Vojne ekspedicije, bitke i osvajanja

  • 0 0 0
  • Like this paper and download? You can publish your own PDF file online for free in a few minutes! Sign Up
File loading please wait...
Citation preview

EL HIMMA

IZDAVAČKA KUĆA

Izdanje na bosanskom jeziku Ramazan 1438. Originalan naziv i izdanje: ‫ رسايا وغزوات وفتوحات‬- Seraja ve Gazevat ve Futuhat Ramazan 1429. Obrada prijevoda: IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

Vojne ekspedicije, bitke i osvajanja

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

Sva zahvala pripada samo Allahu, neka su mir i salavat na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, njegove ashabe i na sve one koji ih slijede. A zatim: Mjesec ramazan je jedan poseban mjesec kod muslimana koji se razlikuje od ostalih mjeseci. To je mjesec posta, kijama (noćnog namaza), Kur'ana, udjeljivanja i mnogih drugih ‘ibadeta. U njemu se muslimani trude više nego u ostalim mjesecima. Međutim, što se tiče borbe na Allahovom putu, radost i interes mudžahida su veći u ovom mjesecu, jer Allah daje pobjedu muslimanima u ramazanu i spušta Svoju milost na njih. To je jedan blagoslovljeni mjesec u kojem se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema, a šejtani se vežu u lance. To je plemeniti mjesec u kojem se povećavaju dobra djela, a suzdržava se od strasti. Ko ovaj mjesec isposti i provede njegove noći u namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni svi prethodni grijesi, in šaa’ Allah. Kako je onda sa onim ko u njemu posti, klanja i vodi džihad svojim životom, imetkom i jezikom?! Iz ovoga razloga mjesec ramazan se tokom historije iz dana u dan sastojao od džihada i borbe, jer u njemu su poslane mnoge vojne ekspedicije, odvile se mnoge bitke i ostvarene velike pobjede muslimana, što je promijenilo historiju. Mi ćemo ovdje spomenuti samo neke od njih, jer njih ima mnogo više od toga da bi se mogle nabrojati i detaljno objasniti. Vojne ekspedicije koje je Allahov Poslanik  poslao u ramazanu: Gazva označava bitku u kojoj je Allahov Poslanik  učestvovao i koju je predvodio. Serijja označava vojnu jedinicu ili ekspediciju koju je Allahov Poslanik  opremio i poslao, dok on sam nije učestvovao u njoj i nije ju predvodio. Broj seraja (množina od serijja) koje je Allahov Poslanik  poslao iznosi 73, a 11 od njih su se odvile u ramazanu. One su: 1. Serijja Sahil el Bahr (Obala mora) - ramazan 1. h.g. Ovo je prva vojska (vojna jedinica) koja je osnovana u islamu i početak džihadskog puta. Allahov Poslanik  je poslao Hamzu sa 30 5

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

ljudi od muhadžira da napadnu jednu trgovačku karavanu Kurejšija. Stigli su u Sejf el Bahr (jedno mjesto na obali mora), gdje su sreli svoga neprijatelja i stajali čekajući na borbu, međutim, nije došlo do borbe jer je između njih stajao Medždi ibn ‘Amr el Džuhani, jedan od saveznika obje grupe. 2. Serijja ‘Umejr ibn ‘Adi el Hatmi - ramazan 2. h.g. Allahov Poslanik  ih je poslao da ubiju Esmu kćerku Marvana, koja je vrijeđala islam i huškala protiv Allahovog Poslanika  i tako je ‘Umejr ibn ‘Adi došao kod nje oko ponoći, ušao u njenu kuću i zabio vrh svoje sablje u njena prsa dok joj nije izašlo na leđa. 3. Serijja Zejd ibn Harisa - ramazan 6. h.g. Allahov Poslanik  ih je poslao Beni Fezarahu u blizini Vadi el Kurah, jer su ljudi Beni Fezaraha napali jednu trgovačku karavanu muslimana i opljačkali im sve što su nosili sa sobom. Pa je njima krenuo Zejd ibn Harisa sa jednom grupom ashaba i napao ih s jutra. Opsjedali su ih i uhapsili Umm Kirfah, Fatimu, kćerku od Rabijje el Fezarija. Ona je bila jedna jako stara žena koja je bila poštovana od strane svog naroda i koja se slušala. Opremila je 40 od svojih sinova i unuka da ubiju Allahovog Poslanika  pa ih je Zejd ibn Harisa sve pobio, uključivši i Umm Kirfah. 4. Serijja ‘Abdullah ibn ‘Atik - ramazan 6. h.g. Plemena ensarija, El ‘Avs i El Hazredž su se natjecali u odbrani Allahovog Poslanika . Kada su iz plemena El ‘Avs ubili Ka'ba ibn el Ešrefa, koji je nanio bol Allahovom Poslaniku  pleme El Hazredž je potražilo nekoga ko je sličan Ibn el Ešrefu u neprijateljstvu protiv Allahovog Poslanika . Pa su našli Ebu Rafijju Selema ibn Ebil-Hukajka el Nedarija, a on je bio onaj koji je na danu bitke na Hendeku sakupio i opremio pleme Gatafan da se bore protiv muslimana, i bio je onaj koji je uvijek vrijeđao Allahovog Poslanika . Pa su ashabi iz plemena El Hazredž zamolili Allahovog Poslanika  za dozvolu da ubiju Ebu Rafijju. On im je dozvolio i poslao petoricu od njih i izabrao ‘Abdullaha ibn ‘Atika za njihovog emira. Ova grupa je upala u 6

