Rim u razdoblju najvišeg uspona carstva

Citation preview

Naslov originala

J é r ô m e C a r c o p in o Dc l’A cadém ie française

I.A VIE QUOTIDIENNE à ROME A l’apogée de l’empire

* © Librairie Hachette, 1939.

Preveli

ANA HUI.J AN i TUGOMIR LUKŠIĆ Redigirao

MII.IVOJ MEZULIĆ

JÉRÔME CARCOPINO

RIM u razdoblju najvišeg uspona carstva

ZAGREB, 1981.

Profesoru ËMILEU SERGENTU,

učitelju moga sina Antoinea, liječniku i prijatelju.

PREDGOVOR

Ako ne želimo da se »život Rimljanina« izgubi u anakro­ nizmima ili da se ukruti u apstrakciji, treba da ga počnemo proučavati u konkretnom krugu nekog točno određenog razdoblja. Ništa se tako brzo ne mijenja kao ljudski obi­ čaji. Da ne govorimo o prevratu što su ga u suvremenom svijetu izvršila nova znanstvena otkrića, para, elektricitet, željeznice, automobil i avion preobrazivši iz temelja taj svijet, očigledno je da, čak i u epohama s manje usavr­ šenom tehnikom i većom stabilnosti, elementarni oblici svakodnevne opstojnosti ne prestaju da se brzo mijenja­ ju. Kava, duhan, »šampanjac« ušli su uporabu tek u XVII. st.; krumpir se počeo trošiti tek krajem XVIII. st.; ba­ nana se tek početkom XX. stoljeća počela, manje-više re­ dovito, iznositi na stol kao poslastica. Antički Rim bio je jednako tako podvrgnut ovom zakonu promjene; a po­ stalo je već općim mjestom njegove retorike da se raskoši i rafinmanu vjekova u kojima su vladali carevi suprotstav­ lja gruba jednostavnost Republike, kad je onaj Kurcije Dentatus »brao svoje mršavo povrće i sam ga kuhao na svom malom ognjištu«. Za tako različna razdoblja nema zajedničke mjere ni u pogledu hrane, ni u pogledu stano­ vanja i namještaja: TALES ERGO CIBI QUALIS DOMUS ATQUE SUPELLEX;

pa budući da moramo izabrati, odlučio sam da se zadržim na onom naraštaju koji je, rođen krajem Klaudijeva principata ili početkom Neronove vladavine, te sredinom prvo­ ga stoljeća naše ere mogao doseći Trajanove (98 117) i —

7

H ađrijanove godine (111—138). Taj je naraštaj vidio rim ­ sk u m oć i blagostanje kad su oni dosegli najvišu točku. On je sv jed o k p o sljed n jih osvajanja što su ih izvršili ca­ revi: osvo jen je Dacije (106) koje je u R im navrnulo zlat­ n u rijeku iz transilvanskih rudnika; osvojenje Arabije (106) ko je je, uz uspjehe vojnog pohoda p ro tiv Parta (115), a pod za štito m sirijskih legionara i njihovih p u stin jsk ih saveznika, učinilo da su se u R im slijevala bogatstva In ­ dije i D alekog istoka. Što se tiče m aterijalne strane, taj se naraštaj, dakle, digao do visina nedostignutih u sta rijim civilizacijama. A u isti mah, po jed n o j okolnosti koja je uto ­ liko sretn ija u ko liko n ekoliko godina kasnije latinska k n ji­ ževnost p o činje presahnjivati, taj je naraštaj onaj o ko­ je m nam vrlo brojna svjedočanstva pružaju n a jja sn iju sli­ ku. G olem o arheološko gradivo daju T rajanov fo ru m u sa­ m o m R im u , ruševine P om peja i H erkulanum a, tih dvaju gradova ko jih su stanovnici u m jeli uživati životne radosti te živi p o ko p a n i za erupcije Vez.uva godine 79; za tim su tu ruševine O stije gdje su najnovija iskapanja iznijela na svjetlo dana svjedočanstva koja u tom velikom trgovačkom gradu, općenito uzevši, p o tječu od realizacije urbanističkih planova iz vrem ena cara H adrijana. D odajm o tom e, da budem o jo š bolje obaviješteni, živa i slikovita, točna i obil­ na svjedočanstva što nam ih p ružaju P etronijev roman, Silvae Cecilija Stacijusa, M arcijalovi E pigram i, Pism a Plinija Mlađega i Juvenalove S atire. O vdje je, doista, sretna oko ln ost išla na ruku onom e ko ji slika to vrijem e, jer m u u isti m ah pruža pravu stra n u slike i njezino naličje. A ta će slika biti istinita i vjerna sam o ako se čvrsto veže uz on u oko lin u koja je ne sam o okružuje, nego je i određuje. A ko život R im ljanina prikažem o onako kakav je bio u jed n o m točno određenom času povijesti, laj će p rikaz biti bez prave suvislosti i bez pravog tem elja i po.kazat će našu nesposobnost da ga d rukčije ograničim o na njegov prostor, na život u selu ili u gradu. Danas, uza sve to što brojna sredstva kom uniciranja, rasprostranjenost novina i časopisa, elektrifika cija i najm anjih sela, postav­ ljanje aparata za bežičnu telefoniju u najskro m n ije selja­ čke dom ove i u n a jsam otnije ratarske nastam be iz glavnih gradova dovode nešto buke, nešto m isli i zabave, jo š uvi­ je k p o sto ji golem raskorak izm eđu m onotonije seoskog života i grozničavog života u urbanim središtim a. A u anti-

