Pojam politike i ostale razprave

Citation preview

['q d:.1 0]

,"f.rr !

+*z

si

i,.... ::o -r ri'{ ."1

, ^ -_ 0?" v.e- :{

CARL

SCHMITT

DER BEGRIF'F' DES POLITISCHEN

CARL

SCHMITT

'POIAM POLITIKE I OSTALE KAZPRAVE,

ZAGREB IZD ANJE MATICE

1943 HRVATSKE

HANSEATISCHE

VERLAGSANSTALT

HAMBURG

1933.

POJAM POLITIKE n

(1933.)

+.izi)A\JE

1.

TISAK

,,TIPOGRAFIJA"

POLITICKO razlikovanje je zapravo razlikovanje izmedu prijatel.ja i nepri.jatelja. Ono daje ijudskim radnjama i motivima politidki smisao; na nj se kona6no svode sve politiEke radnje i motivi. Stoga ono omogu6uje i pojmovno odretlenje u smislu karakteristiEnog obiljeZja, kriterija. Ukoliko se ono ne rnoy'e izvesti iz ostalih obiljeZja, odgovara ono na politiikom podrudju razmjerno samostalnim obiljeZjima ostalih oprednosti: dobrom i zlom u moralnom, liepom i ruZno'm u estetskom, koristnom i Stetnom u ekonomsRom podruEju. U svakom je sludaju ono samostalno, ne u smislu vlastitog novog stvarnog podruEja, koje bi bilo ravno moralnom dotiEno ostalim podrudjima, nego na taj na6in, da se ono ne temelji niti na nijednom od orfh ostaiih suprotnrosti, niti na vi5e njih, niti da se dade na njih svesti, niti da se porno6u njih dade zaniekati ili opovr6i. Pa kad suprotnosti dobra i zla, liepog i ruinog ili koristnog i Stetnog nisu bez daljnjega i jednostavno iste vnste, i ne m:ogu se izravno svesti jedne na drr.rge, tada se nikako ne smije mnogo ve6a suprotnost izrnetlu prijatelja i ne. prijatlja zamieniti ili pomieSati s kojom od onih ostalih suprotnoeti. Razlikovanje izmeilu prijatelja i neprijatelja ozna: duje skrajnji intenzitet povezivanja ili razludivanja. Ono moZe teoretski i praktidki postojati, a da istodobno ne moraju do6i do izraza sva ona moralna, estetska, ekonomska i ostala .razlikovanja. Politidki heprijatelj ne treba biti moralno rclav; on ne treba biti estetski ruZan; on ne treba nastupiti kao gosp6 da.rski sutakmidar, pa se moZe 6ak pokaza'ti koriStno i unosno s njime praviti poslove. Ali on ostaje tndin;

D . D . , 7 ,A G R E B

i

Pojam, politike

Pojam politike

stranac. Mogu6nost specifidno politiikih odnosa dana je time, da ne postoje salno prijatelji - oni, koji su - nego i neprijaLtorodni, s narn;, koji su saveznici smislu eksisnaZnorn je osobito u Neprijatelj telji. stencialio tudin i stranac, s kojim mozemo u skrajnjem sludaju do6i u eksistencialne sukobe' Ovi se sutoUi ne mogu rieiiti niti s pomo6u kakvog unapried odretlenog ob6"g t ot*iranja niti s pomo6u presude ,neza,inteiesiraneu i prema tome )nepristrane< tre6e osobe. Niti pitanje, da li postoji >skrajnji sludajkao skrajnje da bi se obranila vlastita eksistencija i oiu- t" "tudrtnon, valo vlastito bi6e - in suo esse persev€rars je druonaj, koji i Stranac moZe odluditi stranac. goga roda, moZe se izdavati za strogo >kritiinun' ,iobjektivnu(, >neutralnuu, >>distoznanstvenu( osobu i pod slitnim krinkama uplitati svoj strani sud' Njegova uobjektivnrost< samo je ili politidko zastiranie iE podpuna bezoilnosnost, koja proma5uje sve 3to je iitt o. Xta poltidkih odluka podiva tak i puka mogu6nost izprarmog spoznavaaja i razumievanja, a tirne i ovlast da se kod toga govori i sudi, samo na eksisamo na sterrcialnom sudionidtvu i sudjelovanju, pravom participatio' Stoga mogu skrajnji sludaj suioba sonr,i mectu soborn rieBriti sorno oni, koji u njemu sud.ieluiu., napose svaki od njih moZe sarno strrn odlu6iti, da li drugadija priroda stranca u konkretno predleZe6em sludaju znadi niekanje obstojnosti vlastite vrste, i stoga se mora braniti i napadati ga' da bi se spasila vlastita, bivstvena vrsta Zivota' U psiholoZkoj stvarnosti lako se postupa s neprijateljem kao s rdavim ili ruZnim stvorom, jer svako razlikovanje i srrrstavanje, a naravno najviSe politiiko razlu6ivarnje kao najjade i najsnaZnije, privlaEi u pomot i upotrebljava za svoje sviesbro opravdanje i obrazloZenje sva mogu6a druga razlikovanja. To ne mienja niSta na samostalnosti i mjerodavnosti poli-

tidkog suprotstavljanja. Prema tome vriedi i obrnuto: Sto je moralno rdavo, estetski ruZno ili ekonomski Stetno ne trnora joi stoga da bude neprijateljem; 5to je moralno dobro, estetski liepo i ekonomski koristno ne postaje ve6 prijateljem u politidkom smislu rieEi. Samostalnost politidkog djelovanja pokazuju se ve6 u tome, da se moZe tako specifiino suprostavljanjg kao Sto je razludivanje prijatelja od neprijatelja, razstaviti od ostalih razlikovanja i shvatiti kao ne3to samostalnog. 2.

i I

t

Riedi prijatelj i neprijateij treba ovdje uzeti u njihovom konkretnom, eksistencialnom smislu, a ne kao simbolidke ili alegoridke nadine govora, niti pomieSane i oslabljene gospodarskim, etidkim i ostalim predodbama, a najmanje u privatno-individualistidkom smislu psiholoZki kao izraz posebniikih osje6aja i sklonosti. One imadu duhovno znaEenje, kao i svako obstojanje dovjeka, ali one ne predstavljaju >normativne< i >iisto duhovne< suprotnosti. Liberalizam je poku5ao razrie3iti neprijatelja obzirorn na poslovnu stranu u obiinog sutakmidara, a obzirom na duhovnu stranu u obidnog diskutanta njeg tipidnoj dilemi izmetlu duha i ekonomike (o iemu 6emo _potanje govoriti pod 9). U podrudju disto gospodarstvenom nema, istinq nego sarno sutakmlnepriatelja, iara, a u podpuno po6udoretlenom i etiziranom svietu moZda joS sarno diskutanata, s kojima se moZe o svemu govoriti. MoZe se to odbacivati i u tome nalaziti samo atavistidki ostatak barbarskih vremena, da se narodi joB uviek svrstavaju stvarno prema prijatelju i neprijatelju; moZe se nadati, da 6e to razlikovanje jednoga dana podpuno nestati sa zemlje; moZe se drZati svrsishodnijip i izpravnijim, da se iz odgojnih ili taktidkih razloga Suti o takvim neugodnim stvarima i da se tako pona5a, kao da uob6e nema nepri-

Pojam

politike

Pojam politike

jatelja - sve to tu ne dolazi u obzir. Ovdje se ne radi o fikcijama i normativnostima, nego samo o bivstvenoj zbtlji i o stvarnoj mogu6nosti ovoga razlikovanja. .MoZemo prihva6ati ili ne one nade o napredku i odgojna nastojanja; ali da ss narodi stvarno svrstavaju prema suprotnosti izmeflu prijatelja i neprijetelja, da je ta suprotnost jo5 i danas stvarna i za svaki politidko postoje6i narod dana kao stvarna morgu6nostto ne moZe zaniekati onaj, koji je poSten i razuman, Neprijatelj nije sutakmiiar ili protivnik ob6enito uzev5i. Neprijatelj nije ni suigraE, >antagonist( u krvavom natjecanju >agonaDriavaneprijatelja< t. j. svoga protirmika. Ono mjesto u bibliji dodinrje poLitidku supnotnost jo,S minje, nego Sto moZda ukida supro,tnost izmedu dobrog i rdavog ili liepog i ruZnolg. A prije svega onro ne ka,Ze, da se politidke neprijatelje svo,ga narod,a rnorb dri,ati za politidke prijatelje i da ih se mora podpomagati protiv vlastitog narorda, Politidka suprotnost je najsnaZnija i najskrajnija su_ protnost i svako konkretno suprotstavljanje tim je vi5e politidko, Sto se viSe pribliZuje skrajnjoj todikoji su od prirode"nepriiatet3ioyzaisti 91, dok su mu ratovi 'izrnedu Helena orZ",i liti ni moefi bliedo prevesti >razdorgra. dansk,i rat< znaii samo krvarenSe, a nJ rnoZds stvarJnje nove drZave ili dak naroda. pojam hostis najbi,lje se opisuje definicijg* i" rjednika: Hostis is est cum quo publi_ ce bellum habemus. . . in quo ab inimico differi, qui est is, quocum habemus privaia odia. Distingui etiam sic possunt, ut inimicus sit qui nos odit; hostis qui oppugnat.

Pojam politike

Pojarn politike

7

JoS dalje vrste >politikepolitika< ukazati najdudnovatiji poslovi i manipulacije. No ve6 uobidajeni nadin govora rzrazuje 6ak i tamo, gdje se sasvim izgubila sviest o >ozbiljnosti sludajapolitidkogstranadko-politidkom< drZanju rdrZarmo-politidkou. MoZe se takotler govoriti i o vjerskoj politici' Skolskoj pol,iti,ci, ob6inskoj politici, druZtvovnoj politirci i t. d. drZave. Ovdje stupa u trrozadinu suprotncst prijatelj-neprijatelj, jer se tu radi o suprotnosti unutar politidkog jedinstva, u kojem vlada mir. Ipak i tu uviek ostaje suprotnost i antagonizam unutar drZave konstitutivnim za pojam politike - koji je dodu5e, relativiran obstojanjem poUtidkog jedinstva drZave, koje obuhva6a sve suprotnosti.4) Ali ostaje otvo,reno pitanje, da li predloZi kod takovih oprek4 samo >ag,onalnoprivilegirane drZavedruZtvo'u-na politika< tek odka'da je jedna politidki uvaLZenaklasa pod;igla svoje >d,ru.Ztvovneprvenstva nutarnje politike< dosljedno vi5e na rat izmeelu organ'iziranih narodnih jedinica (drZava ili imperija), nego na gradanskr rat.