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

kuću Ebu Rafijje, ubila ga i vratila se nazad. 5. Serijja Galib el-Lejsi - ramazan 6. h.g. Allahov Poslanik  je poslao ovu ekspediciju Beni ‘Uvali i Beni ‘Abd ibn Se’labai. Ovo su bila dva plemena od pustinjskih Arapa u Nedždu. Njihovi ljudi su u više navrata napadali predgrađa Medine dok su muslimani bili zauzeti sa svojim borbama protiv Kurejšija i Židova. 130 muslimana je izašlo protiv njih pod vođstvom Galiba ibn ‘Abdillaha el-Lejsija. Napali su ih iz jutra i ubili svakog ko im se suprotstavio, dok su drugi pobjegli. Zaplijenili su od njih hranu i stoku i donijeli ih u Medinu. 6. Serijja Ebu Katada es-Selemi - ramazan 8. h.g. Kada je Allahov Poslanik  odlučio da napadne Mekku, poslao je Ebu Katadu el Harisa ibn Rebi'a sa osam osoba u dolinu Idam (dolina sjeverno od Mekke), da zavaraju Kurejšije od stvarnog plana muslimana, kako bi oni mislili da se njihov cilj nalazi u tom pravcu. Ova ekspedicija je stigla na svoj cilj ali tamo nije pronašla borce. Zatim su se vratili i pridružili se vojsci muslimana. 7. Serijja Halid ibn el Velid - ramazan 8. h.g. Nakon što je Allahov Poslanik  osvojio Mekku uništio je sve kipove koji su bili kod Ka'be. Poslao je svoju ekspediciju da unište kipove u okolnim mjestima. Pa je poslao Halida sa 30 konjanika da unište kipove El ‘Uzza u dolini Nahia (jedna dolina između Mekke i Taifa) i oni su ih uništili. 8. Serijja ‘Amr ibn el ‘As - ramazan 8. h.g. U isto vrijeme Allahov Poslanik  je poslao ‘Amra ibn el ‘Asa na čelo jedne ekspedicije da unište kipove Suva’ u mjestu Ruhat (udaljeno 3 km od Mekke) pa su uništili njih i njihovo bogatstvo. 9. Serijja Sa'd ibn Zeid el Ešhali - ramazan 8. h.g. Isto tako, Allahov Poslanik  je poslao Sa'da ibn Zeida sa 20 boraca kipu Manat u jednom mjestu koje se zove Mušellel (na obali Crvenog 7

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

mora). Kada su stigli izašla je jedna crna gola žena sa prljavom kosom koja je klela i udarala se u prsa pa ju je Sa’d ubio i uništio kipove. 10. Serijja ‘Ali ibn Ebi Talib - ramazan 10. h.g. Allahov Poslanik  je poslao ‘Alija h za Jemen i zavio je njegov turban svojom rukom. ‘Ali h je krenuo sa 300 boraca. Kada je stigao, poslao je svoje vojnike i vratili su se nazad sa ganimom (oružje, žene, djeca i hrana). Onda je sreo njihov skup i pozvao ih u Islam. Ali oni su se usprotivili i muslimani su ih gađali sa strijelama i kamenjem. Zatim je ‘Ali h poredao svoju vojsku u redove, poslije čega ih je opet napao. Ubio je 20 njihovih ljudi nakon čega su se dali u bijeg. On ih je ponovo pozvao u islam i oni su prihvatili. 11. Serijja Džerir ibn ‘Abdillah el Bedžali - ramazan 10. h.g. Allahov Poslanik  je poslao Džerira ibn ‘Abdillaha sa 150 boraca da unište kip Zul Halasa. To je bila jedna kuća u mjestu Tabala (između Mekke i Jemena), koja se zvala jemenska Ka'ba jer su je ljudi posjećivali u džahilijjetu. Kada su stigli zapalili su je i uništili. Gazve (bitke) koje je predvodio Allahov Poslanik  u ramazanu: Broj bitaka koje je Allahov Poslanik  sam planirao i predvodio iznosi 28. Dvije najveće od njih su se odvile u mjesecu ramazanu, a to su bitka na Bedru i bitka za osvajanje Mekke. 12. Bitka na Bedru - ramazan 2. h.g. Velika bitka na Bedru koju je Allah opisao kao {Dan razdvajanja istine od neistine, dan kada su se sukobile dvije vojske.} [El Enfal: 41], i kao Njegovu pobjedu i počast muslimanima nakon njihovog poniženja sa Njegovim govorom: {Allah vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili malobrojni} [Aal ‘Imrān]. U ovoj bici muslimani su bili pod vođstvom Allahovog Poslanika  i krenuli su da napadnu jednu karavanu Kurejšija koju je predvodio Ebu Sufjan. Međutim, Ebu Sufjan je promijenio pravac prema obali i pozvao ljude iz Mekke u pomoć, pa su oni krenuli pod vođstvom Ebu Džehla da se bore protiv musli8

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

mana. Obje skupine su se srele kod Bedra i Allah je podario pobjedu vjernicima. Muslimana je bilo 317 boraca dok je mušrika bilo više od 1000. 14 ashaba je postiglo šehadet (6 od ensarija i 8 od muhadžira). Ubijeno je 70 mušrika, a 70 ih je zarobljeno. 13. Bitka za osvajanje Mekke - ramazan 8. h.g. Allahov Poslanik  je krenuo sa 10.000 boraca da osvoji zaštićenu zemlju Mekku, nakon što su Kurejšije prekršile ugovor. Allah mu je podario pobjedu nakon male borbe u kojoj je ubijeno 12 mušrika, a trojica ashaba su postigla šehadet. Ibnul-Kajjim r je osvajanje Mekke opisao riječima: "To je najveća pobjeda kojom je Allah počastio Svoju vjeru, Svoga Poslanika, Njegove vojnike i stranu i oslobodio je Svoju zemlju i Kuću od ruku kjafira i mušrika, te je učinio uputom za sve svjetove. To je osvajanje kojem su se radovali i oni na nebesima, nakon kojeg su ljudi u skupinama ulazili u Allahov din i zemlja se ispunila svjetlom i radošću." [Zadul-Me’ad]. 14. Bitka El Kadisijja - ramazan 15. h.g. Valij (namjesnik) Iraka, El Musenna ibn Harisa poslao je poruku vođi pravovjernih, 'Omeru h u kojoj mu je saopštio da je kralj Perzije Jezdegard mobilizirao svoje jedinice kako bi napao Irak. Onda je 'Omer izdao opće naređenje pripreme i poslao jednu vojsku, rečeno je da se sastojala između 4000 i 6000 boraca. Pojačanje je pristizalo ovoj vojsci dok nije dostignut broj od 30.000 mudžahida. Među njima je bilo i 70 onih koji su učestvovali u bici na Bedru i 300 od ashaba Allahovog Poslanika g. 'Omer je imenovao Sa'da ibn Ebi Vekkas k za emira ove vojske. Perzijanci su došli sa jednom vojskom čiji je broj iznosio 120.000 boraca ili više i sa njima slonovi pod vođstvom Rustama. Obje vojske su se srele u području El Kadisijja, južno od Iraka. Uslijedila je ogromna bitka koja je trajala tri dana, nakon čega su muslimani pobijedili i tjerali Perzijance koji su se dali u bijeg. Ubili su na hiljade njih, među kojima i Rustama. Ova bitka je bila početak pada perzijskog carstva.