čko doba jo š je i veća bila ta p o d vo jen o st izm eđu gradskog življa i seoskog stanovništva. Ona je izm eđu n jih stvorila takvu nepodnosivu nejed n a ko st da ih je, ako povjerujem o učenom povjesničaru R ostovcevu, bacila jedne p ro tiv drugih u p o d m u k lu i ogorčenu borbu koja je, u suradnji s najnižim d ru štven im slojevim a, razbila onu branu što su je povlašteni bili podigli p ro tiv bujice barbara. Jednim a su, doista, pripala sva dobra zem lje i sve ugodnosti. Drugi­ ma, pak, m učan rad bez kraja i bez p ro b itka te trajan život bez radosti koja je u gradovim a znala zagrijati srca nevoljnika: živahnost borilišta, m lačna udobnost term a, di­ vlja razdraganost sastanaka pripadnika raznih struka, obi­ lje darova što su ih zaštitnici davali svo jim štićenicim a (kli­ jentim a), blistavost priredbi. M oram o se čuvati toga da m iješam o tako različite boje te, jo š jednom , m oram o od­ lučno reći: život R im ljanina, podanika prvih Antonind, onaj život kojega p o jed in o sti u ovoj k n jizi sukcesivno pratim o, zbiva se isključivo u gradu R im u — Urbs — središtu i vrhu svijeta, u onom ponosnom i sam ozadovoljnom vladaru jed ­ nog prostranog kraljevstva za koje se činilo da je u n jem u za uvijek zavladao mir. M eđutim , o p sto ja n je toga svijeta m i ne bism o m ogli zahvatiti u njegovoj pravoj zbilji, da nism o p okušali da, prethodno i bez konvencija koje odviše često izobličuju tu zbilju, stvorim o sebi sažeto ali adekvatno shvaćanje što se odnosi na one sredine u ko jim a se ona zbiva i od ko jih nužno uzim a svoje boje: fizička sredina golem e aglomera­ cije u ko ju je uklopljena; društvena sredina različitih kla­ sa s njihovo m hijerarhijom koja daje pečat društvu; m o­ ralna sredina koja je poprište osjećaja i ideja koje nam tum ače vrijed n o sti i zasluge društva i njegove slabosti. O pisivanje toga kako je R im lja n in u R im u trošio svoje vri­ jem e i na što ga je trošio, poduzeli sm o tek pošto sm o u velikim crtam a prikazali o kvir u ko jem je R im ljanin živio, a izvan kojeg bi nam njegov život ostao m alone nera­ zum ljiv. La Ferté-sur-Aube, 1. ru jn a 1938.

9

PRVI DIO

OKVIR ŽIVOTA U RIMU

I. O D S J E K

MATERIJALNA SREDINA: GRAD, NJEGOVE KUĆE I NJEGOVE UREDBE

M aterijaln u fizionom iju carskoga R im a obilježavaju su­ p ro tn o sti koje bi bilo teško ublažiti da u m nogočem u nije bilo sklada izm eđu povijesti i života. S jedne strane, zam ašan bro j njegovih stanovnika te m on um entalnost i h lad n a ljep o ta javnih zdanja čine ga srodnim velikim m etro p o lam a suvrem enog Zapada. S d ru ­ ge strane, zbijenost n a ko ju je njegovo m nogobrojno sta ­ novništvo bilo osuđeno da živi n a naravnom e tlu i što su ga skučili i p riro d a i ljudi, uskoća njegovih uličica što se prepleću, oskudijevanje na javnim službam a, i opasne sm etnje u p ro m e tu prib ližu ju ga onim srednjovjekovnim gradovim a što su ih opisali ljetopisci i čiju su naizm jence p rivlačnu i o d b o jn u slikovitost, iznenadne nepravilnosti i an arh ičn u vrevu sačuvali do danas neki m uslim anski gradovi. P o n ajp rije nam v alja osvijetliti upravo te osnovne su ­ p rotnosti.

13

PRVO POGLAVLJE

R IM — S JA J, O P S E G I STA N O V N IŠTV O GRADA I — SJAJ GRADA: TRAJANOV FORUM N eka bu d em oslobođen od toga da se zadržim na raskoši što je vladala u R im u n a po četk u III. st. n. e. N ju odraža­ v aju neusporedivi u k rasi njegovih ruševina; n a b ra ja ti te ruševine ili p a k opisivati je d n u p o je d n u bilo bi dosadno. D ostatno će b iti da se k ra tk o zadržim o n a onoj skupini s kojom je povezano T rajanovo im e i gdje ku lm inira genij njegova stoljeća. P rem da su, doista, posvuda, u toploj sv jetlosti što ih obavija, sačuvale harm on ičnu snagu spo­ m enika, od k o jih je najčešće o stala sam o gola a rm a tu ra , nigdje, m ožda, kao n a T rajanovu forum u, što je u sredi­ štu G rada povezivao Cezarov fo ru m s Augustovim , ne po­ b u đ u ju u n am a tako uzvišenu i u isti m ah tako zadovolja­ v aju ću predodžbu o civilizaciji čije nam bogatstvo te ru ­ ševine pokazuju, o d ru štv u čiju disciplinu one evociraju, o ljudim a, našim precim a sličnim a nam a čije intelektualne sposobnosti i um jetničko m ajsto rstv o te ruševine izraža­ vaju. T ra ja n je tada, izm eđu 109. i 113. god., zaista um io dovršiti djelo k oje ne po b u đ u je sam o naše divljenje već se p o d u d ara i s našim težnjam a. Taj kom pleks, kako ga — nakon isk ap an ja C orrada R iccija m ožem o zam isliti u njegovoj prvobitnoj savršenosti — po širini koncepcije, po v ještini sp ajan ja dijelova u cjelinu i po raznovrsnosti njihove nam jene, po bogatstvu m aterijala, sm jelosti i ele­ ganciji linija, po rasp o red u i živosti uk rasa, lako bi se m ogao n atjec ati s najam bicioznijim ostv aren jim a suvre­ m enih a rh ite k a ta i jo š uvijek im , un ato č svojoj narušenosti, p ru ža pouke i p rim jere . To je djelo blistav i v jeran

izraz svoga vrem ena, a čovjek bi rekao, štoviše, kao da će nam sad, naočigled, p rib ližiti to vrijem e. U natoč n erav n o stim a tla i nep riličn o m susjed stv u već p rije izgrađenih spom enika — što je b ila sm etn ja njego­ vu širen ju — ta j je kom pleks obuhvaćao, čineći najkoheren tn iju i n ajsk lad n iju cjelinu, jav n i trg ili forum , su d b en u baziliku, dvije biblioteke, slavni stu p što se uzdizao izm e­ đu tih dviju zgrada, te ogrom nu n atk riv en u tržnicu. N e znam o kada je ta tržnica završena, ali je zacijelo b ila iz­ građena ispred stu p a čija je visina, k ao što ćem o v id jeti, ovisila o njezinoj. F orum i baziliku otvorio je T ra ja n 1. siječnja 112. god., a stup 13. svibnja 113. god. P onajprije, počevši s južne stran e, n ev jero jatn o uzvišena jed no stavnost sam oga Forum a: široko popločena esplana­ da, duga 116 i široka 95 m etara, ok ružena trijem o m koji je s ulazne, južne strane, bio p o d u p rt jed n o stru k im nizom stupova, a dvostrukom kolonadom s d ru g ih triju stran a , a njegov istočni ru b n i zid, od vulkanskog kam ena oblo­ ženog m ram orom , činio je u sred ini p olu k ru g dub in e 45 m. U sred trg a uzdizao se carev ko n jan ičk i kip od pozla­ ćene bronce, kojem u su, izm eđu okolnih stupova, kao p ra ­ tn ja b iti postavljeni skro m n iji kipovi slavnih lju d i što su m ačem ili rije č ju dobro služili carstvu. O datle se trim a stu bam a od žutoga m ram o ra u sp injalo do ulaza u baziliku Ulpiju, nazvanu p re m a T rajanovu o b iteljskom e im enu Ulpius. Duga 159 m etara od isto k a n a zapad, široka 55 m e­ ta ra od sjevera na jug, p od ig n u ta za m e ta r više od Fo­ rum a, nadm ašivala ga je jo š i bogatstvom . Bila je to ogrom na hipostilsk a »dvorana« o rije n ta ln a tip a u k o ju se ulazilo s jedne od njezinih širih stran a. Č etiri kolonade s ukupno 96 stupova dijelile su je izn u tra n a p e t lađa dužine 130 m etara o d k ojih je sred išn ja dosezala širinu od 25 m e­ tara. Ta je »dvorana«, popločena cijelom svojom površi­ nom lunskim m ram o ro m i pokrivena b rončanim crepoviina, b ila o b ru b ljen a trijem o m u kojem su p razn i p ro sto ri bili p o p unjeni sk u lp tu ram a. Atika je bila u k rašen a b arelje­ fim a koji su se odlikovali sad m ekoćom ob lika sad živošću pokreta. N apokon, n a svakoj stran i krovnog vijenca ponav­ ljao se više p u ta k ra ta k i ponosan n atpis: e m anubiis: po­ dignuto plijenom (ugrabljenim od Decebalovih Dačana). S druge stran e, paralelno s bazilikom , povišene za toliko od donje razine bazilike za koliko je ona nadvisivala Forum , 15

