoupravljanje mora vršiti na svakom nivou radnog procesa, kako kaže Ustav, koje čini jednu jedinstvenu cjelinu, i gdje se jedan rad ili dio rada može mjeriti, tamo je birokratizma manje.

47

Drugo, pretvorili smo zdravstvene radnike u činovnike. Doduše, ne dajemo im plaću , dajemo im bodove, startne osnove unaprijed su određene. I zdravstveni radnik radio puno ili malo, dobro ili slabo, manje-više plata mu izgleda jednaka. To je proces zabirokratiziranja, proces dehumanizacije zdravstvenih radnika, koji je proizvod birokratizma, sačuvanog jezgra birokratizma u zdravstvenoj službi . Problem produktivnosti, kvaliteta rada je isto tako uslovljen tim elementima . Niska produktivnost rada proizlazi iz činovničkog mentaliteta. Niska ekonomičnost jeste i u tome što se dohodak prelijeva slobodno iz jedne ekonomske jedinice u drugu, ne gleda se što je produktivnost u jednoj ekonomskoj jedinici veća itd. To stvara mogućnost eksploatacije, a mogućnost eksploatacije i postojanje parazitarnih egzistencija unutar zdravstvenih ustanova stvara jezgra i žarišta otpora protiv uvođenja raspodjele dohotka po ekonomskim jedinicama i plaćanja po učinku. Mi

imamo

već

tri

godine

iskustva

u In-

stitutu o dosljednoj raspodjeli dohotka po ekonomskim jedinicama i dosljednom plaćanju po učinku i mogu vam reći da su rezultati više nego izvanredni .

Htio bih još nešto da kažem, a to je pitanje što čeka našu zdravstvenu službu u vezi s ovim najnovijim mjerama. Ja sam za decentralizaciju, za samoupravljanje na svakom mogućem nivou i za plaćanje po učinku. Vrlo često se kaže da će nas to dovesti do sebičnih interesa, da će svako gledati neposredno svoj komercijalni interes. Mislim da u tome ima nešto, ali protivteža tome mo48

raju biti integracionistički procesi i planska djelatnost u zdravstvenoj službi . Međutim , integracija kroz decentralizaciju i raspodjelu dohotka u zdravstvenim ustanovama, integracija kao zajednica združenih ustanova, gdje se rješavaju zajednički društveni interesi , je jedan neophodan pozitivan proces. Mi smo na Medicinskom fakultetu pokrenuli jedan postupak u vezi s integracijom . Danas smo stigli u fazu koja je mnogo zrelija i jasnija. Došli smo i do jednog nacrta, ali se već ogledaju žarišta otpora protiv toga procesa , zato upozoravam da žarišta postoje , i mislim da su birokratske prirode , koja idu za tim da se uspostavi vlast nad ljudima od strane pojedinih interesnih grupa. Pred nama je donošenje prilično drastičnih promjena u zdravstvenoj službi koje se odnose na regionalizaciju zdravstvene službe, na smanjivanje upliva zavoda za socijalno osiguranje u pogledu trošenja sredstava i na stvaranje zajednica zdravstvenih ustanova koje će samostalno raspoređivati sredstva za zdravstvenu službu. Da li je to dobro ili nije? S jedne strane čini mi se da je dobro, jer je to korak naprijed. To predstavlja preduslov da se napokon može u zdravstvu početi planski raditi. Ali, ako ne preduzmemo niz prethodnih priprema možemo kompromitovati jednu dobru stvar. Zašto? Mi nemamo nikakvih garancija da ćemo dijeliti sredstva bolje nego što je dijelio Zavod za socijalno osiguranje, jer će i tu postojati sistem interesa ustanova . Postavlja se pitanje: kako da spriječimo prostu distributersku politiku koja bi mogla biti još

4 - Savjetovanje 49

lošija, jer mogu interesne grupe doći do izražaja? Čini mi se da su preduslovi za uspjeh sljedeći : Prvo, izboriti se za nov sadržaj , za nov kvalitet i nov odnos u osnovnoj zdravstvenoj zaštiti u radu tih ustanova. Drugo, izboriti se za nove sadržaje u bolničkom radu, tj . pored bolničkog rada još ići na uvođenje dispanzerske službe , konsultacione službe i specijalističke službe. Potrebno je da se izborimo za kućno liječenje. I, treće, moramo da obezbijedimo organ za planiranje. Koliko vidim iz materijala u ovim regionima treba da postoje i organi za planiranje. Međutim , u Bosni i Hercegovini je vrlo malo ljudi koji umiju planirati . Stoga je od presudnog značaja da radimo na školovanju kadrova koji će se angažovati na organizaciji zdravstvene službe. Ako to obezbijedimo onda moramo u tim regionalnim planovima da obezbijedimo pravnu proporciju između kurative, preventive, rehabilitacije i svih mnogobrojnih užih grana, tako da stvarno zadovoljimo potrebe našeg stanovništva.

U vezi s tim potrebno je uvesti raspodjelu dohotka koja će stimulisati otklanjanje onoga što je do sada birokratizmom kočeno u zdravstvenoj službi, a to znači ići na striktno plaćanje po učinku , koje će izmijeniti odnose zdravstvenih radnika prema radu i prema građanima i koji će ih učiniti zainteresovanim za opšte probleme, a ne samo za ličnu korist.

50

Antonić Ružica (sekretar Osnovne organizacije SK Doma zdravlja Prijedor) : Samoupravljanje i raspodjela su usko povezani, zapravo i ovisni o sistemu i načinu sticanja dohotka . U materijalima, koje smo dobili , na samom početku govori se da su u sadašnjim uslovima komunalni zavodi dovedeni u položaj nosioca politike finansiranja zdravstvene zaštite. To je činjenica koja krije u sebi jedan veliki apsurd utoliko što komunalni zavodi, kao gotovo isključivi finansijeri zdravstvene službe, ne samo da su nosioci politike finansiranja, već su i nosioci zdravstvene politike uopšte, jer očito je da politiku može da vodi samo onaj koji ima pare i nitko drugi . Postojeći sistem finansiranja zdravstvene službe donio je još veće i teže suprotnosti i nevolje , skrenuo je zdravstvenu službu s polja borbe za zdravlje na polje borbe za dinar i sticanje dohotka često puta i na nelojalan način, drugim riječima, komercijalizirao je zdravstvenu službu i tako je stvoreno duboko međusobno nepovjerenje između komunalnih zavoda i zdravstvene službe. U materijalima se navodi da društvo odvaja velika sredstva za zdravstvenu zaštitu . To je nepobitna činjenica, ali u uslovima kad Bosna i Hercegovina još uvijek zaostaje 7 godina iza jugoslovenskog prosjeka u razvoju zdravstvene službe, ta sredstva ma koliko bila velika nedovoljna su za obezbjeđenje i osnovne zdravstvene zaštite , a deficiti komunalnih zavoda u toj situaciji su sasvim normalna i logična pojava, koja bi možda mogla 51

dati povoda za razmišljanje, ali nas ni u kom slučaju ne bi trebalo da iznenadi , jer smatramo i smje" lo tvrdimo da oni zavodi koji su poslovnu godinu završili sa suficitom nisu to postigli zato što su riješili sve svoje probleme, pa im je još ostalo sredstava, već zbog toga što mnoge akutne i životne probleme nisu ni pokušali rješavati. Takva politika, koja na prvi pogled može izgledati dobra i rezultat pomenutog gazdovanja, zapravo je varka koja može da ima kobne posljedice po zdravlje ljudi . Sadašnji sistem finansiranja opterećen je svim obilježjima starog administrativno-budžetskog sistema i, kao takav, sputava zdravstvenu službu u njenom razvoju i usavršavanju. Sredstva koja zdravstvena služba dobiva od komunalnog zavoda, na osnovu ugovora su unaprijed namjenski predodređena za pojedine nivoe zdravstvene zaštite i zdravstvena služba i organi samouprave, praktički, gotovo nemaju nikakve mogućnosti da upravljaju sredstvima na jedan mobilan i najsvrsishodniji način kakav zahtijeva momentalna situacija.

Samim tim dovedena je u pitanje i uloga samoupravnih organa, jer ulogu samouprave uslovljava odgovarajuća materijalna baza . Dalje , postojeći sistem finansiranja zdravstvene službe ne stimulira zdravstvenu službu na obuhvatniji, kvalitetniji rad i usavršavanje, jer ma kako ona efikasno radila ne može ostvariti veći dohodak od predviđenog, dok eventualne uštede sredstava podliježu makazama komunalnog zavoda, a time otpada i stimulativno nagrađivanje radnika, kao i uvođenje varijabilnog dijela dohotka, koji samim tim što je neobavezan i neostvarljiv je, jer se za 32 52

to >>brinu« odgovarajući instrumenti komunalnog zavoda. U postojećim uslovima finansiranja isključena je svaka mogućnost stvaranja sredstava za proširenu reprodukciju. Poznato je , naime, da su cijene usluga u zdravstvu ispod, a neke i daleko ispod, ekonomskih cijena i ne mogu biti adekvatan izvor sredstava za proširenu reprodukciju, a ukoliko se uspiju izdvojiti neka sredstva to su onda više simbolična nego značajna. Na osnovu svega gore izloženog, smatramo da je sadašnji sistem finansiranja zdravstvene službe prevaziđena stvar i da je postao kočnica u daljem razvoju zdravstvene službe, da sputava ulogu samoupravnih organa, onemogućava pravilnu unutarnju raspodjelu i stvaranje sredstava za proširenu reprodukciju, te predlažemo novi način finansiranja bez posredničke uloge komunalnog zavoda. Integraciju zdravstvene službe smatramo procesom koji ima prvenstveno za cilj ne uštedu finansijskih sredstava, već poboljšavanje zdravstvene zaštite i, prema tome, nismo ni za kakvo fizičko spajanje pod svaku cijenu, ako za to ne postoje uslovi, tj . odgovarajući broj kadrova i opreme, što je također u uskoj vezi sa sistemom finansiranja i unutarnje raspodjele. Držimo da bi sprovođenje fizičke integracije, bez prethodno stvorenih uslova, predstavljalo rizični eksperimenat koji bi mogao nanijeti mnogo više štete nego koristi . Pored toga, moramo naglasiti da i u samoj zdravstvenoj službi, kao cjelini, ima neriješenih problema nepostojanje jedinstvenog pogleda i shvatanja organizacije zdravstvene službe, nedo-

53

statak jedinstvene doktrine i metodologije planiranja zdravstvene zaštite i sl. Naprijed je već rečeno da su sredstva koja zajednica odvaja za zdravstvenu zaštitu, iako velika, ipak nedovoljna . Ne vidimo razloga zašto se politički faktori u komunama ustručavaju u raspisivanju dodatnih doprinosa, motivišući to kao neposredan atak na standard. Smatramo da ne postoji niko drugi koji može namiriti sredstva osim onoga koji ih troši, i, u krajnjoj liniji, sredstva koja se daju na zdravstvenu zaštitu isto su tako namijenjena standardu. Jer , zdravlje radnog čovjeka je očito elemenat standarda. Šta više, raspisivanje dodatnih stopa u onim slučajevima koji su opravdani , može djelovati samo stimulativno i konstruktivno. Što se tiče uloge članova Saveza komunista , ona provijava kroz sve samoupravne organe. Međutim , mi imamo dosta veliki broj članova Saveza komunista, ali malo pravih komunista. To govorim stoga što postoji, u stvari , jedno jezgro koje na svojim leđima nosi sav teret.

Ekrem Dizdarević (sekretar Osnovne organizacije SK Opšte bolnice Tuzla) : Mi smo od jula mjeseca prešli na formiranje ekonomskih jedinica, iako to nisu još prave ekonomske jedinice, jer nisu dobile sva materijalna prava. Od tada smo prešli samo na određena prava, kao što je prijem i otpuštanje radnika, odlučivanje o prekovremenom radu, donošenje plana, raspored godišnjih odmora itd. Od januara mjese54

ca odlučili smo da pređemo na formiranje dohotka po radnim jedinicama. Naravno da je tu bilo pitanja: da li ćemo uspjeti, kakva nam je materijalna baza, da nije prerano da prelazimo na formiranje dohotka po radnim jedinicama itd . Bilo je i ovakvih pitanja: ako prelazimo na raspodjelu po radnim jedinicama, šta je sa spoljnom raspodjelom, jer možemo se mi boriti i zalagati , postići rezultate, ali da li ćemo dobiti prema našem radu? Zato smo održali nekoliko sastanaka osnovnih organizacija, da bismo došli do zajedničkog stanovišta kakve su nam ekonomske jedinice potrebne, kakve se slabosti mogu u tom procesu da ispolje itd. Htio sam nešto više da kažem o unutrašnjoj raspodjeli . Mi, istina, nemamo raspodjelu po radnim jedinicama, nego se raspodjela vrši na nivou bolnice kao cjeline . Ali , već tri godine smo uveli individualnu stimulaciju, tj . pokušali smo da u okviru radne jedinice varijabilni dio, koji tromjesečno raspoređujemo, rasporedimo prema rezultatima rada, prema nekim mjerilima . Kao mjerila uzimali smo kvalitet i kvantitet rada, odnos prema bolesnicima, sredstvima, sredini i odnos prema kolektivu. Tu smo se, kao što je i u uvodnom izlaganju rečeno, sukobljavali s pitanjima ocjene: je to dobar kvalitet, šta je još bolji ; zatim : šta je to velik kvantitet, šta je još veći itd. I danas se tu sukobljavamo . Negdje smo polazili od upoređivanja podataka, upoređujući jedno tromjesečje prema drugome, pa rad jednog prema drugom itd. Prema tome, mi smo pokušali na taj način da napravimo određena mjerila za kvantitete. Narav-

55

no da smo ostavili da ta mjerila još izgrađujemo, da vodimo evidenciju itd. Takođe, uzimali smo u obzir kakvo je ponašanje prema bolesniku, pristup bolesniku , dužina liječenja bolesnika itd . , a uveli smo i anketiranje bolesnika. Tromjesečno smo vršili anonimnu anketu bolesnika, i o tome je kasnije raspravljala radna jedinica, da bi se slabosti otklonile, a pozitivna iskustva prenijela na druge radne jedinice. U početku je bilo dosta otpora i neshvatanja i među komunistima i nekomunistima. Ali , smatramo da je pozitivno to što je došlo na radnim jedinicama do otvorene diskusije i što su ljudi počeli da razmišljaju. I kod nas je bilo slabosti , kao što je pojava uravnilovke, zatim socijalni elementi, onda pojava odvajanja na profile. Radnici kažu : » Ljekari nam puno nose, dajte da izdvojimo posebno ljekare, pa neka oni međusobno dijele . « Zatim je bilo pojava da se smjenjuju ljudi sa pozitivnim ocjenama, da u jednom tromjesečju bude jedan, a u drugom drugi . Izraženo je i shvatanje da je teže mjeriti rad kako ljestvica stručnosti raste. Bilo je shvatanja da je spoljna raspodjela najbitnija . Govorilo se : » Šta vrijedi, kad nam društvo određuje toliko i toliko .« Sva ova pitanja Osnovna organizacija je periodično raspravljala. Tu smo donosili zaključke i stavove kako da se pristupi otklanjanju ovih slabosti. Isto tako je periodično raspravljala o spoljnoj raspodjeli. Mislim da je kod nas najbitniji sada zadatak: kako varijabilni dio odrediti da on dobije veću vrijednost . Očekujemo da će se prelaskom na radriješiti ne jedinice a to se već sada osjeća

56

mnoge stvari, smanjiti prekovremeni rad, doći do štednje itd. Očekujemo da će se tu individualna raspodjela još više izgraditi, da će se formirati novi kriteriji i da će radne jedinice po svojim specifičnostima stvarati sopstvene kriterije. Mi smo imali pojavu na početku da se postavlja pitanje kako ljekara ili medicinara u jednoj radnoj jedinici ocijeniti više, a istog ljekara u drugoj radnoj jedinici za isti rad ocijeniti slabijom ocjenom. Mi smatramo da ne treba ujednačavati , nego da svaka radna jedinica izgrađuje sopstvene kriterije u ocjeni. To će biti jedno od najvažnijih pitanja prilikom prelaska na radne jedinice i zadatak je svih subjektivnih snaga, prije svega komunista, izgradnja te raspodjele, naročito stimulacije i , naravno, dalji razvoj samoupravljanja, što je postavljeno kao osnovni zadatak da se raspravi i na izbornoj konferenciji.

Janković dr Marija (ljekar Zdravstvene stanice »Rudi Čajavec« Banjaluka) : Dosadašnji način finansiranja zdravstvene zaštite putem posrednika komunalnog zavoda za socijalno osiguranje veoma poskupljuje i povećava rashode zajednice, a ne stvara nikakvu stimulaciju za nagrađivanje prema radu, ne unapređuje, odnosno ne podstiče naučno-istraživački rad, niti omogućuje stručno usavršavanje zdravstvenih radnika. Stvaranje dohotka jedne zdravstvene ustanove ne može se ocijeniti realno putem dosadašnjeg sistema finansiranja. Kao što znamo, prihodi se

57

stvaraju na osnovu ugovorenog programa rada, koji je sličan doskorašnjem paušalnom ugovaranju, jer program rada pretrpi pri ugovaranju restrikcije od strane stručnih ili nestručnih predstavnika komunalnog zavoda za socijalno osiguranje , te se u ugovor stave klauzule samo penala, a gotovo nikakve stimulacije, isplaćuje se mjesečno dvanaestina ugovorenog iznosa od cijele godine.

Cijene koje odredi i dostavi komunalni zavod su diktirane i veoma niske za sve vidove zdravstvenih usluga. Ukoliko zdravstvena ustanova izvrši više pregleda od planiranih, utroši više rada i lijekova, normalno je da je poslovanje i služba organizovanija, a rashodi te ustanove su veći . Ali to ne priznaje komunalni zavod, već kaže : » Što niste prestali sa radom, mi ne priznajemo veći rad . « Međutim, kod nas je tako organizovana služba; mi smo uveli savjetovalište za žene i ginekološko odjeljenje, s obzirom da u fabrici imamo hiljadu zaposlenih žena . Pošto nismo imali iskustva planirali smo da ćemo izvršiti 1.500 pregleda u ginekološkom odjeljenju. Međutim , u toku rada se vidjelo da je otvaranje savjetovališta veoma pozitivno uticalo i da se veći dio žena orijentisao na ove preglede , odnosno dobile su neposrednu zdravstvenu zaštitu . Naročito je savjetovalište dobro radilo ; izvršili smo 3.037 pregleda u savjetovalištu za žene, a bilo je planirano 1.280 . Obavljeno je više 2.800 pregleda za koje nam niko nije priznao troškove , te je predstavnik komunalnog zavoda rekao : » Kada ste došli do izvršenja planiranog broja više niste trebali raditi, jer vam više pregleda u savjetovalištu

58

za žene nećemo platiti. Ugovoren je toliki broj i nas se ne tiče što ste više radili .«< Eto, da li takvi odnosi komunalnog zavoda i zdravstvenih stanica stvaraju stimulaciju za rad jedne zdravstvene ustanove koja je djelokrug rada proširila na zdravstvenu zaštitu žena, jer u Fabrici je jedna trećina uposlenih radnika žena? Nešto o stimulaciji . Dobili smo 14 miliona, a od komunalnog zavoda 7,400.000 . Rekli su da je program preglomazan i da ga nećemo izvršiti . Dalje, da ćemo biti stimulisani ukoliko izvršimo program 10 % od ugovorenog iznosa. Međutim, mi smo program preventivne zaštite izvršili 100 % za jedanaest mjeseci, a kada smo se obratili za stimulaciju odbijeni smo. Takođe su rekli da ove godine ne mislimo na preventivu, jer će biti jedna trećina sredstava. To za njih nije rentabilno , a mi smo izvršili 1.680 sistematskih pregleda, otkrili veliki broj oboljenja u početku i spriječili dalje nestajanje radne sposobnosti . Kada smo vršili sistematski pregled davali smo određenu terapiju, sprovodili liječenje i kontrolu liječenja. Međutim , kada smo postavili pitanje naknade troškova liječenja otkrivenih oboljenja, nismo dobili priznanje za ta mala sredstva, nego je odgovoreno da ne dupliramo naše troškove i da neće to da priznaju. Da li je u interesu zdravstvene službe da u početku, kada se otkrije bolest, odvoji milion dinara za terapiju, ili je bolje da poslije odvoji 16 miliona kada oboljenje uzme maha? A koliko će još biti dana bolovanja i štete za privredu i produktivnost rada, a ujedno i standard uopšte radnika cijele naše zemlje! Iznijeću još jedan primjer. Mi smo penalirani sa 335.000 dinara što nam je bolovanje povećano

59 59

za 0,1 %, a Fabrika je zbog toga izgubila 16 i po miliona. Izvadiću podatak. Kretanje bolovanja i izostanaka s posla u 1966. godini je 8,8 %, u 1961 . godini 8,6 %, u 1962. godini 4,36 % i u 1965. godini 4,1 %. Za taj period broj radnika je povećan za 100 %, a bolovanje se smanjilo za 50 %. Zato treba da smo stimulirani, a ne penalirani.

Šta treba biti kriterij za ocjenu rada jednog zdravstvenog radnika? Zdravlje i preventiva treba da budu prvenstveni i glavni kriterij za ocjenu rada. Recimo, u privrednoj organizaciji mjerilo rada jednog ljekara treba da bude : koliko je kontrolnih pregleda izvršio, koliko je otkrio oboljenja, da li je analizu sistematskih pregleda ujednačio s prilikama u dotičnom odjeljenju, šta je uradio kao ljekar u fabrici da fabrika odvoji sredstva da se uslovi rada i sve ostalo poboljša . Kriterij treba da bude: koliko je otkrio profesionalnih oboljenja, koliko je spriječio nastajanje profesionalnih oboljenja, kako i na osnovu čega će podići nivo zdravstvenog stanja jednog radnika . Zatim, kako je i koliko organizovana patronažna služba itd. Moram reći da zavod za socijalno osiguranje nije priznao patronažu bolesnika. Ja sada vršim patronažu zdravih i to mi je Fabrika priznala, iako je to trebalo da prizna zavod za socijalno osiguranje. Međutim, smatram da treba da se vrši ne samo patronaža bolesnih, nego i zdravih. Radna sredina utiče na zdravstveno stanje, a kod kuće isto tako okolina. Znamo da je u Banjaluci lijepo, a kad pogledamo okolo nema klozeta, kanalizacije itd . Znači, treba cijeniti rad ljekara i po tome koliko je učinio obilazaka zdravih, kakvi su rezultati rada, kako je radio, da li je radio sa službom i

zajedno sa svim zainteresovanim faktorima na poboljšanju zdravlja i standarda kod kuće radnika . Tada će tek biti kompletna zaštita. Moje je mišljenje da fondove socijalnog osiguranja treba odvojiti , a kriterij za ocjenu zdravlja, prvenstveno je rad na preventivi . Ne bih bila za neku integraciju, jer mi se čini da se može bolje urediti stanje i situacija u svojoj kući , nego nekim drugim putem . Čini mi se da će više koštati .

Salim Resulović (predsjednik Skupštine opštine Centar Sarajevo) : Problemi o kojima se danas raspravlja na ovom savjetovanju bili ՏԱ predmet rasprave na sjednici Skupštine opštine Centar u Sarajevu prije nepun mjesec dana . Upravo to što smo uočili da ima čitav niz očigledno neriješenih problema, koji bi se sigurno određenim naporima mogli riješiti , smatrali smo za potrebno da bi trebalo kompleksno razmotriti ta pitanja, što je u našoj Skupštini i učinjeno . Na toj sjednici , uz učešće većeg broja istaknutih zdravstvenih radnika koji žive u Sarajevu , konstatovan je niz nedostataka, ali isto tako utvrđeno i otprilike kojim kursom treba zdravstvena politika u našoj opštini da se kreće . Međutim , samim tim što je naša Skupština razmatrala ove probleme, ako se ne bude išlo dalje, mislim ako se ne bude išlo na realizaciju onog što je moguće u ovom momentu, takva sjednica je promašila i jedino daje onaj efekat koji bi mogla da dâ , s obzirom na to da su se problemi dosta jasno ocrtali

61

i da su zdravstvene ustanove o kojima je bilo riječi spremne da ih rješavaju. Ja bih iznio nekoliko stvari koje su interesantne za ovo područje , pa možda mogu unekoliko da osvijetle i probleme u cjelini o kojima je danas ovdje riječ. Opština Centar je područje u našoj Republici koja ima vrhunske zdravstvene ustanove . Po broju ljekara opšte prakse, specijalista, profesora fakulteta itd. opština Centar ima više na broju stručnjaka (ako se uzme ta proporcija), zdravstvenih radnika nego Moskva i London. Međutim, na sjednici naše Skupštine konstatovano je da zdravstvena zaštita na našem području daleko zaostaje po organizaciji za tim gradovima. Postavlja se pitanje: zašto je to tako? Da li je tu problem materijalnih mogućnosti, uključujući tu objekte, sredstva, opremljenost, tehniku itd . Došlo se do konstatacije da to nije osnovni razlog, iako ima problema, jer na kraju krajeva zdravstvene ustanove koje se nalaze u opštini Centar ne opslužuju samo opštinu Centar i njenu okolinu, nego i čitavu Republiku, pa dijelom i Republiku Crnu Goru. Došlo se do zaključka da materijalna sredstva nisu osnovni razlog i da nisu u stvari razlog. Više je, izgleda, problem u samoj organizaciji, u tome što su naše ustanove razbijene, one su svaka za sebe, one su zatvorene, međusobno ne sarađuju , ne kontaktiraju. Osnovni razlog zbog čega je to tako je neriješeno pitanje finansiranja, bolje rečeno, tzv. raspodjela. Mislim da je tačna konstatacija koju je iznio drug iz Bugojna, a kasnije potvrdio profesor Žarković, da neshvatanje ekonomske kategorije našeg

62

zdravsta dovodi vrlo često do nejasnoća, do zabuna i do toga da ne možemo da razriješimo osnovne pojmove u našim glavama i prema tome i realizujemo nešto na čemu se insistira duže vremena . Prije svega mislim da je sasvim tačna konstatacija da mi treba da finansiramo i stimuliramo ne liječenje, nego preventivu, koja treba da spriječi da dođe do liječenja , a činjenica je da je situacija danas u Jugoslaviji, po ovom sistemu kojeg imamo, onemogućila da se određene stvari u ovom pravcu razriješe. Fakat

je

da

su

naše

bolnice,

može

se

reći , više moteli nego bolnice. Tako finansiramo pansione, a ne liječenje . I normalno, može se postaviti pitanje : šta bi značilo konkretno recimo za radnog čovjeka uvođenje efikasnog i dobro organizovanog kućnog liječenja? Mislim u finansijskom pogledu i u pogledu odnosa prema tom čovjeku , kod kuće je prijatnije ležati nego u bolnici . Na taj način ćemo osloboditi mnogo više sredstava za preventivu nego što dajemo za tobožnje kurativno liječenje. Bolnički kapaciteti kod nas u Sarajevu, a mislim i u Republici, svakako nisu dovoljni . Možda se za Sarajevo može prije reći da nisu odgovarajući, jer su to zgrade koje su prilično dotrajale itd . Ali, ako budemo išli linijom neprekidnog građenja prostora, a taj prostor koristimo samo onako kako smo do sada, tu nećemo postići velike rezultate. Jedan mi drug u pauzi reče da preko zime 2.000 astmatičara gurnemo u bolnicu da prezime. Normalno, s takvim shvatanjem uloge naših bolnica nikada nećemo imati dovoljno prostora u njima.