9

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

15. Osvajanje otoka Rodos - ramazan 53. h.g. Otok Rodos (Grčka) leži istočno od Sredozemnog mora na suprotnoj strani od Aleksandrije, Egipat i nalazio se pod vlašću Rimljana. Islamska mornarička vojska pod vođstvom ashaba Džunejda ibn Ebi Umejja osvojila ga je u vremenu vladavine Mu'avije j. Položaj otoka je bio strateški veoma važan, jer nakon što su ga muslimani osvojili preuzeli su puteve mornaričke flote Rimljana i napadali je više puta. Ovo je imalo veliki efekat i oslabilo je uticaj Rimljana na moru. 16. Osvajanje Andaluzije - ramazan 92. h.g. Nakon što je Musa ibn En-Nusajr (valij Afrike) u vremenu emevijskog halife Velida ibn ‘Abdul-Melika, učvrstio islam u velikom Magribu i ojačao tevhid i džihad u prsima Magribijaca i Afrikanaca, njegov sljedeći korak je bio osvajanje Andaluzije (Ibersko poluostrvo u današnjoj Španiji i Portugalu). Ono je bilo pod vlašću kraljevstva Gota. On (Musa) poslao je svog roba i vođu Tarika ibn Zijada sa 12.000 mudžahida, većina njih su bili berberi. Vojska muslimana je plovila u pravcu sjevera i zaustavili su se kod brda Kali. Ono brdo koje je nazvano po vođi Tarik i poznato je do danas kao brdo Tarika (Gibraltar). Kralj Andaluzije Roderik je marširao sa vojskom čiji je broj iznosio više od 100.000 boraca. Obje vojske su se srele kod doline Rio Gudalete ili Barbate. Zatim je izbila ogromna bitka koja je trajala 8 dana u kojoj je ubijeno 3.000 muslimana. Na drugoj strani je ubijeno na hiljade vojnika Gota, a među njima i njihov kralj. Poslije toga je Allah počastio muslimane da osvoje zemlje Andaluzije u kojoj su uspostavili Islamsku državu koja je opstala više od sedam vijekova. 17. Osvajanje zemalja Sinda - ramazan 92. h.g. U doba emevijskog halife Velida ibn ‘Abdul-Melika uz naređenja i planiranja El Hadždžadža ibn Jusufa (valija Iraka u islamskoj emevijskoj državi), krenuo je vođa Muhammed ibn El Kasim Es-Sakafi, koji je imao 17 godina sa vojskom od 20.000 hiljada boraca da osvoji zemlje Sinda (današnji dio Pakistana, koje je bilo pod vlašću hindusa i budista). Nakon osvajanja nekih teritorija, islamska vojska je opkolila grad Debal (u blizini današnjeg Karačija) i osvojila ga nakon teške 10

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

borbe koja je trajala 3 dana. Zatim je narod Sinda požurio kako bi sklopili sporazum bez borbe. Pa je Muhammed ibn El Kasim to prihvatio i bio milostiv prema njima. Nakon toga su muslimani osvojili grad Hajderabad. Nakon toga su pali mnogi gradovi sve dok islamska vojska nije stigla do rijeke Mihran. Nakon što su prešli rijeku dočekani su od vojske kralja Sinda, Radža Dahir. Otpočela je bitka koja se završila ubistvom kralja i kapitulacijom svih zemalja Sinda. Muhammed ibn El Kasim je odmah počeo da uništava kipove i građevine budista i počeo sa gradnjom džamija. 18. Bitka Balat eš-Šuheda' - ramazan 114. h.g. Muslimani su nastavili svoje napade u cilju osvajanja svih zemalja Europe. Za vrijeme emevijskog halife Hišama ibn Abdul-Melika osvajali su grad za gradom sve dok nisu stigli do zapadne Francuske. Zadnju teritoriju koju su osvojili bio je grad Tours koji je udaljen 259 km od Pariza. Tu se islamska vojska odmorila, a predvodio ju je valij Andaluzije 'Abdur-Rahman el Gafiki. Na drugoj strani Francuzi su mobilizirali sve svoje pomagače i saveznike od Germana, Saksa i najamnika pod vođstvom Karla Martella da se suprostavi islamskim osvajanjima. U jednoj teritoriji koja se naziva El Balat počela je bitka između ovih dviju strana i trajala je nekoliko dana. U njoj je ubijeno na hiljade Franaka i hiljade muslimana, a među njima je šehidio i njihov vođa El Gafiki. Zatim su se muslimani u noći povukli sa bojnog polja i krstaši ih nisu mogli pratiti iz straha. Historičari su ovu bitku nazvali bitkom Balat eš-Šuheda' da bi sačuvali sjećanje na osvajače i šehide. Ovo je zadnja teritorija do koje je stigla islamska vojska nakon osvajanja gotovo pola Francuske. 19. Osvajanje Sicilije - ramazan 212. h.g. Za vrijeme abasijskog halife El Ma'muna ibn Haruna er-Rašida, valij Afrike Zijadatullah ibn El Aglab et-Tamimi je pripremio mornaričku vojsku čiji je broj iznosio više od 10.000 boraca. Poslao ih je da osvoje otok Sicilija, najveći otok u Sredozemnom moru, te najveću provinciju Italije i povezujuću tačku između kontinenata Afrike i Evrope. Islamska vojska je plovila pod vođstvom malikijskog fakiha 11