pružale su se dvije biblioteke p ra v o k u tn a oblika, koje su, kao i bazilika, dobile im e »Ulpijanske«, p rem a »gentiliciju« njihova zajedničkog u tem eljitelja; u jednoj su zgradi bila g rčka djela, a u drugoj latin sk a i carski arhiv; iznad polica (plutea) s ru k o p isim a nizali su se kipovi rim sk ih i grčkih pisaca s najvećim ugledom u C arstvu. Te dvije zgrade biblioteke odvajao je uski četverokut dužine 24 i širine 16 m etara u sre d kojeg se uzdizalo i još se uzdiže, gotovo natak n u to , najveće čudo od tih čudesa: T rajanov stup. P ostolje stu p a im a oblik gotovo savršenog k u b usa načinjenog od kam ena i visokog 5,50 m etara. Na južnoj stran i p ro b ila su ga b ro n čan a v ra ta iznad k o jih se m ože p ro č ita ti posveta, dok su druge tri stran e uk rašen e ra tn im tro fejim a, a sve su četiri obru b ljen e vijencim a o p leten im lovorom . N a deblo stupa, cijelo od m ram ora, p ro m je ra 3,70 m i visine 100 stopa (29,77 m), a u kojem su skrivene zavojite stube od 185 stupnjeva što polaze od p ro sto rije u p o sto lju , o slanja se m onum entalni d o rsk i kap itel n a kojem se p rije nalazio b rončani orao raširen ih krila, p o to m pak, nakon T rajanove sm rti, kip toga cara, tak o đ er od bronce, koji je v je ro ja tn o u m etežu najezda bio sk in u t i ra sta lje n , d a -b i 1588. bio zam ijenjen kipom sv. P etra što ga vidim o danas. U kupna visina stu p a bila je i o stala oko 38 m etara, što se p o d u d ara s visinom od 128,5 sto p a zabilježenom u sta rim spisim a. Ma kako se T rajanov stu p doim lje veličanstveno zbog svojih razm je­ ra, učin ak je jo š i po jačan vanjskim rasporedom tru p ac a od kojih je sastavljen. Na 17 golem ih m ram o rn ih tam b u ra nižu se 23 p an o a u spirali k o ja bi, ra sp ro strta po ravnoj crti, bila duga 200 m etara, i n a kojoj se od baze do kapitela nižu najvažniji prizori iz dvaju daeanskih ratova, re­ dom k o jim su se odvijali u povijesti, od početka prvog do k ra ja drugog ratn o g pohoda. Ti su bareljefi, uostalom , bili izrađeni ta k o vješto da su od pogleda skrivali 43 prozora što su osvjetljavali u n u tra š n je stube; n a n jim a je pobrojeno 2.500 likova što su nekoć — p rije no što ih je zub vre­ m ena o štetio i sveo n a tople ali jednolične tonove parskoga m ram o ra u kojem su bili uklesani — blistali, ob o je­ ni živim bojam a, o b jav lju ju ći slavu rim sk ih kipara, ne­ nadm ašivih u žan ru povijesnog reljefa. Zna se da je n akon T rajanove sm rti — koja je nastup ila iznenada, n a početk u kolovoza 117. god., kad se vraćao u Ita16

liju pošto je H a d rija n u predao zapovjedništvo n ad vojskom koju je m obilizirao p ro tiv P arta — njegov pepeo prenesen u zlatnoj u rn i iz Azije u R im i sm ješten u p ro sto riju po­ sto lja stupa. Dodijelivši T ra ja n u tu grobnicu u n u ta r grad­ skih zidina, gdje je zakonom bilo zab ranjeno pok ap an je običnih sm rtnika, njegov je n asljed n ik H adrijan, u p o t­ punoj suglasnosti sa Senatom , prizn ao doduše pokojniku da je izuzet od te zabrane, ali je tim e poduzeo baš nešto što T ra ja n n ije ni želio ni predvidio. P o trajalo je dosta vrem ena dok je T rajanov stup postao grobnicom njegova a u to ra koji ga je dao podignuti za dvije kom em orativne svrhe: prvo, da bi ovjekovječio p o b jed e n ad n eprijateljem , prikazane n a stu p u , i, drugo, d a bi njegovom neuobičaje­ nom veličinom izrazio n ad lju d sk i n ap o r kojim je svladana p riro d a da bi R im postao ljepšim i bogatijim . Dva po­ sljednja re tk a n atpisa, od kojih je ostalo sam o nekoliko slova, ali koja je u V II. st. uspio u cijelosti p re p isa ti nepo­ znati p o sjetite lj kojega ćem o nazvati B ezim enim iz Einsiedelna, izražavaju carevu n a m je ru izričajem čiji je sm i­ sao danas jasan : ad declarandum quantae altitudinis m ons et locus tantis operibus sit egestus. Ako te ponosite riječi p rotum ačite doslovce, očito je, budući da u latinskom e gla­ gol egerere im a dva oprečna značenja: »ukloniti« i »dignu­ ti«, da je stu p visinom do koje se uzdizao trebao da pok a­ že n a koju je visinu i uz koliko tru d a b rd o (m o n s), što se od K virinala izbočilo p rem a K apitolu, bilo izravnato, te m jesto (locus) p o stupno popunjen o ogrom nim zgradam a koje su s istočne stran e dopunjavale djelo što ga je C orra­ do Ricci, znanstvenom upornošću, uspio 1932. godine o tk ri­ ti i om ogućiti m u p ristu p . R iječ je, očito, o veličanstvenom polukružnom zidu od opeke što p rem a K virinalu i S u buri okružuje sâm T rajanov forum i nadm oćnom lakoćom po­ država p e t k atova n a kojim a je bilo sm ješteno 150 p ro d a ­ vaonica (tabernae) «tržnice«. U p rizem lju se v jero jatn o prodavalo voće i cvijeće, u otvorenim nedubokim p ro sto ri­ jam a na razini forum a. N a prvom e katu, stisn u te jed n a uz drugu i o b ru b ljen e lođom sa širokim arkadam a, nalazile su se duge nađsvođene dvorane, sp rem išta za vino i ulje. Na drugom i treć em k a tu prodavali su se neobičniji p ro ­ izvodi d oprem ljeni s Dalekog istoka, p rim jerice p a p a r i m irodije — pipera — n a koje je jo š u sred njem vijeku podsjećala Via Biberatica, strm a i vijugava ulica u kojoj 2 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u sp o n a c arstv a