8

9

Drugo: u pluralistidkoj stranaikoj drZavi t. j. u kojoj je prevladalo mnoZtvo razliiitih stranaka (kako je to bilo na pr. u Njemadkoj od 1919. do 1932.),izjednadujs se ried >politiEko< s rieii >strana1ko-pol7ti.tkoneobjektivnost< svih politidkih odluka, koja je sa'mo odraz razlikovanja na prijatelja --: neprijatelja, Eto je svojstveno svakom politidkom drZanju, odituje se tada u biednim oblicima i pogledirna stranadko-politidkih davanja poloZaja i politici unosnih mjesta; zahtjev za >depolitiziranjempr-

K pojmu neprijatelja pripada mogu6nost oruZane borbe, koja leZi u podrudju stvarnoga, a to zna1i ovdje rat. Kod te riedi ne smijemo se obazirati na sve sludajeve prornjne ratne i o'ruZane tehnike, koja je podvrgnuta poviestirom razvitku. Rat je oruZana borba izmedu organiziranih politidkih jedinica, gradanski rat oruZana borba unutar neke organizirane

polemidko u politidkoj tvorbi rieii i pcjrnova. TerminoloZka pi'tanja postaju time poliitidki najvaZnijim stvarima: neka nied ili neki izr,az rmogu istodobno biti odraz, znak, iztaz i orucle neprijateljskog obradunavanja. Socialista KarI Renner naziva na pr. najamniau, koju mora pla6ati najamnik vlastniku kude, >tnibutorn< i stvara tom riedi oruZj,e za kiasnu borbu i graClanski rat. Vedina njemackih pravnih nauienjaka, sudasa i odvjetnika odklanj.atri bi takvo nazivanje ka6 nedozvoljeno >politiziranje< privatnopravnih odnosa ri kao smetanje >disto pravnog(, >iisto juristidkogdisto znanstvenog< razpravljanja, jer je za njih pitanje >pozitirmo pravno< ,odluieno, Sts samo znad, da oni priznaju politidku odluku drZave. Obratno: mnogobnojni socialisti druge internacionale i dnerrno

novinstvo >politike izpunjavanja< polagali su r,'riednost na to, da se ne,oznate pla6anja, na }fiributi(, nego da se govori samo o >reparaoijamatributidruZtveni idealsocialni< ni >idealninastavak politike s drugim sredstvimaglarnatiku< (t j. vojnidko-tehnidku posebnu zakonitost), ali politika ostaje njegov ,mozakvlastite logikeAko rat pripada politici, preuaet 6e njen znadaj. Sto je ona velidanstvenija i mo,6nija, bit 6e takav i r,at, i to se rn.oZe penjati dq takve visine, gdje rat dospieva do svog absolubrog likadisto< vjerskih, >disto< moralnih, >Eistodisto< ekonomskih motiva, bio bez ikakvog smisla. Iz osobitih suprotnosti ovih podruEja ljudskog mi5ljenja ne dade se izvesti svrstavanje na prijatelja i neprijatelja, a prema tome ni rat. Rat ne treba da bude niti Sta poboZnog, niti 5ta moralno dobrog, niti Sta rentabilnog; u doba, koje svoje metafizidke suprotnosti zastire rnoralnro ili ekonornski, vjenojatno nije on nijedno od toga. Ta jedaostavna istina vetinom se time zapli6e, da se vjerske, moralne i druge suprotnosti uzdiZu do politidkih suprotnosti i da mogu dovesti do odludnog borbenog svrstavanja na prijatelje i neprijatelje. Ako se oiivotvori to borbeno svrstavanje, tada mjerodavna opreka nije viSe Eisto vjerske, mora,lne ili ekonomske prirode, nego politidke. Pitanje je tada uviek samo, da li je takvo svrstavanje na prijatelje i neprijatelje stvarna mogu6nost ili zbilja ili to nije, svejedno, kakvi su ljudski motivi to potakli. Ni5ta ne moZe izbje6i toj dosljednosti politidkog momenta. Ako bi pacifistidko protivljenje ratu bilo tako jako, da bi ono natjeralo u ratnu borbu pacifiste protiv nepacifista, u )rat protiv ratakonadno zadnjeg rata dovjedanstvaborbu< t. j. grailanski rat, te kada postupa s klasnim protivnikom kao s pravim neprijateljem i kada se bori protiv njega bilo kao drZava protiv drZave bilo u graetanskom ratu unutar drZave. Prava borba se tada ne odvija vi5e nuZdno prema ekonomskim zakonima, nego imade rrz borbene metode u najuZem vojnidko-tehniikom i revolucionarno-tehnidkom smislu - svoju politidku nuZdnost i orientiranje, saveze, sporazume i t. d. Ako se domogne u nekoj drZavi borbena organizacija >proletariata< politiEke mo6i, nastaje >proleterska< drlava, koja nije niita manje politidka tvorevina od nacionalne drZave, od sve6eniike drZave, trgovaEke drZave ili vojnidke drZave, iinovnidke drZave ili bilo koje druge, koja je obiljeZena svojim drZavotvornim slojem. Ako bi uspjelo cielo dovjeianstvo svrstati prema snrprotnosti proletera i burZuja kao prijatelje i neprijatelje u proleterskim i kapitalistiikim drZavama, i kad bi tada nestala sva druga svrstavanjz na prijatelje i neprijatelje, pokazala bi se podpuno stvarnost politidkog momenta, koju bi zadobili ovi u prvi das toboZe >iisto< ekonomski pojmovi. Ali ako dosiZe politidka snaga neke klase ili bilo kakve skupine u drZavi samo dotle, da ona moZe spriediti svaki rat, koji se vodi prEma inozemstvu, a da sarna nema sposobnosti ili volju, da preuzme drZavnu vlast, da sama po sebi razlikuje prijatelja od neprijatelja i onda, kad je nuZdno da vodi rat, tada se razara politidko jedinstvo. Politidki moment moZe vu6i svoju snagu iz najtazliiitijih podruija ljudskog Zivota: iz vjerskih, gospodarskih, moralnih i ostalih opreka; on ne ozna6uje vlastito stvarno podruije, koje bi odgovaralo tim

16

Pojam politi,ke

Pojarn potitike

oprekama, nego stupani iakosti' povezivanja ili razlikovanja ljudi. Motivi za ovo mogu biti vjerske, narodnostne (u etnidkom ili poviestnom srnislu), gospodarske ili druge koje vrste i mogu uzrokovati u razliiito vrieme razlidite veze i odvajanja. Stvarno svrstavanje na prijatelje i neprijatelje je po svojoj biti tako snaZno i odludno, da nepolitiika suprotnost u istom trenu, u kojem prouzrokuje ovo svrstavanje, stavlja u pozadinu svoje dosada5nje >diston vjerske, >disto< gospodarske, >disto< kulturne kriterije i motive' te ie podvrgava podpuno novim, osebujnim uvjetima i posljedicama (a koje su, ako ih gledamo s >iisto< vjerske ili >disto< gospodarske ili s koje druge >disto< polazne tgdke, vrlo testo nedosljedne i >iracionalneu) sada nastalog politidkog stanja' Politidko je svrstavanje ono. kojeg odreduje kakav ozbiljni siudaj. Stoga je politidko jedinstvo uviek tako dugo, dok i snrvereno' totalrlo u,ob6e postoji, mjerodavno, >Totalno< je ono' ier PNo, waka stvar moZe biti potencialno politidka i stoga je mogu pogoditi politidke odluke; i drugo, jer se dovjeka pri sudjeiovanju u politidkom Zivotu podpuno i eksistencialno obuhvata. Politika je sudbina. S pravom je veliki drZavopravni teoretidar Hauriou i pravoznanstveno vidio obiljeZje politidke veze u tome, da ona dovjeka pod.puno obuhva6a. Dobar kamen ku3nje za politidki znaienje n^eke zajednice leZi storga u praksi prisege, diji se pravi smisao satoji u tome, da se dovjek podpuno zalciz| dotidno da se prisegom vjernosti uiini >prisegom srodan< (i to eksistencio'nalno). Sutsereno je politiEko jedinstvo u smislu, da odluka o mjerodavnorn studaju, i ondA kad je to iznimni slu6aj' pojmovno nuZdno uviek njemu pristoji. Ried >suverenost< ima tu smisao kakav treba. Ona nam nipo5to ne kaZe, da se svaka pojedinost Zivota svakog dovjeka, kojri pripada nekoj politidkoj jedinici, odlutuje i nalaZe s politidke strane, ili da centralistidki

17

sistem treba uni5titi svaku drugu organizaciju i1i korporaciju. MoZe biti, da su gospodarski obziri jadi nego sve ostalo, Sto Zeli vlada gospodarski toboZe neutralne drZave; isto tako lako lralazi u .vjerskorn osvjedodenju svoju granicu mo6 vjerski toboZe neutrahre drZave. Ya?an je uviek samo sluEaj sukoba. Ako su gospodarske, kulturne ili vjerske protusnage tako jake, da one mogu odluiiti same po sebi o ozbiljnosti sludaja, tada su se one upravo ukljuiile u novu substancu politidkog jedinstva. Ako nisu dovoljno jake da spriede rat, koji je zakljuien protiv njihovih probitaka i naiela, tada se pokazuje, da nisu postigle odludnu todku politiikog momenta. Ako su dovoljno jake da spriede rat, koji je protivan njihovim probitcima i1i nadelima, ali nisu dovoljno snaZne, da same po se i odlude o ratu - tipidno stanje pluralistiike stranadke drZave, koja Zivotari u naizmjenidnim koane postoji vi5e jedinlicijama i kompromisima stvena politidka velidina. Kako god to bilo: poradi prema mogu6em ozbiljnom sludaju orientiranja stvarne borbe protiv stvarnog neprijatelja, politidko jedinstvo nuZdno je ili takvo jedinstvo, koje je mjerodavno za svrstavanje na prijatelje i neprijateLje, i u tom (a ne u kakvom absolutistiikom) smislu suvereno, ili ono uob6e ne postoji. Kad se je spoznalo, kalnajve6e jedinstvodruZtvaperfekbrost< medutim zbog njihovog velikog broja vrlo problematidne narravi.

Pojam PoLitike

Pojam politike

oduzme sindikatima iz ruke moe, koia je leZala u )pravu na Straikpravna drZava. kodena i dok se uklanja s puta svakom pravom sukobu. Unatod toga ostaje kao jedino pitanje, koje ,socialns jedinstvo( (ako tu smijemo jednom preuzeti netodnu, liberalnu riei >socialno jedinstvo>zara(ena stranka(. Nikako se ne moZe zamisliti nijedna ustanova, koja bi se mogla ili htjela suprotstaviti odluci tadaSnje njemaike vlade u kakvom ozbiljnom sludaju, a da tim ne bi sama ta ustanova postala politidkim neprijateljem, koga bi pcgadale sve posljedice tog pojma, i obrnuto, nije se tada izjavila ni crkva ni sindikati za otvoreni graelan-

ski rat.") To je dovoljno, da imamo ternelje za razumni pojam suverencsti i jedinstva. Politidko je jedinstvo upravo po svojoj biti mjerodavno jedinstvo, svejedno, iz kojih sila crpe ono svoje posljednje usihiike motive. Ono postoji ili ne postoji. Ako postoji, tada je ono najve6e jedinstvo, t. j. jedinstvo, kcje odluduje u odluinom sludaju. Da je drZava jedinstvo, i to mjerodavno jedinstvo, temelji se na njenom politidkom znadaju. pluralistiika teorija je ili pojmovni odraz drZave, koja je doila do jednistva dnevnim kompromisom druZtvenih skupina, kao na pr. njemadka stranadka savezniika drZava od 1919. do 1932. ili samo oruZje raztakanja i niekanje drZave. Ako se politidko jedinstvo postavlja kao ))poUtidko druZtvovr_ hovniitva< i njene >svemo6inepolitidkog< dru?tva, das opet kao posebna nova vrst druZtva t. j. kao jedna udruga pckraj ostalih udruga, das napokon kao proizvod fe-

20

tr Z" .""gl".* piino koordiniranje crkve i sindikata ne mo2e se naravno zarnisliti u katolidkoj cfkvenoj teoriji; isto tako ne moZe katolidka crkva dopustiti, da se s njom postupa kao ravnom kakvoj radnitkoj internacionali. Stvarno sluZi crkva gccialno-derrokratskompluralisti Laskiju samo kas drZavsprega za socialno-demokratske sindikate i no-+,eore'ts{obidni posebnikdruZtava< jednu udrugu protiv druge' U stvari nema nikakvog politiikog >druZtva'udrugeu ili >asociacije(: postoji samo polititko iedinsttso' politidka >zajednicamir, sigurnost i red< i da time stvori normalno stanje, koje je predpostavka za vaZenje pravnih

