Peta zemaljska konferencija KPJ

Citation preview

J

PETA ZEMALJSKA

CIJA

KONFEREN

KI

KPJ

S R E V I N

F

T

E

N

H

U

O

A HIG MIC

Y

IT

RS

1817

LIBRARIES

IZVORI ZA ISTORIJU SKJ

Odbor Predsedništva CK SKJ za izdavanje istorijske građe SKJ Nisim Albahari, Hakif Bajrami, Milovan Bosić (sekretar) , Franček Brglez, Slavoljub Cvetković

(predsednik) , Kalman

Čehak,

Fejzulah Čerkini | , Rodoljub Čolaković, Pero Damjanović, Radivoj Davidović, Sekula Joksimović, Petar Kačavenda, Leopold Kobsa, Anton Miletić, Milka Minić, Veselin Mitrašević, Ljiljana Modrić, Đorđe Momčilović, Slavko Stanišić, Boško Šiljegović, Todor Taleski , Mile Todorovski, Jože Vilfan, Raško Vukosavović

Redakcija serije Dokumenti centralnih organa KPJ/SKJ Radoje Pajović, Kalman Čehak, Slavka Fidanova, France Filipič, Ali Hadri, Ivan Jelić, Anton Miletić, Veselin Mitrašević, Dorde Piljević, Ubavka Vujošević

Glavni i odgovorni urednik

Ubavka Vujošević

Recenzenti Ivan Jelić, France Filipič

Organizacija i priprema

ARHIV CK SKJ INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU

IZVORI ZA ISTORIJU SKJ Serija A Dokumenti centralnih organa KPJ/SKJ I Kongresi, konferencije, plenumi CK KPJ/SKJ

Knjiga 10 .

Savez komunista

Jugoslavije .

Konferencija

IZVORI ZA ISTORIJU SKJ

Peta

zemaljska

konferencija

KPJ

( 19-23 . oktobar 1940)

Priredili Pero Damjanović, Milovan Bosić, Dragica Lazarević

IZDAVAČKI CENTAR KOMUNIST BEOGRAD 1980 .

JN 9679 •A5 527

A527 1980

5 1435817-23 PREDGOVOR

I

Ova knjiga izvora za istoriju Komunističke partije Jugoslavije odnosno Saveza komunista Jugoslavije sadrži dokumente Pete zemaljske konferencije KPJ i dokumente koji su nastali u vezi s njenim organizovanjem i radom ili su neposredno vezani za objašnjavanje nekih njenih odluka i njenog istorijskog značaja . Osim dva kraća dokumenta koji se odnose na sastav Centralnog komiteta izabranog na samoj Konferenciji, svi dokumenti su nastali u toku leta i jeseni 1940. godine, uoči održavanja i u toku rada Konferencije, ili neposredno posle njenog završetka. Svi ti dokumenti koji su sačuvani o tom istorijskom dogovoru jugoslovenskih komunista ovde se sada prvi put u celini objavljuju . Knjiga se sastoji iz dva dela . U prvom delu donose se svi sačuvani dokumenti V konferencije (referati, zapisnik i telegrami) , a drugi deo sačinjavaju Prilozi, koji su takođe podeljeni na dva dela : Dokumenti o V konferenciji i Materijali u vezi s pripremama V konferencije. To su u stvari osnovni dokumenti nacionalnih i pokrajinskih konferencija , kao i rezolucije VI konferencije SKOJ-a i Zemaljskog savetovanja Narodne pomoći Jugoslavije, koji su držani kao deo jedinstvenih priprema V konferencije KPJ. Peta konferencija KPJ je održana 19-23 . oktobra 1940. u Dubravi u to vreme kraj Zagreba, a sada njegovom integralnom gradskom delu. Imala je veoma iscrpan dnevni red od 12 tačaka. Na njoj je podneto 11 referata i to : 1 ) Izveštaj organizacionom pitanju KPJ - referent Josip Broz Tito ; 2) Politička situacija — referent Edvard Kardelj ; 3) O sindikalnom radu - izvestilac Aleksandar Ranković; 4) O agrarno- referent Ivan Milutinović; 5. Nacionalno -seljačkom pitanju — pitanje - referent Milovan Đilas; 6. Agitacija i propaganda - izvestilac Boris Kidrič; 7. Omladinsko pitanje -- referent Ivo Lola Ribar; 8. O radu među ženama referent Vida Tomšič; 9. Rad u vojsci — izvestilac Mitar Bakić; 10. O konspiraciji i tehnici - referent Pavle Pap; 11. O Narodnoj pomoći -― referent Dragan Pavlović. Kao 12. tačka dnevnog reda bio je izbor rukovodstva.

VIII

PETA KONFERENCIJA KPJ

Na nacionalnim i pokrajinskim konferencijama koje su održane u periodu od početka maja do početka septembra 1940. godine izabrani su i delegati za Petu konferenciju . Najpre je održana Peta konferencija KPJ za Srbiju (najverovatnije početkom maja, u Beogradu) , na kojoj je izabrano 17 delegata za Petu konferenciju ; zatim je održana Treća konferencija KP Slovenije (29. i 30. juna na Vinju nad Dolskim , blizu Ljubljane) , na kojoj je izabrano 13 delegata ; V konferencija KPJ za Bosnu i Hercegovinu održana je 27. i 28. jula (u Sarajevu) i na njoj je izabrano 5 delegata ; Pokrajinska konferencija KPH za Dalmaciju održana je u Splitu (3. i 4. avgusta) i na njoj je izabrano 12 delegata; Osma konferencija KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak i Kosovo i Metohiju održana je na Žabljaku (od 16. do 18. avgusta) , na kojoj je izabrano 10 delegata, među kojima i dva delegata s Kosova (do tada su komunisti Kosova imali svoju zasebnu oblasnu organizaciju u sastavu partijske organizacije Crne Gore), a držali su prethodno i Oblasnu konferenciju u Vitomirici (jula 1940) ; Prva konferencija KP Hrvatske održana je u Zagrebu (25. avgusta) , a izabrala je 18 delegata ; Pokrajinska konferencija KPJ za Makedoniju održana je u Skoplju (verovatno 8. septembra) , a izabrala je 5 delegata , i Šesta pokrajinska konferencija KPJ za Vojvodinu održana je u Kamenici na Fruškoj gori (takođe u prvoj polovini septembra, najverovatnije 8) , a izabrala je 7 delegata za Petu konferenciju KPJ ; Šesta konferencija ŠKOJ-a radila je u Zagrebu (8. i 9. septembra) i izabrala je 4 delegata , Zemaljsko savetovanje Narodne pomoći Jugoslavije održano je takođe u Zagrebu mesec dana ranije (11. avgusta) i imalo je jednog delegata na Petoj konferenciji . Osim ovih delegata na Konferenciji su učestvovali članovi CK KPJ, a po njegovom pozivu još tri delegata, i to dva kao delegati vojske, odnosno kao članovi Komisije CK KPJ za rad u vojsci i delegat koga je CK odredio za rukovođenje partijskom školom CK KPJ. II Osnovni sadržaj i tematika svih ovih dokumenata određeni su tadašnjom istorijskom situacijom koja je nastala nakon izbijanja drugog svetskog rata , kao i prilikama u zemlji koje su karakterisali snažna politička previranja izazvana nenarodnim i kapitulantskim karakterom režima i sve većim jačanjem revolucionarnog radničkog i nacionalnooslobodilačkih pokreta za preuređenje zemlje i za nalaženje izlaza iz socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja i političkog bespravlja

PREDGOVOR IX koji su vladali u zemlji. Sve je ovo bilo pojačano neposrednom opasnošću od fašističke invazije, koja je ne samo ugrožavala nezavisnost Jugoslavije nego pretila i opstanku pojedinih njenih naroda. Počev od Titovog referata, koji je i dao osnovni ton celoj Konferenciji i njenim odlukama, svi ovi dokumenti se bave prvenstveno razmatranjem tadašnjih zadataka Partije težeći da daju što adekvatnije odgovore na aktuelna pitanja koja je nametao brzi razvoj naročito ratnih događaja, kao i nastojanjem Partije da se osposobi za svoju avangardnu ulogu u revolucionarnom raspletu koji se sve jasnije nazirao. Sadržaj i karakter dokumenata Pete konferencije određeni su, s jedne strane, činjenicom da se Konferencija držala šest godina nakon Četvrte konferencije KPJ į, što je još važnije, dvanaest godina posle poslednjeg, tj . Četvrtog kongresa_Partije. To je i bilo jedan od razloga što se rukovodstvo Partije, posebno Tito , opredelilo za održavanje kongresa Partije i u tom smislu već otpočelo pripreme , ali je po nalogu Kominterne izmenilo tu odluku i taj skup nazvalo konferencijom. Naime, ozbiljnost situacije pred kojom se našla Partija, neophodnost dublje analize puta koji je ona do tada prešla, kao i potreba za određivanjem zadataka pred kojima su stajali komunisti i ceo revolucionarni pokret i svi nacionalnooslobodilački pokreti u zemlji, zahtevali su da se o svemu tome daju ocene , donesu odluke i zauzmu stavovi autoritetom najvišeg partijskog foruma, tj . kongresa . To je naročito iziskivao težak put koji je Partija prešla u svom dotadašnjem razvitku, posebno kriza koju je ona preživljavala tokom nekoliko prethodnih godina, kada se nalazila i pred opasnošću da bude raspuštena od strane Kominterne, ali koju je ona uspešno prebrodila , suočavajući se sada s perspektivom neposrednog revolucionarnog raspleta. Sve je to nalagalo orijentaciju na sazivanje kongresa Partije, pa su u tu svrhu i vršene pripreme članstva i koncipirani referati. Ove činjenice su ujedno opredelile i delatnost partijskog rukovodstva, posebno Tita, koji je bio i organizator celokupnog rada Konferencije, tj . razrade njenog programa i pripreme ostalih referata, zatim održavanja prethodnih nacionalnih, pokrajinskih i drugih konferencija uz izbor delegata, sve do pronalaženja mesta za održavanje Konferencije i obezbeđenja dolaska i smeštaja delegata. Tito je kao generalni sekretar Partije otvorio Konferenciju , istakao njen značaj , posebno činjenicu što se ona održava s tako velikim brojem delegata koji su predstavljali partijske organizacije iz svih pokrajina Jugoslavije i što se ona sastala sa znanjem i odobrenjem Komunističke internacionale, što je

X

PETA KONFERENCIJA KPJ

ujedno bilo dokaz da je KPJ izlazila iz faze nepoverenja koje je prema njoj do tada ispoljavalo rukovodstvo Kominterne i prevladavala krizu svog položaja u Kominterni . Tito je takođe predložio i sva radna tela Konferencije . U radno predsedništvo izabrani su : Josip Broz Tito, Moša Pijade (koji je bio prvi predsedavajući) , Spasenija Babović, Edvard Kardelj , Rade Končar, Ivan Milutinović, Duro Pucar, Ivo Lola Ribar, Stipe Romac, Franc Salamon , Metodija Šator i Žarko Zrenjanin. Po širokom opsegu priprema, po broju i sadržini referata i naročito po broju učesnika, Peta konferencija KPJ predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u dotadašnjem razvitku KPJ. Izuzev Prvog i Drugog kongresa Partije, koji su održani u periodu njenog legalnog delovanja, ova Konferencija je svojim brojem delegata (101 ) daleko nadmašila sve druge konferencije i kongrese Partije održane u dvadesetogodišnjem razdoblju njenog ilegalnog razvitka . Njen značaj je proizlazio i iz činjenice da su joj prethodile sve nacionalne i pokrajinske konferencije, tj . Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Dalmacije, Makedonije i Vojvodine, kao i oblasna konferencija Kosova i Metohije a svim ovim konferencijama takođe su prethodile stotine mesnih, sreskih i okružnih konferencija, tako da je kroz sve te konferencije prošla četvrtina od ukupnog broja tadašnjeg partijskog članstva koji je tada iznosio oko 7000. Posebna karakteristika Pete konferencije , kako je to i naglasio Tito u oceni njenog značaja, bio je upravo u tome što je ona bila rezultat ,,i izraz svih tih i drugih mnogobrojnih konferencija, što je bila pripremana odozdo , uz učešće svih članova Partije". Priprema Pete konferencije istovremeno je bila i jedan od najznačajnijih zadataka kojima se u to vreme bavio Josip Broz Tito kao generalni sekretar Partije . Tim važnim poslovima Tito se posvetio odmah posle svog povratka iz Moskve sredinom marta 1940. godine , gde se nalazio na razgovorima u rukovodstvu Komunističke internacionale. U Titovom referatu, koji je ujedno bio uvodni i glavni referat na Konferenciji , prikazan je razvitak KPJ u poslednjoj deceniji njenog postojanja i određena je njena linija u svim sektorima rada i borbe u nastalim uslovima . U vezi s tim definisani su i stavovi u odnosu na fundamentalna pitanja, kao što su : odbrana zemlje od fašističke opasnosti, odnos Partije i klase, ili tačnije, revolucionarnog pokreta i naroda, pri čemu napredna klasa može ispuniti svoju ulogu hegemona u društvu samo ako se zalaže za rešavanje svih progresivnih zadataka svoje epohe, tj . ako i svoje vlastite

PREDGOVOR

XI

zadatke i pozicije određuje na osnovu analize položaja i interesa svih drugih klasa datog društva i međunarodne situacije. Ova pozicija je , pre svega, uključivala jasan stav prema fašizmu, prema totalitarnim osovinskim silama, koje drsko i brutalno ,,nameću svoju volju malim evropskim narodima". Takođe je analizirano držanje vladajućih klasa, odnosno kapitalističke klike , kako je Tito naziva , koja „ ne poznaje nacionalne interese; ona je anacionalna, ona prodaje nezavisnost svoje zemlje samo ako je uverena da će osvajač štititi njezine kapitalističke interese". Nasuprot takvoj politici vladajućih garnitura, Tito je isticao da „ narodi Jugoslavije neće fašizam, neće totalitarni sistem, neće da postanu roblje nemačke i talijanske finansijske oligarhije , kao što nikad nisu htjeli da se pomire s polukolonijalnom zavisnošću koju su im nametnule takozvane zapadne demokratije poslije prvog imperijalističkog rata". U skladu s ocenom situacije u zemlji i razvoja međunarodnih događaja, kao i vizionarskog sagledavanja zadataka koji su iz toga proizilazili , Tito je prikazao i proces osposobljavanja i konsolidacije Partije kroz koji je ona prošla poslednjih godina, pri čemu se najviše zadržao na periodu od 1937 . godine, nakon dolaska novog rukovodstva na čelo Partije. Kao veoma značajan uspeh koji je KPJ postigla u svom političkom razvitku, naročito u toku nekoliko poslednjih godina, Tito je istakao brzo i pravilno reagovanje Partije posebno na spoljnopolitičke događaje, što je jačalo njen autoritet i poverenje naroda u njenu politiku . Da bi se postiglo potpunije političko osamostaljenje KPJ i njeno pretvaranje u odlučniji faktor političkih i društvenih zbivanja u zemlji , Tito je istakao potrebu za borbom partijskog rukovodstva za finansijsko osamostaljivanje i u vezi s tim je ukazao na značaj izdavanja partijskih listova i drugih materijala, što je Partiji istovremeno omogućavalo širenje njenog uticaja u klasi i narodu , povećavanje broja simpatizera i revolucionarnih i antifašističkih boraca uopšte , a jačalo i njenu finansijsku osnovu . U svom referatu Tito je poklonio veliku pažnju radu komunista među omladinom , jačanju organizacija SKOJ-a i njegovom pretvaranju u jezgro masovnog antifašističkog omla-

dinskog pokreta . SKOJ je smatrao ne samo kao pomoćnu snagu Partije i nezamenjivi ,,rezervoar" za regrutovanje novog partijskog članstva, nego ga je s omladinskim pokretom smatrao kao glavnu borbenu snagu revolucije i oslobodilačkih borbi . Isto tako, u referatu je naglašen značaj uključivanja žena u Partiju i njene forume , kao i značaj rada među ženama uopšte, čije je aktiviziranje bilo utoliko neophodnije ukoliko

XII

PETA KONFERENCIJA KPJ

se primicala ratna opasnost. Tito se takođe založio za dogradnju organizacione strukture Partije i predložio da se partijska organizacija Kosova i Metohije izdvoji iz partijske organizacije Crne Gore, da se konstituiše kao zasebna oblasna organizacija s Oblasnim komitetom na čelu i direktno poveže s CK KPJ. Ovaj predlog je polazio i od jasnog uočavanja nacionalnih i istorijskih specifičnosti pojedinih krajeva koje komunistički pokret mora da respektuje ukoliko neće da se izloži opasnosti da bude potisnut na margine života ili da se pretvori u izolovanu sektu . Najvažnije momente rada i politike KPJ Tito je naglasio i u svom završnom izlaganju , posle skoro dvodnevne iscrpne diskusije o njegovom referatu, u kojoj je učestvovalo 28 delegata (9 predstavnika nacionalnih i pokrajinskih organizacija, uglavnom sekretara, i još 19 delegata) . Insistirajući na organizacionom učvršćivanju Partije i jačanju odgovornosti svih njenih članova i rukovodećih organa, Tito je naglašavao da odgovornost za rad i uspeh Partije ,,danas na nas pada", čime je osudio pokušaje prebacivanja odgovornosti na Gorkića i ranije rukovodstvo, što su činili neki delegati u svojim izlaganjima. Takođe je ustao protiv bojazni od porasta broja članstva, ali je smatrao da članove treba ceniti i primati u Partiju ,,po djelima, a ne po rijecima". Iz strategijske orijentacije, nekih koncepcija o suštinskim pitanjima revolucionarne borbe i iz ocene međunarodnih odnosa i izvesnih teorijskih stavova u Titovom referatu , kao i u nekim drugim dokumentima Pete konferencije, jasnije su se ocrtale u osnovi dve linije u tadašnjem svetskom komunističkom pokretu . One su se ispoljavale, pre svega, u odnosu na fašizam. Dok su gledišta Kominterne polazila od nekih pozitivnih implikacija pakta sklopljenog između SSSR-a i Trećeg Rajha (privremeno odgađanje fašističkog napada na SSSR itd.) i u njima se drugi svetski rat, koji je već bio otpočeo, ocenjivao kao imperijalistički s obeju strana, pa u skladu s tim i usmeravao komunistički pokret na klasnu konfrontaciju između proletarijata i buržoazije , dotle je linija koja je proizlazila iz navedenih materijala KPJ, a koja je bila zastupljena i u politici KP Kine, kao i nekim drugim, istina pojedinačnim, shvatanjima, i dalje zadržavala stav (u čemu je podržavala duh Sedmog kongresa Kominterne) da je fašizam glavna kontrarevolucionarna snaga, pa, prema tome, ne samo jedan od imperijalističkih protivnika nego i najveća opasnost za proletarijat i tekovine socijalističke revolucije uopšte. Iz ove primarne razlike proizlazile su i neke druge, od kojih je naročito značajna ona koja je isticala istovetnost interesa klase i naroda. U tome se, naime, odražavao kontinu-

1

1

PREDGOVOR

XIII

itet ili, tačnije, reafirmisala se jedna od bitnih Marksovih teza da proletarijat svoju revoluciju ne može ,,da izvede iza leđa društva, polazeći od sebe, svojih interesa, nego samo usred društva, u matici društva". U stvari, to je bila afirmacija još jasnijeg Marksovog gledišta da ,,ne može revoluciju izvršiti partija, revoluciju može izvršiti sano narod ". Drugim rečima, radnička klasa svoju avangardnu ulogu u društvu , u revolucionarnoj borbi može ispuniti samo ako izražava i brani životne interese naroda koji su se u tadašnjem konkretnom slučaju Jugoslavije sastojali pre svega u odbrani zemlje od fašističkog nasrtaja i u borbi protiv defetizma i kapitulanstva reakcionarnog režima pred stranim , posebno fašističkim pritiskom.

III

Kardeljev referat o političkoj situaciji i međunarodnim odnosima nije sačuvan. Njegov sadržaj i karakter mogu se nazreti samo iz zabeležene diskusije pojedinih delegata, iz analize pitanja kojima su se oni bavili i iz izvesne polemike koja se vodila između Kardelja i Moše Pijade u vezi sa strukturom referata, na šta se Kardelj više osvrnuo u svom završnom izlaganju. Moša Pijade je zamerio Kardelju na strukturi referata, koju je sa svoje strane Kardelj smatrao vrlinom, jer je, kako kaže, odstupio od izvesnog shematskog pristupa težeći da liniju Partije izloži u razvitku, analizom njenih političkih stavova i držanja u svakoj konkretnoj situaciji u kojoj se nalazila i u kojoj su komunisti politički delovali i borili se tih godina i neposredno uoči Konferencije. Kako se moglo utvrditi, o čemu je u izvesnim prilikama i sam naknadno davao izjave, Kardelj je svoj referat sastavio uglavnom na osnovu svojih članaka i nekih drugih dokumenata Partije koji su u to vreme objavljivani u Proleteru, Izrazu i nekim drugim partijskim organima . Naime, njegovi članci su mu poslužili kao osnova za izlaganje na Konferenciji . U Kardeljevom referatu , kako se može zaključiti iz delova zapisnika, neki momenti opšte partijske linije koji su dati u Titovom referatu još više su razrađeni . Tako, na primer, jasno je razjašnjeno zašto je KPJ u tadašnjoj konstelaciji odlučno bila protiv takozvanog revolucionarnog defetizma zalažući se za odbranu nezavisnosti naroda Jugoslavije, a u interesu perspektive revolucije i socijalizma . Posebno je naglašen značaj stvaranja saveza radničke klase i seljaštva, tj . podvučen je značaj nastavljanja politike Narodnog fronta i u vezi s tim analizirani su smisao i karakter političkih akcija koje su se u to vreme sve intenzivnije vodile u zemlji počev

XIV

PETA KONFERENCIJA KPJ

od antiratnih demonstracija do borbe protiv skupoće i naročito protiv kapitulanstva i reakcionarne politike režima uopšte. Referat o sindikalnom pitanju koji je pročitao na Konferenciji Aleksandar Ranković (a izradila ga je zajedno s njim grupa članova sindikalne komisije na čelu s Josipom Krašom) obrađuje celokupni razvitak i specifičnosti sindikalnog pokreta u Jugoslaviji još od stvaranja revolucionarnih sindikata i osnivanja KPJ 1919. godine. Međutim, težište u tom referatu je na analizi štrajkačkih akcija radničke klase od sredine 30-ih godina i borbe za jedinstvo sindikalnog pokreta. Pri tome je, s jedne strane, isticana opasnost od nove cepačke akcije socijaldemokrata, koji su i dalje imali značajne pozicije u Izvršnom odboru URSS-ovih sindikata , koji su se sve više pretvarali u klasne revolucionarne sindikate okupljajući u tom trenutku, uoči Pete konferencije , glavninu organizovanog sindikalnog članstva (blizu 150 000) . Ta opasnost je poticala iz zaoštravanja odnosa između komunističkog i socijaldemokratskog krila koje je nastalo nakon sklapanja pakta između SSSR-a i Trećeg Rajha i izbijanja drugog svetskog rata. U sklopu sindikalne politike za koju se založila Peta konferencija i borbe KPJ za jedinstvo sindikalnog pokreta značajno mesto su dobili aktivi sindikalnog jedinstva, odnosno odbori radničkog jedinstva koje je trebalo stvarati kako bi se prevazišli izvestan elitizam i sektaštvo koje su implicirali ti tzv . aktivi radničkog jedinstva . Orijentaciju na stvaranje odbora radničkog jedinstva sugerisala je i Kominterna , na što je upozorio Konferenciju Edvard Kardelj u svom izlaganju povodom sindikalnog referata. Ispravnost ove orijentacije u sindikalnoj politici veoma brzo je dobila svoju potvrdu u realnom životu kad je dva meseca kasnije vlada Cvetković— Maček zabranila URSS-ove sindikate, jer su ti odbori radničkog jedinstva, stvarani u fabrikama, preduzećima i mestima uporedo s partijskim komisijama za sindikalnu delatnost koje su formirane pri svim partijskim komitetima, uspešno nastavili sindikalnu aktivnost. Slično kao i Kardeljev referat , nisu sačuvana još dva referata o veoma značajnim pitanjima -o agrarno-seljačkom , koji je podneo Ivan Milutinović, i o nacionalnom pitanju , koji je izložio Milovan Đilas. Za razliku od Kardeljevog referata i obimne diskusije koja je vođena u vezi s njegovim izlaganjem, a naročito s obzirom na njegov iscrpan osvrt u završnoj reči — što je omogućilo da se sagleda i celovitija koncepcija tog referata - o ova dva referata izuzev polemike s Metodijom Šatorom u vezi s nacionalnim pitanjem nema dovoljno elemenata da se sagleda njihova struktura i njihov obim . Jedino se može primetiti da se Milutinovićev referat o agrarnom i

1 1

PREDGOVOR

XV

seljačkom pitanju bavio trenutnom situacijom na selu, položajem radnog seljaštva i odnosom KPJ prema tim problemima, kao i zadacima komunista u radu na selu . Kao što je već rečeno, malo više svetlosti može se baciti na referat o nacionalnom pitanju s obzirom na pomenutu polemiku o položaju makedonskog naroda i odnosu prema kolonizatorima, oko čega su iskrsli sporovi , pa su u vezi s tim upotrebljavane i izvesne analogije o kolonizatorskoj politici u Rusiji, o Marksovim , Engelsovim i Lenjinovim pogledima na nacionalno pitanje. Drugim rečima , iz ovoga bi se moglo zaključiti da je referat o nacionalnom pitanju imao i izvesne teorijske pretenzije. Međutim, stvar s tim referatom bila je neobična i zbog toga što je u poslednjem trenutku promenjen njegov referent. Umesto Moše Pijade, koji je prvobitno bio zadužen da pripremi referat o nacionalnom pitanju , određen je Milovan Đilas . Ova promena je izvršena zato što je nacrt referata Moše Pijade, istina nepotpun (nisu bile napisana mnoga poglavlja) , od Tita dobio Milovan Đilas da ga pročita i kako je na njega stavio mnoge primedbe, dobio ga je i Edvard Kardelj , koji se složio s Dilasovim primedbama. Na osnovu toga odlučeno je da referat o nacionalnom pitanju pripremi Đilas jer više nije bilo vremena da Moša Pijade stigne iz Beograda , gde se još uvek nalazio , i da doradi referat . U vezi s ovim promenjen je i referent za agitaciju i propagandu , o kojima je u osnovi Đilas već bio izradio referat, pa je Boris Kidrič dobio zadatak da ga u potpunosti dovrši i pročita na Konferenciji . U nastojanju da pružimo što je moguće potpunije izvore za proučavanje ovog izuzetno značajnog događaja iz istorije Komunističke partije Jugoslavije i uopšte borbe za socijalističku revoluciju u našoj zemlji, Redakcija se odlučila da i taj sačuvani koncept referata Moše Pijade donese u Prilozima ove knjige. Time se omogućava upoznavanje s još jednim od gledišta koja su tada vladala među jugoslovenskim komunistima . Izvestilac o problematici agitacije i propagande bio je Boris Kidrič. U ovom referatu razmatraju se dva osnovna pitanja: ideološki i teorijski rad u Partiji uz nastojanje Partije da podiže ideološki nivo svoga članstva i da ga osposobljava za revolucionarnu borbu i u vezi s tim pitanje izdavačke delatnosti . Pri tome se takođe daje osvrt na različite periode u razvitku Partije u kojem se ocrtavaju uglavnom tri perioda: period do zavođenja šestojanuarske diktature, koji je karakterisalo prilično lutanje u ideološkim i teorijskim pitanjima izazvano , između ostalog, i povećanim frakcijskim borbama u Partiji ; period koji je nastao nakon uspostavljanja

XVI

PETA KONFERENCIJA KPJ

diktature i pojačanog terora nad komunistima i zabrane širenja revolucionarnih ideja i , treći , najnoviji period koji obuhvata godine uoči Konferencije. Dok su referenti za prvi period, a naročito za situaciju u drugom periodu, u doba Gorkićevog rukovođenja, imali dosta oštrih ocena i osuda, pri čemu su i preterivali - na što je Tito bio prinuđen da ukaže svojim intervencijama u referatu, dotle je za treći period bilo i nerealnih pohvala, što je Tito takođe pomenuo . Referat KPJ i pitanje rada među omladinom podneo je Ivo Lola Ribar. U referatu je akcenat stavljen na analizu reorganizacije SKOJ-a i njegovom pretvaranju u revolucionarno jezgro masovnog omladinskog antifašističkog i marksistički orijentisanog pokreta . Obuhvatajući razdoblje između Četvrte zemaljske konferencije KPJ (od kraja 1934. godine ) i Pete konferencije KPJ, Ribar je osvetlio proces pretvaranja SKOJ-a od tipično sektaške organizacije („ kopije Partije") u masovnu omladinsku organizaciju i istakao da je SKOJ istovremeno prošao kroz reorganizaciju inaugurisanu odlukama Šestog kongresa Komunističke omladinske internacionale (održanog u jesen 1935. godine) . U svom referatu Ribar se bavi i nekim principijelnim teorijskim pitanjima s ciljem da razjasni karakter skojevske organizacije, odnos partijske organizacije i SKOJ-a, principe rukovođenja i značaj marksističkog vaspitavanja omladine, posebno njenih rukovodećih kadrova. Naglašavanjem da ,,Savez komunističke omladine bude masovna organizacija a ne ,partija mladih' i da bude u punom smislu reči nezavisan, da istovremeno bude osigurano partijsko rukovodstvo u njemu", Ribar je objasnio u čemu je prividnost te suprotnosti između nezavisnosti omladinske organizacije i rukovođenja Partije u njoj . Ribar je , naime, isticao da je smisao tog partijskog rukovođenja u tome što se ono ne ostvaruje putem ,,birokratskih naredaba" niti onako kako se rukovodi u Partiji — nižim koji, Partije članova preko ,,već od strane viših instanca kroz rukovodeće organe SKOJ-a ubeđivanjem i svojim autoritetom sprovode partijsku liniju ”. Vida Tomšič je u svom referatu Zadaci KPJ u radu sa ženama iznela istorijat, principijelni karakter i značaj ženskog pitanja u revolucionarnoj borbi. Ističući da je ono nastalo s pojavom privatne svojine , izložila je posebne vidove u kojima se manifestuje ženski pokret u uslovima kapitalizma uz analizu onih ženskih zahteva koje proletarijat mora da uvrsti u program svoje borbe. To su, prvo " zahtevi koji se tiču materinstva : potpuna zašita majke, dece i sl., drugo, zahtevi za ravnopravnost žene u društvu, treće, za-

PREDGOVOR

XVII

htevi ekonomske prirode, i četvrto, politički zahtevi za ravnopravno učešće žena u politici, izborna prava itd ." Ističući da ove zahteve ne može u potpunosti rešiti klasno društvo , pa se stoga oni moraju povezati s borbom radničke klase, ona je ujedno dala i kritiku feminizma kao isključivo ženskog pokreta, zbog čega taj pokret i ostaje u okvirima građanskog društva. U referatu je dat prikaz stanja ženskih organizacija i sadržaj njihovog rada, pri čemu je posebno istaknut rad na prosvećivanju žena da bi one „ postale svesne svoga položaja u kapitalizmu i svoga mesta u borbi radnog naroda ". Mitar Bakić je bio izvestilac O radu KPJ u jugoslovenskoj vojsci. Referat je pisao zajedno s Vladimirom Popovićem i uz Titovu pomoć. I u ovom referatu naglašen je principijelni značaj rada komunista u vojsci uz pozivanje na stav Drugog kongresa Komunističke internacionale da partija radničke klase može da bude samo ona partija koja odbacuje buržoasku teoriju o tzv. neutralnosti vojske i razvija široki rad i u vojsci, koju sačinjavaju radnici i seljaci u uniformi . Prema tome, rad u vojsci nije neka specijalna linija, već je deo generalne linije koji je utoliko značajniji ukoliko se zemlji sve više približavala ratna opasnost . Pavle Pap je podneo Referat o konspiraciji i tehnici. On je inače tada rukovodio tehnikom CK KPJ. U okviru prvog dela koji se odnosi na konspiraciju razjasnio je nekoliko aktuelnih zadataka koji su , s obzirom na tadašnje uslove, potencirani i odnose se na čuvanje kompromitovanih kadrova posebno zbog većeg broja tzv . profesionalnih revolucionara. Naglašavanjem značaja ovih mera konspiracije referent je rekao da one nipošto ne znače skrivanje lica Partije, što bi bilo oportunizam i slično , a što se ponekad izražavalo i u zahtevima da se, na primer, neki leci ili proglasi Partije ne potpisuju u ime partijskih komiteta itd . Ova načela su podvučena i u referatu o agitaciji i propagandi isticanjem da radnička klasa i radni narod Jugoslavije ne žele neke surogate, ne prihvataju istupanje pod različitim firmama, već traže jasnu i otvorenu reč u ime komitetâ i u ime Komunističke partije . U delu referata koji govori o tehnici razmatra se problem učvršćenja i stvaranja tehničkog aparata pri svakom partijskom komitetu, rad ilegalnih štamparija, problem rasturanja ilegalne literature itd . U Referatu o radu Narodne pomoći Jugoslavije Dragan Pavlović, koji je bio i sekretar Centralnog odbora Narodne pomoći Jugoslavije , takođe je izneo istorijat stvaranja ove vanpartijske organizacije, ali koja stoji neposredno u službi proletarijata i njegove oslobodilačke borbe. On se posebne

XVIII

PETA KONFERENCIJA KPJ

osvrnuo na proces prerastanja ove organizacije od Crvene pomoći u Narodnu pomoć koji se razvijao u poslednje dve-tri godine i u kojem su se izrazile širina i još veća masovnost ove organizacije u skladu s umnožavanjem njenih zadataka i porastom njene uloge u oslobodilačkoj borbi kojoj su KPJ i celokupni jugoslovenski revolucionarni pokret išli u susret sve spremniji . IV

Zapisnik o radu Konferencije koji je sačuvan sadrži u stvari samo zabeleške o istupanjima diskutanata i završnim izlaganjima referenata. Vodili su ga Ivo Lola Ribar i Tone Tomšič, dok se treći zapisničar nije mogao utvrditi . S obzirom na ilegalne uslove u kojima je održana Konferencija i u kojima su delovali jugoslovenski komunisti uopšte, stalno izloženi progonima reakcionarnog režima , i zapisnik u punoj meri nosi pečat tih uslova . U njemu su izlaganja pojedinih učesnika u diskusiji samo naznačena u vidu beleženja smisla izlaganja, postavljenog pitanja ili odgovora referenata . Međutim, i pored te lapidarnosti i nepotpunosti , on predstavlja dragocen izvor jer omogućava sagledavanje klime koja je vladala na Konferenciji , duha samokritičnosti i kritičkih upozorenja, a takođe i izvesne polemike koja je na njoj vođena. Od posebnog je značaja polemika koja je iskrsla povodom referata o nacionalnom pitanju , pri čemu su se ispoljila ne samo neslaganja ili kritičke poente nego su se ispoljila u izvesnim momentima i principijelna neslaganja . Naime , Metodija Šator, tadašnji politički sekretar PK KPJ za Makedoniju, već je u tom momentu izrazio izvesne šovinističke poglede u odnosu na koloniste izjednačavajući pri tom i one siromašne radne seljake koji su delili sudbinu ugnjetenog makedonskog naroda s pravim kolonizatorima, žandarmima, oficirima i visokim činovništvom koji su u Makedoniji sprovodili denacionalizatorsku i asimilatorsku politiku velikosrpskog režima kao , uostalom i u nekim drugim krajevima zemlje , posebno na Kosovu u odnosu na albansko stanovništvo . Takvim svojim pogledima on se ubrzo posle Konferencije suprotstavio politici KPJ i u nekim drugim pitanjima sve do odbijanja da prihvati odluku CK KPJ o ustanku , kako se to docnije pokazalo, čime je naneo ogromnu štetu oslobodilačkoj borbi makedonskog naroda. Međutim, i pored tih veoma retkih principijelnih razmimoilaženja, Konferencija je pokazala, kako se to može zaključiti na osnovu proučavanja Zapisnika o njenom radu , kao i njenih celokupnih rezultata, da je postignut neviđeni stepen je-

PREDGOVOR

XIX

dinstva jugoslovenskog komunističkog pokreta, kojega su do tada razdirale raznovrsne slabosti počev od frakcionaštva, gru paškog povezivanja, sektaštva, shematizma i nedostatka potrebnog teorijskog nivoa i osećanja za novo u realnim društvenim kretanjima . Iz zapisnika se takođe može zapaziti da su na Konferenciji došli do izražaja zavidan nivo samokritičnosti i nastojanje da se za uočene slabosti u partijskom radu, na što je naročito upozoravao Tito u svome referatu, izvrši suštinska analiza , otkriju uzroci i iznađe pravi put za njihovo otklanjanje . Sve su to bile istinske vrednosti jugoslovenskog komunističkog pokreta koje su ubrzo bile izložene najneposrednijoj proveri u surovoj školi rata i svim teškoćama i složenostima revolucionarnog razvitka , a što je bilo od presudnog značaja za dalju borbu . Isti duh jedinstva, samokritičnosti i usmerenosti pogleda komunista na sva osnovna pitanja revolucionarne i antifašističke borbe pokazivao se i u radu svih nacionalnih i pokrajinskih konferencija . Osvrćući se na rezultate njihovog rada, a naročito na njihove dokumente objavljene u nekoliko poslednjih brojeva Proletera u toku 1940. godine, Tito je govorio kako ,,iz svih tih rezolucija izbija jedan isti duh, duh jedinstva Partije , povjerenja u CK Partije, duh odanosti djelu radničke klase, duh internacionalizma i vjernosti Komunističkoj internacionali, duh samokritičnosti i svijesti o svojim nedostacima". Upravo ovu samokritičnost kao istinsku vrlinu od dalekosežnog značaja Tito je naglašavao kada je istom prilikom pisao : „ No , za daljnji rad i razvitak Partije mnogo su važnije konstatacije nedostataka i slabosti koji još postoje u Partiji nego konstatacije uspjeha." Ista obeležja kao i Zapisnik ima i Izveštaj Verifikacione komisije koji je sačuvan samo u obliku tabele označene određenom sumom u osnovi šifrovanih podataka. Naime , taj izveštaj , sam po sebi veoma dragocen jer sadrži osnovne podatke za sve delegate koji su učestvovali na Petoj konferenciji KPJ, donosi samo oznake o socijalnom poreklu (radnik, seljak, intelektualac) , s tim što je jedino kod žena i privatnih nameštenika stavljena posebna oznaka (slovo ,,ž" , odnosno ,,pr. n"), zatim su za delegate iz Hrvatske (bez Dalmacije) stavljena početna slova mesta u kojima su delegirani. Tabele sadrže i brojčane pokazatelje o godinama ili mesecima provedenim na robiji , o partijskom stažu i dobu starosti . Ti podaci imaju posebnu vrednost zbog toga što su dati za pojedine zemlje i istorijske pokrajine odnosno za svaku zasebnu grupu delegata, kao što su bili delegati SKOJ-a, članovi CK KPJ,

posebni ili pozvani delegati itd . Stoga je dešifrovanje ovog

XX

PETA KONFERENCIJA KPJ

izveštaja o delegatima , slično kao i identifikacija diskutanata u zapisniku iziskivalo poseban napor u dosadašnjim istraživanjima, pa, razume se, i za priređivače ove knjige. U tom poslu su dragocenu pomoć pružili preživeli učesnici Konferencije svojim naknadnim izveštajima, biografskim podacima pisanim još u toku NOR-a u kojima su navodili svoje učešće u radu Pete konferencije ili neposrednim saopštavanjima koja su uglavnom dali priređivačima ove knjige . Kao što je bilo teško identifikovati delegate i ostale učesnike Konferencije , još teže je bilo utvrditi sastav Centralnog komiteta izabran na Petoj konferenciji i to zbog toga što, s jedne strane, o tome nije sačuvan nikakav dokumenat sem jednog Titovog telegrama upućenog Dimitrovu nakon završetka rada Konferencije, u kome je Tito saopštio podatak da je na Konferenciji izabran Centralni komitet od 22 člana , među kojima dve žene i 16 kandidata, a , s druge strane , zato što su posle Konferencije činjene izvesne rekonstrukcije koje su unele još veću zabunu . Naime, već u toku rata, najverovatnije na sednici Centralnog komiteta koja je održana u zapadnoj Bosni 18. oktobra 1942. godine , članovi Politbiroa zajedno s Josipom Brozom Titom izvršili su prvu rekonstrukciju tog Centralnog komiteta i naveli sasvim ispravno 22 člana i 16 kandidata, ali su uz ovaj broj posebno naveli 7 članova Politbiroa, tako da je ispalo da je Centralni komitet izabran na Petoj konferenciji brojao 45 članova, umesto 38 , koliko ih je stvarno bilo izabrano . Osim toga, mnoge pretpostavke o tome ko je član Centralnog komiteta , a ko kandidat takođe su se pokazale netačne . Nova rekonstrukcija je vršena nakon oslobođenja u vezi s pripremom Partije za svoj Peti kongres . Tada se opet pošlo od toga da je na Petoj konferenciji izabrano 29 članova (22 +7) i 9 kandidata . Kao što se vidi, opet je poremećena unutarnja struktura sastava Centralnog komiteta, što je otežalo stvarnu identifikaciju članova i unelo zabunu koja je uglavnom prihvaćena i u kasnijoj literaturi . Međutim, tek u najnovije vreme, nakon dobijanja pomenutog telegrama koji se čuvao u Centralnom partijskom arhivu Instituta marksizma-lenjinizma pri CK KPSS, a posebno u vezi s pripremom već pomenutog 6. toma Titovih Sabranih djela, prilikom pripremanja njegovog referata i ostalih dokumenata s Pete konferencije, uz Titovu ličnu pomoć, verujemo da je tačno rekonstruisan sastav Centralnog komiteta izabran na Konferenciji . Rasvetljeni su i kandidati , mada se u tome nije uspelo dokraja, jer je onih za koje se pretpostavljalo da su izabrani mnogo više od 16 , pa preostaje da se o tome vrše dopunska istraživanja .

PREDGOVOR

XXI

V

U cilju prikupljanja dokumenata za ovu knjigu istorijske građe i izrade naučnoinformativnog aparata istraženi su svi važniji arhivski fondovi i zbirke memoarske građe u Arhivu CK SKJ i u većini republičkih arhiva, a pregledane su i sva važnija štampa i periodika od sredine tridesetih godina, kao i istorijska literatura koja se odnosi na društveni i politički razvitak Jugoslavije i na međunarodne odnose između 1929. i 1941. godine. Svi dokumenti V zemaljske konferencije KPJ koji se donose u ovoj knjizi sačuvani su zahvaljujući ličnoj Titovoj brizi. Sudeći po izvesnim indicijama Tito je za vreme boravka u Zagrebu prikupio jedan broj značajnijih partijskih dokumenata, obeležio ih brojevima (na svakom dokumentu u desnom ili levom gornjem uglu dopisao je broj , ako je bilo više primeraka, naznačio je i taj podatak, a neke dokumente stavio je u košuljice na kojima je ispisao njihov naslov) i tako stvorio neku vrstu priručnog arhiva Centralnog komiteta . U taj arhiv dospeli su i dokumenti V zemaljske konferencije KPJ, kao i osnovna dokumenta nacionalnih i pokrajinskih partijskih konferencija . Nakon Titovog dolaska u Beograd u drugoj polovini maja 1941. preneta je i ova arhiva i smeštena u vilu Mirka i Vere Nenadović na Dedinju u kojoj je Tito tada živeo . Nekoliko meseci kasnije, pripremajući se za izlazak iz Beograda na oslobođenu teritoriju Tito je prvih dana septembra 1941. arhivu Centralnog komiteta koja se nalazila kod njega , uključiv i dokumente V zemaljske konferencije KPJ, zakopao u bašti Nenadovićeve vile (s tim što ih je prethodno stavio u staklene tegle i hermetički zatvorio) . Odmah po oslobođenju Beograda, već krajem oktobra 1944. godine, Tito je u bašti Nenadovićeve vile lično otkopao sakrivenu arhivu , koja je kasnije predata na čuvanje novoosnovanom Istorijskom odelenju CK KPJ . Na taj način Tito. je u stvari postavio temelje Istorijskom arhivu odnosno sadašnjem Arhivu CK SKJ . Iz ove arhive potiču svi referati (naime 7 od ukupno 11 referata podnetih na Konferenciji , Zapisnik sa V konferencije, Izveštaj Verifikacione komisije, Teze o nacionalnom pitanju , Rezolucija V konferencije KPJ , Titov članak Peta zemaljska konferencija KPJ, te rezolucije pokrajinskih konferencija KPJ za Crnu Goru , Vojvodinu , Izveštaj o pokrajinskoj konferenciji KPJ za BiH, Rezolucija Zemaljskog savetovanja Narodne pomoći . Originali svih ovih dokumenata nalaze se u Arhivu CK SKJ (u Fondu CK KPJ, 1940/14 i zbirkama „ Srbija ” , „ Crna Gora " i CPJ) .