17

se trgovalo tim proizvodim a sve dok n ije p rip ala Papin­ skoj državi. Na četvrtom k a tu p ru žala se svečana dvorana u kojoj se u nekim prigodam a siro tin ji dijelilo u lje i vino {congiarium), a od k ra ja II. st. u n jo j se nalazilo stalno sjed ište carsk ih činovnika: stationes arcariorum Caesaria­ norum . N a petom e i po sljed n jem k atu bili su vivariji ri­ barnice, jed n i sa slatkom vodom k o ja je kanalim a dolazila iz akvedukta, a drugi s m orskom vodom doprem anom iz O stije. O datle se pogledom može obuhvatiti T rajanovo dje­ lo u svoj njegovoj veličini i zapaziti da taj položaj točno odgovara razini aureole sv. P etra na v rh u T rajanova stu ­ pa; i, dok se udubljujem o u značenje n atp isa koje odsad više neće b iti sporno, p o sta je jasn o da je a rh ite k t Apolod o r iz D am aska izveo, po nalogu n ajboljega Cezara, djela k ojim a nem a prem ca. N jihova izgrađena m asa u sp in je se stupnjevito i zaklanja padine K virinala na koje se osla­ n ja ju i koje su p rije toga bile poravnate, bez eksploziva k ojim a raspolažu današnji inženjeri. R azm jeri su im tako dobro zam išljeni da zaboravljam o težinu i osjećam o sam o ravnotežu. To je istinsko rem ek-djelo što je vjekovim a pobuđivalo divljenje. S tari su R im ljani bili svjesni da u njihovu gradu i u svijetu nije bilo ničeg što bi izazivalo toliko divljenje. Am ijan M arcelin pripovijeda da ca r Konstan tin, kad je prvi p u t stupio na kam enom popločeni F orum ušavši svečano u R im 356. god. u d ru štv u perzij­ skog am b asad o ra H orm isdasa, n ije m ogao p rik riti svoje divljenje, a ni žaljenje što on v jero jatn o nikada neće im a­ ti takav konjanički kip kakav im a njegov p reth o d n ik . »A što će ti tvoja tužbalica«, odgovorio m u je poslanik K ralja n ad K raljevim a, »kad ti svom e k o n ju ne bi m ogao izgra­ diti ovakvu staju.« Ljudi kasnoga carstva osjećali su se nem oćnim a n asp ram te m onum entalne raskoši iz koje je zračio genij njihovih predaka na vrhuncu njihove sudbine. A i mi, m a koliko se ponosili svojim djelim a, m islim o da u starom e R im u nem a ničega što bism o mogli više voljeti. U K oloseju, m ak ar je njegova ogrom na elipsa savršena, obuzim a nas nesavladiva nelagoda kad se sjetim o klanja kojih je on bio poprište. K arakaline term e svojom neum jerenošću i nečim od čega nas hvata vrtoglavica nago­ vješću ju dekadenciju. P red T rajanovim forum om i tržn i­ com, nap rotiv, ništa ne pom ućuje plem enitost naših doj­ mova. Zadivljeni smo, ali nism o poraženi. Čistoća linija

ublažuje njihovu golem ost. To je jed an od u m jetn ičk ih v rhunaca n a ko jim a se susreću g rad itelji n ajb o ljih vrem e­ na, a dosegli su ga, kao gorljivi sljedbenici ili kao poslušni im itatori, i M ichelangelo, koji je nešto od te jed n o stav ­ n osti i snage p ren io n a fasadu palače F arnese, i g rad itelji N apoleona I. ko ji su o d topova iz A usterlitza izlili stu p Vendôme. To je veličanstveno zrcalo u kojem se odražava lice najvećeg Rim a, svjetskoga g ra d a p o p u t naših grad o­ va, grada koji je, n am iru ju ći p o treb e p o p u t naših, posje­ dovao o sjećaje kak vim a se o d lik u ju n ajb o lji predstav nici našeg vrem ena. D oista za p an ju je da T ra ja n očito n ije želio sam o pod­ sje titi na po b jed u — k o ja je jed n im m ahom pozlatila d r­ žavne b lagajne i k o ja je bila izvor svih tih bogatstava — nego i o p rav d ati tu po b jed u ističući nadm oćnost k u ltu re što su je njegovi vojnici donosili pobijeđenim a. On u ki­ povim a svojih trijem o v a stalno u d ru žu je slavu um a sa slavom o ružja. U poluk rug u isp red tržnice, iz k o je su ži­ telji odnosili živežne nam irnice, n a k ra jn jim m jestim a fo­ rum a, gdje su konzuli održavali sudbene rasp rave a carevi držali svečane govore n ajav lju ju ći, kao H ad rijan, sniženje poreza, ili polažući, kao M arko Aurelije, svoj im u ta k u jav n u b lag ajnu — ok upljali su učitelji književnosti svoje studente, a to je p o traja lo sve do VI. st., što je dokazao M arrou. Sam a bazilika, sa svojom blistavom raskoši, bila je niža za tri stepenice od su sjednih zgrada biblioteka; ukrašen i stu p izm eđu tih dviju zgrada s b ro jn im k asn ijim sličnim stupovim a, kao što su A urelijanov stu p u sam om e R im u, stupovi Teodora i A rkadija u C arigradu, da navedem o sam o antičke p rim jere, ali kojem u nitko dosad n ije m ogao o tk riti uzor — m ora se bez sum nje, p rem a tu m ačen ju što ga je nedavno p o tk rijep io P aribeni, sm atrati originalnim ostvarenjem a rh ite k ta A polodora iz D am aska, ali po za­ m isli sam oga cara: postavljaju ći ga u sre d grada knjigâ. T rajan je spiralom što ga obavija želio p rikazati dva svitka (volum ina), n a k ojim a su u m ram o ru bili uklesani n je­ govi ra tn ič k i pothvati, i tak o uzvisiti do nebesa svoju snagu i blagost. Jed an reljef, trip u t veći o d o stalih, raz­ dvaja dva niza zapisa i tako nam o tk riv a njihovo značenje. P rikazuje V ik to riju kako piše n a svom e štitu. Mogli bism o reći: ense et stilo, m ačem i perom . Taj je stup jasan sim19

