Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima života hrvatske narodne države

Citation preview

ODMETNIČKA ZVJERSTVA I PUSTOŠENJA U NEZAVISNO] DRŽAVI HRVATSKOJ U PRVIH

MJ ES EC I MA Ž I V O T A

HRVATSKE NARODNE DRŽAVE

OBRAĐENO I IZDANO PO NALOGU MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA

■

.

Џ-

■

✓ ■r

ODMETNIČKA ZVJERSTVA I PUSTOŠENJA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ U PRVIM MJESECIMA ŽIVOTA HRVATSKE NARODNE DRŽAVE

O B R A Đ E N O I IZ D A N O P O N A L O G U M IN IS T A R S T V A V A N JS K IH P O S L O V A N A O S N O V U D O K A Z N O G G R A D IV A

S A S T A V IO N A T E M E L JU D O K A Z N O G G R A D IV A P O N A L O G U M IN IS T A R S T V A V A N JS K IH PO SL O V A M A T IJA

NA KLADA T I S A K

H RV ATSKO G H R V A T S K E

K O V A Č I Ć , S A V JE T N IK M IN IS T A R S T V A

IZDAVALACKOG D R Ž A V N E

BIBLIOGRAFSKOG T I S K A R E

U

ZAVODA

Z A G R E B U

N E Z A V I S N A D R ŽAVA HRVATSKA NA BRANIKU NOVE EUROPE

IZ D A N JE M IN IS T A R S T V A V A N JS K IH P O S L O V A N E Z A V IS N E D R Ž A V E H R V A T S K E S A S T A V L JE N O N A T E M E L JU D O K A Z N O G G R A D IV A

ZAGREB U L IP N JU 1942.

SADRŽAJ Strana

Uvodna r i e č ............................................................................................................................. 7 Pozadina, izvori i ciljevi protuhrvatske odmetničke djelatnosti .....................................8 Pokušaj srbizacije i balkanizacije hrvatskih zemalja u Jugoslaviji . . . . . Poziv i uloga Jugoslavije u versailleskom p o r e d k u ..................................... .......

9 10

Boljševiziranje Srbije poslije svjetskog r a t a .........................................................................11 H rvatska i hrvatski narod u taboru Nove Europe .......................................................... 11 Srbstvo poslije sloma Jugoslavije . . . . . . . . . . . . . Ostatci srbske vojske počinju napadajim a na Nezavisnu Državu Hrvatsku Pomoć odmetnicima iz Srbije i Crne Gore . . . . . . . . . . . Moskva, London i W ashington pozivaju Srbe na guerilski rat . . . . . . Zvjerstva četničko-komunističkih b a n d i .......................................................................... . 2 0

12 13 14 16

H aračenje odmetnika po S r b i j i ............................................................................................... 22 Razkol u taboru odmetnika i njihovo međusobno ubijanje . . . . . . . Odmetnici sami priznaju težke zločine . . . . . . . . . . . .

23 28

Dokazno gradivo Krvoločni odmetnici na djelu: M učenja, strieljanja i klanja H rvata mužkaraca, žena i djece i paljenje njihovih domova u jednom dielu Nezavisne Države Hrvatske ......................................31— 116 Dokazno gradivo u faksimilama i s n i m k a m a ....................................................

118

7

UVODNA RIEG Knjiga, koju predajem o našoj i inozemnoj javnosti, sadrži odlomak iz rušilačke d je­ latnosti odmetnika na području Nezavisne Države Hrvatske u razdoblju od 10. travnja 1941. — kada je proglašena Nezavisna Država H rvatska — do lipnja 1942. Ostali veoma brojni odmetnički nasrtaji na vrhovničtvo Nezavisne Države H rvatske i njezinu imovinu, a osobito na život i imetak H rvata te pripadnika narodnostnih skupina i na vojnike p rija ­ teljskih i savezničkih naroda njemačkog i talijanskog, prikazat će se i predati javnosti u kasnijim izdanjima. Knjiga sadrži dokazala o ciljevima i zločinima odmetnika. H rvatska državna vlada razpolaže množtvom tih dokazala. Ona se sastoje iz prikupljenih službenih podataka, svje­ dočanstva mnogih svjedoka te iz dokaznog gradiva, koje potječe iz redova samih odmetnika. Iz dokazala u ovoj knjizi izbija neoboriva istina, da su hrvatski narod i njegova oružana snaga u spomenutom razdoblju i narednih mjeseci bili na području svoje države kako na braniku težko stečene i neizm jernim žrtvama zaslužene slobode, na braniku života i imovine državljana Hrvatske, tako ujedno u najširem smislu rieči na braniku europske uljudbe i kulture, na braniku nove Europe. U svietlu ovih dokazala razplinjuje se sve, što su židovsko-slobodnozidarska, boljševičko-anglosaska i velikosrbska promičba iznosile o hrvatskom narodu i njegovoj državi. Ova dokazala pružaju inozemnoj javnosti pravi uvid u dogođaje i borbe, koje su se odigrale u jugoiztočnom i središnjem dielu Hrvatske. Europa i ostali sviet, ukoliko nije već dovoljno obaviešten, dobiva u ovom svietlu istine dovoljnu i pravu predočbu, iz koje sliedi, da hrvatski narod i njegova oružana snaga mogu i m oraju za svoje držanje i svoje žrtve u borbi s krvoločnim odmetnicima druge narodnosti dobiti samo obće priznanje, pogotovo, kada se ima u vidu i ako se ima pred očima sudbonosna važnost ovog vremena za budućnost tolikih naroda Europe. Nezavisna Država H rvatska nastupila je kao i na europskom bojištu i na svom vlastitom tlu po sili nužde kao pobornik i čuvar svoga životnog prava i europske misli, u svojstvu nepomirljivog neprijatelja boljševizma, židovske hidre i anglosaskog uplitanja u slobodan razvitak europskog kontinenta. Mračne sile spomenutog šarolikog družtva urotnika protiv pravde, duhovnog i materialnog napredka uobće, bile su i na tlu Nezavisne Države Hrvatske napregnule sve svoje snage, da europski jugoiztok, kome djelomično pripada i hrvatska država, učine područjem meteža i tako oslabe frontu Europe. Te sile bacile su ruku na m ladi hrvatski državni organizam u prvim danim a njegovog života, dok još na razvalinam a velikosrbske državne uprave nije imao organiziranu svoju vlast. Posljedci tog nasrtaja bili su težki za hrvatski narod, ali su u toj borbi skršene snage rušilačkog elementa, iz kojeg su se uviek javljali kršitelji europskog m ira na Balkanu. Kroz ovu knjigu progovorila je još jednom potresno patnja, koju je hrvatski narod morao podnieti u posljednjoj pobjedonosnoj borbi za svoje pravo i sigurnost. U tom zadnjem većem nasrtaju na njegovo biće bili su na pozornici nemilih dogođaja isti činbenici m raka, koji su u starim i novim oblicima u službi židovstva, Moskve i Londona pokušali zaustaviti pobjednički pohod velike europske stvari na ovom vojničko-politički prevažnom području — na tlu hrvatske države.

POZADINA, IZVORI I CILJEVI PROTUHRVATSKE ODMETNIČKE DJELATNOSTI Nuždno je svrnuti oko u prošlost, da bi inozemstvo u cielosti shvatilo i razumjelo uzroke i pozadinu protuhrvatske odmetničke djelatnosti, razvijane u jednom clielu h rvat­ skih poviestnih pokrajina Bosne, Hercegovine i Like.