XXII

PETA KONFERENCIJA KPJ

Kao poseban prilog daju se kraći biografski podaci za sve delegate Pete zemaljske konferencije i za učesnike koji su obezbeđivali njen rad. Svi dokumenti Konferencije (i oni u Prilozima) donose se integralno , dok se samo tri dokumenta koji se odnose na Konferenciju objavljuju u skraćenom vidu s tim što je svako skraćivanje obeleženo s tri tačke u uglastim zagradama. Naslovi dokumenata , ukoliko se nisu nalazili u originalima ili nisu dati prilikom prvog objavljivanja u pojedinim partijskim organima , napisani su naknadno i označeni uglastim zagradama . Svi dokumenti , izuzev referata Vide Tomšič Zadaci KPJ u radu sa ženama objavljuju se u izvornom obliku, pri čemu su za dokumente na slovenačkom i makedonskom dati i prevodi na srpskohrvatskom jeziku . Referat Vide Tomšič donosi se ispravljen prema tekstu koji je ona priredila za svoju knjigu Ženska, delo, družina, družba (vid . nap . 305) . Dokumenti koji su objavljeni u 6. tomu Sabranih djela Josipa Broza Tita (Izveštaj o organizacionom pitanju , Rezolucija V zemaljske konferencije , Titovi telegrami, članci o Petoj konferenciji KPJ i I konferenciji KP Hrvatske , kao i Rezolucija Pokrajinske konferencije KPH za Dalmaciju) preuzeti su iz tog izdanja . Cela obrada dokumenata vršena je u skladu s Osnovnim načelima o izdavanju istorijske građe SKJ i zaključcima Odbora Predsedništva CK SKJ za izdavanje istorijske građe SKJ, kao i sa stavovima Redakcije . U obradi izvornih dokumenata dosledno je sprovedeno načelo da se o svim autorskim izmenama u tekstu upozori fusnotama uz navođenje i razjašnjavanja tih izmena ili karaktera intervencija . Takođe smo upozorili na sve izmene koje su vršene radi preciziranja izvesnih misli , stavova, ocena ili zaključaka u pojedinim referatima kako onih koje su činili sami referenti ili onih koje je Tito vršio učestvujući u definitivnom redigovanju gotovo svih referata. U dokumentima vršene su ispravke samo očiglednih štamparskih grešaka ili pravopisne nedoslednosti , dok su u uglastim zagradama dodavane ispuštene reči , razvijane nepotpune skraćenice i razjašnjavana ilegalna imena. Osim toga, tekstovi su usaglašeni s pravilima današnjeg pravopisa. U pogledu naučnoinformativnog aparata, posebno napomena, tj . beležaka i komentara , kojih u ovoj knjizi ima 662 , napominjemo da se on delom zasniva na istraživanjima koja su obavljena i saopštena uz Titova Sabrana djela. To je bilo moguće s obzirom na to da je veći broj priređivača , zajedno s glavnim i odgovornim urednikom ove edicije, radio na pripremanju Sabranih djela Josipa Broza Tita .

PREDGOVOR

XXIII

Shodno Osnovnim načelima za priređivanje ovih izvora, u Napomenama se daju objašnjenja svih važnijih istorijskih događaja, pojava, organizacija , ustanova i problema koji se pominju u tekstu . Obeležene su s numerus curens i donose se iza Priloga. Kraća objašnjenja, koja su direktno vezana s tekstom obeležena su zvezdicom i donose se ispod samog teksta. U fusnotama se takođe ukazuje i na izvore citata koje su autori navodili u svojim referatima, u čemu priređivači nisu uspeli u svim slučajevima, pogotovo zbog toga što navođenje nekih Marksovih i Lenjinovih misli nije uvek verno originalu .

Knjiga sadrži takođe i Hronologiju koja je prilagođena osnovnom sadržaju problematike kojom su se bavili gotovo svi referati na Konferenciji i najvažnijim zbivanjima koja su karakterisala vreme u kome je održana Konferencija . Zatim se donose Registar imena i Registar geografskih naziva, popis korišćenih Izvora i literature, spisak skraćenica i ilustracija, koje su takođe uvršćene u ovu knjigu. Rad na pripremi ovih materijala za objavljivanje počeo je pre petnaestak godina, kada je u Institutu za izučavanje radničkog pokreta (u kome su se tada nalazili i sadašnji Arhiv CK SKJ i Institut za savremenu istoriju ) bila formirana posebna grupa koju su sačinjavali sadašnji priređivači (P. Dâmjanović, M. Bosić i D. Lazarević) , i Miroljub Vasić i Zemka Šešum. Oni su zajedno s Ljubišom Stankovom , tadašnjim načelnikom Arhiva, radili na prikupljanju istorijske građe o Konferenciji. Nekoliko godina kasnije u ove poslove su se uključili Đorđe Momčilović , Radiša Novaković i Nikola Popović. U toj prvoj fazi rada počelo se s obradom pojedinih referata i izradom jednog dela beležaka i napomena. Međutim, kad se pristupilo radu na pripremanju Sabranih djela Josipa Broza Tita jedan deo istraživača se orijentisao na ovaj projekat, dok su drugi prestali s radom na pripremi dokumenata Pete konferencije. Ali su rezultati njihovih istraživanja korišćeni u radu na ovoj knjizi , na čemu im priređivači zahvaljuju . Zahvalnost pripada i svim arhivskim i muzejskim ustanovama i svima onim koji su na ma koji način pomogli da se ova knjiga pripremi : Arhivu CK Saveza komunista Slovenije, Arhivu Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske , Arhivu Srbije , Arhivu Instituta za radnički pokret i NOB Dalmacije, Muzeju NOB u Šibeniku , Muzeju NOB u Osijeku i Muzeju revolucije Socijalističke Republike Hrvatske . Priređivači takođe osećaju obavezu da istaknu svesrdnu pomoć recenzenata dr Ivana Jelića i Franceta Filipiča , i to ne samo u oceni rezultata rada na pripremi ove knjige nego i

XXIV

PETA KONFERENCIJA KPJ

u rešavanju nekih naučnoistraživačkih i stručnih pitanja . To isto je stalno činio i glavni i odgovorni urednik edicije dr Ubavka Vujošević . Smatramo svojom posebnom dužnošću da na ovom mestu u ime Redakcije i priređivača ove knjige izrazimo zahvalnost na nesebičnoj pomoći preživelim učesnicima Pete zemaljske konferencije, koji su u svakoj prilici u poslednjih dvadesetak godina, kad smo im se obraćali, rado pružali dragocene podatke i razjašnjenja koji su nam omogućili da što uspešnije rasvetlimo mnoge nejasne stvari u vezi s radom Konferencije i sastavom delegata . U proteklom periodu , u različitim oblicima i na različite načine , dali su svoja objašnjenja pojedinih epizoda ili su izložili svoja sećanja o pripremanju i radu ove istorijske Konferencije Komunističke partije Jugoslavije sledeći njeni delegati i učesnici : Ivo Amulić , Ivo Anić, Spasenija Cana Babović, dr Vladimir Bakarić, Mitar Bakić, Milutin Baltić , Jakov Blažević, Andrija Božanić, Tone Dolinšek, Marija Maca Gržetić, Pero Ivanovski Tikvar, Vlado Janić Capo, Iso Jovanović , Desimir Jovović Čiča , Edvard Kardelj , Pepca Kardelj , Lazar Koliševski , Josip Kopinič , Bosiljka Beba Krajačić, Vicko Krstulović, Franc Leskošek, Pašaga Mandžić, Karlo Mrazović Gašpar, Ranko Mitić, Karla Njegovan , Lazar Plavšić , Krsto Popivoda, Vladimir Vlado Popović, Đuro Pucar, Dobrivoje Radosavljević, Anton Rob , Petar Stambolić, Mijalko Todorović, Momir Tomić, Vida Tomšič , Vicko Šprljan, Svetozar Vukmanović Tempo , Stipe Ugarković i Sreten Žujović. Na kraju treba istaći neprocenjivu pomoć koju su ukazali drugovi Tito, naročito u pogledu utvrđivanja sastava Centralnog komiteta , načina pripreme i celokupnog rada Konferencije, i Edvard Kardelj razjašnjavanjem nastanka i sadržaja njegovog referata, kao i rasvetljavanjem još nekih momenata u vezi s Konferencijom. Josipu Brozu Titu pripada i zasluga što je kao strasni revolucionar i vizionar imao osećanje i za čuvanje dokumenata kao dragocenih svedočanstava istorije — i za nauku i za buduće generacije. Tako je zahvaljujući prvenstveno Titovom staranju ne samo održana Peta konferencija KPJ kao najznačajnija smotra jugoslovenskih komunista uoči sudbonosnog revolucionarnog raspleta, nego su i sačuvani neprocenjivi istorijski izvori o tim zbivanjima .

19. oktobar 1980.

Pero Damjanović

DOKUMENTI PETE ZEMALJSKE KONFERENCIJE KPJ

( 19-23 . oktobar 1940. godine )

1

1

1

1 IZVJEŠTAJ O ORGANIZACIONOM PITANJU NA V KONFERENCIJI KPJ 1940. GOD.*1

[ Referent Josip Broz Tito]

Drugovi i drugarice, Prošlo je šest godina otkako je održana IV part [ ijska ] konfer [ encija] , a dvanaest godina otkako je održan IV kongres KPJ. Dakle , period možda jedinstven među sekc [ ijama] KI.3 Kako se to moglo dogoditi da jedna revolucionarna partija za tako dug period ne održava svoje redovne konferencije i kongrese, vidjet će se iz daljnjeg izlaganja kako iz ovog tako i iz ostalih referata .

I Ova naša V partijska konferencija ima iz više krupnih razloga velik historijski značaj [ za KPJ ] kako za njen daljnji rad i razvitak tako i za čitav radni narod Jugoslavije . Prvo, ona ima historijski značaj iz čisto internih partijskih razloga, jer se ona održava u periodu snažne prekretnice u radu i razvitku KPJ, u periodu svog snažnog poleta poslije toga** kad je očistila svoje redove**, pošto je prebrodila tešku višegodišnju *** unutarnju krizu, koja je u obliku frakcijskih borbi u vrhovima, u obliku provokacija, izdaje , sabotaže itd. ometala pravilan rad i razvitak KPJ. Danas mi možemo ovdje konstatovati puno jedinstvo KPJ, jedinstvo kome je ona težila kroz čitavih dvadeset godina svoga opstanka i koje je ona postigla blagodareći svojim vjernim kadrovima i beskompromisnoj borbi protiv svih tuđih i antipartijskih elemenata i pomoći KI . Drugo, ova konferencija ima historijski značaj zbog toga što se ona održava u vrijeme kada se svom silom razbjesnio * Naslov referata autor je naknadno dopisao. ** Umetnutu rečenicu između zvezdica autor je naknadno dopisao. *** Umesto reči „višegodišnju" prethodno je bilo napisano „ dvadesetogodišnju" pa precrtano.

4

PETA KONFERENCIJA KPJ

drugi* imperijalistički rat, koji se pretvara sve više u svjetski , kada se u svim kapitalističkim zemljama, pa i u Jugoslaviji, strahovito pojačavaju reakcija i teror nad radničkom klasom , zaoštravaju klasne suprotnosti i budi klasna svijest kod najširih radnih masa, koje su spremne da vode pod vodstvom KP borbu sa svojim najvećim klasnim neprijateljem — kapitalističkim izrabljivačima , s neprijateljima naroda i napretka- imperijalističkim ratnim potpaljivačima , za mir i bolju i sretniju budućnost. Ovaj drugi imperijalistički rat, koji je zapravo samo nastavak prošlog svjetskog imperijalističkog rata, innogo je strašniji, bezobzirniji i krvaviji od prošlog imperijalističkog rata.5 On prouzrokuje pravu pustoš jer se vodi ne samo na frontovima nego i u pozadini protiv civilnog pučanstva - protiv žena, djece, staraca itd . Ovaj rat se vodi do istrebljenja i potpunog uništenja čitavih golemih gradova i sela, uništenja svega onoga što su stvorili čovječji umovi i radne ruke. Ovaj rat se vodi radi nove podjele svijeta i potpunog porobljavanja brojnih, do sada samostalnih, malih država i naroda . Propast nezavisnosti Češke , Austrije , Albanije, Danske , Belgije, Holandije, Norveške, Francuske** i drugih potvrđuje to . Imperijalistička klika iz oba ratujuća tabora potčinjava sve svojim ratnim ciljevima; ona ne poznaje nikakve neutralnosti malih i slabih država, ne poštuje ničiju nezavisnost ili bilo kakva prava malih naroda. Drsko i brutalno nameće se od strane tzv. totalitarnih imperijalističkih sila volja malim evropskim narodima. Potčinjava ih se ne samo ekonomski nego im se nameće tzv. novi totalitarni poredak . Osovinske sile već sada, dok rat traje punom žestinom , dok su još daleko od pobjede, trube o nekom novom poretku u Evropi i svijetu kojim one hoće da usreće svijet, kojim se nadaju spasti dotrajali kapitalistički poredak . Taj tzv. novi poredak znači ne samo produženje kapitalističkog sistema nego i vraćanje k najgorim metodama izrabljivanja radnog naroda ; znači najbezdušnije izrabljivanje radnog naroda od strane kapitalista pod zaštitom najcrnje reakcije , pomoću terora sa strane reakcionarnih snaga; znači srednjovjekovni mrak i ropstvo ; taj poredak znači povampireni kapitalistički sistem kojim hoce sebi osigurati pljačku i vladavinu reakcionarne finansijske oligarhije u svim zemljama. Suprotnosti među imperijalističkim silama, koje su uzrok tome ratu; onda sve veće zaoštravanje klasnih suprotnosti u svakoj pojedinoj zemlji i bor-

* Iza reči ,,drugi" autor je bio napisao svjetski", potom precrtao i dopisao umetnutu rečenicu ,,koji se pretvara sve više u svjetski". Francuske" - naknadno dopisano.

REFERATI

5

ba masa, te već samo postojanje velike i jake zemlje socijalizma kao nade svih ugnjetenih* smetaju ostvarenju toga plana, ali reakcionarna kapitalistička klika u svim zemljama jedinstvena je kada su u pitanju njezini klasni interesi ; ona objeručke prihvaća totalitarni kapitalistički sistem. Radi očuvanja svojih klasnih interesa kapitalistička klika ne poznaje nacionalnih interesa. Ona je anacionalna, ona prodaje nezavisnost svoje zemlje samo ako je uvjerena da će osvajač** štititi njezine kapitalističke interese . Francuska, Rumunjska, Mađarska itd . tipičan su primjer koji to potvrđuje .' Jugoslavenska kapitalistička klika također ide po tome putu. *** S druge strane, vidimo ogroman napredak u zemlji socijalizma, u SSSR-u , vidimo njegovu dosljednu politiku mira i zaštitnika malih naroda, vidimo oslobođenje dvadesetmilijunskih naroda Bjelorusije, zapadne Ukrajine, Besarabije i Bukov [ ine] , Litve, Latvije **** i Estonije , koje je oslobodila herojska Crvena armija od kapitalističkog ropstva i nac [ ionalnog] ugnjetavanja ; vidimo sreću i blagostanje dvjestomilijunske bratske zajednice naroda.10 U Jugoslaviji kao i u svim kapitalističkim zemljama bjesni sve žešći teror nad radničkom klasom i radnim narodom uopće, koji je odlučan u odbrani svojih golih života. Strašna avet gladi prijeti širokim narodnim slojevima. Ona je već tu u pojedinim pasivnim krajevima : u Dalmaciji , u Lici , Zagorju itd. Ratna špekulacija , lihvarstvo , korupcija itd. cvjetaju u ovoj zemlji pod zaštitom režima . Protunarodna vlada Cvetković-Maček čini sve da narode Jugoslavije upregne u imperijalistička ratna kola osovinskih sila, kao što je donedavna htjela da ih upregne u ratna kola tzv. zapadne demokracije da snose dio tereta imperijalističkog rata koji ona vodi , da postanu roblje ne samo svoje kapitalističke nego i vladajuće finansijske oligarhije Berlina i Rima. Ali narodi Jugoslavije protivni su ovakvoj izdajničkoj vanjskoj i unutarnjoj politici koju provodi vlada CvetkovićMaček. Radni narod Jugoslavije protivan je dvoličnoj i upravo neprijateljskoj politici vlade prema Sovjetskom Savezu , kao što je i protiv ogavne udvaračke politike prema osovinskim silama koja [svakodnevno dolazi do izražaja u štampi i postupcima režima itd. Mnogobrojne demonstracije i sukobi posljednjih mjeseci to dokazuju." Narodi Jugoslavije neće fašizam, neće totalitarni sistem, neće da postanu roblje njema* Tekst od reči „,silama ..." do ove zvezdice autor je naknadno dopisao. ** Prethodno je umesto reči „ osvajač" bila napisana reč , kupac ”. *** Ceo tekst do kraja pasusa autor je naknadno dopisao. **** Letonije .

6

PETA KONFERENCIJA KPJ

čke i talijanske finansijske oligarhije*, kao što se nisu nikad pomirili s polukolonijalnom zavisnošću koju su im nametnule tzv. zapadne demokracije poslije svršetka prvog imperijalističkog rata. Narodi Jugoslavije uporno traže oslonac na SSSR, na zemlju napretka i blagostanja, na zaštitnicu nezavisnosti malih naroda. Čitav radni narod Jugoslavije gleda s pouzdanjem i nadom u veliku i moćnu zemlju socijalizma i ** spreman je boriti se za te svoje zahtjeve .

II Prelazeći na referat potrebno je još jedanput podvući da ovaj referat obuhvaća ne samo period od IV partijske konferencije, kao što bi to bilo normalno, nego period od IV kongresa KPJ 1928. god . To je, prvo, zbog toga što ova konferencija po svom sastavu, po svojim pripremama i broju delegata iz svih krajeva Jugoslavije nadınašuje sve dosadašnje konferencije, drugo, zbog toga što je ovdje priličan broj delegata kojima nisu sasvim poznati događaji u Partiji iz njezinog dosadašnjeg najtežeg perioda i , treće, zbog toga što ova konferencija zbog ozbiljnosti situacije treba da predstavlja više nego običnu redovnu konferenciju ; ona treba da donekle zamijeni kongres naše Partije . Četvrti kongres Partije održan je uoči zavođenja reakcio13 narne vojne diktature, tj . u jesen 1928. god. Ovaj se kongres održavao u znaku unutarnje partijske konsolidacije, u znaku borbe protiv obiju frakcija, desne i lijeve, koju je vodio , uz pomoć KI , Partiji odan aktiv na čelu sa zagrebačkom partijskom organizacijom." Pomoću Otvorenog pisma kojim se obratila KI u proljeće 1928. god. članovima KPJ, počela je mobilizacija svih frakcijski nezaraženih i Partiji odanih kadrova u borbu za likvidaciju frakcijskih i grupaških borbi , koje * Tekst do kraja rečenice autor je dopisao naknadno. ** U originalu izveštaja sledi tekst koji je autor precrtao: „ Pred ovom današnjom konferencijom KPJ, prema tome, stoje velike i historijske zadaće. Ovdje smo samo dodirnuli u ovom kratkom uvodu neka pitanja koja će biti iznesena u ostalim iscrpnim referatima. Time smo htjeli potcrtati od kolike goleme važnosti je ova naša V partijska konferencija. Zadatak ovog referata je osvrnuti se na historijat rada i razvitka KPJ za posljednjih 12 godina od IV kongresa naovamo, iznijeti po mogućnosti negativne i pozitivne strane u radu i razvitku naše Partije za ovaj period, osvrnuti se na naporan put kojim je prošla naša Partija kroz ovaj period, s uvjerenjem da će nam to poslužiti kao pouka za daljnji naš rad u ovim teškim i sudbonosnim vremenima, kada se pred KPJ stavljaju teške i sudbonosne zadaće - zadaće avangarde radničke klase u svakodnevnim borbama i organizatora konačne pobjede radničke klase Jugoslavije."

REFERATI

7

su kočile rad i razvitak Partije i na taj način nanijele ogrom15 ne štete radničkoj klasi Jugoslavije. Taj proces nije išao glatko; bilo je čitavih organizacija koje su stajale pod utjecajem neke od ovih frakcija. Osobito je išlo teško u Srbiji i Dalma16 ciji . U Srbiji su desničari otvoreno davali otpor Otvorenom pismu i grozili se rascjepom Partije i sindikata. Na žalost, bio je prekratak period od publikovanja Otvorenog pisma do kongresa (svega sedam-osam mjeseci) da bi se bio mogao izvršiti rad na unutarnjoj konsolidaciji Partije i sam kongres temeljito pripremiti . Ali unutarnja politička situacija - sve jača reakcija velikosrpske buržoazije radi očuvanja svojih vladajućih pozicija, s jedne strane, a, s druge strane, sve jače zaoštravanje klasne borbe i nacionalne borbe (Hrvata) itd. zahtijevala je da se kongres čim prije održi da bi Partija barem donekle spremno dočekala teške borbe s reakcijom, s vojnom ** diktaturom, koja se već tada mogla nazreti ." Na IV partijskom kongresu bili su prisutni i nosioci obiju frakcija - lijeve i desne. Kongres je najoštrije osudio frakcijske borbe, zahtijevao od vođe desne frakcije S. Markovića da prizna svoje greške, što je on i učinio, razumije se, samo formalno, dok je, u stvari, čim se vratio u zemlju, nastavio svoju frakcionašku djelatnost i istom deset godina poslije toga bio otkriven kao neprijatelj Partije i radničke klase.¹8 Još do kongresa s publikacijom Otvorenog pisma bilo je skinuto staro rukovodstvo , koje se sastojalo iz obiju frakcija, i postavljeno novo, privremeno rukovodstvo.19 Na kongresu je bilo izabrano novo rukovodstvo na čelu s Durom Đakovićem . Osim Đure Đakovića, došli su novi, mladi ljudi , koji do tada nisu bili eksponirani kao frakcionaši, ali su se kasnije ispoljili kao takvi.20 Četvrti kongres je stavio pred novi CK važne zadaće. Jedna od najvažnijih zadaća bili su pitanje konsolidacije Partije i potpuna likvidacija frakcijskih borbi. Dalje, pitanje organizacionog učvršćivanja i boljševizacije Partije. Mi, na žalost, nismo mogli nabaviti rezolucije i ostali materijal IV kongresa da bismo se mogli ovdje njima poslužiti ." Da li je novo rukovodstvo izvršilo one zadaće koje su mu bile postavljene na IV kongresu? Događaji su pokazali da nije. Kod prvog naleta vojne diktature na našu Pariju rukovodstvo se pokazalo nedoraslim, osobito kada je 1929. god. zvjerski ubijen sekretar CK Đuro Đaković, koji je imao ogroman autoritet kod radnih masa i među članovima Partije." * Reči ,,klasne borbe i" autor je naknadno dopisao. ** Prvobitno je bilo napisano vojno-fašističkom", pa je autor drugi deo složenice („,fašističke") precrtao. To je uglavnom dosledno sproveo i na svim drugim mestima u ovom referatu.

8

PETA KONFERENCIJA KPJ

Obezglavljeno rukovodstvo činilo je čitav niz krupnih političkih grešaka. Jedna od najkrupnijih grešaka bila je parola tzv. oružanog ustanka . Vodeći kurs na taj tzv. oružani ustanak rukovodstvo je bezdušno i upravo zločinački žrtvovalo malobrojan partijski kadar. Ističući tu parolu rukovodstvo uopće nije vodilo računa o subjektivnim , a kamoli o objektivnim uslovima. Ono je računalo na neki spontani pokret masa s kojima u ono vrijeme, uslijed sektaštva koje je cvjetalo u našoj Partiji, uopće nije bilo povezano . Ovom parolom učinila se Partiji velika šteta. Diskreditiralo se politički Partiju pred masama. Članstvo Partije samo također nije bilo ubijeđeno u ispravnost te parole, ali ju je branilo . Mnoge je to demoraliziralo, kao što ih je demoraliziralo upravo zločinačko izlaganje najboljih kadrova krvnicima režima vojne diktature. Izlažući udarcu vojne diktature partijski aktiv bez veze s masama i bez masovnih akcija, Partija je brzo bila desetkovana i razgromljena* , onesposobljena na dulje vrijeme za rad i bilo kakve akcije. Osim toga, bila je u to vrijeme izdana pogrešna direktiva o stvaranju tzv. nelegalnih sindikata nakon zabrane Nezavisnih sindikata.24 Pokušaj s tim nelegalnim sindikatima pretrpio je ubrzo krah. Rukovodstvo je ne samo odlučno odbijalo da se stupa u URS-ove sindikate nego je čak naredilo , kao na primjer u Sloveniji, da se izlazi iz URS-ovih sindikata.25 Takva direktiva značila je zapravo potpunu izolaciju od masa radnika; ona je značila razvijati i podupirati sektaštvo ne samo kod članova Partije nego i kod članova bivših Nezavisnih sindikata i ostalih radnika . Kroz ne baš dugo vrijeme pokazalo se da je takva direktiva bila zaista krupna greška , da je ona učinila velike štete ne samo Partiji nego i čitavoj radničkoj klasi Jugoslavije jer je veći dio radnika ostao neorganizovan i prepušten u toku tog perioda bezdušnom izrabljivanju od strane kapitalista . Kao što već spomenusmo, Partija je pretrpjela težak udarac, bila je skoro posve razgromljena: stotine i hiljade partijaca i simpatizera bilo je pohapšeno, osuđeno i poslato na robiju.26 Nekoliko desetaka najboljih drugova bilo je mučeno i zvjerski poubijano od krvavih slugu vojnodiktatorskog režima ." Eto, to je bio bilans nejednake borbe s neprijateljem radničke klase. To je bio bilans neodgovorne politike , može se reći zločinačke politike kadrova, ostavljanja pod udarac klasnom neprijatelju malobrojnog partijskog kadra , slanja u borbu partijskog aktiva bez veza sa širokim radničkim masama . Krivci

* (Rus.) - razbijena , uništena .

REFERATI

9

za tu politiku često su govorili da je to bio herojski period za Partiju zbog toga što se ona, iako slaba , usudila uhvatiti se ukoštac s nadmoćnijim neprijateljem. Tačno je da je partijski kadar herojski išao u borbu; time je on samo manifestovao svoju odanost djelu radničke klase, svoju disciplinu, spremnost na svaku žrtvu , ali je tim teža krivnja tadašnjih rukovodećih ljudi, koji su to sve iskoristili nepromišljeno (ukoliko nije bilo i namjerno) i potpuno neboljševički" ocijenili snage Partije i situaciju . Umjesto što se trabunjalo o oružanom ustanku , trebalo je baciti sve snage Partije na povezivanje s masama i putem masovnih akcija voditi borbu s vojnom diktaturom , kao što se šest godina kasnije i pokazalo uspješnim i tačnim, kada je diktatura pala pod pritiskom 29 masa . Pod konac 1929. god. preostali članovi iz rukovodstva emigrirali su u inostranstvo. Otada pa do 1937. god. rukovodstvo Partije je ostalo stalno u inostranstvu gdje su se vodile međusobne grupaške borbe, tako da je KI bila prisiljena nekoliko puta intervenirati i mijenjati ljude, dok konačno pod konac 1932. [ i početkom] 1933. god . nije potpuno smijenila rukovodstvo i postavila novo, privremeno * rukovodstvo.31 Do 1933. god. nije bilo nikakvih veza ili pomoći od strane rukovodstva partijskim organizacijama u zemlji ukoliko su se one ponegdje počele obnavljati . Od 1929. do 1933. god . rad Partije gotovo je posve zamro . Bilo je rijetkih iznimaka gdje se ponešto radilo , kao u Sloveniji , gdje su već 1930-1931 . god. počele da se obnavljaju partijske organizacije u nekim mjestima, u Zagrebu itd. To su bile obično ,,divlje", nepovezane grupe, kao, npr. , u Zagrebu na Trešnjevki grupa koja je izdavala Crvenu zastavu na čelu s drugom Lipovščakom , koji je kasnije poginuo kao heroj u Španjolskoj . " To org [ anizaciono] učvršćivanje partijskih organizacija išlo je veoma teško, prvo, zbog toga što su rukovodeći drugovi bili na vrlo niskom teoretskom i političkom nivou i neiskusni u organizacionim stvarima i, drugo, zbog toga što je klasni neprijatelj uspio ubacivati provokatore i špijune u organizacije, koji su onda redovno provaljivali i izdavali partijske kadrove 33 policiji . Osim toga, što je danas već poznato , sjedeli su i u samim vrhovima Partije neprijateljski elementi, pa čak i špijuni, koji su danas već raskrinkani i dobili zasluženu kaznu.34 Zbog svega toga nastalo je opravdano nepovjerenje prema rukovodstvu u inostranstvu, a u samoj zemlji opće nepovjerenje svakoga prema svakome, koje je nastalo i zbog toga što

* Prethodno iza reči privremeno" bilo je napisano s Gorkićem", pa je to precrtano i dopisano „ rukovodstvo”.

na čelu

10

PETA KONFERENCIJA KPJ

se pri hapšenju obično ogroman procenat drugova držao nedostojno pred klasnim neprijateljem , a često i izdajnički . To nepovjerenje trajalo je godinama, čak do prije dvije godine i nanijelo je ogromne štete razvitku Partije, iako se ono zasnivalo na prilično važnim razlozima.35 S dolaskom privremenog rukovodstva 1932. god . bile su uspostavljene nekakve, iako slabe, veze između CK u inostranstvu i partijskih organizacija u zemlji . Uglavnom su te veze bile uspostavljene sa slovenačkom partijskom organizacijom, dok su Zagreb i Beograd bili povezani preko tzv. povjerenika, koji su imali slabe veze s partijskim organizacijama, slabo poznavali rad i prilike partijskih organizacija, jer su to bili intelektualci bez veza s radničkom klasom i dobrog poznavanja opće situacije u zemlji . Ti su povjerenici slali obično u CK izvještaje sastavljene na osnovu pričanja u kafanama i čaršiji, tako da su ljudi u CK bili obično netačno informirani i na osnovu takvih netačnih informacija obavještavali KI i donosili odluke koje su baš zbog toga i bile, kao što je drugovima poznato , tako tuđe samoj stvarnosti na terenu ; koje su često stavljale članstvo u zabunu i kojima je članstvo baš zbog toga davalo otpor i zbog kojih se krnjio politički ugled Partije, a i samog rukovodstva . Ovo privremeno rukovodstvo u inostranstvu, u kome je, kao što smo vidjeli , bilo i štetočina i antipartijskih elemenata, sprovodilo je donekle liniju KI blagodareći nekim odanim drugovima koji su se nalazili u tome rukovodstvu i ukoliko je njihova riječ mogla da dođe do izražaja. Ali pri sprovođenju linije KI i ovo je rukovodstvo činilo krupne greške, koje su tada bile neshvatljive , ali su danas, kad se zna da su u rukovodstvu sjedeli štetočine i agenti klasnog neprijatelja, sasvim razumljive kao rezultat štetočinskog rada tih tipova.37 Ovdje ćemo navesti samo nekoliko tih najkrupnijih grešaka, koje su pokazale da je i to rukovodstvo u cjelini bolovalo, ako apstrahiramo sve ostalo , i od sektaške bolesti . Ono je prilikom općinskih izbora 1933. god . izdalo direktivu da se bojkotuju izbori, zbog čega je nastalo veliko nezadovoljstvo ne samo među članstvom na terenu nego i kod ostalih radnika.38 I ta direktiva je bila akt kojim se Partija izolovala od masa baš u vrijeme kad je nezadovoljstvo tih masa silno raslo prema vojnofašističkoj diktaturi, kada je bilo potrebno da Partija istupi kao organizator svih progresivnih snaga za borbu protiv reakcije vojne diktature . Bojkot općinskih izbora značio je prepuštanje i vođenje komunalne politike režimskim ljudima, koji su bili kod siromašnih i srednjih seljaka omraženi. Druga greška sektaškog karaktera bilo je stvaranje tzv. HNR i SNR, tj . Hrvatske nacionalne revolucionarne opozicije i Slo-

REFERATI

11

venačke nacionalne revolucionarne opozicije." Ta je direktiva brzo doživjela potpun neuspjeh, jer je bila apstraktna pošto se nije zasnivala na stvarnom stanju u seljačkom pokretu u Hrvatskoj i Sloveniji . Ona je bila sektaška jer je bila pristupačna samo jednom vrlo uskom krugu ljudi među seljacima , i to samo onima koji su se smatrali kao komunisti ili su bili simpatizeri. Stvaraoci ovakve direktive nisu vodili računa o tome da se seljaci u to vrijeme još nisu [ bili ] razočarali u svoje vođe , nego, obratno, da je taj period bio baš period poleta takvih partija kao što su bile HSS i druge partije koje su bile pod udarom vojne diktature." I ta direktiva je značila izolaciju Partije od širokih seljačkih slojeva, a osobito onih drugova koji su radili na selu. Stvaranje takve opozicije odozgo moralo je pretrpjeti neuspjeh već i zbog toga što je u ono vrijeme Partija stajala vrlo slabo ili nikako kako u organizacionom pogledu tako i po svome utjecaju na selu . To je bio pogrešan, nelenjinsko-staljinski put pridobijanja širokih seĺjačkih masa kao saveznika radničke klase. Nešto slično je bilo i sa stvaranjem tzv. RSO Revolucionarne sindikalne opozicije unutar URS-ovih sindikata, o čemu će se govoriti u referatu o sindikalnom pitanju." I to je bio grub sektaški način rada u sindikatima, koji je smetao stvaranju sindikalnog jedinstva, izolovao komuniste i ostale pristalice bivših Nezavisnih sindikata koji su ušli u URS-ov pokret od ostalih radničkih masa u sindikatima koji su još bili pod utjecajem 42 socijaldemokratskih vođa. To nije bilo pravilno okupljanje najboljih elemenata na koje bi se Partija mogla osloniti pri sprovođenju [ svoje ] linije , već je više ličilo na neku vrstu nelegalnih sindikata. I to je bilo nelenjinsko-staljinsko osvajanje radničkih masa od utjecaja socijaldemokratskih vođa i stvaranje borbenog sindikalnog jedinstva . Ako k tome svemu još dodamo bojkot izbora radničkih komora, odnosno uslovno stupanje u te izbore , onda se dobija jasna slika o tome da to nisu bile slučajne , već namjerne greške koje su pravili štetni elementi u rukovodstvu.43 Eto, to je nekoliko najkrupnijih grešaka koje je to rukovodstvo učinilo u periodu svoga rada, tj . od 1932. do 1934. god., odnosno do IV partijske konferencije 24. decembra 1934. god. Četvrta partijska konferencija 1934. god . bila je dosta slabo pripremljena; održane su bile prethodno svega dvije konferencije, i to oblasna konferencija za Sloveniju i oblasna konferencija za Hrvatsku , tako da su na toj konferenciji bili prisutni, izuzev Slovenije i Hrvatske , isključivo pozvani , neizabrani delegati . No uprkos svemu tome , ona je imala dosta

12

PETA KONFERENCIJA KPJ

veliki značaj jer je to bila prva konferencija održana u zemlji poslije skoro trinaest godina, a k tome još i za vrijeme vojne diktature .** Slabost te konferencije bila je i u tome što na njoj rukovodstvo uopće nije nastupilo samokritički po nekim najvažnijim svojim pogrešnim odlukama, osim po pitanju bojkota općinskih izbora , da bi se na osnovu toga izvukle pouke za budući rad. Dalje, na toj konferenciji nije se uopće još postavljalo pitanje mobilizacije širokih naprednih snaga za borbu protiv reakcije i fašizma, iako je ovaj već punom parom nastupao, tj . nije se postavljalo pitanje stvaranja antifašističkog narodnog fronta ." Pitanje stvaranja sindikalnog jedinstva i odozgo bilo je postavljeno, ali s innogo ograda . Zašto je to bilo tako ? Zato što je rukovodstvo još uvijek bilo prilično odvojeno od pokreta u zemlji , što nije dobro poznavalo prilike, a na samoj konferenciji nije bilo uopće diskusije , odnosno delegati nisu učestvovali u diskusiji , već su bili samo održani referati , koje mnogi nisu ni razumjeli . Odmah poslije IV partijske konferencije raspisani su bili 46 petomajski parlamentarni izbori 1935. god. Na tim izborima je KPJ trebala pokazati svoju snagu i utjecaj među masama . Odluka je bila da se ide na izbore zajednički sa socijaldemokratima na bazi jedinstvenog fronta. U tu svrhu bili su vođeni i nekakvi pregovori , ali su se ti pregovori ** razbili na pitanju nosioca liste, jer su soc [ ijal ]demokrati htjeli da nosilac liste bude Ž. Topalović, a rukovodstvo je htjelo da to bude neko od naših ljudi." Rukovodstvo se tom prilikom pokazalo apsolutno politički nedoraslim. U zemlju su stizale jedna za drugom kontradiktorne direktive , koje su pravile nevjerovatnu zabunu među članstvom KPJ pri pripreinanju samih izbora. Na osnovu jedne direktive CK bilo je u Sloveniji razbijeno jedinstveno istupanje na izborima sa socijaldemokratima. Dalje , kasnije je došla direktiva da se ide samostalno na izbore, ali je nastala, kao što je drugovima poznato , čitava zbrka oko toga ko će biti nosilac liste , tako da je i ta kombinacija propala, i onda je došla direktiva da se glasa za opoziciju, a negdje za socijaldemokrate . Zbog svega toga silno je pao politički ugled Partiji , a osobito rukovodstvu , jer je Partija pretrpjela ovaj veliki neuspjeh samo usljed političke nesposobnosti rukovodstva Partije. * U originalu je precrtana sledeća rečenica: „ Ona je bez obzira na sve nedostatke imala veliki značaj za daljnji rad i razvitak naše Partije". ** Na ovom mestu u originalu bilo je napisano „ sa Ž. Topalovićem", pa je precrtano.

REFERATI

13

U to vrijeme se održava VII kongres KI . Na VII kongresu KPJ je učestvovala sa 7 delegata, sa 6 punih* i jednim savje48 todavnim glasom. Sama priprema od strane rukovodstva KPJ za ovaj historijski kongres KI nije bila ni dovoljna ni pravilna. Prvo, zbog toga što delegati nisu bili birani od strane članstva, već određeni od rukovodstva ; drugo, s terena iz zemlje učestvovala su svega 3 delegata, a ostala 4 su bili članovi CK, tako da se poslije završetka kongresa vratilo u zemlju svega 2 delegata, od kojih je jedan uskoro zatim bio isključen iz Partije zbog slabog** držanja na policiji ." Prema tome, Partija nije imala koristi od te delegacije , koja bi mogla usmeno predati članstvu onaj ogroman materijal koji se mogao steći u toku mjesec dana koliko je trajao sam kongres . Delegati sa VII kongresa nisu bili ti koji bi onda tumačili i sprovodili odluke VII kongresa i konkretizovali ih prema prilikama u samoj zemlji . Ali bez obzira na to , odluke VII kongresa KI , koje su s priličnim zakašnjenjem i u vrlo maloj količini *** stigle u zemlju u obliku brošura drugova Dimitrova, Pika, Manuilskog i Erkolija [ Toljatija ] , imale su ogroman značaj za našu Partiju ." To je bila čitava prekretnica za rad i razvitak partijskih organizacija na terenu. Istom odluke VII kongresa KI pokazale su put kojim je naša Partija morala da ide i da se povezuje s masama; stvaranje Narodnog fronta i rad u masovnim organizacijama zaista su dali lijepe rezultate, kao što vidimo danas.5¹ Pri sprovođenju tih odluka bilo je teškoća zbog još nepreživjelog sektaštva . Sektaštvo kod nekih partijskih organizacija je dosta dugo smetalo radu na sprovođenju odluka VII kongresa KI . To je bilo u početku , a kasnije se pojavila desna oportunistička opasnost, kao što ćemo kasnije vidjeti iz ostalih referata . Poslije VII kongresa 1935. god . bilo je rukovodstvo pojačano zbog političke slabosti nekojim novim ljudima. To pojačanje nije bilo najsretnije, jer ne samo da se nije izbjeglo ponavljanje grešaka nego je ponovo došlo do grupaških borbi u rukovodstvu, koje su došle do izražaja za vrijeme Aprilskog 52 plenuma 1936. god. Taj je plenum bio održan bez obavještenja i dozvole KI . Rezolucija koja je bila donesena na plenumu jasno je pokazala ne samo to da postoje grupaške borbe u rukovodstvu nego i čitav niz pogrešnih stavova: pogrešna ocjena vlade Stojadinovića, pogrešno postavljanje pitanja jedinstva radničke klase (jedinstvo samo odozdo) itd . KI je opet intervenirala time što je poništila odluke plenuma i sam ple-

* Misli se na rešavajuće pravo glasa. ** Prvobitno je bilo napisano „izdajničkog", pa precrtano i dopisano ,,slabog". *** Reči „ i u vrlo maloj količini" autor je naknadno dopisao.

14

PETA KONFERENCIJA KPJ

num proglasila nevažećim ; dalje , što je opet smijenila rukovodstvo i naznačila novo i , konačno , što je odlučno tražila da rukovodstvo bude na terenu, u zemlji.53 Ovo novo rukovodstvo nije prešlo (osim jednog člana) u zemlju , kao što je to bilo određeno, već je i dalje ostalo u inostranstvu, gdje je po direktivi tadanjeg sekretara Gorkića bilo nepravilno i štetočinski organizirano slanje dobrovoljaca u Španjolsku, kod čega je došlo do poznate provale one lađe s našim dobrovoljcima i bilo mnogo ljudi pohapšeno, a Muk, nekadašnji član CK, nanio je veliku sramotu svojim izdajničkim držanjem.54 U julu 1937. god. bio je Gorkić iznenada pozvan u KI, gdje je bio konačno raskrinkan kao neprijatelj .* S raskrinkavanjem Gorkića i ostalih prijašnjih rukovodećih ljudi , koji su se pokazali kao neprijatelji radničke klase , kao špijuni i agenti klasnog neprijatelja itd., naša je Partija bila silno kompromitovana i skoro je posve** izgubila povjerenje kod KI.5 Dakle, poslije raskrinkavanja tih ljudi bilo je jasno zašto se naša Partija nije mogla u toku osamnaest godina razviti i ojačati . Objasnilo se zašto je klasnom neprijatelju bilo stalno moguće otkrivati i uništavati čitave organizacije naše Partije, objasnilo se zašto je klasni neprijatelj gotovo uvijek saznavao za najbolje nelegalne drugove koji su dolazili u zemlju i onda ih poubijao; Debeljaka, B. Vidasa, Agu [ Peru Popovića] i mnoge, mnoge drugove. Objasnilo se zašto se u našoj Partiji u toku dvadeset godina nije vodila briga o izgradnji partijskih kadrova, o osposobljavanju novih rukovodećih drugova iz redova radnika, povezanih s masama, izraslih iz masa i odanih djelu radničke klase . Obje frakcije, desna i lijeva, onemogućavale su razvitak novih kadrova . Postojanje frakcija i frakcijskih borbi u našoj Partiji omogućavalo je klasnom neprijatelju da ubaci u Partiju svoje špijune i provokatore . U zagriženoj frakcijskoj borbi vrhova Partije vrlo su aktivno učestvovali takvi provokatori i špijuni . Oni su pomagali i jednu i drugu frakciju , ali najčešće lijevu . Neki od njih bili su otkriveni još u vrijeme od 1926 . do 1929. god. , kao N. Petković (Seljak) , Matović, Belonček, Brezović i drugi , ali glavni su ostali i tek 1937. god . bili su otkriveni i uklonjeni iz naše Partije . Iz toga se jasno vidi uloga tih provokatora i špijuna : raspirivati frakcijsku borbu , pomagati vodeće štetočine u Partiji i kočiti svaki konkretan revolucionarni rad Partije, uništavati najodanije borce radniBilo je napisano dalje i uhapšen po organima NKVD", pa je to precrtano. ** Reči „ uskoro je posve" naknadno su dopisane.