63

Nešto bih rekao o ulozi opštinskih faktora, znači opštinskih skupština i drugih faktora komune, kao i drugih društveno-političkih organizacija i o njihovoj ulozi u pogledu zdravstva . Mi smatramo da je neophodno obezbijediti javnost rada zdravstvenih ustanova i ta javnost, po našem shvatanju, ne ogleda se samo po tome da li štampa piše pozitivno ili negativno o nekoj ustanovi , da li je neko dao intervju o određenom problemu, nego u prvom redu da širi krug građana bude zainteresiran za rad te ustanove . Mislim za početak, pošto takve javnosti rada nema, može najbolja tribina da bude Socijalistički savez, opštinska skupština i zbor birača. Prema tome, mi ćemo nastojati da zdravstvu ubuduće posvetimo maksimalno moguću pažnju, pa na toj liniji, osim sjednice koja je održana, sada se priprema sjednica Vijeća radne zajednice , na koju ćemo pozvati predstavnike svih radnih organizacija iz oblasti zdravstva, gdje ćemo pokušati da ona praktična pitanja , koja su utvrđena na opštinskoj skupštini kada je bilo govora o zdravstvu , pokušamo realizirati . Drugim riječima , da se Vijeće radnih zajednica opštine sada pojavi u ulozi onoga koji će povezati radne organizacije i da to bude mogućnost da izmijenimo mišljenje o određenim problemima da bi se riješilo ono što se može i mora. U Sarajevu imamo osim Medicinskog fakulteta i srednje škole koje daju kadrove za zdravstvo , a to su zubarske škole i babičke škole. Te škole finansira naša Opštinska skupština i prema tome imamo mogućnost uvida u njihov rad. Stičem utisak da ove kadrove neracionalno školujemo . Nema

64

nigdje nikakvog pregleda da li će u ovakvoj strukturi školovanja stvarno poslužiti na onom mjestu na kome bi trebalo sutra da dođu, a isto tako , da li je broj premalen, ili prevelik. Ovom problemu trebalo bi posvetiti odgovarajuću pažnju, jer neplanskim stvaranjem tih kadrova možemo doći u situaciju da školujemo ljude koji danas-sutra nisu u stanju da nađu sebi radno mjesto, a to povlači za sobom i druge probleme. Na kraju, još dvije-tri riječi o nagrađivanju po učinku. Molim da se ne shvati da uprošćavam stvari, ali nabacujem svoju misao za razmišljanje . Dok je postojala privatna praksa , ljekari su praktično radili po učinku, jer ako nije bilo učinka nije bilo ni dohotka. Onda izgleda apsurdno da danas nije moguća raspodjela prema učinku .

Marko Zović (sekretar Osnovne organizacije SK Opšte bolnice Mostar) : Opšta bolnica u Mostaru je , pored drugih tema, raspravljala i o problemu integracije, što je , u isto vrijeme i tema našeg savjetovanja . Nakon diskusije u kojoj su izneseni stavovi i za integraciju i protiv integracije, kako ovdje danas čujemo, preovladalo je mišljenje da u uslovima kakvi su naši , integracija je jedan proces na kome komunisti treba da rade i to proces koji je opravdan i sa stanovišta ekonomike i sa stanovišta daljeg razvijanja zdravstvene službe u našoj komuni .

5 --- Savjetovanje 65

Kao zaključak Osnovne organizacije i organa upravljanja Opšte bolnice Mostar, predloženo je da preispitamo preduslove za takav jedan proces. Organi upravljanja su tu koncepciju usvojili . Nakon tih dogovora kao prvi elemenat u toj integraciji trebalo je izvršiti integraciju specijalističke službe grada Mostara, a to u isto vrijeme znači integraciju specijalističke službe za svu Hercegovinu i dio Dalmacije . U stavovima naših organa upravljanja rečeno je da nosioci te specijalističke službe treba da budu bolnice kao kadrovski najjače ustanove . Pošto bolnica nema prostora , onda je Dom zdravlja uz pomoć Opštinske skupštine oslobodio dio prostora u kome bi se mogla odvijati takva specijalistička služba. Dom zdravlja ima prostorije, a bolnica ima kadrove . Međutim , to se nije realiziralo, uglavnom zbog toga što se nije našlo zajedničko rješenje. To je primjer koji govori o opravdanosti integracije. Da smo bili integrisani ne bi se postavio ni problem kadrova ni prostorija. Slažem se s drugovima koji su rekli da bi dobro razrađeno planiranje, koje počiva na sagledavanju sadašnje situacije i potrebama kakve su u pogledu zdravstvene zaštite, dalo dobre rezultate. O značaju planiranja govorio je drug Žarković , pa nema potrebe da o tome više govorim . Drugo, postoje otpori u pogledu integracije i od zdravstvenih radnika, u prvom redu ljekara. To zbog toga što postoji bojazan da bi integracijom izgubili dio materijalnog stimulansa.

Otpori za nagrađivanje prema radu nisu opravdani, ali i kriterijumi po kojima će se cije66

niti rad i društvena vrijednost toga rada, nisu dovoljno sagledani. To je jedan od zadataka i Osnovne organizacije : da se primjenjuje raspodjela na ekonomske jedinice . Otpor da se pređe na raspodjelu dohotka u osnovnim radnim jedinicama uglavnom je među medicinskim i nemedicinskim radnicima, a i dobar dio komunista svoj otpor zasniva na tome da će zdravstveni radnici i radne jedinice gubiti dosta vremena oko raspodjele. Drugo, da će rukovodioci radnih jedinica po nekakvoj sili hijerarhije imati upliva na formiranje dohotka. Mislim da mi miješamo dva pojma. Pojam rukovođenja i pojam upravljanja.

Na koncu htio bih da kažem, po mom ubjeđenju, da je pravi momenat da se izvjesni principi, stavovi iskristaliziraju i da budu zajednički barem za okvir jedne republike. Mi smo toliko otišli daleko u demokratičnosti planiranja, da to više nije ni demokratija. Svako planiranje za sebe, usitnjeno, je anarhija u planiranju . Ako je anarhija u planiranjù onda je i anarhija u realizaciji toga plana. Jedno povlači drugo . Mislim da je sad pravi momenat da se dogovorimo o zajedničkim principima i stavovima u pogledu planiranja. Planovi treba da počivaju na bazi ocjene sadašnje situacije i razvijenosti zdravstvene mreže, zdravstvenog stanja stanovništva, kadra itd . I, na osnovu takve situacije, da se stvori jedna šema organizacije , koja će se bazirati na potrebama stanovništva i zdravstvene problematike na terenu. Ako se u tome složimo, onda ćemo brže , lakše i adekvatnije postaviti raspodjelu dohotka prema radu . 5* 67

Radivoje Rubež (direktor Zavoda za socijalno osiguranje Sarajevo): Moja tema prvobitno je bila isključivo iz proširene reprodukcije , ali s obzirom da je u diskusiji bilo zamjerki na to da je isključivo pravo da raspolaže sredstvima za finansiranje zdravstvene zaštite u rukama socijalnog osiguranja, htio bih da dam u tom pravcu jedan predlog. Prije toga bih iznio neke konstatacije. Mi se sjećamo , jer nije bilo davno , da je Savezna skupština zauzela stav i dala preporuku svim organizacijama socijalnog osiguranja, pa i zdravstvenim ustanovama i političko- teritorijalnim zajednicama, da se proširena reprodukcija što je moguće više postavi tako da bude koncentrisana, prije svega zahvaćena kroz cjelokupne usluge, a zatim koncentrisana u fondovima zdravstvenih ustanova. Svi skupa smo se nadali da će to biti dobro, prvo, zato što smo zamišljali da će zdravstvene ustanove u svojoj politici znatan dio sredstava izdvojiti u proširenu reprodukciju , i , drugo, što bi i one male zdravstvene ustanove, koje nisu u mogućnosti da formiraju velika sredstva, bile takođe u položaju da dio sredstava ulože u neke zajedničke fondove u jednom regionu , da bi se iz tih sredstava obezbijedilo finansiranje proširene reprodukcije. Međutim, ja sam u situaciji da konstatujem , jer posjedujem dokaze, da se nije ostvarilo kako je zamišljeno. Prije svega zato što su ta sredstva usitnjena na nivou radnih organizacija , što ona sama predstavljaju neznatan iznos i što se sa tako malim iznosom nije moglo u jednom širem regi-

68

onu intervenisati u znatnim zahvatima u proširenoj reprodukciji . Drugo, ima priličan broj zdravstvenih ustanova koje mijenjaju svoje pravilnike o raspodjeli sredstava prema svojim trenutnim potrebama, dajući uvijek prioritet ličnim dohocima. Kažem da ima tikvih ustanova, što ne znači da generališem. Nailazio sam i na takve pravilnike gdje je 98,8 dato u lične dohotke , a 0,2 % za fondove. Prema tome, može li se zamisliti da se na takav način vodi politika raspodjele sredstava za proširenu reprodukciju? Dakle, rezultat takvog načina formiranja sredstava za proširenu reprodukciju mislim da neće biti bogzna kakav, pa treba tražiti izlaz iz takve situacije, jer to je ozbiljno pitanje u našoj ekonomskoj politici i sistemu finansiranja zdravstvenih službi . Kao prilog ovom materijalu i diskusiji ja bih iznio neke predloge , pa neka se razmotre. Ostvarenje investicione politike u zdravstvu uslovljeno je obezbjeđenjem stabilnih finansijskih sredstava za nabavku osnovnih i osiguranje stalnih obrtnih sredstava. Prema tome, najvažnije je utvrditi plan obezbjeđenja finansijskih sredstava, koji sačinjava dio investicionog plana i bez koga se ne može zamisliti realizacija investicione politike . Zdravstvene ustanove po sadašnjim propisima orijentisane su na vlastita i tuđa sredstva. Vlastita sredstva obezbjeđuju iz svojih fondova, a tuđa sredstva, uglavnom, kreditima i zajmovima. Svaka računica koja se oslanja na vlastita i tuđa sredstva zavisiće od raznih okolnosti, u prvom redu od mogućnosti izdvajanja u fondove i dobijanja kredita i zajmova.

69 69

Prema podacima završnih računa za 1964. godinu, zdravstvene ustanove bi mogle da godišnje obezbijede iz vlastitih fondova oko 1,500 milijardi starih dinara . To nikako ne znači da će one moći konstantno i u narednim godinama da osiguraju ovoliki iznos sredstava. U investicionim programima, međutim, je veoma važna okolnost međuzavisnost dinamike ulaganja sa završenjem objekata. Zbog nesigurnosti obezbjeđenja dovoljnih sredstava iz vlastitih i tuđih izvora treba tražiti pouzdaniju formu za rješenje ovog pitanja. U Bosni i Hercegovini primljeno je u ovoj godini 55 zahtjeva zdravstvenih ustanova, koji nisu obuhvaćeni u planu za dodjelu investicionih sredstava, čija ukupna vrijednost iznosi iznad 6 milijardi starih dinara. Ne ulazeći u to da li su navedeni zahtjevi opravdani, ipak ostaje argument da su investicione potrebe, koje nisu mogle da se obuhvate investicionim planom u 1966. godini , vrlo velike. S obzirom na dosta ograničena investiciona sredstva, nužna je najracionalnija raspodjela i najekonomičniji način njihove upotrebe, što znači : - da se prvenstveno dovrše započeti objekti, da se zamjena postojećih objekata vrši samo kada je to neophodno zbog dotrajalosti, da se izgradnji novih objekata pristupi tek poslije svestrano prostudiranog projekta i lokacije, vodeći pri tome strogo računa o optimalnom kapacitetu, da se izgradnja novih bolničkih kapaciteta, kao relativno skupih objekata, ograniči na najnužniju mjeru u skladu s mogućnostima vanbolničkog liječenja i korišćenja drugih kapaciteta (sta-

70

cionari, banjsko -klimatska lječilišta i ambulantno-polikliničke ustanove) , da se investiranjem u opremu postojećih ustanova omogući njihova veća funkcionalnost, te poveća obim i kvalitet usluga, kako medicinska struka u BiH ne bi zaostajala iza tempa dostignuća u oblasti medicine i medicinske tehnike, - da se u svrhu racionalnijeg i efikasnijeg korištenja investicionih sredstava u cjelini koriste svi oblici udruživanja, a raspoloživa sredstva usmjeravaju samo na ciljeve predviđene utvrđenim programom , da se intenzivnije pristupi integracionim procesima koji će , pored ostalog, omogućiti i veću koncentraciju sredstava za investicije u zdravstvu, a time i njihovu efikasniju i racionalniju upotrebu. Sadašnjim finansijskim sredstvima na koje može zdravstvo da računa, neće biti moguće osigurati dinamiku ulaganja . Po mom mišljenju potrebno je mimo postojećih izvora sredstava regulisati da se iz fonda zdravstvenog osiguranja radnika izdvajaju namjenska sredstva za investicije . To znači da bi se na teritoriji zdravstvenih regiona — centara, odnosno komunalnih zajednica socijalnog osiguranja obrazovao investicioni fond zdravstvene zaštite , koji bi teretio fond zdravstvenog osiguranja radnika, a izdvajao bi se iz ukupnog prihoda fonda. Bez obzira na to što u fazi decentralizacije investicionih sredstava predlažem ovakav oblik finansiranja, polazim od nužne potrebe da se ovo veoma delikatno pitanje u perspektivi riješi . No , ipak treba naglasiti da se ovdje ne radi o nekom klasičnom decentralizovanom

71

>> administrativnom « fondu, nego o zajedničkom udruženom fondu zdravstvenih ustanova koje indirektno izdvajaju iz svojih sredstava, za razliku od udruženih sredstava, rezerve privrednih organizacija u koje radne organizacije neposredno ulažu odgovarajuća sredstva. Treba naglasiti da se u Fond reosiguranja Bosne i Hercegovine obračunavaju premije po stopi 0,5 % od neto ličnih dohodaka, što znači da se iz ovog izvora može računati na približno dvije milijarde starih dinara u jednoj kalendarskoj godini . Objektivno se može zaključiti da u ekonomski snažnoj komunalnoj zajednici reosiguranje treba svesti na najnužniju mjeru za finansiranje slučajeva eventualnih mogućih masovnih elementarnih nesreća, dok ostale vidovė koji potiču iz zdravstvenih, demografskih ili ekonomskih uzroka treba finansirati iz redovnog fonda zdravstvenog osiguranja radnika. S tim u vezi postavljam pitanje : kako riješiti investicione potrebe u centru Republike, s obzirom na to da je u njemu koncentrisana vrhunska služba koja koristi svim osiguranim licima u našoj Republici ? Ovo pitanje , po našem mišljenju , trebalo bi riješiti na taj način što bi se pored regionalnog fonda na području komunalne zajednice obrazovao poseban republički investicioni fond za zdravstvenu zaštitu i u isti ulagala sredstva po određenoj stopi koja bi se obračunavala od investicionog fonda komunalne zajednice. Mogu se utvrditi i kriteriji davanja, ali ja sam za nepovratne kredite, jer i anuiteti opet terete, u krajnjem slučaju, proizvođače.

72

Iako su izneseni predlozi naizgled »> administrativnog karaktera, ispoljene dosadašnje slabosti brže bi se i efikasnije otklonile, a istaknute disproporcije uskladile s porastom stanovništva i zdravstvenog standarda Jugoslavije. Posebno pitanje odnosi se na donošenje investicione odluke. Investiciona odluka treba da bude zasnovana na dugoročnoj politici razvoja, determinisanoj investicionom politikom. Saglasno tome, investiciona odluka ne smije biti izložena interesima pojedinih zdravstvenih ustanova nego cjelokupnog stanovništva i u njoj mora biti sadržan akt najboljeg izbora i realizacije rješenja. Bilo je slučajeva da su investicione odluke u prošlosti donošene i pod uticajem subjektivnih faktora . Nosilac odluke trebalo bi da bude forum koji će biti u stanju da detaljno sagleda sadašnji i budući razvoj prioritetnih potreba zdravstvene službe , a i da snosi punu društvenu odgovornost. Na taj način moći će da se pri odlučivanju unesu maksimalni etički principi , znanje i kvalitet i time pruži puna garancija da će investiciona odluka postati objektivan faktor u investicionoj politici . Drugo pitanje na koje bih htio da skrenem pažnju je odnos zdravstvenih službi i socijalnog osiguranja. Mi smo svjedoci prilično negativnih ocjena tih odnosa . Iako sam u socijalnom osiguranju godinu dana, mogu da konstatujem da u ovoj službi ima mnogo dijalektičkih suprotnosti. Prije svega imamo slučajeva da se vrše metamorfoze shvatanja u toku jednog perioda, tj . perioda od planiranja sredstava do ugovaranja . Kod znatnog broja političkih radnika i radnika u socijalnom osiguranju prisutna je ta karakteristika. Da navedem primjer :

73

Kada se donosi odluka o stopama doprinosa, nema faktorâ koji se ne bore da ta stopa bude što niža, a kada su odluke donešene, javlja se težnja da stope budu što je moguće veće. Ja bih ovdje isto tako htio da kažem svoje mišljenje i da dam predlog . Kao što je poznato, potrošnja u oblasti zdravstvenog osiguranja dostigla je visok procenat nacionalnog dohotka . Sadašnji nivo potrošnje teško se može pravdati , s obzirom na naše ekonomske mogućnosti, te usluge koje pruža zdravstvena služba osiguranicima. Nije potrebno isticati kakvi bi se pozitivni rezultati postigli za privredu kada bi se manje zahvatilo finansijskih sredstava. Uzroke za tako visoku potrošnju treba tražiti u neracionalnoj potrošnji , usitnjenosti organizacije zdravstvene službe i njenoj nekompletiranosti. Brojni su slučajevi da se jedni te isti bolesnici pregledaju i medicinski tretiraju na više mjesta , a svaki ponovljeni pregled povlači rashode. Kao drastičan primjer kako ne bi trebalo raditi i rasipati sredstva neka posluži primjer specijalističke službe . Samo sarajevski komunalni zavod godišnje za nju plaća preko 600 miliona, a ona je do kraja loše organizovana, nekompletna i kao takva više nego skupa. Svi apeli , zahtjevi i preporuke organa upravljanja fondovima socijalnog osiguranja da tu službu organizuju vrhunske stručne ustanove (bolnice) , ostali su bez rezultata, iako su one dužne da je organizuju na osnovu zakona. Ove ustanove to neće da izvrše i zbog toga što su gotovo svi njihovi ljekari angažovani honorarno kod zdravstvenih ustanova van bolnica . Kada bi tu službu preuzele bolnice, oni bi morali da rade

74

preko ustanove pa i u radno vrijeme, koje je u većini slučajeva i najpogodnije za osiguranika, a ne da počinju u 16 ili 18 časova u Kalinoviku , Han Pijesku i drugim opštinama. Što je najgore, ne nailazi se na podršku kod organa državne uprave , koji su ili pasivni ili nemoćni da ustanove prisile da sprovode zakonske odredbe kojima je ovo pitanje jasno formulisano . Onaj ko je dužan da tu službu organizuje neće, služba socijalnog ne smije da je ne ugovara, rashodi se stalno povećavaju , ali nažalost, bez željenih rezultata. Dešavali su se i takvi slučajevi da u pojedinim preduzećima, recimo, nestane sirovine ili nestane struje i radnicima se daje neplaćeni odmor, da bi se oni sutradan svi najavili za bolovanje kod ljekara. Lijekove propisuju svi ljekari bez pomisli ili odgovornosti koliko će koštati , kolika je stvarna potreba u lijekovima za pojedino oboljenje i kakav lijek je potreban. Ima niz tzv . uporednih lijekova koji su domaće proizvodnje , jeftiniji su , a korisni kao i iz uvoza . Međutim, masovno se propisuju strani lijekovi koji su često čak i manje efikasni od domaćih . Poznato je mišljenje medicinskih stručnjaka da nigdje u svijetu nema takve slobode kao u Jugoslaviji , da ljekar pojedinac propisuje koliko hoće i kakve hoće lijekove osiguraniku . To je zbog toga što ne postoji čvrst stručni stav O tome koji su to uporedni lijekovi , koje bi lijekove trebalo propisivati na teret fondova socijalnog osiguranja, a koje da plaćaju sami osiguranici . Na primjer, u Jugoslaviju se uvozi lijek koagulen iz Švajcarske, koji se proizvodi isključivo radi Jugoslavije, jer ga ni jedna druga zemlja ne kupuje . 75

Lijekove propisuju svi , a oni koštaju godišnje milijarde i o tome se sazna tek onda kada pristignu računi za njihovo plaćanje. Za trošenje sredstava za bolovanja, lijekove, banjsko-klimatska lječilišta, specijalističku službu , stacionarna liječenja nije odgovoran niti ekonomski zainteresovan onaj ko započinje formirati te troškove , jer on nema nikakve direktne stimulacije niti odgovornosti . Taj faktor, koji bi bio najbolji filter reda po mom mišljenju , je opšta zdravstvena služba i njihovi ljekari opšte prakse . Međutim , do tog ljekara praktikusa malo ko drži . On nema svoje » ja « , on je u velikom broju slučajeva trijažer i >>skretničar« osiguranika , jer ga niko od mjerodavnih faktora ne podržava . Otuda po svaku cijenu težnja da šta bilo specijalizira , jer diploma specijaliste daje pravo uposlenja u velikom gradu , u stacionarnoj ustanovi, a što je naročito važno , da radi honorarno u specijalističkoj službi.

Suvišno je navoditi druge primjere neracioralne potrošnje sredstava za upućivanje osiguranika u druge zdravstvene centre van Sarajeva za oboljenja koja se mogu liječiti u Sarajevu , ili koja se ne mogu izliječiti nigdje u svijetu, ili stoga što je u Sarajevu medicinska služba slabo opremljena tehnički ili kadrovski , te ne može da pruži vrhunsku zdravstvenu zaštitu . Da bi se potrošnja u oblasti zdravstvenog osiguranja svela u ekonomski moguće i društveno opravdane okvire , trebalo bi preduzeti hitne i organizovane mjere u organizaciji i sistemu finansiranja zdravstvene službe i zdravstvene zaštite kojom bi se obezbijedilo : prvo, da se prenese što direktnija odgovornost za zdravstveno stanję i zdrav-

76

stvenu zaštitu osiguranika na opštu službu u kômunama, vežući za njih i cjelokupnu potrošnju finansijskih sredstava utvrđenih ugovorom između skupštine komunalne zajednice, s jedne strane i zdravstvene službe, s druge strane. Drugo, da se integriše vanbolnička zdravstvena služba na nivou komune ili više malih komuna u jednu dobro organizovanu , kadrovski i ekonomski sposobnu zdravstvenu organizaciju radi jedinstvene odgovornosti za stanje zdravlja naroda u komuni i za trošenje sredstava . Moje je mišljenje da sa zdravstvenim ustanovama treba ugovarati cjelokupna sredstva za opštu zdravstvenu zaštitu (pasivnu, preventivnu zdravstvenu zaštitu , aktivnu, bolničko liječenje, banjsko-klimatsko liječenje, lijekove, naknadu za bolovanje, specijalističku službu i putne troškove) . Tek tada bi zdravstvene ustanove povele konkretnu borbu za racionalniju potrošnju sredstava i odgovornost za dobru zdravstvenu zaštitu . Samo na ovaj način zdravstvena služba će povesti borbu da bude što manje bolesnih, a što više zdravih. Na kraju, za ovaj predlog izjasnilo se dosta ljekara s područja Sarajeva. Prije svega iz Doma zdravlja >>Omer Maslić « , a to je opština u kojoj se ostvaruje 400 miliona viška godišnje . Oni traže ugovorena sredstva da znaju čim raspolažu , oni ne traže formirana sredstva na tom području . Isto tako, to traže i sa Ilidže , iz Vogošća i Visokog i svi su zainteresovani za ugovaranje , svi žele da povedu borbu sa drugim zavodima na ravnopravnoj nozi, svi su za to da se ograniči slanje bolesnika u bolnice, ako to nije potrebno i da se bolesnici ne zadržavaju više nego što je neophodno .