* Bosna i Hercegovina sastavni su dio hrvatskog državnog tiela i žarište hrvatske državne misli kroz sva stoljeća, odkako je u Srednjem vieku stvorena hrvatska država. T a je činjenica bila posljedak hrvatskog narodnosnog obilježja ovih pokrajina te njihove geopo­ litičke neodjeljivosti od hrvatskog sjevera, zapada i juga. D rina je drevna granica H rvatske prem a iztoku. Ova je rieka bila i stoljećima prije toga stalna granica između Iztoka i Zapada. Uz nju je tekla i međa Iztočnog i Zapadnog rimskog carstva. U vrieme, kada je postojalo hrvatsko bosansko kraljevstvo, bile su trajne veoma jake političke spone između njega i ostale Hrvatske. Vremenski jači prekid u toj stoljetnoj niti političke pripadnosti ovih dviju pokrajina hrvatskom državnom organizmu postojao je samo u doba osmanlijske moći u Europi. No i tada pod turskim gospodstvom Bosna i Hercegovina niesu bile pripojene kojoj drugoj nehrvatskoj zemlji, već su naprotiv Osmanlije Herceg-Bosni u izpravnoj ocjeni njenog geopolitičkog i etničkog značaja pripa­ jali sve hrvatske zemlje, koje bi osvajali. U C arigradu se uviek dobro znalo za hrvatsko obilježje Bosne i Hercegovine, pa se iz središta osmanlijskog carstva pokušavalo od njih učiniti žarište okupljanja hrvatskih zem alja pod turskim vrhovničtvom. T a zamisao nije uspjela iz više razloga. Jedan od glavnih bio je: odlučan i tra jan odpor hrvatskog sjevera i zapada, vjernog kršćanskoj Europi. No nikada, pa ni u tursko doba, nije postojala nikakva politička veza između Bosne i Srbije, a kamoli kakovo jedinstvo tih zemalja. U vrieme uzpostave osmanlijskog utjecaja u Bosni i Hercegovini nije na ovom području uobće bilo Srba niti pravoslavnih, kao ni prije, već jedino i izključivo Hrvati katolici i H rvati bogomili. (Ova vjerska sekta pojavila se i kao posljedica borbe, koja se u hrvatskoj državi u doba narodnih vladara vodila na pitanju narodne i latinske crkve.) Dolazkom Osm anlija m ienja se crkveno-vjerska slika Bosne i Hercegovine. Bogomilski su H rvati ubrzo listom prešli na Islam ne izgubivši pri tome bitne oznake pripadnosti hrvatskom narodnom tielu. Sačuvali su naime i hrvatski jezik i hrvatsku sviest. 0 tome svjedoče i brojni turski povjestničari i putopisci onoga i kasnijeg vremena. Nu uvrštenjem Bosne i Hercegovine u osmanlijski državni sklop nastupaju poslje­ dice, koje idu sve do danas. Braneći Bosnu i Hercegovinu od T uraka hrvatski je narod podnio goleme žrtve u krvi. Znatan dio hrvatskog stanovničtva napustio je ognjišta i uzmičući u neravnoj borbi preselio u primorsku Hrvatsku, na njezine, otoke, u sjevernu Hrvatsku, pa dalje u m ađarsku ravnicu i druge zemlje sve do Češke, Moravske i Bavarske. S osmanlijskim četama, kao i poslije zaposjednuća Bosne po njim a, došao je i dolazio u Bosnu priličan broj pravoslavnog t. zv. »vlaškog« elementa sa središnjeg Balkana. Uz katoličku i islamsku crkvu nastala je time na području Bosne i Hercegovine i pravo­ slavna crkva.

Vodeći borbu s katoličkom Europom Osmanli je su prirodno pokazivali mnogo veću snošljivost prem a pravoslavlju, budući da se carigradski patriarha politički prilagodio stvorenom stanju, dok su katolički H rvati bili izvrgnuti većim ili m anjim progonima, jer su rimski papa i njemački car bili nosioci borbe protiv turskog nasrtaja prem a srdcu Europe. To je dovelo do toga, da je postepeno i velik broj katoličkih H rvata u Bosni i Hercegovim prešao na pravoslavlje, bilo zato, što je katoličko svećenstvo bilo u širokim prostorima podpuno uništeno, bilo zato, da spasi goli život i imovinu. Tako je pravoslavni elemenat na području ovih dviju hrvatskih pokrajina postao treći brojniji činbenik uz muslimanske i katoličke H rvate. O narodnostnoj pripadnosti pravoslavnih u Bosni i Hercegovini srbskom narodu nema ni govora. Srbska sviest kod jednog m anjeg diela pravoslavnih na ovom području Hrvatske počela se jav ljati i širiti umjetno, upornom promičbom istom u drugoj polovici devet­ naestoga stoljeća uporedo s veliko-srbskim nacrtom, koji je u to vrieme niknuo u glavi upravljača kneževine Srbije. U pozadini tog nastojanja, ovog veliko-srbskog nacrta širenja, stajala je pravoslavna Rusija, koja je od pravoslavlja u jugoiztočnoj Europi pokušavala učiniti sredstvo svoje imperialističke politike na Balkanu. V alja priznati, da je ova veliko-srbska promičba u Bosni i Hercegovini, kojom je pretežno upravljala srbska državna pravoslavna crkva, bila dobro smišljena i provađana. Proširila se i na pravoslavne u ostaloj H rvatskoj, koje je H rvatska u vrieme stoljetnih borba s Osmanli jam a prim ila kao bjegunce na svoje područje, prim jerice u Lici. Tako je nastalo, da su se uz pravoslavne H rvate odjednom pojavili pravoslavni Srbi na hrvatskom narodnom i poviestnom tlu. Uporedo je Srbija provodila promičbu u Europi tvrdeći, da su Bosna i Hercegovina srbske pokrajine. Ja v lja ju se brošure, u kojima se iznose takve i slične tvrdnje. Tim duhom bila je nadahnuta i šovinistička »historiografija« srbskih pisaca iz Beograda, podupirana od ruskih, francuzkih i englezkih pisaca. Hrvatski narod, ne imajući narodne slobode, nije bio u položaju, da tu promičbu sprieči, ali je uviek bio sviestan svog neospornog prava na obje pokrajine. Europa je na berlinskom kongresu godine 1877. stvorila jedino izpravnu odluku, da se Bosna i Hercegovina, oslobođene od turskog vrhovničtva, ponovno uvrste u politički sklop, kome geopolitički, narodnostno i gospodarstveno pripadaju, u onaj sklop, u kojem je bila i ostala Hrvatska. To je bio velik korak u izpravljanju jednog nezdravog stoljetnog razvitka između Save i Drine. Jedini nedostatak toga izvanredno važnog koraka bio je u tome, što unutar Austro-Ugarske m onarhije nije bilo provedeno i sjedinjenje ovih dviju hrvatskih pokrajina s trojednom hrvatskom kraljevinom. Poslije težkih izkustava, koja je imala E uropa, dopušten je zaključak, da je zbog tog propusta stvar europskog mira pretrpjela neprocjenjivu štetu. On je osobito pogodio hrvatski narod, jer je odgodio rješenje hrvatskog pitanja, kao europskog, za cielih šest desetljeća.

POKUŠAJ SRBIZACIJE I BALKANIZACIJE HRVATSKIH ZEM ALJA U JUGO SLAVIJI

Veliko-srbska promičba u Bosni i Hercegovini u vrieme austrijske uprave poprimila je jak zamah. Osnutkom Jugoslavije, u koje sklop ulaze Bosna i Hercegovina — postigla je ta promičba svoj vrhunac. Srbija je uprla sve snage, da pravoslavne u Bosni i H erce­ govini i ostalim hrvatskim zemljama učini Srbima, a naseljivanjem Srba u Bosni i Herce­ govini, da ovim hrvatskim pokrajinam a dade što snažniji srbski biljeg. Izkoristila su se sva sredstva državne vlasti, koja su kroz punih dvadeset i tri godine bila u rukama

10 Beograda, pa i najbezobzirniji pritisak, proširen i na hrvatski muslimanski živalj. No upotriebljena sila nije mogla ni izdaleka postići ciljeve, koji su joj bili postavljeni. Srbijanska vladavina u Bosni i Hercegovini samo je ojačala narodnostnu vezu H rvata muslimana i katolika, dok je kod pravoslavne m anjine provela selekciju, izraženu u tome, da je jedan m anji dio pravoslavnih postao nosiocem velikosrbske misli. T a m anjina bila je sastavljena uglavnom od ljudi, koji su svoje egzistencije osnivali više m anje na teret bivše jugosla­ venske države, bilo kao državni službenici, bilo kao posebna vrsta »patriota«, svrstanih u četničku i slične organizacije sa raznim povlasticama na račun naroda bivše Jugoslavije. T a pravoslavna skupina, zadojena političkom megalomanijom, kojoj nema premca, postala je avantgarda u borbi za uništenje hrvatske državne misli. U dvadeset godina obstanka veliko-srbske Jugoslavije provodio se iz Beograda smi­ šljeni nacrt, da se hrvatski narod sustavnim slabljenjem na njegovom starodrevnom narodnostnom području učini n ajprije nesposobnim za odpor velikosrbskoj državnoj misli, a zatim podpuno nemoćnim obnoviti svoju vlastitu državu. Smišljenim naseljivanjem Srba u sjeveroiztočnoj H rvatskoj, u t. zv. slavonskoj H rvatskoj, pokušalo se pomaknuti hrvatsku narod­ nostnu granicu daleko na zapad. Preko šestdeset tisuća Srba nasilno je ubačeno na hrvatsko zemljište triju starih slavonskih županija. Sve hrvatske krajeve, a najviše područje slavon­ ske Hrvatske te Bosne i Hercegovine, upravo je sa istim ciljem preplavilo srbsko činovničtvo od najvišeg do najnižeg. Ista politika provodila se i uvlačenjem Srba u priradna poduzeća u Hrvatskoj. To je išlo tako daleko, da je bilo ozbiljnih Srba, koji su se pitali, u kakvom bi se položaju našla Srbija, kad bi nestalo Jugoslavije i Srbija sa svojim pred­ ratnim granicam a m orala primiti na vlastiti teret tako ogroman broj ljudi odviklih od rada i pravog zanim anja? Kako je bila velika ta nezasitnost u širenju moći Srbijanaca na području Jugoslavije — u kojoj su oni inače bili m anjina — svjedokom su srbski hramovi podizani i u samoj Štajerskoj, gdje pravoslavnih osim činovnika i oružnika uobće nije bilo!