21

Pojam Politike

nofini. Jer svaka norma nje i nijedna norma ne je po'dpuno nenormalno mira unutar drZave vodi da drZava kao politidko dok postoji, odreduje

predpostavlja normalno stamoZe vriediti u staniu, koje obzirorn na nju. Ova nuZda u kritiikim trenutcima tome, jedinstvo po sebi, tako dugo i >nutarnjeg neprijatelja>Griectrische Staatskundeu,3. izdanje 1920; o godi5njoj objavi rats spartanskih efora Helotima, koji su Zivjeli u Sparti, vidi isto djelo. O proglaiavanju hostisa u'rimskom drZavnom praivu vidi Mommsen: >Riimisches StaatsrechtAcht und Bann im Reichsr6cht des Mittelaitersautonomnog< gostr)odarstva, koje bi si zamislili, da samo sebe upravlja. Naravnq da pojedini dovjek moZe umrieti dobrovoljno za5to ho6e; to je, kao i sve Stp je bitno u individualistidko-Iiberalnmr druZtvu, pod,pur:ro >privatna stvar< - stvar njegove slobode, nenadzirane odluke, ko$a se ne tiEe nikoga drugoga negq upravo onoga, koji se slobodno odluduje. DruZtvo, koje ekonomski funkcionira, imade dovoljno sredstava, da odstrani iz svog kruga onoga, koji je podlegao i nije uspio u gospodarskoj utakmici ili da udini neSkodljivim onoga, tko bi >smetaomioljubivim< naEinom. Konkretno reEeno: puita ga, ako se dovoljno ne pokori, da umre od gladi. eisto >kulturnom< ili >uljudbenomu druZtvenom sustavu ne 6e manjkati >socialnih indikaeijaslobodnoj smrti< ili >eutanazijinikad vi5e< bilo rata, oievidna je prevara. Rat, spremnost na smrt onih, koji se bore, tjelesno ubijanje drugih ljudi, koji se nalaze na strani neprijatelja, sve to nema norrnativnog smisla, nego sarno eksistencialnog, i to u stvarnosti stanja prave borbe protiv pravog neprijatelja, a ne u bilo kakvim idealima, programima ili normativnostima. Ne postoji nikakvi racionalni cilj, nikakva ne znam kako izpravna norma, ni ne znarn kako joS uzoran program, niti ne znam kako liep >socialni idealopravdatiproklinjeden Krieg als Mittel fiir die Lcisung internationaler Streitfiille uerurteilen", dok ameridko-engleo condo'rnner. zki tekst gDvori ,o cond,emn, a francuski Tekst Kelloggovog pakta od 27. kolovoza 7928. odtiskan je s najvaZnijim pnidrZajims - Englezka: narodna dast, samoobrana, propisi Lige nar,oda i Locarno, blagostanje i neokrnjivcst podrudja kao Egipat, Palestina l t. d.; Francuzka: sarnoobrana, propisi I-ige naroda, Locarno i ugovori o neutralnosti, a prije svega odrzanje sarncg Kelloggovog pakta; Poliska: sarnoobrana, odrZanje sarnog Kell,oggovog pakta, proprisi Lige naroda - u: Teubners Qel

Iensammlung fiir den Geschichtsunterricht, IV, 13. Leipzig 1930. Obdenit,i pravn4 problem pridrZaja nije jo5 sistematski obraden, pa Eak n,i tarno, gdje se ,ob3irn6 razpravlja svetost ugovora i reienica pacta sunt servanda. Vriedan paZeje poietak za dosadainju manjrkar,"uznanstvenu obradu nalazi se kod Carl Bilfingera >Betrachtungen i.iber politisches Recht< u . Zeitschrrift ftir ,ausldndisches offentliches Recht, svezak I, Berlin 1929. O ob6enitorrl problemu pacificiranog dovjedanstva vidi radaganja mal,o dalje u tekstu; da Kelloggov pakt ne zabranjuje rat, nego da gs sankcionira, vidi Arthur WeEner >Einfiihrung in die Rechtswissenschaft< II, str. 109.

30

Pojam polii.tke

tom izjavom on moZe u najgorem sludaju htjeti kazati, da se on Zeli izvuli iz politidke cjeline, kojoj on po svom Zivotu pripada i Zivjeti joB samo kao privatnik.'3) Nadalje, bilo bi krivo drLati, da bi se pojedini narod mogao moZda demilitarizirati i neutralizfuati izjavom prijateljstva cielom svietu ili time, da se dobrovoljno razorui,a, razvojadi i neutralizira, da za.sebe ukloni iz svieta razlikovanje na prijatelje i neprijatelje. Na taj se nadin sviet ne depolitizira i ne stavlja u stanje diste moralnosti, diste zakonitosti ili diste priradnosti. Ako se neki narod boji teZko6a i opasnosti politiEkog obstanka, na6i 6e se neki drugi narod, koji 6e mu oduzeti teret tih briga, tako da 6e preuzeti >za5titu protiv vanjskih neprijateljaUzajamni odnos izmeelu za5tite i posluSnosti< (op. prev.)

Poiam politike

31

medene sigurnosti. Ako u nekoj drZavi mogu vi3e organiziranih stranaka davati ve6u za5titu svoiim pnipadnicima negc drZava, tada drZava u najboljern sludaju postaje prioadatak tih stranaka, te pojedini gratlanin znade, kogaimade itusati. ovo stanje moZe opravdati >pluralistitka drZavna teorijapluralistidkavie6e< (conseil) i >skup5tinau (assembl6e), u svezi s tehniikrm biroorn, glavnim tajnidtvom. Ona, kako, sam ve0 pokazaol5), nije sauez, nego samo m,oZda sauezniituo. Samo kao >biro< t. j. kao nepolitidka upravna zajednica (na pr. za suzbijanje trgovine bieli'm robljem) pokazuje znatnu tendenciju prema univerzalnosti, pa u njoj joS djeluje pravi pojam >Eovjeianstvatendencija< zbog njenog stvarnog ustava i zbog mogudnosti rata, koja je ostala iak i unutar togat. nr, ))-saveza(,tek samo >druZtveni idealo. Ali neuniverzalni savez naroda moZe sam'o tada zadobiti politidko znadenje, kada on, potencialno ili aktualno, predstavlja savezniitvo, koaliciju, s drugim riedima, kada imade odreelenogneprijatelja. Time se ne odstranjuje jus belli, nego vi5e ili manje, podpuno ili djelomidno prelazimo na )savez(, te se tako daje osnovica za savez u politiikom smislu, jer je savez u prvom redu 's) ,Die Kernfrags des Vdlkerbundes< Berlin 1g26.

36

Poiam Polittke

Savez naroda traino saveznidtvo. Naprotiv bi morao doorganizacija oltio:"4 a uniu erzarno ;;J;";;;lho vjedanstvaizvr5ititeZkodjeio;ponajprijedaodsvih ijudskih preostalih drLava, naroda, klasa i ostalih a zatim da jus belli' oduzme skupina djelotvorno jus belli' Inace unatoi toga sam ne uzme nikakav tovjedanstva' mir stoji stvar- rdavo za univerzalni sviet i cielo cieli obuhva6a Akt nsvjetska drZa';a< politidko jedinznadi ne vi5e ona tada forrl"f"rrrt.to, >drZavomo' Ako .trro i t"*o se iz obiiaja moZe nazvati i progospodarskog samo bi se stvarno na temelju dovjedancielo ujed'inilo udruZivanja *"ino-t"tttidkog bilo >druZstvo i cieli sviet, to prije svega ne bi vi3e ku6erine kakve trruno i"ai"stvoviS€nepotitidkoj disto6i< i di;roj n;_ pouucr prouvodi inteneiktualne mteie za lovljenje. Specifleselova aiater.i,til.at-onr.retnog mi {i :::- Jt!11!" _ie_.-i. ..j{:rJa.. uesto spomrnjana redenica o preobradan:u-fu pod,punoj sigurnosti uZivanja toga,cnom,Sto je vjedno kod narodan shvadena) diferenca kao tudin, koga se niede u njegovoj Zivoj totalnosti.< Takva diferenca je neprijatelj i ta diferenca, stavliena 11 sn,oiaje, ujedno je kao njena suprotnost biia o,prednosti,kao jedno ni5ta od neprijatelja, a ovo niSta na obim stranama podjednako znadi opasn,ost b,crbe. Ovaj neprijatelj moZe biti za iudoredno samo neprijatelj naroda i sam sarno narod. Budu6i da tu dolazi &c izraLaja pojedinainost, trebs za narod da se pojedinac upusti u opasnost smrti.< >Tai rat nije rat obitelji protiv obitelji nego naroda pr.otiv naroda, i time je sama mrZnja indiferencirana, oslobodena od svake ,csobne primjese". Pitanje je, kako je dugo uistinu du,h Hegels bio prisutan u Berlinu. U svakom sluiaju je pravac, koji je od 1840. postajao sve mjenodavniji u Berlinu, viSe volio, da si prisvoii >konservativnu< filozofiiu drZave. i to cd Friedricha Juliwa SIahla. Taj konzei-valivni iovjek izmienio;e sv,oju vjeru i svcj narod, promienio je svoje ime, pa je zatim pourdavao Nijemce e poboZnosti, kontinuitetu i tradiciji. Njemaikog Hegela nalazio je on >Supljim i neistinitirn(, >neukusnim< i >beznadnimzlatno pravno pravilo( imade ,osobit smisao kod uredenja dokaznog tereta; u,ostalom ono predpostavlja, da postoji drZava, koja uzposta'rlja >izvanje uvjete 6udorednosti< pomoeu poredka, u koje6 vlada mir i hoji je siguran od opasnosti, i kois stvara normalno stanje, u okviru koga iovjek moZe biti >dobardoibroti< svakog pojedinca.

Pojam politike

Pojam politike

iina mi5ljenja, koji je svojstven kake teologijskom tako i politiikom toku mi5ljenja. AJi ona proizlazi i iz srodnosti ovih metodiikih predpostavaka mi5ljenja. TeoloZka temeljna dogma o grjeinosti svieta i iovjeka vodi - dok se teologija jo5 nije razvodnila u puki normativni moral ili u pedagogiku, a dogma u puku granu nauiavanja - isto tako kao i razlikovanje na prijatelja i neprijatelja do razlikovanjs i podjele ljudi, do ,uzpostavljanja razmakaSoziallehren der Christlichen Kirchenpesimizmom< uistinu samo tealnu zazbiljnost ili mogu6nost razlikovanja na prijatelje i neprijateIje. Kod Hobbesa, velikog i zaista sistematskog mislioca, >pesimistidko< je shvaCanje dovjeka, unatod njegovog skrajnjeg individualizma, tako snaZno, da zadobija politidki smisao. Njegova toina spoznaja, da upravo uvjerenje o istinitom, dobrom i pravednom, koje se nalazi na obim stranama, prouzrokuje najgora neprijateljstva, _kao i njegov >rat< sviju protiv svima, nisu ni izrodivanja ptra,Sljive i smetene maSte, a ni

samo znak novog gradanskog druZtva, koje se izgraduje na slobodnoj >utakmicipesimisteautonomnog stvarnog podrudjau kao nemoralno, neekonomsko, neznanstveno i prije svega - jer to je politiEki vaZno - kao davolski izum, protiv kojeg se treba boriti. Ovoi taktici je bila Zrtva ime Machiavellijevo. Da je Machiavelli bio machiavellista napisao bi on prije narnjesto svoje ozloglaSeneknjige o >I(nezumir< na takav nadin politidki zloupotrebljavaju, da priede jasno politidko mi5ijenje, legitimiraju vlastita politiika nastojanja i diskvalificiraju ili demoraliziraju protiwrika. Pravo imade - najbolje u okviru

42

4Z

44

Pojam politike

Poiam polttr,ke

kakve velike politiike odluke i na tlu normalnog stanja stvari, dakle u okviru stabilne drZave - svoj vlastiti relativno samostalni krug. Ali se ono moZe izkoristiti, kao i svako podrudje ljudskog Zivota i miSljenja, bilo za podupiranje, bilo za pobijanje nekog drugog podruija. S gledi5ta politidkog mi5ljenja razu'rnljivo je samo po sebi, pa nije ni protupravno ni nemoralno, da treba todno pripaziti na politidki srnisao takvog izkoriSdivanja prava ili morala. Napose 6e se morati kod govora o >vlasti< ili dak vrhovnidtvu ))prava( uviek postaviti neka potanja pitanja: prvo, da li ovdje >ptavo( oznaduje postojeie pozitivne zakone i zakonodavne metode, koje i dalje treba da vriede; jer naime tada >vlast prava< ne znaii ni5ta drugo, nego legitimiranje odreelenog status quo-a, na dijem odrZanju naravno imadu svi oni interes, kojih se poiitidka mo6 ili ekonomska korist stabilizira u tom pravu. Drugo, moZe pozivanje na pravo znaiiti, da se pravu status quo-a suprolstavlja neko vi5e ili izpravnije pravo, t. zv. prirodno ili pravo razumai tada je za politiiara samo po sebi razumljivo, da >vlast< ili >vrhovnidtvo< te vrste prava znaii vlast i .r'rhovnidtvo onih narodnih ili ljudskih skupina, koje se mogu pozvati na neko vi5e pravo i koje Zele odluditi o tome, Sto je njegov potanji sadrZaj i kako ga i tko treba primjenjivati. Jasnije nego svi drugi povukao je Hobbes velikom odludnoS6u ove jednostavne posljedice politidkog miSljenj,a, te je stalno naglaiavao, da vrhovniEtvo prava znaii samo vrhovniitvo ljudi, koji postavljaju pravne norme i rukovode njima, da je vlast >vi5ega poredka( ptazna fraza, ako nema takav politidki smisao, da odreeleni ljudi na temelju toga vi5ega poredka trebaju vladati nad 1judima >niZega poredkaprava< ili