77

Nedeljko Rudić (sekretar Osnovne organizacije Travnik) : SK Medicinskog centra Integracioni proces koji se u zdravstvu odvija u posljednje 3-4 godine ima posebnog značaja za opštinu Travnik. Koncem 1963. godine formiran je Medicinski centar, u čiji sastav su ušle : Opšta bolnica, bolnica za TBC pluća, Dom zdravlja, apoteka, Sreska epidemiološka stanica i zdravstvena stanica »Borac > uzdržljive aktivnosti « kod rada na iznalaženju kriterija i mjerila za vrednovanje rada, koje postoje u nekim osnovnim organizacijama SK . U su90

štini , nema radnog procesa koji nije podložan mogućnostima vrednovanja, ali upravo prakticizam postojanja takvih sistema vrednovanja koji su udaljeni od konkretnih proizvodnih, odnosno radnih zadataka i prilaženje problemu pretežno metodom upoređivanja , umanjuje objektivnost, selektivnu pažnju i koncentraciju snaga na konkretnu situaciju u radnoj sredini u odnosu na radna mjesta. Kao što postoje štetne pojave i težnje za » podjelom rada između OO, samoupravnih, upravnih i drugih organa i shodno tome demobilizacija komunista unutar organizacije SK, tako se pojavljuje jedan novi »> oblik« društveno-političkih odnosa kod ovakvih grešaka, koji se sastoji u dekuražiranju, dezorijentisanosti, neodlučnosti članova osnovne organizacije ponaosob ili pojavi improvizacija u radu samoupravnih organa, uključujući i komuniste na radu u samoupravnim organima koji kod nedefinisanih stavova osnovnih organizacija o određenim pitanjima i ne mogu bitnije da utiču i suprotstave se ovakvim negativnostima. Praksa govori u prilog mahom nedefinisanog i nepripremljenog razmatranja niza određenih problema iz područja zdravstva i socijalnog osiguranja na nivou osnovne organizacije, kao što su: sistem raspodjele , razvoj samouprave, međuljudski odnosi, i dr. Prema tematici mogli bi biti zadovoljni radom tih osnovnih organizacija. Međutim , kada se nakon određenog perioda pravi bilans rada osnovne organizacije, najčešće se rad cijele osnovne organizacije podvede pod rad ili greške onog broja komunista direktno angažovanog u rukovodstvima osnovne organizacije, samoupravnim i upravnim organima i drugim društvenim organi-

91

zacijama, a onaj dio članova SK koji dolazi ili ne dolazi na sastanke, učestvuje na ovaj ili onaj način u onom dijelu rada SK koji čine sastanci , a sami nepokrenuti , neuključeni i čak pasivni u odnosu ne samo na spremnost za preuzimanje odgovornosti već i na sopstveno preispitivanje koliko svojim stavovima stoje idejno u okvirima programa SK ili su se udaljili od njega, ostaje po strani i zanemaruje se u ocjenjivanju. Isto tako instruktivno je podsjetiti se da ima pojava u radu nekih osnovnih organizacija da se na dnevni red stavlja npr.: razmatranje rada organa samoupravljanja ili rad komunista u samoupravnim organima i sl . Obično se u takvim okolnostima pretresa pitanje kako se ovaj ili onaj komunista postavio prema određenom problemu, ili , kako su se komunisti postavili u odnosu na rad ili zaključke organa samoupravljanja. U principu, ništa neobičnog nema da SK pretresa rad svojih članova, ali ovako postavljen princip obrnut je utvrđenoj politici SK . O čemu se radi? One osnovne organizacije koje utvrde principe praktične politike, bilo iz koga područja društvenog života i rada u radnim organizacijama , kao npr .: principi kadrovske politike, principi raspodjele dohotka, principi modernizacije opreme itd . razmatraju , i to sasvim ispravno , stavove komuniste koji putem organa samoupravljanja ili na drugi način, ličnim učešćem aktivno ili neaktivno slijedi, bori se ili ne na sprovođenju odgovarajućih zaključaka osnovne organizacije . Ali , suprotno, one osnovne organizacije koje sistemska pitanja ne samo da nisu razmatrale nego nemaju nikakvog stava o ovom ili onom pitanju, putem ili praksom pomenutih diskusija na sastancima, stavljaju osnovne

92

organizacije u položaj da kritikuju ili se kritizerski odnose prema donesenim zaključcima samoupravnih ili upravnih organa, te se indirektno SK lišava uloge pokretača, razmatrajući odgovarajući problem post festum od čega nastaju neprocjenjive političke štete. U prvom redu, u takvim okolnostima pretresi uopšte gube politički karakter, pogotovo stoga što se u konkretnom slučaju malo šta može ispraviti. Komunisti, koji su putem ličnog rada u organima samoupravljanja učestvovali pri donošenju ove ili one odluke koju OO SK naknadno razmatra, stavljaju se u položaj krivih bez krivice . Čak i samo stoga što su uopšte radili u organima samoupravljanja, a što ih dovodi u nezavidan položaj u odnosu nà one komuniste koji kritikuju - u nekim slučajevima i opravdano , ali čija se kritika transformira u kritizerstvo u odsustvu moralnih normi i prava u kojima je na prvom mjestu njihova vlastita pasivnost. Tako dolazi ne samo do razlika u mišljenju (devijacija borbe mišljenja) , već i pojava polemiziranja i drugih zastranjivanja kao što su pomenuto kritizerstvo , demobilizacija bolesnih članova SK, otupljivanje vaspitne uloge i dezorijentacija mlađih članova SK, pojava polariziranja oko pojedinaca ili grupa unutar OO SK. U takvim uslovima sastanci OO liče na debatne klubove, i shodno pristupu rješavanja što mahom ovisi o stavu i radu sekretarijata OO, na kraju oni rezultiraju nedonošenjem nikakvih zaključaka ili su zaključci radnih sastanaka uopšteni i kao takvi potpuno praktično neupotrebljivi, što sa svoje strane utiče na pomenutu demobilizaciju članova SK i OO u cjelini . Postoji niz subjektivnih elemenata koji zajedno utiču da u jednom broju OO u zdravstvu

98

i socijalnom osiguranju dolazi do » odgađanja početka procesa « na razrješavanju ovih suštinskih pitanja ili sramežljivosti u daljem procesu nadgradnje učinjenog prvog i daljih koraka, u ovom smislu raspodjele ______ te mnogi pokušaji i ideje za razrješavanja propadaju na samom početku . U manjini su one osnovne organizacije SK u zdravstvu i socijalnom osiguranju koje na »> opštem planu>oratorskih nastupa«, deklarativnosti , iznošenja odgovarajućih činjenica koje izolovane mogu biti primljene kao » greške « , iznošenja grešaka i anatemisanja drugih uz istovremeno totalno neangažovanje unutar neposredne radne sredine, što je, u suštini, ne samo stajanje na mrtvoj tački već i iznevjeravanje i oportunizam i u odnosu na SK i sebe lično, zapravo svjesno ili nesvjesno kočenje napretka unutar ovog područja rada .

96

Osim lične odgovornosti kao i traženja pomenute » podjele rada« i nekih drugih idejnih problema, jedno od osobito značajnih pitanja koje je vezano za unapređenje raspodjele jeste : u kojoj je mjeri dopustivo i osnovnim organizacijama SK pretežno u zdravstvu, i pored neizgrađenog sistema finansiranja zdravstvene zaštite i odnosa prema komunalnim zavodima (spolja i unutar) , vezivati okvirna sredstva sa nemogućnošću razvoja i usavršavanja kriterija i mehanizama za vrednovanje rada i objektivnije raspodjele . Mislim da limitirana sredstva u određenom periodu (u masi) predstavljaju bazu za unutrašnje pregrupisavanje i preispitivanje svrsishodnosti angažovanja sredstava za unapređenje pravilnije raspodjele unutar postojećih okvira i sredstava, dobijenih troškova po normama društvenog plana i iz drugih izvora . Iz toga proizlazi da je oportun stav pritiska na društvo - van njegovih mogućnosti i ekonomskih činilaca , koji se sastoje u zahtjevima za nekim stalnim dodatnim sredstvima koja bi trebalo da omoguće ne samo bolju raspodjelu već i da posluže kao baza za korekciju odnosa pojedinih kategorija zaposlenih u zdravstvu i socijalnom osiguranju . Mora se istaći da u radu nekih osnovnih organizacija nedostaju opšti i pojedinačni osvrti i analize u kojoj mjeri su konkretni zadaci i zaduživanja izvršeni . Taj nedostatak akcionog programa i njegove kontrole dovodi do toga da se u najvećem broju slučajeva energija komunista u takvim OO i njihova aktivnost svodi na diskusije . Jedna od karakteristika tog rada jeste »bolovanje« od razmatranja »međuljudskih odnosa « i pretresa onih、 pitanja, koja ne samo da nisu prioritetna, već po svojoj suštini ne unapređuju društvene odnose u 7

Savjetovanje 97

dotičnoj radnoj organizaciji . Posebno je stoga pitanje da li u ovom slučaju ima negativnih djelovanjâ na cijeli kolektiv i da li putem ovakvog rada uloga SK biva umanjena (u lokalnim okvirima) , a mogućnost provođenja principa vodećeg i usmjeravajućeg karaktera SK oslabljena. Čini mi se da upravo zbog ovakvih pojava moramo unutar SK osavremeniti i metodologiju rukovođenja, konkretizovati program idejno-političkog obrazovanja, povezujući ga s radnim mjestom komunista pored opšteobrazovnih programa : Pored pomenutih praktičnih pojava i problema u radu samoupravljanja i usavršavanja elemenata (definisanju elemenata) za raspodjelu ličnog dohotka, OO SK morale bi da zaoštre probleme koji nastaju kao izraz unošenja subjektivnih elemenata u ocjenjivanju prvenstveno svog, pa onda i tuđeg, pa samim rada. Naime, zdravstvene ustanove tim i 00 unutar njih, imaju raznoliku profesionalnu strukturu . Nisu rijetke pojave da komunisti, bez obzira kojoj strukovnoj kategoriji pripadaju zastupaju profesionalne interese ili pak u uslovima centralizovane raspodjele ― interese radne jedinice kojoj pripadaju . Komunisti još nisu uspjeli da se potpuno oslobode sprega koje bi dozvolile razvijanje objektivnijih stavova i samim tim doprinijeli smjelijem uključivanju u proces raspodjele osobito ličnih dohodaka svih drugih radnika kod kojih postoji izvjesna rezervisanost . Osim drugih metoda političkog rada, najjače političko oružje u rukama svakog komuniste jeste upravo maksimalna objektivnost u odnosu na vrednovanje svog vlastitog rada, čime se zaslužuje poštovanje drugih radnika i stvara mogućnost autoritativnog nastupanja ne kao ličnosti već kao stvarnog komu-

98

histe, ne u svoje ime, već u ime sprovođenja politike SK . Nedvojbeno je da praksa rađa niz protivrječnosti , kako u sistemu raspodjele dohotka, tako i u procesu dalje afirmacije samoupravljanja. Isto je tako nesumnjivo da su postignuti određeni rezultati, kojima ipak ne možemo biti zadovoljni . Protivrječnosti koje se pojavljuju zahtijevaju od OO SK sukcesivno otklanjanje istih , odmah nakon što su primjećene i definisane, naime, dok još imaju samo praktičan, samo lokalni značaj i ne poprime metodološki i idejni karakter, zapravo dok još ne prerastu u problem kome snage 00 u datom trenutku nisu dorasle, zbog čega dolazi do » uplitanja«< i intervencija vanjskih foruma i drugih društvenih faktora. Logično je da u tim primjerima gdje osnovne organizacije »>ispuste « razrješavanje pomenutih protivrječnosti ne pretvarajući ih u pozitivan faktor društvenog procesa, dolazi do opadanja političkog autoriteta i slabljenja povjerenja radne zajednice u odnosu na dalje mogućnosti OO i otvaranja niza drugih procesa suprotnosti, koji svaki za sebe unutar kolektiva predstavlja još jedno nepotrebno područje za angažovanje i političku intervenciju. Na koncu , OO u zdravstvu i socijalnom osiguranju morale bi da se bore protiv »predimenzioniranja specifičnosti« ovog društvenog područja , bar u daljem njegovom razvoju, i na taj način dovedu ovu društvenu oblast iz » neprekidnog pratećeg položaja« privrede i drugih područja društvene djelatnosti u ravnopravniji položaj bar po brzini daljeg društvenog razvoja, što je od osobitog 7* 99

značaja radi predstojećih i pridolazećih zadataka koji su vezani za dalje tokove reforme i druge društveno-ekonomske odnose.

Besarević dr Zdravko (ljekar Kliničke bolnice Koševo Sarajevo) : U svome izlaganju želio bih da se osvrnem na prilog diskusiji profesora Žarkovića o pitanjima raspodjele dohotka i integracije. Profesor Žarković ističe da je ostvarena idealna raspodjela dohotka u Institutu za higijenu i da bi se takva raspodjela dohotka mogla primijeniti i u ostalim radnim organizacijama, radnim jedinicama, pa čak i u zajednici kliničkih bolnica. Izlaganje profesora Žarkovića nije dalo odgovor na koji je način postignuta ta idealna raspodjela dohotka, te bih ja pokušao da objasnim kako je ostvarena na Institutu za higijenu, koji vodi prof. Žarković .

Prije svega, to je jedini institut takve vrste u našoj Republici koji služi za higijensku zaštitu . On podmiruje ne samo potrebe naše Republike , nego se orijentiše i na Crnu Goru, kao i Dalmaciju . Prema tome, mi kao zdravstvena ustanova nemamo šta da biramo , nego smo prinuđeni da sklapamo ugovore s Institutom, ne ulazeći u to koliko će da nas košta . Iza toga stoji zakon koji imperativno postavlja higijensku zaštitu na radu. Onda je sasvim jasno da se Institut nalazi u privilegisanom položaju i da nema nikakvih problema u ostvarivanju svoga dohotka, jer je potražnja velika , a ima i potpunu slobodu u vrednovanju svoga

100

rada i sklapanju ugovora sa zdravstvenim ustanovama. Međutim, nasuprot ovome Institutu , sve zdravstvene ustanove su na b. o. danu, te nemaju mogućnosti niti slobode prilikom ugovaranja sa socijalnim osiguranjem da vrednuju stvarni svoj rad . Pored toga, Institutu za higijenu nije teško odrediti norme, dok jednom ljekaru mislim da je prilično teško , jer za to postoje objektivni razlozi . Na primjer: jedna operacija pod normalnim uslovima može da traje 15 minuta, a u nekim slučajevima ista ta operacija traje i 2 sata. Kako onda odrediti normu? Ipak, mi smo prišli normiranju izvjesnih službi (laboratorijski, Rö snimanja) , jer smatramo da se to može normirati, dok neposredni rad ljekara s bolesnikom za sada predstavlja i dalje poteškoće. U zadnje vrijeme, naročito za posljednja 2 mjeseca, kada se prešlo na raspodjelu ličnih dohodaka po radnim jedinicama, mnogo se diskutovalo o integraciji . Sasvim je razumljivo da je od ovakvog principa teško odustati, mada se ne zna šta će kolektivi radnih jedinica administrativnom integracijom dobiti. U daljem svom izlaganju želio bih istaći još jedno pitanje, koje se čisto tiče organizacije jedne vrste službe . Naime, vjerovatno mnogim od vas je poznato da je situacija s posteljnim fondom na stomatološkom i ortopedskom odjeljenju hirurške klinike vrlo teška , čak i kritična. Bolesnici leže po podu. Da bismo koliko -toliko ublažili tu tešku situaciju angažovali smo naše eminentne stručnjake da čujemo njihovo mišljenje o organizovanju produženog bolničkog liječenja u banji Ilidži . Mišljenja su se usaglasila, jer Ilidža pruža mnogo bolju

101

rehabilitaciju bolesnika nego klinika, a daje i jeftiniju uslugu . Stručnjaci su se saglasili da će bolesnik na ovaj način, kroz ovakvu rehabilitaciju , doći prije na svoje radno mjesto. Sve je bilo svršeno, pa čak je dobijena i izvjesna saglasnost socijalnog osiguranja, ali ne Medicinskog fakulteta sa kliničkim bolnicama. Ne bih se složio sa diskusijom prof. Žarkovića da je to jedan od težih problema na Med . fakultetu . Naprotiv, svi komunisti koji su isti , jer radimo na dva radna mjesta, Medicinski fakultet i u kliničkim bolnicama, su jedinstveni da se ide na integraciju i nema komuniste koji nije za to , ali mi nismo (to su oni žarišni otpori o kojima je govorio drug Žarković) za administrativnu integraciju . Mi nismo za to da se integracioni proces završi do 1. marta, jer Medicinski fakultet realno ne može da završi odnosno usvoji svoj statut do 1. marta, a niti da pripremi sve radne organizacije za integraciju . Nikako se ne može govoriti o žarišnim otporima nego postoji principijelna diskusija da li je integracija jedan proces administrativni ili ekonomsko-funkcionalni. Ovakva se diskusija vodi kod nas i mislim da će diskusija biti plodonosna i da će doći do integracije, samo ne na administrativan način, kako to pokušava isforsirati Medicinski fakultet. Naročito što bih želio istaći je to da Klinička bolnica Koševo, Jezero ili Podhrastovi žive već 4 godine sa organima upravljanja. One su se i te kako uhodale u samoupravljanju i njima je , kako neki drug reče , samoupravljanje »leglo « . One su se saživile sa samoupravljanjem i one idu do kraja na potpunu samostalnost svojih radnih jedinica. I sada, kada se pred te kolektive postavi pitanje integracije Med . fakulteta į kliničkih bolnica

102

u jedu radnu organizaciju, gdje u kliničkim bolnicama imamo oko 20 radnih jedinica koje žive već 4 godine sa svojim organima društvenog upravljanja, a na Med. fakultetu su tek u začetku organi upravljanja, ili kod koga je odnos ličnih dohodaka i fondova 85 : 15 prema odnosu 99 : 1 koji je na Med . fakultetu , onda je razumljivo zašto postoji izvjestan otpor u kolektivima, jer mnoge stvari nisu iskristalisane. Nama kao stručnjacima nije jasno : zar je rentabilnije našoj zajednici da bolesnici leže na klinici pod nenormalnim uslovima, da imaju lošu fizikalnu terapiju, da se kasnije nađu na svojim radnim mjestima i da te usluge socijalno osiguranje plaća po 5.700 din. dnevno za jednog bolesnika, dok je u banji Ilidži baš u to vrijeme bilo 46 praznih kreveta, s modernom rehabilitacijom po cijeni od 4.000 po bolesniku? Ja ovaj primjer ne iznosim zato što je jedinstven, već zato što se u našem takvim svakidašnjem radu često susrećemo slučajevima . I na kraju, za mnoga stručna zdravstvena pitanja trebalo bi više angažovati naše stručnjake koji bi mogli dati svoj veliki doprinos u rješavanju gorućih pitanja .

Jurak Ljubomir (predstavnik Zavoda za socijalno osiguranje - Tuzla):

Sve se više ističe pitanje primarne raspodjele između društva i zdravstvenih ustanova, odnosno onih koji rade na ostvarivanju zdravstvene zaštite . Čini mi se da ugovaranje kao forma primarne raspodjele do sada nije riješeno . Tu ima čitav niz

103

načelnih stavova, preporuka i dogovora, međutim , nema konkretnih rješenja šta i kako da radimo. Ovdje smo čuli čitav niz akata na Zavod za socijalno osiguranje kao glavnog krivca ovakvog stanja u zdravstvu. Da li je tako , najbolji odgovor leži u materijalu za savjetovanje i ja ne želim o tome da govorim . Međutim, mogu da kažem da u tim odnosima nije sve izvanredno , da ima slabosti itd ., ali bez obzira da li će to biti zavod ili zajednica ili zajednica zdravstvenih ustanova , moramo da budemo načisto ko će sredstva davati prema obimu i kvalitetu pruženih usluga. Da li će to biti Zavod ili Služba društvenog knjigovodstva, da li će to biti zajednica ili neko drugi moramo da imamo normativa i putova kako ćemo dijeliti sredstva . Mislim da se ne može poći od stanovišta , a ovdje je to istaknuto, da skupimo sva sredstva i damo zajednici zdravstvenih ustanova . Čini mi se da tu leži problem koji se oštro javlja, a to je odnos kako se ta sredstva stvaraju . Imamo sve više ataka i od strane privrede i od strane osiguranika da se previše uzima , a da se malo daje. Postavlja se pitanje šta je tačno . Po mom mišljenju mi moramo ići na što veću zainteresiranost i odgovornost onih koji daju rješenja . Po mom mišljenju radne organizacije osiguranika treba da utiču na rashode u toj oblasti i samo na taj način , neposrednim uticajem, možemo doći do rješenja u ovome pravcu . Mi smo i do sada imali izvjesnih dogovora, predviđanja, ali to je bilo samo načelno, jer nismo preduzeli nikakve akcije u tom pravcu . Primjera radi mogu da kažem da je bio ugovoren sistematski pregled školske djece. Sistematski pregled školske djece sveo se na dva minuta , a nakon

104

toga izvršena je naplata po ukupním cijenama sistematskog pregleda . Postavlja se pitanje : da li je bilo koristi od te akcije uopšte? Ja mogu da kažem da od toga niko nije imao koristi . Bilo je sličnih diskusija i ranije gdje su iznošena mišljenja i istaknut problem kako ne možemo voditi računa da li ima sredstava ili ne , već ih mora imati . Ja mislim obrnuto. Mi moramo da radimo u okviru materijalnih sredstava, moramo da vodimo računa o tome šta zajednica može da odvoji. Drugo pitanje o kome bih htio diskutovati je pitanje organizacije zdravstvene službe . Mi smo ovdje čuli različita mišljenja o integraciji . Ja mislim da na organizaciji Saveza komunista u cjelini , na svakoj osnovnoj organizaciji i na svakom komunisti stoji važan zadatak da se izborimo za integraciju . Ali, kakvu integraciju? Ne samo fizičku integraciju , nego onu stvarnu, da se uz postojeća i moguća sredstva dobije što adekvatnija zaštita . U Tuzli postoje četiri ambulantno- polikliničke ustanove. U tim ustanovama radi 49 ljekara i ljekara specijalista , jedan farmaceut, zubara 35 , medicinskih sestara 18, laboranata 21 , nižeg medicinskog osoblja 115 , administrativno-tehničkog osoblja 125 (29 %) i socijalnih radnika 3. Iz ovoga vidimo da na jednog ljekara otpada 2,55 administrativno-tehničkog osoblja, ili 7,77 svih ostalih radnika. Čini mi se da ovaj podatak ukazuje na činjenicu da bi u današnjoj konstelaciji službi morali uspostavljati drugačije odnose pojedinih kategorija osoblja u odnosu na jednog ljekara u korist onih koji direktno rade na zaštiti , a na štetu onih koji ne rade direktno na toj zaštiti.

105

Imamo slučaj da su sve organizacije i u zdravstvu i socijalnom osiguranju razmatrale probleme raspodjele , ali više one sekundarne raspodjele , raspodjele unutar zdravstvene ustanove i unutar zavoda, a ne vanjske raspodjele . Čini mi se da je to velika slabost i da je trebalo u tom pravcu djelovanje mnogo više usmjeriti . Konkretno, u toj zdravstvenoj ustanovi ugovor nije bio sklopljen sve do avgusta, a osnovna organizacija ne zna za tu organizaciju , ne zna da nema ugovora, samo zna da direktor zavoda ne dâ para . Ponavljam, to nisu moje riječi, nego konstatacija osnovne organizacije. Mislim da u tom pravcu treba da razmotrimo i rad osnovnih organizacija oko vanjske raspodjele i da što više zaoštrimo pitanje kvaliteta usluga bilo zavoda za socijalno osiguranje , bilo zdravstvenih ustanova i aktivnost komunista u tom pravcu, da vidimo je li irelevantno za Osnovnu organizaciju ako neko čeka pet sati da dođe do ljekara, ili čeka šest mjeseci da dođe do rješenja o penziji. Mislim da tu ima niz problema gdje se mogu angažovati osnovne organizacije. Drugo, mogli bismo zauzeti i stav da nam Osnovne organizacije slobodnije budu pokretači aktivnosti i na uvođenju unutrašnje raspodjele tamo gdje mi tvrdimo da nema normi, da nema mjerila. Svakako da nikakvih receptualnih rješenja nema i da te norme i mjerila neće doći u vidu recepata, ali će doći kao rezultat subjektivne aktivnosti svakog zavoda i ustanove. Ima podataka da tamo gdje se nešto radilo otišlo se mnogo dalje, nego tamo gdje se govorilo kako nema normi i mjerila .