POZIV I ULOGA JU G O SLAVIJE U VERSAILESKOM POREDKU

Jugoslavija je bila stvorena da bude važan činbenik čuvanja Versailleskog poredka i englezko-francuzkog političkog i vojničkog sustava u Europi. Posebna je njezina zadaća bila da bude jaka brana oslobođenju i pravednom razvitku njemačkoga naroda, a u isto vrieme čvrsta karika u lancu, koji je sputavao život talijanskog naroda. Tu je ulogu Jugo­ slavija, politički vođena izključivo iz Beograda, vršila u cielosti. Ova se politika poduda­ rala i s težnjom, da se Jugoslavija, koja je u zbilji bila proširena Srbija, održi na životu, a time i prem a naravnim snagama nerazm jerni utjecaj srbstva na ovom izvanredno važnom i prostorno znatnom dielu kontinenta. Razumljivo je i nepobitna je činjenica, da je ta osnovna politika Beograda bila stalna i nepokolebiva. K ratkotrajno skretanje od ove politike bilo je samo prividno. Sve srbske političke stranke, a uz njih Srbska pravoslavna crkva, odgajale su srbski narod u smislu gornjeg obćeg političkog pravca. N aslanjajući se na slučajno sretni izhod prvog svietskog rata za njega te crpeći krivu pouku i zaključke iz njega, srbski je narod pod utjecajem svih ovih činbenika izgubio zdravo gledanje na svoj vlastiti probitak i na veliku evoluciju u Europi i svietu. Srbski je narod pod uplivom tih struja izgubio ravnotežu u ocjeni granica svoga poziva i svoje snage, a židovstvo i slobodno zidarstvo, te od njih zavisno novinstvo i ostala sredstva promičbe, prikovala su ga uz tabor neprijatelja Europe i nepomirljivih protivnika mirne europske političke i družtvovne evolucije, koju je nezaustavno stvarao duh vremena.M eđu srbijanskom inteligencijom bio je upravo tragično malen broj ljudi,

11 koji su se nešto razlikovali od cjeline u gledanju na tok stvari i nastojali barem politikom »dobivanja vremena« spasiti i očuvati za srbski narod tekovine iz rata god. 1914.— 1918. Generalski prevrat u Beogradu koncem ožujka 1941. bio je izražaj pretežnog razpoloženja i opredjelenja srbstva. Ono je preotelo maha, ma da je politički položaj bio u protivnosti s njime. U Simovićevom je pravrafu za tili čas zbrisano jedno prividno skre­ tanje s obće linije vanjske politike Srbije, zacrtane već u početku devetnaestoga stoljeća, politike, koje je oštrica bila uperena protiv srednje Europe, što više protiv svih susjeda Srbije uobće. Dugo vrem ena ima ta politika Srbije gotovo izključivi naslon na pravo­ slavnu Rusiju služeći njezinim ciljevima u jugoiztočnoj Europi. U ravnoj liniji te politike planula je prva iskra u europskom, odnosno svietskom ratu godine 1914. Uoči izvršenja obveze prem a Velikoj B ritaniji, jedinoj preostaloj zaštitnici Versailleskog poredka, politika Beograda upire svoje oči i u Moskvu. U Beogradu se grozničavo radilo, da se sklopi vojnički savez sa Sovjetskom unijom. To je bilo nagonsko oživlja­ vanje jedne stare veze, kojoj ni prom jena stanja u Rusiji god. 1917., stvorena boljše­ vičkom revolucijom, nije mogla zadati smrtni udarac. Samo tako možemo razumjeti, zašto je i Srbska pravoslavna crkva rukam a i nogama radila u istom pravcu, ma da je boljše­ vička revolucija uništila pravoslavnu crkvu na području velike eurazijske države.

BOLJŠEVIZIRANJE SRBIJE POSLIJE SVJETSKOG R A TA

U samoj Srbiji, napose u Beogradu, bio je već nekoliko godina prije propasti Jugo­ slavije veoma jak komunistički pokret. U jednoj sredini, u kojoj znatnom broju ljudi nije bila obća odlika m arljivost i radinost, već je život tekao u znaku stvaranja samo najnuždnijih životnih potreba, bezplodnom politiziranju i svakovrstnom izživljavanju u histo­ rijskom romanticizmu; u sredini, u kojoj je pod utjecajem srbskog pravoslavlja, — koje je odavno više politička nego crkvena organizacija (za razliku od ostalog pravo­ slavlja!) — stvorena duboka veza s Rusijom, — bilo je veoma plodno tlo za širenje »bosjačke« komunističke misli to više, što vodeći intelektualni sloj Srbije nije bio sposoban za nikakvo kulturno stvaranje, dok je internacionalni kapital i građanski sloj Srbije gospodarski izkorišćivao najšire slojeve možda više nego igdje drugdje. Napokon ne valja smetnuti s uma, da je i doba Osm anlija u Srbiji ostavilo dubokog traga. Tako se iz mnogostrukih razloga stvorio u znatnom dielu srbskog naroda poseban mentalitet, koji je pokazivao nestaloženost. Podržavanju tog m entaliteta davao je Beograd od 1918.— 1941. dovoljno hrane. Izo­ pačeni javni i politički život pogodovao je boljševiziranju Srbije. Tako je prim jerice srbska sveučilištna mladež uoči propasti Jugoslavije posvema pod utjecajem Moskve. Eto, takva je bila Srbija, kada je Jugoslaviju gurnula u rat protiv Europe. Nema prem a tome ništa nejasnog u držanju jednog diela srbskog naroda prem a hrvatskom narodu i njegovoj obnovljenoj državi, N i poslije težkog izkustva u travnju godine 1941. znatan dio srbskog naroda nije umio svoje držanje prilagoditi novim prilikama.

HRVATSKA I HRVATSKI NAROD U TABORU EUROPE

Nasuprot toj i takvoj Srbiji, tom i tako odgojenom i opredieljenom srbstvu, nalazio se hrvatski narod, vjeran svojoj srednje-europskoj pripadnosti i duhovnom sklopu, i u