>dovjedanstva< ili >poredka< i >miraDie geistesgeschiotrtlidre Parlamentarisrnus< Autoritdrer oder totaler Staattompromls( ravnou drZavnih ustanova u 'ventilstavljanje teZu< monarhije prema demokraciji, a demokracije - osobito prema monarhili, Sto je u kritidno doba da ia+g. - dovelo do tako protivurjednog drzania' Karl Stein' su svi paZljivi promatraii, kao Lorenz von iVi"r", f.ie'ari"n Julius Stahl, Donoso Cortes, sumnjali' ili kakvu da ovdje mogu na6i kakvo politiiko naielo dosljednost. misaonu znade za Ljberalno mlslienie obilazi ili ne 6e da kreCe u toga namjesto d.Zavu i po iiiku, te se suprotduaju polaritetu pont"tnom tipidnom, lrrriuk i nin podiufjo, ,rai*" etike i gospodarstva' duha nepovjerenje Kritidko posla, obrazovanja i posjeda' iz drZavi i politici dade se lako razjasniti ;;;;" pred odiuviek-imade koji sistema, misli iemeljnih *" ."*o pojedinca kao podetak i konac svoga miSIjenja.politieXo jedinstvo mora u danom sluiaju tra21ir irtve od Zivota. Prema individualizmu liberalnog postimi5ljenja taj se zahtjev na nikoji naiin ne da protinjemu stvari t\ i abiazlohiti, te je taj zahtjev u van. Individualizam, koji daje i samo pravo razpolaganja nad tjelesnim Zivotorn pojedinca nekom drupojedincu, prazna je fraza; !o*u ,r*go tom samome i"iberalna-rslobodau, kojom netko drugi' nego sam slobodan iovjek odluiuje o sadrZaju i mjeri' jest laZ' A za pojedinca kao takovog nema neprijatelja' s kojim bi irrot"o boriti na Livot i smrt, ako to osobno ne 6e; "" prisiliti ga protiv njegove volje na borbu, u svakom je sludaju, s glediSta posebniikog pojedinca, nesloboda i nasilje. Svi gorljivi prista5e liberalizma obra6aju se protiv nasilja i neslobode' Svako oStedivanje'

49

svako ugroZavanje individualne, nadebro neograniiene slobode, privatnog vlasnidtva i slobodne utakmice naziva se >nasiljempravnom drZavom< i >ekonomskim< zakonima, u koje se drZava ne smije umie5ati. Sto ta; liberalizam drZavnoj vlasti i politici jo5 dopuBta,.ogranidava se na osiguranje uvjeta slobode i odstranjivanje smetnja slobode. Tako se dolazi do cielog sustava demilitariziranih i depolitiziranih pojmova, od kojih moZemo ovdje neke nabrojiti, da bi tako pokazali zadudno dosljednu sistematiku liberalnog mi5ljenja. Kod toga treba uviek imati na umu, da se ti liberalni pojmovi na tipiian nadin kre6u izmeelu etike (>duhov_ nostisile, koja osvajapravne< (t. j. privatnopravne) drZave sluZi kao poluga, da se drZava udini oruelem >nepolitidkog druZtvanadzorautonomiju< razliditih oblasti ijudskog Zivota, nego da upravo pretjeruje u specializiranju i u podpunom izoliranju. Njemu se dini sasvim jasnim' da je umjetnost >k6erka sloibodeautonoman>suverenbez tendence< imade svoju >svrhu u sebi6udorednih apostoladepolitiziranje< naravno da imade podpuno politidki smisao. U konkretnoj zbilji politidkog bi6a ne vladaju >poredci< i zakonitosti, abstraktni i ne upravljaju uviek samo veoma konnego vladaju i upravljaju kretni ljudi ili druZtva nad drugima isto tako konkretnim ljudima ili druZtvima. Tako i ovdje, politidki imade +slast >moralaprava(, )gospopromatrano, ))norme( politidki darstvau, >znanosti(, >umjetnosti(, samo politiiki smisao, pa je depolitiziranje osobito orude u po itidkoj borbi. upotrebljivo P r i'm j e t b a: IdeoloiJra struktr.rrs versailleskog ugorvora odgovara totns torn polaritetu etidkog patos,a i ?ospoOar. skog pro,raiunavanja. U S 231. prisiljava se Njemadka, da prizna >svoju odgovornost< z6 sve ratne Stete i gubitke, dime se stvorio temelj i za pravni i moralni vriednostni sud. Izbj,egavali su se politidki pojmovi ka,o ,aneksijao; odstup,Elzasa i Lotaringije nazvan je >d6sannexionistiniti< mirovni ugovori: lonrd,onsiki protoikoil. od kolovoza 1924. @awes-ov plan), Locarno u listopadu 1925., ulazak Njemaike u Ligu naroda u rujnu 1926. i t. d.

10. je od podetka prigovorilo liberalno miiijenje ldmah drZavi i politici zbog >nasilja>Iztrebljenjeu -odT".h kao oruZanog podvornika. iriS" poovoai -on "i pornocu niza->definicijapojmorrna odreilenj au danas- odi- o"aifru"tiodinii. matr sva'tko naoZe pr"epoznati kao politri'iko tane napunjen-o ati ona se mogu, tako dugo; doJvanekonomske< pol,oZaja oznaiuju kas nasilje i krienje prava, i da to spredavaju, isto je tako sasvim razumljivo. ALi time odrpadasvaka idealnost konstrukcije drraZtva,koje bi podivalo na zamjeni dobara i uzajamninr, ugovorima, te bilo samo o sebi nri,roljubivo i pravedno. NaZalost se na svetost ugovora, na iz,reku pacta s.mt servanda .i na >prarn:u drZavu< pozivaju i lihvari i iznutlivadi; podrudje >zamjene< imade uzke granice i sve stvari nemaju zarnjenbenuwied* nost. Na pr. za politiiku slobodu i poUtidku nezavisnost ne postoji nikakva pravedna pr,otuvriednost, bila svota z€r podrni6enje ne znam kako velika. Pomo6u takvih definicija i konstrukcija, koje napokon sve samo kruZe oko polariteta etike i ekonomike, ne moZe se iztriebiti ni drZava ni politika i ne 6e se sviet depolitizirati. Da su ekonomske suprotnosti postale politidkima i da je mogao nastati pojam >gospodarskih poloZaja moei( pokazuje samo, da se od gospodarstva kao i od svakog ostalog podrudja moZe dose6i todka po,litike. Pod utiskom toga nastala je mnogo spominjana ried Walthera Rathenaua, da danas nije politika, nego gospodarstvo sudbina. Ta je ried sluZila politidkoj sili, koja se temeljila na gospodarskim poloZajima. Izpravnije bi bilo re6i, da i dalje kao i dosada politika ostaje sudbinom i d.a je samo doSlo do toga, da je gospodarstvo postalo stvar politike i time >sudbinom(. Stoga je bilo krivo misliti, da je neki na gospodarskoj nadmodi temeljen politiEki,poloZaj (kako je Josip Schumpeter tvrdi,o 1919.) >u biti neratnitkivanekonomsko nasilje< kada 6e neki narod ili neka skupina ljudi nastojati metoda. On 6e Lzmati u6inku tih >miroljubivih< upotriebiti jo5 o5trija, ali jo5 uviek >gospodarska< i stoga (prema toj terminologiji) nepolitiika, u biti >miroljubiva< prinudna sredstva, kao Sto su na primjer nabrojena kod Lige naroda u >Uputama< k izvodenju $ 16. pravila Lige naroda (todka 14 zakljudka 2. skup5tine Lige naro'da od 1921. godine): obustavlj anje dovoza Liv eZrih namirni ca gradanskom puianstvu i blokada gladu. Konatno razpoJ.aZeon jo3 tehnidkim sredstvom nasilnog fiziikog usmr6ivanja, tehnidki savrSenim suvremenim oruZjem, koje je sabiranjem kapitala i inteligencije toliko da se u sluEaju neduveno postalo upotrebljivim, Za upotrebu tih nuide i zaista moZe upotriebiti. sredstava stvara se metlutim nov i uglavnom pacifistidki rjednik, koji ne poznaj,e viSe rata, nego samo joS ovr5ivanje, s,ankcije, kaznene pohode, pacifiziranje, zadtitu ugorvora, meilunarodno redarstvo, mjere za osiguranje mira. Protivnik se u torn politidkorn sustavu depolitiziranja ne naziva viSe >neprijateljkriitelja mira< i >naru5avatelja mira< stavlja izvan zakona i izvan dovjedanstva (hors-la-Ioi i hors I'humanit6). Rat, koji se vodi za 'oEuvanje ili pro5irenje ekonomskih imperialistidkih poloZaja, mora se pomo6u hu3kanja i promiibe o strahotama uiiniti >kriZarskim ratorn< i >posljednim ratom dovjedanstvan. Tako to zahtieva liberalni polaritet etike i ekonomike, idealizma i materializma, odgoja i posjeda. Meclutim u tome se pokazuje zadudna sistematika i dosljednost, ali i taj toboZe nepolitidki i Eak prividno

Dob a neutralizirania

i depolitt zi,ranja

59

sustav sluZi ili postoje6im ili vodi do antipoliti6ki i neprijatelje, te novih swstavanja na prijatelje nikako ne uspieva da izrna,kne posljedicama poiitiikog momenta. DOBA NEUTRALIZIRANJA

I DEPOLITIZIRANJA

(1e2e.) Red.oslied,sredi|ta, koja se mieniaiu NE MOZEMO govoriti nijednu znaiajnu ried o kulturi i poviesti, a da si nismo sviestni vlastitog kulturnog i poviestnog stanja. Da je svako poviestno izkustvo izkustvo sada3njice, da ono zadobiva od sadaBnjosti svietlo i jakost i da ono u najdubljem smislu sluZi samo sada3njosti, jer je svaki duh samo sadaSnji duh, rekli su nam poslije Hegela mnogi, a najbolje Benedetto Croce. Kod mnogobrojnih znamenitih povjestnidara zadnjeg pokoljenja vidimo tu jednostawtu istinu jo5 jasno, i nema danas vi5e nikoga, tko bi se gomilanjem gradiva dao obmanuti o tome, koliko su sva poviestna prikazivanja i konstrukcije izpunjena naivnim projekcijama i identifikacijama. Ponajprije je dakle vaZna sviest o vlastitom sada5njem stanju. Danas je sviestno predodivanje sada5njosti teZko, ali tim nuZdnije. Sve nas upu6uje na to, da rni u Europi 1929. god.2ivimo jo5 u doba zamora i poku5aja restauriranja, Sto je nakon velikih ratova obidajno i shvatljivo. Skoro cielo jedno pokoljenje europskog ljudstva bilo je, nakon dvadesetgodi5njeg koalicionog rata protiv Francu7ke, poslije 1815. u takovom duhovnom stanju, koje bi se dalo svesti na formulu: legitimitet status quo-a. Sve dokazivanje takvog doba smjera u stvari manje na oZivljavanje proSlih stvari ili stvari, koje prolaze, nego na grievito pitanje: status quo, a Sto drugo? Sto fu odnosi kako na vanjSku tako i na unutarnju politiku. U meduvremelu sluii mir razpoloZenja restau-