106

Ante dr Jamnicki (direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine) : U materijalima koje smo primili za ovo savjetovanje kaže se da su sredstva, koja prema našim opštim mogućnostima društvo odvaja, relativno velika i dovoljna za efikasniju zdravstvenu zaštitu naroda pod uslovom racionalnijeg korištenja. Takođe se navodi da neka pitanja u sistemu organizacije i finansiranja zdravstvene zaštite nisu riješena , a isto tako da se pojedina utvrđena načela nedovoljno sprovode, što otežava uspješniji razvoj samoupravljanja i stvaranja dohotka radnih organizacija u zdravstvu i socijalnom osiguranju . Ove konstatacije su ispravne i one iziskuju da se rad zdravstvene službe preorijentiše tako da se trošenje sredstava za preventivnu zdravstvenu zaštitu rješava na povoljniji način koji bi više odgovarao današnjim uslovima i zahtjevima društvene zajednice koje ona postavlja pred ovu službu . Analitička ocjena sadašnjeg stanja pokazuje da se rješavanju ovih pitanja ne prilazi uvijek dovoljno sistematski . Može se reći da je česta pojava da se organi upravljanja u zdravstvenim ustanovama upuštaju u rješavanje složenih pitanja kriterija raspodjele dohotka, a da prethodno nisu riješili pitanja opravdanosti stečenog dohotka, niti se bavili elementima ocjene društvenog efekta rada službe, njenih objektivnih poteškoća i subjektivnih slabosti . Kad to kažem mislim da nisu dovoljno uzimali u analitičku ocjenu odnose raddruštveni efekat rada- dohodak-raspodjela ličnog dohotka. Ovdje se, na primjer, u jutrošnjoj diskusiji osuđivala startna osnova . Međutim, nju ne

107

treba shvatiti kao fiksni dohodak nego kao ekonomsku vrijednost rada svakog zdravstvenog radnika, kao osnovu za ocjenu visine sredstava koju dobijaju ustanove . Polazeći od toga, raspodjela prema radu zahtijeva sistem evidencije izvršenog rada i njegovu ocjenu, što će omogućiti da se startna osnova ne pretvori u platu . U određivanju dohotka žarište interesa ne leži u širim aspektima veze između ekonomike i zdravstva, nego u ekonomskim odnosima u samoj zdravstvenoj službi . Tu leži pitanje racionalnog korištenja sredstava , jer ekonomičnost produkcije zdravstvenih usluga zavisi od mnogih faktora među kojima su najznačajniji : vrsta i kvalitet produkta, struktura radne snage i produktivne sposobnosti stručnog kadra , stepen racionalnosti proizvodnih programa ustanove, veličina ustanove i organizacioni oblik podjele rada. Društvo traži bolju zdravstvenu zaštitu, a tamo gdje se taj zahtjev ispunjava nalaze se i sredstva . U sadašnjim uslovima , usluge iste vrste su neminovno skuplje u ustanovama gdje je stručnost i diferenciranost zdravstvenog kadra u prosjeku iznad, ili ispod izvjesnog optimalnog nivoa, tj . gdje se zdravstvene usluge pružaju na nivou iznad ili ispod standarda koji se traži za tu vrstu usluga. Produkcija je takođe skuplja kod ustanova čiji su proizvodni programi neracionalni i ne odražavaju potrebu rješavanja primarnih zdravstvenih problema. Mada je u tim ustanovama cijena zdravstvenih usluga relativno niska, ona je ipak za društvo previše skupa već i zbog toga što se usljed neracionalnih programa raspoloživa novčana i materijalna sredstva troše na način koji ne obezbjeđuje stanovništvu da u cjelini dobije od lokalne

108

zdravstvene ustanove moguću optimalnu zaštitu koja odgovara uloženim sredstvima. Na primjer, juče smo saznali od jednog ljekara u Travniku , da na Vlašiću postoji zdravstveni punkt sa stalnim bolničarem gdje četiri puta nedjeljno odlazi ljekar opšte medicine. Kada smo samo aproksimativno izračunali koliko iznosi visina godišnjih izdataka, vidjeli smo da se iznos kreće oko 4 i po miliona dinara. Kakvu zdravstvenu zaštitu može da razvije ovakav punkt, mislim da nije potrebno detaljnije obrazlagati. Međutim, ovakvi punktovi su česta pojava u službi Bosne i Hercegovine, jer od ukupnog broja punktova samo 11 % vodi ljekar opšte prakse, 60% medicinska sestra, 5 % sanitarni tehničar, 9 % babica , a bolničari 69 % . Ako se uzme da 195 ovakvih punktova troše godišnje samo po milioni 600 hiljada, onda za takvu lošu zdravstvenu zaštitu društvo troši godišnje preko 300 miliona dinara, a to je možda samo trećina stvarnih troškova. Zdravstvena zaštita je u cjelini skuplja, takođe i u glomaznim i prekapacitiranim ustanovama, gdje proizvodne snage premašuju potrebe stanovništva, zatim u ustanovama kojima se zbog glomaznosti i heterogenosti organizacionih jedinica teško upravlja. Ukupni troškovi zdravstvene zaštite na teritorijama gdje su raspoređene zdravstvene ustanove sa deficitarnim proizvodnim kapacitetima, povećavaju se takođe i zbog toga što je dio stanovništva usljed slabog kvaliteta produkcije ili nedostatka standardnih usluga određenih vrsta, prinuđen da svoje zdravstvene potrebe podmiruje u ustanovama van svoje uže gravitacije što izaziva dodatne troškove zbog putovanja, a i zbog toga što su cijene u ustanovama van područja gotovo

109

redovno više od cijena koje bi se mogle postići u ustanovama na užem području . Ovo ukazuje na to da će, imajući u vidu male mogućnosti lokalnih ustanova i komunalnih zajednica da ispravno sagledaju mogućnosti racionalnije zdravstvene zaštite , jedino sistem racionalne organizacije i planiranja razvoja službe dovesti do povoljnijeg zahvatanja u društvene fondove. No, to će moći da se ostvari pod uslovom da se region formira prirodnim putem na širem području, pri čemu region treba shvatiti kao složen sistem organizacije u kojem djeluju podsistemi vezani uz centar regiona zajedničkim interesima koje treba prethodno upoznati , a u daljnjem toku prilagođavati daljem razvijanju društva i promjenama interesa koji se mijenjaju procesom društvenog razvoja . Region mora biti prožet integracionim procesima i razvijenijim sistemom samoupravljanja, koji će preći okvire ustanove i opštinske zajednice . Kao što je poznato, programi zdravstvene zaštite predstavljaju ključnu sistematsku osnovu za usmjeravanje preventivne djelatnosti društva i zdravstvene službe . No , iako se na tome insistira već više godina, iako su tamo gdje su programi doneseni i donekle realizirani pokazali svoju vrijednost, ipak nisu dali one rezultate koji se od njih očekuju . Analiza ovih pojava pokazuje da Osnovni uzroci leže u sljedećem :

Programi se ne izražavaju obimom određenih poslova, nego se uopšteno formulišu na način koji ne pruža jasnu definiciju zadatka, niti obavezuju na njegovo konkretno izvršenje . Na primjer, česta je pojava da na osnovu takvih programa ni pla-

110

novi ustanova nisu konkretni . Evo nekoliko primjera uzetih iz planova rada nekih ustanova : - podići nivo patronažne službe na veći stepen, ― izboriti se za što veća sredstva za rad na preventivnoj zdravstvenoj zaštiti, jer postoji opravdana potreba za što većim ulaganjem u tu službu , - prema mogućnostima forsirati rad pokretnih savjetovališta, - poduzimati energične mjere za poboljšanje higijenskog stanja u pogledu snabdijevanja zdravom pitkom vodom, raditi na svim vidovima zdravstvene zaštite predškolske djece, naravno u granicama mogućnosti, angažovati sve raspoložive snage u cilju sprečavanja hroničnih oboljenja, ranog invaliditeta, industrijskog traumatizma i nesretnih slučajeva. Preventivna djelatnost na definisanim planovima ne može se normirati , pa prema tome ni objektivno procijeniti vrijednost rada zdravstvenih radnika koji su zaduženi da rade na njegovoj realizaciji . Ne poznajem slučaj Instituta profesora Žarkovića i ne mogu o njemu govoriti, ali znam da naš Zavod već dvije godine radi na razradi sistema, na izradi kriterija rada i programiranja rada, sistema evidencije, pa ipak tek ove godine mi ćemo biti u stanju da pređemo na realiziranje takvog sistema raspodjele dohotka u pravom smislu riječi. Da li će biti idealno , ne znam. Ovdje nije u pitanju kako će se pojedinačno koji slučaj ocijeniti , nego se radi o tome na koji način će se ocijeniti rad stručnjaka koji rade na zdravstvenoj zaštiti .

111

Programi se nedovoljno koriste kao osnova za ugovaranje prioritetnih zadataka zdravstvene zaštite. Dosadašnja praksa pokazuje da se prilikom ugovaranja javljaju dvije vrste zahtjeva, jedni koje predlaže zdravstvena služba u programima koje donose opštinske skupštine i drugi koje postavlja služba socijalnog osiguranja . Ovi zahtjevi često nisu prethodno međusobno usklađeni i tada se događa da je zdravstvena služba prisiljena da prihvati zahtjeve službe socijalnog osiguranja i da planove rada preinači prema zahtjevima. Ne ulazeći u analizu uzroka ovakvih pojava, koje nisu u skladu sa zakonskim odredbama, jer služba socijalnog osiguranja treba da svoje programe uskladuje s programima zdravstvene zaštite , ovdje se postavlja i drugo važno pitanje : ko je naručilac programa zdravstvene zaštite , da li služba socijalnog osiguranja ili opštinska skupština . Ako se želi postići da se zdravstvena služba zadrži u mogućim materijalnim okvirima, uslovljenim visinom fondova, što je vjerovatno namjera službe socijalnog osiguranja, onda je neophodno u prvom redu imati u vidu postojeće mogućnosti zdravstvene službe, a potom ustanoviti prioritete rješavanja zadataka ovisno od dodijeljenih finansijskih sredstava. Na ovakav način bi se proces ugovaranja ubrzao i ne bi trajao u nekim slučajevima čak i cijelu godinu . Zdravstvena služba još uvijek nije kadrovski osposobljena za sprovođenje obimnijih programa. Od kolikog su značaja kadrovske mogućnosti zdravstvene službe za razvijanje preventivne zdravstvene zaštite i kakav se efekat postiže sprovođenjem jasno formulisanih programa, može se

112

ilustrovati upoređivanjem ostvarenih rezultata ná pojedinim područjima . Tako, na primjer, dječija zaštita koja se sprovodi preko dispanzera i ordinacija opšte prakse različito je ostvarena ovisno o navedenim faktorima. Tamo gdje je pitanje programa i kadrova za njeno sprovođenje uspješno riješeno, zdravstveno stanje djece je znatno bolje. Na primjer, u Bos. Gradiški gdje djeluje dispanzer sa dobrim programima, smrtnost dojenčadi iznosi 53 promila. U Jajcu gdje nema dispanzera smrtnost prelazi 100 promila, u Drvaru gdje je razvijen dječiji dispanzer smrtnost je 57 promila, u Bihaću nema dispanzera i smrtnost dostiže 137 promila. U Bijeljini i Tuzli djeluju dispanzeri sa dobrim programima , te se smrtnost novorođenčadi kreće od 52 do 60 promila, u Travniku nema dispanzera i smrtnost dostiže 145 promila . Međutim, da snaga zdravstvene službe ne ovisi samo o kadrovskim mogućnostima , nego i o adekvatno postavljenoj mreži organizacionih jedinica 1 programima, svjedoči činjenica da je u opštini Centar Sarajevo smrtnost dojenčadi u 1963. godini iznosila 40,7 (u Ljubljani 31,0 , na Rijeci 33,3) , u 1964. godini oko 45 promila , što znači jedva nešto manje nego u Bos. Gradiški , Mostaru, Bijeljini i drugim mjestima u kojima ne djeluje tako jaka zdravstvena služba kao na području opštine Centar Sarajevo, gdje pored dispanzerske službe postoji i dječija klinika sa najkvalitetnijim kadrovima u SRBiH, a i uslovi koji postoje u Sarajevu daleko su povoljniji . To nameće pitanje : zašto se Sarajevo nije izrazito približilo rezultatima drugih republičkih centara, kao , na primjer, Ljubljani i Rijeci, gdje je smrtnost dojenčadi pala na svega oko 30 promila, iako su kadrovske mogućnosti slične kao

8

Savjetovanje 113

iì u Sarajevu? Ovo svjedoči da ustanove zdravstvene službe namijenjene djeci nisu kroz programe zdravstvene zaštite opštine Centar ostvarile potrebnu saradnju koja je neophodna. Smrtnost dojenčadi u opštini Centar je niska , ali prema kadrovskim mogućnostima ona bi mogla biti znatno niža. Ovi primjeri, kao i drugi koje ovdje ne navodim , ukazuju na značaj i potrebu jačanja zdravstvene službe u pogledu stručnih kadrova , usmjeravanje njihove aktivnosti putem programa na konkretne preventivne zadatke i brže usvajanje savremenih efikasnih metoda rada. Nesistematičnost u praćenju izvršavanja pro-

gramskih zadataka stvara posebne poteškoće u vezi s ostvarivanjem i raspodjelom dohotka i otežava organima upravljanja da neke slabosti blagovremeno uklanjaju i da na vrijeme preduzimaju odgovarajuće mjere. Međutim, uvid u izvršenje programa zdravstvene zaštite može se postići samo uvođenjem adekvatnog sistema stalnog praćenja realizacije programskih zadataka . Takav sistem je usvojen u Savjetu Zdravstvenog centra Republike, ali se u praksi još ne sprovodi . To otežava ocjenjivanje obima i kvaliteta izvršenih poslova , jer prigovori na rad zdravstvene službe u pogledu izvršavanja programskih zadataka nisu često dovoljno objašnjeni činjenicama , pa zbog toga ni mjere koje se eventualno preduzimaju ponekad ne postižu potrebni efekat. Značaj ekonomsko- društvenog aspekta nedovoljne orijentacije na preventivno - zdravstvenu zaštitu , kao što je poznato , odražava se povećanim izdacima na zdravstvenu zaštitu , uporno održavanje većih ili manjih epidemija i onih zaraznih obo-

114

ljenja protiv kojih savremena medicina posjeduje suverena sredstva za njihovo uspješno sprečavanje, suzbijanje i liječenje. Ona se odražava i u visokoj dječijoj smrtnosti , oboljevanju žena od posljedica poroda vođenih bez stručne pomoći, visokom bolovanju i porastu invalidskih penzija zbog slabe zaštite i slabog stručnog nadzora, naročito kroničnih bolesnika, kao i velikom broju povreda na radu i postojanju još uvijek profesionalnih obojenja. Sve to svjedoči da zdravstvena zaštita nije još dovoljno usmjerena na rješavanje prioritetnih zdravstvenih problema, što ukazuje da bi se moglo postići i racionalnije trošenje sredstava. Nepreciznost i nedefinisanost programa zdravstvene zaštite, nedograđenost sistema organizacije zdravstvene službe, neblagovremeno prilagođavanje novim društvenim promjenama u pogledu sadržaja rada, a naročito pomanjkanje jasne spoznaje o načinu praktične primjene sistema, stvaraju poteškoće u potpunijem razvijanju samoupravljanja u zdravstvu i sistemu nagrađivanja prema radu . Takvo stanje zahtijeva dosljedno sprovođenje donesenih odluka i propisa na čemu treba da se pored stručnjaka angažuju i društveno- političke snage, a naročito članovi Saveza komunista koji rade na donošenju i realizaciji programa u skladu s opšte usvojenim smjernicama razvoja .

Voćkić Joco (direktor Republičkog zavoda za socijalno osiguranje) : Gotovo svi problemi koji proizlaze iz odnosa socijalno osiguranje - zdravstvo, radna organizacija - zdravstvo i društveno- politička zajednica

8* 115

zdravstvo, vezani su za naše mogućnosti, za materijalna sredstva . Mi se vrlo često nalazimo pred dilemom: jesu li ili nisu dovoljna sredstva koje društvo izdvaja za ovu društvenu djelatnost? Ja mislim da se ovdje ide u dvije krajnosti . Jedna se ispoljava u shvatanju da je društveni značaj ovih djelatnosti sekundaran, te se i potrošnja nastoji jednostrano prikazati kao » neproduktivna« potrošnja koja se kao takva može i zapostavljati na rang listi društvenih potreba . Ovakva shvatanja se mogu sve češće čuti u toku sprovođenja reforme i u procesima koje je reforma pokrenula. Tu je, po mom mišljemogu nju, u pitanju nerazumijevanje, inače ne objasniti kako bi se drukčije mogle okvalifikovati tendence u zahtjevima za linearno snižavanje svih vidova zdravstvene potrošnje (uključujući i nerazvijene regione), koje bi mogle imati teže posljedice ne samo za razvoj i unapređenje zdravstva, nego i za punije ostvarenje osnovnih ciljeva reforme. Druga je krajnost , koja se pretežno ispoljava kod jednog dijela zdravstvenih radnika, uključujući tu i neke komuniste, shvatanje da su dosada izdvajana sredstva za zdravstvenu zaštitu nedovoljna, te se pojavljuju sa zahtjevima koji su nerealni , pa nekad i toliko megalomanski kao da naše društvo raspolaže neograničenim mogućnostima. A što još više zabrinjava, ti zahtjevi se nerado vežu za konkretne poduhvate i rezultate rada. Za mene je štetno ispoljavanje i jedne i druge krajnosti . Niti bismo smjeli ovu oblast potcjenjivati linearnim smanjenjem potrošnje, niti je opravdano shvatanje da ne raspolažemo dovoljnim sredstvima za efikasnu zdravstvenu zaštitu. Ustvari,

116

više izdvajamo iz nacionalnog dohotka nego mnoge druge zemlje. Dok je kod nas učešće rashoda za zdravstvenu zaštitu u nacionalnom dohotku 6,88 (BiH 6,32) dotle npr. u Austriji iznosi 3,03 , Belgiji 2,31 , Francuskoj 3,14, Zapadnoj Njemačkoj 3,51 , Italiji 3,09 , ČSSR 3,67, Poljskoj 3,20, Velikoj Britaniji 4,20 itd . (podaci za inostranstvo iz 1960. godine). Mislim da je ovdje osnovno shvatiti da potrošnja u zdravstvu i socijalnom osiguranju zavisi isključivo od : a) naših materijalnih mogućnosti i privrednih kretanja i b) postignutih rezultata u realizaciji programskih zadataka. Poznato je da potrošnja u ovoj oblasti stalno raste, brže od porasta nacionalnog dohotka (od 1958. god. do 1964. prosječna stopa porasta nacionalnog dohotka iznosila je 13,9 , a potrošnja zdravstvene zaštite do 20,3 %) , odnosno na prvi pogled čak i neovisno od naših mogućnosti , pa nekad i samih potreba. Međutim, bez obzira što su ovi problemi u dosadašnjim planovima privrednog razvitka redovno potiskivani na sporedni kolosjek, bez obzira što planovi i programi zdravstvene zaštite nisu imali realnu materijalnu podlogu itd. , ipak je uočljiva upravo frapantna zavisnost kretanja potrošnje u zdravstvenom osiguranju od opštih kretanja našeg ekonomskog razvitka . Ovo ističem zbog toga što i mnogi od nas koji radimo u zdravstvu i socijalnom osiguranju nedovoljno ili gotovo nikako ne sagledavamo uticaj spoljašnih faktora, te često nismo u stanju da ocjenjujemo u kojoj mjeri kakvu međuzavisnost u određenim situacijama treba jačati ili slabiti . Neprilagođavanje potrošnje u zdravstvu ritmu naših privrednih kretanja neminovno stvara i

117

određene idejno -političke probleme, jer se upravo u tim najnezgodnijim vremenskim periodima preduzimaju mjere restrikcije, traže izlazi u nekim korjenitijim izmjenama pravnog režima i sl. , što, normalno, stvara u izvjesnom smislu i pravnu nesigurnost kod osiguranika i radnih organizacija, koji svojim doprinosima obezbjeđuju sredstva za skoro cjelokupnu zdravstvenu zaštitu . A i osiguraniku i radnoj organizaciji , s jedne strane, kao i zdravstvu i socijalnom osiguranju , s druge strane, potrebni su čvršći i sigurniji programi , čvršća i sigurnija sredstva. To je polazna tačka sa koje uvijek moramo startovati. No bez obzira na dosadašnju nesigurnost u ovom pogledu, naš društveno- ekonomski razvitak je ipak već stvorio solidnu materijalnu bazu za dalji , brži napredak zdravstva i socijalne sigurnosti . Mislim da ovu konstataciju ne umanjuje ni činjenica što smo još uvijek insuficijentni sa mrežom zdravstvenih ustanova, što imamo nekih područja sa veoma složenom patologijom gdje se zdravstvena zaštita svodi samo na minimalne usluge u slučaju bolesti , dok poliklinička i dispanzerska služba, laboratorije itd . , bez čega se ne može ni zamisliti savremeni medicinski rad u najelementarnijem smislu dijagnosticiranja i liječenja, na izvjesnim područjima gotovo i ne postoje . Čak se na nekim mjestima i obavezno vakcinisanje vrši u srazmjerno malom procentu, dok tuberkuloza , dječije i zarazne bolesti još uvijek predstavljaju ozbiljan problem i nanose teže posljedice društvu , privredi i odbrambenim snagama zemlje. Reforma je još više zaoštrila ove probleme i imperativno zahtijeva da se bez odlaganja iznađu trajnija rješenja ne samo zbog usklađivanja po-

118

trošnje sa našim mogućnostima, nego na prvom mjestu zato što i od rješavanja gorućih problema u ovoj oblasti zavisi punije ostvarenje osnovnih ciljeva reforme. Zbog nepostojanja sigurnije i čvršće politike povezivanja razvoja zdravstva za društveno - ekonomski razvoj i za stvarne potrebe građana i radnih organizacija, ponekad zaista dolazi do sputavanja i kočenja bržeg i skladnijeg razvoja čak i kad postoje određene materijalne mogućnosti . Programiranje zdravstvene zaštite (a naročito programiranje na dužu stazu i uklapanje tih programa u društvene planove privrednog razvitka postavlja se danas kao prioritetan zadatak . Međutim, pored • opštinskih programiranja sve više se ukazuje potreba za regionalnim programima, kao i prilagođavanje sistema finansiranja takvom regionalnom programiranju . Jedino u širim regionima, krupnijim rizičnim zajednicama, moguće je obezbijediti dovoljno sredstava za kompleksnu zdravstvenu zaštitu , obezbijediti funkcionalno jedinstvo zdravstvene službe i time omogućiti racionalno trošenje sredstava i budući skladniji razvoj zdravstvene zaštite , uz istovremeno eliminisanje raznih lokalizama . Nisu rijetka shvatanja koja šire zdravstvene regione i šire zajednice zdravstvenog osiguranja posmatraju i tretiraju isključivo kao teritorijalne organizacije za snošenje određenih rizika . Dosada je politika finansiranja zdravstvene zaštite na jednom širem regionu vrlo često bila odvojena i neusklađena sa politikom zdravstvene zaštite uopšte . Međutim, finansiranje kao način obezbjeđenja sredstava može biti samo nerazdvojan sastavni dio

119

jedne određene politike zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, a ne neka zasebna politika. Načelo uzajamnosti i solidarnosti ne bi trebalo posmatrati samo kao načelo uzajamnog finansiranja. Nama često problemi finansiranja toliko zamagljuju oči zaboravljajući da se tu na prvom mjestu radi o načelima naše politike, aktivne i akcione politike udruženih osiguranika, udruženih radnih organizacija i komuna na planu kvalifikovanog, blagovremenog i što potpunijeg sagledavanja uzroka bolesti , razvoja preventive i rehabilitacije radnih ljudi za dalji društveno koristan rad . Međutim , na planu realizacije ovih koncepcija postoje i izvjesni otpori, tendencije i neshvatanja, čiji korjeni leže u meduopštinskim odnosima na relaciji ekonomski jaka ekonomski slaba opština u okviru rizične, regionalne zajednice . Radi se o pravu raspolaganja dijelom nacionalnog dohotka namijenjenog za zdravstvenu potrošnju u okviru zajednice zdravstvenog osiguranja. Ekonomski snažnije opštine, gdje je skoncentrisana industrija i ostale privredne djelatnosti koje opsorbuju radnu snagu iz ekonomski slabijih opština , često smatraju da sva sredstva ostvarena na njihovom području, a namijenjena za obezbjeđenje prava iz socijalnog osiguranja, treba isključivo da se upotrijebe za zdravstvenu i drugu potrošnju na njihovom području . Međutim , zajednice socijalnog osiguranja nisu samo zajednice udruženih osiguranika, nego i udruženih radnih organizacija i udruženih opština . Solidarnost se i sastoji u tome da se svakom radnom čovjeku , bez obzira na prebivalište i ekonomsku moć njegove opštine, omogući korišćenje zakonskih prava iz zdravstvenog osiguranja pod

120

istim uslovima. Zbog toga je i uspostavljen takav sistem finansiranja u kome mogu egzistirati i obezbijediti materijalnu bazu za potpunu organizaciju zdravstvene zaštite samo ekonomski jake i stručno-kadrovski sposobne šire regionalne zajednice. Ovdje se vrlo često zanemaruje i činjenica da proizvođači imaju pravo prenijeti dio svog viška rada iz opštine u kojoj ga ostvaruju na područje gdje žive . Međutim, u zemljoradničkom osiguranju javljaju se sasvim drugi procesi , tj . težnja ekonomski slabih opština da se izdvajaju u zasebne zajednice, jer se zbog subjektivnih slabosti i potcjenjivanja ovog problema u ekonomski jačim opštinama vrši prelijevanje sredstava iz slabijih u jače . Sve ovo ukazuje koliko je problem uzajamnosti i solidarnosti delikatan i osjetljiv problem .