1

REFERATI

15

čke klase i predavati ih u ruke klasnog neprijatelja, onemogućavati razvitak i jačanje Partije kao avangarde radničke klase. Te frakcije i grupe u vrhovima, koje su vodile međusobnu borbu za to ko će biti u rukovodstvu i pri tome se služile svim mogućim sredstvima, kao što smo vidjeli , bile su ipak u jednom jedinstvene, naime , sistematski su lagale Komunističku internacionalu , slale krive izvještaje , bile neiskrene i krivo prikazivale stanje. Ako je trebalo nešto sakriti pred KI , one su brzo stvarale međusobni gnjili kompromis. Evo samo jednog primjera: po izjavi samog Gorkića, Aprilski plenum 1936. god. održavao se samo zato bez znanja Ki da se nekako dođe do kompromisa, a da u KI ne saznaju da je bilo neke borbe.57 Postavlja se pitanje kako je moguće da su se oni tako dugo mogli ipak održati u vrhovima? Prvo, zbog toga što za dugo vrijeme nije bilo jednog zdravog, sposobnog radničkog jezgra -za što su se pobrinuli ovi vođi - koje bi bilo kadro da vodi borbu protiv tih tuđih elemenata u našoj Partiji. Istom 1927-[ 19]28. god. počela je u Zagrebu organizacija jedinstveno istupati protiv obiju frakcija, poslije čega je slijedila i intervencija KI . Drugo, čitav taj period bio je period zatišja zbog privremene stabilizacije kapitalizma . Nije bilo nekih jačih zaoštravanja klasnih sukoba, tako da je u tom periodu bilo teško raskrinkati te ljude kao kontrarevolucionare i agente klasnog neprijatelja . Ali čim se više približavao period jačih klasnih sukoba, period zaoštravanja borbe radničke klase s kapitalističkim izrabljivačima , tim su se oni više otkrivali kao tudi elementi i štetočine . U prijašnjem periodu oni su bili nosioci buržoaskog utjecaja u Partiji , dok se sad pretvoriše u agente i špijune buržoazije u našoj Partiji. Postali su tuđe tijelo u Partiji, koje nije moglo ostati sakriveno ako je htjelo vršiti svoju funkciju , i oni su bili konačno otkriveni. Poslije otkrivanja ovih štetočina i nepovjerenja KI prema našoj Partiji koje je na osnovu toga uslijedilo, nastala su za Partiju teška vremena. Nisu mogli biti učinjeni neškodljivima svi tuđi elementi koji su se bili još pritajili u Partiji i koji su digli odmah glave misleći da je došao zgodan trenutak da se uvuku u rukovodstvo . To su bili takvi tipovi kao, 58 npr., Željezar* [Ivan Marić ] i drugi. Ti su ljudi ne samo u inostranstvu svim silama nastojali da ometu rad drugova koji su u toj teškoj situaciji ulagali sve svoje snage da saču-

* Prethodno bilo napisano ,,Kusovac, Marić", pa je to precrtano i dopisano „ Željezar”.

16

PETA KONFERENCIJA KPJ

vaju Partiju od raspada, nego su se i povezali sa zloglasnim Petkom Miletićem", koji je na robiji punom parom radio na obnavljanju frakcijskih borbi, koji je otvoreno sabotirao odluke CK, tj . privremenog rukovodstva koje je bilo stvoreno u zemlji* u proleće 1938. god . sa znanjem KI i kasnije potvrdeno od KI.60 Ovo privremeno rukovodstvo je odmah poduzelo oštre mjere protiv svih tih tipova . Isključilo je iz Partije sve one antipartijske i sumnjive elemente, poduzelo je energične mjere za sređivanje prilika na robiji na taj način što je skinulo Kakića [ Kaznionički komitet ] s Petkom, što je postavilo mandatora, odnosno komesara i konačno isključilo Petka M [ iletića] i njegove najzagriženije frakcionaše. KI je kasnije, 62 1938. god. , potvrdila sve** te mjere rukovodstva. Dala mu je u dužnost da nastavi odlučno čistku Partije od svih tuđih, kolebljivih elemenata, što je bilo utvrđeno u Januarskoj rezoluciji CK od 1939. god . potvrđenoj od KI , i u Otvorenom pismu CK marta 1939. god.63 Ovo privremeno rukovodstvo je sazvalo u početku juna 1939. god . partijsko savjetovanje, na kome su učestvovali predstavnici iz svih pokrajina, osim Makedonije ." Na tome su savjetovanju odobrene mjere CK po pitanju sređivanja prilika na robiji i o čistki Partije . Poslije toga, u jesen 1939. god., bilo je iznova pred KI pretresano pitanje naše Partije i donesena je rezolucija KI u kojoj se ukazuje na neke slabosti koje još postoje u radu Partije i potvrđuje politička linija CK.65 To je uglavnom kratak historijat događaja u našoj Partiji za period od 1928. god ., tj . od IV kongresa do 1938. god .

RAD SADAŠNJEG RUKOVODSTVA OD KONCA 1937. GODINE DO DANAS Osnovne zadaće koje su stajale pred ovim rukovodstvom bile su, prvo, očistiti Partiju od svih tuđih i opasnih elemenata i osigurati njezino jedinstvo na taj način što će se mobilizirati čitav partijski aktiv protiv svakog pokušaja grupašenja i frakcionašenja; drugo , organizaciono učvrstiti Partiju i osposobiti je za to da ona zaista postane vođ i organizator borbi radnih masa. Treće , raditi svim silama na vaspitavanju novih rukovodećih kadrova, uzdizati nove ljude na rukovo* Kraj ove rečenice prvobitno je glasio: „ koje je stvorio u zemlji drug koji je još jedini iz starog rukovodstva imao povjerenje KI". ** Umesto sve te mjere rukovodstva" prvobitno je pisalo ,,to rukovodstvo i njegove", pa je precrtano.

REFERATI

17

deća mjesta i osloboditi partijske organizacije od starih, zaparloženih i nepopravljivih oportunista i likvidatora. Ovaj posao od ogromne važnosti nije bio lak; na putu k ostvarenju tih zadaća nailazile su sve nove i nove zapreke, koje je ipak uspjelo prevladati blagodareći pomoći čestitih i djelu radničke klase odanih partijskih aktivista . Prvo što je poduzelo novo rukovodstvo bilo je to da je uložilo sve sile za uspostavljanje i stvaranje partijskih organizacija u onim pokrajinama gdje još nije bilo partijskih organizacija, kao, na primjer, u Makedoniji, Metohiji, Bosni i Hercegovini. U svim tim pokrajinama uspjelo je uspostaviti partijske organizacije, i danas nema nijedne pokrajine u Jugoslaviji bez partijske organizacione mreže i partijskih foruma. Drugo, na partijskom savjetovanju bilo je stavljeno u zadaću da rukovodstvo izvrši reorganizaciju u nekim pokrajinama. 67 kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj i Dalmaciji. U Hrvatskoj je, na primjer, trebalo skinuti neke ljude s rukovodstva kada se utvrdilo da je to rukovodstvo zanemarivalo organizacioni rad na učvršćenju Partije, da je krivo izvještavalo CK o organizacionom stanju Partije u Hrvatskoj , da je učinilo čitav niz krupnih političkih grešaka, kao, na primjer, za vrijeme parlamentarnih izbora 1938. god.," kada je prekršilo odluku CK da se ide samostalno na izbore, povuklo naše kandidature i naredilo da se ide glasati za Mačeka. To je rukovodstvo palo pod buržoasko-nacionalni utjecaj , jahalo na repu HSS-a i na taj način radilo u interesu neprijatelja radničke klase. To je rukovodstvo stalno davalo otpor partijskoj liniji koju je određivao CK, nije sprovodilo odluke CK po pitanju odbrane zemlje u vrijeme „ Anšlusa” , a i u vrijeme izbijanja drugog imperijalističkog rata ono je davalo otpor ocjeni CK drugog imperijalističkog rata i stavilo se na obranaške pozicije Mačeka, samostalnih demokrata i ostalih buržoaskih stranaka. Sve to je tražilo da se ovo rukovodstvo temeljito pročisti i da se u CK KPH postave disciplinirani, agilni i sigurni ljudi. Ta reorganizacija u Hrvatskoj urodila je dobrim plodovima . Danas vidimo da je KPH organizaciono od tog vremena silno ojačala, tako da danas imade preko 2000 članova i organizacionu mrežu po čitavoj Hrvatskoj . CK KPJ je reorganizovanom rukovodstvu stalno davao neposrednu političku pomoć, jer zadaća toga rukovodstva bila je dosta teška, uprkos vrlo povoljnim uslovima za rad Partije u Hrvatskoj . Rak-rana naše Partije bila je Dalmacija . Hrvatski CK nije mogao savladati rad na konsolidaciji Partije u toj pokrajini i morao je CK KPJ sam uzeti stvar u svoje ruke." Već kod prvog čišćenja Partije 1937-1938 . god . isključeni su bili neki nedisciplinirani, frakcionaški, trockistički i sumnjvi elementi , 2 Peta konferencija KPJ

18

PETA KONFERENCIJA KPJ

kao, na primjer, Stari (V[ icko ] J [ elaska ] ) , Baljkas, Marić, Čulić itd. Bilo je postavljeno novo rukovodstvo od poštenih i odanih partijaca, ali njegov rad je bio vrlo težak, jer su prijašnji, isključeni elementi još uvijek imali ne mali broj pristalica preko kojih su na sve moguće načine ometali rad na konsolidaciji Partije u Dalmaciji . CK KPJ je poslao u Dalmaciju dvojicu dobrih drugova, koji su bili poslani kao instruktori drugovima u Dalmaciji za vrijeme pokrajinske partijske konferencije. Osim toga, otišao je u Dalmaciju i jedan član CK KPJ, pod čijim se rukovodstvom održala okružna konferencija u Splitu i pokrajinska konferencija za Dalmaciju. Na te konferencije bili su pozvani i neki nezadovoljnici i pristalice isključenih da se tu čuje njihovo gledište . Na okružnoj konferenciji u Splitu uopće se nije niko javio u odbranu isključenih, a na pokrajinskoj to je pitanje temeljito pretresano i jednodušno su bile odobrene mjere CK po pitanju čišćenja u Dalmaciji . Na taj se način konačno uspjelo srediti prilike u partijskim organizacijama u Dalmaciji, gdje su dvadeset godina gospodarili ljudi koji nisu htjeli [ da prihvate] ili nisu znali organizacione principe jedne partije kao što je komunistička partija . Ti ljudi su hotimično zanemarivali vaspitavanje novih rukovodećih kadrova , tako da danas , poslije dvadeset godina opstanka naše Partije, mi u Dalmaciji najviše oskudijevamo u dobrim i sposobnim rukovodećim kadrovima . Na toj se konferenciji pokazalo i to da su u Dalmaciji, uglavnom u Splitu , bile zatrovane prilike , a da je u ostaloj Dalmaciji bilo stanje zdravo , partijski kadar discipliniran i odan Partiji . Iako su u Dalmaciji najbolji uslovi u našoj zemlji za rad i razvitak Partije , ipak je ona u organizacionom pogledu mnogo zaostala krivnjom isključenih elemenata, koji su imali likvidatorski stav i [ koji su ] sabotirali izgradnju partijskih organizacija na bazi ćelija. Osim toga, u Dalmaciji su također ti bivši rukovodeći isključeni ljudi često davali otpor političkoj * liniji CK , jahali su čas na repu HSS-a čas, opet , zauzimali krajnje sektaški stav u pojedinim pitanjima. Oportunizam i sektaštvo najgore vrste stalno su se preplitali kod tih ljudi . U Dalmaciji je najviše dolazilo do izražaja anarhistićko gledanje na organizaciono-partijska pitanja." Ta anarhistička sklonost i nediscipliniranost kod mnogih drugova u Dalmaciji pothranjivane su od strane gore navedenih ljudi . Zatim, rukovodstvo je uporno nastojalo da izvrši zadaću po pitanju stvaranja finansijske baze za Partiju . U tom pogledu postignuti su također lijepi rezultati , tako da se već * Reč ,,političkoj " autor je uneo naknadno.

REFERATI

19

danas neke pokrajine potpuno samostalno izdržavaju . KPH već plaća i kvotu CK-u , Srbija također stoji vrlo dobro u tom pogledu* i plaća kvotu . Najgore još stoji Bosna i Hercegovina, koju se još mora s vremena na vrijeme pomagati ; onda Makedonija i donekle Crna Gora i Slovenija. Za Sloveniju moramo primijetiti da je dosta loša karakteristika za tu organizaciju , koja je jedna od najkonsolidovanijih i s višegodišnjim kontinuitetom rada, a još danas nije uspjela da se osloni na svoje noge u finansijskom pogledu i da udovolji svojim obavezama po tome pitanju. O tome treba ovdje da dadu svoje objašnjenje i opravdanje drugovi delegati iz Slovenije. Blagodareći tome što su bila stvorena finansijska sredstva , Partija je mogla jače i svestranije razviti svoj rad kako u organizacionom tako i u propagandnom pogledu . U tome periodu od dvije i po godine održan je bio čitav niz raznih savjetovanja aktivista u raznim pokrajinama. Blagodareći tome, ova naša konferencija je najbolje pripremljena konferencija KPJ, [bolje ] i od prijašnjih kongresa.75 Održane su bile mnogobrojne mjesne, okružne i sve oblasne konferencije KPJ, kroz koje je prošlo oko 1500 delegata. Blagodareći tome, CK KPJ i ostala rukovodstva bili su u stanju u tome periodu izdati ogromnu količinu raznoga nelegalnog materijala u obliku letaka, komunikeja, proglasa, [više brojeva ] Biltena i organa CK KPJ Proletera, organa nacionalnih CK Srp i čekić, 76 Delo, Komunist itd. Mi još [ ni ] danas nismo u mogućnosti da podnesemo izvještaj o tačnom finansijskom stanju , jer nam drugovi još nisu poslali svoje finansijske izvještaje. To će biti svakako potrebno učiniti odmah poslije konferencije da bi se mogli vršiti tačna kontrola i pregled prihoda i izdataka i finansijskih sredstava kako u pojedinim partijskim organizacijama tako i u čitavoj Partiji. U čitavom ovom periodu od tri godine CK KPJ imao je stalno pred sobom kao najvažniju zadaću organizaciono pitanje, jer je to bilo najslabija strana naše Partije . Bez organizacionog učvršćenja i proširenja partijskih organizacija po industrijama i na selu putem stvaranja partijskih ćelija, Partija nije mogla da bude zaista vod i organizator borbe radnog naroda. Taj rad je bio dosta težak jer se nailazilo na razne zapreke kod izvjesnih oportunističkih elemenata koji su bili zasjeli u pojedinim organizacijama i na sve moguće načine onemogućavali organizovanje po komunističkim principima, tj. stvaranje ćelija i raznih foruma. Mi smo već spomenuli skretanje u tom pravcu u Hrvatskoj i Dalmaciji , ali sličnih * Posle ove reči sledile su „ i već je također u mogućnosti da", koje su precrtane.

20

PETA KONFERENCIJA KPJ

skretanja bilo je i još ih ima u mnogim drugim krajevima. Na primjer u Sloveniji i Beloj krajini su dvojica-trojica takvih starih nepopravljivih oportunista donedavna kočili i otvoreno onemogućavali svaki rad na stvaranju partijskih organizacija i ćelija. Oni su to motivirali time da je iz konspirativnih razloga dovoljno imati jedan forum za Belu krajinu od nekoliko ljudi , koji treba da rukovode radom Kom[ unističke ] partije, koja uopće nije postojala; govorili su da je dovoljno izdavati s vremena na vrijeme upute i svi će slušati jer su, tobože, svi seljaci za komuniste. Ti su ljudi to činili prosto zbog toga što su se bojali hapšenja ako policija utvrdi da se u njihovom mjestu nešto radi." Takvih slučajeva bilo je i u Dalmaciji . Na primjer, za vrijeme oblasne konferencije u toj pokrajini utvrdilo se da su u nekim mjestima, kao, npr., u Sinju, Trogiru itd., prosto imali neki mjesni komitet koji uopće nije ništa radio , a osim toga , sabotirao je stvaranje partijskih organizacija u tome mjestu .* Kada je počela da se stvara 1936-[ 19 ] 37 . god . Stranka radnog naroda", svi oportunisti su se poveselili [ misleći ] da će to biti zamjena KP, i dolazilo je do toga da su si prisvajali kompetenciju KP na pojedinim sektorima rada . Beogradski oportunisti na čelu s Ljubom Radovanovićem otvoreno su dolazili u sukob s partijskim organizacijama i prisvajali pravo da rukovode sindikatima , omladinom itd ." Oni su , štaviše , sazivali neke konferencije i sastanke od raznih oportunista i likvidatora na kojima su otvoreno napadali partijske forume i pojedine rukovodeće ljude iz Partije itd . U Dalmaciji su isto tako vickovci ** htjeli potpuno likvidirati Partiju i svi su se okupili u tu Stranku radnog naroda, koja im je trebala poslužiti kao busija iza koje će napadati na Partiju i pojedine drugove odane Partiji i disciplinirane . Oni su ustanovili i članarinu za Stranku radnog naroda, sazivali - a to rade još i danas razne sastanke na kojima su donosili rezolucije protiv Partije i u korist isključenih antipartijskih elemenata itd . U Sloveniji je poznati oportunista i kolebljivac Kermavner također nastojao uhvatiti korijen u Stranci radnog naroda (Savezu radnika i seljaka) i tim putem htio sprovoditi sitnoburžoaski utjecaj u radničkoj klasi.80 Dakle , već iz ovih * Prvobitno je u nastavku teksta bilo napisano pa precrtano: ,,Ti takozvani komunisti koji su zasjeli u općinsko vijeće smatraju da su oni predstavnici radnog naroda i da , prema tome, ne treba stvarati partijske organizacije. Uzgred spominjemo da su ti isti ljudi, čim su došli u općinu, prvo učinili to da su poslali pozdravne telegrame Mačeku, banu i princu Pavlu." Da je bila u tim mjestima part[ijska ] organizacija, ne bi se bila dogodila takva politička greška". ** Misli se na pristalice Vicka Jelaske.

REFERATI

21

nekoliko primjera se vidi da su svi ti radničkoj klasi tuđi elementi išli za tim da putem te stranke stvore bazu za borbu protiv Partije i unesu sitnoburžoaski utjecaj u radničku klasu . Svi su oni išli za tim da se likvidira KP kao avangarda radničke klase . CK je pravovremeno otkrio planove tih elemenata i poduzeo oštre mjere protiv njih, mobilišući sav partijski aktiv u borbu protiv te nove vrste štetočinstva . Da se preko te stranke počelo uvoditi sitnoburžoaski utjecaj u radničku klasu , najbolje nam potvrđuje i slučaj u Zagrebu , gdje je baš preko rukovodilaca te Stranke više puta pravljen pritisak i utjecaj na slabe i kolebljive elemente koji su se nalazili u rukovodstvu KPH , kao, na primjer, za vrijeme parlamentarnih izbora 1938. god. , kada su se otvoreno oduprli samostalnom izlasku na izbore i na taj način učinili veliku političku grešku i štetu radničkoj klasi u Hrvatskoj . Iz svega toga se vidi da je Partiji prijetila velika opasnost baš od strane tih elemenata koji su se uvukli u Stranku radnog naroda. Iz svih tih razloga riješeno je da se tome odlučno učini kraj , da se zbog novonastale političke situacije i sve veće reakcije* ne stvara nikakva Stranka radnog naroda, već da treba posvetiti sve sile stvaranju jedinstvene i jake KP, koja će biti sposobna u sadašnje sudbonosno vrijeme izvršiti svoje zadaće. Ali još uvijek nije kod mnogih drugova pročišćeno to pitanje Stranke radnog naroda, iako smo mi i usmenim i pismenim putem davali upute po pitanju našeg stava o Stranci radnog naroda. Drugovi nisu razumjeli to da je po ovom pitanju [nastala ] snažna prekretnica i prekid sa starom praksom. Još uvijek se stvaraju ili oslovljavaju neki forumi te Stranke radnog naroda, još uvijek u toj stranci imaju zavjetrinu razni štetni i tuđi elementi, koji su se tu sakrili i pakoste Partiji rovareći među radnicima. Treba da se shvati to** da smo riješili likvidirati samo forume te stranke, koji su nepotrebni i štetni . Kom [ unistička ] partija treba da rukovodi svima i da se već preko postojećih *** odbora nastavi rad na stvaranju saveza i radnika i seljaka . To što je već stvoreno u masama treba da se proširuje i produbljuje, ali i tu treba odstraniti sve one elemente koji su štetni i neprijateljski nastrojeni prema našoj Partiji . * Ovaj prvi deo rečenice od „ Iz svih ..." do reči ,,reakcije " je dopisan umesto teksta ,,Iz svih tih razloga CK je postavio pitanje te stranke pred KI gdje je bilo ... riješeno da se" koji je precrtan. ** Prvobitno je na ovom mestu bilo napisano pa precrtano još i sledeće: „, ... nismo tražili likvidaciju onih aktiva i inicijativnog odbora, koji su baza za naš rad u masama, preko kojih se naša Partija povezuje s masama, ali mi smo odustali od stvaranja neke stranke paralelne KP". *** Posle postojećih" pisalo je inicijativnih", pa je precrtano.

22

PETA KONFERENCIJA KPJ

S obzirom na teško stanje u kome se nalazila Partija u 1937. i 1938. godini, moramo konstatirati da nije bilo učinjeno u pogledu akcija onoliko koliko bi bilo moguće, bez obzira na teške prilike. Na primjer, iako je CK dao na vrijeme direktivu za samostalni nastup na parlamentarnim izborima, ipak nije bilo učinjeno sve što se moglo i što bi trebalo . Ako izuzmemo sabotažu i prirepaštvo u Zagrebu, tj . za Hrvatsku , ipak nisu ni u drugim pokrajinama postignuti zadovoljavajući rezultati . Najbolje je ispalo u Sloveniji , gdje se išlo na izbore negdje samostalno , kao, na primjer, u rudničkim revirima , a na selu u Bloku radnog naroda zajedno s mačekovcima. Mi smo kandidirali 11 kandidata i 18 zamjenika. Na izborima smo dobili približno 10-12 000 glasova. Svakako, za prvi naš nastup poslije toliko godina i pod tako teškim okolnostima javno glasanje itd . - to nije bio za nas rđav rezultat.* Najbolje bi bili prošli svakako u Hrvatskoj da nije bilo one izdaje. Taj saboterski akt rukovodećih ljudi u Hrvatskoj naišao je kod širokih masa odozdo na veliko nezadovoljstvo i negodovanje; iz nekih mjesta provincije stizala su pisma 83 s protestom i tražila se objašnjenja. Radne mase se nisu mogle složiti s tim i razumjeti takav preokret kod vodstva KPH i tzv. Inicijativnog odbora, za koji se može mirne duše kazati da je bio djelo klasnog neprijatelja, pa ma to bilo i posrednim putem . U toku ove tri godine sadašnji je CK hitno i na vrijeme reagirao na sve važnije političke događaje. U proljeće 1938 . god., u vrijeme „,Anšlusa", CK je zauzeo stav po pitanju odbrane zemlje i u obliku proglasa ga publikovao u čitavoj zemlji.84 Taj naš stav, prema kome smo mi komunisti tražili okupljanje svih demokratskih snaga radi odbrane zemlje i radi borbe protiv reakcije Stojadinovićevog režima , doprinio je vrlo mnogo popularizaciji Partije u najširim radnim masama Jugoslavije, doprinio je mnogo povezivanju Partije s masama. Drugi vrlo važan proglas bio je po pitanju Minhena u jesen u oktobru 1938. god . I tom prilikom je Partija uspjela pokrenuti najšire mase u akcije za pomoć Češkoj i za odbranu zemlje. Sve te akcije pokretale su se na bazi Narodnog fronta, iako nije bilo moguće, krivnjom vrhova tzv. demokratske opozicije i socijaldemokratskih reakcionarnih voda, kod nas, u * U nastavku autor je bio napisao: „U Srbiji je bilo postavljeno" (misli se na broj kandidata radničke liste) . A dalje je naveo: „Vojvodina, Bosna i Hercegovina i Crna Gora", da bi i za ove pokrajine uneo broj kandidata, pa je sve to precrtao verovatno usled nedostatka tačnih podataka.

REFERATI

23

Jugoslaviji, stvoriti formalno Narodni front . Treba istaći da je Partija, usprkos svemu tome, uspjela da se poveže s raznim masovnim organizacijama, da zadobije utjecaj u njima i da se mase uvjere da su komunisti zaista najdosljedniji borci za prava, slobodu i nezavisnost naroda. Ne upuštajući se u opširnije izlaganje političkog značaja stvaranja Narodnog fronta, jer je to zadatak referenta po političkom pitanju , napominjemo još samo to da je pravilan rad Partije, bez obzira na greške i nedostatke pojedinih organizacija i drugova, zaista doprinio mnogo ne samo popularizaciji Partije nego i političkom osposobljavanju partijskih kadrova, povezivanju Partije s radnim masama. U tome radu bile su u početku najčešće činjene greške sektaškog karaktera . U mnogim mjestima drugovi su se teško otresali te stare bolesti sektaštva . To je došlo do izražaja na radu u klasnim sindikatima, po pitanju saradnje s neklasnim sindikalnim organizacijama ― HRS-om , JUGORAS-om itd.88 U vrijeme izbijanja drugog imperijalističkog rata 89 CK KPJ je odmah zauzeo pravilan stav u ocjeni toga rata. On je u svome proglasu i tezama tačno označio taj rat kao imperijalistički . Podvukao je da u tome ratu narodi Jugoslavije nemaju što tražiti i pošto je bila opasnost da vlastodršci Jugoslavije gurnu Jugoslaviju u rat na strani engleskih i francuskih potpaljivača rata, CK je bio protiv mobilizacije koju je režim u to vrijeme htio sprovoditi, ali koja nije uspjela baš blagodareći direktivi Partije i otporu masa. Dakle, po izbijanju ovog drugog imperijalističkog rata pred našu Partiju su bile postavljene nove važne zadaće uslijed novonastale situacije. Čitavu borbu i rad Partije trebalo je postaviti na strogo klasne temelje . Prekida se s planom ili bilo kakvim sporazumijevanjem s vrhovima raznih buržoaskih tzv. demokratskih partija, koje su postajale sve reakcionarnije i bile agenture engleskih i francuskih imperijalističkih potpaljivača rata. Pred našu Partiju , kao i pred sve sekcije KI , bile su postavljene zadaće kao što su : borba za radne mase putem stvaranja Narodnog fronta odozdo , putem organizacije i vođenja svakodnevnih borbi za svakodnevne potrebe tih masa - borbe protiv skupoće, borbe protiv rata , borbe za slobodu i demokratska i nacionalna prava radnih i nacionalno ugnjetenih masa Jugoslavije . U direktivama KI i u dokumentima CK naše Partije tražilo se neumorno raskrinkavanje uloge imperijalističkih ratnih huškača . Trebalo je masama objasniti uzroke rata i pseudodemokraciju engleskih i francuskih imperijalista . Trebalo je raskrinkati i voditi neumornu borbu protiv raznih agenata imperijalističkih sila Engleske i Francuske, koje su se svom

24

PETA KONFERENCIJA KPJ

silom trudile da gurnu Jugoslaviju u rat na svojoj strani . Trebalo je zapriječiti da se narode Jugoslavije strovali u tu katastrofu. Naša je Partija u tome radu postigla lijepe rezultate. CK je izdao već 4 komunikeja u kojima je data linija po svakom važnom događaju . Izdano je i nekoliko proglasa i drugih letaka CK ove godine u ogromnoj količini ." Osim toga, u toku ove tri godine je uspjelo obezbijediti štampanje Proletera u zemlji." Obezbijeđeno je štampanje i drugih nelegalnih organa koje smo već naveli . Izdato je mnogo raznih brošura kako legalnih tako i nelegalnih. * Nikada se nije u našoj Partiji štampalo toliko raznoga materijala kao ove posljednje tri godine." No to još sve nije ni izdaleka dovoljno. To je, doduše, veliki uspjeh naše Partije u odnosu prema onome što se prije radilo i postiglo, ali je za današnje potrebe suviše malo. Ako se osvrnemo natrag, vidjet ćemo da je naša Partija i u akcionom pogledu imala velike uspjehe , osobito od prošle godine. Partija je uspjela sprovesti velike akcije i demon93 stracije u jesen prošle godine protiv imperijalističkog rata ." Ove godine također uspjela je organizirati i voditi mnogobrojne akcije i demonstracije , kao što je proslava Prvog maja , gdje je kao npr. u Zagrebu - obustavljen sav rad i promet tramvaja ." Uspjela je izvesti velike i mnogobrojne akcije povodom godišnjice drugog imperijalističkog rata od početka do konca septembra ." Te su akcije bile vođene protiv imperijalističkog rata, za mir bez kontribucija, protv skupoće , ratnih lihvara, za demokratske i nacionalne slobode i prava, za uspostavljanje tijesne saradnje i stvaranje pakta o uzajamnoj pomoći sa SSSR-om. U svim prijašnjim akcijama bila je stalno i na prvom mjestu isticana parola za uspostavljanje trgovačkih i diplomatskih veza itd. U posljednje vrijeme vode se mnogobrojne akcije protiv skupoće ne samo po gradovima nego i po selima. Osnivaju se odbori protiv skupoće i mobilišu masovni pohodi pred općine i druge državne ustanove . Organiziraju se i vode mnogobrojni štrajkovi za popravak teškog stanja radnika. U svim tim akcijama naša Partija danas sudjeluje kao organizator i vođ. Njezin politički ugled je silno porastao . Vratilo se povjerenje širokih radnih masa u Partiju . Kod sprovođenja tih akcija moramo podvući neke najznačajnije greške koje su bile učinjene u nekim organizacijama . Tako je , npr., u Crnoj Gori * U nastavku teksta prvobitno je bilo napisano: „ Izdan je Sovjetski Ustav na 3 jezika s oko 25 000 egzemplara, izdana je biografija druga Staljina na srpskom jeziku u 10 000 primjeraka, koja se sada štampa i na hrvatskom jeziku", pa precrtano očigledno iz konspirativnih razloga, jer su navedene brošure izišle kao legalna izdanja.

REFERATI

25

od strane nekih drugova u maju ove godine data parola o demobilizaciji , o kršenju discipline, o bježanju i dezertiranju iz vojske itd. Ta je parola nanijela velike štete Partiji u Crnoj Gori, jer je njezino dejstvo imalo loše posljedice : izo lirala je Partiju od jednog dijela radnih masa, jer su zbog te parole neprijatelji Partije optuživali komuniste da su u službi talijanske imperijalističke klike itd . , koja je baš u to vrijeme počela isticati svoje pretenzije prema Jugoslaviji . Zbog toga je bio ugrožen čitav niz ljudi, koji su bili onda optuživani kao izdajnici zemlje itd . Narod nije primio tu parolu, ona mu je bila tuđa u vrijeme kada se on osjetio ugrožen izvana. Drugovi koji su tu parolu forsirali zaboravili su da je u to vrijeme bila drukčija situacija nego u jesen 1939. god ., kada je izbio imperijalistički rat , kada je parola protiv mobilizacije bila pravilna i nužna . Pri svemu tome drugovi su se pokazali , osim toga, i nedisciplinirani , jer kad im je CK ukazao na tu grešku i potrebu da se ona hitno ispravi, oni su se upustili u polemiziranje sa CK u prilično nedrugarskom tonu. Pogrešno je bilo također proglašenje generalnog štrajka u Dalmaciji , u Splitu bez ikakve prethodne temeljite pripreme." U nekim mjestima, kao npr. u Sloveniji itd . , drugovi su, kao što je i pravilno, počeli energičnije raditi na organizaciji akcija protiv skupoće itd . , ali bi bilo pogrešno , kao što je već bila kod njih tendencija, da se organizuju i sprovode političke akcije po svaku cijenu i da se izazivaju nepotrebni krvavi sukobi, koje želi i sama reakcija da bi zadala udarac radničkoj klasi i obezglavila borbu radnog naroda ubuduće. Osim toga, nisu ni vanjski uslovi pogodni za takve sukobe, niti je Partija još dovoljno mobilizirala široke mase za tu borbu. Prema tome, pred nama stoji zadaća : u prvom redu organizirati ekonomsku borbu, borbu protiv skupoće , borbu za nacionalna prava radnog naroda, za nezavisnost zemlje, za saradnju sa SSSR-om itd., i u toku svakodnevnih ekonomskih borbi putem štrajkova itd. mobilizirati široke radne mase za političke borbe. U toku ove tri godine CK je dao od sebe sve što je mogao.

Politička linija bila je pravilna kroz čitav taj period, i baš je to mnogo doprinijelo tome da je ugled naše Partije tako porastao. Slabost CK bila je u tome što nije dovoljno obezbijedio tehničku stranu dostavljanja svog raznog materijala na vrijeme nekim udaljenim partijskim organizacijama. U tom pogledu stoji CK još dosta slabo i jedna od prvih zadaća rukovodstva bit će da tu slabost savlada. Isto tako , smatram da je potrebno spomenuti da na CK leži krivnja zato što nije dovoljno posvetio pažnje i davao dovoljno političke i organiza-

26

PETA KONFERENCIJA KPJ

cione pomoći partijskim organizacijama u Bosni i Hercegovini. Vjerojatno da će drugovi delegati i sami iznijeti neke prigovore, koji će svakako mnogo doprinijeti tome da se ubuduće posvećuje još više pažnje svim tim pitanjima u svim partijskim organizacijama Jugoslavije. Organizaciono stanje naše Partije Kao što je već naprijed navedeno , uspjeli smo u toku ove tri godine da u svim oblastima uspostavimo partijske organizacije i forume. Osobito je važno naglasiti stvaranje organizacija u Makedoniji i Metohiji, gdje već mnogo godina, a u Metohiji uopće, nije bilo ilegalnih partijskih organizacija.98 Isto tako i u Bosni i Hercegovini nije bilo od 1929. god. , otkako je Partija bila i tamo razgromljena , nikakvih partijskih organizacija. Mi danas imamo u Makedoniji oko 250 članova Partije, Oblasni* komitet i nekoliko mjesnih i okružnih komiteta. U Metohiji također postoji preko 230 članova , Oblasni komitet i mjesni i okružni komiteti.100 Prema tome, danas je već čitava zemlja isprepletena partijskom mrežom . U Srbiji postoje Pokrajinski komitet i oko 1000 članova; u Vojvodini postoje Oblasni komitet i oko 600 članova; u Crnoj Gori Pokrajinski komitet i oko 700 članova; u Dalmaciji postoji Oblasni komitet ...** i u Bosni i Hercegovini postoje Oblasni *** komitet i oko 240 članova;101 u Hrvatskoj postoje CK KP H[rvatske ] i oko 2700 članova ; u Sloveniji postoje CK KP Slovenije i 12 okružnih i 4 privremena OK i oko 900 članova. Godine 1937. bila je izvršena reorganizacija u slovenačkoj i hrvatskoj KP.102 Održani su bili kongresi tih partijskih organizacija i izabrani centralni komiteti kao rukovodstva u tim organizacijama umjesto prijašnjih pokrajinskih komiteta . Stvaranje KP H [ rvatske ] i KP Slovenije učinjeno je iz više razloga. Prvo , zbog toga da se izbije oružje iz ruku neprijatelia Partije u Sloveniji i Hrvatskoj , koji su demagoški tvrdili kako je KPJ također velikosrpska tvorevina , kako u rukovodstvu sjede sami Srbijanci itd . Drugo , zbog toga da se KP u tim krajevima lakše približi masania, koje su bile nacionalno zadojene i pod utjecajem svoje nacionalne buržoazije . Treće, zbog toga da se omogući lakše vaspitavanje i uzdizanje nacionalnih kadrova u KP, koje se u prošlosti zločinački sabo* Najviše partijsko rukovodstvo u Makedoniji u to vreme nazivalo se Pokrajinski komitet . ** Praznina je ostavljena zbog toga što autor prilikom pisanja izveštaja nije imao podatke o broju partijskih organizacija. *** Kao i za partijsko rukovodstvo u Makedoniji, i ovde je upotrebljen Oblasni umesto Pokrajinski komitet.

REFERATI

27

tiralo. Četvrto , [zbog toga ] da se omogući više samoinicijative u radu Partije. Peto, [ zato ] da se izbije oružje iz ruku separatističkih elemenata unutar same Partije , koji su stalno radili na cijepanju Partije iskorištavajući greške kako prijašnjih tako i tadašnjih rukovodstava. Godine 1936. pojavila se u Sloveniji vrlo jaka separatistička i cjepačka tendencija koju su neprijatelji Partije poveli na osnovu nekih krupnih, upravo zločinačkih, nekonspirativnih* djela nekih ljudi iz rukovodstva , kao, npr., Oskara [Karla Hudomalja ] , koji je skrivio provalu u Sloveniji 1936. god. šaljući legalan i nelegalan materijal u zemlju preko neke malodobne djevojke, koja uopće nije imala ništa zajedničkog s Partijom. Tom prilikom je bio zabranjen list Mlada pota i onemogućen rad na legalizaciji omladine. Blagodareći ** energičnim mjerama, uspjelo je likvidirati taj separatistički pokušaj nekih tuđih elemenata u Sloveniji.103 Ako procijenimo rezultate koji su postignuti poslije stvaranja KP H[ rvatske ] i KP Slovenije, onda vidimo da su oni pozitivni , da su te partije , bez obzira na sve greške i skretanja, učinile velik korak u svom razvitku . Još ima grešaka lokalnog patriotizma i ostataka separatizma kod nekih ljudi u tim partijama, ali one se pojavljuju donekle i u Srbiji i u nekim drugim mjestima . Ne vodi se dovoljno računa o proleterskom centralizmu i internacionalizmu . O tom skretanju CK KPJ stalno je signalizirao i vodio borbu . Ali to je razumljivo jer sitnoburžoaski utjecaj nacionalne buržoazije još nije nestao iz naših redova. On još postoji jer dolazi u Partiju s novim članovima, koji se još nisu otresli toga utjecaja . Da je to tako, najbolje se vidjelo kod slučaja kad su 1936. god. u slovenačkoj omladini *** rukovdeći omladinci izvršili ne samo akt separatističkog cijepanja i stvaranja neke samostalne slovenačke omladinske organizacije nego su i pokidali svaku vezu s ostalom omladinom u Jugoslaviji . Omladina Iako će po tome pitanju biti podnesen poseban referat,**** ja ću ipak da se osvrnem s nekoliko riječi na to pitanje. Kao i Partija, tako i komunistička omladina Jugoslavije pretrpjela je velike udarce od agenata klasnog neprijatelja u vrhovima naše Partije . Spomenut ću samo jedan priBilo je napisano ,,i konačno prljavih" pa precrtano . ** Ova rečenica je naknadno dopisana. *** Misli se na SKOJ u Sloveniji. **** Reč je o referatu Ive Lole Ribara KPJ i pitanje rada među omladinom. Vid. str. 113-125.

28

PETA KONFERENCIJA KPJ

mjer iz 1936. god. , kada su poslije VI kongresa Komunističke omladinske internacionale rukovodeći ljudi naše Partije, kao što su bili Muk i Gorkić, raspustili naš SKOJ i napravili čitav 104 haos u redovima naše omladine. Istom 1937. god. CK je pomogao da se formira rukovodstvo omladine , [ da se ] uspostave omladinske organizacije prilagođene novoj situaciji u duhu VI kongresa i očiste omladinski redovi od štetnih elemenata. Poslije toga omladina je koraknula silnim koracima naprijed, i danas je postigla več takve rezultate kako u organizacionom pitanju tako i u povezivanju s mladom generacijom kakvih nikada prije nije postigla.105

Žensko pitanje I o ženskom pitanju će biti poseban referat, * jer je to za nas vrlo važno pitanje, ali kome, na žalost , naši drugovi u nekim organizacijama još uvijek ne posvećuju dovoljno pažnje. Drugarice će o tome ovdje i same da govore , ali je potrebno da ovdje podvučemo to da sve što su drugarice do danas na ženskom radu postigle uspjeha bilo je uglavnom bez pomoći drugova, a često i uz smetnje od samih drugova. Potrebno je ovdje naglasiti da se baš u onoj pokrajini gdje se najmanje moglo nadati opaža najviše razumijevanja kod drugova za žensko pitanje, a to je u Crnoj Gori . U Crnoj Gori partijska organizacija ima preko 50 žena u Partiji , mnogo više nego ijedna druga pokrajina , iako su u drugim pokrajinama uslovi za rad među ženama još mnogo bolji.106 Ovo pitanje treba danas ovdje temeljito pretresti i prekinuti sa starim metodama sabotiranja i nehaja za rad među ženama od strane drugova .

Naši dobrovoljci u Španjolskoj Kada je buknuo građanski rat u Španjolskoj , KPJ je među prvima odmah poćela slati svoje borce u pomoć herojskom španjolskom narodu.107 Članovi KPJ u prilično velikom broju bili su među prvima koji su 1936. god . sačinjavali ono jezgro Internacionalne brigade koje je u najkritičnijim časovima umarširalo u Madrid da pomogne zaustaviti Frankove bande pred madridskim zidinama. Tu su pali najbolji mnogi naši borci braneći Madrid . Kasnije je KPJ postepeno mobilizirala, kako u zemlji tako i među našom emigracijom , proleterske borce i slala ih u Španjolsku . I kao što su među * Ima se u vidu referat Vide Tomšič Zadaci KPJ u radu sa ženama. Vid. str. 126-145.

REFERATI

29

prvima došli u Španjolsku , tako su među posljednjima izašli , braneći do same granice odstupanje bjegunaca pred Frankovim hordama. Skoro na svim bojištima bili su naši borci i svojim su herojstvom visoko digli zastavu Kominterne i naše Partije. Svega je bilo u Španjolskoj oko 1200 naših jugosloven108 skih boraca, a poginulo je od toga skoro polovica . Prema izjavi Martija i mnogih drugih , naši drugovi su bili ne samo među najhrabrijima nego i najdiscipliraniji.10 Bilo je , doduše, nekoliko likvidatora koji su uskoro poslije dolaska razvijali teoriju čuvanja kadrova i htjeli da se vrate . Takvih je bilo svega oko 7-8, koji su, osiin toga, umjesto da se bore , vodili grupašku borbu i na taj način sramotili našu Partiju.110 Kao što je poznato , još i sada se nalaze među ostalima i naši borci u koncentracionim logorima pod najstrašnijim uslo111 Naša vlada odbija vima u kojima ih drži Petenova reakcija . uprkos svim protestima da poduzme korake za povratak naših boraca, a ukoliko nekome i uspije da se istrgne iz pandža reakcije u Francuskoj , i da se vrati , reakcionarni režim Cvetković- Maček strpa ga ovdje u koncentracioni logor."2 Dužnost je naša: prvo , da poduzmemo sve kako bi se prisilio režim da poduzme korake za povratak naših boraca i , drugo, da im se olakša položaj tamo putem slanja paketa i novca. Organizacione greške U organizacionom pogledu naši su drugovi pravili dosta krupne greške, a još ih i danas [ prave ] u nekim pokrajinama; i to u većini slučajeva drugovi ne shvaćaju pravilno organizacione principe . Najkarakterističniji slučaj bio je u Hrvatskoj , gdje su rukovodeći drugovi stvorili komisije, kao, npr., seljačku komisiju , žensku , sindikalnu i tako dalje , što je, razumije se pravilno, ali je bilo potpuno pogrešno prepuštati tim komisijama, kao, npr. , seljačkoj , organizaciono pitanje na selu za čitavu Hrvatsku . Tako se, npr. , ta komisija direktno iz Zagreba povezivala s raznim selima , stvarala organizacije mimo mjesnih i okružnih partijskih organizacija . Na taj je način CK KPH prepustio rukovođenje partijskim radom i organizaciono pitanje raznim komisijama, a sam postao neka vrsta savjetodavnog biroa . Takav način je bio potpuno u duhu organizacionog partijskog likvidatorstva kod drugova u Hrvatskoj , koji su htjeli da Partiju vode** putem raznih komisija,

* U originalu slede reči uglavnom bili sindikalisti", pa su precrtane. ** Prvobitno je bilo napisano ,,kroz sindikate i", pa je takođe precrtano.

1

30

PETA KONFERENCIJA KPJ

umjesto da bude obrnuto i da te komisije budu samo pomoćna i savjetodavna tijela . "¹³

Drugi slučaj je bio u Dalmaciji, gdje su također likvida— elementi htjeli likvidirati Partiju torski - sada isključeni na taj način što su ne samo zanemarili svaki organizacioni rad Partije nego su se otvoreno borili protiv stvaranja partijskih organizacija, a stvarali su Stranku radnog naroda i čak odredili članske uloge, o čemu je već govoreno. Sličnih slučajeva je bilo i u Srbiji i nekim drugim mjestima, gdje su simina likvidaciji Partije, kao što novci * svom snagom radili 114 Sve ove greške nisu bile slusmo već naprijed spomenuli. čajne, već djelomično djelo prirepaštva i likvidatorstva, a djelomično direktno djelo agenata klasnog neprijatelja u redovima Partije. Sve ove greške bile su uklonjene energičnim mjerama CK, bilo skidanjem s rukovodstva , bilo isključenjem krivaca iz Partije.