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

i kadije od Kajravana, vođe Eseda ibn El Furata, koji je tada imao 70 godina. Nakon pet dana islamska flota je stigla na obalu Sicilije na teritoriju Mazara del Vallo. Rimljani su došli sa 150.000 boraca kako bi im se suprostavili. Nastupila je bitka između ove dvije strane u kojoj je muslimanska vojska izvukla pobjedu. Nakon toga je Ibn El Furat napredovao dalje i opsjedao Sirakus gdje je ranjen za vrijeme opsade. Podlegao je povredama i ukopan je tu. Kada su vojnici vidjeli da je njihov vođa postigao šehadet to ih je ohrabrilo i borili su se protiv Rimljana sve dok se nisu dali u bijeg. Nakon toga je osvojena cijela Sicilija i njom je vladano Šerijatom više od 4 vijeka. 20. Osvajanje Amurije - ramazan 223. h.g. Dok je abasijski halifa El Mu’tesim Billah bio zauzet brisanjem fitne od Babaka Horramdina u zemljama Perzije, koji je izazvao pobunu protiv Benu El 'Abbasa i koji je predvodio prljavi pokret, zgrabio je kralj Bizantije Teofilos priliku da napadne dva islamska grada Ispartu i Malatuju (teritorije današnje Turske), kako bi ih uništio i da pobio njihove stanovnike, te unakazio njihove leševe i porobio njihove žene. Između zarobljenih žena bila je i jedna žena od Hašimijja (iz porodice Poslanika g) koju je po licu udario jedan od Rimljana pa je ona pozvala halifu u pomoć riječima 'va Mu'tesima'. Kada je to stiglo do El Mu'tesima uzvikao je u svojoj palati: "Lebbejki, lebbejki" (odazivam ti se, odazivam ti se). Zatim je odmah ustao i naredio mobilizaciju vojske. Napustio je Bagdad sa vojskom koja je brojala više od 100.000 boraca. Zatim je upitao svoje vođe: "Koja od zemalja Rimljana je najzaštićenija? Rekli su mu: ‘Amurija (Amorion)’”. Niko od muslimana je nije mogao osvojiti. Ona je oko krstaša i iz nje potiče amurijska porodica iz koje potiče kralj Rimljana Teofilos. El Mu'tesim je krenuo sa svojom vojskom prema Amuriji (ona se nalazi u današnjoj Turskoj, jugozapadno od Ankare). Kada je stigao na teritoriju Surudž podijelio je svoju vojsku na dva dijela. Jedan dio je usmjerio prema Ankari pod vođstvom turskog vođe Hajdara ibn Kausa, koji je bio poznat kao Ašfin, a drugi dio je on sam predvodio. Vojska od Ašfina se sukobila sa vojskom Teofilosa na teritoriji Dazmon i nanijela Rimljanima veliki poraz nakon čega je Teofilos pobjegao za Konstantinopol (današnji 12

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

Istanbul). Zatim je islamska vojska krenula prema Ankari i osvojila je bez značajnog otpora. Nakon toga, ove dvije vojske su krenule prema Amuriji. Kada su do nje stigli uspostavili su jednu tešku opsadu jer je ona bila zaštićeni grad sa jakim zidinama i visokim tornjevima. U vremenu opsade kralj Rimljana Teofilos je poslao jednog izaslanika El Mu'tesimu tražeći mir i izvinjavajući se za ono što je učinio muslimanima. Obećao je osloboditi žene i obnoviti gradove koje je porušio. Halifa je to odbio i inzistirao na ulazak u Amuriju, kako bi kaznio Rimljane i povratio čast žena muslimanki. Nakon jedanaest dana opsade i bombardovanja Amurija je osvojena. Osvajači su ušli sa tekbirima, ubili veliki broj Rimljana, zaplijenili veliku svotu novca od njih, porobili veliki broj žena, popalili katapulte i vozila Rimljana, oslobodili ženu Hašimijja i ubili Rimljana koji ju je ošamario. Nakon osvajanja Teofilos je poslao drugog izaslanika Mu'tesimu sa velikim poklonima i pismom izvinjenja u kojem je obećao ispuniti sve uslove Mu'tesima za povratak Amurije. Mu'tesim je i drugi put odbio, štaviše, odlučio je da osvoji glavni grad Rimljana Konstantinopol, ali je odustao od toga zbog unutrašnjih pobuna. Mu'tesim se vratio nakon što je ubio 30.000 Rimljana i 30.000 zarobio, te osvojio ogromnu ganimu i velike gradove. Pjesnik Ebu Tammam et-Tai je u svojoj dugoj pjesmi opisao bitku osvajanja Amurije, rekavši na njenom početku: "Sablja je istinitija u objavi od knjige, u njenom vrhu leži granica između ozbiljnosti i igre." [Poezija] 21. Bitka Ez-Zallaka - ramazan 479. h.g. Početkom petog hidžretskog stoljeća države islamske Andaluzije podijelile su se na male državice koje su se međusobno borile. Ovo je privuklo krstaše pa su se europska krstaška kraljevstva ujedinila u savez kako bi napali Andaluziju i izbrisali islam iz nje. Krenuli su pod vođstvom Alfonsa šestog. sa vojskom čiji je broj bio veći od 100.000 boraca. Okupirali su Tulejtullah (Toledo) i Sarkastah (Zaragoza), te ubili, uništili i popalili sve na što su naišli. Zatim su se sakupile vođe malih država Andaluzije i poslale jednog izaslanika islamskoj državi 13