Samo uzgred da podsjetim da su principi uzajamnosti i solidarnosti prihvaćeni u socijalnim osiguranjima niza kapitalističkih zemalja, čije je socijalno zakonodavstvo rezultat klasne borbe , te ima karakter iznuđenih koncesija . Budući da se čitavo naše društveno uređenje temelji na društvenoj silidarnosti i socijalističkom humanizmu , na zakonom utvrđenoj uzajamnosti, onda nisu u redu shvatanja po kojima u jednoj opštini mogu živjeti građani bez osnovnog zdravstvenog obezbjeđenja samo zato što je ta opština ekonomski nerazvijena . Na koncu, svi osiguranici bez obzira gdje žive , uplaćuju po istoj stopi doprinos za svoje zdravstveno osiguranje i imaju po zakonu ista prava . Međutim, sada se opravdano postavlja pitanje : da li će realizacija ovih regionalnih koncepcija (koje su po mom dubokom uvjerenju jedino ispravne

121

i u skladu s cjelokupnim opšte-društvenim i privrednim kretanjima kod nas) , da li će zdravstvena zaštita organizovana na regionalnom principu, kao i okrupnjene zajednice socijalnog osiguranja eliminisati sve ono što nam danas smeta i koči da brže idemo naprijed ? Poznato je da svaka organizaciona forma, pa prema tome i ova, može ostati samo forma, ako njenu sadržinu ne obezbjeđuju unutrašnji interesi i odnosi svih zainteresovanih učesnika . Ona može biti efikasna organizaciona forma samo ako njena sadržina bude aktivnošću komunista i svih radnih ljudi istovremeno razrješavala i postojeće društveno -ekonomske i idejno-političke probleme . Organizaciono-finansijska rješenja, koja sada tražimo, idu za tim da se poveća i stručna i društvena odgovornost zdravstvenih radnika i to ne samo u potrošnji, nego i u raspodjeli skoro svih sredstava namijenjenih za zdravstvenu zaštitu. Realizacijom ovih zamisli obezbijediće se da se zaista na jednom kvalifikovanijem nivou programira i ocjenjuje realnost zahtjeva i prioritet potreba. Medutim,

istovremeno

se

opravdano

po-

stavljaju i pitanja : da li će širi zdravstveni regioni i zajednice osiguranja time automatski obezbijediti bolju organizaciju zdravstvene službe i službe socijalnog osiguranja kao i njihovo funkcionalno jedinstvo ; da li će približiti ili udaljiti osiguranika i radnu organizaciju od neposrednog učešća i brige za racionalno korišćenje sredstava i efikasniju zdravstvenu zaštitu ; da li će omogućiti dalji razvoj i produbljivanje odnosa na relaciji zdravstvena ustanova osiguranik i zdravstvena ustanova radna organizacija i uspostaviti obo-

122

strani materijalni stimulans kako kod neposrednih korisnika, tako i kod neposrednih izvršilaca zdravstvenih usluga ; da li se time obezbjeđuje izmjena strukture potrošnje između bolničke i ambulantno-polikliničke službe u korist ove posljednje? (Na primjer, kod nas sada troškovi za ambulatno-polikliničko liječenje iznose 23,4 %, dok se u drugim zemljama penju čak na preko 50 %) . Uvjeren sam da odgovor na sva ova pitanja može dati samo jasna dugoročnija politika razvoja zdravstvene zaštite i zdravstvene službe, a to znači i dobra organizacija zdravstvene službe, koja je danas jako razjedinjena . U Programu SKJ (Poglavlje : » Zadaci u oblasti zdravstva « ) stoji : »> Napori na daljem unapređenju zdravstva upraviće se prije svega na usavršavanje zdravstvene službe i unapređenje njene organizacije ...« Mislim da je izlišan komentar koliko smo od usvajanja Programa SKJ do danas odmakli u pogledu unapređenja organizacije zdravstvene službe . Samo savremeno organizovana i funkcionalno jedinstvena zdravstvena služba može primiti na sebe punu odgovornost kako za zdravstvenu zaštitu , tako i za racionalno korištenje svih sredstava s kojima društvo u ovoj oblasti raspolaže . Zbog toga mislim da je društvo ne samo zainteresovano, nego u današnjoj situaciji i dužno da zahtijeva adekvatnu organizaciju , odgovarajuću kvalifikacionu strukturu kadra, savremeniju opremu itd. Meni se čini da će i u ovoj oblasti ubuduće sve više da dolazi do slobodnijeg formiranja ponude i potražnje zdravstvenih usluga , čime će zdravstvene ustanove biti još više stimulativne na planu razvijanja asortimana i kvaliteta saglasno potrebama gravitacio-

123

nih područja, a posebno na planu racionalne potrošnje i efikasnije zaštite . Ja mislim da intervencija i pomoć društva u tom pogledu neće istovremeno značiti i nedozvoljeno miješanje u samoupravna prava zdravstvenih ustanova. Zajednice socijalnog osiguranja radnika i zemljoradnika, opštinske skupštine i radne organizacije, koje će na bazi usvojenog programa zdravstvene zaštite sklapati ugovore i prenositi u tu svrhu obezbijeđena sredstva na zdravstvo, imaće pravo da organizuju i praćenje realizacije utroška tih sredstava, praćenje rezultata rada zdravstvenih ustanova itd. , jer se sredstva i daju u cilju izvršenja određenih konkretnih zadataka . To se isto odnosi i na službu socijalnog osiguranja. U sistemu dohotka može se platiti samo onaj rad koji je društvo priznalo kao društveno koristan. Sve dosljednija primjena sistema dohotka već sada tjera ove službe da energično raščišćavaju sa lažnim i neekonomskim elementima. Naravno, procesi vršenja diferencijacije i diverzifikacije poslova i zadataka, utvrđivanje jedinstvenih cijena u odnosu na određeni radni proces, obim, kvalitet i efikasnost ,kao i ostali poduhvati u pravcu iznalaženja računskih kategorija ne bi nas ni u kom slučaju smjeli dovesti dotle da zaboravimo na radnog čovjeka, zbog koga ove službe i postoje , ne bismo smjeli ni u kom vidu da ugrozimo zakonska prava osiguranika . Ja mislim da je upravo to danas jedan od osnovnih zadataka nas komunista koji radimo u zdravstvu i socijalnom osiguranju , gdje se i sami teško snalazimo , jer, kao što vidimo , ni zadaci koji se pred nas postavljaju nisu nimalo laki ni jednostavni.

124

Nikola Cvijetić (član Centralnog komiteta SK BiH): Današnji sistem finansiranja socijalnog osiguranja, sistem upravljanja u socijalnom osiguranju nije usklađen sa komunalnim sistemom. Zato nije ni moglo do punog izražaja doći ni društveno upravljanje niti raspodjela u toj oblasti. Naime , mi smo imali 11 zavoda i 16 zajednica u 106 opština . O sredstvima, stopama, potvrdama, odlukama skupština komunalnih zajednica odlučivalo je tih 16 opština, u čijem su oni sjedištu . Naime, njihove odluke su potvrđivale skupštine uz pismenu saglasnost ostalih opštinskih skupština. U takvoj situaciji dolazilo je do toga da veliki broj opština i društveno-politička rukovodstva nisu bila u dovoljnoj mjeri zainteresovana za sredstva kojima raspolaže socijalno osiguranje, za njihovu raspodjelu, a niti za razvijanje organa društvenog upravljanja na nivou komuna. Slažem se s drugovima koji su diskutovali o pitanju šta je sve ovaj sistem stimulisao u zdravstvenim ustanovama. Meni se čini da je tu veliki problem, problem bolovanja, bez obzira koliko dana iznosi . Ako ste sada čitali o pitanju bolovanja do tri dana, sigurno je da se neće moći to riješiti bez velikih diskusija o tome koje kategorije ljudi moraju ipak dobiti plaćeno bolovanje. Dobro je to da i mi diskutujemo ovdje o raspodjeli u zdravstvu . Htio bih konstatovati da dosadašnji odnosi između zdravstva i socijalnog osiguranja nisu bili uvijek u redu. Međutim, ti su se odnosi počeli sve više da poboljšavaju otkako je počela da raste materijalna osnova zdravstvenih fondova. Otada je nekako lakše . No, ne treba da

125

se zavaravaju kadrovi iz zdravstvene službe da ćè sada, kada se to prenese na samu zdravstvenu službu, biti nešto više tih sredstava. Vi čujete i stalno se govori o tome kako bi građani trebalo da imaju više uvida i daju još neka sredstva za svoju zdravstvenu zaštitu . Juče smo čuli od Joce Voćkića o tom pitanju u nekim zemljama. Ali kod nas se postavlja pitanje : dokle smijemo da podižemo te stope , dokle smijemo da opterećujemo toga građanina kada nemamo još uvijek adekvatnu zdravstvenu zaštitu ni za ovo što trošimo? Postavlja se pitanje gdje su rezerve. Rezerve su u zdravstvu. Tu su rezerve što se tiče ovih sredstava. Ne bih želio da me shvatite kao da neko ima namjeru, bilo u zajednici socijalnog osiguranja ili u Skupštini ili u Izvršnom vijeću da smanji te stope zbog toga što smatramo da ima rezervi . Nama se čini da svaka opština kao da hoće da ima bolnicu, a niko ne diskutuje o tom da te stacionare podvede pod zakonske odredbe . Druga je razni pregledi . Kada za jednog čovjeka istragu izvrši Dijagnostički centar, to isto radi klinika ako dođe tamo . To je praksa , i tako se radi, a da li nam to treba? Drug Jamnicki je pokrenuo polemiku sa drugom iz Tuzle o broju službenika, tj . koliko imamo ljekara, koliko imamo srednje-medicinskog kadra, koliko imamo tzv. bolničara tj . nižeg pomoćnog zdravstvenog osoblja i administracije . Neće biti da je sada u Prijedoru 200 miliona manje u fondu , odnosno da se zbog bolnice ne može da pokrije liječenje samo van Prijedora . Možda ćemo tu pronaći koju desetinu miliona ili i svih 200 miliona na osoblju koje je često neproduktivno, onom

126

nestručno i ono koje ne može pružiti zdravstvenu zaštitu , niti unaprijediti organizaciju zdravstvene službe. Ili, ono što je materijal iznio , u Bratuncu ima jedan ljekar, jedna medicinska sestra, jedan laborant, a 16 ostalog osoblja, od tog 3-4 u finansijskom odjeljenju . Ima bolničara koji su ranije bili bravari, limari , a u vojsci završili kurs. I to je zdravstveno osoblje . Postavlja se pitanje : ima li tamo gdje oni rade zdravstvene zaštite ? Kada postavite to pitanje našem ljekaru on kaže : » Dajte zakon da se ovo zabrani « . Ništa ne znači pravilnik, statut, sistematizacija, određivanje profila kadrova itd . Da li nam u ovakvoj situaciji treba toliki broj pomoćnog osoblja? Dođete u bolnicu i kažu da nema viška, a izađete iz bolnice , a ti isti ljudi kažu ima 50. Pošto diskutujemo ovdje na političkom nivou, šta je sa fondom školovanja i usavršavanja kadrova? Ovo je na ono jučerašnje pitanje da nema sredstava. 2,5% odvaja se u taj fond školovanja i usavršavanja. A sada se pitamo gdje su ta sredstva . Pitamo jedan dom zdravlja , a oni kažu da nemaju odakle da ih odvoje. Znači , to nije poseban fond. Oni čekaju završni račun ‚ i ako niko ne pokrene pitanje toga fonda i neće ga biti. A što mi nemamo srednje-medicinskog kadra, nemamo ljekara i ne možemo da platimo ljude da idu na specijalizaciju , da idu na usavršavanje, što ne možemo da damo tri mjeseca čovjeku sredstva da ide na Kliniku, je li to dobra stvar? Mislim da komunisti to ne smiju dozvoliti . Da se razumijemo . Društveno knjigovodstvo neće prihvatiti ničiji završni račun dok ne vidi u što se potrošio taj dio i ako se

127

budu nenamjenski potrošila ta sredstva ona će se morati vraćati za svoju namjenu . Slažem se sa stvaranjem velikih zdravstvenih centara, kako ćemo mi zakonom regulisati pitanje zajednica i zavoda socijalnog osiguranja , ali sada se postavlja pitanje finansiranja . Ja bih se složio s Grujicom Žarkovićem da je to ipak mač sa dvije oštrice. Da li ćemo stvarati sada neku treću kulu , a ja mislim da se može desiti da se zatrpamo administracijom, da pretvorimo te zavode u regionima u tehničko-finansijsku službu . To bi bilo jako loše . Ali , ako to ne bude oni mogu da kažu : » Mi to ne možemo raditi jer nam je potrebno još toliko i toliko ekonomista, potrebno nam je toliko drugih službenika itd . neko « ne mislim na pojedince, pa ni na profesore, nego na neko stručno medicinsko tijelo, koje bi moglo da daje meritorne ocjene. Čini mi se da mi takvog stručnog tijela nemamo. Zbog toga i može da se desi da u našoj Republici lutamo . Neko je u diskusiji napomenuo da će se mnogi problemi riješiti zakonom ponude i potražnje, mehanički podvrgavajući jednu službu, tako specifičnu, fizičkom zakonu ekonomike . Zato se i moglo uvriježiti shvatanje da su preventivna služba i niz grana u medicini nerentabilne. Ne osporavam uticaj i ekonomičnosti zakona u zdravstvu, ali mislim da prethodno moramo mi zdravstveni radnici srediti neke stvari . Drug Žarković kaže da medicina ne trpi šeme i da zbog silnog svakodnevnog napretka svako šematiziranje koči , ali ja bih podsjetio na jednu drugu stvar, a to je postojanje principa u medicini kao i u svakoj drugoj naučnoj oblasti . Zbog toga se sada javlja da zbog odbacivanja šema zapostavljamo principe . Drug Žarković je još napomenuo i to da birokratizam sprečava razvoj zdravstvene službe. S tim bih se samo djelimično

149

složio i odmah dodao da nedostatak ili nepoštovanje medicinskih principa i principa planiranja u zdravstvu su isto tako doprinijeli ovakvom stanju zdravstva kod nas i na taj način omogućili upliv birokratizma, jer se može djelovati nesmetano samo ondje gdje ne postoje jasne koncepcije onoga što mi, podvlačim mi , hoćemo, a ne što hoće ovaj ili onaj stručnjak ili profesor, ograničen svojom užom strukom do zaljubljenosti , ne poštujući integralnost zdravstvene službe . Samo samoupravljanje isto tako ne može biti » deus ex mahina « i riješiti složenu problematiku zdravstva samim tim što je i ona i pored svoje afirmacije još u toku razvoja i treba zdravstvenu službu da unaprijedi. Medicina ne postoji od juče , ona je imala i ima svoju doktrinu samo je pitanje koncepcija kako Svakako ne te doktrinarne postavke ostvariti. konsultovanjem pojedinica neprikosnovenih autoriteta nego foruma stručnih i političkih , kakav je i ovaj ovdje. Dvanaesti je čas da i Savez komunista kaže svoju riječ o tome i da mobiliše svoje članove medicinske radnike u borbu za određenu politiku u zdravstvu na osnovu medicinskih principa, jasno ih definišući . Mi moramo znati šta hoćemo u svakoj potrebnoj fazi razvoja zdravstvene zaštite , svakako prema našim materijalnim i kadrovskim mogućnostima, poštujući autoritete ali u isto vrijeme uz puno učešće šireg kruga zdravstvenih radnika posebno komunista kako bi bila sredstva koja nam stoje na raspolaganju realnije utrošena .

150

Ćiro Rakić (sekretar Opštinskog komiteta SK Banja Luka) : Mi na terenu

bilo kao

politički ili zdrav-

stveni radnici očekujemo mnogo od ovog savjetovanja, pa smo u Banja Luci usporili neke akcije. čekajući buduće stavove koji će biti doneseni na današnjem savjetovanju i na onom koje će se uskoro održati . Ja mogu da istaknem da je bila nasušna potreba da Centralni komitet ovako okupi aktiviste iz određene oblasti i komitetâ i da zajednički pogledamo problematiku u toj oblasti, a mislim da nam slijedi isti takav dogovor i o pitanjima oblasti obrazovanja i kulture , a možda i uprave . Materijal nam je dao solidnu osnovu , odnosno dobro je ocijenio gdje su problemi. Mislim da je to rezultat što su ti problemi ocijenjeni dolje u Žiži života i što su išle ekipe iz Centralnog komiteta dolje razgovarale. Opštinski komitet iz Banja Luke godinu dana, a i nešto više , pokušava da se umiješa i interveniše i da ne sjedi skrštenih ruku kao komitet SK . Mi smo tim intervencijama izazvali različite polemike i čak se problem >>» famoznog« miješanja postavljao . Bilo je pitanja da li treba da se miješamo u zdravstvo jer je to suptilna oblast . Mi smo nastavili da se miješamo zbog problema u zdravstvenoj službi i zbog jedne užarene situacije i kritike koja je bila na Kongresu i poslije Kongresa , kao i na vanrednoj konferenciji Saveza komunista u opštini . Mi smo obavezni i moramo se uključiti na demokratski način u rješavanje problema u svim oblastima, pa i u zdravstvu bez fetišiziranja proble-

151

ma. Mi smo se čuvali da to naše miješanje ne bude birokratsko . Držali smo uža i šira savjetovanja u Komitetu i rekli smo da tražimo od komunista i od samoupravnih organa da pokrenu ta pitanja , ali da u stručna rješenja nećemo da se Mi zahtijevamo i pozivamo na odgomiješamo . vornost i pojedince koji su se oglušili o te zahtjeve građana osiguranika i javnosti . Ja nemam potrebe da se zadržavam na području koje je raščišćeno , ali mislim da opštinski komiteti i osnovne organizacije moraju da budu više naelektrisane ovom problematikom . Čini mi se da moramo politizirati čitavu ovu oblast . Veliki je uspjeh OK SK Banja Luka što je uvukao u rješavanje ovih problema i zdravstvene kolektive i komuniste , što je uvukao 50 ili 60 ljekara, masu medicinskog osoblja , što je uvukao nemedicinsko osoblje , što ih je zagrijao za tu problematiku . Inače , sve je to suviše sterilno stajalo vizavi ovih problema u zdravstvu . Mi nismo napravili još ništa , ali smo ušli u taj lavirint i imamo neke osnovne stavove i poglede na tu problematiku . Prije godinu dana nismo imali ni toga . Preporučio bih drugovima da se u tom smislu svi zalažemo da komiteti Saveza komunista i sve osnovne organizacije budu umiješani u rješavanje ovih problema , ali posljednju riječ treba da čuju od nas dolje . Ja ću kasnije da kažem kako mi doživljavamo republičke intervencije . Ja imam utisak da smo suviše mnogo preokupirani nekim odnosima zavoda za socijalno osiguranje i zdravstvene službe, a mnogo manje onim zbog kojih mi i postojimo. Mi vrlo često bježimo od stvarne discipline i poštovanja jednog

152

čvrstog stava i suviše je vulgarizovan problem automatizacije i u manjim i u većim ustanovama. Čuli smo juče od drugarice koja je diskutovala , a koja je zbog toga što je tražila red i disciplinu. u jednom malom kolektivu , pod parolom demokratizacije trebalo da bude izbačena . Ja nemam iluziju da u svim malim kolektivima možemo da obezbijedimo svu demokratičnost, ali mislim da ne možemo ni da pustimo, a da na određeni način ne kontrolišemo. Da nije bila zametnuta intervencija kroz štampu taj slučaj bi se riješio drugačije i sigurno ne pozitivno i u korist jednog entuzijaste koji je tražio red i disciplinu u kolektivu. Ja mislim da bi naši proizvođači i osiguranici više voljeli da ima mnogo manje prepirki , a više usluga i da je bolji red u zdravstvu . Možda se meni tu može prigovoriti, ali ja mislim da u svakom malom kolektivu moramo da ukazujemo na neodgovornost pojedinaca. Mi u praksi stvari suviše komplikujemo . Na primjer, dogovorili smo se na jugoslovenskom nivou oko osnivanja zdravstvenih centara . Ali to je počelo da se komplikuje , pa se već javljaju skeptici oko tih zdravstvenih centara . Nije nam jasno predstavljeno u kakve okvire želimo postaviti ove zajednice. Nama se čini da stvaramo još jedan zavod za socijalno, u smislu medijatora, da bismo dobili još nekog s kim treba da se svađamo . Ali mi mislimo da tu funkciju zdravstvenog centra mogu da prime na sebe zavodi i da nije potrebno nikakvo novo tijelo . Zato imam predlog, a to je predlog i mojih drugova sa kojima sam raspravljao uoči ovog savjetovanja , da se pokuša obavezno izdiskutovati i konsultovati i medicin-

158

ski i politički aktiv i opštinske skupštine u vezi sa ovim, kako ne bi došlo do donošenja zakona mučimo i da se stvara a da se poslije ponovo zbrka u organizacijama zdravstvene službe . Ja se slažem, a mislim da smo i svi saglasni da je dosadašnje ulaganje za proteklih pet godina bilo prilično nisko , a u ovom momentu kada se stalno govori o ekonomičnosti i o štednji treba da tražimo rezerve , ja mislim da smo u Banjoj Luci mogli povećati ulaganje za 300-400 miliona dinara, a za posljednjih 7-8 godina nismo imali tolikih sredstava . U organizacijama postoji velika mogućnost uštede i ja se slažem s onim što je drug Rubež zagovarao da treba da učinimo izvjesne napore u traženju odgovornosti i discipline u odvajanju sredstava za razvoj zdravstva. Mi smo do toga došli u ovoj diskusiji i konkretno smo zaključili da se moramo organizovanije boriti za uštedu i razvoj ove službe i preventive . Mislim da bi i svako drugi mogao da dođe do tog zaključka kada bi malo dublje zagrizao u probleme zdravstva . Kada smo počeli da tražimo

rješenja,

kao

Komitet, a i drugi faktori , naišli smo na izvjesno nerazumijevanje . Bilo je nepovjerenja i u republičkom centru , a i određeni organi kod nas izrazili su sumnju u tom pravcu . Počela su da se povezuju žarište otpora dolje sa uporištima gore. Moje je mišljenje da ima dosta prodaje » roga za svijeću pod stručnim doktrinama i da te doktrine ne vrijede. Nama treba više konsultovanja na terenu sa čitavim aktivom zdravstvenih radnika, sa Socijalističkim savezom i Sindikatom u iznalaženju rješenja koja odgovaraju našim prak-

154

tičnim mogućnostima, našim kadrovskim mogućnostima, a nije nam potrebna nikakva konstrukcija , pa makar ona bila i prihvatljiva . Možda su neke od ovih komplikovane, protiv kojih sam ja lično kao građanin, komunista, ili politički radnik. One nisu ekonomične ako su neracionalne i ako su rađene po nacionalnom dohotku po glavi stanovnika od 1500 dolara , a nisu rađene po 500 dolara . Ja mislim da svježa politika traži da se malo ne samo dolje raspravlja o kadrovima, nego da se raspravlja i gore o kadrovima u Republici, u institutima i zavodima, sekretarijatima, bilo gdje ; ako su konzervativni , ako su postali rutineri, ako su oguglali, treba im Mislim da za to ima svježih sokova iz prakse. razloga i da treba ne samo mijenjati instrumente , kako je rekao onaj profesionalni ćutač iz zabavne emisije, nego treba mijenjati i po kojeg svirača , ako taj ansambl ne štima dobro . Ja sam samo na dohvat došao do predloga o novoj organizaciji , koji su radile ekipe za Saveznu skupštinu . Mislim da je tamo jako maglovito to predstavljeno , pa`i u tim materijalima , tako da ćemo mi otići sa ovog savjetovanja, a da ipak ne vidimo šta je to zajednica zdravstvenih ustanova, šta je i kako je zamišljena ta funkcija zdravstvenih centara .

Remzo Subonjić (zamjenik sekretara OO SK Doma zdravlja Bos. Gradiška) : Mi smo još 1962. godine izvršili integraciju , da je nazovem integracijom u minijaturi , u našoj komuni. Ako bi sada računali ko je dobio sa

155

integracijom , onda bi sigurno zaključak bio da je dobio osiguranik. Da li smo dobili jeftiniju zaštitu, o tome bi se moglo diskutovati, ali da je ona postala efikasnija - to je sigurno. Sistem startnih osnova i varijabilnih dijelova u našoj ustanovi je pao na ispitu . Pokušali smo nešto drugo . Pokušali smo da nagradimo rad. Iznagrada po učinku . Međutim, bjegavam da kažem ti pokazatelji koji se mogu vidjeti nakon izvjesnog niza godina mislim da nam mogu služiti za ocjenu efikasnosti zdravstvenih službi, a ne ono dobiti svakog prvog u kokoliko će pojedinci verti . U isto vrijeme mi ne možemo ignorisati rad i ignorisati što nam se vrata gibaju od pritiska pacijenata. To je jedan fakat koji mi moramo uvažiti. Fondovi su ostali zajednički, a dohodak se formira na nivou radne jedinice . Po odbitku troškova uprave i materijalnih troškova , onaj dio koji ostane na ličnim dohocima, taj dio se dijeli sa ukupnim brojem bodova u radnoj jedinici . Na taj način dobija se vrijednost boda u svakoj radnoj jedinici, koji je svugdje različit. Sigurno je to da je svaki radnik zainteresovan da materijalni troškovi njegove radne jedinice budu manji. Iznijeću jedan primjer . Iz jedne radne jedinice zadnji put na sjednici upravnog odbora jedan drug kaže : »Mi se nećemo voziti u sektorske ambulante našim kolima. Ona su za nas skupa . Tražićemo kola iz druge privredne organizacije, koja su jeftinija. Do tada niko nije na to ni pomišljao « . Ili, iz jedne radne jedinice kažu : » Stavićemo na raspolaganje jednu sestru , jer ona ne može da zaradi svoj lični dohodak kod nas«< ,

156

Kod nas ima rentabilnih i manje rentabilnih grana. Kad je riječ o preventivnoj zdravstvenoj Mnoge zaštiti, ona je, takoreći, nerentabilna. stvari ne mogu se fakturisati. Sve pripreme oko predavanja o zdravstvenom prosvjećivanju ne mogu se fakturisati, a taj rad iziskuje mnogo truda i napora . Ne možemo adekvatno da to nagradimo. Ali , mi smo našli » solomonsko rješenje « : da zdravstvenu zaštitu ne provodimo odvojeno na preventivu i kurativu , nego da je provodimo jedinstveno kao zdravstvenu zaštitu na prvom, drugom i trećem nivou. Na taj način mislimo izbjeći i ovaj problem.