12 sve vrieme Jugoslavije, vodeći borbu protiv nje, a za svoju vlastitu državu — u borbi protiv Versaillesa, stojeći već od prvih dana poslije nesretno završenog rata 1918. na strani onih snaga u Europi, koje se, kao ni on, nisu mogle pomiriti sa stvorenim nepodnošljivim i nepravednim poredkom. Doživjevši već u prvim godinama poslije rata svoj nacionalni i družtvovni preporod pod vodstvom svoga vođe Stjepana Radića hrvatski je narod u snažnom nastupu dviju velikih europskih revolucija, fašističke i nacionalsocialističke, posvema sazreo, da im pod vodstvom vođe revolucionarnog Ustaškog pokreta Poglavnika dra Ante Pavelića stane uz bok sa svim posljedicama te odluke, uvjeren u presudnu ulogu obih revolucija, uz koje je sazrievala i ustaška — za sretnu budućnost čovječanstva i svoju vlastitu. H rvatski narod ulazi sviestan u godinu 1941., prem da je Beograd poduzimao sve, da ga odvuče na svoju stazu. Jedno od sredstava Beograda da oslabi i slomi pohod hrvatskoga naroda za njegovu slobodu bilo je podupiranje komunističke promičbe u Hrvatskoj. Unatoč tome, što je ona tekla uporedo s osiromašivanjem hrvatskoga naroda, unatoč težkim gospodarstvenim prilikam a hrvatskoga svieta na selu u istom razdoblju, i prem da je hrvatski narod morao zbog posve ravnodušnog držanja beogradskih vlada sabiranjem živežnih namirnica spa­ šavati pojedine svoje krajeve od gladi, tako Hercegovinu — nije ni među najsirom ašnijim hrvatskim stanovničtvom na selu ni u gradu, čak ni u godinama najveće svjetske gospo­ darske krize, komunistička promičba mogla naći željenog tla. To se vidjelo i u sudbonosnoj godini 1941., napose u ratu između osovinskih velevlasti i Jugoslavije. N igdje za vrieme ovoga rata nije na hrvatskom dielu bivše Jugoslavije iz hrvatske ruke izpaljena ni jedna puška na vojnike savezničkih naroda N jem ačke i Italije ili dignuta ruka na pripadnike njem ačke narodnostne skupine. Naprotiv, hrvatski je narod, koliko je samo mogao, zašti­ ćivao pripadnike velikih savezničkih naroda od srbskih oružanih bandi.

SRBSTVÜ POSLIJE SLOMA JUGO SLAVIJE

Vojnički stroj Jugoslavije razpao se ne pokazavši nikakve odporne, kamo li udarne snage. Paralizirao ga je hrvatski narod. Tako su se u onim danim a kratkotrajnog rata protiv Jugoslavije otvorile oči cielome svietu. Jugoslavija se odjednom pokazala nemo­ gućom državnom tvorevinom. Srbski dio poražene i raztepene jugoslavenske vojske većinom se predao, ali je znatan dio potražio utočište u brdovitim šumskim predjelim a Srbije, Crne Gore te Bosne i H er­ cegovine, razpršen u veće ili m anje skupine. N ije to bio samo bieg od zarobljeničtva! Ne, već se pristupilo izvođenju nacrta smišljenog prije rata. Vojnički krugovi Beograda predviđali su guerilski rat protiv Njemačke i Italije. U napried sprem ljeni četnički odjeli imali su u tom ratu izvršiti glavnu zadaću. Jednom dielu pravoslavnog stanovničtva, o kome je već bilo rieči, dalo se prije rata oružje u tu svrhu. Stvorena su tajna skladišta oružja i ratnog tvoriva u raznim predjelim a Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Spomenute vojničke i četničke skupine povukle su se u šumovita brda s podpunom ratnom opremom. To je oružje imalo biti upotriebljeno za borbu protiv osovinskih vojničkih posada s ciljem, da se po mogućnosti što veći dio državnog područja bivše Jugoslavije kroz sve vrieme rata Osovine protiv Anglosasa i Sovjetske unije — za koju su vjerovali, da će ući u rat protiv Osovine — drži u nesređenom stanju i učini gospodarstveno podpuno bezkoristnim za veliku borbu Europe. U vidu se imalo podpuno ukočen je važnih prometnih veza, koje prolaze kroz područja bivše Jugoslavije, a spajaju Srednju i Jugoiztočnu Europu.

13 N a čelo odmetničke akcije, koju su započeli nezarobljeni ostatci bivše srbske vojske, stupio je po odredbi pobjegle Simovićeve vlade srbski častnik Draža M ihajlović, koga je bivši kralj Petar iz Londona imenovao generalom i »ministrom vojske«. Ciljevi i zadatak M ihajlovića bili su jasni od početka. On sam govori o njim a u jednom izvješću, u kojem je njegova »Vrhovna komanda« prikazala politički i vojnički razvoj u Srbiji od sloma Jugoslavije do konca veljače 1942. Sadržaj toga izvješća važan je za inozemnu javnost kao dokazalo o učešću Draže M ihajlovića i njegovih naoružanih vojničkih i čet­ ničkih odjela u borbama protiv Kezavisne Države Hrvatske na području Bosne i Herce­ govine. Glavne misli iz ovog izvješća objavio je u izvadku slovenski list »Pobratim«, letnik II., številka 5. i u njem u se veli: »U Beogradu ugušeni odpor prenio se je na pokrajinu. Po planinama su se počele okupljati oružane skupine. To su bile jedinice bivše četničke Organizacije i skupine redovite jugoslovenske vojske. Nastupale su također i bande pobjeglih kažnjenika, koje su počinjale prava zločinstva. Protiv tih bandi počele su sve skupine borbu i uglavnom ih iztriebile. Sve »šumske« skupine dielile su se u glavnom u dvie: u četničko - vojničku i partizansku skupinu, četničko - vojničko gibanje počelo je neposredno poslije sloma, dok su partizani aktivnije stupili u borbu tek poslije 22. lipnja. U Srbiji samoj četnici su se ograničavali na organizacijski posao, dok su d j e l o v a n j e p r e n i e l i u B o s n u i S a n d ž a k te započeli borbu s okupatorima . .. Draža M ihaj­ lović je do danas organizacijski povezao cjelokupno područje Jugoslavije i skupio sve cetničko-vojničke elemente, koji su bili protiv suradnje s okupatorskim vlastima. Uslied položaja, u kojem je bio srbski narod, odklanjao je M ihajlović vojničke podhvate u samoj Srbiji, jer nije bilo izgleda na uspjeh, i jer se srbsko područje nije nalazilo u takvom položaju, da bi neprijateljski gubitci bili dovoljna protuteža za krv, koja bi se plaćala za takav ustanak. K a srbskom području niesu bile niti gospodarske, niti industrijske baze osovine, niti su tekle komunikacije prema iztočnoj fronti. Z a t o j e M i h a j l o v i ć n a s t a v l j a o d j e l o t v o r n i m p o d h v a t i m a u B o s n i i S a n d ž a k u . U Srbiji je pak trebao mir, j e r j e o n a b i l a z a l e đ e z a o p e r a t i v n e o d j e l e u B o s n i . Koncem kolovoza počelo je vodstvo partizana bez obzira na suglasnost skupina, koje su bile u borbi s okupatorima, i bez obzira na razpoloženje naroda na vlastitu ruku ustankom u zapadnoj Srbiji. M ihajloviću je bilo nemoguće da ostane po strani odnosno da uguši ustanak, započet u nepravom času, jer je smatrao svakoga, koji je u borbi s okupatorima, prirodnim saveznikom. No partizani su počeli svuda razbijati M ihajlovićeve organizacije. Da bi svoje ljude zaštitio i osigurao pučanstvo od partizanskog nasilja, odlučio se M ihaj­ lović za akciju. Već prije je bio sklopio sporazum s vodstvom partizana glede vodstva akcije i uprave zaposjednutog područja, glede pliena i organiziranja pučanstva. Bila je dogovorena ravnopravnost četnika i partizana te slobodan izbor pučanstvu, da se opredieli za jedne ili druge.« (Vidi faksimile na strani 121. i 122.). Obje skupine odmetnika u Srbiji, međusobno povezane, usredotočile su svoju vojničku djelatnost u bosansko-hercei govacki dio Hrvatske sa svrhom, da jednim potezom pogode i Osovinu i Nezavisnu Državu Hrvatsku. O STATCI SRBSKE VOJSKE POČINJU S NAPADAJIMA NA HRVATSKU DRŽAVU

U prvotnom planu srbskih odmetnika o guerilskom ratu protiv njemačkih i talijanskih posada bila je jedna velika pogrješka. Protivno očekivanju vodećih srbskih vojničkih i političkih krugova uzkrsnula je snagom H rvatskog ustaškog pokreta pod vodstvom Po­ glavnika dra Ante Pavelića, i privolom i podporom Italije i Njemačke, a u duhu novog europskog poredka -— Nezavisna Država Hrvatska!