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

Murabitun u zemljama Magriba, na drugoj strani Sredozemnog mora, moleći za pomoć i spas emira Jusufa ibn Tašfina (El Mauritanija). Ibn Tašfin, koji je imao više od 70 godina, se odazvao pozivu u pomoć svojoj braći 'akide i požurio da spasi islamsku Andaluziju. Otplovio je iz obalnog grada Sabtah (Ceutah) i zastao sa svojim brodom na zelenom otoku kojeg je učinio jakom tvrđavom za sebe. Nakon toga je ušao u Išbilijah (Sevilja) i ostao tamo osam dana čekajući dolazak andaluzijskih vođa i njihovih vojski kako bi im se priključio i krenuo u borbu protiv krstaša. Nakon što su se vojske muslimana sakupile i njihov broj dostigao 48.000 mudžahida, polovina od njih Andalužani i druga polovina Murabituni, krenuli su kako bi susreli neprijatelja. U isto vrijeme iz različitih mjesta su došle skupine krstaša i tako su se dvije vojske sukobile u dolini Ez-Zallake na teritoriji Batlijusa (Badajoz, jugozapadna Španija, pored Portugala). Stajale su tri dana jedna naspram druge. U ovom vremenu je Ibn Tašfin poslao poruku Alfonsu u kojoj mu je ponudio tri opcije; primanje islama, džizja ili borba. Ovaj umišljenik (Alfonso) je izabrao posljednju opciju. Jednog velikog dana udarili su redovi mudžahida koji su žudili za šehadetom na redove robova dunjaluka (krstaša). Bitka je trajala cijeli dan u kojoj je šehidilo oko 3.000 muslimana, među njima mnogi učenjaci, fakihi i kadije. Bitka bi se zamalo završila u korist krstaša ali je Ibn Tašfin posmatrao bitku sa jednog brda i kada je to vidio odjurio je sa svojim zaštitnicima prema bojnom polju, bilo ih je 400 jahača od najboljih boraca Sudana. Probili su redove krstaša i ubili mnoge od njih, uspjevajući da stignu do Alfonsa i da ga probodu bodežom u but. U tom trenutku borba se preokrenula u korist muslimana i Allah ih je počastio pobjedom nad krstašima, pa su ih pobili, porobili i popalili. Alfonso se dao u bijeg i samo ga je spasilo i one koji su bili sa njim početak noći i mrak koji je prekrio bojno polje. Kada je nastupilo jutro mudžahidi su klanjali sabah namaz u dolini Ez-Zallake. Zatim je Ibn Tašfin naredio odsijecanje glava ubijenih krstaša i da se slože u obliku piramide. A zatim je naredio da se uči ezan sa nje (piramide od odsječenih glava krstaša). Bitka Ez-Zallake je bila jedna ogromna pobjeda za muslimane i veliko razočaranje za krstaše, koje nikad neće zaboraviti. Većina krstaške vojske je ubijena i samo njih 500 je uspjelo pobjeći sa povredama. Njih 14

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

400 je umrlo na putu prije nego što su stigli u darul-kufr. Također je više od 10.000 hiljada zarobljeno i zaplijenjena je velika svota novca, kao i 100.000 šatora, 70.000 komada oružja, 146.000 hiljada konja, mazgi i magaraca. Sve ovo je Ibn Tašfin prepustio kraljevima malih država i povratio se sa svojom vojskom u Magrib, očekivajući nagradu od Allaha. Nakon što su odbili ogroman napad krstaša na islamsku Andaluziju, Andalužani su živjeli život pod hladom Šerijata, koji je potrajao još četiri stoljeća. 22. Bitka otklanjanja opsade Šama - ramazan 532. h.g. Uprkos borbi između ovih dviju grupa krstaši su sa Bizantijom ušli u savez kako bi napali zemlje Šama. Prešli su more i krenuli južno sa 100.000 jahača i 100.000 vojnika iz pješadije. Uspjeli su da osvoje nekoliko teritorija na sjeveru Šama šireći nered u njima. Zatim su opsjedali neke gradove kao Halep, Šajzar i druge. Uprkos malog broja i opreme muslimana kao i slabosti abesijskog Hilafeta u to vrijeme i pojave samostalnih država, kao što je država Seldžuka, koja je bila lojalna Abasijama i koja je vladala velikim teritorijima Iraka i Šama, uprkos svemu tome muslimani mudžahidi su pod vođstvom Imaduddina Zenkija uspjeli da otklone opsadu i da otjeraju neprijatelje. Zenki (valij Mosula koji je porijeklom iz jednog turkmenskog plemena) uspio je da vodi jedan uspješan rat u kojem je pobijedio bizantijsko-krstaški savez, te povratio nazad od njih gradove Šama i prisilio ih da se povuku skroz na sjever. On ih je pratio i ubio mnoge od njih i to kroz nove metode koje je koristio u svom ratu. Od tih metoda bilo je: zavađanje njihovih redova i širenje straha među njima (psihološko vođenje rata). Isto tako je koristio jednu novu metodu u borbi, jer on se nije borio direktno protiv njihove vojske već je slao male grupe koje su napadale krajeve vojske ubijajući svakog njihovog vojnika kojeg su našli. Također je slao i druge grupe koje su presijecale njihove puteve snabdijevanja. Na kraju je Ez-Zenki uspio da ujedini riječ muslimana u različitim i međusobno zavađenim islamskim emiratima. 23. Bitka Mensura - ramazan 647. h.g. Pod uticajem katoličkih crkvi Europljani su krenuli krstaški pohod 15