Dragan Rodić (predsjednik Republičkog odbora Saveza sindikata društvenih radnika BiH ) :

Posebno želim da izjavim da podržavam diskusiju druga Ćire, jer je on ukazao na ulogu subjektivnih faktora, i odnosa uopšte i subjektivnih faktora. Smatram da je sistem raspodjele i samoupravljanja vanprivrednih djelatnosti, pogotovo u zdravstvu dostigao takav nivo da bi trebalo apsolutno podržati predloge i ideje koje idu na to da bi trebalo tamo unijeti više naučnog metoda. Ovdje je iznijet čitav niz pitanja koji se rađa u praksi oko problema spoljne raspodjele, problema unutrašnje raspodjele itd . Mi imamo načelno odvojena sredstva za zdravstvenu zaštitu , odnosno pojedine djelatnosti, shodno zadacima i potrebama, a u radnim organizacijama shodno rezultatima rada. Ali ipak nismo u mogućnosti da to realizujemo i nailazimo na niz teškoća objektivne

157

i subjektivne prirode . Često i politički faktori dolaze u dilemu kako je moguće izvjesna pitanja riješiti kad čuju stručne ljude , jer se stručni ljudi ne slažu čak ni principijelno sa pojedinim pitanjima i rješenjima. Zato mi se čini da politički faktori imaju ulogu izjednačavanja tih stavova i sagledavanja tih problema. Sa stanovišta naučnog prilaza nekim problemima nismo dovoljno organizovani ni na nivou Republike , niti dole . Praksa koju imamo treba da se sa naučnog stanovišta više prati . Kako to postići ? Mi možemo biti stručnjaci, profesori, ljekari itd . , pa da opet nismo stručnjaci za ove odnose u ekonomici zaštite . Čak se može reći da jedan vrstan ekonomista u privredi ne može da bude vrstan ekonomista u oblasti zdravstva . Prema tome problem je složeniji nego što na prvi pogled izgleda. Nama se u praksi samo u unutrašnjoj raspodjeli javlja nekoliko momenata , počev od toga da se polazi od rangiranja radnog mjesta, utvrdivanja vrijednosti radnog mjesta putem analitičke procjene , od kategorizacije radnih mjesta itd . do neriješenog čitavog niza pitanja u vezi s uspostavljanjem mjerila rada radnika . Trebalo bi, po mom mišljenju , razmotriti da se na nivou Republike da li posebno ili u okviru neke institucije koja već postoji, ili u okviru Zavoda za zdravstvenu zaštitu , ili kod nekakve institu cije za vanredne djelatnosti, razmotri pitanje. neke institucije koja bi se bavila naučnim praćenjem ove prakse. Kod privrede to imamo . Kod nas nema, zato utrošimo puno vremena i snage, a rađaju se razne stranputice . Ja predlažem da se u izvještaju Centralnom komitetu stavi razmatranje mogućnosti formira-

158

nja takve jedne institucije , a da se onda i na nivou radnih organizacija i komuna razmotri obezbjeđenje kadra koji će se ovim baviti . Drugo pitanje u sistemu samoupravljanja i raspodjele jeste pitanje kontrole i uopšte pitanje inspekcije sprovođenja onoga što naši zakonski propisi postavljaju i onoga što mi unosimo u naše normativne akte u radnim organizacijama . Ja mislim da se tu postavlja niz problema . Za nas je interesantno pitanje osiguranika , odnosno građana. Mi svi kažemo da smo mi radi njih , a u praksi na izvjestan način izgleda da su oni radi nas. Ja mislim da bi trebalo ići na usavršavanje kontrole sprovođenja onoga što smo se dogovorili , počev od ugovaranja i realizacije ugovora, do drugih pitanja koja se u ovoj oblasti rješavaju . Mi zaista imamo puno razloga da sa stanovišta osiguranika postavimo čitav niz pitanja. Ja bih tu išao dalje . Osiguranik nije interesantan za zdravstvenu zaštitu samo sa humane tačke gledišta, nego i sa ekonomske tačke gledišta , zato on može i mora da ima veću zaštitu . I, na kraju , ove nove mjere koje se predlažu mislim da bi trebalo postaviti na takvu javnu diskusiju koja bi bila ne samo diskusija osiguranika, nego i konfrontiranje stručnih mišljenja i mišljenja onih za koje smatramo da nisu stručni , ali imaju pravo da daju mišljenje o tome. Ja bih čak predložio da s tim ne žurimo , da bismo došli do koncepcija i stavova koji će pomoći da riješimo stvari. To je bolje nego da ostanemo na improviziranim rješenjima i da bude nezadovoljstva .

159

Simo Drljača (direktor Zavoda za socijalno osiguranje Zenica) : U materijalu koji je dostavljen učesnicima ovog savjetovanja, u kratkim crtama dotaknut je problem samoupravljanja u socijalnom osiguranju, a posebno zdravstvenom osiguranju . Ovo pitanje je u posljednje vrijeme tretirano vrlo često na raznim forumima i nivoima pa bih želio i ja o tom problemu da kažem nekoliko riječi . Ono što je zajedničko u tim diskusijama i konstatacijama, a što para uši onima koji direktno rade u organima upravljanja, ili socijalnom osiguranju , to je da se problemu prilazi dosta formalistički i bez dubljeg analiziranja i ocjene rada organa samoupravljanja u zajednicama socijalnog osiguranja radnika i zemljoradnika . Često se daju negativne ocjene, osporava se bilo kakav uticaj organa samoupravljanja ili se govori tako kao da to samoupravljanje uopšte ne postoji. Međutim, stvari u praksi ne stoje tako. Ovakva shvatanja su s pravom formirana u odnosu na socijalno osiguranje do 1962. godine , kada je socijalno osiguranje bilo takozvana » država u državi « . Do donošenja Zakona o organizaciji i finansiranju čitava normativna djelatnost u ovoj oblasti bila je u isključivoj nadležnosti saveznih organa. Sve druge društveno-političke zajednice nisu imale skoro nikakve nadležnosti ni uticaja. Poslije donošenja pomenutog Zakona stanje se iz osnova mijenja . Formiranjem komunalnih zajednica i davanjem prava nadzora skupština opština nad radom zajednica , uslovljavanjem da odluke o doprinosima skupština za-

160

saglasnosti jednica stupaju na snagu davanjem od strane skupština opština, neminovno je dovelo te odluke i službu zavoda pod dvostruku društvenu kontrolu . U organe samoupravljanja radne organizacije biraju obično sposobnije predstavnike koji i stručno i politički mogu da zastupaju i interese osiguranika-radnika i radnih organizacija. Društveno-političke organizacije znatno više vode računa i pružaju pomoći ovim organima. Priličan broj izraslijih komunista aktivno radi u ovim organima i bori se za sprovođenje politike Saveza komunista . U komunalnim zajednicama zastupljeni su i zdravstveni radnici i njihov doprinos nije mali na razvijanju i usmjeravanju politike u pogledu formiranja i trošenja sredstava. Mnoge komunalne zajednice postigle su značajne rezultate kako u pogledu ekonomičnosti trošenja sredstava fonda zdravstvenog osiguranja, tako i u pogledu uticaja zajednica na ostvarivanju prava osiguranika kod zdravstvenih ustanova i socijalnog osiguranja. Samoupravljanje na nivou skupština komunalnih zajednica , izvršnih odbora i savjeta osiguranika dobro je razvijeno . Po mom mišljenju , malo je društvenih organa upravljanja gdje se sjednice češće održavaju i gdje je borba mišljenja tako razvijena kao u ovim organima. Na skupštinama komunalnih zajednica radnika i zemljoradnika vode se veoma plodne diskusije, bilo kad se radi o donošenju pojedinih normativnih akata, ili kada se analizira djejstvo tih akata, kao i kada se razmatra problematika u vezi s ostvarivanjem prava osiguranika . Ako bi upoređivali rad skupština opština i komunalnih zajednica , onda bi dali veliku prednost komunalnim zajednicama , 11 ―

Savjetovanje

161

jer se u ovom organu ljudi mnogo više interesuju i mnogo dublje ulaze u problematiku o kojoj je riječ. Ima pojedinaca koji čak osporavaju pravo organa samoupravljanja skupština komunalnih zajednica, savjetima osiguranika i izvršnim odborima, kao da to i nisu organi samoupravljanja, jer navodno osiguranici ne mogu neposredno upravljati fondovima koje stvaraju . Postavlja se pitanje : » Pa zar i u drugim oblastima društvenog života nemamo posredno upravljanje preko izabranih predstavnika, kao i u ovoj oblasti, pa čak i u radnoj organizaciji? S druge strane, službama zavoda pripisuje se daleko više vlasti i značaja nego što to one stvarno imaju u praksi . U postojećem sistemu upravljanja i samoupravljanja u svim oblastima direktori ustanova i preduzeća su po službenom položaju članovi upravnog odbora, a u socijalnom osiguranju zakon zabranjuje da se direktori biraju u upravne odbore. Samim tim, i takva mišljenja još nekim drugim činjenicama, nemaju svog osnova . Ne može se tvrditi da je samoupravljanje fondovima zdravstvenog osiguranja dostiglo savršenstvo i da ga ne treba unapređivati . Međutim, samoupravljanje u socijalnom osiguranju postiglo je značajne rezultate i određeni nivo sa kojeg se može uspješno dalje startovati . Kako će se dalje razvijati samoupravljanje u socijalnom osiguranju u mnogome zavisi i od toga hoćemo li ga samo kritikovati ili ćemo mu pomoći da nađe svoj put i razvije se . Društveno- političke organizacije, Savez komunista, Sindikat i Socijalistički savez trebalo bi više pažnje da posvećuju i više 182

pomoći da pružaju ovim organima. Rijetko ili skoro nikako rukovodioci ili funkcioneri ovih organizacija prisustvuju sjednicama ovih organa. Neki od njih ne znaju strukturu i nadležnost organa samoupravljanja , pa je i to jedan od razloga koji upućuje ponekad na pogrešne zaključke kada se ocjenjuje rad ovih organa. Socijalno osiguranje je u takvom položaju da ga, s jedne strane kritikuju da uzima puno para, s druge strane - da malo dale. Ponekad ga kritikuju i osuđuju kao da je to malte ne ostatak starog društva u socijalizmu. Mi koji radimo ponekad se stidimo što radimo u toj oblasti . U posljednje vrijeme često se čuju mišljenja i predlozi da bi samoupravljanje trebalo postaviti tako da osiguranici direktno dođu do izražaja ili da su oni odlučujući faktor, s čim se i ja , normalno, slažem, ali niko ne daje konkretan predlog Ako se ovom kako da se praktično to ostvari . predlogu teoretski prilazi , onda to izgleda sasvim logično i jednostavno. Međutim , ovdje imamo izvjesne suprotnosti koje je dosta teško uskladiti . Naime, radi se o tome da je socijalno osiguranje značajna tekovina radničke klase koja je zasnovana na uzajamnosti osiguranika . Današnji nivo društvenog razvitka zahtijeva stvaranje krupnih zajednica, jer nas objektivna situacija na to upućuje . Postavlja se pitanje : kako uskladiti ovaj problem kada se sredstva formiraju i troše na jednom širem regionu, gdje je uslov za postojanje zajednice 70 hiljada osiguranika , kako naći formu da ti osiguranici direktno odlučuju o trošenju tih sredstava? Na ovo pitanje ja nemam odgovora, ali mi se čini da je principijelno i važno pi-

11 * 163

tanje , pa bi dobro bilo da se u tom pogledu daju određeni predlozi . Iz svega ovog proizilazi , ako želimo da damo objektivnu ocjenu rada organa samoupravljanja u socijalnom osiguranju , da se moraju sagledati dobre i loše strane ovog pitanja. Bilo bi vrlo interesantno izanalizirati kako su se komunisti postavljali i kako su obavljali svoju funkciju upravljanja u tako važnoj društvenoj službi, jer se forumi ovdje nisu puno miješali. Drugo pitanje , koje je danas aktuelno i koje je predmet rasprave u vezi sa podešavanjem sistema da osiguranici jače utiču na trošenje sredstava i politiku zdravstvene zaštite, jeste pitanje ugovaranja između fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova . Postojeći Osnovni zakon o organizaciji i finansiranju socijalnog osiguranja isključivu nadležnost da ugovara sa zdravstvenim ustanovama zdravstvenu zaštitu ostavio je skupštini komunalne zajednice . Ugovaranje je veoma složen, stručan i odgovoran posao . U pripremama za ugovore i u ugovaranju učestvuju sa obje strane ljekari, ekonomisti, finansijeri, pravnici i najodgovorniji rukovodioci . Nemoguće je da zasjeda skupština komunalne zajednice , s jedne i savjet zdravstvene ustanove, s druge strane, pa da ugovaraju . Teško bi se na taj način mogao sklopiti ugovor . Svaki organ mora imati neku stručnu službu ili uže tijelo koje će sagledati potrebe i mogućnosti i izraditi neki predlog . Nije za potcijeniti ko ugovara , ali je po svoj prilici važnije šta i kako ugovara . Formiranjem još jednog posrednika stvari mogu samo da se kompliciraju . Mi smo to pitanje riješili na taj način što je stručna služba pripremila ugo-

164

vore , a Skupština je ovlastila svoj izvršni odbor da ugovara, odnosno daje saglasnost za ugovaranje . U zadnje tri godine nismo imali nijednog arbitražnog spora . Zdravstvene ustanove su bile, uglavnom, zadovoljne . Tako će zdravstvene ustanove u 1966. godini ostvariti solidne fondove . Bolnica Zenica imaće preko 100 miliona dinara, Dom zdravlja Zenica oko 40 milona dinara, Medicinski centar Travnik 70 miliona dinara, Dom zdravlja Kakanj oko 40 miliona dinara itd . Sve tri komunalne zajednice radnika i zemljoradnika takođe su pozitivno poslovale i ostvarile su višak od 90 miliona dinara iako smo stope doprinosa znatnije smanjili poslije reforme. Na taj način, stvorena je solidna materijalna baza za razvoj samoupravljanja i raspodjelu dohotka u zdravstvenim ustanovama i socijalnom osiguranju . Treće pitanje o kojem sam, ukratko, htio da kažem nekoliko riječi, jeste formiranje i raspodjela dohotka i sistem nagrađivanja u socijalnom osiguranju . Komunalni zavodi za finansiranje službe zavoda dobivaju sredstva na osnovu sklopljenih sporazuma između komunalnih zavoda, s jedne , Skupštine komunalne zajednice radnika i zemljoradnika i Republičkog zavoda, s druge strane. Sporazumima nastojimo da sredstva dobijamo na osnovu obima i kvaliteta obavljenih poslova. Naročito smo sporazumom za prošlu godinu sa Republičkim zavodom izdiferencirali i objektivizirali ove odnose. Gdje smo mogli, išli smo na jedinicu mjere, a obaveze u pogledu kvaliteta i rokova međusobno smo premirali, odnosno penalirali . Ovakvi ugovoreni odnosi stimulisali su službu zavoda

165

da radi kvalitetnije i da osiguranici prije ostvare svoje pravo. ličnih dohodaka prema radu je Raspodjela ključno pitanje svakog preduzeća i ustanove . S obzirom da se u materijalima ovom pitanju pridaje veliki značaj iznio bih samo neka naša iskustva i rezultate. Razradi sistema raspodjele ličnih dohodaka na bazi analitičke procjene radnog mjesta i individualne norme prišli smo početkom 1963. godine, a prešli smo na plaćanje od 1. novembra 1963. godine i do danas smo postigli vrlo dobre rezultate. zavodu i područnim filijaU Komunalnom lama normirali smo oko 90 % poslova. Sistem smo postavili tako , da izvršenje normi i plaćanje po njima nismo ničim ograničili . Na taj način smo obezbijedili da dođu do izražaja stručnost i lični kvaliteti svakog radnika . Cjelokupna zarada radnika je zavisna od obima i kvaliteta rada svakog pojedinca. Za obavljanje određenog posla utvrđeno je vrijeme koje se priznaje radniku , a kao osnova za obračun služi startna osnova ličnog dohodka koja je određena na bazi analitičke procjene radnog mjesta i procjene ličnosti . Ovakav sistem riješio je uzgred i niz drugih problema, kao što su radna disciplina, odnos prestrankama itd . Prije ma normiranja poslova stranka osiguranik bila je nepoželjna na šalteru, sada je obrnuto, jer bez stranke nema izvršenja radne obaveze ni zarade. Sistem plaćanja po normi neminovno zahtijeva dobru unutarnju kontrolu kvaliteta . Kvalitet rješenja koje cijeni Republički zavod za socijalno osiguranje osjetno se popravio i na ocjeni

166

zakonitosti ukinuto je ili poništeno ispod 1 % rješenja. Za razradu i uvođenje sistema nagrađivanja prema radu veliku pomoć i podršku organima upravljanja i stručnom rukovodstvu Zavoda pružila je Osnovna organizacija Saveza komunista, kao cjelina i komunisti kao pojedinci . Komunisti su bili nosioci i inicijatori ovog sistema. U prvo vrijeme bilo je bojazni, a ponekad i manjeg otpora, ali zahvaljujući svjesnijim faktorima sistem je prihvaćen od čitavog kolektiva i danas se nipošto ne bi vratili na stari, jer ovaj sistem traži da se radi ali omogućuje i da se više zaradi . Potrebno je istaći da su i ostali komunalni zavodi kao i Republički zavod prešli na raspodjelu LD prema radu tako da je čitavo socijalno osiguranje prešlo na sistem normi i učinka .

Dodik Filip (sekretar Osnovne organizacije SK Republičkog Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH):

U informaciji su dati neki podaci koji se odnose na Zavod za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine.

Osnovna

organizacija

SK

proučila je

materijal, pa u vezi pitanja iz područja samoupravljanja i raspodjele dohotka dajemo odgovor na ona pitanja gdje se u informaciji spominje Zavod, jer smatramo da će to doprinijeti potpunijem

167

shvatanju sprovođenja i ostvarenja sistema u našoj ustanovi. Statutom Najvišim opštim aktom Zavoda regulisano je pitanje neposrednog i posrednog raspravljanja svih pitanja od interesa za instituciju preko izabranih predstavnika u organima samoupravljanja. Članovi radne zajednice Zavoda udruženim snagama razvijaju oblik samoupravljanja, usavršavaju sistem unutrašnje raspodjele prema radu, unapređuju uslove rada i obezbjeđuju saradnju s drugim odgovarajućim radnim organizacijama i društveno-političkim zajednicama. Od naročitog je značaja da je Statut tačno precizirao prava svakog radnog čovjeka, u smislu raspodjele dohotka prema radu, upoznavanje sa poslovanjem Zavoda, prisustvovanjem sjednicama organa samoupravljanja i pravom na stručno usavršavanje. U njemu su takođe zacrtane i dužnosti radnih ljudi zasnovane na demokratskim principima. Što se tiče raspodjele dohotka, smatramo da smo na veoma dobrom putu . U ovoj godini tu raspodjelu vršićemo dosljedno prema radu. U prošloj godini izgrađena je metodologija praćenja rezultata rada putem objektivizacije radnih mjesta , rastavljanja zadataka na etape, utvrđivanjem rokova izvršenja , evidencijom izvršenja - što sve daje određeno mjerilo za ocjenu rada i nagrađivanje prema radu. Pravilnikom o raspodjeli dohotka zacrtana je skala raspodjele čistog prihoda na način koji omogućava da se zalaganjem radne zajednice, unapređenjem organizacije rada , smanjenjem materi-

168

jalnih i drugih troškova - lični dohoci povećavaju u razmjerama koje zahtijevaju detaljnije obrazloženje. Član 5. Pravilnika o raspodjeli dohotka kaže : » >> Planirani čisti prihod Zavoda raspoređuje se na lične dohotke i fondove, tako da se 90 odsto čistog prihoda raspoređuje na lične dohotke , a 10 odsto na fondove> krotka ja-

171

gnjad«< , a imao sam prilike u njihovoj zgradi da ih vidim kao »> vukove « . Tačno je što kaže jedan drug da oni imaju organe samoupravljanja, kako oni kažu , čije odluke izvršavaju itd . Međutim , često mi smo samo sa dva čovjeka ugovarali i od njihove odluke, - nikakvih organa samoupravnego od lanja i drugih ljudi koji doprinose , njih dvojice je često zavisilo stanje konkretno u našoj Kliničkoj bolnici . Sama činjenica da dolazi nešto novo što još ne znamo, mene, isto kao i druga iz Banjaluke, buni i bojim se da ne bude ono po narodnom : >>Ove smo uzgojili, izgradili su velike zgrade i riješili pitanje stanova itd ., a sada dolaze mršavi i da li i oni neće da počnu da grade upravne zgrade, kupuju vozni park itd . « . Stoga kada budemo dobili materijal i davali primjedbe moramo da budemo vrlo konstruktivni, da damo više predloga koji će doprinijeti da se izbjegne ono što je do sada bilo . Ja kao ljekar ne mogu njima vjerovati sve dotle dok imaju onako ogromnu zgradu. I u Zenici je velika zgrada , i u Sarajevu i molio bih predsjednika da dođe, da mu pokažemo naše porodilište i uporedimo njihovu i našu zgradu . Nedavno sam bio dežurni i vidio da su tri žene ležale , bolje reći sjedile u jednom krevetu . Dok god postoji ovakva zgrada ne mogu im to zaboraviti. Mislim da je put, ono što su drugovi predlagali, što veći uticaj onih koji daju sredstva za zdravstvo i što širi krug zdravstvenih radnika , da se ne bi ponovilo to da gradimo neke stvari koje su luksuzne za naše prilike, a da nemamo tako reći » svog donjeg veša na sebi « . Vjerovaću im samo onda kada kažu : »Drugovi, rje-

172

šenja su krenula , odnosno izvolite vom Sarajevu, koju vam stavljamo nje, a da administraciju prebacimo du« . Tek onda ću im vjerovati da radnog čovjeka i bolesnika .

zgradu u Nona raspolagau staru zgrasu za interes

Htio bih da iznesem još neke stvari ukratko. Drug Vaso Radić je govorio o nepostojanju doktrina u zdravstvu , nedostatku plana i uticaja subjektivne volje pojedinca na politiku u zdravstvu itd. Mi smo svjedoci isto tako da se, pored toga što imamo te savjete u zdravstvu itd . , da se ipak dešavaju anomalije u investiranju koje se ne mogu shvatiti . Pored onolike Ilidže stvaramo velelepni novi zavod , a mi ljekari svi znamo ako bismo određivali redosljed prioriteta gdje bi došao banjeološki zavod i šta ima preče . Pitam se kako se moglo desiti da se pored postojanja neke politike u Republici dozvoli da , recimo , imamo Kliniku u onakvim prostorijama, kao da je iz austrougarskog vremena, a na drugoj strani da se gradi banjeološki zavod . Postavlja se pitanje : kako se to moglo desiti? Ja mislim samo tako što je ličnost koja je bila zainteresovana za Zavod bila jača od stručnjaka i što je ta ličnost uticala da se daju pare za to . Ličnost jednog profesora je doprinijela investicionoj politici u našoj Republici , a kada se malo razmisli siguran sam da bi svi medicinski stručnjaci u našoj Republici dali prioritet nečem drugom . Drug iz Zavoda za socijalno osiguranje je govorio o odnosima zavoda i doma zdravlja , a rečeno je u dosadašnjoj diskusiji da nije bilo nikakve odgovornosti prema specijalističkoj službi.

173

Mnogi drugovi kažu da bi bilo dobro da se vratimo na privatnu praksu i da bi to poboljšalo situaciju. Ja kao komunista i kao ljekar molim drugove koji su za privatnu praksu, da se dobro čuvaju privatne prakse, da dobro sagledaju sve njene posljedice , jer mi nismo privatnu praksu ukinuli ne zato da ljekari ne bi mogli da zarade (kad bi to bio razlog mi bismo je mogli odmah da uvedemo) , nego zato što privatna praksa ne može u modernim uslovima da pruži kvalitetan pregled, jer ljekar više nije samo njegova ličnost i deset prstiju, već je to i laboratorij i svi ostali instrumenti. To bi stvorilo i pometnju u bolnicama i klinikama i to bi bio put da se opet u bolnici javljaju ljudi sa privatne prakse. Uvođenjem privatne prakse imali bismo opet situaciju sa kovertama i telefonskim pozivima . Dragiša Savić (upravnik Bolnice Koševo Sarajevo) :

Ja bih želio da govorim o dva problema i to o organizaciji službe i raspodjeli dohotka . Kada se radi o organizaciji zdravstvene službe, onda se postavlja pitanje šta nas je rukovodilo u njenoj organizaciji i razvoju, kakav sadržaj , kakvi okviri, struktura, njen obim itd. Drug Vaso Radić je u svom izlaganju na ovom savjetovanju rekao da je u razvoju naše zdravstvene službe uglavnom vladala stihijnost , mada ja smatram da je postojala izvjesna zakonitost u njenom kretanju , nešto što je uticalo da se ona ovako oformi.

Mislim da je prevashodna dužnost nas komunista da ocijenimo šta je to što je uticalo na ovakav tok njenog kretanja , na njen razvoj koji

174

mi svi osuđujemo, uočavajući šumu negativnih posljedica, etičkih, ekonomskih, političkih deformacija, pojedinaca i kolektiva , stručnih kadrova , zdravstvenih radnika , rukovodećeg kadra , pa i organa upravljanja . Možda se mnogo zadržavamo na posljedicama, a ne na uzročniku i ne nastojimo već dugi niz godina da ga uočimo i objasnimo. Dodijale su jalove priče, kukanja i uzajamna optuživanja . Da tragedija bude još veća, mi svi pokušavamo i već smo daleko otišli da i sistem raspodjele dohotka i samoupravljanje približimo ovim odnosima, ovim shvatanjima koja danas vladaju u zdravstvu. Mislim da smo u tome daleko otišli jer smo vrlo sposobni , s obzirom na strukturu kadrova u zdravstvenim ustanovama, da mnoge stvari obučemo u jagnjeće ruho samoupravljanja i raspodjele dohotka prema učinku .