bol m iroljubivog i civilizatorskog cilja koji je T ra ja n sebi iskreno postavio svojim osvajanjim a. On o sv jetlju je m isao što je T rajan a vodila u njegovim n am jeram a i u kojoj rim ­ ski im perijalizam , nastojeći da ukloni nepravdu i nasilje, traži p o svaku cijenu svoje duhovno opravdanje. No, u sp oredo s neizm jernim širen jem carstva rastao je i glavni grad koji se po b ro jčan o j važnosti napokon iz­ jednačio s našim najm oćnijim gradovim a. O tvorenje Fo­ rum a označuje završetak radova k o jim a je T ra ja n pokušao obnoviti Urbs kako bi ga učinio dostojnim svoje m oći i oslobodio ga tere ta p renapučenosti zbog stalnog p rira sta stanovništva. U tu je svrhu već p rije dao p ro širiti Circus m axim us, iskopati jed n u naum ahiju, kanalizirati Tiber, iz­ graditi nove akvedukte i najveće javno kupalište u R im u te podvrgnuo dalekovidnim i strogim propisim a p riv atn u iz­ grad nju . Dao je poravnati padine K virinala da bi otvorio nove putove za prijevoz. Dodao je veliki javni trg onim a što su ih Cezar, August, Flavijevci i N erva redom dali iz­ graditi da bi ra ste retili F orum u užem sm islu i tako je oslobodio sred ište m etropole. O kružio je taj trg egzedram a, bazilikom , bibliotekam a da bi oplem enio slobodno vri­ jem e m noštva što se tu svakodnevno slijegalo. Da bi olak­ šao o p sk rb u puka, povećavao je i tržnicu koja se veličinom i ingenioznim rasporedom m ože m jeriti s »halama« što ih je Pariz dobio tek u XIX. st. Svi ti radovi što ih je dao izvesti bili bi, zapravo, nerazum ljivi ako nem am o pred očim a o n u golem u gom ilu zd an ja k o ja je tim e dobila bolji izgled. N ije p o treb n o da po tim ruševinam a prikazujem o kakva je to bila aglom eracija, je r su neoborivi dokazi to već odavno pokazali. U sred njihovih o p u stjelih ruševina m ožem o pogoditi kako su, u ono davno doba, izgledala ta golem a zdanja. II — RIMSKI BEDEMI I PRAVI OPSEG RIMA

Ni o jed n o m p ita n ju nije se toliko raspravljalo koliko o stanovništvu glavnoga grada R im skog carstva. Ni jedno ne zahtijeva o d p ovjesničara tako hitno rješenje, ako je isti­ na, kako je tv rd io već b erb ersk i sociolog Ibn-K haldum , da je ra st gradova, kao nužna posljedica razvoja ljudskih d ruštava, u n ek u ru k u m jerilo stu p n ja njihove civilizacije. Ali, n a žalost, ni jedno p ita n je nije bilo uzrokom tolikih

rasp rav a i neslaganja. Učenjaci, koji su se dotakli tog pi­ ta n ja još su od vrem ena renesanse bili pod ijeljeni n a dva su p ro tn a tab ora. Jedni su kao o pčinjeni pred m eto m svojih p ro u čav an ja, p a an tici, kojoj se k la n ja ju kao uspom eni n a zlatno doba, otprve p rip isu ju veličinu i dom ašaj što ih je m o d erno m e sv ijetu om ogućio razvoj znanosti, te stoga Ju stu s Lipsius, n a p rim jer, m irn e duše p ro c je n ju je da je carski Rim im ao četiri m iliju n a stanovnika. D rugi su, n a ­ protiv, uv jereni da su m inula p o k o ljen ja bila fizički ne­ pokorna, p a im a priori ne p riz n a ju razvijenost k o ju p rip i­ su ju isključivo svom e vrem enu. T ako D ureau de la Malle, koji se u F rancuskoj prvi ozbiljno bavio antičkom dem o­ grafijom , sm an ju je b ro jk u na oko 261.000 duša, koliko je, v jero jatn o, najviše m ogao b ro jiti grad careva. No i Du­ reau de la Malle i Ju stu s Lipsius izrekli su svoj sud, tak o reći, bez m nogo razm išljanja, p a izm eđu tih p re tje riv a n ja što idu u k ra jn o st m ogla bi neka k ritik a bez p re d ra su d a doći do rezu ltata vrlo blizih istini. Z astupnici, kako ih ja zovem, »maloga Rima« obično su statističari k o jim a je p ita n je n a koje valja odgovoriti je d ­ no, a isp itiv an je dokaza nešto sasvim drugo. Oni a priori o tk lan jaju obavijesti starih p isaca — ipak dosta određene — i svoje zaključke tem elje n a pro u čav an ju zem ljišta. Kao osnovu p ro raču n a u zim aju sam o odnos poznate po­ vršine p re m a m ogućem b ro ju stanovnika i zak lju ču ju da u staro m Rim u, površina k o jeg je za n jih točno određena A urelijanovim bedem im a, i donekle se p o d u d ara s površi­ nom njim a poznatog Rima, n ije m oglo biti sm ješteno više stanovnika nego u njihovom Rim u. U prvi m ah se čini da se tom o b ja šn je n ju nem a što dodati. Ako razm islim o, vi­ d jet ćemo da ono počiva n a iluziji, tj. na v jerovanju da nam je p o znata p ovršina staro ga R im a i na pogrešnoj p retp o stav ci k o ja se sastoji u tom da se dem ografski kvo­ cijen t dobiven iz p o sljed n jih statistik a proizvoljno pren o ­ si n a p ovršinu za k o ju se v jeru je da je poznata. Jed n a je od pog rešaka takve m etode u tom e što zane­ m a ru je elastičn o st teren a, ili, bolje rečeno, m ogućnost zbija n ja ljudstva. D ureau de la Malle dobio je pod atk e koje p ro v jerav a tak o da gustoću stanovništva u P arizu za vrije­ m e L uja Filipa, k o ja je iznosila 150 stanovnika po h ek taru, p renosi u n u ta r A urelijanovih zidina. Da je pisao seđamde-