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

koji je bio predvođen od strane kralja Luisa 9-og kako bi okupirali Egipat i Bejtul-Makdis. Sakupili su se u Zipernu i njihov broj je iznosio više od 80.000 boraca. Na putu su im se pridružili mnogi drugi vojnici krstaških kraljevina na obali. Plovili su sa 1.800 vojnih brodova i stigli su na obalni grad Dumjat (Damiette), te su ga okupirali nakon što su ga našli napuštenog od strane njegovih stanovnika. Ostali su tu više od pet mjeseci, pretvorili džamije u crkve i učvrstili svoje zamke. a u to vrijeme Egipat je bio pod vlašću ejubske porodice, čiji je kralj Salih Nedžmuddin Ejjub bio kurdskog porijekla. Ovaj pobožni kralj uspio je prije toga da ujedini Egipat i zemlje Šama pod svoju vlast. Isto tako mu je uspjelo da oslobodi Bejtul-Makdis iz ruku krstaša nakon teških borbi u kojima je ubijeno više od 30.000 krstaša. 30 godina kasnije krstaši su mobilizirali sve svoje snage, sakupili su svoju vojsku i došli da se osvete. Kada su krstaši okupirali Dumjat, kralj Salih je bio u Damasku i patio od teške bolesti. Ali uprkos tome je napustio svoj krevet, nošen na leđima požurio je u Egipat i proglasio vanredno stanje. A zatim se sakupilo 25.000 mudžahida, ali je kralj Salih umro na početku napada krstaša da okupiraju Kairo. Njegova smrt se krila kako nebi bio slomljen moral vojnika. U to vrijeme se pojavio jedan odličan vođa pod imenom Ruknuddin Baibars el Bundukdari (turskog porijekla iz Kabdžaka u današnjem Kazahstanu) koji je predstavio plan borbe protiv krstaša. Plan je sadržavao da se krstaši navuku u grad Mensura, a onda da se u njemu opsjednu i iznenada napadnu. Tako je Baibars zatvorio sve puteve Mensure i otvorio jednu jedinu kapiju kako bi krstaši mogli da uđu. Naredio je svim mudžahidima da se ne pomiču i da čekaju u manjim ulicama grada. Krstaške vojske su upale u zamku, njihovi jahači su ušli u grad i mislili da je prazan kao Dumjat. I tako su sve vojske ušle u grad. Zatim su muslimani sa barikadama zatvorili put za povratak i mudžahidi su izašli i napali ih. Ko od njih nije ubijen mudžahidskim rukama bacio bi se u Nil i ugušio. Sljedećeg jutra muslimani su krenuli prema Dumjatu i stigli su pratnju krstaša. Susreli su ih u Faraskuru, jednom selu u blizini Dumjata, ubili 30.000 i zarobili 10.000, a među njima i njihovog kralja Luisa 9-og. Krstaši su njega i zarobljenike otkupili za 500.000 (zlatnih dinara), oslobodili sve muslimanske zarobljenike, platili obnovu Dumjata i Mensure i 16

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

zakleli se da neće više napadati zemlje muslimana. 24. Bitka 'Ajn Džalut - ramazan 658. h.g. Nakon što su okupirali Bagdad i ubili abasijskog halifu Mu’tesima Billaha Mongoli su pod vođstvom Hulega krenuli u Šam i okupirali Damask, Halep i Hamu. Nakon toga Hulego se vratio u svoj glavni grad Tibriz (Tabris) i naredio svom vođi Katabgi en-Nasturiju da nastavi sa napadom. On je krenuo kako bi okupirao Egipat koji je u to vrijeme bio pod vlašću sultanata Mamluka. Njihov vladar je bio vođa El Muzeffer Sejfuddin Kutuz el-Havarizmi (Havarizm, Horesmijen leži u zapadnom Uzbekistanu). On je počeo pripremati islamsku vojsku i popravljati mostove i zamke. Zatim je krenuo da se bori protiv Mongola sa vojskom od 20.000 mudžahida. Podijelio ih je u dvije grupe, prva se sastojala od malog broja i u njoj su bili najbolji jahači. Druga grupa je bila većina vojske koju je on sam predvodio. Zatim su ušli u Palestinu, stigli do Gaze koja je bila okupirana od Mongola i osvojili je. Nastavili su svoj pohod dok nisu stigli do teritorije 'Ajn Džalut. To je jedna dolina između gradova Bisan (Bet Še'an) i Nablus, Palestina (ova teritorija je danas pod kontrolom židova, Allah ih prokleo). U 'Ajn Džalutu su se susrele vojska muslimana i vojska Mongola (koja je brojala 20.000 boraca). Jednog petka u ramazanu počela je borba i Kutuzov plan je bio da pokaže Mongolima prvi dio vojske, a da sakrije glavnu vojsku iza brda koju je sam predvodio. Katabga je upao u tu obmanu i mislio da je prvi dio cijela vojska muslimana pa je napao sa svim svojim vojnicima i vojska muslimana je glumila poraz i povukla se nazad kako bi navukli vojsku Mongola, pa su Mongoli upali u zamku. Kada su dostigli u sredinu doline 'Ajn Džalut izašla je vojska Kutuza i opkolila Mongole sa svih strana. Ali su Mongoli sa svom snagom pokušali dalje da se bore. Kada je Kutuz vidio ovo stanje bacio je svoj šljem, sišao sa konja i otrčao u pravcu Mongola i probio njihove redove uzvikujući 'va islama'! Tu je krenula pobjeda za muslimane i ubijen je vođa Mongola Katabga. Za ovo vrijeme Mongoli su se borili samo da otvore put za bijeg. Jedan veliki broj njih je uspio pobjeći na sjever i muslimani su krenuli da ih prate sve dok bjegunci nisu stigli do grada Bisan. Tu je nastala još jedna velika bitka u ko17

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

joj je uništena cijela vojska Mongola gdje niko od njih nije preživio. Uprkos tome što je šehidio veliki broj muslimana, Kutuz je odlučio da sa svojom povrijeđenom vojskom krene u oslobođenje Damaska. Ali kada ja stanovnicima Damaska stigla poruka pobjede muslimana u 'Ajn Džalutu, napali su Mongole i ubili nekoliko njih i njihovih špijuna, te su druge zarobili, a ostatak je pobjegao. Kutuz je stigao u Damask u zadnjem danu ramazana uz veliki doček njegovih stanovnika. Zatim je poslao jednu vojsku da oslobode druge gradove. Allah mu je omogućio da oslobodi sve zemlje Šama od Mongola i da oslobodi sve muslimanske zatvorenike. Ovo je ramazan i ovakvo je bilo stanje selefu-salih (ispravnih prethodnika) u njemu. Džihad, borba, trud, pomoć i pobjeda od Allaha c. Kakva je razlika između ovih i onih koji dane u ramazanu provode u spavanju i spremanju različitih vrsta jela i pića, čije su noći pune igara i besmislica. O vojnici Islamske države! O vi koji ste povratili Hilafet na menhedžu poslanstva, blagoslovljeni mjesec ramazan je došao pa pokažite Allahu od vas ono što On voli i što Mu se sviđa. Vodite svoj džihad. Pojačajte svoje napore, očistite zemlju od prljavštine rafidija, uništite sekulariste, slomijte krstašku koaliciju i ne zaboravite muslimanke i lavove u zatvorima, jer oni imaju porodice koje ih čekaju za Bajram.