Doba neutralizir ania i ilepolitiir

ani a

racije brzom i nesrnetanorn razvoju novih stvari i novih prilika, kojih je smisao i pravac prikriven refas,adom. Kada dode pravi trenutak, stauriranorn nestaje tada legitimistidka fasada kao providna sablast. Sve, Sto se na na5ena korntinentu deS'ava, moZe se razumjeti kao stanje samo iz'europskog razvoja posljednjih stolje6a; qno usavr5uje i nadigrava specifidno europske ideje i pokazu e u golemoj gradaciji srZ mo'derne euroPske Poviesti. Sjetimo se redoslieda, kojim se je krdtao europski duh u posljednja Eetiri stolje6a i razliditih duhorrnih oblasti, u kojima je naiao sredi5te svoga bitisanja metlu ljudima. Imademo detiri velika, jednostavna, stoljetna koraka; oni odgovaraju detirim stolje6i'ma i idu od teoloZkog do metafizidkog, a odavle do humaniiarnomoralnog i konaitro do ekonomskog:.Veliki tumadi ljudske poviesti, Vico i Comte, poob6ili su taj jednokratni europski proces u ob6eniti zakon ljudskog razvitkapa je od tada promican u hiljadu banalnih i vulgarnih fraza poznati >zakon o tri stadija.r, t. j. od teoloZkog do metafizidkog a odatle do >znanstvenog< stupnja ili >pozitivizmapodgradnju< svega duhovnoga. Naravno, da.ona ve6 vidi u srZi ekonomskog tehnidki moment, pa odreduje gospodarska razdoblja dovjedanstva prema specifiino tehnidkom sredstvu. Unatod toga je sistem kao takav ekonomski sistem, a tehnidki elementi iztidu se tek u kasnijim vulgariziranjima. U cielosti hote marksizam da misli ekonomski, pa time osta;e u 19. stolje6u, koje je u biti ekonomsko. Ipak je vet u 19. stolje6u bio tehnidki napredak tako zapanjiv i stoga se mienjaju druZtvena i gospodarska stanja tako brzo, da su svi moralni, politidki, sociabri i ekonomski problemi bili obuhva6eni brzinom tog tehnidkog razvitka. Pod gotremornsugestijom stalno sve novijih, sve zapanjivijih pronalazaka i djela nastaje religija tehnidkog napredka, za koju se svi drugi problemi rje5avaju sami od sebe upravo pomo6u tehniikog napredka. Velikom mnoZtvu industrializiranih zemalja bilo je to vjerovanje oiito i sasvim jasno. Oni su preskodili sve medustadije, koji su znadajnr za mi5ljenje vodedih elita, pa kod njih nastaje odmah bez posredne spone iz religije vjerovanja u duda i drugi sviet religija tehnidkog duda, ljudskih udinaka i savlailivanja prirode. Magiina religioznost prelazi u isto takav magidni tehnicitet. Tako se pojavljuje 20. stoljete pri svom podetku ne samo kao razdoblje tehnike, nego i kao doba religioznog vlerovanja u tehniku. eesto je ono oznadeno kao doba tehnike, ali njegovo je cjelokupno stanje time tek prib1iZno obiljeZeno, pa za sada neka jo3 ostane otvoreno pitanje o znaienju presizaju6eg tehniciteta. Jer je u stvari vjera u tehniku samo posljedak odredenog pravca, u kojem se kre6e premje5tanje sredi5njeg podrudJa, a kao vjera je nastala iz dosljednosti tih premje5tanja. Svi pojmovi duhovne oblasti, ukljudiv5i i pojam duha, su u sebi pluralistidki, te se mogu razumjeti

Doba neutr alizir ania i d'epolt'tizirania

Sto samo iz konkretne politidke eksistencije' Kao te nalazi narodu' o pojam ,ti""titi imade svaki narod a ne tvorbena obiljeZja narodnosti kod sebe sarnog' kuisvako i kod. drugih, tako imade i svaka kultura bitne Sve kulturi' o pojam turno doba svoj vlastiti preaoebe duhovne oblasti dovjekove su eksistencialne Ako se sredi5te duhovnog Zivota u . ,ru tor*"tivne. se detiri stolje6a neprestano mienja' tada potf:J":" riedi' pojmovi svi tom" mienjaju neprestano I ;;;; svake pa i" nuZano, da podsjetimo na vi3eznadnost (od nesporazumi najgru'blji i Naive6i ri?ei-l pojma. razjasniti f"g" *"a"tir-n Zive mnogi varalice) 9*1y ."u prenaianja nekog pojma, koji je udoma6en i"i.ti"og metafizidt" oa."E"nom podrudju - na Pr' samo na ekonomskom na samo ili kom ili samo na morahom - ,t" a*g" ostala podrudja duhovnog Zivota' Nije to se doimlju u"*o t"to] da se dogadaji i zbivanja, koja raznjegovog predmetom n.rttit j" tovjeka i postaju preupravljaju stalng razgovora, i njegovlh *iSfi*:" -- na pr' lisabonski potres -" ut"alS":ern"podrudju poplavu moralit;;g* i" r.r tA. stollee u izazvali cielu slidan dogatlaj danasziraju6e knjiZevnosti, dok bi a naprotiv bi odjeka' ostao bez dublieg intelektualnog veliki pad k-akav oblasti, gospodarskoi u kakva neda6a ne samo zaokupio t..J":""" ili priridni slom snaZno slojeva' naj5irih zanimanje ro"t ttno, nego i teoretsko dobivaju pojedinih.stoljeca pojmovi -Uego I specifidni j sredi3nj eg ."o':- r."r.r.teristidni smisao od svagda5n eg prijednom na to 6u pLd*J;" tog stoljeca' Razjasnit j' poboljsanju napredku'.t' o ;;;;;."nt ;t' prlaoeb" i usavr5avanju - suvremeno govore6i 1'aslsnaliziranju - vladala ie u 18. stolje6u, i to u doba humanitarnonapredak je znatio moralnog vjerovanja. Prema tom,e napredak u prosvjetljivanju' u ;;c""napredak il;; j' tnoralno usavrt' obrazovanju, i iagojtt, samostlzi miSljenja saianje. u doba ekonomskog ili tehniikog kao razumljivo po sebi se napredak pre5utno i "frn"A"

Redoslied sredi{ta

ekonomski ili tehnidki napredak, a humanitarno-morabri napredak se prikazuje, ukoliko jo6 zanima ljude, kao nuzproizvod ekonomskog napredka. Ako je neko podrudje jednom postalo sredi5njim pod,rudjem, tada se problemi ostalih podruija rje5avaju iz njega, te vriede jo5 samo kao problemi drugog reda, kojih se rje5enje pruZa samo po sebi sarno ako su rieSeni problemi srediSnjeg podrudja. Tako proizti6e za teoloZko doba sve samo po sebi, ako su sredena teoloZka pitalja; sve 6e se ostalo tada ljudima >dopustiti,samo tehnikom< ne dade se stoga povuCi nijedan od zakijudaka, koji se inaie mogu izvesti iz sredi3njih podrudja duhovnog Zivota: niti kakav pojam o kulturnom napredku, niti tip intelektualca (clerca), niti du-trovnog voile, niti odredenog politidkog sttstava. Nada, da 6e se iz tehnidke izumiteljske sposobnosti razviti kakav druZtveno vladajuti sloj' nije se dosada izpunila. Tvorbe Saint-Simona i ostalih sociologa, koji su odekivali ,industrijsko< druZtvo ili nisu iisto teh:ridke, nego pomieSane dielom s humadielom s ekonomskim elementima nitarno-moralnim, ili su podpuno fantastidne. eak niti ekonomsko vodstvo i upravljanje dana5njeg gospodarstva nije u rukama tehniEara, pa do danas nije jo5 nitko mogao dru,gadije konstruirati druZtvo i poredak, koji bi voditi tehnidari, nego samo tako, da se konstruira druZ-

Stad.iji

neutraliziranja

i

depolitizLranja

7L

tvo bez voda i bez pravca. I George.s Sorel nije ostao inZinjer, nego je postao intelektualac. Iz niiednog znatnijeg tehnidkog izuma ne dade se proratunati, koji 6e biti njegovi objektivni, politidki udinci. Izumi 15. i 16. st. djelovali su slobodarski, individualistidki i buntovniiki; k izumu tiskarskog umieca pripada i sloboda tiska. Danas su tehniiki izumi sredstva golemqg vladanja mnoZtvom, a krugovalu spada krugovalni monopol, k slikopisuslikopisna cenzura. Odluka o slobodi i ovisnosti ne nalazi se u tehnici kao takovoj. Ona moZe biti revolucionarna I reakcinarna, moZe sluZiti centralizaciji i decentralislobodi i podjarmljivaaju, zaciji. Iz njenih posebitih naiela i gledi5ta ne dobiva politidko pitanje, politidki nikakav se nikakvo odgovor. Pokoljenje, koje nam je predhodilo, podleglo je tazpoloZenju kulturne propasti, koje se ve6 i prije svjetskog rata oditovalo, te nije podnipo5to trebalo dekati na slom iz god. 1918. i na Spenglerovu >Propast zapadan. Kod Ernesta Troeltscha, lVlaxa Webera, Waltera Rathenaua nalaze se mnogobrojna oditovanja takvog razpoloZenja. NeodoJ.jivamod tehnike priiinjala se kao vlast bezduhovnog nad duhom ili kao moZda duhovita ali bezdu.Sna mehanlka. Na europski viek, koji se tuZio na ,maladie du sidclecii koji je oiekivao r'ladavinu Calibana ili >AJter us the Savage GodIn the eye of intennational law all wars are just< kaZe r-r skladu sa svojom cjelok,upnom dobom dobri stari Freeman Snow u svome uievniku o pomorsko,m ratu (1898.). Medunarodnopravno prosudivanje rata izmeitu dr2ava ovdje je analogno prosudivanju pravno priznatog dvoboja, koji kao ustanova nalazi svoj nutarnji red i pravednost u prvom redu u tome, da se na obim strat) Peter Albert Martini ,Reformvorschldge zum SeekriegsrectAnalyse de l'6volution de la neutralit6 au cours de l'6voIution du droit des gensn, Den Haag 1938.

M ed.unarodn oPr aDn& n eutr alno st

nama nalaze osoibe sposobne za davanie satisfakcije' pa koje se mogu ianedu sebe upttstiti u borbu' Da Lvaj pojarn nediskriminirajudeg rata pripada ratu na tU predstojedem svjetskom ratu, koji ne 6e biti obidna >borba bikova< i koji 6e se voditi sa svim moralnim energijama, moglo bi se slabo poStivati neutralnost, pa bila ona i vriedna po5tovanjaDie Wendung Carl Schmitt zurn diskriminierenden Kriegsbegriff( 1938. str. 26 i >Das neue Vae Neutris! >Viilkerbund und Viilkerrecht 1938. str. 633.

t0) Fernand Dehousse >La ratification des .traitds, Essai sur les rapportd des trait6s et du droit interne< Paris 1935,str. 82.