Pitanje kadrova

Pitanje kadrova za našu je Partiju najvažnije, ali i najbolnije pitanje. „ Kadrovi rješavaju sve ”, kazao je naš veliki učitelj i vođa drug Staljin u 1935. god . pred mladim oficirima Crvene armije. ** U toj riječi druga Staljina kazana je duboka misao našeg velikog učitelja, koja nam objašnjava kako su ljudi, sposobni kadrovi , ti koji mogu sve da rješavaju i sve zapreke da savladaju . Ali drug Staljin nam je govorio i to da kadrove treba uzgajati kao nježne biljke . Njih treba s puno njege i čovječnosti uzdizati i vaspitavati ako hoćemo da stvorimo od njih ljude koji će sve savladavati . I baš zato što su Lenjin i Staljin vaspitavali i strpljivo i neumorno gajili boljševičke kadrove , baš zato su oni ne samo pobijedili u građanskom ratu kapitalizam nego i izgradili socijalizam . Pod očinskom ljubavlju i rukovodstvom druga Staljina izgrađeno je na desetke i stotine hiljada divnih partijnih i bespartijnih boljševika, sposobnih na najveće podvige kakvih historija ne pamti, koji su stvarali i svakodnevno stvaraju prava čuda i herojstva u proizvodnji, u armiji , u nauci itd. I u našoj Partiji mi moramo to pitanje postaviti tako kako nas uči drug Staljin . U našoj Partiji s kadrovima, sa sposobnim rukovodećim kadrovima, stoji vrlo slabo usljed * Pristalice Sime Markovića. ** Vid.: J. Staljin, Pitanja lenjinizma, Kultura", Beograd 1946, str. 494 (Govor apsolventima Više vojne akademije Crvene armije održan u Kremaljskom dvoru 4. maja 1935).

REFERATI

31

zločinačke politike kadrova koju su sprovodile rukovodeće štetočine u prošlosti . Uslijed frakcijskih borbi u vrhovima, rukovodeći ljudi iz desne i lijeve frakcije odgajali su sebi frakcionaški zagrižene trabante. Oni su na taj način upropastili mnogo inače čestitih radnika . U školu su ti ljudi također slali većim dijelom takve ljude u koje su bili sigurni da su dosta frakcionaški odgojeni i sigurni . Zbog toga su se i u školi produžile frakcijske borbe između pristalica obiju frakcija; zbog toga je veći deo tih ljudi propao za našu Partiju ; zbog toga ih je mnogo postalo neprijateljima naroda - trockistima itd .; zbog toga su mnogi od tih ljudi koji su se vratili u zemlju postali izdajnici pred klasnim neprijateljem kad su bili pohapšeni; zbog toga su se mnogi pasivizirali , tako da je jedan vrlo malen broj ostao vjeran Partiji i radi danas 115 u Partiji." Štetočine koje su se nalazile u vrhovima Partije i radile u interesu klasnog neprijatelja znale su vrlo dobro čime mogu najbolje da naštete Partiji i zato su činile sve da onemoguće vaspitavanje novih rukovodećih kadrova. Te štetočine su gurale obično u stranu one radnike koji su se sami uzdizali . Uzmimo samo primjer Đure Đakovića , koga su više godina držali po strani, iako je imao veliki autoritet među radnicima.116 Mnogi od vas sigurno znate da do 1934. god ., dakle punih četrnaest godina , nije bilo gotovo nikakve lenjinističke literature u zemlji; bilo je čak vrlo malo marksističke." Kapital i još neke stvari bile su prevedene istom na robiji i štampane 1934. god. , iako su bili do šestojanuarske vojne diktature uslovi prilično povoljni , mnogo bolji nego što su danas.118 Sve to pokazuje kako je ta politika kadrova išla za tim da Partija ostane bez sposobnih rukovodećih kadrova iz redova proletera, radnika, vjernih djelu radničke klase ; išlo se za tim da ostane ta štetočinska klika bez konkurencije na rukovodećim mjestima i da bez kontrole i nesmetano vrši svoj razorni štetočinski i antipartijski rad . Ako su ponekad i dopustili da u rukovodstvo ude pokoji pošten i Partiji odan radnik, koji je bio poznat i popularan u redovima radnika, onda je to bilo samo zato da dobiju firmu za rukovodstvo , da zavaraju Kominternu itd . Oni su nastojali obično takvog čovjeka pridobiti za sebe, demoralizirati ga i tako uništiti . To se radilo na taj način što su ti tipovi nastojali otkriti kod takvih poštenih radnika njihove slabe i negativne crte i onda kod njih to podjarivati, umjesto da ih ispravljaju i pomognu da se od toga izliječe . Ako oni nisu uspjeli da taj zločinački rad izvrše i na taj način čovjeka unište, onda su takvog druga na bilo koji način izgurali iz rukovodstva s motivacijom da je nesposoban za tako visoku funkciju. Oni nisu pomagali drugove koji su

32

PETA KONFERENCIJA KPJ

bili slabije politički i teoretski spremni, naprotiv, oni su radili na sve moguće načine da u takvom drugu ubiju vjeru u njegove sposobnosti, da razviju kod njega osjećaj malovrijednosti i da ga moralno utuku . Eto , to je nekoliko primjera kako su radili agenti klasnog neprijatelja na uništavanju naših kadrova u prošlosti, i nije onda čudo da mi danas , poslije dvadeset godina tako oskudijevamo u sposobnim političkim i teoretski razvijenim rukovodećim kadrovima. Osim naprijed navedene štetočinske politike udarac je zadala našoj Partiji vojna diktatura.119 du bilo je poubijano mnogo odanih partijaca, agilnih, koji su gorjeli na radu i baš zato ih je

kadrova, jak U tom periosposobnih i reakcionarni

režim poubijao. Dalje, i danas se još neprekidno hapse mnogi dobri aktivisti , koji se šalju na robiju i u koncentracione logore itd. Sve je to također uzrok da je stalna potreba za rukovodećim kadrovima velika. Kao što i vi sami , drugovi, vidite i svakodnevno osjećate u svome radu, mi zaista silno osjećamo nedostatak u rukovodećem kadru, u ljudima politički i teoretski razvijenim . Ta se oskudica tim više osjeća čim više se naša Partija organizaciono razvija, čim više ona brojčano raste i naročito čim više ona dobiva utjecaj u masama i treba da postane organizator borbe radnog naroda. Najslabije stoje u tom pogledu one pokrajine u kojima donedavna nije bilo partijske organizacije, kao, npr., Makedonija, Bosna i Hercegovina, Metohija i Dalmacija, gdje su se u toku dvadeset godina danas već isključeni elementi pobrinuli da se ne izgradi sposoban partijski aktiv, već su zadržali za sebe firerski monopol.120. U sve te pokrajine CK KPJ šalje instruktore na dulji period da bi 121 poNo mogli politički i organizacioni rad tamošnjih drugova.' sve je to još premalo . Mi ćemo morati , dok se ne izgradi više sposobnih funkcionera, slati još više instruktora u takve pokrajine i mjesta, iako raspolažemo vrlo ograničenim brojem takvih sposobnih drugova za instruktorski rad. Ovo slanje ide na štetu onih organizacija koje su jače razvijene, i to će biti dotle dok ne uspijemo odgojiti više novih sposobnih rukovodećih aktivista . Mi danas raspolažemo velikim brojem tzv. nelegalaca koji se sakrivaju pred policijom , koja ih traži da ih strpa u koncentracione logore ili u zatvor.12 Većinom su to sposobni drugovi, ali se ne mogu iskoristiti kako treba uslijed njihove nelegalnosti , iako neki od tih drugova ipak mnogo koriste Partiji u onim mjestima gdje se nalaze.* * Umesto ove rečenice bilo napisano : ,,Mnogi od tih nelegalaca iskorištavaju se već preko godinu dana na instruktorskom radu i postignuti su lijepi rezultati".

REFERATI

33

S obzirom na današnju političku situaciju , sve veću reakciju i ratnu opasnost, pred nas se u još oštrijem obliku postavlja zadaća uvlačenja žena u Partiju i na rukovodeća mjesta, postavlja se zadaća za čitavu Partiju da se na rukovodeća mjesta privlače novi , nekompromitirani drugovi i drugarice, ljudi koji ne podležu vojnoj obavezi i koji nisu kompromitirani i poznati policiji . Prilikom posljednje mobilizacije i [otvaranja ] koncentracionih logora pokazalo se koliko je aktuelno to pitanje privlačenja drugarica i nekompromitiranih drugova na odgovoran rukovodeći rad.123 Partijske organizacije u Crnoj Gori , Srbiji , Makedoniji i donekle u Sloveniji već su počele raditi u tome pravcu i uvlačiti drugarice na rukovodeća mjesta , ali u Hrvatskoj i drugim oblastima u tome pogledu stoji vrlo slabo .* U mnogim našim partijskim organizacijama postoji još uvijek sektaška greška u pogledu privlačenja novih odanih radničkih boraca u Partiju , postoji bojazan pred dolaskom novih ljudi, novih snaga za pojačanje redova naše Partije. U mnogim mjestima zasjeli su u organizaciji i u forumima, kao što smo već jedanput spomenuli , začahurili se u svom uskom krugu i ne puštaju nikoga više u Partiju, razni oportunisti, koji se boje novih boraca. S tom praksom treba prestati, treba otvoriti vrata Partije odanim Partiji i radničkoj klasi , agilnim borcima koji su u svakodnevnim borbama pokazali kako u sindikatu, u fabrikama, tako i u drugim masovnim organizacijama da imaju povjerenje radništva i da su zaslužili zvanje člana Partije . Takvi oportunisti su zasjeli i smetaju razvitku Partije u jednom od najvećih rudarskih revira Jugoslavije, u Trbovlju. Oni su tipičan primjer ovdje navedenog sektaštva u pogledu vaspitavanja kadrova i uvlačenja novih boraca u Partiju . Već sedam godina , koliko nam je poznato , ima isti broj od 100 članova.24 U Trbovlju , Zagorju i Hrastniku, gdje ima preko 15 000 rudarskih i drugih industrijskih radnika; u Trbovlju , gdje postoje najstarije radničke generacije u Jugoslaviji, gdje postoje tolike borbene tradicije itd., stoji naša Partija organizaciono tako slabo i u rukovodećim kadrovima samo uslijed sektaške začahurenosti . U Trbovlju , gdje su drugovi u samom mjestu dobili na izborima 11. decembra 1938. god . 900 glasova uprkos teroru i prijetnjama klerikalaca, naši drugovi nisu bili sposobni izgraditi jači partijski rukovodeći aktiv i organizaciju. Sličan, a još i gori slučaj je u Jesenicama , gdje u samoj fabrici radi oko 4000 radnika, a svih u mjestu ima preko 5000. U tom mjestu je Partija donedavna brojala svega 12 članova. Opor* Celu ovu rečenice autor je naknadno dopisao.

3 Peta konferencija KPJ

34

PETA KONFERENCIJA KPJ

tunisti koji su zasjeli u toj organizaciji upravo zločinački ometaju razvitak Partije, priliv novih snaga u nju i izgradnju novih rukovodećih kadrova. To je i razlog da, kako u Jesenicama tako i u Trbovlju daju ti oportunisti otpor partijskoj liniji , prave čitav niz grešaka i koče borbu radničke klase i na taj način služe interesima klasnog neprijatelja u interesu izrabljivača radnika . Takvih primjera ima još mnogo, ali dali smo ova dva kao najtipičnija primjera, koji su dovoljni da na osnovu njih poduzmemo odlučne mjere protiv toga. Tu treba biti odlučan, treba odstraniti iz rukovodstva u tim i takvim organizacijama sve one koji smetaju radu i razvitku Partije, treba u te organizacije dovesti nove, poštene, disciplinirane i Partiji odane kadrove na rukovodeća mjesta. Zbog svega toga nastao je izvjestan antagonizam između

tzv. mladih i starijih partijaca. Mlađi , koji su puni poleta i već prekaljeni u svakodnevnim borbama, s nepovjerenjem gledaju na sve starije partijce stvarajući nepravilan zaključak da su svi stariji partijci kao po pravilu oportunisti i nesposobni za konstruktivan rad u Partiji. To je skroz pogrešno. Treba kombinirati stare i mlade kadrove i sastavljati od njih zajedno rukovodstva, jer ima mnogo starijih drugova koji su ostali dobri , borbeni i agilni za partijski rad. Oni posjeduju mnogo stečenih iskustava, koja se mogu i [ koja] treba umjesno iskoristiti , i koji mogu tim svojim iskustvima mlađima mnogo koristiti u njihovom radu i izgrađivanju . Naša Partija naročito slabo stoji u kadrovima na selu, i baš zato je to i organizaciona njena najslabija strana . Ovdje će trebati posvetiti mnogo više pažnje tome pitanju. Ne smije se na selu prepustiti razvitak kadrova samotoku , već treba organizirati izgradnju Partiji odanih aktivista seljaka. Bez temeljite pripreme sposobnog seljačkog partijskog kadra neće biti moguće ostvariti savez radnika i seljaka . To je najbolnije pitanje za Srbiju . PK Srbije najmanje je u tom pogledu učinio , iako su za rad među seljacima u Srbiji vrlo dobri uslovi , što se može vidjeti i po uspjesima koje postiže Dragoljub Jovanović svojim demagoškim parolama, često čisto komunističkim, da bi zavarao seljačke mase, što mu i uspjeva blagodareći tome što naši drugovi u Srbiji ne posvećuju brigu kadrovima za selo i što , tako reći, ništa ne rade među seljacima.125 Druga slaba strana Partije u pogledu izgrađivanja kadrova jeste industrija, [ jesu ] fabrike. U Partiji ima vrlo malo izgrađenih kadrova iz [ redova ] industrijskih radnika . Partija isto tako i zbog toga slabo stoji organizaciono u većim industrijskim mjestima. To se naročito opaža u Srbiji, gdje je koncentrisano najviše industrijskih poduzeća . U Nišu,

REFERATI

35

Kraljevu , Kragujevcu i u mnogim drugim mjestima partijske organizacije stoje vrlo slabo . Donekle je tome krivo* što je u Srbiji naročita oskudica u rukovodećim kadrovima iz [ redova] industrijskih radnika . Partijsku organizaciju u Srbiji je najjače pogodila ona zločinačka politika kadrova koju je provodila desna frakcija na čelu sa Simom Markovićem i kompanijom. Frakcionaštvo je uništilo mnoge inače čestite radnike, koji su danas smetnja za rad Partije i otvoreno istupaju protiv partijskih rukovodstava i pojedinih istaknutih drugova. No nije samo to krivnja što mi danas još stojimo tako slabo s partijskim kadrovima u industrijskim centrima. Tu krivnja donekle postoji i kod naših drugova rukovodilaca u Srbiji, koji dugo nisu znali učiniti prekretnicu i likvidirati s otprije naslijeđenim esnafskim organizacionim načinom rada, privlačenjem uglavnom esnafskih radnika u Partiju , umjesto da se udari čvrsta baza u fabrici, da se u svim industrijskim mjestima pronađu odani i dobri aktivisti od industrijskih radnika . Drugovi u Srbiji moraju ozbiljno da se posvete ovom pitanju od ogromne važnosti , pitanju prodiranja u industrijska preduzeća i izgrađivanja sposobnih partijskih aktivista u svim mjestima od industrijskih radnika. Isto to važi i za rad i izgradnju kadrova na selu u Srbiji . Ima i u drugim krajevima i mjestima Jugoslavije sličnih slabosti i zanemarivanja ali mi smo pokazali primjer Srbije, gdje u tom pogledu zaista stoji najslabije, premda bi Srbija morala prednjačiti već i zbog toga što je to vladajuća nacija, čija buržoazija ugnjetava ostale narodnosti u Jugoslaviji . Drugovi u Srbiji trebaju to imati u vidu i moraju nastojati da KP u Srbiji i po broju i sposobnosti svojih kadrova i po organizacionoj i akcionoj svojoj sposobnosti zauzme prvo mjesto u KPJ, da bude u prvim redovima KPJ u borbi ugnjetenih naroda i obespravljene radničke klase Jugoslavije.

Školovanje kadrova Baš zbog tog pomanjkanja rukovodećih kadrova, teoretski i politički školovanih, postavlja se pred našu Partiju jedno od najvažnijih i najhitnijih pitanja , a to je : organizacija nižih partijskih škola i kurseva za sve partijce i viših za rukovodeće partijske drugove. Do pred dvije godine nije se u tom pogledu gotovo ništa učinilo . Ukoliko se nešto i radilo, to je bilo više individualno izučavanje marksizma-lenjinizma bez sistema i ozbiljnog prilaženja tome pitanju . Nije potrebno ponovo se * Dalje je bilo dopisano „ pomanjkanje sposobnih kadrova", pa precrtano.

36

PETA KONFERENCIJA KPJ

vraćati na to ko je bio tome kriv, jer je to već ovdje objašnjeno, ali moramo ipak naglasiti da i kod samih drugova, kako rukovodećih tako i običnih članova Partije, nije se tome posvećivalo dovoljno pažnje, tj . oni se nisu ni sami pobrinuli da dođu na bilo koji način do toga da popune svoju teoretsku i političku prazninu . Mi znamo da nije bilo, a ni danas još nema dovoljno volje i ljubavi za teoretske i političke knjige i materijale kod mnogih drugova, i to rukovodećih, osobito radnika. Mi smo imali dovoljno prilike da vidimo kako neki rukovodeći ljudi čak i najvažnije direktive CK često ne čitaju . Pita se sada kako će ti ljudi znati i moći sprovoditi partijsku liniju? Kada ti drugovi ne izučavaju takve kratke materijale, kako se može, onda, vjerovati da će oni izučavati i čitati brošure i čitave lenjinističke knjige ? Uski prakticizam je još česta pojava u našim partijskim organizacijama. Drugovi se izgovaraju da se ne stiže, da su preopterećeni partijskim radom itd., kao da izgrađivanje samoga sebe nije važan partijski rad . Ima još i danas drugova , i to rukovodećih, koji potcjenjuju izgrađivanje kadrova, tj . školovanje ljudi . Oni se bune ako treba nekoga privremeno odvojiti od praktičnog rada i poslati ga na određen rok u školu itd . To je pogrešno; treba u prvo vrijeme dati mogućnost ljudima da se donekle naoružaju, kad se za to pruži zgoda, marksizınom-lenjinizmom , teoretskim i političkim znanjem. Naša Partija, kao i sve sekcije KI , dobila je prije jedne i po godine jedno silno teoretsko oružje, dobila je Historiju Svesavezne KP(b) .126 U toj divnoj knjizi, na kojoj je sarađivao i sam naš veliki učitelj i vođa drug Staljin, sažeto je u najpopularnijem vidu ogromno iskustvo u obliku historije najrevolucionarnije partije, partije boljševika . U toj knjizi je ocrtan čitav herojski put SKP (b) , koja je srušila kapitalizam i izgradila socijalizam. Na toj historiji se danas uči proletarijat čitavog svijeta i na toj historiji treba da se uči naš partijski aktiv i proletarijat Jugoslavije . Zbog naročitih okolnosti koje vladaju kod nas , ta je dragocjena knjiga došla u vrlo malom broju u Jugoslaviju. Nisu je dobile ni sve partijske organizacije. Ali u mnogim partijskim organizacijama drugovi su našli mogućnost da tu knjigu umnožavaju kako su god mogli i znali, samo da bi se mogla izučavati. Tu inicijativu [ treba] pozdraviti i treba nastaviti u tom pravcu dok CK ne bude u mogućnosti da pruži članstvu štampanu Historiju SKP(b). *127 * U nastavku je bilo još napisano : „ a ja se nadam da će to biti skoro", pa je precrtano.

REFERATI

37

Posljednje godine počelo se malo sistematskije održavati partijske kurseve i škole, ali je to sve još vrlo malo . CK je već organizirao jednu kratkovremenu školu ,* u kojoj je mjesec dana učilo oko 20 drugova i drugarica iz cijele zemlje i koja je dala vrlo dobre rezultate.128 Poslije ove konferencije to će biti njegova najvažnija zadaća da obezbijedi organizaciju škola i kurseva po čitavoj zemlji . Pri tome će CK trebati pomoć svih oblasnih i nacionalnih centralnih komiteta. Zadaća CK će biti da odabere sposoban predavački kadar, da kontroliše sve kurseve i škole u zemlji i da izradi jedinstven program za sve kurseve i škole za sve partijske organizacije u zemlji . Još jedanput je potrebno naglasiti da se drugovi ne odnose prema tome pitanju sektaški , da smatraju to kao svoju najvažniju zadaću. Treba udesetostručiti svoje napore na školovanju kadrova; treba nadoknaditi to što se u prošlosti zločinački propustilo, uprkos svakodnevnim borbama i radu koji danas slabo partijski školovan kadar teško savladava ili ga uopće ne može savladati . Događaji koji se približavaju nalažu nam da tako postupamo . Neka nas ne buni opća situacija i neka se drugovima ne zavrti u glavi od nekih uspjeha akcija, pri čemu, onda, misle da danas nije vrijeme za školovanje i izgrađivanje kadrova . Postupak s kadrovima i sistem rukovodstva U KP je vrlo važno to kakvi su odnosi među drugovima, kako među rukovodećim drugovima tako i među običnim članovima. Od tih odnosa mnogo zavisi uspjeh rada Partije. Ako među drugovima, osobito rukovodećim, nema onog toplog drugarstva koje treba da nas veže u zajedničkoj borbi za zajedničke ciljeve , onda će svakako mnogo stradati uspjeh te borbe, jer ne može biti da neko mrzi svoga druga a da bi u isto vrijeme mogao iskreno voljeti stvar za koju se bori. Nemoguće je u isto vrijeme mrziti druga i u isto vrijeme raditi s njime iskreno. Neki drugovi govore : „ Ja ga ne volim", ili: „ Mrzim ga, ali ću u interesu stvari s njime raditi". To je neiskrenost, to nije pravilno, jer takav čovjek nije siguran za Partiju, jer on će moći jednog dana iz lične povrijeđenosti da zamrzi i tu stvar za koju se prije tobože borio. To nisu svojstva komunista, to su svojstva donesena iz sitnoburžoaske i buržoaske sredine u našu Partiju . U avangardi proletarijata * Reči koje slede do kraja rečenice naknadno su dopisane.

38

PETA KONFERENCIJA KPJ

ne može biti mjesta takvim pojavama, protiv njih se treba boriti i iskorijeniti ih jer one truju zdravi partijski organizam . Osobito je opasno ako postoje međusobna netrpeljivost i neslaganje u nekom partijskom forumu. Takav forum uopće nije sposoban da radi s uspjehom i ekspeditivno . U takvom forumu se, onda, stalno nateže i nadmeće . Zbog uzajamne netrpeljivosti često se dobri prijedlozi ne prihvaćaju jer postoji zavist. Takve pojave bile su česte u prošlosti i , kao što smo već vidjeli, one su nanijele velike štete našoj Partiji . Forumi u kojima se drugovi ne slažu više štete nego što koriste. U takvim slučajevima treba odmah viši forum da posreduje i da pomogne ukloniti ono što prouzrokuje takvo stanje , tj . i putem skidanja s rukovodstva takvih drugova koji smetaju na taj način pravilnom funkcioniranju foruma . Odnos drugova iz viših partijskih foruma prema drugovima iz nižih foruma ili običnim članovima ne smije da bude komandantski , ne smije se postupati administrativno , već drugarski ukazivati na greške drugova ili strpljivo im objašnjavati stvari. Pri raspodjeli kadrova na razne funkcije ne vodi se dovoljno računa o tome da li dotični drug odgovara za taj posao itd ., a ako takav drug ne može da se snađe na tome poslu ili načini grešku , onda je kriv samo on. A, u stvari , odgovornost pada na dotične rukovodeće drugove koji su ga postavili na posao kojem on ne odgovara . Na primjer, u Sloveniji ove godine, gdje su drugovi poslali jednog druga** u njegovo rodno mjesto da nešto organizira ne vodeći o tome računa da može biti prepoznat i pasti u ruke vlasti . Tako se i dogodilo. Taj drug je pao u zasjedu i teško je ranjen od žandara koji su pucali na njega.129 Drugi slučaj je bio sa St [egnarom ] u Tržiču , koga su tamo poslali po poslu , i isto je tako pao ."130 Treći je slučaj bio u Jesenicama, gdje su drugovi znali da postoji opasnost za jednog druga, koga su žandari tamo tražili i konačno uhvatili i na mrtvo ime isprebijali.¹³¹ Umjesto da su ga onda opozvali i poslali u drugo mjesto, tvrdili su da je tamo potreban i da mora ostati na tome radu . Ovo dokazuje da se neodgovorno izlagalo drugove opasnosti , da se ne štede kadrovi i ne vodi o njima briga. Često se poneki drug voli praviti važan pred običnim članom ili pred nekim drugom ili drugovima iz nižih foruma misleći da će tako pojačati svoj autoritet ili autoritet foru* Posle reči „ ne slažu ” pisalo je „ na besprincipijelnoj bazi❞ što je precrtano . ** Prethodno je bilo napisano „Reka", a zatim, verovatno, iz konspirativnih razloga precrtano.

REFERATI

39

ma, a zapravo takvi drugovi ispadaju smiješni i neozbiljni. Prvo svojstvo boljševika čime se oni odlikuju od svih drugih ljudi jeste skromnost. Ako neki drug nešto pogriješi , treba najprije da se ispita da li je pogreška učinjena hotimično ili iz neznanja. Osobito ne valja da drugovi upotrebljavaju psovke i ostale vrste grdnja i vrijeđanja . Takvim postupcima također nema mjesta u Komunističkoj partiji . Takvi postupci odbijaju ljude, osobito one mlađe i slabije, zastrašuje ih se na taj način i stvara kod njih antagonizam ne samo prema takvom čovjeku koji tako postupa nego i prema forumima samim. Time se krnji ugled rukovodilaca i čitavog foruma u kome se ti ljudi nalaze. Lični život članova Partije Obično naši drugovi misle da se njihov lični život samo njih tiče. To nije tačno, nego , naprotiv, Partija mora voditi računa o ličnom životu svakoga pojedinog člana Partije. Jer treba da se ne zaboravlja to da široke radne mase još kako paze na to kako se ponašaju u ličnom životu komunisti i ostali rukovodioci u radničkom pokretu . Buržoazija nas je najradije napadala da rušimo porodicu ukazujući pri tome na Sovjetski Savez, što je bila najpodlija laž, jer nigdje nije posvećeno toliko brige porodici kao što je to slučaj u SSSR-u . Prema tome je i naša dužnost ovdje da pitanje odnosa u porodici postavimo na prave temelje proleterskog morala i drugarstva. Komunista treba da daje primjer i u ličnom životu , kao što ga daje i u svakodnevnim borbama . Nerijetko ima slučajeva da se čak i članovi Fartije ponašaju nedrugarski prema svojoj drugarici, pa je čak i tuku . Drugi, opet, vole da se žene ili neke drugarice ponašaju kao kakve malograđanske djevojke u pogledu muškaraca itd. Sve to silno ruši ugled samih tih drugova i drugarica, a i Partije.* Drugo pitanje jeste pitanje opijanja, koje se još ponekad događa osobito kod slovenačkih drugova. Ova sklonost dovodi lako do vrlo neugodnih stvari, jer takvi drugovi mogu u pijanstvu svašta pričati , što može dovesti u opasnost partijske interese. Osim toga, to nije dostojno člana Partije. * U nastavku pasusa bilo je napisano pa precrtano sledeće : ,,Još ni danas nije zaboravljen onaj slučaj u Zagrebu 1933. god., kada ie jedan tip u ime Partije dovodio u svoj stan mlade drugarice i tu ih uz zvuke Internacionale' iskorištavao. Drugi slučaj je bio u Beogradu 1936. god., kada su neki intelektualci, nazovikomunisti, pravili orgije u ime Partije s mladim djevojčicama iz gimnazije, zbog čega ie buržoazija digla silnu dreku protiv komunista. Takvih pojava je bilo više i one su nanijele ogromne štete našem pokretu ."

40

PETA KONFERENCIJA KPJ

Razna skretanja i nezdrave pojave u Partiji Već sam naprijed iznio čitav niz raznih skretanja i štetnih pojava za Partiju , ali ćemo ovdje iznijeti još nekoliko primjera tih skretanja koja su se pojavila naročito u posljednje tri godine. Kad je Partija počela da energično čisti svoje redove, svi oni koji su bili iz Partije odstranjeni nisu položili svoje oružje, nego su i dalje rovarili i još rovare . To se naročito opazilo gotovo u svim većim mjestima gdje postoje partijske organizacije . Takav slučaj je u Zagrebu, i to naročito tipičan, gdje su se takvi elementi ujedinili i s periferije vodili borbu protiv Partije putem kleveta protiv nekih odgovornih drugova, putem raznošenja lažnih glasova, putem sistematskog davanja otpora liniji Partije i iskrivljavanja linije Partije itd. Protiv svih tih elemenata ČK je vodio vrlo oštru borbu , publikovao njihova imena u Proleteru i [ preduzeo sve do ] mobilizacije članstva protiv takvih elemenata.132 U Beogradu su pokušali bivši desni frakcionaši na čelu s Lj . Radovanovićem da vode borbu protiv Partije. Njihov metod jeste još uvijek onaj stari. Oni podmeću drugovima na koje sumnjaju da su u rukovodstvu razne prljave stvari ; oni kleveću drugove i šire glasove kako će uskoro Kominterna pročistiti i najuriti sve što je sada u rukovodstvu Partije itd . Dalje, o tome kako je Sima Marković na Akademiji nauka i da je odlikovan itd., samo da bi na taj način utvrdili vjeru kod bivših frakcionaša, a izazvali zabunu kod poštenih partijskih članova . Sličan slučaj je i u Sloveniji, gdje su neki tipovi , kao što su Kermavner i drugi, vrlo vješto rovarili protiv Partije, vodili potajnu borbu protiv rukovodećih drugova KP SI [ovenije ] i nastojali ih diskreditirati itd . Treba naglasiti da su slovenački rukovodeći drugovi dosta dugo oklijevali, dok su tek na intervenciju CK KPJ poduzeli energićne mjere protiv tih tipova i isklju čili ih, iako se znalo da su oni vrlo vješto obrađivali poštene i inače odane radnike partijce.133

U Dalmaciji su takvi tipovi oklevetali jednog poštenog druga iz sindikata da je pronevjerio nekih 60 000 dinara radničkih novaca samo da bi ga diskreditirali pred radnicima. U Crnoj Gori je bio isti slučaj , gdje su takvi elementi oklevetali za utaju novca poštenog druga. Ovakvih primjera nije bilo malo, jer su se ti tipovi nadali da će na taj način najlakše onemogućiti dotične drugove u radničkom pokretu . Takve klevete upotrebljavaju ti ljudi jer znaju da je zaista bilo takvih slučajeva zbog nebudnosti i nekontrole, zbog čega se povjerenje radnika pokolebalo i prema samim forumima.134

REFERATI

41

No borba protiv Partije počela je i u obliku revizije maksizma-lenjinizma. Slučaj s Krležinim Pečatom to potvrđuje.135 Partija je odmah poduzela mjere protiv te pojave , protiv elemenata kao što su Rihtman, Ristić, Bogdanov i drugi , čija su imena bila objavljena u Proleteru 1938. god. Kad se kasnije pokazalo da su uzaludni svi pokušaji da se Krleža odvoji od tih ljudi, Partija je poduzela i protiv njega energične mjere.136 Izašla je jedna knjiga*, u kojoj se temeljito objasnilo to teoretsko iskrivljavanje nauke Marksa, Engelsa , Lenjina i Staljina.137 Slučaj s Krležom prijetio je da uzme široke razmjere zbog neobaviještenosti široke napredne javnosti i došlo je do žučnih borbi u pojedinim mjestima, gdje su i neki naši drugovi nasjeli Krleži i usprotivili se gledištu Partije o tome pitanju . Blagodareći mobilizaciji čitave Partije protiv te pojave u našem pokretu , uspjelo je uglavnom osujetiti ovaj pokušaj revizionista i neprijatelja radničke klase. Potrebno je stoga da ubuduće budno prate članovi Partije sva slična namjerna i nenamjerna skretanja i da ih energično onemogućavaju . Budnost

Kod nas se već prilično mnogo pisalo o potrebi budnosti u Partiji, ali to je još uvijek slaba strana naših partijskih članova, iako se u tom pogledu prilično napredovalo. Ali u ovim današnjim teškim vremenima , kada se ne samo približuju i vode teške borbe, budnost je tim više potrebna protiv svih vrsta štetočinstva i uklona** u Partiji . Budnost je potrebna i pri primanju novih članova u Partiju . Potrebno je strogo paziti da klasnom neprijatelju ne uspije ubaciti svoje špijune i provokatore . Naša je Partija prilično očistila svoje redove; provala ima posljednjih godina vrlo malo, a ukoliko se i hapsi, to se radi nasumce i bez naročitog rezultata za policiju. To dokazuje činjenica da do sada za posljednje dvije godine nije uspjelo policiji otkriti i razbiti koju partijsku organizaciju. Mnogo tome doprinosi i dobro držanje drugova prilikom hapšenja, koje je svakog dana sve bolje. No, iako smo donekle onemogućili agente klasnog neprijatelja, to ne znači da se još koji nije pritajio . Zato treba budno paziti i svaki sumnjivi slučaj signalizirati da se ispita i poduzmu shodne mjere . * Početak ove rečenice je glasio: Bile su izdane Književne sveske", pa je to zamenjeno očigledno iz konspirativnih razloga, tj. radi očuvanja legalnosti ove publikacije. ** Uklon (rus.) - skretanje, odstupanje (od nečega).

42

PETA KONFERENCIJA KPJ

Tipičan slučaj nebudnosti dogodio se , opet, kod hrvatskih drugova, kada su 1937-1938 . godine povjerili vrlo važan tehnički posao oko slanja dobrovoljaca u Španiju zloglasnom policijskom provokatoru Trilniku , koji je uspio upropastiti mnoge ljude.138 Toga tipa je preporučio P [etko ] Miletić s robije zagrebačkoj organizaciji, a imao je zadaću da bude Petkov punkt u Zagrebu i da pridobije tu organizaciju za Petka, tj . da omogući frakcijske borbe u Partiji, a, s druge strane, radio je direktno kao provokator policije i dobijao za to platu . Ovo je bio vrlo rafinirano zamišljen plan - razbiti Partiju iznutra putem frakcijskih borbi i putem provokacija, ali je bio na vrijeme osujećen.* Sve to rukovodeći drugovi nisu zapazili jer nisu bili budni , a moglo se to katastrofalno završiti da taj čovjek nije bio na vrijeme otkriven. Ta nebudnost proističe iz gnjilog liberalizma , tuđeg jednoj Kom [unističkoj ] partiji . Drugovi gledaju kroz prste na razne greške, skretanja ili kakve sumnjive pojave kod nekih ljudi, umjesto da odmah budu na oprezu i ispitaju u čemu je stvar. Disciplina S pitanjem discipline u Partiji također je stajalo dosta loše . Nedisciplina je dolazila u našu Partiju zajedno s novim kadrovima, koji su dovukli sa sobom čitav sitnoburžoaski bagaž. Anarhizam svojstven malograđanskim elementima iz intelektualnih krugova koji su dolazili u Partiju , često na nepravilan i protustatutaran način, mnogo je smetao uspostavljanju partijske discipline . Nedisciplina se najviše primjećivala među studentima na univerzitetima, a i u drugim organizacijama, tako da je CK bio prisiljen poduzeti dosta oštre mjere protiv takvih nediscipliniranih elemenata. Zbog nediscipline je bila raspuštena partijska organizacija na Žagrebačkoj univerzi ; zbog čestih kršenja discipline bili su neki drugovi kažnjeni vaspitno, čak i isključenjem.139 Dolazilo je tako daleko da su se nedisciplinirani članovi usprotivili sprovođenju partijskih odluka, kao, npr., u hrvatskom rukovodstvu.140 Nediscipliniranost je još i danas česta pojava . Treba nastaviti borbu protiv te pojave . Treba uspostaviti u Partiji čvrstu partijsku disciplinu . To se ne može postignuti administrativnim mjerama, nego sistematskim vaspitavanjem u * U nastavku je bilo napisano, pa precrtano sledeće: „ Osim toga, on je pokušao namamiti iz inostranstva sekretara Partije 1938. god. i istom jedna mlada drugarica je signalizirala da je sumnjiv po svojoj rasipnosti novcem i slobodnom šetanju po gradu u blizini policijske zgrade, iako ga je policija tobože tražila."

REFERATI

43

disciplini i dužnosti člana Partije. Bez discipline naša Partija ne bi mogla postojati i raditi na izvršenju svoje velike zadaće kao avangarda radničke klase . Nedisciplina je na korist neprijateljima Partije i oni je vješto raspiruju među članstvom, jer znaju da je to najlakši način oslabiti Partiju. U KP mora postojati jedinstvo volje i akcije . Odluke viših foruma se moraju izvršiti . Nediscipliniranost drugova u Crnoj 141 Gori skrivila je veliku štetu Partiji. Ima slučajeva gdje niži forumi oponiraju višim forumima, ne izvršuju njihove * odluke. U takvim slučajevima mora odmah intervenirati viši forum i učiniti red. Bez discipline nema jedinstva i monolitnosti Partije. Neki drugovi ne vole da ih se kontrolira i provjerava na radu ; oni to smatraju kao nepovjerenje itd ., ali to nije tačno . U Kom [ unističkoj ] partiji se provjerava i provjerava. Drugim riječima, drugovima se daju dužnosti , što znači povjerenje, a provjerava ih se jer je to dužnost viših foruma i jer je to u interesu Partije i samih drugova. Ispravnom drugu ne smije nikada biti krivo što se njegov rad provjerava, naprotiv, to je bolje za njega i za Partiju, jer na taj način se vaspitavaju i dižu kadrovi. A kako će inače jedan forum znati kakav je koji drug, kako se razvija, da li mu je potrebna pomoć i da li se može upotrijebiti za još više i važnije funkcije itd? Drugo , kako će viši forum biti siguran da li se izvršava ova ili ona odluka kada se tako često događalo i još danas se događa da se odluke ne izvršavaju ?** Partijska disciplina treba da proističe iz svijesti člana Partije o njegovim dužnostima prema Partiji, prema forumima. Treba više podići zvanje člana Partije. Treba svaki član Partije da bude svjestan toga da je velika čast nositi zvanje člana Partije, pripadati partiji višeg tipa , partiji Lenjina Staljina. Svaki član treba da bude svjestan toga da je njegova dužnost držati neokaljano zvanje člana Partije. Skromnost, budnost, disciplina, požrtvovanost i bezgranična odanost Partiji Lenjina-Staljina i djelu radničke klase treba da budu svojstva svakog člana Partije.

Trockizam :42 Godinama su trubili kod nas neki bivši rukovodioci o tome da u Jugoslaviji ne postoji trockistička opasnost, da za njih ovdje nema terena itd. Time su te štetočine samo htjele uspavati budnost članstva prema trockizmu . Tačno je, * Dalje je bilo napisano pa precrtano: „Takav slučaj je bio u Crnoj Gori, gdje je cetinjska mješna organizacija u sukobu s KP u Podgorici ". ** Ova rečenica je naknadno dopisana.

PETA KONFERENCIJA KPJ

trockizam je uništen u Sovjetskom Savezu , on je dobio snažan udarac . On je danas potpuno raskrinkan pred širokim masama. Ali on još uvijek pokušava uskrsnuti radeći vješto pod raznim formama . Za njega je povoljan teren tamo gdje postoje razna skretanja i nezdravo stanje u Partiji . On radi vrlo vješto, jer on ne djeluje otvoreno, već tajno na sve moguće načine, znajući da je već i samo to ime mrsko masama. Ali pošto on već odavna nije ideološki pravac , već obična štetočinska banda , za njega nije važno pod kojim će imenom raditi samo da izvrši svoju ulogu agenture klasnog neprijatelja u redovima radničke klase i da napakosti . Kod nas, kao i u mnogim drugim zemljama, trockizam je našao svoje gnijezdo i pomoć kod izdajničke socijaldemokracije.143 Otuda on sada pokušava vršiti svoju razornu rabotu. Socijaldemokratske izdajice i trockisti ujedinili su se ne bi li nekako uhvatili korijen u masama. Nije potrebno ovdje nabrajati njihova imena, jer ih svi poznate i broj je njihov vrlo malen, ali to ne znači da mi ne moramo biti budni prema toj bandi i da je ne moramo suzbijati i raskrinkavati na svakom koraku. Treba na te tipove budno paziti da se ne ugnijezde u Partiji, treba svaki sumnjivi slučaj odmah ispitati . Njihovi dosadašnji pokušaji da se samostalno organizaciono učvrste, nisu uspjeli , ali zato je tim veća opasnost da se ne uvuku u Partiju i iznutra vrše svoj razorni rad . Svaki takav pokušaj treba u korijenu uništiti. Time bih završio svoj referat. Ostalo je još mnogo toga što je trebalo kazati ; možda su propuštene i neke važne stvari. Neke od njih će se iznijeti u ostalim referatima, a neke će drugovi iznijeti u diskusiji . Iz toga svega se ipak vidi da je naša Partija koraknula snažno naprijed , uprkos svim greškama i zaprekama . Neka vam ovaj referat posluži kao baza za temeljitu diskusiju po ovom najvažnijem pitanju . Savladati organizaciono pitanje znači osposobiti Partiju za velike i sudbonosne zadaće koje se stavljaju pred nju , znači dočekati spremno događaje koji se velikom brzinom približavaju . * A mi ćemo to savladati ako ćemo slijediti nauku naših velikih učitelja Marksa , Engelsa, Lenjina i Staljina . Ako ćemo slijediti i iskorištavati pravilno iskustvo najrevolucionarnije i herojske SKP(b) . Pod vodstvom našeg velikog Staljina i pod zastavom Kominterne naša će Partija moći izvršiti svoju historijsku misiju avangarde radničke klase Jugoslavije . Da živi naš veliki vođa i učitelj drug Staljin !

* U nastavku je bio napisan pa precrtan sledeći pasus : „ Očekujemo vašu kritiku propusta i nedostataka koje je u svome radu imalo rukovodstvo, sa željom da ta kritika bude plodna i korisna za daljnji rad i razvitak Partije".

1

f

44

REFERATI

45

Da živi njegov vjerni učenik i saradnik drug Dimitrov, kormilar KI ! Da živi Komunistička internacionala! Da živi Komunistička partija Jugoslavije ! * T. T.

Pisano u toku septembra i u prvoj polovini oktobra, a pročitano 19. oktobra 1940. na V konferenciji KPJ. Josip Broz Tito,,,Sabrana djela", tom 6, Beograd 1979, str. 3—39.

* Završni deo referata od „A mi ćemo ..." do „ Da živi Komunistička partija Jugoslavije" autor je naknadno dopisao.