set p e t godina kasnije, n p r. 1914, kad je gustoća po rasla n a 400 stanovnika po h e k ta ru , dobio bi tro s tru k o ve­ ću b ro jk u . I F erd in an d Lot je p ao u istu zabludu p rip isu ­ ju ći o tp rv e A urelijanovu R im u gustoću R im a iz 1901, koji je tad a im ao 538.000 duša. Od tog vrem ena n ije se po­ d ru č je R im a podvostručilo ni p o slije ratn o m izgradnjom , dok je b ro j stanovnika, p re m a popisu od siječn ja 1939, p o rastao za više o d dvaput, tj. n a 1,284.600. U oba slučaja, p ro sto r p rip isa n staro m e R im u ne povezuje se, kako bism o očekivah, s b ro jem stanovnika koji se nekoć m ogao na n je­ m u sm jestiti u doba iz kojeg se crp u dokazi i koje je proizvoljno o d ab ran o za računicu. Uvjeti stano vanja m o­ gu se p ro m ijen iti, a da se površina ne prom ijeni; p rem a tom e, odnos što ga se pokušava uspostaviti izm eđu p ov r­ šine za k o ju se v jeru je da je p o zn ata i nepoznatog b ro ja stanovnika m ože b iti sam o nepoznanica. P ostoji, m eđutim , jo š je d n a nepoznanica k o ja istraživa­ n je čini od p o četka pogrešnim . U vjeren sam , naim e, da carsk i R im n ije bio ograničen n a p o d ru č je om eđeno Aurelijanovim zidinam a, kao što p rije toga granicu rep ub li­ kanskog R im a n ije činio p o m e riu m ili zidovi pogrešno p ri­ p isani S erv iju T uliju. Za ovo p a k v alja dati nekoliko povi­ je sn ih o b jašn jen ja. S ta ri Rim , k ao i svi gradovi grčke i rim ske antike, sasto­ ja o se, o d svoga legendarnog p o stan k a do k ra ja svoje po­ vijesti, od dva nerazdvojiva elem enta: strogo određene u rb an e aglom eracije — Urbs R om a — i ru ralno g (ra ta r­ skog) p o d ru č ja što m u je bilo p rip o jen o — Ager R om anus. To je p o d ru č je sezalo do granica susjednih gradova koji­ m a padom pod rim sk u vlast n ije bila u k in u ta up rav n a sa­ m o stalnost: Lavinij, O stija, Fregena, Veji, Fidena, Ficuleja, Gabiji, T ibur, Bovila. Ako se, p ro c je n ju ju ć i ga, poslužim o podacim a što nam ih je ostavio B izantinac Z aharija, dobit ćem o elipsu opsega oko 57 km , sa osim a od 17,650 km i 19,100 km te površinom od približno 25.000 h ek tara. Mi dakako n e m ožem o točno o d re d iti k o n tu re toga p o d ru č ja ili p ak b ro j njegovih ra sp ršen ih stanovnika. Njegovi su građ an i bili R im ljani iz Rima, baš kao i cives iz sred išta aglom eracije. M eđutim , jed in o su ovi p osljednji činili g radski plebs u n u ta r linije što je službeno om eđivala G rad u užem sm islu — Urbs.

U n jem u su bili bogovi u svojim svetištim a, k ralj i, kasnije, m ag istrati — koji su naslijedili dio k ra lju odu­ zete vlasti, zatim S enat i K om iciji što su n a jp rije s kraljem a onda s m ag istratim a u p rav ljali D ržavom k o ju je činio grad. U početku, dakle. G rad n ije bio sam o zbijeni skup nastam bi: bio je to »hram« in au g u riran p rem a strogim augurskim prav ilim a i kao takav točno om eđen brazdom što ju je latin sk i u tem eljite lj, p rid ržav aju ći se u p u ta etruščanskog ritu ala, zaorao uokolo plugom — u k oji su bili u p reg n u ti bijeli bik i b ijela k ra v a — podižući rao n ik na m jestim a o d ređenim za v ra ta i pazeći da grude što ih je odvaljivao plug izbacuje p rem a u n u tra šn jo j strani. Ta sve­ ta p u ta n ja povučena iza budućeg opkopa i zida (pone m u ­ ros) i zato nazvano po m eriu m po kojoj je Urbs dobio ime i p rv obitni oblik (R om a quadrata) pružala je nadnaravnu zaštitu osiguranu zabran am a što su od njegova tla otkla­ njale razorne u tje c a je stran ih kultova i opasnosti od o ru ­ žanih p obuna i onečišćenje od pokopanih tijela um rlih. P rem da se p rip a ja n je m su sjednih p o dručja, iz kojih je nastao povijesni Rim, po m eriu m pom icao, on je u klasično doba jo š im ao vjersko značenje i bran io političku slobodu građ an a od stra n ih legija, ali n ije više om eđivao Grad. Bio je p o tisn u t n a razinu sim bola, a njegova je p ra k tič n a fu n k cija bila zam ijenjena nečim stv arn ijim : zidinam a po­ grešno p rip isan im k ra lju S erviju T uliju. Te su zidine izgra­ đene po nalogu republikanskog S enata, izm eđu 378. i 352. god. pr. n. e., od sad ren ih blokova tak o dobro spojenih da su se čitavi dijelovi zida sačuvali do danas i m ogu se vidjeti u Via delle Finanze, u vrtovim a palače Colonna, na Piazza dei C inquecento, n asu p ro t kolodvoru Term ini; obilje njegovih tragova nam d opušta da ih re k o n stru ira ­ mo. Od III. st. pr. n. e. gradski p ro sto r R im a više nije om e­ đen po m erijem nego zidinam a, koje se s n jim ne podu­ d a ra ju i koje su H anibala odvratile da u d ari na Rim. Prem da, kao i pom erium , i te zidine ostav ljaju izvan svog opsega ravnicu što p o d im enom M artovo polje, izm eđu Tibera i b režuljaka, služi za vojničke vježbe i vjerske obrede, one sežu d alje od pom erija obuhvaćajući Arx i Ka­ pitali j, sjeveroistočni dio Eskvilina, V elabrum , zatim dvi­ je glavice Aventina, sjevernu već od svog utem eljenja, a ju žnu od 87. god. k ad su ih konzuli proširili da bi se odu­ p rli Čini. R ačuna se da su obuhvaćale 426 hek tara, što je