Medunarodnoprauna neutralnost

Medunarodnopravna neutralnost

kvih ustanova i pojmova, kao Sto je ratifikacija. Ona se dotiie mjerila i oznaka, prema kojima se odreetuje, da li je neka drZava, koja pripada mettunarodnoj zajedni,ci, normalna i gledom na tu zajednicu homogena. Ona imade stoga za mealunarodnopravnu znanost onaj doma5aj, koji pridolazi mjerilima i predodbama o normalnosti, jednakosti i istorodnostirt) unutar svake zajedni,ce.

kakvom su, sasvim razumljivo, bile zapadne demokracije, ne treba u tom srnislu nikakvog mettunarodnopravnog nadzora; dapade ona mora odrbaciti svalci takav nadzor kao meetunarodnopravno protivno uplisrnislu jo5 zatanje, dok u liberalro-konstitucionom ostale i nerazvijene drZave i narod,i iztoka moraju trpjeti nadzor i tutorstvo vodecih zapadnih sila. T. zv. za!;tita manjiaa versailleskog sistema podivala je podpuno na tom temelju.ls) NutarnjodrZawra neutralnost liberabrog konstitucionalizrna postaje time temeljem predpostavljenog normalnog meelunarodnopravnog stanja dlanova medunarodne zajednice. Prerna tome za ovo shva6anje sve, Sto se odigrava u unutarnjepolitidkom, od drZave s'Iobodaorn, podrudju, na pr. ciela oblast slobode rzraL,avanja mi5ljenja, slobode novinstva, udruZivanja i sakupljanja, jest stvar, na koju se i medunarodnopra'u-no priznaje nadebro nutarnjedrZave. Medunarodnopravnc drZavna neutralnost znadenje toga jes! da se za dogadaje u tom podruEju mealunarodnopravno ne moZe uiiniti odgovornom nutarnjepolitidki neutralna drZava. Ova saswim razumlj ivo predpostavl j ena nutarnj edrZavna n eutralnost odreduje tada napose takoder i sadrZaj i obseg mettunarodnoprarmih neutralitetnih duZnosti. Taj splet misli liberal::o-konstitucionaLeog 19. stoljeta na5ao je svoj odraz u ugovoru o neutralnosti na HaZkoj mirowroj konferenciji 1907. god.. Njeno ureclenje meciunarodnoprarrnih neutralnih duZnosti neke drZave temelji se na liberalno-konstitucionalnorn nutarnjedrZavnom razstavljanju drZave kao takove od oblasti slobode privatnih drZavnih pripadnika. U nadelno, od drZave slobodnu, privatnu o,blast slobode drZa'rnih pripadnika spadaju prema toj predoibi prije svega gospodarstvo, trgovina i financije. Sto se u slobodaoj privatnoj oblasti, naprarna kojoj je drZava kao takova nutarnjepolitidki neutralra, poduzima sa strane

80

Prema shva6anju, koje je liberalni konstitucionalizam razvio u 19. stolje6u, samo je nutarnjepolitiEki neutralna drZava medunarodnopravno normalna i homogena. Samo ona imade >ustavVrilkerrecht und staatliches RechtUber zwei grossen Dualismen des heutigen Rechtssystems< (kako se .odnosi razlikcnra:aje izmeelu medunarodnog prava i drZarmog prava pnemar nutarnnjed.rZavnom razlikovaju javnog i privatnog prava) u spomenici Georgiosu Streitu.

M eilunar odnopr a,Dna neutr o"Inost

Vae neutris!

pljenitbe spominjem tu samo kao primjere za dcod,nos, sada joS nezamie6eni sistematski- strukturni kojeg je liberalro-ustavni. razvitak u 19. st. uzpostavio i metlunaroneutralnosti izmeelu nutarnjodrZavne dnog prava, a napose meelunarodnopravnog prava neutralnosti. Tek kad se taj odnos jasno spozna u cjelini i pojedince, moLg ga se poviestno i politidki prevladati. Inade postoji vjero'jatnost, da dokazi i protudokazi prolaze, ne susre6i se, jedan pored drugog.Nije pitanje, Sto treba, na temelju abstraktnih' iz 19. st. nasliedenih normi, biti sadrZaj medunarnopravnih neutr'alitetnih duZnosti, nego se pita, da li se i dalje danas joi rnora priznati ili ne onaj strukturni odnos izmedu nutarnjopoiitidke ustavne i meelunaro'dnopravne vanj skopolitidke neutralnosti. Ukoliko to pitanje nije postavljeno u svojoj oStrini i ukoliko se na njega ne odgovara u podpunoj iskrenosti, vodi svaka prepirka samo do novih nesporazuma i do daljne zatrovanosti razpravljanja mettu naro'dima'

Haaga, a prije svega likvidiranje onih nastojanja, koja je upravo Zenevska Lig6 naroda pokuSavala stayiti na mjesto pravog medunarodnog prava. Pri tome se radi ko,nadno o pitanju, kojeg je Steding s. velikorn jamo6om stavio u sredi5te, na me, da li 6e njemadki Reich biti neutralizirana, depolitizirana, uplitanju svojih susjeda izvrlena, sla;ba ili siobodna i jaka sredina Europe, koja 6e p'okazati svoia stvaraladka svojstva. Za njega pojam Reicha znadi upravo prevladavanje razdoblja neutraliziranja i depolitiziranja. Time je ornogU6eno dalje razbistrivanje pojma drZave i prevladavanje starih i ukorienjenih mitskih predodaba o drZavi.

Premda Stedingovels) misli o problemu neutraliziranja i depoll.tiziranja nisu meelunarodnopravni prikaz, ipak idu one u takve filozofske dubine, da i od njega pada svietlo na temelje naslietlenog meilunarodnog prava. Jasno se vidi sveza Reichu neprijateljskog, neutraliziraju6eg duhormog drZanja s pojmoviima i s nadelima stanovite, toboZe nepolitidke medunarodnopravne znanosti, a koja se nadela Sutke predpostavljaju kao razumljiva sama po sebi. Danas je u punom toku16) prevladavanie medunarodnopravnog mi5ljenja, odredivanog iz Zeneve i rs) Christoph Steding >Das Reich und die Krankheit der europiiischen l(ulturVcilkerbundsrecht gegen Vtilkerrecht< Miinchen 1938; k tome recenzija, koju je u dasopisu (1939. str. 190.) objavio o Deutrsche Rechtswissenschaft torn djelu kao i o mom spisu >Die Wendung zum diskrinrinierenden Kriegsbegriff( 1938.

VAE NEUTRISI (1938.) ENGIJZKI udenjak visokog ugleda i reprezentativnog znadenja, Sir John Fischer Williams postavio je pri kraju svoga dlanka u uBritish Yearbook of International Law< (svezak 17, 1926., str. 148.), dasopisu kojeg sam izdaje, prognozu, koja zavrieduje najvetu paZnju. Znameniti englezki pravnik pnrZa nam ovdje pogled u budu6nost, koji nam privodi spoa.raju ozbiljnosti poloZaja i koji nam jasnije i o5trije dovodi u sviest srZ sada5njeg razvitka meelunarodnog prava, nego ikoji drugi govor ili dokazivanje. Sir John Fisher \\rilliams kaZe, da 6e sliedete pokoljenje vjerojatno prijs nagla5avati duZnosti nego prava neutralaca. Osim toga moglo bi doci do ratova, u kojima 6e a.ko vet ne djelovanjem, a ono u mislima - biti nemogu€e za wakoga dovjeka, koji moralno misli, ne zauzeti poloZaj. U takvom svjetskom ratu, koji ne bi bio tek ,dog-fight< i koji bi s€ vod[o s cjelokupnom moral:aom energrjom, mogla bi se neutralnost, pa bila ona i vriedna po5tovanja, ipak slabo podtivati. Dante, tako zakljuduje englezki pra'rnik, izvrgnuo je one

Vae neuttis!

Vae neutris!

andele, koji su ostali neutralni u velikoj borbi izmetlu Boga i tlavla, osobitom preziru i kazni' I. to ne samo ,"ti, Sto su udinrili takav z1o6in, budu6i da su povriedili svoju du,inost boriti se za pravo' nego i stoga' probi'tak; jer nisu spoznali svoj pravi, najistinskiji sudbina' zadesila borbi neutralce Ul a"n" u bkvoj Machiavelli' i nego Dante samo ne koju bi odobrio

predleZi tu prava alternativa prinudnog znadaja, dade se spoznati na drZanju Sjevernih Ameridkih DrZava, u kojima se od podetka svjetskog rata pojavljuju dva skrajn'o suprotna shvadanja: na jednoj strani pretjerano stroga, upravo rigorozna neutraLnost u smislu tradicional:rog, nediskriminiraju6eg pojma rata, s nepristrano56u, koja vidi u bitro kakvom opredjeljenju u korist ili na itetu prava jedne od zara6enih stranaka povredu duZnosti, de, upravo meetunarodnopravni grieh - dakle, ako smijem tako redi, fu se oiituje prema svakom mogu6em sukobu tre6ih drZava gotovo takva pasivnost, pri kojoj se i dah susteZe; a na d,rugoj strani skrajnje opredan zahtjev, da se nastupi u ime dovjedanstva, demokracije i meelunarodnog prava kao obranidki sudac o pravednosti i nepravednasti rata i da se sebi priwoji odluku o tome. Svatko, tko se sje6a drZanja predsjednika Wilsona od 1914. do 1919.te napcs.euzporeduje njegove izjave od 19. kolovoza 1914. s izjavama od 2. tralmja 1917., odmah 6e razumjeti simptomatidko znadenje toga prielaza od jedne skrajnosti na drugu.

86

Atri time se stavlja izpred Vae victis! joS pun opo-' mene Vae neutris! Naravno, on se ne odnosi na trpljene male raiove ili sukobe perifernog znadenja - >dog-fights< izkljuiuje Englez izriEito - ali svakako n! pitrr", vel,ika obra'dunavanja. Sto taj dlanak sankcija Li,ge naroda protiv Italije' obraduje pokuSaj -ve6 zavrSene kao neuspjele, ni odavna su koje najmanje ne dini ovaj dio njegovih navoda zastarjelom stvari. JoS nije rie5eno dublje pitanje, a svaka nova kriza samo ga pooitrava. Radi se naime o problemu rata u smislu odstr'rn;enja dosada5njeg' ple.vednog -medunaro-dnopravnog pojma nediskriminiraju6eg pojma raba mieni pravo svakoj o ovisi rata. Neutralno proza nadelnu kuinje je kamen najsigurniji i ono mjenu. Ddsada je osobitost i pravna struktura meelunarodnopravne neutralnosti bila obiljeZena duZnoS6u najstroZe nepristranosti t. j. napose nezauzimanja nrkakvog stava ni za pravo ni za nepravo ni jeone od zara6enih stranaka. Krltidki dogadaji posijednjih godina zao5trili su problem ve6 do pitanja, ukoliko joS uob6e moZemo govoriti o nekoj meelunarodnop'ravn'oj neutralnosti. tako da se ovdje javlja, analogno prema pojm,ovnoj dilemi: rat ili nerat, druga isto tako oStra alternativa, koja je s time u svezi: neutralnost ili neneutralnost; naprame tome pokazuju se -svi poku5aji posred.uju6eg ili diferenciraju6eg stupnievanja i pri,Lagodivanja tek kao trpljene meitutvorbe. Naravno, da je tu poloZaj po,jedinih drlava vrlo razlidit. UtoUko i.mademo mnoga ,diferenciranjaOn es1 neutre, ou on ne I'est pas< ostaje uglavnom uviek todna. DrZava, koja daje u pravom smislu riedi rrpravo< jednoj zara6enoj stranci sa zahtjevom, da se to meelunarod-

88

Yae neutris!

nopravno uvaZi, nije vi5e rireutralna, sv,ejedno,kakve praktidne zakljudke povlati ona iz tog opredjeljenja. Ako ona pozivom na il. 16. ili uz koje drugo opravdanje, iz toga izvude pravo, da sudjeluje na pravnom ili gospoi moralno promi6benom diskriminiranju darskim i financijskim prinudnim mjera,ma, ne moZe uztrajati na tome, da je ona >u o,stalom< neutralna. To je vaZna i dalekoseZna spoznaja, dija ozbiljnost izbija s uvjerijivo5tu, koja nas oponoinje, u gore spomenutim izrekama Sir Jonna Fishera Wiliiamsa. Ova nedjeljivost pojma neutralnosti dini mi se da je potvrelena i u dlanku profesora Dietricha Schjndlera >Die sehweizerische Neutralitiit und die SanktionenVdlkerbund und Viilkerrecht< (II, 524), prernda je njegovo dokazivanje upravi obaveza ljeno upravo na spojivost neutralnostl prema sank'cijama. Ovdje nije mjesto da pobijamo izvanredno zanimljiv dlanak odlidnog Svicarskog pro.fesora medunarodnog prava; njegovo dokazivanje 6e narn samo posluZiti za to, da jasno postavimo nadelna pitanja, kako se oznaEuju u danaSnjem cjelokupnom razvitku. elanak razlikuje izmeitu vojnidke neutralnosti i gospodarske nepristranosti. Posljednja ne bi pripadala k medunarodnopravnoj neutralnosti. Za ovo -se navodi, da V. HaZki ugovor od 18. listopada 190?. obraduje 4eutr.alnost kao bitno vojnidki odnos, dok odredbe o gospodarskoj neutralnosti govore o djelovanju posebnika. To je todno. Samo se odnos izmetlu drZave i gospodarstva od 1907. izvanredno promienio i doveo do toga, da one drZave, kojih ustav naielno privatnoj dodjeluje trgovinu i industriju oblasti slobode, opet moraju zemaljskim zakonima o neutralnosti ili neuplitanju zatvoriti razcjep u drZarmu i. u privatnu oblast, ako ho6e da zaista kao drZave t. j. kao politidke jedinice ostanu neutralnima i da se ne upli6u. >Diferenciatrna< neutral:rost, za koju se Schindler zalaie, upravo treba da omoguii opre-

Vae neutris!