18

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

U prethodnom dijelu smo obradili 24 bitke koje su vodili Allahov Poslanik g, ashabi i selefu-salih, tokom prvih sedam hidžretskih stoljeća. U ovom dijelu ćemo vam predstaviti neke od bitki (današnje) Islamske države, koje su se desile u ramazanu (Allah je poživio i proširio njenu vlast). Tokom izlaganja osvrnut ćemo se na zvanične izvještaje potvrđene od strane Islamske države. Navest ćemo samo neke od ovih bitaka jer ih ima dosta koje su se desile u ramazanu. U jednoj godini (npr. u ramazanu 1434. h.g) bilo je 867 džihadskih operacija koje su zabilježene, a da ne govorimo o onima koje nisu mogle biti zabilježene (dokumentovane). Ovdje ćemo navesti neke od bitaka koje su se desile u mjesecu ramazanu. 25. Prva bitka Esir (zarobljenik) - 04. ramazan 1430. h.g. Jedna od blagoslovljenih bitaka koju je predvodio ratni vezir šejh Ebu Hamza el Muhadžir r, a koja je izvršena u centru Bagdada. Šehidske operacije su uništile utvrde kufra i širka safavijske vlade, a to su ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo financija, ministarstvo odbrane i službena kuća Bagdada, kao i neka mjesta fesada (nereda) u njihovim zelenim zonama (green zones). Žestina ovih udara je dovela do uništenja ovih utvrda kao i ubijanja i ranjavanja na stotine safavijskih zločinaca. 26. Druga bitka Esir - 18. ramazan 1431. h.g. Drugi potresni talas od talasa bitke "Esir", nakon godinu dana od njenog prvog početka. U njoj je upotrijebljena većina ratnog odjela od vojnih i tajnih brigada, a na njenom vrhu su bili istišhadiji. Ova bitka je obuhvatala većinu teritorije Iraka i trajala je nekoliko sati. Odabrani ciljevi su bili kvartovi, centri i kontrolne tačke Safavijja kao i glave otpadništva (riddeta) i zločina. Bitka je dovela do ubistva i ranjavanja na stotine murtedda. 27. Napad muvehhida iz srdžbe radi odbrane časti majki vjernika - 30. ramazan 1431. h.g. Nakon što su se rafidije usudile da javno vrijeđaju čast majki vjernika l, lavovi Islamske države su bili spremni da žrtvuju svoje ži19

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

vote za čast Allahovog Poslanika g. Pripremili su se i za svoj cilj su odredili jedan od najvažnijih dijelova safavijjskog projekta, a to je bila operacijska centrala u Rasafi i centrala vodećeg štaba mušričke vojske u ministarstvu odbrane, koji leži u najzaštićenijoj teritoriji Bagdada (Bab el Mu'adam). Bitka je počela izvršavanjem šehidske operacije auto-bombom na stražnji ulaz kompleksa. S time je Allah b ubio cijelokupno sigurnosno osoblje i stražare. Dok su murteddi bili u strahu i zaprepašćenju, četiri ingimasija su ušla u kompleks i preuzela kontrolu nad zgradom. Zatim su otpočeli borbu sa safavijskim snagama koja je trajala više od jednog sata, a u kojoj su učestvovali borbeni avioni krstaša. Allah je Svojim evlijama omogućio da ubiju i rane na desetine murtedda prije nego što im je nestalo municije, nakon čega su detonirali svoje eksplozivne pojaseve na safavijjske snage koje su pokušale da uđu u zgradu. 28. Bitka osvete velikih vođa - 14. ramazan 1432. h.g. Za osvetu čiste krvi šejha Usame bin Ladena, Ebu ‘Omera el Bagdadija, Ebu Hamze el Muhadžira i Ebu Ibrahima, Allah ih primio, ratni odjel je proglasio još jednu bitku u toku ramazana. Ova bitka se sastojala od više od stotinu različitih napada, a najveći od njih su bili napadi ingimasija na kompleks predsjedničke palate u Tikritu, napadi ingimasija na kompleks vlade u Enbaru, treći napad na policijsku postaju u Bagdadu, napad istišhadija sa auto-bombom na četvrt vojne tajne službe u Tadžiu, napad drugog istišhadija na ured ulične patrole u centru Nedžefa i napad trećeg istišhadija sa auto-bombom na naselje generalnog vođe svih policijskih centrala u Tarmidži. A da ne spominjemo detonacije 12 parkiranih auto-bombi u Kerbeli, Hilahu, Basri i drugim gradovima, kao i detonacije desetina eksplozivnih naprava na različite mete i eliminacije desetine oficira pregušivačem, kao i mnoge druge operacije. 29. Prvi talas razbijanja zidina - 4. ramazan 1433. h.g. Izvršavanjem naredbe vođe pravovjernih Ebu Bekra el Bagdadija, Allah ga sačuvao, najavljujući plan "Razbijanje zidina" i početak nove faze džihadskog rada kako bi se područja, iz kojih se Islamska država 20

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

povukla u prošlim vremenima, povratila nazad, brigade mudžahida su izvele još jednu bitku uzevši za metu safavijjski projekat, njegove utvrde, pristalice i pomagače na svim teritorijama Iraka. Broj džihadskih operacija ove bitke je u jednom danu dostigao 166 operacija u kojima je požeto stotine istruhlih glava. 30. Bitka protiv Ureda za "borbu protiv terorizma" - 14. ramazan 1433. h.g. Jedna mala skupina vjernika od istišhadija je krenula kako bi napala jedno naselje safavijjskog projekta i stuba njegove sigurnosti u Iraku, tačnije Ured za "borbu protiv terorizma" u centru Bagdada. Operacija je počela sa detonacijom dvije parkirane auto-bombe na ulazima ureda. To je dovelo do ubijanja i ranjavanja na desetine stražara zgrade i njenih radnika. Zatim je jedna grupa od pet ingimasija ušla u zgradu. Njihov cilj je bio ulazak na drugi sprat gdje su najveći zločinci istraživačkih oficira imali svoje sjedišta. Nakon što su ubili svakog ko im se suprotstavio, braća su ušla na spomenuti sprat. Zatvorili su ulaze i uspjeli su ubiti 30 oficira u njihovim uredima. Zatim su murteddi pokušali da povrate kontrolu nad mjestom ali svi pokušaji su bili bezuspješni. Nakon sedam sati borbe i nestanka municije lavova, došlo je vrijeme za eksplozivne pojaseve. Svaki put kada je jedan dio vojske pokušao da uđe u zgradu bio je iznenađen eksplozijom koja je raznosila dijelove tijela njihovih vojnika. U ovoj bici je ubijeno i ranjeno više od 70 oficira i radnika te je skoro cijela zgrada uništena, na čijim zidovima su braća nakon dogovora napisala rečenicu: "Krvlju muvehhida – Devletul-Islam Bakija (Islamska država ostaje)". 31. Dvije bitke za Remadi i Mikdadijju – ramazan 1434. h.g. Tri ingimasija su ušla u policijsku stanicu Endelus u Remadiju. Bitka je počela tako što je jedan od istišhadija detonirao svoju auto-bombu na jednu od zgrada policijske stanice. Zatim su druga dvojica ušla u zgradu da eliminišu sve preživjele. Nakon dolaska patrola murtedda ova dva ingimasija su se sa njima borila više od šest sati. U ovim borbama je ubijen jedan od njih, a drugi je ostao u pozadini i nakon čega je detonirao svoj eksplozivni pojas na prve koji su ušli u zgradu. 21