2 REFERAT O SINDIKALNOM PITANJU144 [ Izvestilac Aleksandar Ranković ]

I OPŠTE NAPOMENE O ZNAČAJU I ZADACIMA SINDIKATA. ULOGA SOCIJALNE DEMOKRATIJE . SINDIKATI I KP . 1. Značaj i uloga sindikalnih organizacija proizlaze iz suštine kapitalističkog načina proizvodnje sadržanog u izrabljivanju radničke klase od kapitalističke klase. Suština kapitalističkog načina proizvodnje pretpostavlja kapitalističku svojinu nad sredstvima za proizvodnju i „ slobodnog radnika " kao prodavaoca radne snage. Osnov, svrha i pokretački zakon kapitalističke proizvodnje jeste proizvodnja viška vrijednosti . Višak vrijednosti proizvodi radnička klasa, a prisvaja ga kapitalistička klasa. Istorijski razvitak industrije pokazuje da se kapitalistička klasa nije ustezala ni od kakvih sredstava i nisu je vezivali nikakvi obziri u tome da neograničeno produžava neplaćeno radno vrijeme koliko apsolutnim produžavanjem radnog vremena toliko povećavanjem intenzivnosti i produktivnosti rada. Da bi došla do što većeg viška vrijednosti i do što više neplaćenog rada, kapitalistička klasa se nije ustezala ni od snižavanja cene radne snage ispod njene vrijednosti . U tome je išla čak i ispod krajnje nužne granice na kojoj se radna snaga ne može više održati . Koliko se god kapitalisti pokazuju u svojoj konkurentskoj borbi nesložni , oni su već od početka složni i jedinstveni protiv radničke klase kao cjeline. Kako se pojedini radnik nije mogao uspješno oduprijeti samovolji kapitalista, to je kod radnika sve više sazrijevala svijest o potrebi udruživanja još u prekapitalističko doba. Štaviše, radnici počeše uviđati da su ne samo njihovi ekonomski nego i politički interesi suprotni interesima kapitalista. Marks o tome kaže : „ Ekonomski odnosi pretvorili su najprije masu stanovništva u radnike. Vladavina kapitala stvorila je tim masama zajednički položaj, zajedničke inte-

REFERATI

47

rese. Tako je ta masa već klasa prema kapitalu [...] Ova se masa ujedinjuje, konstituiše se kao klasa za sebe samu. Interesi koje ona brani postaju klasni interesi. A borba klase protiv klase politička je borba."* Sindikalne organizacije koje su nastajale dobivale su već tada značaj „ borca radničke klase za cijenu radne snage"** u kapitalističkom načinu proizvodnje. Ovim zadatkom određena je suština i sindikalne politike. Svaka sindikalna politika je isprva politika nadnice, a sindikalna teorija mora polaziti od teorije nadnice. Sindikalne organizacije su bile toliko odlučujući faktor u društvenom životu u kojoj mjeri su rasle i njihove snage. Jednake snage sindikata nisu bile uvijek u njihovom razvoju . Tek s razvojem kapitalističkog načina proizvodnje proizvodile su se i nužne snage: proletarijat . I kao što su se razvijale sindikalne organizacije i postajale sve odlučniji faktor, u istoj mjeri je stvarao kapitalistički način proizvodnje i takve snage koje su se suprotstavljale svakom pokretu radnika svom svojom žestinom. Zbog toga sindikalne organizacije, ostajući na čisto ekonomskoj borbi, daleko su od toga, iako vode žestoku borbu protiv kapitalističke klase, da postepeno izvlaste kapitalističku klasu ili da uklone kapitalistički način proizvodnje i zamijene ga socijalističkim . *** 2. Kad posmatramo sindikate i ocjenjujemo njihovu djelatnost ne prema njihovim čisto ekonomskim uspjesima nego ih posmatramo u duhu modernog radničkog pokreta, oni dobivaju drugi značaj , oni postaju i „ škola za socijalizam". a) Kapitalizam razvija nužno sve klice za njegovo savladavanje. Otuda i sindikati — ukoliko su nužne organizacije moraju stvoriti iz samih sebe snage u sistemu nadnice koje će pomoći ostvarenje socijalizma. b) Kapitalizam se može savladati tek onda kada se sasvim razviju produkcione snage i one dođu u sukob s produkcionim odnosima. Produkcione snage su se razvile do te mjere i došle su u oštar sukob s produkcionim odnosima . Proletarijat je najveća produktivna snaga, pa je zadatak sindikata da dovede proletarijat do svijesti o njegovom klasnom položaju. Vid.: Karl Marks, Beda filozofije, Beograd 1946, str. 155. ** Ibid., str. 154. *** Posle ove rečenice sledile su još dve koje su precrtane: „,Sindikati gube sve više mogućnost napadanja na uvijek agresivni kapital. Čisto iz ekonomske perspektive ne otvara se nikakav put do cilja koji bi vodio dalje od dnevnih borbi."

48

PETA KONFERENCIJA KPJ

c) Sindikat izvire iz najprimitivnijih* interesa radnika . Zato je sposoban pre svega za to da primi u svoje redove velike mase proletarijata. On je ono pravo sabiralište , ali ujedno i prvi korak na putu da konstituiše radničku klasu u ,,klasu za sebe ".** d) Razlozi postanka sindikata su svakodnevni doživljaji radnika. Zbog toga sindikat ne pretpostavlja dubok uvid u suštinu društva . Ali već sama činjenica da se u sindikatima okupljaju radnici govori o tome da se u njima ispoljava svest da su interesi radnika i kapitalista suprotni . Ovo je saznanje osnovna pretpostavka za stvaranje klasne svesti . e) [ Svako ] dnevne borbe za poboljšanje radnih uslova privikavaju radnika na to da se ne pokorava kukavički kapitalizmu . Ove borbe dižu radnikovu smelost , zahtevaju individualno odricanje u interesu klase kao cjeline, razvijaju solidarnost i potrebu za konačnim oslobođenjem. Ali samo time nije ispunjena zadaća sindikata . Postoje još opasnosti koje mogu imati velike posledice za sindikate. Prva je od tih opasnosti precjenjivanje delimičnih uspjeha, druga je jednostrani strukovni egoizam. Taj strukovni egoizam poznaje samo solidarnost u granicama vlastite organizacije. Kroz sindikate mora se objašnjavati radnicima da su delimični uspesi - ma koliko bili veliki - nedovoljni, da svi porasti nadnica pokazuju samo to. ,,Da opseg i težina zlatnog lanca koji je najamni radnik sam sebi skovao dopušta da se on malo manje zategne " (Kapital), ali da se time ne menja osnovni karakter kapitalizma, koji u svakodnevnom novom procesu proizvodnje reprodukuje vlastite životne uslove i to: a) na jednoj strani radnu snagu, na drugoj radne uslove b) i na jednom polu najamnog radnika, na drugom kapitalistu . Jer, kada radnici u svojoj borbi dođu do saznanja o nemogućnosti konačnog poboljšanja svoga položaja u kapitalizmu , onda će doći do saznanja da jedino rušenjem kapitalističkog i uspostavljanjem socijalističkog društva mogu konačno ukinuti taj položaj . 3. Sindikati su najšire organizacije radničke klase , oni se moraju uvek smatrati aktivnim borcima i zaštitnicima čitave klase. * Reč „ najprimitivniji " ovde je upotrebljena u smislu „ najneposredniji" ili „ svakodnevni ". ** Vid.: Karl Marks, Beda filozofije, Beograd 1946, str. 155.

REFERATI

49

Kapitalistička klasa, da bi tu ulogu sindikata smanjila, u toku istorijskog razvoja radničkog pokreta stvarala je i sama sindikate kao svoje uporište u radničkoj klasi . Početkom razvoja radničkog pokreta i početkom stvaranja radničkih organizacija kapitalistička klasa je preko sitnoburžoaskih elemenata kočila razvitak stvaranja radničkih organizacija i ubacivala svoju ideologiju u redove radnika. U tzv. mirnom periodu od sedamdesetih godina [ prošlog vijeka] razvio se jak pokret za parlamentarizam. U tom periodu razvila se i jaka socijalna demokracija, koja je čitavu svoju djelatnost uputila na buržoaski parlamentarizam. Ona je podvrgla i političku stranku i sindikate parlamentarizmu . Svela je čitavu borbu radničke klase na reforme u kapitalizmu . Odbacila je revol [ ucionarnu ] teoriju i praksu marksizma. Ona je pretvorila političku stranku u obični parlamentarni izborni mehanizam. Ona je vezivala sindikate za stranku i tako je oduzela sindikatima značaj ne samo „ škole za socijalizam" nego značaj i ulogu da budu ,,borci radničke klase za nadnice".

4. Stav i greške KPJ. U prvim godinama poslije prvog imperijalističkog rata u svome razvoju KPJ pravila je kardinalne greške po pitanju uloge i zadataka sindikata. Ona je lozinku Marksa : ,,Sindikati su škola za socijalizam" shvatila [ tako ] da svi članovi sindikata moraju postati članovima KP. Sindikati su se smatrali sastavnim dijelom KP [ J ] i otuda je pogrešno uvedeno uzajamno predstavništvo . To je u stvari 145 bila ostavština socijaldemokrata.¹ Izjednačavanje KP i sindikata odraz je potpunog neshvaćanja uloge KP kao vodećeg odreda radničke klase i sindikata kao najšire organizacije radničke klase. Ove osnovne greške povukle su za sobom i druge : o ,,neutralnosti" i nezavisnosti " sindikata.146 Ako se ,,neutralnošću ” imala oduzeti sindikatima svaka politička djelatnost , onda je to značilo oduzeti sindikatima njihovu pravu ulogu . S ,,nezavisnošću ” išlo se za tim da se stvore dva samostalna pokreta s istom ,,jednakopravnošću ". Takav zahtjev imao je dva pravca : jedan, koji smatra da mogu sindikati zamijeniti KP i da ona, ako hoće pomoći sindikatima , može biti samo dodatak sindikatima. Drugi , koji želi zadržati sindikalnu borbu na čisto ekonomskim pitanjima smatrajući svrhu sindikata u neposrednim ekonomskim uspjesima . Sva ova shvatanja nasleđena su iz socijaldemokratske škole. Ona su došla do izražaja u vrhovima N [ ezavisnih] s [ indikata] . Danas u URSS-u socijaldemokratsko krilo zastupa 4 Peta konferencija KPJ

50

PETA KONFERENCIJA KPJ

,,neutralnost" sindikata, a pojedini ljevičari" u redovima viših funkcionera kolebaju se između oba pravca.* 147 K [omunistička ] p [ artija ] ne može biti dodatak sindikatima. Ona, kao jedan od organizovanih odreda radničke klase i njen najsvjesniji dio, mora biti vođa cjelokupnog radničkog pokreta. Ako nije radnička klasa vođena od ljudi koji su naoružani revol [ ucionarnom] teorijom marksizma-lenjinizma, koji poznaju** zakone klasne borbe, ona se ne može dići na nivo KP do saznanja da je u njenom velikom interesu da se zauvijek oslobodi jarma kapitalizma . ,,Stoga jednakopravnost sindikata može imati smisao neke diobe rada kod zadataka dnevne borbe, ali ne sme nikada dospjeti onamo da se ,,samostalna" sindikalna politika sukobi s potrebama i ciljevima proleterske borbe za oslobođenje. Ne postoje dva pokreta proletarijata od kojih bi jedan djelovao u borbi s reformama preko sindikata, a drugi revolucionarno preko KP. Postoji samo jedna klasna borba, u kojoj se radništvo bori da postane svjesno kao klasa. U toj borbi KP ima vodstvo kao organizacija najnaprednijih elemenata proletarijata, koja je teoretski najviše načisto , a praktički najmanje sputana. Stoga joj treba priznati vodstvo u svim sluča-

jevima u kojima postoji opasnost da će sindikati , zaokupljeni dnevnom sitnom borbom, izgubiti iz vida zajednički cilj . Na vrhovno vodstvo KP ima pravo, a to joj je i dužnost. Ako ne ispuni tu dužnost , onda je prepustila vrhovno vodstvo sindikata pod zastavom jednakopravnosti ".

II ZABRANA

NEZAVISNIH

SINDIKATA

I

„ILEGALNI

SINDIKATI”

1. Nezavisni radnički sindikati pojavili su se koncem 1922. god. *** Oni su imali ogromnu prodornu moć, jer su se pojavili kao sindikati revolucionarnog radničkog sindikalnog pokreta, kao sindikati koji su imali zadatak da stvore iz samih sebe snage koje će pomoći ostvarenje socijalizma. Međutim, Jugoslavija je zemlja u kojoj preovladava strani kapital. Prema statistici iz 1925, uloženo je u raznim granama industrije , saobraćaja, trgovine i novčarstva preko 6 mi* Uz ovaj pasus Tito je na margini originala referata napisao sledeću primedbu: Tvrdnje soc [ ijal ]dem [ okrata ] O nezavisnosti sindlikata] su lažne, jer oni hoće da sind [ ikati ] budu privjesak soc[ ijal ]dem[okratske ] partije." ** Posle ove reči pisalo je „ prirodne i društvene zakone ", što je precrtano. *** Treba : 1921. godine .

REFERATI

51

lijardi dinara, a prema nekim podacima,* strani kapital učestvuje godine 1935. u novčarstvu s 85% , a u industriji sa 75% . Strani kapital se plasirao u zemljama Jugoslavije jer je našao pogodno tlo za uvoz kapitala i, kod nižeg organskog sastava kapitala i jeftinije radne snage, dolazio je do većeg viška vrijednosti . Uz strani kapital koji dominira u zemljama Jugoslavije, razvijao se i domaći kapital , čiji je razvoj prepleten feudalnim ostacima** i neriješenim nacionalnim pitanjem. Monarhija, oslonjena na bosanske begove i spahije i na gramzivu srpsku, slovenačku i hrvatsku buržoaziju, postala je pas čuvar stranog kapitala i nosilac reakcije ne samo u zemljama Jugoslavije nego i na Balkanu . Ona je gušila svaki oslobodilački pokret u interesu svojih gospodara spolja i iznutra, a ostala je gotovo poslednja u spoljnoj politici koja je uspostavila trgovačke i diplomatske odnose sa SSSR-om 148. Ona je bila i prva koja je izvršila juriš na političke , sindikalne i kulturne organizacije radničke klase posle prvog im149 perijalističkog rata .' Radnički štrajkovi nastali zbog tarifnih pitanja pretvarali su se ne samo u sukobe s poslodavcima nego i u sukobe s policijom , cijelim reakcionarnim režimom, jer je i najmanji pokret radnika tangirao i interese stranog kapitala . Tako je reakcionarni režim bio i žandar stranog kapitala protiv radničke klase u Jugoslaviji. Sindikalni pokret je buržoazija pocijepala.150 U klasnom sindikalnom pokretu ona je uvijek favorizovala socijaldemokratski pravac, jer se on odricao borbe radničke klase, cijepao radničku klasu i vodio borbu protiv komunizma i oslobodilačkih nacionanih pokreta. Nasuprot klasnom radničkom sindikalnom pokretu, buržoazija je iskorišćavala nacionalne i vjerske osjećaje radnika. Ona je u sastavu svojih političkih stranaka obrazovala ,,nacionalne" sindikate.151 Cilj i svrha ovakvih sindikata jeste da spriječe klasno ujedinjavanje radničke klase preko klasnih sindikata. Socijaldemokratski sindikati bili su uporište buržoazije. Oni su raspirivali zajedno s buržoazijom nacionalni šovinizam. A buržoazija je demagoški iskorišćavala nacionalni šovinizam socijaldemokrata i huškala je klasno nesvjesne radnike protiv klasnih sindikata. * Umesto „ prema tvrđenjima L. Lamera", što je precrtano, dopisano je ,,prema nekim podacima". ** Posle ove reči stajalo je „ apsolutističkom monarhijom" što je precrtano.

52

PETA KONFERENCIJA KPJ

Buržoazija je suprotstavljala „ nacionalne" sindikate klasnim, a socijaldemokrati suprotstavljali su klasne sindikate ,,nacionalnim". Tako se našla zajednička sadržina socijaldemokrata i buržoazije u cijepanju i razjedinjavanju radničke klase, tj . u suprotstavljanju organizacija zajedničkoj borbi i interesima radničke klase. Sve mjere preduzete protiv borbe radničke klase i N [ ezavisnih] s [ indikata ] ostale su neefikasne. Nezavisni sindikati postajali su sve opasniji za interese domaćih i stranih kapitalista kao klasne organizacije s pojačanim nacionalnim oslobodilačkim pokretima u zemljama Jugoslavije , a naročito u Hrvatskoj . Zato su kapitalistička klasa i monarhija* našavši se u ćorsokaku pred narodnim oslobodilačkim i sve jačim klasnim pokretima pristupile otvorenoj krvavoj diktaturi 6. januara 1929. godine.152 S tim datumom zabranjeni su i Nezavisni sindikati (9. I) i ukinute su sve građanske slobode.153 Zajednički, organizovani , opšti otpor radnička klasa nije dala. Nezavisni sindikati, uslijed dugogodišnjih frakcijskih borbi kako u KP tako i u vrhovima N [ ezavisnih] s [ indikata ] nisu bili organizaciono i akciono pripremljeni za nužni otpor.154 Iako je KPJ predviđala dolazak otvorene diktature, ona nije pripremila i mase za otpor protiv diktature . A vrhovi sindikata gajili su iluzije o brzom odlasku diktature i mogućnostima obnavljanja sindikata, a neki su čak pregovarali i s režimom o stvaranju policijskih sindikata (Milivoj Kaljević, Buda Milutinović) . Zbog toga su se vrhovi sindikata na čelu sa Simom Markovićem grčevito odupirali svakom pokušaju otpora.155 2. „ Ilegalni sindikati". Zabranom nezavisnih sindikalnih radničkih organizacija stvoreni su „ ilegalni sindikati ".¹156 U te sindikate okupljani su partijski i sindikalni aktivisti iz N [ ezavisnih ] s [ indikata ] . To su bili mahom članovi i simpatizeri KPJ.

Takvi sindikati su rezultat potpunog nerazumijevanja već istaknute uloge i značaja sindikata i KP. Ovakav stav odvojio je KP od masa . Nisu se shvatili razlozi opstanka sindikata, koji se nalaze u svakodnevnim doživljajima radničkih masa, u delimičnim borbama vezanim s opštom borbom proletarijata protiv kapitalističke klase . Nije se shvatilo da sindikat izvire iz najprimitivnijih interesa radnika i da je on, prema tome, sposoban da primi velike mase proletarijata u svoje redove . * Reč ,,monarhija" je u tekstu naknadno dopisana.

REFERATI 53

Taj zadatak nisu mogli izvršiti „ ilegalni sindikati ” jer su se oni pretvorili u sektu odabranih aktivista, odvojili se od masa i izložili policijskim progonima. Dakle, umjesto da je KP stvarala svoje ilegalne organe u postojećim organizacijama, povezala se s masama i povela borbu za bolje uslove rada i života i tu borbu povezala s borbom protiv diktature, ona je, stvorivši „,ilegalne sindikate", pokidala veze s masama. ,,Ilegalni sindikati ” ne samo da su bili zakonspirisani pred policijom nego su se zakonspirisali i od radničkih masa. Zbog toga je klasni neprijatelj imao više mogućnosti da sprečava borbu radničke klase uz pomoć socijaldemokrata. III POLOŽAJ RADNIČKE KLASE U GODINAMA 1929-1932. ULAZAK U URSS I SOCIJALDEMOKRATI . RADNIČKI ŠTRAJKOVI I POJAVA HRS-A I JUGORAS-A. ODNOS SNAGA U URSS-U I OBLASNA KONFERENCIJA ZA HRVATSKU 1936. GODINE. ODNOS STARIH KADROVA KPJ PREMA URSS-U. REAKCIJA KAPITALISTIČKE KLASE I SOCIJALDEMOKRATA NA POKRETE RADNIČKIH MASA [ 1. Položaj radničke klase u godinama 1929—[19] 32] Ekonomska kriza nastala 1929. godine naglo se proširila i obuhvatila je čitav kapitalistički svijet.157 Unutarnje kapitalističke suprotnosti su se pooštrile s postojanjem spoljne i glavne suprotnosti : SSSR-a. U isto vrijeme dok je kapitalistički svijet zapadao u oštre međusobne sukobe povezane s nastalom privrednom krizom, SSSR je s uspjehom napredovao u izvršavanju petogodišnjeg plana , potpunom likvidiranju neuposlenosti i udaranju daljih temelja socijalističke izgradnje.158 Nasuprot tome , u kapitalističkom svijetu strmoglavo padaju proizvodnja, trgovina, saobraćaj , valutni kursevi; banke se zatvaraju, brodovi u lukama stoje neiskorišćeni itd., a neuposlenost raste i nadnice padaju . Prema indeksu Međunarodnog biroa rada,159 neuposlenost je rasla u svijetu , ako se uzme (baza: 1929 = 100) : 1930.

1931.

1932.

1933.

1934.

1935.

1936.

1937.

164

235

291

277

225

196

151

113

(april)

U istom razmjeru su padale i nadnice . U Jugoslaviji su se kretale prosječne dnevne nadnice po godinama ovako: 1930.

1931.

1932.

1933.

1934.

1935.

1936.

1937.

27,76

26,19

24,58

23,22

22,24

21,65

21,67

21,74

(april)

54

PETA KONFERENCIJA KPJ

Broj osiguranih radnika opao je od 631 184 u 1930. godini na 520 980 radnika u godini 1933. Tek u godini 1936. približio se broj osiguranih radnika godini 1930. Ako se uzme najniža stavka radničkih nadnica u godini 1935. prema godini 1930, onda prema prosječnom broju osiguranih radnika kroz 8 godina dobijamo pad radničkih nadnica za 1 milijardu 123 milijuna 200 hiljada dinara godišnje. U isto vrijeme radno vrijeme je Zakonom o radnjama pogoršano na štetu radnika, jer je utvrđeno na 10 sati u svim zanatskim radnjama , dok nije određen pojam zanatstva i industrije.160 Tako su po tom zakonu mogle sve industrije do 15 radnika uvesti desetosatno radno vrijeme. Položaj radničke klase se strahovito pogoršao. Tereti krize prebacivani su na leđa radnika. 2. Ulazak u URSS Od šestojanuarske diktature ostavljeni su URSS* kao klasni sindikati, kršćanski sindikati i novoobrazovani Jugoslovenski nacionalni sindikati . S dolaskom diktature HRS je obustavio rad.161 Prema javnom priznanju socijaldemokratskih vođa (Krekića, Pavićevića) URSS-ovi sindikati su ostali slobodni djelovati zbog toga što su ti sindikati pod vodstvom socijaldemokrata bili uporište srpske buržoazije u radničkim redovima u borbi protiv nacionalnooslobodilačkih pokreta i što su bili uporište čitave kapitalističke klase u borbi protiv komunizma . Tim sindikatima bila je namijenjena još i druga uloga, [ tj . ] da budu kamuflaža reakcionarne vojne diktature pred svjetskom demokratskom javnošću u prikazivanju diktature kako to nije diktatura , jer, eto, postoji sloboda djelovanja socijalističko-marksističkih sindikata. URSS-ovi socijaldemokratski sindikati nisu bili ni „ borci radničke klase za nadnice ” , a kamoli „ škola za socijalizam”. Oni su bili prirepak Socijaldemokratske stranke162 i imali su joj poslužiti za pomaganje kapitalističkoj klasi . Osim toga , sindikati su bili ustanove za sinekure (položaje) sitnim funkcionerima i uporište za sinekure visokim funkcionerima u radničkim komorama , okružnim uredima itd.163 Ali , pored svega toga , URSS-ovi sindikati ipak su bili klasni sindikati i time su se razlikovali od kršćanskih , a od Ispred skraćenice URSS u originalu referata su precrtane reči : ,,socijaldemokratski sindikati".

REFERATI

55

,,nacionalnih" još i po tome što su oni bili otvoreno režimski i otvoreno fašistički . * Radnici u URSS-ovim sindikatima nisu bili ni socijaldemokrati ni eksponenti buržoazije . Oni su se udružili radi poboljšanja svog ekonomskog položaja svjesni da pripadaju radničkoj klasi. Većina radnika nije bila u URSS-ovim sindikatima iako su bili klasno opredijeljeni . Sektaštvo i pogrešan stav KPJ u stvaranju „ ilegalnih sindikata " došli su ovdje do vrhunca. Punih pet godina držana je radnička klasa podvojena. Radnici klasno opredijeljeni u URSS-u nisu mogli voditi akcije, jer je URSS bio sekta, a vođe socijaldemokrata kočile su svaku akciju radnika, dok su radnici klasno opredijeljeni van URSS-a - kritikovali URSS-ove sindikate i izjednačili organizacije radnika sa socijaldemokratskim vođama . Ove greške počele su se ispravljati 1933. godine. ** Tada je data direktiva za ulazak u URSS-ove sindikate i tek tada pristupa se stvaranju partijskih organa u sindikatima sa 164 zadatkom povezivanja Partije s masama . ' 3. Radnički štrajkovi i pojava HRS-a I JUGORAS-a S ulaskom radnika ― članova N [ ezavisnih ] s [ indikata] , a potom i ostalih radnika - u URSS-ove sindikate nastalo je bratimljenje radnika u sindikatima i preduzećima. Stvoreni su odmah preduslovi za akcije i za jači i odlučniji nastup radnika u sindikatima . Aktivniji radnici - većinom bivši članovi N [ ezavisnih ] s [ indikata] postajali su centralne tačke u sekcijama, podružnicama i preduzećima oko kojih su se okupljali ostali radnici . Kroz nepunu godinu dana ti radnici su postali vodeći u nižim pojedinim sindikalnim organima. a) Uporedo s ulaskom u URSS i s njegovim jačanjem kao i nastalim akcijama, obnavlja se HRS poslije petomajskih izbora 1935. godine. On je imao ogromnu prodornu moć. Radnička klasa, izmorena proganjanjem punih šest godina, tražila je oduška . U ogromnim razınjerama zahuktani nacionalni oslobodilački pokret hrvatskog naroda bio je privlačna snaga i za dobar dio radnika *** klasno još neopredijeljenih. Hrvatska buržoazija pokušala je iskoristiti priliku za obnavljanje HRS-a kako bi ga upotrijebila - pod maskom naciona* Umesto „,fašistički" prvobitno je u originalu pisalo „ fašističkom tendencom", što je ispravljeno. ** Treba : 1932. godine. *** Prvobitno je u originalu referata na ovom mestu stajalo „ radničke klase" pa je prepravljeno u „ radnika",

56

PETA KONFERENCIJA KPJ

lizma - protiv klasnog radničkog sindikalnog pokreta. S druge strane, svrha obnove HRS-a bila je još i u tome : onemoguciti klasno ujedinjenje radničke klase i razbijati nastale štrajkaške akcije. b) S dolaskom Stojadinovića na vlast bili su zamijenjeni Jugoslavenski nacionalni sindikati JUGORAS-om, koji je imao isti cilj kao i prethodnik.165 On je imao za cilj da poveže režim s radničkim masama i pripremi likvidaciju klasnih radničkih sindikata i uvođenje fašističkih sindikata. U nastalim pokretima imao je još za cilj da se meša u pokrete i iste razbija . c) Prve akcije: U tekstilnom preduzeću Herman Polak 166i sinovi u Zagrebu izbija 1935. godine štrajk 900 radnika ." On je završen s uspjehom. Vođe socijaldemokrata u MMO-u i Oblasnoj upravi ogradili su se javno od štrajka , denuncirali ga vlastima, tj . da su ovaj štrajk organizirali ćelijaši . Oni su zabranili svaku sabirnu akciju u sindikatima i svaku novčanu i moralnu pomoć sindikata . Akcioni odbor radnika preduzeća izdao je letak i pozvao radnike na jedinstvo i slogu. Radnici su se odazvali . Pozvao je radničku klasu da pomogne ovaj štrajk moralno i materijalno. Radnici i seljaci iz okolnih sela odazvali su se. Seljaci su svakodnevno davali živežne namirnice za štrajkaše . Podsavez tekstilnih radnika je prihvatio štrajk i od svoje strane pomagao i pozivao radničku klasu na moralnu i materijalnu pomoć. On je vodio štrajk nasuprot svim pretnjama centrale Saveza, koja je tada bila još u rukama socijaldemokrata. Pekarski radnici u Zagrebu proglašuju štrajk protivno volji socijaldemokratskih vođa i vlasti.167 Štrajk je izdan od vođa, a među radnicima nije bilo sposobnog aktiva da izvrši prethodne pripreme i osigura vodstvo u štrajku . Radnici preduzeća papira (600) proglasili su štrajk koji je trajao puna tri mjeseca.168 I ovaj štrajk nije završen s uspjehom . Metalski radnici nisu ušli pripremljeni u ovaj štrajk i ispustili su vodstvo iz svojih ruku, a socijaldemokrati su ga izdali. Za ovim štrajkovima pojavile su se u više privrednih grana i preduzeća čarke radnika s poslodavcima i tek 1936. one su se pretvorile u štrajkove gotovo u svim privrednim granama i preduzećima u Hrvatskoj i prenijele se na ostale zemlje u Jugoslaviji. U Srbiji je izbio veliki štrajk građevinara ( 10 000) u Beogradu . U ovom štrajku došlo je do oštroga sukoba s policijom, koja je pucala u štrajkaše.169 Socijaldemokratske vode su istupile protiv ovog štrajka sprečavajući beogradski proletarijat da pruži pomoć građevinskim radnicima . Štrajk je

REFERATI

57

uspio usprkos izdaji vođa socijaldemokrata, otporu poslodavaca i krvavom ugušivanju štrajka od strane policije. Štrajk drvodjeljskih radnika (2000) vođen je pod istim uslovima, ali su drvodjeljski radnici ipak izvojevali pobjedu .170

Štrajk tekstilnih radnika ( 1000) na Karaburmi izdajstvom vođa policija je ugušila.¹¹ U štrajkovima 1936. godine učestvovalo je preko 90 000 radnika u privrednim granama koje zapošljavaju preko 600 000 radnika-ca. To znači da su štrajkovi pod vodstvom URSS- ovih sindikata obuhvatili neposredno 20% radnika i posredno 80% od ukupnog broja osiguranih radnika kod SÚZOR-a.i72 Kretanje akcija pokazuju slijedeći podaci po statistici Centralnog sekretarijata radničkih komora,173

Zemlja Hrvatska

Akcije sa štrajbez kom

Učestvovalo Osigurano radnika: radnika:

Procenat u akciji

102

56

37 628

165 899

34 %

67 58 29 17 2

13 23 19 7 7

19 514 8989 19 514 5010 1885

176 467 92 141 89 739 63 398 18 753

12,92 % 9,76% 21,75 % 7% 10,05%

275

125

92 540

606 397

20%

Srbija, C[rna] G[ora]* Makedonija Vojvodina Slovenija Bosna Dalmacija Ukupno:

Od provedenih štrajkova i tarifnih akcija 1936. godine neuspjeli su 40, i to : u Srbiji 2 , u Sloveniji 10, u Bosni 2 , u Vojvodini 10, u Hrvatskoj 16. Uzroci propasti ovih štrajkova različiti su : ili su vođeni zajedno s HRS-om pa je vodstvo izvršilo izdaju, ili su ih vođe socijaldemokrata vodile i izdale , ili pak nije bilo uslova u preduzećima zbog nepostojanja čvrstih aktiva . Ako dodamo ovim štrajkaškim akcijama i akcije koje su radnici vodili preko HRS-a a takvih je bilo , ukoliko se može povjerovati izvještajima vodstva - preko 200 , onda je sigurno da su u Hrvatskoj i Slavoniji štrajkovi obuhvatili 70% svih privrednih grana s isto toliko radnika učesnika u štrajkovima. * U originalu referata ovi podaci nisu upisani za Srbiju i Crnu Goru.

58

PETA KONFERENCIJA KPJ

Od privrednih grana koje su bile obuhvaćene u štrajkovima na prvo mjesto dolazi građevinska industrija, pa tekstilna, metalska, drvna, živežna itd . Građevna industrija [ je] bila stoposto obuhvaćena štrajkovima.174 Od općeg značaja bio je štrajk tekstilaca u Sloveniji.175 Ovaj štrajk je izbio uprkos socijaldemokratskim vođama, a pripremila ga je KP preko aktivista u sindikatima; 8500 radnika zauzelo je preduzeća. Štrajk je bio po svome značaju uvod u opći generalni politički štrajk . On nije uspio, jer su i ovdje socijaldemokratske vode odigrale izdajničku ulogu. Oni su uputili poziv za obustavu štrajka i sve one koji se tome pozivu nisu odazvali isključili su , a podružničke uprave aspustili . Policija i cjelokupni kapitalistički aparat sa svojim slugama socijaldemokratskim vođama udarili su najbrutalnijom silom na štrajkaše . Drugi štrajkovi od općeg značaja bili su štrajk građevinara (8000) u Zagrebu i štrajk (2300) tekstilnih radnika u Varaždinu.176 Na ovim štrajkovima vršila je hrvatska buržoazija generalnu probu protiv klasnog radničkog sindikalnog pokreta. U ovim štrajkovima imao se HRS afirmirati i izvršiti glavnu probu u svome naletu na klasni pokret . Ovi štrajkovi su tako shvaćeni i prema tome i tako vođeni . Za režim su također ovi štrajkovi bili orijentacija za stav prema klasnom radničkom sindikalnom pokretu. On je zbog toga za neko vrijeme zauzeo posmatrački stav. Štrajk u Varaždinu je završen s uspjehom. On je uzeo ogromne razmjere. Čitava okolina Varaždina pridružila se štrajku. Seljaci su zabranili agitatorima HSS-a ulazak u sela, iako su i oni bili članovi HSS-a. Ni autoritet dr Mačeka nije mogao promijeniti situaciju. H [rvatski ] r [adnički ] s [ avez ] je s preduzećem obrazovao štrajkbreherski logor. Radnici i seljaci smatrali su to izazivanjem. Uprava preduzeća i vlasti izvršili su jedan manevar, ti. pustili vijest da će štrajkolomci ući u preduzeće pod hrvatskom zastavom uz pomoć policije i žandarmerije . Ovaj manevar je bio ubačen radi mjerenja raspoloženja masa . I zaista radnici i seljaci su se spremili na krvavi otpor. Nitko više nije bio u stanju da spriječi narodne mase u odbrani štrajkača. Režim je uvidio opasnost . Zato je poduzeo sve da se kanalizuje stvorena situacija, koja bi u protivnom mogla uroditi općim generalnim štrajkom u čitavoj Hrvatskoj . Stoga je ovaj štrajk bio pouka za režim kod nastupa u štrajku građevinskih [ radnika ] u Zagrebu . Čim je štrajk počeo primati šire razınjere, čim se radnička klasa počela spremati za izlazak na ulicu, režim je upotrebio najbrutalniju

REFERATI

59

silu i tako ugušio štrajk . Ali su i HRS i hrvatska buržoazija u stvari bili potučeni. HRS je izgubio prodornu snagu, a njegove vode* smatrane su među radnicima štrajkbreherskim poslodavačkim agentima. Dakle, pravilno shvaćanje uloge i značaja sindikata dokazalo je da se radničke mase mogu pokrenuti i uspješno voditi akcije uprkos reakciji kapitalističke klase i njenih slugu voda socijaldemokrata HRS-a i JUGORAS-a.

4. Oblasna konferencija za Hrvatsku i Slavoniju i odnos snaga u URSS-u¹ a) Odnos snaga u savezima. Kroz tri godine odnos snaga se pomjerio u korist KP i borbe radničke klase . U štrajkaškim akcijama godine 1934 , [ 19 ] 35 . i 1936. URSS-ovi sindikati su porasli za 32 593 člana ili za 147% . Godine 1932. imali su socijaldemokrati 17 saveza sa 17 179 članova. Godine 1936. bilo je 35 saveza. Od toga je bilo pod vodstvom ili većinom u odborima socijaldemokratskih 23 saveza s 30 633 člana, a 10 saveza s 23 723 [ člana ] bili su pod vodstvom komunista i pristalica jedinstva . Ako bi se pretpostavilo da su 17 179 članova ostali vjerni socijaldemokratima , onda je bio prirast u sindikatima pod socijaldemokratskim vodstvom članova N[ezavisnih] s [indikata] - od 13 454 ili, ako se ovaj broj pribroji članovima savezà pod vodstvom komunista i pristalica jedinstva, onda su bile snage pristalica jedinstva i borbe radničke klase u URSS-u s 37 177 : 17 179. Međutim , srazmjer snaga je bio povoljniji u radničkim masama organiziranim u URSS-u. Izuzev funkcionera socijaldemokrata i grupice radnika koji su se regrutovali iz predradnika i dobro plaćenih radnika, koji su bili obično poslodavački povjerenici, a na koje su se oslanjali socijaldemokrati i uz pomoć preduzeća držali radnike u svojoj ovisnosti — svi radnici su bili pristaše jedinstva i borbe radničke klase . b) Odnos snaga po oblasnim odborima. Sasvim druga snaga je bila u oblasnim odborima. Socijaldemokrati su imali sve oblasne i mjesne odbore u svojim rukaina, koji su predstavljali cjelinu URSS-ovog pokreta . Preko ovih odbora mogli su kočiti istup radničke klase kao cjeline u zajedničkim akcijama i praviti smetnje akcijama pojedinih saveza i podružnica. Zbog toga je uticaj radnika u MMO-ima i oblasnim upravama bio prvorazrednog značaja. * Reči „,njegove vođe" su naknadno dopisane.

60

PETA KONFERENCIJA KPJ

c) Oblasna konferencija za Hrvatsku i Slavoniju i odluke. U toku akcija koje su poveli radnici organizirani u URSS-u zamijenjene su i mjesne i savezne uprave ljudima koji su bili izraz povjerenja radnika i koji su se istakli u akcijama. U to vrijeme (15. marta 1936) održana je oblasna konferenradcija. Na tu konferenciju došli su sasvim novi ljudi nici iz radionica i preduzeća i tako su zamijenili dotadašnje činovnike komora i okružnih ureda . Izuzev delegata Saveza privatnih namještenika, svi ostali su ustali protiv socijaldemokratske politike po svim pitanjima, pa i po pitanju izbora Oblasne uprave. U Oblasnu upravu izabrani su većinom komunisti i pristalice jedinstva, a sve odluke donesene su na njihov predlog. Socijaldemokrati su bili potpuno poraženi , a URSS-ov sindikalni pokret je stupio u novu fazu u Hrvatskoj i Slavoniji . Odluke od značaja su slijedeće : 1. Stvaranje jedinstva odozdo i pripremanje akcija. „ Iskustvo stečeno u borbama posljednjih godina jasno je pokazalo da je radnička klasa sposobna da pobijedi samo onda ako su radnici u svakom poduzeću , u svakoj radionici međusobno čvrsto spojeni . Pobjeda će biti moguća samo onda ako svaka radionica postane obrambena tvrđava za stvar proletarijata; ako u svakom preduzeću stvorimo organe inicijative i otpora, koji će svojim pravilnim stavom u svim radničkim borbama uspješno okupljati mase uposlenog radništva. Stvaranjem i organiziranjem radnih odbora u preduzećima zadržat će se stalni kontakt naših organizacija i radnika , a protivnicima klasnog fronta oduzet će s prodorna moć ." 2. Stvaranje jedinstva odozgo. ,,Naglašavajući stalno našu gotovost u borbi za ekonomske interese radničke klase, naš pokret mora davati inicijativu za stvaranje nužnog sindikalnog jedinstva svih onih organizacija koje nose klasni karakter. Za parole sindikalnog jedinstva potrebno je zainteresirati široke mase radnika iz radionica i poduzeća . Sindikalno jedinstvo potrebno je izgraditi na frontalnoj bazi s jedinstvenim rukovodstvom ."* U posebnoj rezoluciji je istaknuto : da Izvršni odbor Oblasne uprave URSS-a svim raspoloživim sredstvima poradi kod centrale URSS-a i ostalih save-

za u sklopu URSS-a da što prije dođe do stapanja srodnih saveza u jake saveze na industrijskoj osnovi : jedno poduzeće - jedna organizacija; da Izvršni odbor Oblasne uprave zajedno s centralom URSS-a pozove sve klasne saveze koji stoje van URSS-a na jedinstvo. Taj poziv treba da bude javan , a dok ne dođe do * Stavovi 1 i 2 preuzeti su iz referata Akcija i taktika koji je na Oblasnoj konferenciji URSS-a podneo Adam Katić,

REFERATI

61

stvaranja jedinstva, da se postojeće akciono jedinstvo i dalje sprovodi ; da Izvršni odbor URSS-a odmah pozove Hrvatski radnički savez i ORS¹ na zajedničke akcije u cilju poboljšanja životnih uslova radnika u svim socijalno-ekonomsko-političkim pravcima. Ukoliko se vodstvo ne odazove, imaju se pozvati radnici.* Za radničke povjerenike.179 ,,Nesigurnost zakonske zaštite radničkih povjerenika postala je stoprocentna i zato je potrebno brisati zaostale zablude o zakonskoj sigurnosti uposlenja radničkih povjerenika. Sigurnost radničkim povjerenicima moraju stvoriti organizacije općim akcijama, a inicijativni radni odbor u radionicama. Naša organizacija i svi organizirani radnici moraju ovu organizacionu formu popularizirati i starati se za njeno uspješno sprovođenje u život.” Omladina, žene i kulturni rad. Radi uspješnog djelovanja u klasnoj naobrazbi omladine potrebno [ je ] da se kod svih naših organizacija obrazuju prosvjetni kursevi . Ovi kursevi moraju biti planski organizirani radi postignuća kontinuiteta rada i prosvjetne akcije za naobrazbu radničkih masa. Isto tako potrebno je pristupiti organiziranju samostalnih ženskih sekcija u svim organizacijama pod centralnim rukovodstvom MMO-a .10 Žene ne smiju biti u našem pokretu zapostavljene, a da bi im se omogućilo aktivno učešće u svim poslovima organizacija , nužno je kod žena probuditi šire saznanje o našim klasnim ciljevima . Fašističkoj paroli : žene u kuću i mrak, treba suprotstaviti naš zahtjev: za ravnoprav nost žene u radionici i u društvu. ” ** U posebnoj rezoluciji je istaknuto : a) da se sva prosvjetna društva na području djelovanja zagrebačke Oblasne uprave imadu preorijentirati u svom dje lovanju prema klasnim principima i da se podvrgnu načelu centralnog rukovođenja ; b) da se svi MMO-i odnosno savezne organizacije u mjestima gdje nema prosvjetnih društava zauzmu za osnivanje privremenih akcionih sekretarijata, koji će dati inicijativu za osnivanje takvih društava ; c) da se u cilju izvođenja zadataka pod 1 i 2 formira kod Izvršnog odbora URSS-a prosvjetni sekretarijat od pet lica koja delegira Oblasni odbor. Štampa. „ Potrebno je za naš pokret pokrenuti odmah zajedničko sindikalno glasilo kao vlasništvo sindikalnih orga* Reč je o Rezoluciji o organizacionim odnosima. ** Pasus „ Za radničke povjereničke" i „ Omladina ..." preuzeti su iz referata Akcija i taktika.

PETA KONFERENCIJA KPJ

62

nizacija, koje će tretirati opća sindikalna pitanja. Isto tako u svim mjestima treba organizirati dopisnike kako bi ovaj organ mogao probuđivati svestrane interese radnika, širiti svijest i borbenost radničke klase i postati ogledalo radničkog života u preduzećima , radionicama, kancelarijama , u kućama." * I po svim ostalim pitanjima donijete su odluke u istom duhu . Ove odluke su se sprovodile konsekventno u život. Pokrenut je list Radnik. On se proširio na 15 000 primjeraka i izvršio ogromnu ulogu u akciji , propagandi i organizaciji . Zabranjen je. Pokrenut je Glas [sindikalno organiziranih radnika] . On je izlazio u 13 000 primjeraka . I on je zabranjen . Pokrenut je Radnički glasnik. Prvi broj je zabranjen. Sada je pokrenut četvrti list Radnički tjednik. On se proširio na 27 000 primjeraka do sada.181 Rad omladine i žena je proširen i okupile [ su ] se omladina i žene oko klasnih sindikata. Kulturni rad je na zavidnoj visini. Socijaldemokratska društva ne mogu uopće nastupiti, a priredbe URSS-ovih društava posjećuje 8000 slušalaca. Taktika jedinstvenog fronta primjenjivana je s uspjehom . Radnici u svim strukama i poduzećima i čitave podružničke uprave URSS-a stupile [ su] u jedinstveni akcioni front nasuprot odbijanju saradnje vođa HRS-a . Naš klasni sindikalni pokret u Hrvatskoj jačao je svakodnevno.

5. Odnos starih i ostalih kadrova KPJ prema URSS-u Za ulazak u URSS nisu se u svim zemljama Jug [oslavije] jednako sprovodile odluke i direktive KPJ. Sve do danas u pojedinim mjestima zauzima se sektaški i antipartijski stav:

Dalmacija Tamo su stari partijski kadrovi (Baljkas) suprotstavili HRS klasnim URSS-ovim sindikatima. Oni su bacili parolu da svi radnici vezani sa selom moraju ići u HRS, a čisti" zanatski radnici - moraju ići u URSS . Tako su , proleteri dakle, tzv. komunisti i štetočine ** stvorili masovnu sindikalnu organizaciju HRS-a , a klasne sindikate pretvorili u sektu .

Reč je o izvodima iz Rezolucije o kulturno-prosvetnoj akciji i referata Akcija i taktika. ** U originalu je prvobitno stajalo: ,,ti komunisti", na što je Tito na margini dopisao ,,to su tzv. komunisti i štetočine", pa je ova primedba uneta i u tekst referata.

REFERATI

63

Umjesto primjene taktike jedinstvenog fronta , oni su potpomagali i čak vodili razbijačke pokrete ,,vanka furešte" (napolje sa strancima) . U tim pokretima su sudjelovali popovi , seoski trgovci i prvaci HSS-a. A protiv koga su bili upereni ovi pokreti ? Protiv seljaka-radnika drugog sela ili općine. Ako je preduzeće u jednom selu ili općini , onda nisu mogli raditi u njoj radnici iz drugog sela ili općine . Takve pokrete je vodio HRS u više mjesta u Hrvatskoj i suprotstavio seoski proletarijat gradskom , selo gradu i općinu općini . I takva razbijačka politika nametala se komunistima ! Kadrovi se nisu izgrađivali, nego se uvodio ,,firerski" sistem. Sve opomene i intervencije da se ojača naš klasni sindikalni pokret u Dalmaciji odbijene su proglašujući zagrebačku Oblasnu upravu [ URSS-a] socijaldemokratskom .