14 U biesu, koji ih je obuzeo, odmetnici su izvršili prve zvjerske čine protiv hrvat­ skog stanovničtva u jugoiztočnoj Hrvatskoj. D ana 13., 14. i 15. travnja 1941. izkaljen je taj bies u obćini Čapljina, u selima Ilici i Cim, kotar Mostar, gdje su 15. travnja zapalili domove osamdesetpet hrvatskih seljaka. (O tim se zlodjelima iznose dokazala u ovoj knjizi). Uz brojne H rvate, koji su pali žrtvom srbske soldateske u samom ratu protiv Jugoslavije, među prvim žrtvama bila su spomenutih dana dvadesetpetorica seljaka H rvata iz sela Struga, Čapljine, Grabovine, Čelejva, Radičića, M eđuborja, Gabele, Irebižata, Gradca, Domanovića i Plješivca, u obćini Čapljina. N apadnuto je iznenada i iz busije mirno hrvatsko stanovničtvo, dok se nalazilo na radu. N apadaji su izvršeni točno prem a uputam a, koje je za četničko djelovanje u miru i ratu izradio još u početku ovog stoljeća tadanji srbski glavni stožer. Naglašujemo, već od prvog dana svog obstanka nasla se Nezavisna Država Hrvatska, njezine oružane snage i hrvatsko stanovničtvo u obrani od ostataka velikosrbske vojničke organizacije u gorovitim i šumskim predjelim a jugoiztočnog diela države. T u istinu ne može oboriti nitko, a ovdje se iztiče samo zbog sustavne lažne promičbe iz Londona i Moskve, prem a kojoj su zločinački izgredi četničko-komunističkih bandi bili posljedica tobožnjeg napadaja hrvatskog stanovničtva i vlasti na život i imovinu onog sloja pravo­ slavnog stanovničtva u jugoiztočnoj Hrvatskoj, koji je u vrieme Jugoslavije nastupao pod srbskim imenom. Kao ovdje, tako i svagdje drugdje, nastupale su hrvatske oružane snage samo i u toliko, gdje je bilo potrebno uzpostaviti red i sigurnost i nuždno izvršiti represalije protiv zločinačkih skupina, koje su udarale na najviši državni i narodni interes. Raztrkanim skupinama bivše jugoslavenske vojske, koje su imale zadatak napadati iz busije savezničke snage u Srbiji i Crnoj Gori, a poslije 10. travnja 1941. i na području Nezavisne Države Hrvatske, pridružila se još jedna vrsta odmetnika: u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je u času njezinog osnutka velik broj Srba, koji su zauzimali razne polo­ žaje u bivšoj upravi, Srba, koji su se u vrieme bivše države — koja ni po čemu nije bila pravna država — težko ogriešili o hrvatski narod. Oni su mrzili sve što je hrvatsko, i od prvog dana bili nepomirljivi neprijatelji hrvatske narodne države. Oni su zbog svog osjećaja i svojih prijašnjih zlodjela prem a H rvatim a katolicima i muslimanima bili. sviestni da gube te položaje. Zaista nema države na svietu, nema ni jednoga naroda, koji bi u svojoj upravi mogao m a i jednog časa trpjeti zaklete neprijatelje države i naroda! N u još prije nego je hrvatska država uobće] mogla pristupiti uklanjanju ovog nepoželjnog diela upravnog S tro ja , odmetnuli su se ti Srbi u šume u redove raztrkanih vojničkih skupina nezarobljenog i nerazoružanog ostatka srbske vojske na području Bosne i Hercegovine. Odm etni­ cima se nadalje pridružio znatan broj Židova, sviestnih, da je u Ustaškoj Hrvatskoj minulo njihovo vrieme izrabljivanja hrvatskoga naroda i svaka mogućnost njihove sustavne pro­ mičbe, koju su godinama provodili protiv životnih probitaka hrvatskoga naroda i obće europske stvari prem a želji Beograda, Londona i Moskve. Odmetnicima su pribjegli i oni Srbi pojedinci, koji su u Hrvatskoj provodili komunističku promičbu, jer je i njim a bilo jasno, da njihova djelatnost u Ustaškoj Hrvatskoj ne može biti slobodna. POMOĆ ODMETNICIMA IZ SRBIJE I CRNE GORE

. D aljni priliv odmetničkom taboru u jugoiztočnoj Hrvatskoj dolazio je od neprijatelja novoga poredka iz Srbije i Crne Gore. v U posjedu su hrvatske državne vlade dokazala, da je priliv iz Srbije i Crne Gore u drugoj polovici godine 1941. i u prvim mjesecima godine 1942. — dok granica

15 na Drini prema Srbiji i granicama prema Crnoj Gori, nije bila dovoljno zaštićena — imao o d l u č n u u l o g u u odmetničkoj djelatnosti. Još je veoma važna ova činjenica: odmetnici na području Hrvatske dobivali su stalno pomoć u oružju i strjeljivu iz skladišta u Srbiji, s kojima su razpolagali srbijanski odmetnici pod vodstvom srbijanskog častnika Draže M ihajlovića i srbijanski komunisti, te iz jednog drugog srbijanskog vrela! To je omo­ gućilo, da su četnici-komunisti bili kadri u tolikoj m jeri uznemirivati jedan dio hrvatske države i tako dugo pružati odpor. Za potvrdu tome iznosimo za sada izkaz zarobljenog »partizana« V eljka Irića iz Užica u Srbiji, kojega su hrvatske oružane snage zarobile u borbama s »partizanima« (komunistima) kod Rogatice početkom travnja 1942. Ovaj »par­ tizan« izjavio je pred zapovjedničtvom Vojne krajine u Sarajevu ovo: »Prije četiri mjeseca bio sam na svom im anju u selu Staparima kod Užica. U to vrieme bili su Kiem ci u Uzicama. Jednog dana Kiemci su se povukli iz Užica i otišli prema V aljevu i Čačku. Odmah iza njih došao je u U žice vojvoda četnički Đokić i održao govor pred skupom, koji se sakupio. U to vrieme u U žicama je bilo oko četrdeset vagona municije. Sutradan je Đokić uzeo petnaest sanduka municije i iz Narodne banke oko četiri m ilijuna dinara i podielio svojim vojnicima, kojih je imao sa sobom oko 150 i otišao u pravcu Više grada (pogranično hrvatsko mjesto na Drini). Odmah iza njegovog odlazka došli su u U žice partizani sa Zlatibora, Krčabora i Jelove gore. Bilo ih je oko tri stotine i uzpostavili su svoju vlast. Dva dana poslije dolazka partizana Niem ci su u U žicama bombardirali sa »štukama« municiju, koja je ostala, i fabriku oružja. Poslije bombardiranja one mašine, koje su ostale, radnici su sklonili u tresor Narodne banke i počeli izradom pušaka. Radnici su za 48 sati izbacivali po tristo do četiristo pušaka. Ovo oružje, koje su izrađivali, i municiju, koju su također izrađivali, slali su po selima, a također su slali i Ciči (vođi »partizana«) na Romaniji (gorski masiv u području Sarajeva). Partizani su ostali u U žicama dva mjeseca i kada su Niemci ponovo uzeli U žice, mi smo se razturili na razne sirane. Ja sam sa dva druga otišao preko Zlatibora i prebacio se u Sandžak u selo Radojnu. T u se prikupilo više nas iz Užica i tu se formirao užički bata­ ljun. Bataljun je imao tri čete, svaka po 45— 50 ljudi. U N ovoj Varoši i okolici ostali smo oko mjesec dana, kada su tamo naišli Pećančevi četnici i otjerali nas. Onda smo se mi prebacili preko Priboja i Pljevalja u Cajniče (Cajniče i niže spominjana mjesta na­ laze se u H rvatskoj). U Cajniču smo ostali tri dana, dok smo se odmorili. U lom vre­ menu u Cajniču je izvršena mobilizacija i form irana je druga proleterska brigada. Brigada je imala četiri bataljuna. Poslije form iranja ciela je brigada otišla u Goražde (pogranično mjesto u jugoiztočnoj H rvatskoj), iz Goražda u Ustipraču, a odatle u Borike. Odanle smo otišli u selo Miliće, a odanle u Srebrenicu, poslije u Bratunac, a odanle u Vlasenicu. Pošto nismo naišli na četnika kapetana Račića, otišli smo u selo Rabar u Podromaniji. T u smo ostali tri dana i odanle smo otišli prema Grivcima u Rogaticu, gdje sam i zarobljen. Z a vrieme ovoga puta nismo vidjeli nikakve borbe niti smo se s kime sretali. Kod Žljebova su Crnogorci vodili borbu s H rvatim a i tu su imali oko stopetdeset žrtava. Pred sam napadaj na Rogaticu sakupili su nas na jedno brdo i rekli nam: »Sada vršimo napadaj na Rogaticu«. Ja sam ranjen u samom početku napa­ daja i sakrio sam se pod automobil. T u sam ostao do jutra. Kada sam ja ranjen, odmah pred mnom ranjen je još jedan drug u ruku. Kada smo krenuli u napad, bili smo doče­ kani strahovitom vatrom i uvjeren sam po svemu kako se odigralo, da je bilo oko trideset žrtava sa naše strane.« D alje je zarobljeni partizan Veljko Irić rekao: »Ćuli smo da se kod Han Pieska nalazi šumadijski bataljun, a kod Žljebova crnogorski.«