89

djeljenje u smislu pravnog diskriminiranja. Stoga ona viSe nije neutralna. Pri tome moramo izridito priznati, da se neutralnost Svicarske mora po5tovati kao peseban problem. Ovdje samo odklanjam ob6eniti tok misli, koji ku5a da razpline posebni proiblem Svicarske neutralnosti u DruZtvu naroda u svjetski problem neutralnosti. Ne Zele6i ovdje dati sud o Svicarskim prijikama, koje moZe procieniti samo Svicarac iz woje eksistencialne sveze, ipak se smije rnoZda pri razpravljanju ob6e, nove neutralnosti re6i, da se >situation u,nique< Svicarske ne smije uvu6i u ob6i svjetski problem i da je >priuz&Laj neutrabrostin, pod kojim je Svicarska stupila u Druitvo naroda, eksistencialnl priuzdrZ.aj, a ne moZda vezivanje na sadrZaj pojma rreutralnosti 19. stolje6a. Naprdtiv dlanak Sir JoLrna Fischera Williamsa gleda pitanje u obuhvatnoj perspektivi svjetskog carstva. On imade pred odima, prelazeCi preko obodnih posebnih sludajeva i prolaznih mealuodredaba, veliki ozbiljni sludaj, koji stavlja na odluku pitanjs novog svjetskog reda. On ne govori o totalmorn ratu, premda je u stvari dosta jasan. Po obsegu sve ve6a knjiZevnost o totalnom ratu obraaluje i nagla5uie ve6im dielom dinjenice izkustva, kojih prinudnu stvarnost danas svatko poznaje i s kojom ve6 odavno rafunaju sve velesile. Ipak one u isto vrieme uvlaie u svoj raiun nove meduc'dredbe, da bi izbjegle totahom ozbiljnom sludaju ili nove rrletode, da bi zast,rle dinjenice; a, uostalom, drZe, da je bolje, da ne bude suvi5e o totalnosti i da ne mobiliziraju moralne rezerve prije sarrog stvarnog ozbiljnog sludaja. Zbog loga se pri razpravljanju tog velikog novog problema vrlo iesto previila, da je pravednost pn'i i najvaZniji zahtjev totalnosti svakog obradunavanja. Bez pravednosti svaki je zahtjev za totahrosti Supalj, isto tako kako je obrahro, bez odvaZnosti i snage za totalnost pravedni rat samo pusta fraza. Stoga je i pripremanje pra-

Vae neutris!

vednog rata bitni i sastavni dio golemog posla, koji obuhvata sva podrudja ljudskog Lvota i koji je karakteri.stidan za dana5nji svjetsko-politidki poloZaj. Radi se dakle o pravedaom ratu. Ovdje se ne eemo osvrnuti na mogu6nost svetoga rata, jer bi danas europski narodri s u-vremenog agnostidko-pozitivisti dkog duhovn og ustrojstva osjetili ,sveti rat zaista vi5e kao srednjevjekovnu stvar, iako se - kako nas poudavaju izkustva svjetskog rata u borbi protiv Njemadke 't'jerojatno ne bi odrekli na promidbeno mobiliziranje moralnih priiuva, koje se moZe obuhvatiti samo >kriZarskim ratomo. AIi pravednost rata organizira se i >pozitivirao odreelenim medunarodnopravnim postupcima, koji su dodu5e jo5 daleko od toga da budu ob6enito priznati, ali ipak zadobivaju pod tim gledi5tem svoje politidko znadenje. Sva nastojanja poratnog vremena da bi dobili jasnu definiciju napadada, da bi se institucionalizirala Zenevska Liga naroda, da bi se sigurnije odredio krSitelj mira, imadu svoj politiiki smisao u tome, da se pronadu upotrebljivi kriteriji pravednog rata. A naprama mealunarodnopravno pravednom ratu nema tad viSe neutralnosti. elanak Sir Johna Fischera Williamsa todno je spoznao ttr bitnu todku. Pri tome on ne ide za pravnim pojmovima i preciziranjem: da ii je Liga naroda savez drZava ili savezna drZava, zajedaica ili drrrZtvo, da li treba njegova pravila smatrati ugovorom Lli ustavom, ne zanima ga. Isto mu tako nije stalo do toga, da svaka dianica drZava aktivno sudjeluje na sankcionim mjerama; glavno je samo, da se prooo onih drZava, koje su aktivne u okviru kolektiyne djelatnosti. prizna i od neaktivnih drZava. Ako se tada nazove >neutralnim< drZave, koje priznaju taj sustav, ali nisu, iii ni,su podpuno. aktivne, tada je to odito drugi pojam neutralnosti od onoga, dijem bi6u spada, da se drZava uzdrLi od medunarodnopravnog opredjeljenja za pravo i nepravo jedne zaratene stranke. To je pre&

Sedma promjena ZeneuskeLige naroda

L

91

r,ratna posljedica, koja mienja izgled meelunarodnog prava i koju svefano priznaje en{glezkipravnik u gore spomenutim dojmljivim zakljuinim redenicama svoga dlanka.

ii

I

SEDMA PROMJENA ZENEVSKE LIGE NARODA (1936.)

'1 ,

il *1

I. KADA je Pruska na temelju >debellatio< 1866. god. anektirala drZave Hannover, Kurhessen, Nassau i slobodni grad Frankfurt, nije vi5e posto;ao Njemaiki savez,kome su pripadaii, ona, koja je anektirala, kao i one, koje su bile anektirane. Naravno je razpad saveza bio preduvjet za to, da je me-tunarodnopravno bilo mogude takvo uni5tavanje drZavne eksistencije. U nijednom, bilo kakvom savezu i u nijednoj, pa dak i savezu sliinoj svezi nije se dala zamisliti ratna aneksija jednog dlana saveza od drugog ilana tako Cugo, dck savez postoji. U saveznoj drZavi >Njemadko carstvo(, koju je stvorio Bismarck 1867. i 18?1.,bila je najmanja drZavica dlanica sigurna za svoj obstanak; ona nije mogla biti protiv svoje volje uni.stena, a da ne bi bio uni5ten i sam savez. Bismarck je i5ao u tom jamstvu za obstanak tako daleko, da je sam pri poku3ajima ujedinjenja Waldecka s Pruskom bio neizmjerno oprezan i suzdrZljiv. Na isti nadin ne bi na pr. Svicarska zajednica bila viSe istovjetna sama sebi, kad bi ma samo bila priznata rnoguCnost, da se najmanji kanton putem debellatio uni5ti i anektira od dru-gog kantona. Jamstvo za obstanak je upra,vo Zivotni zakon svakog pravog saveza. bio on savezna drZava, savez drZava ili bilo koja sveza sliina savezu. Ali takvo jamstvo ne moze se po volji nadiniti. nego ono predpostavlja bar malu mjeru jednakosti roda, homogenosti. Bez toga je ono puka fikcija.

92

Sedma promiena 2eneuskeLige naroda

Sudbina Abesinije je to sredisnje pitanje svakog saveza - jamstvo za obstanak na temelju homogenosti - razotkri-la s podpunom jasnaCom, poito se ono 16 godina grdevito drZalo za fikciju, te tako pomutilo pogled za ono, 5to je bitno kod meelunarodnog prava' Carstvo Negusa bilo je po svim propisima tlan Zenevskog druZtva i u posjedu sveg jamstva, koja daju pravila Lige naroda. Ako jedan dlan saveza uni5ti i anektira drugog ilana, tada je ili raztieran savez ili je dokazanq da nije nikad ni postojao. Zaista, Zenevska je kombinacija samo utoliko zasluZila ime saveza, ctruZtva ili lige u smislu politidkoga udiuZivanja, Sto je pokuSavala, da nastavi s koalicijom iz svjetskog rata i da u to uvuie i one drZave, koje su ostale u svjetskom ratu neutralne. U ostalom nedostajala je svaka konstruktivna misao, svaka su5tina zajednice, pa prema tome i svaka politidka dosljednost i svaka identidnost i kontinuitet u pravnom smislu. Politidki sadrZaj Zenevske Lige naroda desto se mienjao, pa se, zadrZavii istu etiketu, Zenevska ustanova ir posljednjih 16 godina najmanje Sest puta promienila u drugi politidki, pa prema tome i u medunarodnoprarmi ualiudu. Jer se razumije samo po sebi, da se savez i svaka druga metlunarodno-politidka sveza mienja, ako joj pridu ili iu napuste velesile s'doliinim utjecajem, Pa da se time bitno mienja su5tina, duh i smisao politidke zajednice. Prvotna Liga naroda, koja se nalaii kao temelj jo5 uviek mjerodavnog formuliranja pravila, rodena je iz Wilsonova duha; k njoj je u biti pripadatro, da bi Sjedinjene Ameridke DrZave trebale postati jedna od vode6ih ilanica. Time, da one nisu pristupile druZtvu, nastala je 1920' druga Liga narod;, koju su vod,ile detiri saveznidke glavne sile - dakle nastavak Antante - kao stal:ri ilanovi vie6a' S pristupom Njemadke morala je Zenevska Liga natod" po tre6i put postati >aliudLo Stato< suprotstavio toj konstrukciji. zahtieva za Italiju prvotni, izvorni, a ne izvedeni, de-

Sedma promjena Zeneoske Lige naroda

95

rivativni pravni naslov. Naravno i debellatio mode biti izvorni pravni naslov u srnrirslu,da je pravno stioanje ovisno od volje prijaSnjeg posjedrnika. Naprotiv je ona izvedena, ukoliko novi imalac vlasti , putem osukcesije drLavau uele u metlunarodnopravni poloZaj prijainjega imaca vlasti. AIi Costamagni je statro do toga, da talijanski car Abesirrije bude neSto d,rugo nego samo nasljednik >Iava Judepojma polilat. U Njemadkoj pro5iruje obradivanje prema nizu: tikeu poiev oa f'gZZ. odnos tih totaliteta Djelo drZava' totalna rat, totalni neprijatelj, total:ri (1930') Mobilmachungu >Totale Ernesta Jtingera AIi prouzr,okovalo je prodor te formule u ob6u sviest' (1936') Krieg< iek Ludendorffo,ri broSura 'Der totale propojadata je njenu snagu do neodoljivosti i njeno

Sirenje do nedoglednosti. Formula je neobiino zgodna; ona nas sili da pogledams stvarnost, oLduzasa koje bi se obta sviest radije odvrnula. Ali kod takvih formula postoji uviek opasnost da postan-u wojinom ciele zemlje i svieta, i da se tako snize do sumarnih 5ab1ona, do pukih gramofonskih plo6a novinarskog posla. Stoga 6e biti dobro, da malo raz6istimo poglede. a) Rat moZe biti totalan u smislu skrajnjeg napinjanja snage i skrajnjeg zalaganja svega, pa i posljednjih priiuva. Ali se on isto tako moZe nazvati.totalan u smislu udinka na protivnika; dakle u smislu bezobzirne upotrebe razornih ratnih sredstava. Kad poznati engleski pisac J. F. C. Fuller u nedavno iza5lom djelu >The first of ths League Wars, its lesson and omens( kaZe, da js talija'nski pohod u Abesiniji bio suvremeni >totaLni< rat govori on sarno o tupotrebi djelotvornog oruZja, dok s drugog glediSta Abesinija uobte nije bila sposobna za suvremen totalan rat, a opet nije rri Italija doSla do skrajnjeg zalaganja svojih priduva, niti je pritisak, vr5en putem sankcija Lige naroda, dosegao svoj najvi5i s:bupanj,budu6i da niie doSlo ni do obustavljanja Siljanja zemnog ulja niti do zatvaranja Sueskog kanala. b) Rat moZe biti na obim stranama ili samo na jednoj strani totalan. On moZe i geografskim poloZajem, ratnom tehnikom, a i ovladalim politidkim nadelima sviestno biti ograniden, racioniran i doziran na obim stranama. Tipi6ni kabinetski rat 18. stolje6a bio je sviestno nadelan parcialan rat; ,on se temeljio na jasnom razstavljanju vojnika, koji su sudjelovali u borbi, od gradana, obrtnika, koji nizu sudjelovali, boraca od neboraca. A1i uzprkos togs sedrnogodi5r{i rat Friedricha Velikoga bio je za Prusku u uzporedbi s napinjanjem snaga ostalih s'ila razrnjenro totalan. Ovdje se ve6 pokazuje za Njemadku tipidan poloZai; da je PPK