Srbija Sve do pred četiri godine vodio se kurs protiv ulaska u URSS-ove sindikate ( Pavle Pavlović, Drag [ omir] Marjanović) . Stari kadrovi bili su uobrazili da sindikati mogu postojati samo onda ako su oni funkcioneri. Osim toga, ulazak u URSS smatran je nespojivim s komunistima, jer URSS-ovi sindikati prema tvrđenju Pavlovića i drugih -— nisu klasni sindikati. Takvom shvatanju ne treba komentara . To je likvidatorstvo , sektaštvo , bježanje od borbe radničke klase. Ali radnici su ušli u sindikate , mada mnogo kasnije nego

u Hrvatskoj . I tu se pokazala slabost. Sve do 1937. godine u sindikatima nisu komunisti s pristalicama jedinstva bili povezani preko partijskih organa. Posljedica toga bila je nepripremljenost za kongres GRS-a i time su napravljeni mnogi propusti i greške.182 Uoči kongresa Drag[ omir ] Marjanović, sporazumjevši se s Pavlovićem i Ljubom Radovanovićem mimo i bez znanja KP - pokušali su se povezati s delegatima na liniji razbijanja kongresa GRS-a. Naime, u pripremljenoj rezoluciji, mimo i bez znanja KP tražili su raspuštanje kongresa GRS-a i pripremanje kongresa ujedinjenja. Međutim, komunisti i pristalice jedinstva* tada su već bili u URSS-u i imali [su] jak uticaj na radničku klasu u Srbiji, te u većini bili zastupani u nižim sindikalnim i URSS-ovim organima. KP je ovaj pokušaj spriječila blagovremeno. Ali su ipak drugovi u Srbiji ** učinili greške . Na kongresu GRS-a imali su komunisti i pristalice jedinstva veliki uticaj i srazmjerno tom * Umesto ,,komunisti i pristalice jedinstva" u originalu je najpre pisalo „radnici", što je precrtano. ** Reči „ drugovi u Srbiji" su naknadno dopisane.

PETA KONFERENCIJA KPJ

64

uticaju nisu učinili sve da bi osigurali odlučujući uticaj u GRS-u , nego su svojim kolebljivim stavom istakli na površinu razne konjunkturiste i kolebljive centrumaše P. T.. Slično se dogodilo i na Kongresu Saveza metalskih radnika.183 Od 22 delegata komunisti i pristalice jedinstva imali su 18 delegata, pa ipak pod prijetnjom Bogdana Krekića da će napustiti Savez nisu se usudili uzeti vodstvo Saveza u svoje ruke. Dakle, to su karakteristike slabosti i pogrešnih stavova.

Slovenija Nezavisni sindikati u Sloveniji prije njihove zabrane bili su beznačajni . Oni su upravo tek poslije 184 kongresa N [ ezavisnih ] s [ indikata ] 1937 . ** bili u stvaranju. Naprotiv, URSS - odnosno Strokovna komisija - bio je i tada jedan od najjačih klasnih sindikalnih pokreta u Sloveniji. Pored njega, predstavljali su izvjesnu snagu i jedino u Sloveniji kršćanski sindikati ( Korošec) . Samim tim, zabranom N [ ezavisnih ] s [ indikata ] odnosi u sindikalnom pokretu u Sloveniji, s obzirom na razne pravce, nisu bili mnogo izmijenjeni . Ta je okolnost više nego igdje pružala mogućnost uspješnijeg okupljanja radnika u postojećim klasnim sindikatima, tj . ona je nužno nametala potrebu stvaranja uporišta u masama i vodstva komunista i pristalica jedinstva u svim radničkim akcijama. Ali , može se slobodno reći , velikom uticaju K [omunističke ] s [ tranke ] na mase u Sloveniji ni izdaleka ne odgovaraju naš uticaj i rad u sindikatima kako ranije tako i danas . Bez stvaranja naših čvrstih uporišta u preduzećima, u mjesnim sindikalnim organizacijama komunisti Slov [ enije ] su manje-više svu svoju pažnju usredsredili na besplodne političke i ideološke rasprave u vrhovima sindikata . Ovakva taktika bila je skroz pogrešna i išla je u prilog vođa socijademokrata, jer su komunisti time izgubili na vremenu da se povežu i učvrste u masama i da ih povedu u organizovane akcije, te tako pred širokim masama pokažu razliku između sebe i vođa socijaldemokrata . Otuda je bilo socijaldemokratskirn vođama lakše likvidirati neke aktiviste — komuniste i pristalice jedinstva — bez jačeg otpora organizovanih radnika. Jedini otpor protiv izbacivanja iz sindikata pojedinih komunista osjetio se kod metalaca, ali i taj je bio u svojoj osnovi pogrešan. Vođe socijaldemokrata i na ovakav otpor odgovorile su * Inicijali P. T. su naknadno dopisani. Može se pretpostaviti da je reč o Luki Pavićeviću i Marku Terziću koji su izabrani za članove Izvršnog odbora GRS-a. ** Treba : 1927. godine.

REFERATI

65

raspuštanjem čitavih podružničkih uprava.186 A komunisti su išli u drugu krajnost . Umjesto da su ostali u sindikatima, povezali se s masama i iznutra poveli borbu za poštivanje proleterske demokracije, oni su napustili sindikate. Time su u stvari napustili i ogromne mogućnosti legalnog i masovnog rada u masama organizovanih i neorganizovanih radnika, a vođama socijaldemokrata su omogućili da i dalje neometano i neodgovorno vršljaju u pokretu, sabotiraju i izdaju radničke akcije . Sve slabosti našeg uticaja i rada u sindikatima danas rezultat su ovih grešaka . Jedini uspjeh koji se pravilnim radom može istaći postigli su komunisti u Savezu građevinara. Hrvatska Direktiva KP za ulazak u URSS-ove sindikate ovdje je najpravilnije shvaćena i odmah sprovedena u život . Neki od starih kadrova pravili su dvojake greške : jedni su bili protiv ulaska uopšte ( uglavnom iz sektaških * motiva ) , drugi su išli u URSS pre date direktive, tj . odmah iza zabrane N [ ezavisnih ] s [ indikata ] (uglavnom zbog uhljebljenja u sindikatima i socijalnim institucijama) . S ulaskom komunista u URSS sindikati su ojačali , a KP se stvarno povezala s masama i osigurala vodstvo u sindikatima. Međutim, precjenjujući djelimične uspjehe i svoje snage u sindikatima, komunisti su zapostavili stvarno jačanje KP i [ zaboravili ] da se pravilni rad u sindikatima može osigurati samo postojanjem i čvrsto organizovanom KP.

Iako je rad u sindikatima imao ogromnog uspjeha na akcionom, organizacionom, agitaciono-propagandnom i kulturnom polju , ipak sindikati nisu mogli i ne mogu zamijeniti partijsko-politički rad. Legalističke tendencije koje su bile uhvatile dubok koren kod komunista u Hrvatskoj dovele su do toga da je rad KP posmatran kroz prizmu sindikalnog rada. Komunisti su izgubili iz vida da je KP avangarda proletarijata i rukovodilac celokupnog radničkog pokreta.** Pored ovoga skretanja, postoji i drugo : likvidatorsko-prirepaško . Jedan deo komunista u nameri da se sakrije pred policijom i pred KP otišao je u HSS. * Reč „ sektaških" dopisana je umesto likvidatorskih ", što je precrtano. ** Umesto reči „ rukovodilac celokupnog radničkog pokreta” u originalu je prvobitno stajalo njegov rukovodeći odred", pa je precrtano. 5 Peta konferencija KPJ

PETA KONFERENCIJA KPJ

66

Vojvodina

Tamo su ne samo stari kadrovi nego i ostali komunisti potcjenjivali značaj i potrebu ulaska i rada u URSS-ovim sindikatima. Oni su ostali po strani dok su radnici ulazili u URSS , iako mnogo kasnije. Kadrovi su ušli tek iza ulaska radnika, ali i tada se nisu povezali s radnicima u preduzećima i pojedinim strukturama, MMO-ima i savezima, nego su pravili trule sporazume sa socijaldemokratima u Oblasnoj upravi. Komunisti nisu imali inicijativu u svojim rukama, već vođe socijaldemokrata . Radničke mase bile su prepuštene i nadalje na milost i nemilost kapitalističke klase i njenih slugu socijaldemokrata, izuzev Saveza građevinara i nekih MMO-a, koji su činili neke pokušaje. U Vojvodini ima preko 400 000 poljoprivrednih radnika. Njihov položaj je strahovito težak. Radni odnosi nisu regulisani, radi se još po starom feudalnom sistemu na ,,ris i tal".* Savez poljoprivrednih radnika jedan je od najvažnijih saveza u Vojvodini. On je do kongresa, do 1938. god. ** brojao oko 20 000 upisanih članova.187 Komunisti su malo*** poduzeli u osiguranju vodstva u organima toga saveza i povezivanju s radnicima u pravcu vođenja njihove akcije . Oni isto tako nisu ništa poduzeli u pravcu pravilne pripreme kongresa, a pojedinačni i neorganizovani istupi komunista i pristalica jedinstva na kongresu doveli su do pogrešaka takvih razmjera da su vođe**** socijaldemokrata dobile mogućnost, uz pomoć klasnog neprijatelja , da prekinu kongres , razjure članstvo, raspuste niz podružnica i tako zadrže Savez u svojim rukama. Kada je Hadnađev - za koga je na prekinutom kongresu utvrđena pronevjera - sazvao falsifikovani kongres ,188 komunisti ni tada nisu bili spremni da spriječe socijaldemokrate u toj razbijačkoj i izdajničkoj raboti . Spontano, neorganizirano i pojedinačno istupanje pristalica jedinstva i ovde je pretrpelo neuspjeh. Pogreške, neodlučnost, trulo sporazumaštvo, orijentisanje na kolebljive elemente (Čeda Živković ) , nepovezivanje s masama i nestvaranje uporišta za borbu radnika, doveli su do afirmiranja JUGORAS-a. Isto tako , neaktivnost komunista u Rad po sistemu ris podrazumevao je dobijanje zarade u naturi (plaćanje pšenicom ili drugim proizvodom) , a tal označava pogodbu na deo od prinosa od žetve ili berbe. ** Treba: 1937. godine. *** Reč " malo" je dopisana umesto reči „nisu ništa", koje su precrtane. **** Ova reč je naknadno dopisana.

REFERATI

67

sindikatima i zapostavljanje sindikalnog rada kao i neosiguravanje inicijative i vodstva doveli su do demoralizacije izvjesnih slabijih nižih funkcionera i njihovog bjekstva iz URSS-a.

Bosna i Hercegovina Ovdje je došlo najizrazitije do izražaja antipartijsko stanovište . Odluke KPJ o ulasku u URSS ne samo da nisu sprovedene nego nisu ni primljene osim u Mostaru . Klasno svjesni radnici , uviđajući svoj težak položaj i potrebu akcije, neorganizovano, bez rukovodstva, ulazili su u URSS i borili se za njega, ali su široke mase i dalje ostale po strani. Uviđajući ogromno raspoloženje radnika za ulazak u URSS i borbu kroz njega, učinjeni su sa strane Partije pokušaji početkom 1938. god . da se uvjere i naši stari kadrovi o prekoj potrebi ulaska u URSS, povezivanja s masama i organizovanja borbe radnika za bolje uslove rada i života, a pod vodstvom i uticajem komunista i pristalica jedinstva. Ove direktive su primljene, ali samo na riječima, jer su se komunisti i prema njima liberalno odnosili . Činjenica da nemaju novih kadrova može se objasniti samo njihovim samoubilačkim stavom prema URSS- u . Uslijed ogromne slabosti sindikalnog pokreta, grešaka i neaktivnosti komunista , vođe socijaldemokrata mogle su mirne duše ostati na vrhovima sindikata, kočiti radničke akcije, zajedno s policijom proganjati pojedine aktiviste i na račun radničke klase pogađati se s klasnim neprijateljem.

Makedonija Klasni radnički sindikalni pokret u Makedoniji je slab i daleko zaostaje za organizacionim mogućnostima koje uslovljava položaj radnika, a još više i za akcionom sposobnošću i snagom radničke klase u Makedoniji. Broj članstva je svuda vrlo mali. Teror nad klasnim pokretom u Makedoniji jači je nego u ma kojoj zemlji Jugoslavije. Zatvaraju se radnički domovi , hapse se i progone sindikalni funkcioneri , najbrutalnijim mjerama ugušuju se radnički pokreti . Ali nisu samo to uzroci slabosti sindikalnog pokreta . I tamo su neki od starih kadrova ― uglavnom iz redova intelektualaca — sabotirali rad i ulazak u URSS-ove sindikate . Tako je, na primjer, teorija Grubišića i kompanije, koji stoje u najtešnjim vezama s Ljubom Radovanovićem i ostalim desničarima, godinama bila da radnički pokret vodi samo ,,čistu" klasnu borbu, i to na

68

PETA KONFERENCIJA KPJ

političkom terenu. Sindikati su, po njemu, za djecu i omladinu. Po toj teoriji, radnička klasa promeniće svoj položaj i urediće svoj život kada dođe na vlast. Tako su razni nepartijski , antipartijski i Partiji tuđi elementi, koji su se godinama trudili da igraju vodeću ili bar neku ulogu u radničkom pokretu, razbijali i sputavali zdrave snage radničkog , političkog i sindikalnog pokreta, ometali * ulogu avangarde u nacionalnom oslobodilačkom pokretu Makedonije, te osuđivali makedonski narod i radničku klasu na pasivno odnošenje prema političkom teroru , ugnjetavanju i pljački. Slabost sindikata u Makedoniji treba tražiti još i u razbijačkom radu nekih vođica socijaldemokrata koji na provokatorski način žele da klasni pokret stave u službu režimske protiv radničke politike (Dača Stanišić) . Time se može objasniti da je JUGORAS za momenat imao nekog uporišta među radnicima i tako uspijevao da razbija niz akcija. 6. Reakcija kapitalističke klase i socijaldemokrata na pokrete radničkih masa 1 ) Štrajkaški val je zahvatio oko 70% radnika u čitavoj Hrvatskoj i prenio se na čitavu zemlju i pošto buržoazija nije uspjela [ da ga zaustavi ] s HRS-oin i JŪGORAS-om, pribjegla je drugim merama . Zaredale su konferencije industrijalaca 1936. god . u čitavoj Jugoslaviji.189 Industrijalci su utvrdili minimalnu nadnicu od 1,80 do 2 din. na sat i tražili zakonsku zabranu štrajkova. Reakcionarna protivnarodna vlada Stojadinovića donela je Uredbu o minimalnim nadnicama, mirenju i arbitraži.19⁰ Ovom uredbom su zabranjeni štrajkovi u svim privrednim granama od opšteg značaja, a za ostale je predviđeno prinudno mirenje. To je u praksi značilo da radnici nisu smjeli stupiti u štrajk dok se ne izvrši mirenje. Kako je mirenje zavisilo od vlasti i poslodavaca, to su radnici čekali mjesecima na mirenje i tako gubili momenat za stupanje u štrajk . Dakle, Uredbom se išlo za tim da se spriječe štrajkovi, a opšti zahtjev kapitalističke klase bio je da se zabrane URSS-ovi sindikati. 2) Vođe socijaldemokrata izgubivši pozicije u sindikalnom pokretu Hrvatske i Slavonije, a djelimično i u ostalim pokrajinama, negdje više negdje manje, pribjegle su drugim mjerama. Odbili su akciju protiv Uredbe smatrajući da je * U originalu referata je posle ove reči sledilo : „radničku klasu u njenoj ulozi", što je precrtano.

REFERATI

69

ona došla u pravi momenat da spriječi štrajkove, koji bi mogli stvoriti ,,drugu Španiju ” . S druge strane, oni su uputili otvoreno pismo svim industrijalcima, korporacijama, ministrima itd. u kojem su istakli da su ovi štrajkovi plod destruktivnih komunističkih elemenata.19 Tražili su čišćenje ovih elemenata iz URSS-a. U svim savezima gdje su imali većinu počeli su isključivati članove komuniste i pristalice jedinstva, raspuštali su podružnice i podružničke uprave. U zagrebačkoj Oblasnoj upravi odbili su saradnju motivišući to pisanjem lista Radnik. Odbili su kulturno- prosvjetni rad 192 nazivajući ga ćelijašenjem .' Jedinstvena navala kapitalista i njihovih slugu u svim zemljama Jugoslavije bila je savladana za kratko vrijeme. Uredba je paralizovana pokretima radnika , a kapitalistička klasa je bila suviše slaba s obzirom na jačinu i solidnost klasnog pokreta i oštrinu nacionalnooslobodilačke borbe hrvatskog naroda . Socijaldemokrati su izgubili ovu činjenicu iz vida, pa su i ovom prilikom izgubili bitku , a pred masama su definitivno raskrinkani kao sluge i agenti kapitalističke klase.

IV OBRAMBENE AKCIJE RADNIČKE KLASE 1937-1938 . NAVALA KAPITALISTIČKE KLASE NA SOCIJALNE INSTITUCIJE I SINDIKATE . KONGRES URSS-A I POKUŠAJ CEPANJA SINDIKATA a) U štrajkaškim akcijama 1936. godine zadržan je uglavnom dalji pad nadnica. Uspjeh je postignut sa čisto ekonomskog gledišta u tome što je sklopljeno 360 kol [ ektivnih ] ugovora i njima utvrđena minimalna nadnica. Donošenjem Uredbe o minimalnim nadnicama htjelo se tokom godine 1937. oboriti kol [ektivne ] ugovore193 i omogućiti dalji pad nadnica. U tome nije uspjela kapitalistička klasa. Štrajkovi nisu bili tako oštri u godinama 1937- [ 19 ] 38 . kao 1936. i nisu uzeli takve razmjere , ali je u akcijama ojačala organizacija, što je bilo preduslov da se ne obore nadnice, već da one porastu. Kol [ektivni ] ugovori su se uglavnom produžavali i revidirali nabolje . Prosječne nadnice su rasle tek godine 1936. po SUZOR-u i statistici organizacija . Da bi mogli iskazati jasnu sliku prosječnih nadnica iznećemo , po statistici SUZOR-a, najpre njihovo kretanje u toku akcija 1935[ 19] 36. godine i to u glavnim gradovima u proseku :

PETA KONFERENCIJA KPJ

70

Godina Zemlja

Mjesto

1935.

1936.

1935.

Porast ili pad 1936. 1936. +

Srbija i Makedonija

Beograd Niš Skoplje

23,81 16,43 17,08

24,22 15,70 15,35

16,34

15,96

-0,38

Dubrovnik

24,35 23,67 20,27 19,80 27,44

22,37

22,79

+0,42

Osijek Sušak

24,36 22,95 19,90 19,10 27,51

Ljubljana

22,40

22,58

22,40

22,58

+0,18

Bosna

20,61 Sarajevo Banja Luka 18,49 Tuzla 17,69

21,21 18,93 17,31

18,93

19,15

+0,22

18,73 16,42 15,53

18,25 16,60 15,70

16,44

16,57

+0,13

Vojvodina

Novi Sad Sombor Subotica Petrovgrad [Zrenjanin ]

15,76

16,02

Split

23,06

24,18

23,06

24,18

+1,12

Hrvatska i Slavonija

Slovenija

Dalmacija

Zagreb Karlovac

Prosjek

Međutim, od ovoga stanja stvorenog 1936. godine nadnice su rasle u prosjeku za čitavu zemlju , i to na račun povišenih nadnica organiziranih radnika . A kako su se kretale nadnice, vidi se iz slijedećih podaka :

Godina

1936. 1937. 1938.

Prosječna nadnica po SUZOR-u

Prosječna nadnica po podacima rad[ničkih] org[anizacija ]

21,67 23,07 24,59

31,18 40,34 45

Razlika u%

39% 42,5% 45,5%

Tu se vidi ogromna razlika između nadnica u prosjeku organiziranih i neorganiziranih radnika . To kapitalistička klasa znade i zato ona donosi reakcionarne zakone protiv sindi-

REFERATI

71

kalnog pokreta, guši radničku borbu i cijepa redove radničke klase. Koliko je pak imala dejstvo Uredba na štrajkove, a i snaga otpora radničke klase organizirane u sindikatima, pokazuju ovi podaci o štrajkovima kroz dvije godine u Hrvatskoj i Slavoniji : dok je godine 1936. bilo 158 pokreta i od toga 102 štrajka i 56 bez štrajka, godine 1937. bilo je 148 pokreta, a od toga 58 štrajkova i 90 bez štrajka. U štrajku je sudjelovalo 39 472 radnika ili preko 2000 radnika više nego 1936. godine. b) Kapitalistička klasa nije dobila Uredbom što je htjela. Ona je išla za ugušivanjem štrajkova, a postigla je tek delimično kočenje istih. Vođe socijaldemokrata nisu mogle dati više garancija koje je od njih tražila kapitalistička klasa. Zato se ona spremala na zabranu klasnih URSS-ovih sindi194 kata i stvaranje korporativnih* fašističkih sindikata. U tom pravcu vlada Stojadinovića donijela je amandmane u finan195 sijskom zakonu. Ali pre zabrane sindikata vlada** je oduzela radničkoj klasi radničke komore i berze rada i uticaj u okružnim uredima svela na nulu . Ona je postavila u socijalne institucije svoje ljude, koji su imali paralelno s predviđenom zabranom klasnih sindikata pripremiti organizaciju tih institucija tako da bi prinudni sindikati i socijalne institucije podelili posao, a radnici bi plaćali prirez preko osiguranja prinudno za održanje sindikata. Da bi kapitalistička klasa osigurala sprovođenje svojih planova pristupila je najdrakonskijim merama progona klasnoga pokreta. U Crnoj Gori nije dozvoljavala nikakove organizacije. Sve podružnice Saveza proglasio je režim ilegalnim ukoliko nisu imale posebno odobrena pravila od mesnih vlasti . A kada su podnosile pravila, onda se obično nisu odobrila i na taj način gušio se i stvarno se već zabranjivao URSS-ov pokret.

Branilo se članovima Mađarima i Nijemcima da govore i saobraćaju na svom jeziku u organizacijama. To su bili često razlozi za nedozvoljavanje rada podružnicama . Članovi i funkcioneri kažnjavani su [ zato ] što su sabirali članarinu od članova . Tražio se popis članova i onda su pod prijetnjama saslušavani . Radničke komore u kojima su bili jugorasovci brisale su URSS -ove organizacije iz evidencije, a vlasti su na osnovi * ,,Korporativnih" je naknadno dopisano. ** Umesto ,,vlada" u originalu je prvobitno pisalo „ kapitalistička klasa", pa je precrtano,

72

PETA KONFERENCIJA KPJ

toga proglašavale takve sindikate ilegalnim i zabranjivale im rad.19% Štampa je zabranjivana, a konferencije, zborovi i skupštine dozvoljavani su delimično, i to samo u provinciji u slučajevima kada su oni imali isključivo strukovni karakter. To su bile preventivne mjere za pripremu ugušenja URSS-ovog pokreta . c) Pokušaj cepanja URSS-ovog pokreta i konges URSS-a 197 1938. god. U vreme najjačega pritiska kapitalističke klase na slobodni sindikalni pokret i kada se otvoreno napadalo na socijalne institucije, trebalo je održati kongres URSS-a i donijeti odluke, pošto odluke komorskih socijaldemokratskih činovnika donijete na kongresu 1934. godine198 nisu odgovarale duhu vremena ni odnosu snaga pokreta. Vođe socijaldemokrata htjele su izbjeći kongres i donošenje odluka za odbranu slobode sindikata i socijalnih institucija . Razlozi su bili providni. Jedna grupa vođa ( Bogdan Krekić, Pfajfer, Jakšić i Jakomin ) načinila je sporazum s režimom . Njima je obećano da će u državnim sindikatima i socijalnim institucijama ostati vodeći ljudi samo da ne prave smetnje planovima pripremljenim za zabranu klasnih sindikata. Kod ovog sporazuma bili su izuzeti Belić i Luka Pavipreviše približili" komunistima. Socijalićević, jer su se stička partija imala je sprovesti to preko Živka Topalovića . Neposredno pred kongres koji se trebao održati 1937. godine održana je partijska konferencija svih funkcionera socijaldemokratskih : sindikalnih, zadružnih i partijskih.199 Na ovoj konferenciji zaključeno je da se izbace svi komunisti iz sindikata i savezâ u URSS-u . Pokret se ima, po predlogu Pfajfera i Jakšića , decentralizovati na pokrajine s punom samostalnošću i s jednim tehničkim rukovodstvom, koje bi povremeno vršilo konsultacije. Na sindikalnoj konferenciji, uz prisustvo ostalih funkcionera ( nesocijalista ) , ovaj zaključak je saopšten u obliku ultimatuma, a sjednica Izvršnog odbora centrale URSS-a trebala je to legalizovati.200

Belić i Luka Pavićević vidjevši da su izigrani od svojih drugova i odbačeni od režima, priklonili su se prividno komunistima i stanovištu komunista i pristalica jedinstva u URSS-ovom pokretu , koji su tražili opću borbu za odbranu sindikata i socijalnih institucija . Oni su ustali ** protiv odluka Izvršnog odbora o odgađanju kongresa i cijepanju pokreta. * Reč ,,vođe" je naknadno dopisana. ** Posle reči „ustali " u originalu je pisalo „na sjednici", što je precrtano.

REFERATI

73

Podnijeli su demisije i javno optužili svoje drugove za cijepanje pokreta i pomaganje režima. Ovaj istup samih socijaldemokrata djelovao je prodorno.201 Oblasna uprava za Hrvatsku i Slavoniju i svi komunisti i prist[alice ] jedinstva* u URSS -ovim sindikatima pozvali su čitavu radničku klasu u odbranu sindikata i jedinstva pokreta protiv cjepača . Akcija je uzela ogromne razmjere. Oblasnoj upravi Hrvatske i Slavonije priključili su se i Glavni radnički savez u Srbiji , Oblasna uprava za Dalmaciju i djelomično Strokovna komisija u Sloveniji i Oblasna uprava za Vojvodinu. MMO-i u svim zemljama stali su na stranu Oblasne uprave Hrvatske, komunista i pristalica jedinstva. Dosljedan cjepačkom stavu ostao je u cjelini GRS u Bosni . Na poziv pristalica jedinstva , i većina savezâ izvršila je pritisak na centralu URSS- a.202 Vođe socijaldemokrata i režim nisu uspjeli u svojim namjerama. URSS-ov pokret je ovoga puta istupio u najvećem razmeru od svoga postanka kao jedna cjelina. Protiv ovakve snage, spremne za borbu, uz zatalasani oslobodilački nacionalni pokret, režim se nije izvrši udar.

osjećao dovoljno jak da

Ovaj istup većine URSS-ovih organa i savezâ i cjelokupnog članstva imao je pozitivne rezultate . On je u velikim razmerama i u svim mjestima aktivizirao URSS-ovo članstvo i radničku klasu . U svim mjestima Srbije , većem dijelu Vojvodine, jednom dijelu Bosne MMO-i su došli pod vodstvo komunista i pristalica jedinstva . Odnos snaga u URSS-ovim organima mnogo se izmijenio na štetu vođa socijaldemokrata. Režim je uvidio da je krivo ocijenio situaciju . Tu ocjenu pokušao je izmijeniti time što je ujedinio socijaldemokrate obećavši im razne položaje . Ali režim i kapitalistička klasa nisu mogli ići više natrag. Oni su nastavili s postavljanjem komesara u radničke komore , izmjenom uprava i postavljanjem drugih lica, a ne socijaldemokrata.203 Ova okolnost i nemogućnost da nešto izmijene u URSS-u gonile su vođe soc [ijal ] dem [ okrata ] na opreznost. Morali su pristati na održanje kongresa jer su htjeli zadržati URSS u svojim rukama. Da bi to postigli, poslužili su se oprobanom taktikom delegiranja delegata.204 Većina savezâ, tj . samo u centralnim upravama bila je u rukama socijaldemokrata . Ovi savezi nisu htjeli održati kongrese i birati nove uprave i delegate za kogres URSS-a, kao što bi to bilo pravilno . Oni su jednostavno , tj . same centralne uprave odredile delegate za kongres. A ti delegati su * Reči ,,pristalice jedinstva" su naknadno dopisane.

74

PETA KONFERENCIJA KPJ

zastupali sve članove svoga saveza i u ime njih glasali -

iako

ih oni nisu birali ni poslali . Tako je nekoliko ljudi zaključivalo u ime desetaka hiljada članova protiv njihove volje. Sama centrala URSS-a, bez obzira [ na to ] što njeni članovi nisu delegati , prisvaja sebi pravo glasa. Ovaj sistem delegiranja omogućio je socijaldemokratima neznatnu većinu na kongresu . Kongres je potvrdio postojeće stanje, ali u suštini nije izmijenio ništa. On je imao manifestacioni karakter jedinstva i kao takav izvršio je jak prodor u radničkim masama, dok je kapitalističku klasu iznenadio, jer je ona očekivala siguran rascjep. Kongres je bio više truli sporazum nego odraz volje i raspoloženja URSS-ovog članstva. Kako se stvari nisu mnogo izmijenile, to su sve opasnosti za klasni pokret ostale i dalje. Kongres je bio odraz slabe povezanosti i odsutnosti centralnog rukovodstva . Iako su postojali izvjesni partijski organi u sindikatima * , oni su bili slabi i međusobno nepovezani. To je još više učinilo da su izvjesni komunisti u raznim mjestima i zemljama Jug [ oslavije ] različito postupali, različito shvaćali ulogu i značaj sindikata i bili daleko od toga da shvate od kolikog je značaja i najmanji legalni organ oko koga se mogu okupiti radnici pod vodstvom KP.

V DRUGA EKONOMSKA KRIZA 1937- [ 19 ] 40 . I POLOŽAJ RADNIČKE KLASE. DRUGI IMPERIJALISTIČKI RAT I IZDAJSTVO SOCIJALDEMOKRATA. UREDBE I MASOVNE ŠTRAJKAŠKE AKCIJE [ 1. Druga ekonomska kriza 1937-[19]40] Ekonomska kriza nije prešla iz depresije u prosperitet. Ona je ostala u depresiji naročite vrste. Suvišak stvoren hiperprodukcijom delimično je uništen, a delimično prodan zaraćenim državama: Italiji , Japanu i Njemačkoj . Imp [ erijalistički ] rat, koji je već bjesnio , nije se zaustavio. On se proširio i zaoštrio . ** Nastala kriza 1937. god.205 imala je iste posljedice kao i ona 1929- [ 19 ] 32 . godine, ali ona nije ovom prilikom obuhvatila sve zemlje kao 1929[ 19 ] 32 . Razlozi su u povećanoj ratnoj pripremi i naoružanju. * Verovatno se misli na partijske ćelije u pojedinim sindikalnim savezima (SBOTIČ-u i dr.) . ** U originalu referata su zatim sledile reči: „i pretvorio u imperijalistički rat", što je precrtano.

REFERATI 75

Ali upravo ovo zaustavljanje krize imalo je za posljedicu da su se nabavljali topovi - neproduktivne stvari umjesto produktivnih. Već su u prvoj krizi u toku godina 1929-[ 19 ] 32. pojačani izdaci za naoružanje, dok je produkcija padala. Ako uzmemo (bazu : 1928 = 100) dobijamo:

Godine

Izdaci za naoružanje u svijetu

1913. 1929. 1930. 1932.

Svjetska produkcija

54 104 87 56

64 104 106 107

Karakteristiku za zaustavljanje krize godine 1937. u Engleskoj pokazuju vojni izdaci 1936- [ 19 ]40. Oni iznose:

Godina

Budžet

1935/36. 1936/37. 1937/38. 1938/39. 1939/40.

763 817 898 1055 1312

Vojni izdaci u milionima funti sterlinga 173 186 262 383 630

Samo za četiri godine su povećani vojni izdaci u jednoj zemlji za 493 milijuna funti sterlinga ( 135 milijardi dinara) . U sravnjenju nacionalnih prihoda, koji iznose oko 5 milijardi funti sterlinga, odlazi na vojničke izdatke 20%. A isto tako , ako sravnimo obim industrijskog ciklusa s vrijednošću industrijske proizvodnje, koja je iznosila 1935. godine 2806 miliona funti sterlinga, a sada se procenjuje nešto preko 3 milijarde i od toga se daje za ratne svrhe 630 milijuna, onda se vidi koliko veliki uticaj dobija ratna industrija na obim privrede. Ipak naoružanje nije općenito zaustavilo krizu, što dokazuje svjetska proizvodnja , koja nije u porastu, nego u padu i dalje od godine 1937. Indeks industrijske proizvodnje kapitalističkog svijeta (baza : 1929 = 100 ) :

Godina 1937. 1938. 1938. mart 1939. mart

Prosjek

Evropa

Amerika

103,7 93 90,8 101,4

111,2 109,5 111,2 117,7

93,4 73,7 68 83,3

76

PETA KONFERENCIJA KPJ

Opći pad proizvodnje 1939. prema 1937. ne odnosi se jednako na sve zemlje. Najveći pad proizvodnje je u Americi zbog toga što ratna industrija ima mali uticaj na obim privrede. I da bismo mogli objasniti ovu nejednakost, iznijet ćemo podatke o indeksu proizvodnje pojedinih kapitalističkih zemalja (baza : 1929 = 100) :

Zemlja

1938.

1939.

Amerika (prosjek) Vel[ika ] Britanija Holandija Francuska Poljska Švedska Norveška

72,3 115,5 104,1 76,1 118 146 127 126 98 173

77,3 122,2 108 86,2 120,8 151 131 133,8 110

Njemačka Italija Japan

(maj) (mart) (mart) (mart)

Uprkos povećanom indeksu proizvodnje , spoljna trgovina nije se povećala već, naprotiv, opala u aprilu 1939 . god. na 43 milijuna zlatnih dolara prema 47,5 milijuna zlatnih dolara u aprilu 1938. god . , što opet dokazuje da je povećana proizvodnja išla za ratne svrhe. Valutni kursevi također pokazuju veliko kolebanje s nastupajućom krizom i to zbog toga što većina država troši zlatnu podlogu za naoružanje . Zlatne zalihe to i pokazuju u milijunima dolara za pojedine kapitalističke zemlje : Zemlja

maj 1938.

decembar 1938.

april 1939.

Vel[ika] Britanija

4179

3449

2803

Francuska

2428

2435

2574

Holandija

1008

995

834

Belgija Švedska

456

581

520

886

699

598

Amerika

12 919

14 512

15 791

22

29

29

Italija

210

193

193

Japan

251

164

164

Njemačka

REFERATI

77

Iz ovoga se jasno vidi da su zlatne rezerve veoma različite u pojedinim zemljama. U toku jedne godine pobjeglo je zlata u Ameriku preko 3 milijarde i tako povećanje zlata od 13 na 16 milijardi tumači se bijegom kapitala na sigurnija mjesta. Od navedenih suma zlata zapadnoevropske zemlje izgubile su tokom godine 1,4 milijarde dolara ili 15% , a fašističke zemlje od gotovo nikakvih zaliha dobile su nešto preko 20 %. Imperijalističke zaraćene zemlje, koje su uspjele povećanjem naoružanja spriječiti nastupajuću krizu, ulaze u potpunu katastrofu . One veliki dio nacionalnog prihoda bacaju na neproduktivne svrhe, za rat. Nezaraćene zemlje su poprište dvaju imperijalističkih blokova koje služe za snabdijevanje i naoružavanje zaraćenih zemalja. Jugoslavija spada u takve zemlje koje snabdijevaju i naoružavaju Njemačku i Italiju, [ snabdijevaju ih ] životnim namirnicama . Ona izvozi žito u Njemačku i Italiju , a ove to plaćaju kliringom, tj . razmjenom robe za robu . Jugoslavija mora slati žito i preuzeti njihovu robu bez obzira na to da li je može plasirati, kao što [ su ] npr. dječje igračke i slično . Ko se koristi ratom i na čiji se račun on vodi? a) Vrijednost novcu je oborena . Kapitalistička država je došla do novca kojim kupuje životne namirnice za izvoz preko privilegovanih društava i vrši naoružanje. U Jugoslaviji je iznosila u augustu 1939. god . 3 milijarde 179 milijuna i 300 hiljada dinara . * U opticaju je bilo 5 milijardi 586 milijuna . Od 22. augusta 1939. do 11. novembra 1939. povećao se opticaj na 9 milijardi 172 milijuna 400 hiljada dinara. A augusta 1940. u opticaju ima preko 14 milijardi dinara. Kapitalistički karteli iskorišćuju nastalu situaciju i u potražnji životnih namirnica dižu cijene, sprovode špekulaciju suviškom i bogate se. Konkurentske imperijalističke sile nabijaju cijene da bi jedna drugu istisle , a plaćaju kliringom , što znači običnu prevaru , jer koliko podignu cijene na spoljnjem tržištu toliko na unutrašnjem više oporezuju siromašno građanstvo preko svojih kartela i društava i preko domaćih kapitalista.

A ko to plaća ? Po statistici SUZOR-a bilo je osigurano 1937. godine 720 000 radnika i namještenika s prosječnom dnevnom zaradom od 23 dinara. Ukupne godišnje nadnice iznosile su na broj osiguranih 5 milijardi 166 milijuna 720 hiljada . Na isti

* U originalu je tekst nejasan.

PETA KONFERENCIJA KPJ

78

broj radnika je minimum za život iste godine uzet u iznosu od din. 28 prosječno, što bi odgovaralo" vrijednosti radne snage. To bi iznosilo :

vrijednost radne snage:

6 milijardi 289 miliona

cijena radne snage:

5 milijardi 166 miliona 720 hiljada;

manjak:

1 milijarda 122 miliona 372 hiljade

92 hiljade;

To znači da su radnici dobijali 1937. godine manju platu za 18% od vrijednosti radne snage . Ako se tome doda da kapitalisti vuku višak vrijednosti od 100 % , onda su s padom cijene radne snage ispod njene vrijednosti za 18% vukli dobit od 118 %. S drugim imperijalističkim ratom cijene životnim namirnicama su povećane u augustu 1940. godine prema istom mjesecu 1939. godine za 50% u prosjeku. Minimum koštanja života iznosi za samca u augustu 1940. godine 45 dinara dnevno ili , ako bi se to računalo na isti broj osiguranih radnika (720 000) , onda bi nadnice morale iznositi : 10 milijardi 108 miliona 800 hiljada, a one iznose nešto oko

5 milijardi 840 miliona 640 hiljada ili

manje

4 milijarde 268 miliona 160 hiljada.

To znači da je cijena radne snage oborena za daljnjih 20% ili ukupno za 38 %, pored svih akcija koje vode sindikalne organizacije i pored stalnog porasta nadnica. Profiti kapitalista su porasli isto za daljnjih 20 % ili ukupno na 138%, ali ovo nije jedini način pljačkanja radne snage.* Stepen izrabljivanja radničke klase ne ogleda se samo u ovim podacima. Oni prikazuju izrabljivanje putem povećanja skupoće i obaranja nadnica ispod vrijednosti radne snage. Ali karakteristiku stepena izrabljivanja pokazuje tehnička racionalizacija, a time i procenat povišenja viška vrijednosti. O tome nam govori najočitije primjer na proizvodnji gvozdene rude proračunat na osnovu podataka državne statistike. Uzeta je (baza: 1919 = 100 ) i dobilo se povećanje proizvodnje po radniku : * Drugi deo rečenice od „ ali ..." dopisan je naknadno.

REFERATI

79

Godine Vrsta rude

gvozdena ruda pirit bakarna ruda olovo hromna ruda sirovo gvožđe rafinirano olovo sirovi cink varena sol cement portl[and ] kameni ugalj šleski ugalj lignit boksit[na] ruda mramor talionički proiz [vodi ] rudarstvo

1919.

1937.

100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100

13526 1281 565 238 3682 281 170 246 147 2153 284 5555 162 134 1110 200 169

Radnik više proizvodio 135 13 512 212 351/2 21/2 112 212 1/2 2012 212 551/2 1/2 112 112 2 112

puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta puta

Racionalizacija se toliko povećala da radnik u isto vrijeme proizvede nekoliko desetaka puta po količini više robe godine 1937. nego [ što je ] proizvodio u godini 1919, a samim time stvara i toliko veći višak vrijednosti. Uprkos tome, radno vrijeme se nije smanjilo, nego se povećalo. Od 1919. godine povećano je radno vrijeme zakonom od 8 na 10 sati, a u praksi kreće se od 9 do 14,30 za radnike i od 10 do 15,30 za naučnike . Nezaposlenost je uslijed povećanog radnog vremena i tehničke racionalizacije povećana godine 1937. prema ekspozeju ministra Drag [ iše ] Cvetkovića na 491 000 i to :

9000 činovnika, 120 000 kvalifikovanih radnika, 290 000 nekvalifikovanih. Neuposlenost je stvarno veća . S nastankom drugog imperijalističkog rata mobilizovan je veliki broj radnika, ali uprkos tome, neuposlenost je svakog dana sve veća. Radnici čitavih privrednih grana rade ili samo delimično ili uopšte ne rade. U ovaj broj nisu uračunati poljoprivredni radnici, a njih ima preko 400 000 , koji su od 12 mjeseci u godini nezaposleni 9 mjeseci.

PETA KONFERENCIJA KPJ

80

Kakav je odnos cijena između seoskih i industrijskih proizvoda? * b) Prema zagrebačkom indeksu , prosječni indeks robe koju seljak kupuje i prodaje bio je : 1932.

1933.

1934.

1935.

1936.

1937.

1938.

roba koju seljak kupuje

146

140

106

101

103

105

107

roba koju seljak prodaje

107

98

68

58

74

67

78

pasivni saldo:

38

42

38

43

29

38

29

Iz ovoga je očevidno da su makaze između poljoprivrednih i industrijskih proizvoda velike . Uprkos „ prosperitetu", kako su to tumačili socijaldemokratski i građanski teoretičari u godinama 1935- [ 19 ] 37 , makaze između seoskih i industrijskih proizvoda ostale su iste 1937. kao i u godini 1932, tj . u godinama najveće krize . Karakteristiku osiromašenja seljaštva obaranjem cijena poljoprivrednih proizvoda, povećanjem raznih tereta poreskih i obavezama zakupnim, pokazuje primjer godišnjih prihoda siromašnih seoskih gazdinstava, kojih ima preko 70% . Prema prosječnom proračunu , godišnji prihod bio je :

godine 1925. 3796

1935. 1346 ili manje 2450 dinara

Prihodi seoske porodice bili su dnevno 3,41 dinara ili na porodicu od 4 člana po osobi 85 para dnevno! Kako ti prihodi izgledaju s povećanom skupoćom koja stalno raste nastankom drugog imperijalističkog rata, suvišan je svaki komentar. 2. Drugi imperijalistički rat i izdajstvo socijaldemokrata Kako u čitavom svijetu tako i kod nas socijaldemokrati su poslije izbijanja drugog imperijalističkog rata - dosljedni svojoj staroj ulozi -- izdali interese radničke klase i stavili se otvoreno i dokraja na stranu kapitalističke klase. Da bi sproveli klasnu saradnju i što više doprinijeli spasa* Na margini originala uz ovaj odeljak dopisano je „ ne". Nije, međutim, jasno da li je to značilo da se taj deo referata ne čita ili da se potpuno izbaci.