Ja bih se zadržao na jednom osnovnom podatku u materijalima na koji se pozvao i drug Redžo Terzić, a gdje se kaže da je prosjek u čitavoj Jugoslaviji 12 % van stacionara , da je u Sloveniji 2,5 % , a u Bosni i Hercegovini 21 % . Ako uzmemo ovaj podatak onda nam on sigurno nešto govori. Nije slučajno došlo do ovakvih odnosa i do ovakve situacije u zdravstvu, do ovakve organizacije službe . U budžetsko- administrativnom periodu , kada je bila drugačija administrativno-teritorijalna podjela, onda se po nekakvim profilima utvrđivala zdravstvena ustanova za određeno područje . Posljedica ovog je i ovakav sistem raspodjele dohotka i samoupravljanja zdravstvenim ustanovama . Počelo je da se prenosi na osnovne instrumente finansiranja , u zdravstvenim ustano-

175

vama, i tako je ustanovljen ovaj nesretni BO dan. BO dan je usvojen kao osnovni instrumenat pomoću koga će se obezbijediti izvjesna sredstva u zdravstvenim ustanovama . Svaka zdravstvena ustanova bez obzira da li je bila ambulanta ili stacionar gledala je svoje rješenje u tome da obezbijedi više kreveta i više kapaciteta, zasnivajući to na bolesničkim krevetima . Na ovaj način su naglo počela da rastu opterećenja na fondove zdravstvenog osiguranja. Takva politika je urodila ovakvu stihiju i razvoj zdravstvene službe i formirala određene odnose između kolektiva zdravstvenih ustanova i socijalnog osiguranja. Nisu krivi ni ljudi koji rade u socijalnom osiguranju , i u zdravstvenim ustanovama. Tamo može da dođe i dobar čovjek, kao i loš, ali odnosi će i dalje ostati isti . Samoupravljanje i dohodak razvili su široku intervenciju u ustanovama i u kolektivima koji ostvaruju sredstva u fondovima, tako da su ustanove raspolagale vlastitim sredstvima sa kojima su povećavale kapacitete odnosno kojima su pothranjivale osnovne instrumente radi obezbjeđenja više sredstava . Iz ovih tabela koje su priložene može se vidjeti da je za period od 5 godina uloženo u čitavoj Republici od 1960 . do kraja 1964. godine 12 milijardi dinara . Od toga je iz fondova ustanova uloženo preko 8 milijardi. a iz stalnih kredita, koji su povratna sredstva, a koje smo dobijali od banke, imali smo milijardu i 500 miliona dinara . U odnosu na ukupno uložene investicije, zdravstvene ustanove su same učestvovale sa 11 milijardi dinara . To dostiže procenat od 90 % ukupnih investicija . Šta je sve rukovodilo u ulaganju investicija kod zdravstvenih

176

üstanova? To je zavisilo od nivoa samog organâ samoupravljanja, od nivoa kolektiva i sigurno je da je bilo usmjeravanją i trošenja sredstava bez programa, dok je malo sredstava ulagano u opremu i za intenzivniji rad . Nakon proteklih 5 godina imamo sliku šarenila u obimu u zdravstvenim organizacijama . Ja neću da navodim primjere. Na osnovu svega ovoga što je ovdje izneseno, hoću da dokažem da je uzročnik ovakvih devijacija u našim odnosima u stvari sistem finansiranja u zdravstvu koji je stvorio ovakvu situaciju i stoga moramo što prije da tražimo odgovarajuća rješenja . Da bismo izašli iz ove situacije, treba prihvatiti u načelu stvaranje regionalnih širokih zajednica , odnosno zajednica zdravstvenih ustanova za određene regione koji treba da se utvrde u našoj Republici . Ja zamišljam da jedan region u području koje se utvrdi ima na svom području izgrađenu piramidu zdravstvene službe sa ustanovama koje učestvuju u preventivi, kurativi i rehabilitaciji, a to znači da se to područje zatvara u okvire regiona . Samo izuzeci bi išli u druge regione . To bi bila jedina mogućnost da se ovako raširene zdravstvene ustanove sa neodređenim funkcijama i neodređenim obimom svedu u okvire ovih budućih organizacija .

Trtica Aleksa (direktor Zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka) : Ja sam mislio nešto da govorim o odnosima socijalnog osiguranja i zdravstvene službe . Dok sam pratio diskusiju , nisam se mogao oteti utisku

12 —

Savjetovanje 177

da je to pitanje rak - rana u našoj zdravstvenoj službi. To je potvrdila i diskusija dr Softića . To će biti i dalje tako , jer mi već dugi niz godina o tome diskutujemo a ništa nismo izdiskutovali i uvijek isto konstatujemo od 1952. godine . Zašto je to tako? To je teško u jednom kratkom izlaganju kazati , možda bi trebalo više podloge pa da se to dobro obrazloži . Meni se čini da je ovakvo stanje zato što su stvari u početku naopako postavljene, godinama ih ispravljamo , a još ih nismo ispravili . Na vještački način smo razdvojili ono što nismo nikako smjeli da razdvojimo . Socijalno osiguranje i zdravstvena služba trebalo bi da budu kao svuda u svijetu . Mi nismo htjeli stari način, mi nismo htjeli ono što je bilo u staroj Jugoslaviji i sada se zato mučimo i svađamo međusobno . Nama je svima u interesu da služba zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite napreduje . Međutim , mi u praksi nismo nastojali da izanaliziramo ono što je od zajedničkog interesa. Nismo zato što smo morali da napravimo izmjene u shvatanjima, što smo morali da preporučimo preko skupštinskih organa, preko socijalnih organa i državnih organa da se ti međusobni odnosi razviju i da se razvijaju na bazi više povjerenja. Ja mogu da kažem, ja i sam stojim na tom stanovištu , da je socijalno osiguranje , kada je u pitanju zdravstvena služba, imalo nepovjerenje prema toj zdravstvenoj službi u sprovođenju socijalnog osiguranja i njegovog finansiranja. Mi smo se kao socijalno osiguranje vrlo često postavljali kao zaštitnici osiguranika . Nama je to nametnuo zakon. Ja mislim da mi sada i u zakonu treba da napravimo izvjestan napredak.

178

Svako treba da bude zaštitnik , a u ovakvoj situaciji, sa ovakvim fondovima i načinom finansiranja bilo je i normalno očekivati da se javi izvjesno nepovjerenje prema zdravstvenoj službi . Ja mislim da tu leže izvjesne slabosti. Strah nas je da damo sva sredstva zdravstvenim ustanovama, jer se bojimo da će one ta sredstva da podijele u lične dohotke . Zašto da nas bude toliki strah ? Zar i tu ne postoje odgovorni kadrovi koji su za to školovani?

Evo primjera : Opšta bolnica traži toliko miliona za svoje potrebe, za ove toliko, za ove taliko itd. , što je možda čak i predimenzionirano . Sad se mi tu suprotstavljamo. Dječija bolnica traži za dječiju zaštitu , tuberkulozna služba za tuberkuloznu zaštitu itd . Ja ne znam, ne potcjenjujem sebe ni svoje drugove , ni socijalno osiguranje, ali stvarno nema smisla da mi imamo toliko vlasti u raspodjeli sredstava i bespotrebno primamo vatru na sebe za koju nismo krivi . Mislim da tu ima neshvatanja . Recimo, dr Jamnicki je juče čitavo vrijeme govorio o službi . Nije služba socijalno osiguranje . Služba danas dobija za svoj rad sredstva kao i zdravstvena služba za svoje usluge . Ona živi od određenog procenta koji joj se da . Mislim da su i ti fondovi još uvijek pomalo nejasni . Zdravstveno osiguranje po zakonu sprovodi zdravstvena služba, sprovode organizacije , sprovode društveno-političke zajednice, opštine i niz drugih faktora, zato mislim da pojam socijalnog osiguranja treba odvojiti od zavoda za socijalno osiguranje, jer mnogo toga može se sprovoditi i bez zavoda za socijalno osiguranje.

12 *

179

Čedomir Donović (šef Dijagnostičkog centra Sarajevo) :

Ovo savjetovanje bi moglo trajati još danima i danima, a ne bismo uspjeli iscrpiti svu problematiku o samoupravljanju u zdravstvu i službi socijalnog osiguranja, kao ni probleme iz organizacije zdravstvene službe, a posebno probleme finansiranja ove tako značajne društvene djelatnosti. Iz materijala, koje smo dobili za ovo savjetovanje, kao i iz jučerašnjih i današnjih diskusija, vidi se bogatstvo problematike koja stoji pred nama neriješena ili samo djelimično riješena, ili pak tek načeta, negdje dobro , negdje loše . Pred naše osnovne organizacije Saveza komunista, s obzirom da ovom savjetovanju prisustvuje veliki broj sekretara OO , postavljaju se sada neposredni zadaci za čije razrješavanje nije više dopustivo nikakvo čekanje niti oklijevanje. U diskusiji je već rečeno da postoje i mnoge objektivne teškoće u dosljednom sprovođenju i unapređenju sistema samoupravljanja i raspodjele dohotka i ličnih dohodaka na nivou radnih jedinica, u prvom redu zbog neadekvatnog i neracionalnog načina finansiranja zdravstvene službe . Ali , bez obzira na tu činjenicu koja objektivno otežava brži razvoj samoupravljanja i raspodjelu ličnih dohodaka prema stvarnom zalaganju i rezultatima rada, moramo priznati da su i naše subjektivne slabosti u tom našem tapkanju u mjestu ili sporom napredovanju, odigrale ništa manje značajnu ulogu . A svoje subjektivne slabosti moramo sami otklanjati. Otklanjanjem sub-

180

jektivnih slabosti bolje će se sagledati i objektivne slabosti i za njih će se u tom slučaju naći bolja i brža rješenja. Okrenimo se licem u lice tim sopstvenim slabostima. Mi smo u osnovnim organizacijama vrlo umješni u zauzimanju načelnih stavova prilikom obrade materijala sa Osmog kongresa SKJ i Četvrtog kongresa SKBiH, mi smo na sastancima osnovnih organizacija shvatili liniju Saveza komunista i zauzeli smo pravilne, principijelne stavove. Ali, to su bili u mnogim slučajevima u osnovnim organizacijama samo načelni stavovi iz kojih nisu proizlazili i praktični zadaci, odnosno te zadatke nismo sebi postavljali , mada smo svjesni da ih ima dosta . U prvo vrijeme je došla i reforma, koja je ne samo pred privredu , već pred sve radne organizacije nametnula i konkretne i neodložne zadatke .

Osmi kongres SKJ odredio je pravac daljeg razvoja našeg društva, a reforma je stimulativno djelovala na sve radne kolektive i ulila novu snagu, vjeru, a istovremeno i obaveze da naše društvo pokreću naprijed. Ovo savjetovanje još više potencira te naše obaveze. Moramo priznati da smo se do julskih dana. prošle godine na dosta strana počeli pomalo uspavljivati. Reforma nas je ipak na vrijeme trgla iz tog sna. Činjenica je da u našim osnovnim organizacijama postoji i znatan broj članova SK čije ideološko - političko obrazovanje nije na nivou koji odgovara sadašnjim potrebama političke aktivnosti SK. Nivo ideološko- političkog obrazovanja na-

181

ših radnih kolektiva je još manji, mada moramo priznati, i to sa zadovoljstvom, da postoji, ne tako mali broj društveno- političkih aktivista, koji nisu članovi SK a imaju viši nivo ideološko- političkog obrazovanja . Oni su izrasli u dosadašnjem procesu razvoja samoupravljanja kroz rad organa samoupravljanja , kao članovi savjeta i upravnih odbora, i kroz aktivnost u radu sindikalnih i omladinskih organizacija . Prema tome neposredni zadatak OO SK je aktivniji rad na podizanju nivoa ideološko- političkog obrazovanja članova SK i ostalih radnika naših kolektiva . Treba obrađivati teme koje su u neposrednoj vezi sa životom i radom radne organizacije i to u prvom redu problematiku radne organizacije u vezi sa radom i zadacima savjeta raspodjela dohotka i ličnih i upravnog odbora dohodaka na nivou radnih jedinica, pronalaženje mjera za raspodjelu prema rezultatima rada, problemi unapređenja organizacije službe u ustanovi u kojoj djeluje OO, pravilan raspored kadra i kadrovska politika uopšte, pravljenje srednjoročnih planova svake ustanove za njen dalji razvoj i kadrovsku politiku. Mi često zaboravljamo da striktno sprovođenje radne discipline predstavlja veliku unutrašnju rezervu u našim kolektivima , pa i to pitanje treba posebno postavljati na dnevni red radnih sastanaka osnovnih organizacija i posvetiti potrebnu pažnju i uložiti napore za jačanje radne discipline . Ne samo dolazak na vrijeme i odlazak u određeno vrijeme sa radnog mjesta , već i odnos prema bolesnicima , međusobni odnos , kao i izvršenje svih zadataka u vezi sa radnim mjestom i radnim obavezama 182

spada u domen radne discipline koju ubuduće moramo ozbiljnije tretirati . Ti problemi se mogu najuspješnije rješavati na nivoima radnih jedinica , naročito u većim ustanovama i moraju imati vidno odraza i na raspodjelu ličnih dohodaka . O svim važnijim pitanjima iz rada svoga kolektiva i radne organizacije, osnovna organizacija mora zauzimati određene stavove i davati predloge za najracionalnija rješenja . Ovdje postoji opasnost da se OO ne stavi iznad organa samoupravljanja, da se ne stvori i razvije tendencija nametanja svojih stavova. To se ne smije dozvoliti, jer time bismo kršili sistem samoupravljanja a to ne bi bilo ništa manja šteta od pasivnosti OO, što predstavlja drugu krajnost . Podizanjem ideološko- političkog nivoa, mobiliziranjem svih članova OO SK mora se jačati politički i vaspitni uticaj osnovne organizacije i svakog člana SK i kroz širu, svestraniju i sistematsku političku aktivnost boriti se za praktično sprovođenje naših stavova u život. U davanju svojih prijedloga i obrazloženju zauzetih stavova moramo biti objektivni , moramo nastupati s potrebnim argumentima, iz naših predloga mora da proizlazi dobronamjernost, moramo biti ubjedljivi i kroz širenje demokratičnosti sprovoditi politički uticaj u cilju obezbjeđenja sprovođenja linije Saveza komunista . Treba smjelije razvijati sistem samoupravljanja koji moramo shvatiti kao dugoročni proces razvoja našeg društva . Svaka Osnovna organizacija ima vlastitog iskustva da je uvijek uspijevala u sprovođenju važnijih akcija kad je mobilisala sve svoje čla-

183

nove, a kroz njih i aktiviste u kolektivu .

druge

društveno- političke

Dalje razvijanje i sprovođenje integracionih procesa u zdravstvenoj službi koji su bar funkcionalno, a to je i te kako važno, mogu slobodno reći, svuda mogući, predstavlja neposredni zadatak svake osnovne organizacije . Zato nisu potrebna nikakva finansijska sredstva ni investiciona ulaganja , već je zato u prvom redu potrebna dobra volja i razumijevanje odgovornih drugova u našim ustanovama . A ti drugovi su u većini slučajeva komunisti, koji moraju shvatiti intencije i pozitivna kretanja u razvoju našeg društvenog sistema. Problem je kako integrisati mišljenja tih naših odgovornih komunista, kako neko od drugova reče juče u diskusiji. Dakle, u pitanju su subjektivne naše slabosti , a ne samo objektivni razlozi . Osnovne organizacije SK moraju zauzimati određene stavove i o ovim pitanjima, studiozno prići njihovom rješavanju i zaoštriti ličnu odgovornost članova SK, koji su obavezni i dužni da ih sprovedu u život . A i opštinski komiteti, sa svoje strane, treba da pruže potrebnu pomoć . Zaoštravanje lične odgovornosti je potrebno i za sve ostale zadatke iz rada osnovne organizacije o kojima je ova dva dana ovdje bilo riječi, a u prvom redu u sprovođenju raspodjele dohotka na nivou radnih jedinica. Tačno je da je teško naći objektivna mjerila na osnovu kojih bismo idealno sprovodili raspodjelu ličnih dohodaka prema rezultatima rada. Ali nepobitna je i činjenica da svako od nas, u svome kolektivu , zna ko više i ko bolje radi .

184

Precizna i idealna mjerila za ocjenu rezultata rada teško je odmah iznaći, jer je to proces za koji treba duže vremena . Ali da počnemo sa tim odmah. Mi moramo i možemo cijeniti i kvalitet i kvantitet rada zdravstvenih radnika. Dokle ćemo mi tolerisati da, na primjer, u jednoj ustanovi zdravstveni radnici, na osnovu centralističke raspodjele dobijaju iste lične dohotke bez obzira na njihovo lično zalaganje i rezultate rada, bez obzira na obim i kvalitet izvršenih poslova i bez obzira kakav je njihov odnos prema bolesnicima korektan, brižljiv i human , ili nekorektan. To destimulativno djeluje na dobre radnike. Mjerila se tada mogu i moraju naći . Zašto da, na primjer, jedan zubar koji dvostruko i kvalitetnije radi od drugog prima isti lični dohodak? Zar se taj rad ne može mjeriti ? Zar se ne može mjeriti rad patronažne sestre koja ide na teren, obilazi zdrave i bolesne , vodi evidenciju o svome radu? Zar se ne može mjeriti rad laboranta, rad rentgentehničara? Može se mjeriti. rad svakog zdravstvenog radnika , uključujući tu i ljekara . Ali mi smo bolećivi, mi smo inertni , mi nećemo da se međusobno zamjeramo , mada često volimo da se ogovaramo . Jednostavno rečeno, počinjemo da gubimo osnovne osobine koje treba da ima svaki komunista i moramo priznati da smo se do skoro, posljednjih godina, zapravo sve do sada, u tom pogledu prilično kretali linijom manjeg otpora, a to je opasno skretanje , to je opasna linija . Mi moramo sebe vaspitati da otvoreno iznosimo svoja mišljenja i da otvoreno jedan dru-

185

gome i svakom kažemo koliko ko vrijedi. Nezamjeranje vodi osnovne organizacije i sve članove SK u pasivnost koja koči dalji razvoj samoupravljanja. Oružje kritike i samokritike , koje pored ideološko - političkog obrazovanja, predstavlja našu najveću snagu , mi ne smijemo ispustiti iz ruku . Otvoreno pogledajmo jedan drugome u lice. Kako u osnovnim organizacijama zdravstvenih ustanova tako isto i u osnovnim organizacijama socijalnog osiguranja njegujmo kritiku i samokritiku, prestanimo da idemo linijom manjeg otpora. Kao komunisti objektivno ocijenimo problematiku koja stoji pred nama, zauzmimo određene stavove za sve važnije probleme i rezultati neće sigurno izostati pod uslovom da do krajnosti zaoštrimo i ličnu odgovornost svakog člana SK, a naročito onih koji se nalaze na odgovarajućim dužnostima u našim kolektivima, upravnim , samoupravnim ili društveno - političkim . Analiza rada osnovne organizacije za kraći period vremena , analiza rada pojedinih članova SK i kontrola izvršenja zadataka uz , kako sam već rekao , zaoštravanje lične odgovornosti , treba da se češće stavljaju na dnevni red radnih sastanaka OO SK, a da komunisti prate taj rad i da , više nego do sada ukazuju neposrednu pomoć osnovnim organizacijama .

186

ZAVRŠNA RIJEČ

Branko Mikulić SKBiH):

(sekretar

Centralnog

komiteta

Ne pretendujući da dam završnu riječ, ja bih na kraju ukazao na neka pitanja koja su u ovoj diskusiji pokrenuta . Mislim da je teško sva pitanja, koja su iskazana u dvodnevnoj diskusiji u kojoj je učestvovalo 40 drugarica i drugova, sumirati u malom broju riječi . Mogu da izdvojim tri grupe pitanja. Prvo, sistemska pitanja , drugo, problemi društvenih odnosa i treća grupa zadaci Saveza komunista . U vezi s prvim pitanjima smatram da treba usvojiti prijedloge i sugestije drugova koji su tražili da se o ovim problemima više raspravlja u organizacijama Saveza komunista i predstavničkim tijelima . Pri tome treba uvažiti upozorenje, koje je dato u diskusiji , da stručni kolegij i određeni broj stručnih kadrova ne bi smio i ubuduće biti nezainteresovan prilikom formiranja konkretne politike razvoja i funkcionisanja zdravstvene službe. Ta politika se ne može formirati samo uz konsultovanje manjeg broja vrhunskih kadrova. To ne znači da treba zanemariti značaj njihovog konsultovanja, ali moramo ići na široke i organizovane diskusije u kojima će svoj doprinos dati svi kadrovi koji se bave ovom problematikom . Mislim da ćemo se složiti ako kažemo da tu politiku treba

187

da formiraju radni kolektivi , njihova samoupravna tijela i predstavnički organi . Naš zadatak je da stvorimo takvu društvenu klimu u kojoj će svi konstruktivni prijedlozi i dobra mišljenja naći svoje mjesto i društveno priznanje u javnim diskusijama. Ne bismo se smjeli povoditi za takvom praksom da se uporno zalažemo za određenu koncepciju, bez obzira koliko će u diskusiji biti kvalitetnih i dobrih prijedloga za njeno poboljšanje . Drugo, mislim da treba usvojiti sugestije i prijedloge o potrebi regionalnog planiranja razvoja zdravstvene službe . Za to ima više argumenata . Sadašnja organizacija službe je neracionalna, usitnjena, moglo bi se kazati, svaštarska. Moraćemo nadograđivati i vrhunske kapacitete. Mi treba da tražimo takve oblike organizacije zdravstvene službe koji će obezbijediti maksimalnu podjelu rada. Zbog toga je potrebno da uložimo maksimalne napore da nađemo rješenja koja će odgovarati našim uslovima, a da manje govorimo o iskustvima iz drugih zemalja . Zasitili smo se diskusija koje govore »u ovoj zemlji je ovako, u onoj onako Jezero « , 8 u Bolnici Koševo i dva samostalna instituta. Sve ove ustanove su se uglavnom spontano razvijale i prema 201

svojim potrebama i mogućnostima osnivale stručne pogone, servise, službe, osposobljavale kadrove itd., tako da se danas zbog nedovoljne koordinacije, izvjesne stručne funkcije obavljaju u paralelnim pogonima sa nedovoljno kadra i savremene opreme . Medutim, još uvijek nije razjašnjeno kakvu integraciju treba sprovesti u zdravstvenoj službi. U nekim mjestima, gdje inicijativa za integraciju potiče od faktora izvan radnih kolektiva, integraciji se pristupa kao aktu fizičkog spajanja ustanova. Nasuprot ovim tendencijama postoje zahtjevi za izučavanje stručnih, ekonomskih i samoupravnih problema , tako da se integracija vrši kao proces , s ciljem da se poboljša organizacija zdravstvene zaštite i podjela rada među zdravtvenim ustanovama . I u vezi s integracijom Medicinskog fakulteta, klinika i instituta u Sarajevu postoje podijeljena mišljenja : da li integraciju shvatiti kao proces ili kao akt spajanja. Prema jednom mišljenju , trebalo bi izvršiti prethodne izmjene u statutima ovih ustanova i spojiti ih , a sva ostala pitanja rješavati u toku daljeg poslovanja . Drugi smatraju da treba prethodno izučiti sve elemente ove integracije, pronaći rješenja koja odgovaraju funkciji pojedinih klinika i instituta i zahtjevima ekonomičnijeg poslovanja , izučiti funkcionisanje samoupravnog mehanizma, jer bi spajanjem došlo do ukidanja većeg broja samoupravnih organa — pa tek onda pristupiti integraciji. Od uspješnijeg sprovođenja integracije i usavršavanja organizacije zdravstvene službe zavisi 202

bolja zdravstvena zaštita i zbog toga treba organizovano i programski pristupiti njenoj realizaciji. 3. Sadašnji sistem finansiranja zdravstvene zaštite ne rješava u potpunosti ni proširenu reprodukciju. Društveno-političke zajednice nemaju više svojih fondova iz kojih bi izdvajale sredstva za izgradnju zdravstvenih objekata i nabavku opreme. Fondovi zdravstvenih ustanova nisu još ekonomski osposobljeni za takve poduhvate. U strukturi cijene zdravstvenih usluga još nije dovoljno definisano učešće sredstava za proširenu reprodukciju . Putem bankarskog mehanizma nisu obezbijeđena sredstva za kreditiranje izgradnje i za modernizaciju zdravstvenih ustanova . U posljednjih nekoliko godina sredstva za investicije u najvećoj mjeri su uložena u izgradnju bolnica u Zenici, Tuzli, Bihaću, Foči i djelimično u Mostaru, Livnu, Doboju i Prijedoru , kao i klimatsko-banjskih lječilišta u Fojnici , Ilidži , Tesliću i Srebrenici. Isto tako, uložena su znatna sredstva za izgradnju preko 30 domova zdravlja i većeg broja zdravstvenih stanica . U 1964. i 1965. godini nalazilo se u izgradnji 65 zdravstvenih objekata u Republici, ali nisu svi završeni zbog toga što su sredstva socijalnog osiguranja bila blokirana . I pored učinjenih napora, ova ulaganja su nedovoljna, što pokazuje i činjenica da Bosna i Hercegovina još uvijek mnogo zaostaje iza jugoslovenskog prosjeka u izgradnji objekata, nabavci savremene opreme i školovanju i usavršavanju medicinskih kadrova. Posebno, dosadašnji način finansiranja proširene reprodukcije nije obezbjeđivao sredstva za naučno -istraživački rad i za izgradnju i razvoj vrhunskih zdravstvenih ustano-

102

va (klinike , zavodi i instituti) . Istina, na izgradnji i razvoju ovih ustanova moglo se nešto više učiniti da je postojala čvršća koncepcija o tome da li u sadašnjim objektima razvijati klinike kao nastavnu i naučnu bazu, a graditi gradsku bolnicu u Sarajevu, ili obrnuto . Međutim, tek u prošloj godini riješeno je da se pristupi izgradnji klinika . Zato je i bilo moguće da se na terenu podigne relativno velik broj ustanova osnovne zdravstvene zaštite, a da se istovremeno zapusti izgradnja i nabavka savremene opreme u ovim vrhunskim zdravstvenim ustanovama.