7

'I

98

'Iotalni nepriiateli' totalni rat

geonjemadka d.rZava prisiljena 1b9S .lelaklonosti svoie napeti koaticija itt*ih ei"fikih p"ili,ka i ,Uog drZava medu njihovirn i."gu .t ve6oj mjeri od velikih 'irnu6nijim i sretrcijirn susleduna' ratnog obra'dunavanja ll- z^"L^: rata moZe se tokom ali se moZe Volja za borbm moZe zaspati; pt;*i""ttt. 1914'ratu svjetskom u desilo to i pojadati, kako se niemadkoi na prisilio id181;;dj; je razvitak rata brzo gospodarskih i.industrijskih strani do zalaganja sviju vojne E"ei"'rtoistrant do uvoclenja ob6e ;ff;;, ";" duZnosti. razvijaju u isto vrieme Jj i tot"trro36u rata konadno se obratunavanja i uviek i osobite *"iold" rneto'talnog nastoji izbje6i svatko ponaj'prije snaga. Jer ;j";1" i. totalnu nos'i sobom t"'i"tototalan rat, koji "" rata svjetskog poslije vrieme u Tako-su,se ***". 1923'' sukob (krfski tako zvane voJnlcKe odmazde sukob 1932'), zatim pokruSaj nevoj' irp"*Lo-Li*ez[lev6e en masse(, >nation arm6eu i >narodu u oruZjun pripadaj'u k ratu na kopnu. Od tih predodaba razvila se kontinentalna teorija totalnog rata, napose zaslugorn Clausewitza, uglarmom kao nauka o' ratu na kopnu. Rat na rnoru nema samo svoje osobite strateZke i taktidke metode i mjerila; on je dosada u sielosti uviek bio u osobitoj mjeri rat protiv trgowine i gospodarstva protivnika; stoga tu imademo rat protiv neboraca, gospodarski rat, koji povlaii u rat i neutralnu trgovinu svojim pravom plienitbe, kontrabande i blokade. Rat u zraku nije dosada jo5 na slidan naiin razvio podpuni i samostalni sustav; jo5 ne postoji nikakva ob6enita slika o ratu u zraku, koj6 bi odgovarala predodbanna, koje imademo obzirom na rat na ,kopnu i moru. Ali ve6 i danas znatno utjede rat u zraku na obdeniti oblik trodirnenziabrog totalnog rata. Pitanje uda lin to.talnog rata danas je nedvojbeno. Pitanje >kako< moZe biti vrlo raznoliko. Naime totalnosti moZemo pristupiti sa sasvim suprobr,ih polaznih todaka. Stoga je nuZdno razlidit i mjerodavni tip, u iijim rukama se nalazi vodenje i upravljanjetotalnim ratom. Bila bi suviSe jednostavna jednadba, da u onoj mjeri, u kojoj rat postaje totalan, vojrrlk kao vladajuti tip stupa u -srediSte te totalnosti. Kada, kako se reklo, totalna mobilizacija ukida raztriku lzmedu vojnika i gradanina, tada to moZe imati isto tako posljed'icu, da se vojnik preobra6a u graelanina, kao Sto se i gradanin preobra6a u vojnika i1i oboje u ne5to novo treie. U stvari, we ovisi o cjelokupnom karakteru rata. Pravi vjerski rat dini vojnika oruZjem wetenika ili propovjednika. Oblidje totalnog rata, koje se zadobivar od goqgodarstva, dirni voj,nika oruZ-

I I I I I I I I I

100

Total.ni nePrijatelj, totalni rat

jem gospodarskih vo'de6ih skupina' Postoje i drugi bfU.il p,lt"* kojih sam vojnik p'ostaje uzorit tipiian lik i pojadan iztaz narodn'ostnog bi€a' Zemljopisni poloZaj, razlidite rasne i socialne osobitosti prouzrojedna ili i.nj,r, ia kod velikih naroda prevladava nije vjerojatno' I danas rata' vrsta drlrga odreclena da tl se neki narod mogao prilagoditi trodimenzionalna norn totalnom ratu u svim trim vrstama rata ratniikih razvijanja teZiSte 6e jednak nadin. Prije i snaga leZati uviek u iedn'oj ili drugoj vrsti rata svoj zadobivati rata totalnog slika cjetrokupna 6e odalfe o"sobit lik. Sve do 'dana5njeg dana vlada u poviesti europskih naroda s.rprotnost ianedu englezkqg pornorskog rata i kontinerntalnog rata'na kopnu. Ne radi se kod toga moZda o promatranju supro'tnosti izme'lu >trgovaca i ju,nakaSto inaie?< drZi dokazanim duhovni temelj ili moralnu istinu. Sve specifidno parlamentarne ustanove i pravila dobivaju svoj smisae tek diskusijom i javno56u. To osobito vriedi o nadelu, da je zastupnik nezavisan od svojih izbornika i svoje stranke, naielu, koje je po ustar.'u danas sluZbeno joi priznato, ali u koje se stvarno jedva jo5 vjeruje; nadalje to vriedi o propisima o slobodi govora i imunitetu zastupnika, o jivnosti razprava u parlamentu i t. d. Ove se uredaje ne mole razumjeti, ako se viSe ne vjeruje u nadelo javne diskusije. Stvar ne stoji tako, kao da bi se moglo naknadno podmetnuti nekoj ustanovi bito koja druga naiela i umetnuti bilo koje nadomjestne dokaze, kad odpadne njen dosada5nji temelj. Istina, ista ustanova moZe sluZiti razlititim praktidnim svrhama i stoga se razliiito praktidki opravdavati. postoji >heterogenija svrhaTeorica dei Governi e Governo Parlarnentareheterogenija nadeladast< naEelo monarhije, ne moZe se to nalelo podmetnuti derirokratskoj republici, isto tako kao Bto se ne noZe monarhija temeljiti na naielu javne diskusije. Dodu5e 6ini se, da nestaje osje6aj za osoibitosti naiela i da se drZi, da je mogu6e neograniieno podmetavati nadela. Temeljna rnisao sviju prigovora protiv mojih razlaganja je upravo u torne. Ali naZalost pri torne se ne kaZe, koja su to toib,oZemnogobrojna nova nadela parlamentarizma. Spominju se >spisi i govori Maxa Webera, Huga Preussa i Friedricha Naumanna iz god. 1917(. Sio je znatiro parlamentarizam za ove njemaike demokrate, koji su se borili protiv carskog vladaladkog sistema? U glarmom i u najboljem sludaju sredstvo za politidki izbor voda, siguram put za odstranjenje politiikog ditretantizma i za privladenje najboljih k politidkom vodstvenom i najvrstnijih sloju. A1i je danas vrlo dvojbeno, da li parlament zaista imade sposobnosti stvarati poiitidku elitu. Danas ipak ne 6erno vise s tako puno nade misliti o toroe sredstvu probira; mnogi 6e ve6 smatrati takve nade kao zastarjel,e, i ried >iluzijaistinitdiskusija< tu imade osobit smisao i ne znadi jednostavno razpravljanje. Tko oznaiuje sve mogu6e vrste razpravljanja i sporazumievanja kao parlamentarizam, a sve ostalo kao diktaturu ili nasil'nidku vladu, zaobllazr pravo pitanje. Na svakom diplomatskorn kongresu, na svako,m stranadkom sastanku, na svakoj ravnateljskoj sjednici razpravlja se isto tako kao Sto se je razpravljatro izmedu kabineta absolutnih monarha, izmedu staleZkih organizacija, izmealu kr56ana i Turaka. Iz toga jod ne proiztide ustanova rno'dernog parlamenta. Ne smije se razvodniti pojmove i ne srnije se izpustiti iz vida ono, Sto je osobito na diskusiji. Diskusrja zna6i izrnjenjiprotivnika o istinivanje misli sa swrhorn, uvjeriti tosti i izpravnosti neke stvari. U tome jo3 pouden od lib,erala Burkea Gentz to zgodno izraZav,a: karakteristika svih predstarrnidkih ustava (on misli na moderni parlament za razliku od staleZkog predstavnidtva) jest, da zakoni proizlaze iz borbe miSljenjo., (a ne iz borbe interesa). K diskusiji pripadaju kao preduvjeti zajed,nidko uvjerenje, spremnost dati se uvjeriti, nezavisnost od stranadke sveze, sloiboda od egoistidkih interesa. Danas ve6ina jedva drZi mogu6om takvu nezainteresiranost. Ali ova skepsa pripada krizi parlamentarizna. Ve6 spom.enute odredbe partramentarnih ustava, koje sluZbeno joB vriede,

108

Parl'amentarizam i nlasouna demokracija

ustajasno pokazuju, da zaista sve parlarnentarne Na ilo"" p*aposiavljaju taj osobiti eoj"T.diskusije' ne zastupnik d-a porrarrri"tti" redenice' .sv-aki ;;.';;1"" vezan na nije da i narod cieli stianku, nego ;;;ilp" weimarskorn ustavu nikakve upute (onp se nalazi i u jamstvo za slobodu goponavljano S 21.) ili iipifno smisla samo tald" irora'i propisi o javnosti sjednica tazpraNaprotiv diskusiji' izpiavio t"".t*tl"ttoj il pronade se da ve, pri kojima ." "" radi o tome' proradunaju i proracionalna izpravnost, nego da se da se po mogu6i uspjeh na I irgtudl r"a"'pt"fitci ^irt"ri da prate t"t"Ylo probitak vlastiti ,r*ti -l :ulzraz\Lom nije p"""f.i govori.i razpravllanja' ali to Dva trgovca, koji se sporazume naimislu ll"t*ij". o obostranim gospokon- talsimbolu, kako kaZe Walter Lip,pmann.2) Danas je vrlo velika3) knjiZerrnost o psihologiji, tehnici i kritici javnog mi5ljenja. Stoga rnoZemo predpostaviti kao poznato, da se danas vi5e ne radi o tome, da se uvjeri protirmika o izprarrnosti ili istinitosti ne6ega, nego da se zadobije ve6ina, kako bi se s njome vladalo. Ono Sto je Cavour oznadio kao veliku razliku izmeelu absolutizma i ustavne vlade, naime da absulutni ministar zapovieda, dok usta'u-ni uvjerava one, koji trebaju slu3ati, gubi danas svoj smisao. Cavour izriiito kaZe: )Ja (kao ustarrni ministar) uvjeravam i samo u suezi s tim reo tome, da imadern tr)ro,'DoLa plus mauvaise des Chambres est encore pr6f6rabie d la meilleure des Antichambreso. A1i se danas sam parlament prije dini kao kakav veliki >antichambreu pred uredima 2) U zanimivoj i dnhovitoj, unatot svih misaonih skokova znaiajnoj knjizi >The art o,f being ruled< (Lorrdon 1926.) razjaSnjuje Wyndham Lewis taj prielaz od intelektualnog na afektilrylo i senzuaino time, Sto je kao pos,ljedicar suvremene demokracije potisnut muZer"ni tip i Sto je nastupilo ob6e feminiziranje. 3) Al'i je upravo tu na mjestu ono, Sto je utwdio Robert Michels u predgovoru drugom izdanju svoje >Soziologie des Parteiwesensda na podruEju kako teoretske tako psihol.ogije mnodtva. . . zaostaje njemadka i primjenjene znanosit iza francud