mailo u odnosu p re m a 7.000 h e k ta ra našega Pariza, a m no­ go u odnosu p re m a 120 h e k ta ra u n u ta r zidina antičke K apue, p rem a 117 h e k ta ra Cere, p rem a 32 h e k ta ra s koji­ m a se tad a bio zadovoljio P reneste. Ali čem u te tolike usp oredbe? Izračun avanje površine koju je zaprem ao Urbs n ije isto kao i izračunavanje b ro ja njegovih stanovnika. Čim su se R im ljani, na p u tu da osvoje Svijet, p restali pla­ šiti n ep rija te lja , izgubile su ra tn u k o risnost zidine kojim a su se bili opasali, a stanovnici su počeli prelaziti njihov okvir, kao što su one nekoć ostavile za sobom pom erium . S ula je 81. god. p r. n. e., k o risteći se pravom im p era to ra zaslužnih za p ro šire n je granica carstva, a, uistinu, da bi ublažio pren ap u čeno st, odobrio naseljavanje jednog dije­ la Mar,tova polja, izm eđu K apitolija i Tibera, veličinu ko­ jeg, n a žalost, ne m ožem o znati. Urbs je n a tom m jestu službeno prek o račio svoje zidine, kao što su se one na drugim m jestim a bile odm aknule od njega. Cezar je sa­ mo ozakonio činjenično stanje, koje po svoj prilici tra je od II. st. pr. n. e., kad je granice određene R im u posthum nim zakonikom što se sačuvao na ploči iz H erakleje, po­ m aknuo za je d n u m ilju (1.478 m) dalje od zidina. August je zatim sam o dovršio ono što je započeo nje­ gov poočim kad je, 8. god. pr. n. e., organizirao Urbs u če trn aest p o d ru č ja na k o ja je podijelio stare i nove di­ jelove: trin a e st na lijevoj obali Tibera, a četrnaesto na desnoj, s one stran e rijeke, regio Transtiberina, na koje nas danas p o dsjeća Trastevere. August — koji se proslavio tim e što je pokorio Svijet i koji je svečano zatvorio Janov h ram — n ije se bojao toga da staro j re p u b lik an sk o j u tv rd i oduzm e ono čem u je bila nam ijen jen a. Slava i veličina osvojenih te rito rija oslo­ bodili su Rim brige za svoju sigurnost p a je on sa svih stra n a prek o račio svoje bedem e. Od četrn aest Augustovih p o d ru č ja p et ih je ostalo u n u ta r starih zidina, pet ih se ra sp ro stiralo s o bje strane, a četiri su bila sasvim izvan zidina: peto (Eskvilin), sedm o (Via Lata), deveto (Circus Flam inius) i četrn aesto (Transtiberina); p u k je po običa­ ju, kao da je želio p o tv rd iti carevu nam jeru, prvom e od n jih u sk o ro dao im e P orta Capena, p rem a v ratim a što su se isprva nalazila na njegovoj periferiji, a poslije su ozna­ čivala njegovo središte.

Č etrnaest August ovih p o d ru č ja održalo se koliko i Car­ stvo; Rim p rv ih A ntoninâ valja sm jestiti u njihov okvir, a njihove su granice ujedno i granice Rim a. Te se granice ipak ne m ogu točno odrediti, ali, svakako bi bila velika pogreška k ad bism o ih paistovj etili sa zidom od opeka što ga je A urelij an dao podignuti da bi glavni grad carstva zaštitio od b arb ara . I danas još, sa svojim ruševnim kurtinam a i nepotpunim nizom kula, taj čudesni o b jek t od ope­ k a koje se zažare p ri zalasku sunca pru ža i m anje o sje tlji­ vom p o sje tite lju neposrednu viziju dostojanstva kojim se Rim odlikovao i u doba svoga p ro p ad an ja. P rem da A urelijanove zidine čine krug dužine 18,837 km i o m eđuju površinu od 1.386 h e k ta ra 67 a ra i 50 cen tiara, one se načinom g ra d n je nisu razlikovale od bedem a iz go­ tovo istoga doba podignutih širom G alije rad i o b ran e od germ anskih plem ena. Kao što ovi nikada nisu štitili cijeli grad, nego sam o njegove vitalne dijelove, po p u t oklopa n a grudim a ratn ik a, ta k o ni A urelijanove zidine nisu štitile cijeli Rim s njegovih četrn aest po d ru čja; A urelijanavi in­ ženjeri, u m jesto da se drže konfiguracije, nastojali su po­ vezati glavne strateg ijsk e točke i ujedno, uz m anje troško­ ve, sniziti p o stojeće građevine, npr. akvedukte, koji su se mogli lakše u k lo p iti u njihov sistem . U sedm om e pod ru čju , od P o rta Pincia do P o rta S alaria, otkriveni su, sto tin ja k m etara od zidina, carinski polustupovi. Peto područje, od P o rta P raen estin a do P o rta Asinaria, p ro stiralo se tristo m etara dalje od zidina, do m jesta gdje se uzdiže Antinojev obelisk k o ji je, p re m a njegovu zagonetnom natpisu, po­ dignut »na granici Grada«. Isto je tako prvo područje, od P o rta M etrovia do P o rta A rdeatina, sezalo u p ro sjek u 600 m etara d alje od zidina, je r k u rtin a u tom dijelu prolazi m ilju (1.478 m) ju žn ije od P o rta Capena i je r je prvo po­ d ru čje obuhvaćalo aedes M artis, u d aljen u m ilju i pol od zidina, i sezalo je do rijek e Almo (danas Acquataccio) koja teče 800 m e ta ra dalje. N apokon, bilo bi lako dokazati da je četrn aesto područje, granica kojeg se, s druge stran e Tibera, p o d u d ara sa zidinam a, prelazilo zidine sjeverno za 1.800 m e tara, a južno 1.300 m etara. S obzirom na to, ne­ dopustivo je tih četrn aest p o dručja, s kojim a se poisto-

v jeću je carski Rim, stegnuti n a p o vršinu u n u ta r Aurelijanovih zidina; uostalom , ne bi bilo prih v atljiv ije ograničiti ih n a nekih 2.000 h e k ta ra okruženih p o k re tn im nizom ca­ rin sk ih p o staja, je r je već u Augustovo doba bilo pravno u tem eljen o da R im o d če trn aest p o d ru č ja n ije vezan za ne­ p ro m jen ljiv pojas, da je, tako reći, u stalnom ra s tu te da se izgradnjom autom atski p ro širu je novim nastam b am a koje su nep restano, u ovom e ili onom e p o d ru čju , produži­ vale otočiće starih zgrada i do m ilju dalje od posljednje: R o m a co n tinentibus aedificiis fin itu r, m ille passus a con­ tin en tib u s aedificiis num erandi sunt; ta u b iti realistična p ra v n a k o n statac ija ne sam o da u n ap rije d onem ogućuje svaki po kušaj u tv rđ iv an ja b ro ja rim skog stanovništva n a tako neodređenoj i nestalnoj osnovi kao što je površina č e trn aest p o d ru čja, nego pokazuje da oni što su je izrekli v je ru ju u neograničeni ra s t carskoga grada. III — PORAST RIMSKOGA STANOVNIŠTVA