4. Zdravstvena služba nije dovoljno orijentisana i organizaciono osposobljena za sprovođenje preventivne zdravstvene zaštite . Tome je objektivno doprinijela i rascjepkanost sredstava za preventivu i nepovezanost učesnika u njenom finansiranju, a naročito radnih organizacija, komuna i socijalnog osiguranja . Preventivnu zaštitu bilo bi potrebno sprovoditi nad cjelokupnim stanovništvom. Međutim, Fond zdravstvenog osiguranja zemljoradnika je suviše ispod potreba, tako da je otežano sprovođenje zajedničkih preventivnih zadataka . Smatra se da bi u propisima trebalo bolje definisati organizaciju , programiranje i način finansiranja preventivne zdravstvene zaštite , čije bi efikasnije sprovođenje donijelo ogromne zdravstvene i ekonomske koristi. 5. Fizionomija komunalnih zajednica i službi socijalnog osiguranja, takođe, još nije dovoljno izučena i riješena . Postoji težnja da se broj komunalnih zajednica smanji. Nerazvijena područja nisu u mogućnosti da finansiraju zdravstvenu

204

zaštitu i da proširuju njenu bazu sopstvenim sredstvima, zbog čega se za zadovoljavanje potreba zdravstvene zaštite vrši prelijevanje sredstava iz razvijenijih područja. Na nekim nerazvijenijim područjima, gdje je zdravstveno stanje inače teže i gdje je zdravstvena zaštita lošija, izgradnja institucija i obim zdravstvene zaštite često su išli i ispred ekonomskih mogućnosti . Zbog svega toga, postoji težnja nerazvijenijih područja za okrupnjavanje i stvaranje širih rizičnih zajednica radi obezbjeđenja sredstava, a time i sprovođenja načela o uzajamnosti i solidarnosti u finansiranju zdravstvene zaštite. Pri ovom ne treba izgubiti iz vida i otpore koji postoje na terenu, a koji su motivisani lokalnim težnjama da se zadrže pojedine zdravstvene ustanove određenog profila i u onim mjestima gdje objektivni uslovi za to ne postoje. S druge strane, ekonomski razvijenije komune teže da se osamostale u posebne komunalne zajednice, kako bi na taj način spriječile prelijevanje sredstava. Ovaj problem, osim zdravstvenih, u sebi sadrži i ekonomsko-političke elemente . Zbog svega toga Komisija smatra da ga treba što prije rješavati. Opština u kojoj je sjedište komunalne zajednice (osim izuzetaka) daje saglasnost na visinu stopa doprinosa iz ličnih dohodaka u fondove za zdravstveno osiguranje i za sve ostale opštine koje su uključene u tu zajednicu . Ovakva praksa objektivno je dovela pojedine društveno- političke zajednice u neravnopravan položaj . Smatra se da bi, u skladu sa komunalnim sistemom, trebalo prenijeti više odgovornosti na sve skupštine društveno-političkih zajednica za politiku finansira-

205

nja i zdravstvene službe, a samoupravnim organima u komuni (savjeti, odbori i zborovi osiguranika u radnim organizacijama) dati više prava, kako bi što neposrednije uticali na potpunije ostvarivanje zdravstvene zaštite osiguranika i na racionalnije trošenje sredstava. Isto tako smatra se da je organizacija postojeće službe socijalnog osiguranja skupa i nerentabilna, jer je usitnjena i da zbog toga treba smanjiti broj komunalnih zavoda za socijalno osiguranje . 6. Posebno ozbiljni problemi postoje u ostvarivanju zdravstvene zaštite zemljoradnika. Prava zdravstvenog osiguranja zemljoradnika su ograničena, a sredstva koja se formiraju u fondovima zdravstvenog osiguranja su nedovoljna. Ovi fondovi su u stalnim gubicima . Fond zdravstvenog osiguranja radnika u Bosni i Hercegovini raspolagao je u prošloj godini sa 55 milijardi dinara za zdravstvenu zaštitu 2 miliona osiguranika , a Fond zdravstvenog osiguranja zemljoradnika sa 2.800 miliona za 1,350.000 osiguranika . Nadalje, osiguranici neposredno plaćaju samo radnici recepte za lijekove , a zemljoradnici i najveći dio zdravstvenih usluga . Zdravstveni radnici i protiv svoje volje vrlo često dolaze u situaciju da direktno izigravaju Zakon o zdravstvenom osiguranju radnika, jer njihovim sredstvima vrše usluge kod zemljoradnika . 7. Na sjednici Komisije istaknuto je da u Republici dosada nisu bili zauzeti jedinstveni stavovi o mnogim pitanjima, što je sa svoje strane dovodilo do oprečnih mišljenja u pogledu rješavanja pojedinih problema na terenu .

206

U realizaciji politike zdravstvene službe često je dolazilo do pojedinačnih angažovanja na rješavanju pojedinih pitanja, jer su nedostajali organizovani dogovori, zajednički stavovi i utvrđeni prioriteti na nivou Republike i u centrima pojedinih gravitacionih područja . To je onemogućilo organizovanije djelovanje i uključivanje odgovarajućih faktora u politiku zdravstvene zaštite . Drugovi sa terena posebno su istakli neusklađenost stavova stručnih ustanova i naučnih radnika sa stavovima nadležnih organa, naročito u pitanju organizacije zdravstvene službe , izgradnje i . profila pojedinih ustanova, rješavanja kadrovskih problema, sprovođenja integracionih zahvata itd .

II U ustanovama zdravstva i socijalnog osiguranja odvija se značajna aktivnost organa upravljanja, organizacija Saveza komunista i sindikalnih organizacija na uvođenju raspodjele dohotka 1 nagrađivanju prema rezultatima rada . Stečena iskustva, iako još nedovoljna , omogućavaju da se kritički sagledaju i rezultati i slabosti, naročito u unutrašnjoj raspojeli . Uvođenje dohotka i primjena načela raspodjele prema radu bilo je praćeno nizom teškoća . Nepostojanje društvenih kriterija za formiranje dohotka , većih iskustava i objektiviziranih mjerila za raspodjelu ličnih dohodaka u zavisnosti od kvantuma i kvaliteta rada , objektivno je , kao što je već rečeno, otežavalo ove procese . I pored nastojanja da se iznađu pogodniji oblici formiranja cijena zdravstvenih usluga, još

207

uvijek se priznaje kategorija bolno-opskrbnog dana i paušala. Takvo formiranje cijena ne omogućava da se dohodak radnih organizacija određuje prema rezultatima rada i zalaganju kolektiva. Zbog toga se dešava da se pojedine zdravstvene ustanove nađu u boljem ili lošijem materijalnom položaju , nezavisno od njihove produktivnosti i efikasnosti rada . Rukovodni i drugi stručni kadrovi i organi upravljanja u zdravstvenim ustanovama znatan dio vremena provode oko ugovaranja. Umjesto da se kroz izgrađivanje unutrašnje raspodjele stvaraju uslovi za formiranje dohotka, rješenja se traže u povoljnijim uslovima ugovaranja. O ispoljenim slabostima u formiranju dohotka radnih organizacija, raspravljalo se na sastancima organizacije Saveza komunista, na sjednicama organa upravljanja i drugih društvenih faktora i pokušavalo da se te slabosti prevaziđu . Neki kolektivi su nastojali da ugovaranjem cijena pojedinačnih usluga iznađu objektivnija mjerila. To je svakako dalo određene rezultate , ali nije omogućilo kompleksnije rješavanje ovog problema.

U proteklom periodu organi upravljanja, radni kolektivi u cjelini i organizacija Saveza komunapore na uvođenju i nista uložili su značajne konkretizaciji raspodjele dohotka prema radu . Ipak, u znatnom broju radnih organizacija u oblasti zdravstva i socijalnog osiguranja još nisu stvoreni takvi odnosi u raspodjeli koji bi stimulisali radne ljude na produktivniji rad . U kolekti208

vima u kojima su osnovne organizacije Saveza komunista i drugi društveni faktori ispoljavali veću aktivnost, postignuti su značajniji uspjesi. U takvim ustanovama iznađena su objektivnija mjerila u raspodjeli ličnih dohodaka, utvrđena bolja sistematizacija radnih mjesta , povećani fondovi itd. što je doprinijelo da se u vezi s ovim pitanjima razvije aktivnost organa upravljanja i kolektiva kao cjeline. Zahvaljujući ovakvoj aktivnosti , odlučivanje o raspodjeli dohotka u nekim ustanovama preneseno je na radne jedinice . Može se konstatovati da se u većem broju kolektiva malo radi na usavršavanju sistema unutrašnje raspodjele, jer su sredstva uglavnom centralizovana i njima upravljaju i vrše njihovu raspodjelu centralni samoupravni organi. U statutima gotovo svih većih zdravstvenih ustanova predviđeno je formiranje radnih jedinica i utvrđena su njihova prava u raspodjeli. Međutim, mali je broj ustanova u kojima radni ljudi u okviru radnih jedinica o tome neposredno odlučuju . Treba istaći da u nekim većim kolektivima radne jedinice nemaju gotovo nikakvih prava u raspodjeli . Tako, na primjer, u Bolnici za tuberkulozu pluća u Kasindolu , u kojoj je zaposleno 350 radnika i koja ima 13 radnih jedinica, centralni organi upravljanja isključivo odlučuju o raspodjeli kako cjelokupnog dohotka, tako i ličnih dohodaka . Slično stanje je i u Medicinskom centru Derventa koji u svom sastavu ima četiri ambulante opšte prakse, 8 sektorskih ambulanti , bolnicu, apoteku i druge službe u kojima radi preko 200 radnika. Centralizacija u raspodjeli dohotka 14 - Savjetovanje

209

postoji i u Medicinskom centru Travnik, Domu zdravlja Tuzla itd. Zbog toga je potrebno da se komunisti putem veće mobilizacije kolektiva i neposrednim učešćem u organima upravljanja založe za veću samostalnost u ostvarivanju raspodjele dohotka radnih jedinica . Konkretna i praktična rješenja, koja će se primjenjivati, svakako će doprinijeti bržem prevazilaženju subjektivizma i nemjerljivosti u formiranju dohotka radnih jedinica.

U raspodjeli dohotka najviše nedostaju individualna mjerila rada i oblici za stimulativniji način nagradivanja . U skoro svim većim zdravstvenim ustanovama izvršena je analitička procjena vrijednosti radnih mjesta i predviđeno ocjenjivanje rada ličnosti . Tako , na primjer, u Kliničkij bolnici Koševo utvrđeni su sljedeći kriteriji : stručnost i kvalitet rada, obim poslovanja , odnos prema bolesnicima , odnos prema strankama i saradnicima, opštevaspitni i stručni uticaj , organizacija posla i inicijativa . Za sve navedene kriterije predviđeni su pozitivni i negativni poeni . Međutim, zbog nerazrađenog postupka i nedostatka odgovarajućih instrumenata za ocjenjivanje , u praktičnoj primjeni ispoljava se niz slabosti, kao što su subjektivizam , često nezdravi odnosi u kolektivu itd. što otežava nagrađivanje prema stvarnim rezultatima rada . Lični dohoci u najvećem broju zdravstvenih ustanova sastoje se od startnog osnova i varijabil-

210

nog dijela. Sredstvima koja se odvajaju za vàrijabilni dio treba da se stimuliše i nagradi veće zalaganje i uspjeh u radu. Ali, varijabilni dio ličnog dohotka je neznatan, a u nekim slučajevima i simboličan tako da ne predstavlja značajnu komponentu nagrađivanja . Njegova raspodjela vrši se, uglavnom, linearno, odnosno u jednakom procentu na startni osnov svakog radnika , pri čemu se ne uzimaju u obzir postignuti rezultati . Osim nedostatka mjerila za raspodjelu ovog dijela ličnog dohotka, treba istaći i nastojanje jednog broja zaposlenih da se putem fiksnih startnih osnova unaprijed obezbijede veći lični dohoci nezavisno od rezultata rada . Za ovakvu pojavu različita su objašnjenja u pojedinim ustanovama . Tako , na primjer, u Zdravstvenoj stanici Rudnika Kreka zbog linije nezamjeranja, raspodjela se vrši linearno, iako su pravilnikom propisana mjerila za raspodjelu ; u Opštoj bolnici Zenica to se ne čini zato što nisu razrađena mjerila za ocjenu rezultata rada ; u Zdravstvenoj stanici »> Rudi Čajavec « Banjaluka linearna raspodjela se primjenjuje »jer su oni mali kolektiv, pa se ne žele pocijepati, zamjeriti radi dinara « ; u Opštoj bolnici Banjaluka, jer je teško praviti razlike u okviru pojedinih kategorija« itd . Raspodjela je linearna u Zdravstvenoj stanici Lištica , Medicinskom centru Derventa, Zdrastvenoj stanici Rudnika » Tito teoretičarima « . Sličnih primjera ima i u Bolnici za tuberkulozu pluća Kasindo, Lječilištu Ilidža i dr. Iako ove pojave stvaraju idejne i političke probleme u radnim organizacijama , rukovodstva društveno- političkih organizacija ipak nisu dala potrebnu političku i drugu pomoć i podršku . Složenost i obimnost zadataka koji stoje pred na razradi i organizacijama Saveza komunista usavršavanju raspodjele prema radu i daljem razvijanju društveno- ekonomskih odnosa zahtijevaju da se sa mnogo više sistema prilazi njihovom rješavanju . Zbog toga je neophodno da ova pitanja nađu više mjesta u programima rada osnovnih organizacija i rukovodstava Saveza komunista, a naročito opštinskih komiteta . Nedovoljna iskustva i neriješena sistematska pitanja ne bi trebalo da umanjuju aktivnost na izgrađivanju i usavršavanju unutrašnje raspodjele u radnim kolektivima .

III Iako je relativno kratko vrijeme za temeljitiju ocjenu , ipak se može reći da su se organi samoupravljanja u većini zdravstvenih ustanova i za219

voda za socijalno osiguranje afirmisali . Njihovim funkcionisanjem stvoren je mehanizam koji omogućava širi razvitak stvaralačkih snaga i brže razvijanje socijalističkih društvenih odnosa . U radu savjeta i upravnih odbora zdravstvenih ustanova i zavoda za socijalno osiguranje angažovan je večak trećina zalik broj članova tih kolektiva poslenih. U organima upravljanja u zdravstvenim ustanovama zastupljeno je medicinsko osoblje i do 70 %, pa i više , iako su među zaposlenim u nekim kolektivima obrnute proporcije . U svim organima samouprave više od trećine su članovi Saveza komunista. Može se reći da komunisti , zajedno sa ostalim društveno-političkim organizacijama u mnogim ustanovama sve više shvataju svoje zadatke u razvoju samouprave . Osnovne organizacije Saveza komunista stavljale su na dnevne redove svojih sastanaka (a neke i vrlo često) probleme samoupravljanja, raspodjele i druga pitanja koja su se pojavljivala u radnoj organizaciji . Na mnogim sastancima konkretno se raspravljalo i o radu komunista u organima samoupravljanja. U radu samoupravnih organa pojedinih usta-nova osjeća se nedostatak programiranja aktivnosti i neizgrađenosti metoda rada koji bi obezbijedio što šire učešće kolektiva u samoupravljanju. To se zapaža posebno u pripremi materijala za sjednicu , neblagovremenom informisanju kolektiva o problemima i o odlukama organa samoupravljanja . Zbog toga se dešava da se problemi stavljaju na dnevni red u relativno kratkom roku, bez solidnijih proučavanja i priprema . Bilo je slučajeva da se članovi organa upoznaju o dnevnom redu

220

i materijalu na samom sastanku. O zaključcima i odlukama savjeta i upravnih odbora kolektivi su upoznavani uglavnom, putem oglasnih tabli, a negdje nije bilo ni toga. U kolektivima ima primjedaba na krakoću vremena u izradi normativnih akata i njihovog usavršavanja, što onemogućava demokratsko konsultovanje kolektiva, pa i članova samoupravnih tijela.

U nekim ustanovama pojedini članovi samoupravljanja su neaktivni , a neki i potpuno pasivni. Jedan broj njih je na sastancima, i kada se donose važne odluke, samo formalno prisutan. U razmjeni mišljenja, davanju predloga, formulisanju zaključaka, najčešće učestvuju jedni te isti ljudi. Ova konstatacija odnosi se posebno na jedan broj vanjskih članova savjeta u zdravstvenim ustanovama , koji su često delegirani u ova tijela bez njihovog konsultovanja. S druge strane, oni do sada nisu gotovo nikako polagali računa o svome radu organizacijama i organima koji su ih delegirali. Nije se poklanjalo dovoljno pažnje ni društveno-ekonomskom i idejno -političkom uzdizanju članova samoupravnih tijela da bi uspješnije mogli obavljati svoje društvene zadatke.

U razvoju samoupravljanja smetalo je nedovoljno sprovođenje u život statuta i drugih odluka. U statutima su jasno definisani zadaci svih organa upravljanja . Međutim, praksa pokazuje da ima preplitanja u nadležnostima , kao i shvatanja , naročito u zdravstvu, da radi jedinstvene operativne tehnologije i organizacije, kroz stručne kolegije treba prethodno da prođu sva pitanja koja su u nadležnosti samoupravnih organa. Poznato je da su stručni kadrovi preopterećeni mnogim

221

sastancima, i to u radnom vremenu , što ide na štetu bolesnika, a i stručnog osposobljavanja tih kadrova . Ima čak i slučajeva, kao na primjer na Očnoj klinici u Sarajevu , da šef klinike potpuno ignoriše organe upravljanja . Neki kolegiji, kao što su u Republičkom zavodu za zdravstvenu zaštitu i Bolnici Kasindo , okupili su oko sebe jedan broj kadrova medu kojima se nalaze i članovi sekretarijata osnovnih organizacija, predsjednici sindikalnih podružnica, savjeta i upravnog odbora; oni prethodno razmotre pojedina pitanja, dođu do zajedničkog gledišta pa tek poslije toga istupaju pred kolektivom . Time se umanjuje uloga osnovne organizacije SK, organa upravljanja u kolektivu i članova radne zajednice u rješavanju konkretnih problema. Osnovne organizacije Saveza

komunista

na

svojim godišnjim konferencijama pravilno su uočavale i iznosile probleme samoupravljanja i nedostatke komunista koji rade u njima. Na osnovu toga doneseni su i planovi rada , u kojima su obuhvaćeni na prvom mjestu problemi samoupravljanja i raspodjele , ali i niz drugih pitanja : ideološkoráda i -politički rad, usavršavanje metoda načina poslovanja , uzdizanje kadrova, međuljudski odnosi i dr. Međutim, u pristupu i rješavanju ovih problema išlo se drugim putem. Ono što treba da bude u prvom planu, što predstavlja okosnicu rada i idejnog djelovanja osnovne organizapitanje razvijanja i usavršavanja mehanizcije ma samoupravljanja , a posebno decentralizacija upravljanja i uvođenje raspodjele prema radu --došlo je u drugi , a u nekim organizacijama čak i u treći plan .

222

Organi upravljanja, a u njima i mnogi članovi Saveza komunista, nisu bili dovoljno uporni i dosljedni u sprovođenju utvrđene politike , jer su neki polazili isključivo od vlastitog interesa , zbog čega su dolazile do izražaja pojave nezamjeranja , oportunizma, uravnilovki u raspodjeli dohotka i sl . Neke organizacije SK su veoma rijetko i nedovoljno pretresale probleme samoupravljanja, da se ne bi » miješale « u njihove kompetencije . U metodú rada osnovnih organizacija Saveza komunista nedostajalo je analize izvršenja zadataka i odgovornosti komunista . Za sve ove i druge probleme osnovnih organizacija Saveza komunista u zdravstvenim ustanovama i zavodima za socijalno osiguranje , opštinski komiteti nisu pokazivali neko veće interesovanje . Komiteti, u cjelini, nisu pružali neposrednu pomoć organizacijama na prevazilaženju pojedinih teškoća, što ne znači da nije bilo i izuzetaka .

IV U sistemu organizacije i finansiranja zdravstvenog i socijalnog osiguranja, kao oblik samoupravljanja predviđeno je obavezno konsultovanje osiguranika prilikom utvrđivanja njihovih prava i obaveza, a posebno prilikom utvrđivanja stopa doprinosa za zdravstveno i socijalno osiguranje i regulisanja pojedinih prava zdravstvene zaštite. Konsultovanja osiguranika putem zborova i drugih skupova nisu u sadašnjoj praksi poprimila stalniji karakter. Utvrđivanje politike finansiranja socijalnog osiguranja i zdravstvene zaštite, 223

uglavnom kao i razvoj zdravstvene službe , se sprovodi bez neposrednog učešća osigufinansiranja. osnovnih nosilaca kao ranika Odlučivanje o visini osnovnih i dodatnih stopa doprinosa vrši se u relativno uskim samoupravnim tijelima - skupštinama komunalnih zajednica . S obzirom da se mimo učešća osiguranika utvrđuju njihove vrlo značajne obaveze i da, kao takve, ostaju nedovoljno objašnjene, osiguranici ne pokazuju razumijevanje za ovu vrstu doprinosa , već naprotiv, negoduju , kritikuju i sl . pogotovo kada neposrednije odlučuju o drugim obavezama i pravima u komuni , ili, još neposrednije, u svojoj radnoj organizaciji . S druge strane, zbog toga što se sistem finansiranja zdravstvene zaštite ne objašnjava osiguranicima na konkretnim primjerima, oni još nisu dovoljno upoznati sa načinom trošenja tih sredstava, svojim pravima, kao i s tim na koji način mogu neposredno uticati da se ta sredstva racionalnije troše.

U radnim organizacijama, u kojima se povremeno održavaju zborovi osiguranika i razmatraju osnovni problemi ostvarivanja zdravstvene zaštite, ispoljava se veliki interes osiguranika za širok krug pitanja . Njih najviše interesuje način trošenja sredstava i obim ugovorene zdravstvene zaštite . Na tim zborovima javlja se konstruktivna kritika neracionalnog trošenja sredstava i neizvršavanja ugovorenih obaveza od strane zdravstvenih ustanova, kritika neefikasnosti i sporosti administrativnih službi, birokratskog odnosa pojedinih službenika , postupka nekih zdravstvenih radnika i sl. Osiguranici su davali vrlo korisne predloge 224

i sugestije za rješavanje pojedinih pitanja. Ovi primjeri govore da bi odlučnije uključivanje osiguranika u neposrednije upravljanje fondovima zdravstvenog i socijalnog osiguranja u znatnoj mjeri doprinijelo da se pojedini problemi i teškoće uspješnije i brže otklanjaju . Opštinske skupštine su nedovoljno stavljale na dnevni red probleme zdravstvene zaštite, pa tako nisu davale podršku organizovanju i razvijanju savjeta osiguranika . Društveno upravljanje u socijalnom osiguranju na nivou komune nije se moglo razviti u širem smislu bez adekvatne aktivnosti opštinskih komiteta Saveza komunista, opštinskih odbora Socijalističkog saveza, opštinskih sindikalnih vijeća . Česta je pojava da se i komunisti izabrani u ove organe slabo pripremaju za sjednice, da nemaju izgrađeno mišljenje o pojedinim pitanjima , da ne učestvuju aktivno u raspravljanju problema, da neki i ne dolaze na sjednice .

Aktivnost na razvijanju samoupravljanja u socijalnom osiguranju svodila se u najvećoj mjeri na skupštine komunalnih zajednica . Ta aktivnost ispoljavala se u analiziranju stanja, utvrđivanju i planiranju potreba za zdravstvenu zaštitu osiguranika itd. Bolji rezultati postižu se u onim zajednicama koje su u tom radu angažovale zainteresovane institucije i zdravstvene radnike, za razliku od onih koje su se većinom služile materijalima komunalnih zavoda za socijalno osiguranje . Zbog nedovoljno razvijenog sistema samoupravljanja u komunalnim zajednicama socijalnog osiguranja nije se razvila potrebna saradnja izme15 - Savjetovanje 225

đu organa upravljanja u privrednim organizacijama i zdravstvu. S obzirom da programi rada komunalnih zajednica i drugi normativni akti koji regulišu materiju iz oblasti zdravstvenog osiguranja u većini nisu dostavljani na prethodno razmatranje radnim organizacijama, zdravstvenim ustanovama, savje tima i odborima osiguranika i drugim zainteresovanim institucijama i organizacijama , stvarani su netolerantni odnosi na relaciji socijalno osiguranje - zdravstvo . osiguranja Republička zajednica socijalnog radnika obezbjeđuje sredstva za invalidsko- penzijsko osiguranje i dječiji dodatak. Na nivou Republičke zajednice obezbjeđuju se i sredstva za reosiguranje određenih rizika u zdravstvenom osiguranju. U domenu ovih funkcija , aktivnost Skupštine republičke zajednice posebno je usmjerena na donošenje opštih akata i smjernica u oblasti sprovođenja zdravstvenog osiguranja . Skupština Republičke zajednice davala je kontinuiran i određen doprinos sprovođenju u život niza mjera za poboljšanje i pojednostavljenje postupaka u ostvarivanju prava osiguranika i socijalnog osiguranja i donosila cjelishodnija rješenja za regulisanje položaja svih kategorija osiguranika. Iako je Republička zajednica nastojala da svoje brojne zadatke uskladi sa programima drugih društveno-političkih organa i organizacija, ta saradnja nije dobila vid stalne prakse i nije mno1 go izišla iz sporadičnih kampanjskih okvira. Učešće zemljoradnika u raznim vidovima samoupravljanja - od zbora osiguranika, savjeta u

226

opštini i komunalne zajednice do republičke zajednice veoma je aktivno , diskusije su konstruktivne i pokazuju potpuno sagledavanje nastalih problema i teškoća . S obzirom na vrlo ograničena prava zdravstvene zaštite zemljoradnika i oslobađanje od doprinosa onih zemljoradnika koji su u radnom odnosu, samoupravljanje gubi od svog značaja . Osim toga, zbog nedovoljne aktivnosti društveno- političkih organizacija u objašnjavanju uloge i značaja zdravstvenog osiguranja zemljoradnika i njegovog proširenja, još uvijek se nisu učvrstila shvatanja da obim prava zavisi isključivo od obima ulaganja svakog pojedinca. ***

Širina i važnost zdravstva u socijalnom osiguranja traže puno i svestranije angažovanje Saveza komunista, Socijalističkog saveza, Sindikata i skupština društveno-političkih zajednica i samoupravnih organa radnih organizacija . Ovo tim više što društvena zajednica u ove oblasti ulaže 12,8 % godišnjeg nacionalnog dohotka (za 1965 . godinu to je iznosilo 120 milijardi dinara) i što se uspješno rješavanje problema zdravstvene zaštite direktno tiče zdravlja i standarda radnih ljudi.

15* 227

SADRŽAJ

Strana UVODNO IZLAGANJE

Maksim Balorda . DISKUSIJA Vaso Radić Strahinja Gavrić Ladislav dr Korčman . Mihajlo Jeftić . • Čedomir Jokanović Vjekoslav dr Roubić Prof. dr Grujica Žarković Ružica Antonić Ekrem Dizdarević Marija dr Janković Salim Resulović • Marko Zović Radivoje Rubež Nedeljko Rudić Muamer Osmanagić Borivoje dr Trninić . Zdravko dr Besarević Ljubomir Jurak Ante dr Jamnicki • Joco Voćkić .

7 19 28 32 33 36 37 44 51 54 57 61 65 68 78 82 88 100 103 107 115

Strana Nikola Cvijetić Mirjana dr Benac Karlo dr Bernard Redžo Terzić . . Dragomir dr Kosorić Ćiro Rakić • Remzo Subonjić • Dragan Rodić Simo Drljača Filip Dodik . Dževad dr Softić . Dragiša Savić Aleksa Trtica Čedomir Donović

125 132 135 142 148 151 155 157 160 167 171 174 177 180

ZAVRŠNA RIJEČ Branko Mikulić

187

PRILOG Osnovni idejno - politički i društveno- ekonomski problemi u oblasti samoupravljanja i raspodjele u zdravstvu i socijalnom osiguranju

194

JUN 27 7

83

648

YC1