16 Time su obuhvaćeni mnogostruki izvori, iz kojih je srbsko odmetničtvo crpilo svoju snagu protiv Nezavisne Države Hrvatske. O bilježje i obseg pomoći, koju su odmetnici imali iz Srbije, ocrtat će se, kada za to bude nastupilo vrieme. Ogromna većina pravoslavnog stanovničtva, koje je inače m anjina u spomenutim poviestnim hrvatskim pokrajinam a, držala se mirno nakon propasti Jugoslavije pristu­ pivši radu. Kasnije se stanovit postotak tog stanovničtva, zaveden od srbskih popova i teroriziran te smućivan od odmetnika na sve moguće načine, njim a pridružio. T a se pojava prim ietila jače, kada je započeo rat Europe protiv Sovjetske unije. Širenjem najglupljih izmišljotina o toku i razvitku toga rata uspjelo je odmetnicima tu i tamo, posluživši se i najoštrijim prietnjam a, stanovit broj do tada m irnih pravoslavaca predobiti na svoju stranu. U krajevim a udaljenim od upravnih središta, u zabitnim selima bez brzoglasnih veza, krugovala i pošte, među stanovničtvom, koje nije bilo u stanju pratiti razvitak dogođaja u svietu, nije bilo nikakvo čudo, što se našlo ljudi, koji su povjerovali, da se boljševičke vojske pregazivši Rumunjsku i M ađarsku nalaze već u Srbiji i N eza­ visnoj Državi H rvatskoj, a da su i na pohodu u Berlin! Ali ovdje valja naglasiti još neke činjenice, koje su imale osobit utjecaj na držanje odmetnika. To su u prvom redu promičba neprijatelja Europe, te pomoć u oružju i novcu, koje su odmetnici dobivali iz inozemstva. *

Ciela Europa bila je kroz ovo vrieme od nestanka Jugoslavije svjedokom jedne sustavne, zločinački neodgovorne promičbe Londona, W ashingtona i Moskve, koja je išla za time, da se srbski čovjek ne pomiri s idejom nove Europe i ne pristupi mirnom stvara­ lačkom radu. U tome se London i Moskva upravo natjecali. Gotovo svako izdanje na londonskom ili moskovskom krugovalu u ovih godinu dana nije bila ništa drugo nego poticanje Srba u Srbiji i odmetnika na području Nezavisne Države Hrvatske na sve moguće zločine. U podpunoj odsutnosti osjećaja odgovornosti nije bilo nikakve razlike između onih šrbskih bjegunaca političara u Londonu, koji su srbski narod bacili u ne­ sreću, i onih boljševičkih govornika na moskovskom krugovalu, kod kojih nikada nije bilo ni najm anjeg obzira prem a sudbini cielih naroda. I sam razkralj Petar nije zaostajao u tom nerazumnom djelovanju od svoje okoline, koja se sastoji od političara plaćenih od Engleza i Židova. Tako je srbski čovjek u jednom vremenu, kad je trebao doći k sebi i spoznati pravi put, bio izvrgnut promičbi, koja ga je navodila na zločinačke čine, štetnije za samo srbstvo, nego za stvar nove Europe.

MOSKVA, LONDON I WASHINGTON PO ZIVAJU SRBE NA GUERILSKI R A T

Razkralj Petar i njegova »vlada« u Londonu pozivali su Srbe na guerilski rat protiv Njemačke, Italije i Nezavisne Države Hrvatske ne samo prvih pet mjeseci godine 1941., kada se već jasno pokazala luđačka strana toga stanovišta i djelatnosti, nego i kasnije. Razkralj P etar upravio je prim jerice 1. listopada 1941. preko londonskog krugovala poziv srbskom narodu na ustanak. Izvršitelj njegovih naloga u Srbiji Draža M ihajlović umnožio je razkraljev poziv kao letak. Odlomak toga letka glasi: »Vaš vladar, za koga položiste častnu zakletvu, poziva vas preko svojih velikih horaca, koji se nisu sramno predali i koji se nalaze u našim šumama: K a oružje! U borbi kidajte lance robstva, dok vas nisu još jače stegli, jer u skoroj budućnosti samo će imati pravo na život onaj, koji bude u ovoj borbi žrtvovao sve.

17 Kaša majka, m ajka svih Slavena — Rusija — vodi borbu protiv našeg vjekovnog neprijatelja boreći se zajedno s velikim englezkirn i američkim narodom za spas čovje­ čanstva i naše slobode.

драги mos im m BAlIi ВДАДАР Г',1 КОГА‘ Г Ш Т Г Г Е ЧАСНУ ЗАКШЖТКШВА B K П Р Ш с ј О Ј ^ х д в д ш ^ Р А р л KOЈИ с е НИСУ СРА15Г предали и к о ји ce Н ш У Г у У борби кидгЈте лаице роботва док Бас нису још јаче стегли,,

j e p с к о р о Ј будућнос;:’ ?qmo ћ е ииаш право на живое. »нај ко ји буде у бВОЈ б о р б и EpTBOBuO С 3 0 .

Hama мајка, мајка свих Слшвна-Русија води борбу протав i “ o tm jL ju hapqì® м ш СврставаЈ1« :е у редове no селима и градовима под в-.ћстао* мојтс наЈбових, и ј . \ u-бријнх и на!честитијих људи, који оу са£н:м првк -својих K"U Ј'даната у -ези . У Rem редЈве трвба.да т ттрнј.аве ави "?гтсобни за öopgj -вд t*7 до 60 тодина староети. СВЕ OHE ОЕГтаНИКБ КОЈИ од CBOJilA K /U g J M f f l M ’I i -JlPATOBQfcHO O T T O У .лГТИЈАтСКг ЛОГОР.КћО пгго л П ж Ш ч а ј “ НЖ БРОЈЕМ ОШУ ' ^ДОШТИРД.цШТРАТЛ' ИЗШНШЈМА ОТАДШНЕ, itm vv у Ш о a рше млпдости, n аа све s p e m т г , јг г v»tcts ; лису људи пВ >вој se v ir »•'ju «у у трце забададз ?

нон и мрни к Всла.. ^ п^сдед&ек' т~**нутку о:лоОодисмо се злотвора, али подосмо аа кр:.7:со врог? у робствс које су н jt они припремкли. У нов ослоооџеноЈ Отацбмни хоћу људе часне, који ће св оју вредаост и члот доки:лти ДаНАС, СЛДА и борбом sa СЛОБОДУ. Moja наређеиа, као и ојшжј*-, .ницију и ootcuip потребе за бсрбу добиће те ;bi: ш:ма. HA - . Г У Ж Ј Е! СШиШ BćJ... *6 a * л ј| «п *, о.уЈг*ју к *>•».»-,._ *■■ .........* *јУ м — a tjìj s..-ü.*i.-* •■• -•

» 4* h* #« ТвИ «fUXBKJ £“ H »«*§**« a Јгод«а&ш- «мисраи« м> jr вудуЈш»««'«;,’*»«.«*.

.*■»• •

.. а«ј«*ии*> -м»-з

wsr *»jäty ©»«чккз«да;^: д* «e ««««

k .n e je б * » M t n a « i / } » « vm\r t * e z p « c - ~ .e •’ • « n e u s r y ä * * * c * a T * ји к p*js. ДМОТУВГГ« • * « * * • • » * ■ * * C M o M iT , * . c O« O* «*ryjMMJ«Üjr Ш9ТЛ0 U »«cr|W * AOt^i-e».

feofa»**« авдатк* e c s a » а****г;јкк дог«;>-за»* e it «

k o j * -ss » e # * * 1* « « b auceo*«, uw-........... —

- SOffreSKt* -ввдаии» o oeutett ј л ш ^ ч

; « Ä i s e « a«a04#,a*,o«Tv.’» .je . / 4ffa*(!VP«*- ri-w.

-

Pisana zapouied, nađena kod Elliotta i drugova.