REFERATI

81

vanju kapitalističke klase, bilo im je potrebno oslabiti klasni radnički sindikalni pokret. U tom pravcu oni su ponovo tajno* pripremali otvoreni i javni rascjep u URSS-u . Već 27. oktobra 1939. oni su na svojoj partijskoj konferenciji to jasno manifestirali 20% i to se najbolje vidi iz slijedećeg dokumenta: Petak, 27. oktobar 1939. Prisutni : Pfajfer, Beker, Kovač, Grubauer, Keča , Klavora L. , Paar, Benceković, Radulović, Komerički , Tomašić , Legrad, Strmota, Sarapa, Weidlich, Dianić, Obad, Ivančić, Gojšina, Korošec , Đurđek, Ivanek, Tome, Somođi, Stiblo, Krsnik, Kašpar, Slugić. Pfajfer: Treba prekinuti veze s komunistima u URSS-u i spasti šta se spasti dade, jer po svim znacima izgleda da će kod nas doći u najkraće vrijeme val protiv komunista i ne smijemo biti s njima pod istim krovom i nositi suodgovornost za njihov rad kojega oni vrše, jer će taj val odnijeti i nas s njima zajedno . Pisanje Glasa protivu našega Saveza je neposredan, a pisanje protiv MSS je posredan razlog za SPNJ da izvrši prekid.207 U tom smislu je već upućen diplomatski dopis našeg Podsaveza PO URSS-a, a u srijedu će sjednica Oblasnog podsaveza SPNJ donijeti odluku na temelju odluke Centralne uprave SPNJ da prekida s PO URSS-a svaku vezu . SPNJ neće sudjelovati na oblasnoj konferenciji URSS-a, a tako treba da postupe i ostali savezi socijalističkog pravca.208 Uopće treba izvršiti javan i odlučan prekid s komunistima, koji su dobili u svoje ruke URSS. Treba se formirati zajednica svih onih sindikata koji neće da budu dalje pod komunistima, koji će stvoriti novi pokret na tradicijama nekadanjeg URSS-a. Mi smo u SPNJ proveli čišćenje, a provest ćemo ga još, i to sada po podružnicama, jer moramo imati čistu situaciju . U Beogradu smo prekinuli sa GRS-om, a ovdje ćemo s PO URSS-a, dok za Bosnu , Vojvodinu i Sloveniju nemamo za to razloga, pošto su naši ljudi na vodstvu.209 Osvrćući se na opće prilike kod nas i u svijetu, a naročito o historiji radničkog pokreta , iznaša iste misli i argumente koji su izneseni u prijedlogu deklaracije za objavu u P[rivatnom] n [namješteniku], a koji je prijedlog iz taktičkih [ razloga] momentalno povučen, pa naglašava da svi s pažnjom prouče deklaraciju u P [ rivatnom] n [ amješteniku] , koja tek nagovještava ono što se ima sprovesti, iako to izričito * Reči „ ponovo tajno" su naknadno dopisane. Peta konferencija KPJ

82

PETA KONFERENCIJA KPJ

u prvi čas ne kaže.210 Traži da se povede diskusija, naročito od sindikalnih funkcionera, jer [ je] to pitanje daljnje budućnosti socijaldemokratskog sindikalnog pokreta i ujedno njihov kruh. Beker: Potpuno se slaže sa Pfajferom i čitavu stvar obrazlaže posve politički u smislu onog svog predloga čijih se osnova i za sada dotakao Pfajfer, ali više u praktičnom smislu nego teoretskom , čime ga nadopunjuje. Grubauer: Je za sve to, no traži da se dade vremena za sondiranje terena, jer da su kod njih prilike u Zagrebu teške . Kovač: Govori o valu hrvatovanja, uslijed čega je pao broj članstva kod njih za 50%; on se bori protiv komunista, kojih ima 2-3 i voljan je s ostatkom preći u tu zajednicu , koja bi se formirala kao odlučan protivnik komunista i poistovjećivanje s njima. Dianić: Među ostalim o govoru Špoljarića i ostalih na plenumu MMO-a koji su posve provokatorski , jer se odbacuje sav sitan rad i priprema se ljude za neko maglovito osvajanje vlasti po ruskim boljševicima i našim komunistima.211 Dianić se protivi izlaganju Grubauera i traži da se s komunistima likvidira u Savezu odmah, prije nego li bi se provela njihova akcija oko skupljanja 3/4 članstva za saziv izvanrednog kongresa. Kašpar: Podupire tezu Pfajfera, Bekera i Dianića da se odmah kida s komunistima po svaku cijenu . Krsnik: Tvrdi da je to kod drvodjeljaca nemoguće, jer socijalisti tamo nemaju nijednog člana i nikoga za sobom. Strmota: Naglašava da je on po uvjerenju socijalista, ali on neće i ne može raditi protiv svoga saveza, u kojemu je član 14 godina i funkcioner, a sada mu je čak i plaćen namještenik. To se ne slaže ni s njegovim gledanjem, a osim toga, smatra da se radnički pokret ne stvara po kancelarijama i iz kancelarija, nego među radnicima. Metalski radnici su ili zainteresirani ljevičari ili nezainteresirani politički , pa bi svaki rascjep djelovao tako da bi i organizirani i oni dezinteresirani prije otišli u HRS nego kud drugdje i da će uslijed toga taj antimarksistički val odnijeti i lijeve i desne. S njim neka se ne računa, a misli da su tog gledanja i njegovi metalci. Komerički: Misli da nadolazi antikomunistički cija. Đurđek: Saglašava se protivi se Grubauerovom

ne treba tu akciju odgađati, jer val i on je za to da se načini selekpotpuno s Dianićem i ostalima, a mišljenju. U nedjelju je sjednica

REFERATI

83

Centralne uprave i ona će načeti stvar s pisanjem Glasa prema MSS i donijet će se odluke i sankcije prema ljevičarima. S tim treba požuriti i baš je Pfajfer kriv s ostalima, koji su to zavlačili, a sada forsiraju. Pfajfer: Predlaže da SPNJ , živežari , rudari i ugostiteljski [ radnici] budu kreatori te nove zajednice za Banovinu Hrvatsku . Predlaže da se formira akcioni odbor, koji treba u najkraćem vremenu da izvrši sve predradnje . U akcioni odbor predlaže : Grubauera, Komeričkog, Kovača, Tomea, Legrada, Bekera, Bencekovića, Sarapu i Đurđeka . Kako se neki tome protive, a Benceković traži da se taj odbor skrati radi taktičnijeg rada na par lica, Pfajfer predlaže da u pojedine organizacije uđu ljudi koji bi pripremili teren za to, i to : kod metalaca : Strmota, Čepin, Ivančić, Slugić, Weidlich, Hamer, Korošec, a kod drvodjelaca: Krsnik, Stiblo i Ivanek. Korošec: Traži da se broj kod metalaca smanji i Pfajfer predlaže : Strmotu , Ivančića i Hamera. To se prima, ali Strmota ponovno najodlučnije odbija, jer da on ne može rušiti svoj vlastiti savez, čijoj je izgradnji pomagao gotovo decenij i pol života . Pfajfer kaže neka se , dakle, odustane od kandidacije s metalcima, jer Strmota čeka čas kada će ga komunisti baciti na ulicu i onda će se valjda osvijestiti. Konačno je na Pfajferov predlog izabran ovaj akcioni odbor: Legrad, Grubauer, Kovač, Benceković, Tome i Komerički , koji treba da izradi najprije : 1 ) da se nikako ne pristupi oblasnoj konferenciji URSS-a i da se pronađe razlog za prekid , a naročito da se pozove na pisanje Glasa o MSS i 2) da se izvrše sve predradnje za formiranje zajednice i to : ili izvan URSS-a, ili, ako komunisti obrazuju neko posebno sindikalno tijelo za Banovinu Hrvatsku , onda mi ostajemo u URSS-u . Taj akcioni odbor pozvat će na sjednicu što prije Grubauer. Kako je za srijedu sazvan glavni odbor bivše Socijalističke stranke na koju su pozvani Petrinac i Pfajfer, izabrani su mjesto njih Beker i Grubauer, pošto je Petrinac izvan Zagreba, a Pfajfer odlazi u vojsku. Svi zaključci kao i tok te večernje konferencije imaju ostati u najpunijoj diskreciji . Radi toga su pozvana odabrana i najpovjerljivija lica. Ove pretnje nisu prestrašile radničku klasu, naprotiv, ona je odgovorila na ujedinjeni atak kapitalističke klase i njenih slugu još pojačanim akcijama. Čuvanje jedinstva, borba za slobodu klasnog radničkog sindikalnog pokreta, akcije

84

PETA KONFERENCIJA KPJ

za veće nadnice, borba protiv imperijalističkog rata - to je bio odgovor radničke klase na pripremljeni rascjep . Legalno pripremljene i redovnim putem prijavljene radičke skupštine u Zagrebu i Splitu banska vlast je zabranila. Radničke mase su izašle na ulicu . U Zagrebu ( 3. decembra) izašlo je oko 20 000 radnika na ulicu , formirali povorku i održali javnu skupštinu pred Kazalištem.22 U Splitu ( 17. decembra ) izašli su radnici ( 10000 ) na cbalu i održali javnu skupštinu . Policija je navalila na mase i pucala. Jedan radnik je ubijen. Odgovor na to bio je proglašenje generalnog štrajka do sahrane ubijenog radnika. Radnici su formalno držali grad u svojim rukama. Na sprovod ubijenog radnika došlo je prema ocjeni polovina stanovništva Splita.213 Četrnaestog decembra u Beogradu, zbog zabranjivanja radničkih zborova, izašlo je preko 5000 radnika i studenata na ulicu. Policija vlade gospodskog sporazuma pucala je na mase samo za to što su tražile slobodu, mir i hleb! Tom prilikom ubijeno je i ranjeno oko 50 radnika i građana.2¹4 Aktivnost radničkih masa i njihova gotovost da se bore za slobodu, mir i hleb, panički su prestrašile buržoaziju i socijaldemokrate. Da bi vođe socijaldemokrata primljene obaveze od režima u gušenju radničkog pokreta oživotvorile, one su 22-23. januara 1940. god . na sjednici Izvršnog odbora URSS-a donijele odluke za konačno pristupanje razbijanju klasnog pokreta.215 Ovim odlukama vođe socijaldemokrata konačno su odustale od linije i odluka IV kongresa URSS-a. Tim odlukama odstupili su od klasne borbe i štrajkova, skupština i konferencija, odstupili su od proleterske demokracije. Da bi osigurali sprovođenje ovih svojih razbijačkih odluka, vođe socijaldemokrata obrazovale su u okviru URSS-a neku svoju zajednicu u Hrvatskoj , koja se imala prenijeti i na ostale zemlje Jugoslavije gdje su se osjećali nesigurni.26 U savezima gdje su imali većinu ( metalci, živežari, privatni namještenici) isključivali su komuniste i pristalice jedinstva, raspuštali podružnice i podsaveze, u svojoj štampi javno denuncirali aktiviste i potkazivali ih režimskoj policiji. Mnogi sindikalni funkcioneri otjerani su u koncentracione logore. Zaprijetili su isključivanjem čitavih saveza iz URSS-a. Raspustili su Oblasnu upravu za Crnu Goru i Boku i MMO-e u Kragujevcu i Cetinju.217 Protiv ovoga cjepačkog akta vođa socijaldemokrata ustala je čitava radnička klasa u Jugoslaviji. Na inicijativu komunista i pristalica jedinstva protiv ovog cjepačkog akta izjasnili su se i poveli borbu Oblasna

REFERATI

85

uprava u Zagrebu sa svim svojim sastavnim organizacijama MMO-ima, svi MMO-i u Srbiji i savezi tekstilaca, kožaraca, građevinara, tramvajaca , kućne posluge ; Oblasna uprava za Crnu Goru sa svima svojim MMO-ima osim cetinjskog, svi MMO-i u Vojvodini , osim petrovgradskog. Ovoj akciji priključile [ su ] se djelomično Bosna i Slovenija. Oblasna uprava za Dalmaciju zauzela je kolebljiv i dvosmislen stav. 3. Uredbe i masovne štrajkaške akcije Drugim imperijalističkim ratom i ratnim pripremama kod nas položaj radničke klase još više je pogoršan. Skupoća je uzela ogromne razmjere . Ona je pogodila u prvom redu radničku klasu, a i čitav siromašni radni svijet. Uprkos porastu nominalnih nadnica u prosjeku, realna nadnica je porastom skupoće za oko 70%, oborena . Kapitalistička klasa, da bi nesmetano i bez otpora prebacivala sve ratne terete na leđa radničke klase, pokušala je raznim uredbama i naredbama spriječiti proletarijat u postavljanju svojih zahtjeva za veće nadnice i bolje uslove rada. Pravilnom linijom KP i stavom za kršenje sada već pogoršane Uredbe o minimalnim nadnicama s Uredbom o rješavanju radnih sporova u Hrvatskoj ,218 radnička klasa na čelu s KP povela je odlučnu borbu za bolji život , za više političkih prava, protiv imperijalističkog rata . Sve akcije vođene su mimo i protiv Uredbe, mimo i protiv raspoloženja socijaldemokrata, uprkos divljačkom teroru . Nikakvim mjerama reakcionarna vlada nije mogla zaustaviti proletarijat. Ni pomoću vođa JUGORAS-a, HRS-a, SHPN-a ,219 socijaldemokrata , ni pomoću policije nije mogla spriječiti jedinstveni nastup radničke klase, o čemu najizrazitije govore slijedeće samo najvažnije akcije:

Srbija a) 600 tramvajskih radnika u Beogradu stupilo je u štrajk mimo Uredbe , iako je njima izričito zabranjen štrajk.220 Još prvi dan vođe socijaldemokrata odrekle su se radnika i njihove borbe . Uprkos teroru i 300 pohapšenih štrajkaša, ovaj štrajk je uspio; b) 600 drvodjelskih radnika u Beogradu stupilo je [ u] štrajk, mada su vlasti i JUGORAS propisali nadnice i tako 221 proglasili da su regulirani radni odnosi. Štrajk je vođen pod teškim ilegalnim uslovima protiv Uredbe. Poslije pet dana radnici su prisilili poslodavce i režim na ispunjavanje ajihovih zahtjeva ;

86

PETA KONFERENCIJA KPJ

c) 2500 radnika avionskih poduzeća u Beogradu , Zemunu i Rakovici izvršilo je više puta obustavu rada radi povišice nadnica, zbog otpuštanja radničkih povjerenika, hapše222 nja i progona radnika . Ujedinjena reakcija vidjevši sve veću solidarnost radnika i spremnost u borbi za bolje uslove života, pokušala je da ih razbije . Prva mjera bilo je isključenje (lokaut ) * primijenjen na 900 radnika poduzeća „,,Rogožarski". To je bio signal za sve ostale radnike aeronautičkih poduzeća da zajednički solidarno prihvate borbu za odbranu svojih života. Vodstvo centrale metalaca zajedno sa URSS-om i GRS-om izvršili su najgnusniju izdaju borbe metalskih radnika. Ne samo da su pisali u svojoj štampi i raznim letacima protiv ovoga štrajka nego su industrijalcima i režimu savjetovali kakve mjere da primijene u gušenju štrajka . Bogdan Krekić je pisao raznim ministarstvima pisma u kojima je tražio preduzimanje još oštrijih mjera za ugušivanje štrajka, napadajući čak i krvavu beogradsku policiju da nije dovoljno aktivna u hapšenju i proganjanju štrajkaša . Na čelu ove herojske borbe nalazila se KP, koja je, i pod najtežim uslovima, omogućila da štrajk nisu mogli uspjeti ugušiti ni vojne vlasti s mobilizacijom, ni policija puna 3 mjeseca. Proletarijat Srbije ne samo da je pružio moralnu pomoć nego je i materijalno pomagao štrajkaše puna tri mjeseca. Redovno izlaženje biltena štr [ ajkaškog ] od [ bora ] ** omogućilo je da radnici štrajkaši , kao i ostali proletarijat, budu obavještavani o toku štrajka. Tako je ovaj štrajk pokazao visoku svijest i odlučnost radnika, savršeno rukovodstvo KP u Srbiji ; d) 2000 tekstilnih radnika na Karaburmi kratkotrajnim cbustavama rada povećalo je svoje nadnice i spriječilo izbacivanje najaktivnijih drugarica i drugova iz preduzeća ;223 e) 800 tekstilnih radnika i radnica u Leskovcu stupilo je u štrajk i nakon 34 dana odlučne borbe prisililo poslo.224 davca na ispunjavanje njihovih zahtjeva ;2

f) 500 metalskih radnika u Valjevu, u preduzeću bombi ,,Vistad", stupilo je u štrajk mada je štrajk u ovakvim preduzećima Uredbom strogo zabranjen . Ostali radnici Valjeva, u znak protesta protiv gušenja i brutalnog napada na štrajkaše, 225 proglasili su jednodnevni protestni štrajk ; g) 400 radnika preduzeća papira u Čačku stupilo je u štrajk za povećanje nadnica. I ovdje je policija nasrnula na

* Lokaut - od engleske složenice lock-aut = zaključav anje spolja (zaključavanje fabrike , tj . odbijanje radnika od strane poslodavaca , nepuštanje radnika u fabriku , njihovo otpuštanje , izbacivanje). ** Reči „ štrajkaškog odbora" su naknadno dopisane,

REFERATI

87

štrajkaše, hapsila ih i proganjala . U odbranu štrajkaša svi radnici Čačka izveli su jednodnevni protestni štrajk ;226 h) 1000 kožarsko-prerađivačkih radnika u Beogradu, štrajkom od 17 dana, vođenim mimo Uredbe, uspjelo je, uprkos napadu policije, provokacije i izdaji vođa socijaldemokrata, da poveća svoje nadnice za oko 40%. Ponovnim štrajkom sprovedenim pod istim uslovima dobili su [još ] 18/0:227 i ) 450 radnika preduzeća „ Boston" u Beogradu petodnevnim štrajkom izvojevalo je povišicu nadnica za 25% . Sada se ponovno nalaze u štrajku;228 j ) 1300 krojačkih radnika, mimo Uredbe o min [ imalnim] nad [nicama] , stupilo je u štrajk i poslije pet dana dobilo 15% povišice. Sada se nalaze u štrajku sa zahtjevom: otvaranje zabranjene podružnice i 30% povišice ; 229 k) Još od značajnih štrajkova u Beogradu treba istaći: bravari ( 600) ; električari ( 300 ) ; limari ( 150) i u Leskovcu nekoliko štrajkova.230

Hrvatska a) 500 lučkih radnika na Sušaku stupilo je koncem 1939. u politički štrajk zbog propisane Uredbe o lučkom radu.231 Štrajk je bio oštar. Cjelokupni kapitalistički aparat ustao je protiv štrajka. Okršaji policije i štrajkaša bili su svakodnevni . Situacija se tako razvijala da je štrajk terorom i nasiljem slomljen . Nije postojalo čvrstog partijskog rukovodstva u ovom štrajku ; b) 300 tekstilnih radnika u Zagrebu u poduzeću „,Gaon " obustavilo je posao zbog hapšenja jedne radnice, povjerenice.232 Policija se morala povući . Funkcioneri HRS-a i Radničke komore došli su u poduzeće da sprovedu istragu o nastalom ilegalnom štrajku. Radnice su ponovno obustavile posao i nisu išle na posao sve dotle dok nisu došli funkcioneri Saveza tekstilaca, a uklonili se funkcioneri HRS-a i Komore; c) 500 pekarskih radnika u Zagrebu proglasilo je 20. septembra 1940. četrdesetosmo satni protestni štrajk.?” Štrajk je bio u toliko oštriji što je pekarima izričito zabranjeno štrajkovati. Policija je uhapsila preko stotinu pekarskih radnika i nagonila ih na posao. Na ulicama je dolazilo do okršaja i pucnjave u momentu kada su neki štrajkbreheri razvozili kruh iz Prve radničke pekarne, koja se nalazi u rukama vođa socijaldemokrata. Sva građanska štampa tražila je mobilizaciju pekara, prisilni rad i internaciju. Nastavljanje štrajka preko 48 sati bilo je nemoguće, jer se cijeli režimski aparat bacio na ugušivanje borbe radnika. Da bi ovakav štrajk uspio,

PETA KONFERENCIJA KPJ

88

potrebno je pripremiti ostali proletarijat za akciju i solidarnost. Međutim, rukovodeći organi i odgovorni sind [ ikalni] funkc [ ioneri ] * zapostavili su tu stranu priprema za ovakvu akciju; d) 1300 tekstilnih radnica u Čakovcu obustavilo je posao i tražilo povišicu plaća; 234 e) 200 radnica poduzeća baterija „ Paspa" u Zagrebu obustavilo je posao zbog odbijanja poslodavca da primi pregovarački odbor na pregovore.235 Poslodavac je htio u sporazumu s Radničkom komorom i umjesto s URS-om da potpiše ugovor s HRS-om . Konačno poslodavac je kapitulirao; f) 250 radnika poduzeća ulja u Zagrebu obustavilo je posao jer je poslodavac počeo otkazivati radnom odboru i htio skršiti organizaciju; 236 g) 100 mesarskih radnika u Zaprešiću obustavilo je posao jer je poslodavac otkazao najaktivnijim radnicima da bi spriječio sklapanje kol [ ektivnog ] ugovora s URSS-om;237 h) 600 metalskih radnika u Osijeku obustavilo je posao, izašlo iz poduzeća , demonstriralo prvo u dvorištu, a onda u gradu.238 Njima su se pridružili ostali radnici i tako su nastale opće demonstracije. Razlog obustavi posla bio je potpis kol [ektivnog ] ugovora od strane HRS-a bez znanja radnika. Iza ove akcije radnici svih struka i poduzeća počeli su podnositi svoje zahtjeve i stupati u štrajk; i) rudarski radnici u Bujavici stupili su u štrajk jer poslodavac nije htio razgovarati o povišici ; 239 i) 800 metalskih radnika u Capragu obustavilo je posao jer je banska vlast zabranila glasanje za štrajk ili protiv njega i time htjela nametnuti ugovor HRS-a. Štrajk je uspio.24

Dalmacija a) 600 lučkih radnika na brodogradilištu u Splitu stupilo je tri puta u štrajk bez pomirenja, jer im je poslodavac htio nametnuti radni sud; 241 b) svi radnici u Splitu su na 5. septembra 1940. proglasili generalni štrajk zbog hapšenja funkcionera i pokušaja zabrane sindikalnih organizacija. Na 20. septembra 1940. ponovio se generalni štrajk;242 c) 200 tekstilnih radnika u Šibeniku obustavilo je posao za obranu predsjednice podružnice, koju je poslodavac pokušao izbaciti iz posla.243 * Reči „,odgovorni sindikalni funkcioneri" naknadno su dopisane.

REFERATI

89

Slovenija a) Rudarski radnici u Trbovlju stupili su u štrajk početkom 1940. god.244 Vođe socijaldem [ okrata] i cio režimski aparat ustali su protiv štrajka . Svi istaknuti aktivisti bili su pohapšeni i dijelom otjerani u koncentracioni logor; b) građevinarski radnici u čitavoj Sloveniji stupili su po drugi puta u štrajk. Policija i sav kapitalistički aparat uspjeli su slomiti posljednji štrajk, a banska uprava je zabranila Podsavez građevinara za Sloveniju.245 Bosna

a) 1600 rudarskih radnika u Ljubiji stupilo je u štrajk. On je trajao 37 dana i Prijedor, Sanski Most i Ljubija bili su bez električnog svjetla , jer je u ovom rudniku i električna centrala za ova mjesta .246 b) Mostar: zbog zabrane sindikalnih organizacija i odvođenja funkcionera i radnika u koncentracioni logor, radnici su proglasili generalni protestni štrajk.247 Ovdje su navedeni samo štrajkovi koji su od općeg značaja za jedno mjesto, pokrajinu ili zemlju . Bilo je nekoliko značajnijih štrajkova u Vojvodini, Crnoj Gori i Makedoniji.248 Međutim, stotine tarifnih akcija je svršeno, a u toku su štrajkovi od većeg ili manjeg značaja u više mjesta i struka skoro u svim zemljama Jugoslavije. Borbi radničke klase protiv izrabljivanja, prebacivanja ratnih tereta na leđa radnog naroda, za slobodu koalicije, štampe i štrajka, protiv reakcionarne i protivnarodne vlade Cvetković- Maček- Korošec, priključuju se državni i samoupravni službenici . Poslije izbijanja drugog imperijalističkog rata, koji je donio ogromnu skupoću , državni i samoupravni službenici već mjesecima vode borbu za poboljšanje uslova života i veća politička prava preko svojih stručnih organizacija. Ovih dana Akcioni odbor svih organizacija na svojoj plenarnoj sjednici donio je rezoluciju u kojoj su istaknuti zahtjevi službenika.249 Koliki je značaj ove akcije , najbolje se vidi iz te rezolucije : „Rezolucija plenarne sjednice Akcionog odbora organizacija državnih i samoupravnih službenika

Akcioni odbor organizacija državnih i samoupravnih službenika, na plenarnoj sjednici od 22. septembra 1940. godine, na kojoj su prisustvovali predstavnici organizacija : Saveza agronomskih društava, Udruženja činovnika p.t.t. struke, Saveza stručnih organizacija u resoru Ministarstva saobraćaja,

90

PETA KONFERENCIJA KPJ

udruženja računskih činovnika , udruženja lekara stažera i volontera, udruženja željezničarskih činovnika, udruženja geometara i geodeta, udruženja mašinovođa državnih željeznica, jugoslavenskog lekarskog sindikata, saveza tehničara, udruženja ložača državnih željeznica i brodova , udruženja poreskih činovnika, društva inžinjera, stručnog udruženja vozno-manevarskog osoblja državnih željeznica , udruženja sudijskih pripravnika, udruženja poreskih izvršilaca, udruženja pregledaoca kola državnih željeznica, udruženja p.t.t. zvaničnika i služitelja, udruženja radnika državnih saobraćajnih ustanova , udruženja prometnika Jug [ oslavenskih ] drž [ avnih ] željeznica , kao i predstavnici mjesnih akcionih odbora: iz Sarajeva, Banjaluke, Niša, Subotice, Ćuprije, Novog Sada, Zagreba i Cetinja, pošto su svestrano razmotrili materijalni i pravni položaj javnih službenika u vezi s današnjom situacijom, jednodušno su konstatovali sledeće : 1. da od septembra mjeseca prošle godine --- kada je počeo rat - skupoća neprekidno nesmetano raste , tako da danas, baš zbog pogrešno vođene politike , ulazimo u period nestašice osnovnih životnih namirnica. Paralelno s tim, materijalni položaj javnih službenika sve više se pogoršava, a sada oni doživljuju da avet gladi počinje da se uvlači u njihove domove; 2. da se dodijeljenim dodatkom na skupoću nije pomoglo državnim službenicima , jer on iznosi svega 5 do 15% prinadležnosti , a cijene su skočile od 50 do 100% pa i više ; 3. da je Akcioni odbor blagovremeno ukazao na razloge skupoće i [u ] svim prilikama predlagao mere za njeno efikasno suzbijanje, a da su se mjerodavni faktori oglušili o sve ove zahteve i predloge Akcionog odbora ; 4. da su sve mere koje je kraljevska vlada preduzimala protiv skupoće i špekulacije putem raznih uredaba , s obzirom da su i pored ovih, cene skočile za preko 100% , u stvari značile favoriziranje kartela, krupne industrije , veletrgovine i ostalog krupnog kapitala ; 250 5. da je borba državnih i samoupravnih službenika, kao i ostalih siromašnih narodnih slojeva protiv skupoće i špekulacije , bezrazložno kategorisana kao anacionalna i antidržavna i da je sve činjeno da se ova borba onemogući i uguši ; 6. da ovakva politika dovodi do anomalija i suprotnosti da jedan malobrojan društveni sloj , špekulišući na razne načine i nesmetano pljačkajući široke potrošačke mase , prekonoć dolazi do ogromnih bogatstava, dovodi na taj način do bede i formalnog gladovanja ogromne većine naroda ;

REFERATI

91

7. da se čak i danas kada avet gladi na pragu zime počinje da se uvlači u naše domove i kada se dosadanjom pogrešnom politikom došlo u ćorsokak , ne dozvoljava narodu puna sloboda kao efikasno sredstvo za uspešnu borbu protiv skupoće , špekulacije i ratnih profitera . Stoga se danas neminovno nameće zaključak da su sve do sada preduzete mere protiv skupoće predstavljale samo taktiziranje i bežanje od pravilnog rešenja ovog krupnog narodnog problema, a da se sada napuštaju, kako izgleda, i metode taktiziranja da bi se prešlo u otvoreno proganjanje svih onih koji protiv skupoće i njenih uzročnika ustaju . Policijske mere koje se u poslednje vreme preduzimaju protiv pojedinih špekulanata u vidu novčanih kazni ili prinudnog boravka u pasivnim krajevima, predstavljaju demagošku obmanu naroda i bežanje od političkih i ekonomskih mera kojim se skupoća i špekulacija mogu jedino suzbiti . Ovo se najbolje ogleda u tome što se umesto obećanih sloboda i demokratije pokušava na jedan brutalan način, protiv volje svih naroda Jugoslavije, uvođenje korporativnog fašističkog sistema, na kome pitanju se i režim Stojadinovića skrhao.251 Umesto obećane slobode štampe i slobode organizovanja, guši se svaka poštena reč, ne dozvoljavaju se kongresi profesionalnih organizacija, zabranjuju se njihovi listovi i list Reč istine, organ Akcionog odbora252 , iza koga stoje svi državni i samoupravni službenici u zemlji . S druge strane pak, niču subvencionisani listovi ozloglašenih klika još iz doba ranijih nenarodnih režima , kojima je jedini cilj da putem huškanja i provokacija pripreme teren za atak na organizacije državnih i samoupravnih službenika, na slobodne radničke sindikate, na autonomiju univerzitetâ, kao i na sve one narodne snage koje odišu slobodarskim i demokratskim duhom da bi se na taj način oslabio otpor narodnih masa protiv skupoće i špekulacije i protiv zavođenja nagoviještenog korporativnog sistema. Na osnovu svega izloženog, plenum Akcionog odbora organizacija državnih i samoupravnih službenika izjavljuje : 1. da će uprkos svim lažnim podmetanjima još energičnije nastaviti borbu za pravednu povišicu , borbu protiv skupoće i špekulacije, kao i protiv favorizovanja gornjeg društvenog sloja: kartela, veletrgovaca i ostalih ratnih profitera i špekulanata, jer je to jedini put da se javni službenici kao i ostali siromašni društveni slojevi spasu od smrzavanja i gladi koji ih u nastupajućoj zimi očekuju ;

92

PETA KONFERENCIJA KPJ

2. da će se isto tako boriti za slobodu organizovanja, slobodu štampe, slobodu zbora i dogovora, bez čega bi javni službenici i cijeli radni narod bili i nadalje predmet sve veće pljačke i eksploatacije; 3. da smatraju narodnim neprijateljima sve one koji propovedajući nasilno zavođenje korporativnog sistema žele da narod još jače okuju u cilju očuvanja pozicija privilegisanog gornjeg društvenog sloja. Borba protiv ovakvih elemenata nameće se u toliko pre što igra ovakvom politikom ugrožava i nacionalnu nezavisnost, o čemu najbolje svedoči primer susedne nam Rumunije.253 Plenarna sednica Akcionog odbora u ime svih državnih službenika najenergičnije protestuje protiv zabrane poslednjeg broja Reči istine, * protiv gušenja profesionalne štampe, protiv favorizovanja fašističkih klika i njihove provokatorske štampe i protiv svih otrcanih fraza kojima se akcija javnih službenika želi predstaviti kao anacionalna i antidržavna . Borba za izložena načela predstavlja borbu za bolji život - hleb i slobodu - svih javnih službenika i njihovih porodica, za bolji život sveg radnog naroda i očuvanje njegove nacionalne nezavisnosti.

Zato Akcioni odbor poziva sve državne i samoupravne službenike u zemlji da se još čvršće povežu i zbiju svoje redove, da ne dozvole da se ovoga puta, kao što je to bilo u prošlosti, odvoje od naroda i postanu protivnarodno oružje radeći na taj način za tuđe , a protiv svojih interesa. Danas, kada se bude sve reakcionarne klike i kada se čine svi napori da se one među sobom povežu , svima javnim službenicima nameće se dužnost da svoje organizovane snage još jače sjedine i povežu ih s moćnim i naprednim snagama naroda. Samo tako državni i samoupravni službenici će istin"** ski poslužiti i svojim, i narodnim i državnim interesima ." ,,Valovi masovnih štrajkova, koji se prelivaju preko cele zemlje bude ne samo proletarijat nego i seljaštvo ." ,,Štrajk, to specifično proletersko sredstvo borbe bio je glavno sredstvo za buđenje masa i najkarakterističnija pojava * Misli se na Reč istine broj 6 od 8. oktobra 1940. koji je zabranila policija . ** Rezolucija nije objavljena u radničkoj štampi, a nije pronađena ni u arhivskoj građi.

REFERATI

93

u odlučnim pojavama koje su nadolazile kao valovi" (Lenjin) .* Za razliku od svih dosadašnjih štrajkova u Jugoslaviji, današnji štrajkovi su karakteristični po tome što u njima učestvuje sve više i sve masovnije industrijski proletarijat, što su sve oštriji i što [ se] uz ekonomske zahteve postavljaju i politički . Isto tako veliki značaj današnjih štrajkova [ je ] i u tome što nastaju sve više iz solidarnosti. ,,Samo borba zbija redove proletarijata i priprema ga za još veće i odlučnije bitke." ,,Jedino borba vaspitava eksploatisanu masu, jedino joj ona pokazuje njenu snagu , širi njen horizont, razvija njene sposobnosti, bistri njen um, čeliči njenu volju" (Lenjin) . ** VI ZAKLJUČAK I ZADACI A) Za nove akcije. Da bi pokrila velike izdatke za naoružanje i vođenje rata, kapitalistička klasa diže cijene i time obara realne nadnice radničke klase. *** Ona uvodi neposredne * Prvi i drugi Lenjinov citat preuzeti su iz njegovog Predavanja o revoluciji 1905. i oni glase: ,,Tek su talasi masovnog štrajka, koji su zapljusnuli celu zemlju u vezi s brutalnim poukama imperijalističkog rusko-japanskog rata, probudili široke mase seljaštva iz njihove letargije." ,,Ruska revolucija bila je istovremeno i proleterska ne samo u tom smislu što je proletarijat bio vodeća snaga, avangarda pokreta nego i u tom smislu što je specifično proletersko sredstvo borbe, naime štrajk, bilo glavno sredstvo pokretanja masa i najkarakterističnija pojava u valovitom toku odlučujućih događaja." (V. I. Lenjin, Dela, Beograd, Institut za međunarodni radnički pokret - Jugoslavijapublik), 1975, tom 24, str. 269, 266. ** I ovi citati preuzeti su iz istog Lenjinovog predavanja i oni glase: „ Iz toga jasno proizlazi da samo ekonomska borba, samo borba za neodložno, neposredno poboljšanje svog položaja , može prodrmati najzaostalije slojeve eksploatisane mase, da im samo ona daje stvarno u toku vaspitanje i formira od njih - u revolucionarnoj epohi nekoliko meseci armiju političkih boraca." ,,Pravo vaspitanje masa nikad ne može biti odvojeno od samostalne političke , i naročito revolucionarne borbe same mase. Tek borba vaspitava eksploatisanu klasu, tek borba joj pokazuje obim njenih snaga, proširuje njen vidokrug, povećava njenu sposobnost, razbistrava njen um, čeliči njenu volju. ” (V. I. Lenjin, Dela, tom 24, str. 268-269.) *** U originalu referata prva rečenica ovog pasusa je precrtana: ,,Imperijalističke države i svemoćni kapitalistički trustovi , monopolizirani sindikati banaka i finansijske oligarhije u rješavanju svojih unutarnjih suprotnosti oko interesnih sfera i podjele svijeta pribjegli su novom imperijalističkom ratu."

94

PETA KONFERENCIJA KPJ

poreze na nadnice, a pomoću monopola na cijene posredno oporezuje široke narodne siromašne slojeve . Na ovaj način kapitalistička klasa vodi imp [ erijalistički ] rat na račun radničke klase i siromašnih društvenih slojeva. Kako u zaraćenim zemljama tako i u Jugoslaviji novi imp [ erijalistički ] rat pogoršava ekonomski i politički položaj radničke klase . Reakcionarna vlada Cvetković- MačekKorošec štiti interese koliko stranih toliko i domaćih kapitalističkih trustova da bi na taj način svemoćni trustovi prebacili sve terete rata na leđa siromašnog radnog naroda . I dok se na jednoj strani smanjuju nadnice, produžuje radno vrijeme, onemogućuje kolektivna odbrana putem štrajka, zabranjuje sloboda koalicije, guši radnička štampa, ukida pravo zbora i dogovora, dotle se priprema zabrana klasnog radničkog sindikalnog pokreta i najavljuje uvođenje potpune, otvorene diktature buržoazije (korporativnog režima). Iz ovog radničkoj klasi nameću se slijedeći zadaci : 1. Sindikalne akcije koje [ je ] provela radnička klasa u zemljama Jugoslavije još uvijek su uske i djelimične . One se zadržavaju pretežno na pitanju regulisanja nadnica pojedinih profesionalnih struka i preduzeća. One su često neefikasne, jer ne obuhvaćaju čitave privredne industrijske grane. Treba, dakle, povezati borbu za nadnice s borbom radnika u čitavim privrednim granama jednoga mjesta, jedne pokrajine i čitave zemlje i organizovati ove akcije planski. 2. Čisto tarifne akcije koje bi se zadržale samo na nadnici nedovoljne su. Imperijalistički rat pogoršava ekonomski položaj radničke klase i obaranjem nadnica. Treba, dakle, povezati pitanje borbe za nadnice s bor bom protiv imperijalističkog rata. 3. Razvoj produktivnih snaga došao je u sukob s kapitalističkim načinom proizvodnje. Proletarijat kao najveća produktivna snaga došao je u oštar sukob s kapitalističkim načinom proizvodnje - s kapitalističkom klasom. Treba, dakle, povezati borbu za nadnice s borbom protiv kapitalističkog na** čina proizvodnje, a za socijalistički poredak.' 4. Kapitalistička klasa da bi prebacila sve terete rata i terete krize na leđa radničke klase i siromašnoga radnoga naroda, zavodi fašističke metode vladavine. * Reči koje slede su naknadno dopisane. ** Stav 3. je u originalu precrtan olovkom. Kako , međutim, nije izvršena prenumeracija sledećih stavova, može se pretpostaviti da je on samo izostavljen prilikom čitanja referata.

REFERATI

95

Treba, dakle, povezati borbu za nadnice s borbom za mir, za slobodu klasnog sindikalnog pokreta, za pravo štrajka, za veća politička prava. 5. Srpska, hrvatska , slovenačka i bosanska buržoazija su se sporazumjele. Buržoaska vodstva građanskih „ demokratskih" stranaka izdala su borbu naroda za građanske i demokratske slobode . Naprotiv, stala su na branik imperijalističkih kapitalističkih interesa . Pomažu prevaljivanje tereta rata na leđa radnog naroda, a u prvom redu na leđa radničke klase. Uporište kapitalističke klase imalo bi da bude u HRS-u i JUGORAS-u kao sastavnim organizacijama građanskih stranaka. Vođe tih sindikalnih organizacija slijede put buržoaskih vođa na vrhovima građanskih stranaka . Oni se otvoreno ističu kao branioci kapitalističkog poretka i imperijalističkog rata. Vođe socijaldemokrata javno su se istakli kao agenti kapitalističke klase i kao njena agentura u redovima radničke klase. Zajednički cilj buržoazije i njenih ekspozitura vođa HRS-a, JUGORAS-a i socijaldemokrata jeste da pocijepaju radničku klasu, da je onesposobe za borbu. Ova agentura kapitalističke klase u redovima radnika postala je opasnost ne samo za pogoršavanje ekonomskog položaja radničke klase nego i za to da se baci radnička klasa u potpuno ropstvo . Položaj radničke klase prisiljava radničke mase na organizovanu odbranu . Težnjama radničkih masa za odbranu sindikalne organizacije moraju dati okvir organizovane dobro pripremljene borbe. Mase neorganizovanog proletarijata svakodnevno treba privlačiti u klasne sindikalne organizacije i stvarati jedinstvo radnika u poduzećima, radionicama i kancelarijama. Neorganizovane i organizovane radnike u neklasnim sindikatima

treba vezati za zajedničke akcije , ostvarivati akciono jedinstvo i tako svakoj borbi davati masovni karakter. Naglašavajući stalno gotovost u borbi za ekonomske interese radničke klase , komunisti u sindikatima moraju davati inicijativu za stvaranje neophodnog sindikalnog jedinstva svih onih organizacija koje nose klasni karakter. Ža jedinstvo radničke klase mora se zainteresirati široke mase radnika iz preduzeća i radionica. Imajući u vidu organizaciono jedinstvo u URSS-u i izdajničku ulogu vođa socijaldemokrata, komunisti ne smeju dopustiti da se izjednače URSS-ove sindikalne organizacije sa socijaldemokratskim vođama na vrhovima sindikata. Sindikalne organizacije URSS-a su radničke organizacije i tamo trebaju radnici da odlučuju. Stoga izdajničku i cjepačku

96

PETA KONFERENCIJA KPJ

ulogu vođa treba nepoštedno raskrinkavati pred radničkim masama i boriti se za poštovanje proleterske demokracije u sindikatima. Boriti se za takva predstavništva u organizacijama koja će biti izraz povjerenja članstva, voditi i organizovati borbu radničke klase. Iskustvo stečeno u borbama jasno pokazuje da je radnička klasa sposobna da pobijedi samo onda ako su radnici u svakoj radionici i preduzeću međusobno čvrsto spojeni . Ima preduzeća u kojima su radnici organizovani u više sindikata i u kojima većina radnika nije uopšte organizirana. To otežava borbu i pobjedu radnika. Zato svako preduzeće i radionica mora postati odbrambena tvrđava za stvar proletarijata. U svim preduzećima i radionicama komunisti moraju stvoriti organe inicijative i otpora radne odbore, tj . sindikalne aktive . Stvaranjem i učvršćivanjem radnih odbora, tj . sindikalnih aktiva u preduzećima, postignuće se stalna veza između klasnih sindikalnih organizacija i radnika, a protivnicima zajedničke borbe oduzet će se prodorna moć. Sigurnost uspjeha radničkih akcija moraju obezbediti sindikalne organizacije opštim akcijama, a radni odbori , tj . sindikalni aktivi u preduzećima i radionicama. U ove akcije mora se uključiti i odbrana sindikata, radničkih povjerenika, omladine i žena , radnog vremena, nadnice i socijalnih institucija. Naročitu pažnju treba posvetiti povezivanju borbe neuposlenih s uposlenim radnicima . Zadatak je komunista u sindikatima, radionicama i preduzećima da svuda stvaraju odbore neuposlenih radnika i da ih najtešnje povežu s radnim odborima, tj . sindikalnim aktivima. Oni moraju povesti široke akcije uposlenih i neuposlenih radnika za obavezno , neodložno i hitno osiguranje neuposlenih. Uporedo s ovom akcijom treba voditi i akcije za pomoć neuposlenima na račun opština, za otvaranje kuhinja, za nabavku i podjelu životnih namirnica , za otpisivanje dužne stanarine i za konačišta . Osnovni zahtjev u akciji za neuposlene treba da bude pravo na rad. Zahtjev kapitalističke klase da se izvode javni radovi radničkim novcem ubranim preko osiguranja treba odbiti i tražiti da se te milionske sume radničkog novca podijele neuposlenim radnicima . Socijalno-političko radničko zakonodavstvo stalno se pogoršava. Razne uredbe i naredbe, a naročito povjerljiva naređenja skresali su zakonsku zaštitu radnika na nulu . Radni odnosi u zanatstvu i industriji postali su upravo nepodnošljivi. Inspekcije rada i radničke komore pretvorile su se u 254 obične policijske i poslodavačke institucije. U radničkim

REFERATI

97

komorama i okružnim uredima ne sprovode se izbori, već se uprave imenuju od režimskih i poslodavačkih eksponenata. Činovnički aparat se postavlja po istom ključu i tako su ove ustanove pretvorene u kapitalistička gnijezda protiv radničke klase. Zbog toga se nameće dužnost klasnim sindikatima i cjelokupnoj radničkoj klasi da i dalje istraju na zahtjevu za sprovođenje izbora u socijalnim ustanovama i za njihovu konačnu predaju u ruke pravih predstavnika radničke klase . Žene i omladina. Najeksploatisaniji deo radničke klase jesu žene i omladina. Kapitalistička klasa u težnji za što većim profitom uvek radije zapošljava žensku i mladu radnu snagu. Manje otporni , žene i omladina su uvek pogodniji za eksploataciju . Da bi kapitalistička klasa što više održala u pokornosti žene i omladinu, ona je izmislila teoriju po kojoj su žene manje vredna radna snaga, iako su u mnogim privrednim granama važniji producenti od muškaraca. Uredbom o rješavanju radnih sporova reakcionarna vlada i hrvatska buržoazija oduzele su pravo omladini do 24. godine života da odlučuje o prodaji svoje radne snage.255 Kako je veći dio žena i mladih radnika ispod 24 godine života u proizvodnji, to se time veći dio radničke klase potpuno obespravljuje. Za omladinu vode bitku sva građanska društva i ustanove radi stavljanja omladine pod svoj uticaj . Stoga su naši zadaci : u svakoj akciji , u svakom štrajku postavljati zahtjeve za žene i mlade radnike - naučnike. Naš zahtjev mora biti : za jednak rad jednaka plata! Da bi okupili omladinu i žene oko sindikata i otrgli ih od tuđih uticaja , treba u svakom sindikatu stvarati sekcije žena i sekcije mladih radnika. Za izgradnju sindikalnih kadrova i prosvjetni rad. 1. Bez širokog sindikalnog aktiva u preduzećima, organizacijama i društvima, sindikati ne mogu izvršiti uspješno svoje zadatke . Podići i osposobiti kadrove u sindikatima - to je jedan od prvih zadataka . Kadrovi u sindikatima moraju poznavati bar najosnovnije zadatke sindikata. Da bi se to postiglo, komunisti u sindikatima, preduzećima i radionicama moraju posvetiti veliku pažnju izgradnji kadrova . To se može postići putem redovnih i planskih kurseva i povremenih predavanja za radnike. Upoznati radnike sa značajem i ulogom ekonomske borbe radničke klase i sindikata, s dužnostima povjerenika, radnih odbora, agitacionih vijeća , s uzrocima skupoće i rata, s ulogom socijaldemokrata itd . Naročito obraditi isku7 Peta konferencija KPJ

98

PETA KONFERENCIJA KPJ

256 stva iz istorije i borbe* boljševičkih sindikata i ostalih sindikata revol [ uliconarnog ] boljš [ evičkog ] pravca. 2. Kulturna društva. Da bi omladini i ostalim radnicima pružili razonodu i da bi omladinu otrgli od raznih buržoaskih i poslodavačkih društava , komunisti u sindikatima moraju pomoći obrazovanje pjevačkih, diletantskih, muzičkih i sportskih društava. 3. Štampa je jedno od moćnih oružja u rukama proletarijata. Ona je najširi agitator i organizator. Stoga ne treba nijedno preduzeće, radionica, kancelarija i kuća ostati bez radničkog dopisništva, čitanja i savjesnog raspačavanja radničke štampe. Treba praktikovati kolektivno dopisništvo i čitanje. Od sindikalnih listova izlazi u Zagrebu Radnički tjednik u 31 000 primjeraka, u Beogradu Sindikalna obaveštenja ilegalno u 5000 primjeraka.257 Povezivanje ilegalnog s legalnim radom. Partijske organizacije mogu ilegalan rad povezati s legalnim ako su njeni članovi oni ljudi koji su u svim akcijama istaknuti, te na taj način birani za radničke povjerenike, za pregovore u akcijama, za odbornike u organizacijama, društvima, za vodeće funkcionere. Iskustvo je pokazalo da KP može pravilno voditi akcije ako u svakoj akciji osigura svoje čvrsto rukovodstvo . Komunisti u sindikatima svakog su dana i časa vezani s masama, pa je nužno stvarati partijske pomoćne organe sindikalne komisije pri svakom partijskom forumu u većim mjestima radi pravilnijeg rukovođenja akcijama.