IZDAVAČKA KUĆA EL HIMMA

U međuvremenu, jedan od ingimasija je detonirao svoj pojas na jedan veliki skup vođa i pripadnika rafidijske milicije u gradu Mikdadijja u vilajetu Dijala. U obje bitke ubijeno je i povrijeđeno više od stotinu rafidija. 32. Bitka nadvladanje taguta - 13. ramazan 1434.h.g Odazivanjem na poziv mudžahida, šejha halife muslimana Ebu Bekra el Bagdadija, Allah ga sačuvao, da se kompletira jedinstveni plan "Uništenje zidina" sa jednom jedinom operacijom kojom će se nadvladati taguti, raskinuti lanci i osloboditi lavovi, brigade mudžahida su nakon višemjesečne pripreme i planiranja krenule ka izvršenju naredbe. Njihove mete su bila dva najveća zatvora safavijjske vlade, a to su centralni zatvor Bagdada (Ebu Grejb) i zatvor El Hut (Et-Tevba Tadži). U noći 13. ramazana, lavovi tevhida su istovremeno napali glavne ulaze i spoljašnje zidine oba zatvora i to auto-bombama istišhadija. Broj auto-bombi koje su detonirane na početku i na kraju bitke iznosio je 12 vozila različite veličine. Svi putevi koji su vodili prema zatvorima su bili presječeni nakon što su uništene sve kontrolne tačke. U isto vrijeme granatirane su obližnje baze rafidijske vojske sa raketama i granatama minobacača. Tako su svi putevi koji su vodili ka zatvorima bili potpuno osigurani i paralizovan je pokret pješadijskih i vazdušnih trupa. Zatim je krenuo napad ingimasija koju su se sukobili sa stražarima zatvora u borbi koja je trajala nekoliko sati. Nakon toga zauzeti su svi stražarski tornjevi, pobijeni svi vojnici koji su se nalazili u njima i očišćene zgrade. Za nekoliko sati oslobođeno je na hiljade zarobljenika koji su evakuisani na sigurna mjesta. Također, ubijeno je više od 120 rafidija i na desetine ih je ranjeno. 33. Bitka zadnjih deset dana ramazana - 20. ramazan 1434. h.g. Za osvetu potlačenih ehlu-sunnija koji su zlostavljani i protjerani od strane rafidija, ljudine Islamske države su krenule u boj. Ovo je bila njihova prva operacija po planu "Žetva vojnika", u kojoj su htjeli da za jedan dan nanesu poraz rafidijama u južnom Bagdadu. Izvršeni su napadi na odabrane i specijalne mete od kojih naselja vlade, sigurnosni centri, vojne baze i glave rafidija i njihovih saveznika, izdajnika 22

VOJNE EKSPEDICIJE, BITKE I OSVAJANJA

ehlu-sunnija. Ova operacija je izvršena u vrijeme kada je rafidijska vlada dostigla vrhunac sigurnosnih mjera, i u njoj je ubijeno i ranjeno na stotine rafidija. 34. Bitka oslobađanja aerodroma Minnag - 27. ramazan 1434. h.g. Nakon što su vojnici Islamske države više od devet mjeseci opsjedali vojni aerodrom Minnag, koji se nalazi u sjevernom dijelu Halepa, krenuli su da ga oslobode od kandži nusajrija. Bitka je počela tako što je aerodrom bio bombardovan tri dana zaredom. Nakon što je neprijatelj oslabljen mudžahidi su na čelu sa jednim od lavova muhadžira koji je vozio BMP napunjen eksplozivom krenuli u napad. Allah je olakšao istišhadiju da uđe u glavnu zgradu aerodroma i da detonira svoju auto-bombu unutar nje. Odmah nakon toga brigade mudžahida su napale iz tri pravca. Uslijedila je borba koja je trajala od jutra do ponoći. Nakon toga mudžahidi su preuzeli cijelu kontrolu nad aerodromom i ubili i zarobili desetine nusarijskih vojnika 35. Pobjeda svih pobjeda (proglašenje Hilafeta) - 1. ramazan 1435. h.g. Nakon dugog puta džihada, kojim su tekle rijeke krvi šehida, slomljen je krstaško-safavijjski projekat i zauzete su velika područja od strane Islamske države u Šamu, Iraku i na drugim dijelovima Allahove zemlje. Nakon velikih bitki službeni glasnogovornik Islamske države, Ebu Muhammad el ‘Adnani Š je 1. ramazana 1435. hidžretske godine proglasio uspostavu islamskog Hilafeta i imenovanje šejha Ibrahima ibn ‘Avvada el Bedrija el…Husejnijja, Allah ga sačuvao, halifom muslimana (vođom pravovjernih). O Allahu, primi naše šehide, izliječi naše ranjene i oslobodi naše zarobljenike. O Allahu, sačuvaj naš islamski Hilafet, njegove vođe, njegove vojnike i pomoćnike.

23