III. Dostaviti spiskove aktivnih i rezervnih oficira, osobito pomorskih koji su prešli u hrvatsku vojsku ili u neprijateljske redove, (nabaviti po mogućnosti Službeni list hrvat­ ske vojske). IV. Dostaviti spisak lica, koja su se stavila na raspoloženje okupatorskim vlastima (sa svima okolnostima). V. Spisak (brojno stanje) oficira, koji su se stavili na raspoloženje tajnim organiza­ cijama. Sastaviti posebni spisak oficira, na koje se može sa apsolutnom sigurnošću raču­

20 nali, a poseban spisak oficira, koji već aktivno surađuju. Naznačili njihove materijalne prilike. VI. Dostavili spisak potreba u hrani, oružju i municiji, koje će biti najhitnije posle povlačenja okupatorskih trupa. Naznačiti i sve potrebne mere, koje će se tom prilikom morati preduzeli. V II. Dostaviti podatke o uslovima ishrane u pojedinim oblastima i njenim izgledima u budućnosti; rezerve. V III. Upozoriti tajnu organizaciju da ne čini istupe prema okupatorskim vlastima, koje bi izazvale suviše oštre represalije i lime možda čak onemogućile sav tajni rad. IX. Pristupiti organiziranju skloništa na obali i u unutrašnjosti, gde bi se sa sigur­ nošću mogao smestiti dotureni materijal, oružje, municija i hrana. X. Dostaviti podatke o svima važnijim dogodjajima, koji su se desili posle 6. aprila. Posebno vojničke, a posebno političko-administrativne prirode. X I. Dostavili podatke o svakom važnijem pokretu neprijateljskih trupa na okupi­ ranom području, naročito, ako je u pitanju pokret na jugu i jugoistoku (Grčka, južna Italija, Turska granica). Ovaj zadatak, kojega faksimile objavljujem o, osvjetljuje također najužu povezanost djelatnosti odmetnika s Londonom i Moskvom. Ujedno nam odkriva planove, kojima se bavilo englezko vojničko vodstvo u jugoiztočnom dielu Europe. N ajveća odgovornost Englezke i Sovjetske unije za sve nemile dogođaje, koji su se odigrali u Srbiji i na području Nezavisne Države Hrvatske, bjelodana je i nepobitna.

ZV JERSTV A ČETNIČK O-KO M U NISTIČK IH

BANDI

Vodstvo odmetnika sastojalo se od četničkih vođa, djelatnih srbskih častnika, Židova i iztaknutih komunista. N apadaji na hrvatska sela i trgovištna mjesta, na vojničke i ustaške obhodnje, na mirne prolaznike cestom te na željeznička i druga prometna sredstva i mostove vršili su se uglavnom noću, iznenada, iz zasjede. četničko-komunističkih zločinačkih napadaja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bilo je veoma mnogo. Jugoiztočna H rvatska proživjela je uslied tih napadaja u prvoj godini slobodnog državnog života dane najtežih izkušenja i muka, vrieme, u kome su divljački nagoni odmetnika izpisali jezovite stranice u mnogim hrvatskim m anjim ili većim nase­ ljima. Nebrojene hrvatske obitelji pogodila je najbolnije zločinačka odmetnička ruka. Izgledalo je, kao da su se na ovom tlu povratila najm račnija vremena' prošlosti Bal­ kana . . . ! Onci što za sada objavljujem o o težkim časovima, što ih je morao proživjeti naš sviet, potresa iz tem elja dušom svakog prosviećenog čovjeka. H rvati, katolici i muslimani ubijani su i mučeni na grozne načine. I u paljenju n ji­ hovih domova i uništavanju imovine došle su do punog m aha zločinačke osebine odmet­ nika. U bijalo se često od reda sve, što je došlo pod dohvat četničko-komunističkog noža ili puške. Ljudim a bi odrezivali ili razmrskavali glave, izrezivali grkljane, vadili oči, rezali uši, nosove, ruke i noge, gulili kožu s glave i tiela, odrezivali spolne organe, djevojkam a i m ajkam a rezali grudi, i u nepojmljivom sadizmu stavljali m alu djecu na odrezane grudi, nabijali ljude na kolac i pekli na ognju, trgali im nokte sa ruku i nogu, boli ih nožem pod nokte, rezali im živo meso na rukama, podkivali tabane čavlima, nožem vadili srdea, kundačili ih do nesviesti i t. d. Od zvjerskog m ahnitanja odmetnika nisu bila pošte­

21 đena ni djeca. U bijali su ih i u naručju majki. Klali su žene i djecu. Strašni događaji u selima Plošnik i Koritnik, kojih opise donosimo u dokaznom gradivu, samo su izsječak iz| velikog! ,niza bezprimjernog krvoločtva, koje je na sebi po zlom udesu morao osjetiti hrvatski živalj! Četnici-komunisti ubijali su H rvate i u skupinama. Žrtve bi svezali, odveli do kakve jame, ubijali nožem ili puškom i bacali u ponor. Žive ljude bacali su u zapaljene im domove, a bilo je i slučajeva, da su zakapali polužive ljude. Bilo je nekoliko prim jera, kada su, da bi drastično očitovali svoju m ržnju na Njemačku, Italiju i Hrvatsku, muče­ nim i umorenim H rvatim a, dok su još bili živi, urezivali u tielo slovo »U«, simboličku oznaku Ustaškog pokreta, ili slovo »V« (Victoria). N a t i s uć e H r v a t a z a d e s i l a je s t r a š n a kob na s p o m e n u t e r az ne načine! Nisu štedjeli ni katoličke i muslimanske svećenike. Među žrtvama četnika-komunista nalaze se, koliko je do sada poznato, ovi katolički svećenici: Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši, kotar Bos. Petrovac, Ju raj Gospodnetić, župnik u Bos. Grahovu, kome su ubili i m ajku; Maks Nestor, župnik u D rvaru; Ilija Tomas, župnik u Klepcima, kotar Stolac, (njega su strašno mučili); Anto Bakula, župnik u Gornjem Hrasnu, kotar Stolac, (njemu je jedna komunistkinja prije nego su ga umorili, odrezala jezik uz ove popratne rieči: »Ja ću tebi sada dati pričešće«); Jakov Barišić, župnik u Gradačcu, i Jozo Kaurinović, župnik u Priedoru. Postradalo hrvatsko stanovničtvo nije svojim držanjem dalo nikakvog povoda za zločine ove vrste. Istina, očajni i do skrajnosti uzrujani hrvatski živalj izvršio je tu i tamo represalije u mjestima, u kojima je odmetnička djelatnost imala svoju djelotvornu pomoć, no baš ti osamljeni odgovori strahovito ogorčenog hrvatskog puka na neopisive zločine četnika-komunista dokazuju, da je hrvatski sviet sačuvao prisutnost i ravnotežu duha, iako se radilo o takvim četničko-komunističkim zločinima, koji mogu pomutiti duh i najplem enitijeg čovjeka. Broj hrvatskih žrtava četničko-komunističkog divljanja u spomenuto vrieme ne može se za sada ni približno ustanoviti. Do ovog časa nije moguće izpitati sudbinu mnogih H rvata muslimana i katolika, koji su nestali prigodom napadaja na njihova naselja. Ni približno točan popis žrtava nije moguć, jer su mnogi ranjenici kasnije podlegli ranam a sklonivši se u razna zabitnija mjesta, pa o njim a nema podataka. I hrvatska oružana snaga imala je u borbama s komunističko-četničkim bandama svoje gubitke. Nebrojene obhodnje hrvatskih domobrana i ustaških postrojbi bile su napadnute iz busije i masakrirane, a napose častnici hrvatskog domobranstva. N a d e s e t k e t i s u ć a H r v a ta i z g u b i l o j e ž i v o t ! Hrvatske državne vlasti, jer nisu imale na razpolaganju dovoljno oružja, nisu mogle u mnogim mjestima pravodobno pružiti dovoljnu pomoć napadnutim hrvatskim selima. Zbog toga su mnoga od njih težko stradala. Iz brojnih su sela dolazile neprestano molbe za pomoć. U tom pogledu značajno je i potresno pismo, koje je pokojni Reis ul ulema Fehim Spaho upravio maršalu Slavku Kvaterniku 6. prosinca 1941. To pismo glasi: »Dne 3. prosinca ov. god. došlo je odprilike stopetdeset muslimanskih bjegunaca iz kotareva Rogatica, Vlasenica i Sarajevo do mene kao svome vjerskom poglavaru, da zamole pomoć u njihovom zdvojnom položaju. Oni su doveli dx>a svoja druga, koji su istom nedavno mogli pobjeći iz kotara Rogatica, koji je bio pod komunističko-četničkom vladanju. Oni su kod mene stavili u zapisnik ovo: Ž ivjeli smo gotovo mjesec i pol pod upravom komunističko-četničkih bandi. Uspjelo nam je da 24. studenoga ov. god. pobjegnemo preko Goražda, Foče, N evesinja i Mostara u Sarajevo. U tih mjesec i pol dana zapalili su