A-CK SKJ, Fond CK KPJ, 1940/14-4.

* Reči koje slede su naknadno dopisane .

3 [ REFERAT O AGITACIJI I PROPAGANDI ] 258 [ Izvestilac Boris Kidrič]

I Ako se makar najpovršnije pogleda istorija radničkog pokreta bilo u internacionalnom omjeru bilo u pojedinim zemljama, odmah upadaju u oči izvjesne crte kararakteristične za njegov razvitak. Prvo, upada u oči da se teorija marksizma-lenjinizma izgrađivala ne samo u borbi protiv buržoaskih teorija već i u borbi protiv raznih proletarijatu tuđih teorija koje su nicale u okviru samog radničkog pokreta . (Marks u borbi protiv sitnoburžoaskog socijalizma Prudona, Engels protiv Diringa, Marks i Engels protiv lasalovštine itd.; Lenjin protiv legalnih marksista * i ekonomista, Lenjin protiv menjševizma, Lenjin i Staljin protiv trockizma i socijaldemokratizma itd.)259 I drugo, vidimo da su genijalni učitelji proletarijata Marks, Engels , Lenjin i Staljin samu teoriju, koja se izgrađivala u najžešćoj vatri ideološke borbe, uvijek povezivali s praksom radničkog pokreta , s klasnom borbom proletarijata, provjeravali i obogaćivali teoriju , i u najžešćoj vatri klasne borbe (od 1848. preko Pariske komune, do velike oktobarske revolucije i izgradnje socijalizma u SSSR-u) .260 U čemu je smisao tih karakterističnih crta? Prije svega treba istaći da je dijalektički materijalizam naučna teorija koja je nastala iz duboke i svestrane analize zakona razvitka ljudske istorije, prirode i ljudskog mišljenja. Samim tim marksizam je postao moćno oruđe (metoda) za upoznavanje stvarnosti, sila koja daje perspektivu radničkom pokretu, koja mu omogućava da naučno, tačno upozna stvarnost, koju proletarijat ,,po svom istorijskom biću" mora promijeniti . Radnički pokret je postojao i prije Marksa i Engelsa, ali tek s njima, tek s marksizmom on postaje svjestan samog sebe i svojih istorijski neizbježnih zadaća.** Dakle : * Reči „ legalnih marksista" su dopisane umesto „ narodnjaka", što je precrtano. ** Ovu reč dopisao je Tito, pošto je precrtao reč „ciljeva ”.

100

PETA KONFERENCIJA KPJ

baš zbog toga što je marksizam nauka o zakonima razvitka svijeta, baš zato što je metod upoznavanja svijeta, on je u isto vrijeme i teorija revolucionarnog proletarijata, shvatanje svijeta partije proletarijata. I dalje : baš zato što je partija proletarijata naoružana tako moćnim oružjem mijenjanja stvarnosti ona i nije ništa drugo nego organizacija koja spaja u sebi socijalističku teoriju i praksu radničkog pokreta. Istorija slavne i herojske Boljševičke partije nam to najbolje pokazuje: partija boljševika je pobijedila baš zbog toga što je, naoružana teorijom marksizma-lenjinizma , rukovodila cjelokupnim radničkim pokretom, od najsitinijih kooperativa i kružoka do sindikata , štrajkova i oružanih odreda radnika i seljaka. Marksizam-lenjinizam nije, dakle, mrtva dogma, već rukovodstvo za akciju. Drukčije rečeno, radnički pokret bi bez te teorije bio slijep , ne bi mogao da vidi svoje prave i konačne ciljeve, ne bi mogao da vidi put kojim jedino može stići do cilja; sama teorija bi bez te prakse bila suva, beživotna , dogmatična, jalova i nerevolucionarna. Dijalektički materijalizam odnosno marksizam-lenjinizam služi nam , dakle , za to da kako kaže Lenjin — nađemo pravu parolu borbe. On nam pomaže da ispitamo konkretnu stvarnost, našu stvarnost , da odredimo na osnovu toga svoj program, svoju liniju borbe, da nađemo one prave parole koje najšire mobilizuju radne mase za promjenu ove i ovakve stvarnosti i ostvarenje jednog novog svijeta bez eksploatatora i eksploatisanih. Ne samo program uopšte, već i parole svakodnevnih borbi nisu ništa drugo već primjena teorije marksizma-lenjinizma na datu stvarnost, na date društvene odnose, na datu političku situaciju. Te parole jesu samo raznovrsni oblici primjene, na raznovrsnu stvarnost, teorije Marksa, Engelsa, Lenjina i Staljina. Zato možemo reći na osnovu iskustva proleterskih partija uopšte, pa i naše Partije , da su svako unakažavanje, izvrtanje, vulgarizacija, „ ispravljanje ", „ produbljavanje " teorije naših velikih učitelja u stvari borba protiv revolucionarne partije i radničkog pokreta uopšte, pokušaj sa strane buržoazije da pomoću svojih slugu ili ljudi zarobljenih njenom ideologijom nametne proletarijatu umjesto pravih krive parole borbe, da zavede proletarijat na stranputicu. I dalje : svaka oportunistička praksa, svaka izdaja stvari proletarijata počinje revizijom teorije . Svi revizionisti , svi oportunisti su uvijek išli za tim da razore živu vezu između teorije marksizma-lenjinizma i prakse radničkog pokreta, da zanemare teoriju i svoju oportunističku praksu opravdaju unakaženom teorijom.

REFERATI

101

Nemogućno je, dakle, s krivim teoretskim shvatanjima voditi pravim putem radnički pokret. Nemogućno je posjedovati ispravnu teoriju , rukovoditi se njome, a upražnjavati pogrešnu, oportunističku praksu. Ispravna teorija i ispravna praksa jesu dva lica jedne iste revolucionarne borbe proletarijata, predvođenog njegovom avangardom.

II

Polazeći od tih konstatacija, mi moramo u našem propagandno-agitacionom radu postaviti prije svega dva osnovna pitanja: 1. pitanje opšteg teoretskog podizanja; pitanje propagande naših ideja, naših ciljeva i 2. pitanje konkretizacije naših ideja i naših ciljeva putem svakodnevne agitacije u svakodnevnoj borbi radničke klase i ugnjetenih masa grada i sela, putem utvrđivanja, na bazi opštih teorijskih zaključaka, svakodnevnih i bližih parola borbe. S tim treba usko povezati iskustva iz dosadašnjeg rada i perspektive budućeg rada. Tuđi i antipartijski elementi, koji su u našem pokretu uspijevali da se često popnu na vodeća mjesta, namjerno su zanemarivali teoriju, zapostavljali teoretsku borbu i umanjivali njen značaj . Klasična djela marksizma-lenjinizma su kod nas izdavana većinom na ličnu inicijativu, bez ikakve kontrole pokreta. Time su često činjene ogromne pogreške: prevodilo se kako se htjelo , komentari su davani po miloj volji . Tako da mi ne samo nemamo na našim jezicima sva djela naših velikih učitelja, već ih često imamo u sasvim krivom, unakaženom obliku (npr. Marksovo dielo Ka kritici političke ekonomije i Engelsovo djelo Ludvig Fojerbah i kraj njemačke klasične filozofije, oba djela na srpskom odnosno hrvatskom , jedini prevod Engelsovog znamenitog djela Poreklo porodice, privatne svojine i države izdan odmah iza prvog imperijalističkog rata, kipti pogreškama i skoro je sasvim neupotrebljiv; sličan je slučaj i s Ćopićevim prevodom Imperijalizma oba zadnja djela su već skoro sasvim nestala iz opticaja) .261 Partija je jedino , uglavnom na inicijativu KI , izdala izvan zemlje Izabrana djela Lenjina i Osnove lenjinizma od Staljina.262 Ali je od ovih izdanja dopro u zemlju veoma mali broj primjeraka, a prevodi tih izdanja ne zadovoljavaju ne samo u jezičkom pogledu već je često u njima iskrivljen smisao

102

PETA KONFERENCIJA KPJ

genijalnih misli naših velikih učitelja. Najnovije klasično djelo marksizma-lenjinizma Istorija Svesavezne komunističke partije (boljševika), iako uglavnom zadovoljava svojim prevodom, nalazi se u tako maloj količini da je Partija bila prinuđena da ga umnožava na ciklostilima i rotatorima, glavu po glavu.263 Tako je i ovo veliko djelo, koje sumira teorijska i praktična iskustva Boljševičke partije od njenog nastanka do zauzimanja vlasti i izgradnje socijalizma, djelo koje sumira marksizam-lenjinizam* , ostalo ne samo nepoznato i nedostupno širokim slojevima proletarijata i radnog naroda već i partijskim kadrovima. ** Nije potrebno isticati koliko su ti nedostaci, koji se moraju odmah otkloniti, ometali pravilan razvoj i partijskih kadrova i samog radničkog pokreta. Neprijatelji Partije koji su se privremeno uvukli u njene redove, namjerno i svjesno su zapostavljali savjesno izdavanje klasičnih djela marksizma-lenjinizma.26 Ali stvar stoji još žalosnije ako pogledamo kako se sama naša stvarnost teorijski analizirala, kako su*** teoretski obrađivani, uopštavani naši vlastiti problemi . Treba samo pomisliti da su skoro jedina djela iz filozofije kod nas knjige Sime Markovića (Iz nauke i filozofije, Princip kauzaliteta i moderna fizika, Kritički osvrti 1, 2).265 Filozofija Sime Markovića je u stvari mehanistički materijalizam, unakaženje dijalektičkog materijalizma. Njegova filozofija je isto onoliko daleko od dijalektičkog materijalizma koliko je njegova praksa bila blizu socijaldemokratima . A niko se do danas nije obračunao s tom nazovi-filozofijom . **** Tako stoji kod nas stvar s materijalističkom filozofijom, + s borbom na filozofskom polju , s borbom protiv raznih nedijalektičkih i nematerijalističkih teorija i teorijica . Tome već treba jednom učiniti kraj i podvrgnuti provjeravanju i temeljitoj kritici razna sitnoburžoaska i buržoaska piskarala , koja su iskrivljavala ili i dan-danji iskrivljavaju ideje naših velikih učitelja Marksa , Engelsa , Lenjina i Staljina. Svojim čvrstim stavom u pogledu teorije, * Umetnuti deo rečenice od reči „ djelo ” do zvezdice je naknadno dopisan. ** Uz ovaj pasus Tito je na margini originala referata napisao sledeću primedbu: ,,Ovo nije tačno da je ostalo posve nepoznato, već zbog ograničenog broja premalo poznato . Zašto je zaboravljen Kapital kao veliki uspjeh Partije, onda Anti-Diring?" *** Posle ovih reči je pisalo: „ na osnovu teorije dijalektičkog materijalizma zadržavani", što je precrtano. **** Ova rečenica je naknadno dopisana. + Umesto reči materijalističkom filozofijom", koje su dopisane, stajalo je dijalektičkim materijalizmom", što je precrtano.

REFERATI

103

Partija je već dala i daće još snažniji impuls ne samo teoretskom podizanju naših kadrova već i njihovom radu na polju teorije, na polju filozofije i književnosti . Ovom zločinačkom zanemarivanju teorije marksizma-lenjinizma je sasvim odgovaralo zanemarivanje ili unakaženje teoretske razrade, teoretskog uopštavanja naših vlastitih problema. Uzmimo pitanja koja kod nas ne samo da nisu razrađena već skoro, moglo bi se reći , nisu ni pokušavana da se razrade: seljačko pitanje i agrarni program Partije za pojedine zemlje i čitavu državu ; razvitak kapitalizma i radničkog pokreta u pojedinim zemljama kod nas, kao i pojedini periodi iz istorije KPJ i pitanje političkog i kulturnog nasljeđa naše Partije itd.267 Posebno mjesto zauzima nacionalno pitanje. Jedini ,,teoretičar" nacionalnog pitanja kod nas bio je Sima Marković zatim nešto malo - i bolje što je malo - Rajko Jovanović , a javljali su se i povremeno članci skoro bez ikakvog značaja , Gorkić itd . , onda i knjiga Hrvatski nacionalni pokret i radnička klasa Jugoslavije, svojim vulgarizatorstvom su dali maha da poslije 1936. ponovo ožive ,,teorije" Sime Markovića, teorije koje nisu nacionalno pitanje kod nas gledale kao međunarodno pitanje, koje su nacionalno pitanje gledale kao pitanje uzajamne borbe buržoazije , a odricale mu seljački karakter, teorije koje rješavanje nacionalnog pitanja nisu postavljale kao sastavni dio proleterske revolucije, a i koje su gubile iz vida samo „ jednu sitnicu — revoluciju".268 Izuzev partijskih odluka kod nas po tome nije učinjeno ništa. Jedino je drug Staljin, na čemu mu naš pokret duguje ogromnu zahvalnost, dao dostojan odgovor Simi Markoviću.269 Ali njegov odgovor kao i njegova djela i govori o nacionalnom pitanju nisu još uvijek kod nas iskorišćeni kao teoretska osnova, kao generalno rukovodstvo za razradu i analizu samog tog pitanja . * Tako stoji stvar s primjenom marksizma-lenjinizma na naše vlastite probleme, s teoretskim uopštavanjem naših vlastitih problema . Svojim čvrstim stavom u pogledu teorijske razrade naših vlastitih problema Partija je već dala i daće još snažniji impuls našim kadrovima za izdavanje djela koja će ne samo * Uz ovaj pasus Tito je na margini teksta dopisao sledeću primedbu: „Ovo je malo, a Cvijić, Horvatin i drugi?270 - Treba kazati: [ kod] nas je bilo svakakvih teoretičara, koji su, ko više ko manje, silovali nacionalno] pitanje u Jugoslaviji. Bilo je pokušaja, kao na primjer, s Početnicom lenjinizma, da se na osnovu teorije Lenjina-Staljina pišu udžbenici, ali je i to ispalo s toliko kompilatorskog neukusa i nesolidnosti da se nije moglo upotrebljavati."""

104

PETA KONFERENCIJA KPJ

pomoći * partijskim forumima, koja će ne samo podizati partijske i široke trudbeničke kadrove već biti i doprinos svjetskoj literaturi marksizma-lenjinizma. Važno je još uočiti problem povremenih publikacija (časopisa, almanaha , djela iz raznih oblasti) s raznovrsnom sadržinom . Razni marksistički časopisi (Literatura, Stožer, Kultura pod uredništvom Đure Tiljka, Književnost u Sloveniji) često su skretali od ispravne linije. Ali se ne može osporiti da su ti listovi odigrali prilično ** važnu ulogu u širenju, popularisanju marksizma i prosvjećivanju izvjesnog dijela čitalačke publike. Pomenuti časopisi pripadaju prvom periodu našeg razvitka naše lijeve štampe poslije 1929. godine . Taj period karakterišu duboka nelegalnost, razbijenost pokreta, sasvim nizak ideološki nivo, priliv novih, ideološki neformiranih kadrova, zbrka u oblasti teorije . U tom periodu su pomenuti časopisi, naročito neki od njih, uprkos ogromnim nedostacima, igrali i važnu političku ulogu i važnu ulogu u pitanju teorije. To je bila skoro jedina štampa do koje su mogli doći širi slojevi - u tome je bio njen politički značaj . Ljudi su mogli preko te štampe dolaziti do izvjesnih saznanja. Ta štampa je u oblasti teorije — načela izvjesne probleme, koji su većinom ostali neriješeni do današnjeg dana . Glavni nedostaci te štampe su bili : šematizam, doktrinarstvo , vulgarnost . Drugom periodu pripadaju časopisi kao Naša stvarnost, Izraz273 i dr. Taj period označava prevazilaženje stare, u tamničkom mraku šestojanuarske diktature prigušene proleterske kulturne djelatnosti. On sasvim odgovara jačanju pokreta, njegovom dubljem hvatanju korijena u masama, vršenju unutrašnjeg prečišćavanja. Ono što karakteriše ovaj period jeste zdrava težnja za širinom , za otvaranjem perspektiva , za izlaženjem iz začaranog kruga doktrinarstva i dogmatizma , za povezivanjem kulture s narodom . Ono što dalje karakteriše ovaj period jesu labavost u pitanjima čvrstog ostajanja na pozicijama marksizma-lenjinizma i čišćenje u oblasti teorije. To je, u tom pogledu, period previranja, prečišćavanja. Postoji već priličan broj kadrova ideološki uzdignutih, očeličenih u borbama. U tom periodu se uporno savlađuje suprotnost između „ starih” i „ mladih ". Težnje za nepomirljivim, tvrdim ostajanjem na teorijskim pozicijama marksizma-lenjinizma, težnje za ideološkim uzdizanjem su očigledne i njih još jedino koče tuđi , antipartijski * Posle ove reči je pisalo : „ Partiji u razradi njene linije", što je precrtano, a dopisane reči „partijskim forumima". ** Reč „prilično " Tito je naknadno dopisao u tekstu.

REFERATI

105

elementi, otpaci raznovrsnih frakcija, oportunisti i trockistički dvoličnjaci . Linija razvoja se lijepo vidi : na početku tog perioda imamo npr. časopis Danas, oko koga se okuplja sav revizionistički ološ, a na koji odgovorni funkcioneri gledaju ljepše nego blagonaklono.274 Na kraju tog perioda će se 275 taj ološ naći na okupu u Pečatu , ali daleko slabije maskiran ,2 bez blagonaklonih pogleda.* To s jedne strane, a s druge [vidimo] stalnu težnju za što većom čistotom , za prečišćavanjem neprečišćenih računa s neprijateljima marksizma-lenjinizma. Stanje u ovoj oblasti odgovara stanju u pokretu. Zar ovaj period u oblasti teorije, propagande i agitacije, kome pripadaju i djela Gorkića i nekih drugih,** sve i svašta u Proleteru,,,teorije" Petka Miletića na robiji, *** kao i umnožavanja u zemlji dobrih stvari , sasvim ne odgovaraju stanju u pokretu ?276 Zar nisu isti uzroci i slabostima i dobrim stranama? Zar pokušaji izazivanja ideološke zbrke u organizacionim [ pitanjima] u svemu ne odgovaraju pokušajima izazivanja zbrke i u političkim pitanjima? Zar i jedno i drugo nije posljedica svjesnog i planskog rada tuđih, antipartijskih elemenata? Taj period je neosporno završen u oblasti politike, u oblasti organizacionih problema. Može se smatrati da je okončan i u oblasti teorije, ali samo u tom pogledu što je učinjen kraj tolerantnosti prema revizionizmu , ali još uvijek nisu i na djelu okončani obračuni s raznim ,,teorijama" i „,teorijicama". Mi se, dakle, nalazimo u trećem periodu već izvojevanih teoretskih pobjeda i nemilosrdnih, bezobzirnih, dosljednih borbi na teoretskom polju , daljem razvijanju tih borbi , teoretskom čeličenju i podizanju nivoa kadrova . Zar i ovaj period ne odgovara stanju u pokretu? U to ne može biti nikakve sumnje. Pitanje teoretske čistote jedne proleterske partije i nije ništa drugo do jedna od najvažnijih strana , jedan od sastavnih dijelova njene boljševizacije. Posebnu pažnju bi trebalo posvetiti problemu tzv. radničke (sindikalne) štampe. O njoj treba da bude govora na drugom mjestu . **** Ovdje treba samo istaći da je za tu štampu od presudne važnosti ne samo tvrdo ostajanje na pozicijama marksizma-lenjinizma već tvrdo , nepokolebljivo ostajanje na praktičnoj primjeni teorije naših velikih učitelja; dalje, ta štampa mora biti popularna, ali je treba čuvati od tzv. „, popularnog" pisanja, raznih nadripiskarala (slučaj s RadO ovim pitanjima vid. i u Titovom referatu str. 41 . ** Reči „,nekih drugih" dopisao je Tito, pošto je precrtao i Vukovića". *** Posle ove reči je stajalo : „ a i dobre stvari u njemu”, što je precrtano. **** Vid. Referat o sindikalnom pitanju str. 62, 98.

106

PETA KONFERENCIJA KPJ

nikom) koja vrše najbjedniju vulgarizaciju , najsramnije izopačavanje marksizma-lenjinizma . Kad je riječ o ovome, treba pamtiti i zauvijek uvrtjeti sebi u glavu ono što je Lenjin govorio o takozvanoj literaturi koja je dobra ,,za radnike", naime, ništa nije toliko dobro da bi bilo dobro za radničku klasu, jer je ona zato tu , na svijetu , da preuzme, naslijedi, sačuva sve što ima istinsku vrijednost i što je stvoreno u toku razvitka ljudske istorije; ona je zato tu, na svijetu, da prevaziđe staro i stvori novo, tako divno i veličanstveno kakvo čovjek starog svijeta teško može i zamisliti. Ako izvučemo konačne zaključke iz sveukupnosti sadašnje situacije i dosadašnjih iskustava, može se reći: trudbenici na teoretskom polju, književnici i umjetnici nemaju nikakvih zapreka da prestanu s drijemanjem, s neradom , s čekanjem ,,boljih vremena" i podstreka sa strane. Sve što je „ są strane" smetalo - uklonjeno je . Sada im se sa strane, od Partije daje podstrek. Rješenje problema zavisi danas od njih. Mogu da daju sebi maha i slobode. Da, slobode ... Slobode stvaranja u beskrajnim okvirima marksizma-lenjinizma i borbe radničke klase predvođene revolucionarnom partijom. Sloboda je tu ! Treba se samo čuvati onih koji brbljaju o tome kako je potrebna sloboda, tj . kako naš pokret ne daje slobodu stvaranja, kako se treba boriti za nju, jer su to neprijatelji prave slobode, neprijatelji pokreta koji je stvoren u borbi za slobodu ugnjetenih i eksploatisanih . Njihova zavodljiva pjesma o slobodi jeste, u stvari, pokušaj da se slobodno napada, „ dopunjuje", revidira , razara djelo Marksa, Engelsa, Lenjina i Staljina i linija Partije. Jer zahtjevati ma kakvu slobodu u okviru radničkog pokreta i Partije, van onih okvira na kojima su izgrađene ove organizacije oslobodilačke borbe proletarijata - ne znači ništa drugo nego boriti se za njihovo razaranje tuđim teorijama i metodama, boriti se za to da te pokrete razori buržoazija. Isto onako kao što je važno primjenjivanje, potvrđivanje teorije marksizma-lenjinizma u našim uslovima, teoretsko uopšavanje naših vlastitih problema, isto tako je važno razvijanje naše internacionalističke mlade proleterske kulture u okvirima naših vlastitih nacionalnih uslova , u našim oblicima, s našom problematikom. Uzmimo samo ovaj slučaj : naši pjesnici su pjevali o Španiji, o Kini, ili pisali studije o ovoj ili onoj zemlji ili problemu. Lijep je to znak. Ali i kod nas ima toliko borbi, toliko proleterskog heroizma (npr. radnika u Splitu i Zagrebu , radnika i omladine u Beogradu, rudara u Trbovlju itd .) a oni ćute kao zaliveni.278 Mora se istaći da Partija ne može ,,nametnuti" motive,,,narediti" da se piše

REFERATI

107

ili pjeva o tome i tome, ali je slabost drugova koji se bave teorijom i kulturnim radom, slabost pjesnika kad propuštaju da život teče mimo njih, da budu samo posmatrači života i tonu u apstrakcije . Ali ako Partija ne može da „ naredi”, ona može i mora da utiče — svojom generalnom linijom, njegujući ispravnu i moralno zdravu kritiku — na jačanje, ozdravljivanje, razvijanje naše mlade proleterske kulture. Partija, na čelu borbe radničke klase, može da dâ poleta, snage, može da dâ krila života, snagu života, da zadahne revolucionarnim žarom. I ona to već čini . Treba se samo u tome osloboditi slučajnosti , rada od prilike do prilike, i prići sistematskom , organizovanom, planskom radu, imajući pred sobom široke perspektive . Najvažniji problem predstavlja za Partiju neposredno njena štampa, štampa koju izdaju CK i pojedini partijski forumi . Pogledajmo najprije organ CK. P [roleter] se do te mjere izdigao svojim zadnjim brojevima da se oni doista mogu uzeti ne samo kao najviša tačka do koje se taj list popeo u toku svog izlaženja već se ti brojevi mogu uzeti kao uzor pravilno shvaćene i dobre štampe.* Koji su zadaci koje P[roleter] ima da izvrši i da li ih je izvršio: 1. utvrđivanje generalne linije po svim pitanjima; 2. uopštavanje iskustava djelatnosti Partije u cjelini; 3. kritika nedostataka i podizanje političkog nivoa kadrova. Ostvarenjem tih zadataka P[ roleter] će u našim uslovima u današnjoj situaciji ostvariti ono što je Lenjin u ondašnjim uslovima bio postavio kao cilj Iskre: kolektivni propagandist, agitator i organizator, tj . postaće u pravom smislu ne samo izraz stanja i nivoa pokreta već i glavna sila promjene datog stanja i podizanja nivoa pokreta.279 Kako danas stoji stvar s P[ roleterom ] nije uvijek, na žalost, bilo tako . Ako se osvrnemo unazad nekoliko godina vidjećemo puno nedostataka , vidjećemo da P[ roleter] nije, u cjelini, ostvario pomenute zadatke. Česta pojava je bila labavost u stavovima (npr. po pitanju akcija za donošenje Uredbe o minimalnim nadnicama) , nepreciznost, neodlučnost , a katkada su direktive u njemu bile sasvim suprotne direktivama objavljenim u drugim organima (npr. članak Vukovića u Rundschau bio je sasvim suprotan pravilnoj liniji po tom pi* Na gornju ocenu lista Proleter Tito je u originalu , teksta referata, napisao: „ Ovo hvaljenje Proletera je malo Treba kazati da je kao direktivan zaista postao debar, uvijek nedostaju dopisi i sumiranje iskustva pojedinih O Proleteru vid. i u Titovom referatu, str. 19, 24.

na margini pretjerano . ali mu još pokrajina."

108

PETA KONFERENCIJA KPJ

tanju koju je zastupao P[roleter] ) .280 Usljed udaljenosti ili čega drugog, P[ roleter] je često netačno opisivao izvjesne događaje, što je u masi članstva rušilo njegov ugled (npr, o akciji u Kragujevcu povodom posjete dr Beneša Beogradu) .281 Katkad su popularisani frakcionaški , antipartijski elementi i ljudi sumnjive, neprovjerene fizionomije (npr. Petko Miletić, Ćopić, Petar Stokić itd) .282 Opšta fraza je često zamjenjivala konkretnu analizu . Sve je to nanosilo teške udarce pokretu : niži forumi su iz disciplinovanosti sprovodili i popularisali često [i ono ] u što nisu bili uvjereni. Na taj način je i disciplina gubila svoj pravi smisao : da bude svjesna disciplina. Stvarao se nesklad između partijske mase i centralnog organa. Sve više se centralni organ osjećao kao nešto vještački nasađeno. Sve više su antipartijski elementi upotrebljavali njegove nedostatke kao zastavu za borbu protiv zdravih, Partiji odanih elemenata. Svim tim nedostacima je danas na djelu učinjen kraj . „ Imaš u njemu sve na šta tražiš odgovor". P[roleter] postaje stolni, bolje reći džepni priručnik svakog partijca, svakog borbenog proletera . Sve je to razumljivo: istorija centralnog organa nije samo dio istorije Partije već [ i ] ogledalo njene istorije ; ozdravljenje i čišćenje pokreta moralo je postaviti i centralni organ na čvrstu osnovu . Jedinu primjedbu koju , po mom mišljenju , treba istaći, a koja ne važi samo za P[roleter] već za našu štampu uopšte, jeste da treba posvetiti mnogo ozbiljniju pažnju čistoti jezika i stila. A zar i stil i jezik Marksa , Engelsa i samog Lenjina nisu primjeri najdivnijeg uobličavanja ljudske misli uopšte? Nema nikakvog razloga da i u tome ne premašimo buržoaske publiciste , da se i u tome [ ne ] otresemo prošlosti . Sasvim drugi zadaci se postavljaju nacionalnim (pokrajinskim) organima . Prije svega, gdje ne postoje, treba odmah početi s njihovim izdavanjem. Oni mogu imati veliki značaj za pokrajine ako se pravilno shvate njihovi zadaci. Inače mogu nanijeti štete pokretu . Istaći ćemo i zadatke i ono čega se treba čuvati. Zadatak pokrajinskih organa jeste: 1) razrada i primjena generalne linije (obnarodovane u P[roleteru] i u odlukama CK) u konkretnim (nacionalnim ) uslovima i okvirima ; 2) razvijanje inicijative, živog učešća nižih foruma i kadrova u razradi i primjeni generalne linije ; 3) tretiranje svakodnevnih problema, tipičnih za pojedina mjesta, preduzeća , forme rada itd. koje nameće svakodnevna borba, a koje P [ roleter] niti može niti je potrebno da analizira, već mu služe kao materijal za generalnu liniju; 4) popularisanje , tumačenje i preštampavanje pojedinih članaka iz P[roletera] i raznih odluka CK .

REFERATI

109

Kod pokrajinskih organa se odomaćila jedna prilično štetna praksa, koje se treba što prije osloboditi : 1. pokrajinski organi često pretresaju opšta pitanja (međunarodnu i unutarnju situaciju) prije nego [ što ] je to učinio P [roleter] ili CK, ili pak, s obzirom na recimo, Srbiju ili Hrvatsku , već objavljenu i utvrđenu liniju sa strane CK ,,variraju", mijenjaju , iskrivljuju; 3. * u pokrajinskim organima pojavljuje se tendencija, koju je jedan drug zgodno okarakterisao kao ,,takmičenje " s P[roleterom ] ; i doista, drugovi koji uređuju pokrajinske organe (npr. u Hrvatskoj i Srbiji) nekako kao da i oni hoće da „ procijene " sami sve, da dadu nešto ako ne baš bolje, a ono ,,bar" kao u P[roleteru] . Inicijativa takvih drugova koji daju takve članke mogla bi se slati na pravu adresu: P[roleteru ] ili CK . To utoliko prije što ta adresa nije danas obavijena misterijom, već su njene kapije širom otvorene svakom poštenom proleterskom radu, a zatvorene ne sa sedam , već sa sedamdeset i sedam katanaca za nepozvane goste. Pokrajinski organi treba da donose dopise, ali ne dopise koji konstatuju činjenice i opisuju događaje i stanja. Opisivanje nije metod marksista-lenjinista. Mi komunisti nismo beživotni hroničari života , već njegovi živi budioci . Ti dopisi moraju biti dopisi koji obogaćuju iskustvima, šire vidik kako onih koji se bore tako i onih koji tek stupaju u borbu . Izdavanje po mjestima i okruzima treba svesti na letke

po aktuelnim pitanjima i svakodnevnim borbama radnika i seljaka. Isto tako po okruzima treba umnožavati razne članke iz centralnog organa i pokrajinskih organa , kao i druge materijale i razne - makar kraće - članke i spise Lenjina i Staljina. Ovdje treba naročito podvući izvjesne greške koje se čine po pojedinim pokrajinama (npr. u Makedoniji) i okruzima (npr. u Srbiji) . Neki drugovi kao da se plaše ili stide da potpišu ispod letaka partijski forum. Izmišljaju razne potpise, čak muku muče kakav potpis da stave . To je zastarelo, prevaziđeno, to je znak nerazumijevanja, neuočavanja stvarnosti , znak bježanja od života, od klasnih odnosa kakvi oni zaista jesu . Mase traže baš nas , našu Partiju , a ne nekakve surogate ; one žele da čuju baš nas , a ne nekakve neodređene pristalice ovoga ili onoga . I dalje, smiješno je misliti da se tim potpisima postiže nekakva legalnost. Režim i policija progone sve publikacije koje su naše po sadržini , bez obzira [ na to ] kakav potpis imaju. Prema tome sem u izvjesnim slučajevima koji se npr. odnose na djelatnost izvjesnih organizacija Nije se moglo utvrditi da li je prilikom prepisivanja referata ispuštena tačka 2, ili je omaškom otkucano 3 umesto 2.

110

PETA KONFERENCIJA KPJ

nepotpisivanje je i s te strane znak tvrdoglavosti prema činjenicama stvarnih klasnih odnosa.* Opšti , pak, nedostatak svih naših publikacija jeste da još uvijek u priličnoj mjeri zaostajemo za događajima i mogućnostima (uopšte uzetim) . Dobrim dijelom su tome uzrok neuređena tehnika, spor i neelastičan aparat za rasturanje itd . Forumi i drugovi koji izrađuju materijale ravnaju se često prema tehnici, umjesto da bude obrnuto. Tehnika zato mora biti kao zapeta puška . Problem tehnike jeste politički problem i on se mora uspješno riješiti da bi se mogli ostvariti i zadaci na propagandnom i agitacionom polju . Iz gore izloženog proističu i naši zadaci i nedostaci. Radi

njihovog što preciznijeg utvrđivanja, potrebno je da na kraju jasno utvrdimo razliku između propagande i agitacije da bismo u tom okviru jasnije i određenije vidjeli i naše zadatke . Treba poći od onoga što je rečeno o odnosu između teorije i prakse. Iz tog odnosa treba izvući i odnos , uzajamnu vezu i razliku između propagande i agitacije. Propaganda jeste duboko i svestrano razjašnjavanje učenja Marksa, Engelsa , Lenjina i Staljina i Istorije SKP (b). Lenjin i Staljin su pridavali ogroman značaj propagandi i lično njome rukovodili u štampi i radničkim kružocima . Propaganda naoružava članove Partije i vanpartijske komuniste teorijom marksizma-lenjinizma, to jeste upoznavanjem zakona društvenog razvitka i političke borbe. Propaganda podiže budnost. Ona ima naročito golem značaj baš u periodima koji znače prekretnice u istoriji proleterske borbe. Takav period je nesumnjivo danas. Zato je u ovom periodu i potrebno duboko poznavanje naše teorije . Naoružani njome, moći ćemo se snaći u svim teškim i zamršenim situacijama. 1. Treba ukloniti teoretsku zaostalost partijaca i Partiji bliskih ljudi putem izdavanja na nacionalnim jezicima klasičnih djela marksizma-lenjinizma, u prvom redu djela Lenjina i Staljina i Istorije SKP(b). 2. Treba odmah pristupiti izučavanju tih djela . Svaki član Partije je obavezan da neumorno radi na izgrađivanju sama sebe,' na usvajanju osnova marksizma-le* Posle ove rečenice u originalu referata sledio je tekst koji je precrtan: „A činjenice su tvrđe od ma čije glave. I mi od svega toga imamo samo štete, jer umjesto da masama ukazujemo -- danju i noću , stalno, svuda, neumorno - ko se bori za njihove interese, mi se krijemo od njih; umjesto da zaoštravamo borbu radnih masa dajući joj našu boju i rukovodstvo , naš smjer mi tu borbu ublažujemo, kamufliramo. Jednom riječju, te greške se mogu okarakterisati kao oportunističke legalističke iluzije." ** Ovde je u originalu stajalo: podizanju svoje svijesti ", što je Tito precrtao i dopisao „ izgrađivanju sama sebe."

REFERATI

111

njinizma. Zato su svaka partijska jedinica [ i ] svaki forum obavezni da pristupe izučavanju klasičnih djela marksizma-lenjinizma služeći se pri tom kao osnovnim djelom Istorijom SKP(b). Taj kurs treba da sem izuzetaka posjećuju drugovi koji će voditi niže kurseve (po mjestima i rejonima) . 3. Ovaj rad treba primijeniti i na kandidate i simpatizere Partije, kao i na druge revolucionarne radnike. 4. Treba odmah pristupiti obrađivanju izvjesnih problema na bazi teorije marksizma-lenjinizma . Tu dolaze npr. izučavanje ekonomske i socijalne strukture pojedinih pokrajina, redovno izučavanje ekonomskog položaja u zemlji , analiza strukture, politike i taktike pojedinih partija, uticaj stranog kapitala na domaću privredu i njegova povezanost s njom , statističke i političke analize štrajkova, seljačkih borbi, porasta cijena, položaja radničke klase itd . Ovaj rad je od ogromnog značaja za utvrđivanje linije, taktike Partije, za ostvarenje perspektiva borbe. 5. Treba obavezno razrađivati pojedine probleme (nacionalno pitanje, seljačko pitanje , žensko pitanje, omladinsko pitanje itd .) s obzirom na naše specifične uslove. 6. Treba omogućiti dalju izgradnju pojedinih drugova po posebnim pitanjima (specijalizacija poslije i u okviru marksističko-lenjinističkog vaspitanja) radi pravilnijeg, dubljeg i svestranijeg rada na pojedinim partijskim sektorima. Agitacija jeste prenošenje u široke mase parola i odluka Partije. Ona može biti pismena i usmena. Ona nije ništa drugo nego vaspitanje - preko konkretnih uslova - najširih proleterskih i trudbeničkih masa u duhu komunizma, u duhu učenja Marksa, Engelsa, Lenjina i Staljina . Agitacija mora biti konkretna i na visokom idejno-političkom nivou. Istinitost i neposrednost, jasnost i politička zaoštrenost moraju biti glavne odlike naše agitacije. Lenjin je pisao : ,,Govoriti prosto i jasno jezikom pristupačnim masama, odlučno odbacivši u stranu tešku artiljeriju mudrih termina , stranih riječi , učenih, spremljenih, ali masama još nerazumljivih, nepoznatih parola, definicija, zaključaka. Treba umjeti i ciframa u rukama, rasbez fraza, bez uzvika, s činjenicama " tumačiti pitanja socijalizma.' Naši zadaci na polju agitacije jesu : 1. obezbijediti redovno izlaženje P[ roletera] skih organa;

i pokrajin-

2. razviti inicijativu po pokrajinama, okruzima i mjestima za izdavanje letaka namijenjenih širokim slojevima, po dnevnim aktuelnim pitanjima koja te slojeve tište; 3. obezbijediti kontrolu i kritiku CK za sve te materijale;

112

PETA KONFERENCIJA KPJ

4. planski - prema konkretnim uslovima -

organizovati usmenu agitaciju kako u širokim masama (mitinzi i zborovi) tako i na užoj osnovi (grupe, političke konferencije, aktivi itd .) po preduzećima, u organizacijama, po kvartovima, selima itd.; 5. svaki forum i svaka jedinica obavezni su da temeljito i svestrano prorađuju P[ roleter] , proglase i odluke CK ; 6. treba omogućiti da svi kandidati Partije, simpatizeri -i revolucionarni radnici mogu pod rukovodstvom Partije da izučavaju partijsku liniju. Na taj način se postiže dvoje: a) linija Partije se utvrđuje u vanpartijskoj masi komunista i b) planski se podižu i vaspitavaju proleterski kadrovi; najboljima od njih omogućuje se da se pravilno, bez smetnji , razviju do članova Partije. Ostvarenjem svih ovih zadataka možemo smatrati da će Partija podići nivo svojih članova i širokog kruga vanpartijskih komunista i osposobiti naše kadrove da predvode mase u velikim predstojećim bitkama. Možemo, dalje, smatrati da će Partija ostvariti jedan od najvažnijih uslova za rukovođenje masama u borbi, za revolucionarno vaspitavanje masa.

A-CK SKJ, Fond CK KPJ, 1940/14-5.

FOTOGRAFIJA JOSIPA BROZA TITA, GENERALNOG SEKRETARA CK KPJ (foto-snimak 1940).

24

der jo verton 18. part.

1 was co tee

9 , 51 peraw

*2100 21064 en

*

sapapa

.

*

* ne rises is excess te artele referate. cefers 45. *** Marano ) 14 ( vis rpg #ALIK h)1 ******** ee colysy : tax, xxx 1 0 0 *** 27** 20474 ( tivis starth** $5222324 woje pri tete ties, xp je cca 753381e berbi u voortservi Reduce, we ******* 1* 141 * parti pe jumata *** letsin sex with a spot 20 004 གཞན་ དག z• %¥ 96Y96358xz •A7863 ]P %} 0%47L peu33V ¥%A6 E%A Japanese ) ' ...

17+

***

14

NOV 2012 were ond ཏཾ .༦༢༥॰ ༈༦༥ན॰ ༣/༦ ] * ་3ཎ་མ ། བ་ ༢%ན་ Ka བ !!༼ ཿ ཞཱ ༧ ༥ K* ¥k * ° PA༡༥ ********** s soprene te vade * $: a) pac pod Manariosyntes x332194 *** ****** 6MA{ AP ¢ ! 、6ན £ • ¥p $ S !! xPrv« 72% * ཤ*5¢ goeters problog me and fragt www me 21, shat ) & T gara . Jer se odt * pang m preu ** > wrote : ex. 32-641 * … ར། པཱ།॰ …ཏ ॰(ཐཱ) % € Pv¢v¢ ®a°i{ €» ་• *#•» £% !! ་ ་ *་ ⪜ །།། .. rack apjo a ****I am is toe mer . path, and solodije, , 4 carije, sky past 2x ) iz obe retujete wher , seperti ver poterat

**** fente i pos? ass 181 $170 3 16* * )))) www . s2002 wwe, oe of 2234 prstu 1. p **** ts de ene 1 stk . crebe 10 per bice bigass & paperinter- 3 and sogar pneufeese pressss, spas once s street , as we coscetlax dondan)) *2*-**** 24 110 se opramat X**P ) 995, 595 $ per trexxxjve an ** ** ***ii www. referat. red tap 21430 155 ***** , woda propieta ****** de je ose pa v O ceertekeza 1 soci

wangade radinite

postage

Home Internly!

747

FAKSIMIL PRVE I POSLEDNJE STRANICE TITOVOG REFERATA NA V KONFERENCIJI KPJ

ZGRADA U DUBRAVI (ZAGREB) U KOJOJ JE OD 19. DO 23. OKTOBRA 1940. ODRŽANA V ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ

ZIVJELA V. KONFERENCIJA

PROLETER SVIH

ZEMALJA

KOM. PAR

UJEDINITE SE

RADNO PREDSEDNIŠTVO V KONFERENCIJE KPJ (SNIMAK IZ 1952 , PRILIKOM OTVARANJA MUZEJA V ZEMALJSKE KONFERENCIJE KPJ)

ལལལ འམ༔ འདུ 32