22 četnici u kotaru Rogatica sedamdeset jedno selo (ona se imenično navode), koja leže u obćinama Boriki, Sokolovići, Žepča, Dup i “T etinjsko. Također i u drugim obćinama ko­ tara Rogatica spaljena su mnoga sela. Paleži, umorstva i pljačkanja traju i dalje u tim područjima. Paljenje sela usliedilo je na taj način, da je stanovničtvo sela: djeca, žene i mužkarci bilo zatvoreno u kuće, a ove su nakon toga bile spaljene. Osim toga traje i dalje i drugčije ubijanje u masama djece, žena i staraca. U selu Kalimanići (obćina Sokolovići), zaklano je najednom dvanaest osoba, među njim a osamdesetgodišnji starac Mehaga Hajdarević. Umorstva se vrše na najstrašniji način. Režu se nosovi, vade oči, ženama i djevojkam a režu dojke, trudnim ženama režu trbuhe i t. d. U bolnici u Rogatici umoreno je od četnika tristo ranjenika i bolesnika. Pri ubijanju muslimana dovikuju im četnici: »Gdje su sada H rvati i vaš Pavelić, zovite sada Hitlera neka vam sada pomogne!« K e poštuje se ni čast naših matera, sestara i kćeri, već komunističko-četničke bande oskvrnjuju muslimanske djevojke i žene. M olim vas, ekselencijo, od sveg srdca, da svoje dobro i ple­ menito srdce otvorite za siromašne patnike i poduzmete sve, da ih što prije spasite i da njihova sela što skorije konačno očistite od komunističko-četničkih bandi«. Unatoč tim vrlo brojnim napadajim a na živote i imovinu državljana Nezavisne D r­ žave H rvatske i njezinu oružanu snagu hrvatske su državne vlasti pokazale u cielom tom razdoblju izvanrednu strpljivost. O d m e t n i c i s u u v i š e n a v r a t a p o z i ­ v a n i , d a p r e s t a n u s t e ž k i m n a s i l j i m a i b e z i z g l e d n i m n a s t o j a­ n j i m a, d a j e d a n d i o h r v a t s k o g d r ž a v n o g p o d r u č j a o d r ž e u s t an ju obće n e s i g u r n o s t i , nu kr oz p u n i h o s a m m j e s e c i g o t o v o bez svakog odziva. Z l oč in ač ka promi čba Londona i Mos k ve imala je svoje uspjehe! To međutim nije bio slučaj samo u Hrvatskoj, nego i u Srbiji i Crnoj Gori. Potrebno je svrnuti časkom pogled na sve ono, što se u isto vrieme događalo u Srbiji, da se shvati ono duhovno stanje četnika-komunista, koje je zaista po svom obilježju bilo najbliže ludilu.

H A R A Č EN JE OD M ETN IK A PO SRBIJI Kakvo je duhovno stanje znatnog diela srbskog naroda bilo nakon poraza doživljenog u ratu s Njemačkom, Italijom i Hrvatskom, osvietljeno je dovoljno u prikazim a srbi­ janskog novinstva i beogradskog krugovala. Suvišan je prem a tome svaki hrvatski prikaz. Posve je dovoljno, da se pročita proglas, koji je vojvoda srbijanskih četnika, bivši vrhovni zapovjednik četničkih odjela u Jugoslaviji, Košta Pećanac, upravio 27. kolovoza 1941. narodu Srbije (faksimile na str. 23.), ako se želi dobiti slika tog nesređenog i bolestnog stanja srbijanske duše. Već nam prve rečenice toga proglasa kažu sve: »Iz svih krajeva naše namučene zem lje svakodnevno dobijamo tužne viesti. Neodgovorni elementi ruše i pale naše domove, ubijaju i ono malo Srba, što nam još u životu ostade. Pljačke na sve strane. Siluju naše kćeri i naše žene. Sve to čine pod svetim imenom srbskih četnika, na čijem čelu ja stojim. K aljaju nam obraz i častno ime živih i m rtvih četnika«. Srbijanac proti Srbijanca, kao da su zakleti neprijatelji! Isto takav sviet nastupio je u središnjem i jugoiztočnom dielu Nezavisne Države Hrvatske samo s jednom razlikom, što su ovdje žrtve odmetničkih skupina bili H rvati, prem a kojima su odmetnici njegovali izkonsku m ržnju, a najjaču od vremena, kada je ustankom hrvatskoga naroda u velikoj m jeri olakšano savezničkim vojskama da s malo žrtava raztepu srbsku oružanu silu i sa europske karte izbrišu posljednju versaillesku državnu tvorbu.

23 Ova knjiga pruža za to dokaze i iz pera samih odmetnika. T a dokazala niču i dolaze u ruke hrvatskih vlasti, kada u odmetničkom taboru izbiše n ajprije oštri sukobi, a zatim borbe, kada četničko-komunističke bande počinju triebiti vlastite redove boreći se za vodstvo i plien. Ш Ш Н Д А Н Т СВИХ ЧЕТНИЧКНХ ОДРЕДА

у

а с м љ и

Ч. Бр. 567. 27. августа 194!. године

ПОЛОЖ АЈ

Проглас драгом народу Из свих крајева иаше намучене земље, свакодневно добијам тужне вести. Неодговорни елемснги руше и пале нашо домове, убијају и ају Нам образ и часко име живих и мртних четника, који ни у прошлости ни у садашн»ости ннкада ичеу имати везе са пљачкашима и разбојницима. Својим ауторитетом vcneo сам, a no жед>и целог машег народа примио сам се свете дужности да у наш ој земл.и заведем ред, то je c j да браиим животе нашег народа, њихову имовину, слободу рада како у пољу тако и у вароши, уједно и нашу свету траднционалну *.етничку част. БРАЋО И СЕСТРЕ, M oja прошлост и рад na нлционалном пол>у позцати су вам. Одговорност коју ja у овим претешким данима примлм на себе велика je, те и поред моје старостн ja тај тешки терет примам на сврја старачка л«*ђа, свестаи да ће тек будућа Историја дати свој'суд о томе раду. Да би овај тешки посао могао на време да сврпим , да Вас све родољубе и патријоте заштитим

З а н ев зв р т ењ е предњег казннће ce смрћу. 2) О д данас, када ja прнмам одговорносг пред «ai на родом казниће ее смрћу сааки ко буде покушао да Државне и самоупраане објек re, железнице. иосгове, путеве, Државн»; згрзде w п р и в а т т имовииу штети и уииштава •>,i са.ч снееглн дд цео наш поштсми иарод зна да je noГн;1н-п и д ,1 ,Mi,i како сс грсба д рж лж itpeua пибедиоцу. Али v.iM исго r.iK o спестан да одб«чли робијаши, разбојннци, не јмдннцн, пљачкаши и олош не миеле на опште добро fcanaiieiu« нарида, неп:> у oniij иаш ај тешкој iieopeh« раде само за сноју личну кориет и задовољство. Ношгсном и национално исправном нашом народу кажс«: .IE СА HAMA. Гмпнмцама и пљачкашима као н олошу поручујем: ДА ТЛ ПМ ЗА СВАКИ ЊИХОВ ЗЛОЧИНАЧКИ РАД СУДИт и .JA.

Ha nocao Браћо? Трвбите губу из сво^их торова! Бранит« живоге н нмовику сжају! >'ни(итавајмо своје злотворе. који да т»д св^гим четничким чменом руше, пале, пл.ачкају, силују и убијају иаш народЈато неверујте злонамерним лажкнм бавештен*нма, које ће поједнгнца поку шаги да ироT vpe, neh са пуним позерељем приступите спаеи.etww својин кућама и своме редовном послу. За њкхову безбеност јамчим ja, у ко.тико нису нзврши ли злочина дела.

ВОЈВОДА,

■ t^ »
r.y p»I* feo& ». Svvl* Ä?e &*rö®e 3f®» •,'3 к о в о ^ и л а ne