Da je carski Rim rastao, proizlazi uvjerljivo i iz doku­ m en ata k ojim a raspolažem o. Taj je ra s t od S ulina doba do p rin c ip a ta stalan, a za vrijem e u sp ješn e vladavine careva A ntoninâ jo š je i ubrzan. Da bism o se u to uvjerili, valja sam o u sp o re d iti dvije, n a sreću, sačuvane statistik e ■ —• koje dijeli razdo blje od tri stoljeća —■o rim skim četvrtim a {vici) u n u ta r svakoga od če trn aest područja. Te su četvrti bile om eđene p rom etnicam a, a od Augustova doba im ale su svaka svoju up rav u i »načelnika« (vicom agister) i bile su pod zaštito m L ara na rask ršćim a. S jed n e strane, od Plin ija S ta rijeg saznajem o da je Rim prilikom popisa 73. god. — koji su predvodili cenzori V espazijan i Tito — bio p o d ijeljen na 105 četvrti. S druge strane, u Regionarim a — dragocjenoj zbirci iz IV. st. ko ju Lanciani naziva G othom antike — m ožem o ih izbrojiti u k upno 307, što se p o d u d ara sa zbrojem k ra tk ih pregleda koje nam d aju B ottin i Joanne*. Dakle, od 73. do 345. god. n. e. — ako uzm em o d a ova p o sljed n ja označuje sredinu izm eđu 334. god. kad je kom ­ p iliran n a jsta riji Regionar, tj. N otitia, i 357. god. k ad je sastavljen najm lađi, tj. C uriosum — b ro j četv rti povećao * S. Bottin, francuski statističar (1764—18M1 i A. Joanne, francuski geograf i putopisac (1813—1881), (op. prev.).

se za 46, odnosno, Rim se terito rijaln o povećao za 15,4%. O dgovarajući dem ografski p o ra st, od Cezarovog doba do S eptim ija Severa, nije izravno dokazan, ali o njem u, za­ cijelo, svjedoči povećanje izd atak a za pom oć rim skom e puku. U Cezarovo i Augustovo doba, skladišta h ra n e im ala su na brizi 150.000 sirom aha k o jim a se besplatno dijelilo žito. Godine 203, na početku vladavine S eptim ija Se­ vera, prigodom javnog d ije lje n ja m ilostinje, koja je p re­ m a Dionu K asiju bila izdašna, zbroj zb rin u tih dosegao je 175.000, tj. p o rastao je za 16,6%. P o d u d arn o st dv aju nave­ denih p o sto tak a dvostruko je in struktivna. Ona pokazuje, što se moglo otp rve i p retp o stav iti, d a je dem ografski raz­ voj na tere n u izraz m aterijalnog p ro šire n ja R im a u če tr­ n aest p o dru čja. Zatim pokazuje, što se jed n ak o tako može zaključiti po stab ilnosti m ira u R im skom carstvu u prvoj polovici II. st. da je najveći p o ra st, koji posvjedočuju Regionariji u IV. st., ali ga već navješćuje spom enuta godina 203, m orao b iti zabilježen u to vrijem e. Iz toga proizlazi za nas važan zaključak: stanovništvo R im a pod prvim Antoninim a — u razd o b lju očitog p ro sp e rite ta, iz kojeg na ža­ lost nem am o nikakvih statistik a — valja p ro cijen iti na veću b ro jk u od one koju im am o za razdoblje što je ovome neposredno prethodilo, a bila bi blizu b ro jci što je suge­ rira ju podaci iz Regionara. Od početka prvog stoljeća p rije naše ere do sredine prvog stoljeća naše ere, m ožem o p ra titi nezaustavljiv po­ ra st stanovništva koji je kasnije, naglim povećanjem , do­ segao takav stu p an j da je uzdrm ao koheziju G rada i ugro­ zio njegovu op skrbu. Kao što sam već drugdje pokazao, izbijanje ra ta m eđu saveznicim a 91. god. pr. n. e. n a­ tjeralo je bu jice Italaca, koji su u R im u potražili uto­ čište p re d odm azdom p obunjenika kojim a se nisu h tjeli pridružiti, što je izazvalo p o rast stanovništva sličan onom e koji je p rije p etn ae st godina doveo Atenu, stjecište G rka iz Male Azije, u re d velikih p rijesto ln ica Evrope. Cenzori, suočeni sa stan jem u kojem se Ita lija i provincije nisu mogle odlučiti izm eđu rim ske dem okratske uprave i voj­ ske što su je p ro tiv n je m obilizirali senatori plem ićkog roda, m orali su o d u stati od općeg popisa građana C arstva i počeli su, u m jesto toga, 86. god. popisivati sve k ategorije stanovnika zatečenih u Gradu: rezu ltat tog popisa prove­ denog bez obzira n a spol, dob, p o d rijetlo ili nacionalnost 27

zabilježio je m nogo k asnije siv. Jero n im (340—420) u svojoj K ronici, svega 463.000 glava: describtione R om ane facta in­ venta su n t h o m in u m C CC C LXIII milia. N akon trid e se t go­ dina, brojika se p rim jetn o zaokružila, ako je Pom pej, koji je u ru jn u 57. god. pr. n. e. prim io dužnost da siro tin ji di­ jeli h ran u , d o ista m ogao, kao što tvrdi Lukanov kom en­ tato r, u sk lad ištiti žito p o treb n o da se p re h ran i n ajm an je 486.000 ljudi. N akon slavne pobjede Jtulija C ezara 45. god. p r. n. e. opaža se novi skok, ali, u n ed o statk u b ro jk i, ne m ožem o p ro cijen iti njegov doseg, no nem a dvojbe da je bio velik, je r je 44. god. p r. n. e. C ezar odobrio da se 150.000 lju d i b rin e oko nabave žita za b esp latn u podjelu siro tin ji, u m jesto onih 40—50.000 što ih spom inje Ciceron u nekom svom djelu. On je kao poglavar dobrih običaja p retv o rio slučajni p o stu p ak cenzora iz 86. god. p r. n. e. u staln u p ra k su i p ro pisao da se tradicionalni album građa­ n a C arstva dopuni integralnim popisom stanovništva G ra­ da, po u licam a i zgradam a, n a tem elju p rijav a vlasnika i pod njihovom odgovornošću. B roj stan o v n ik a Rim a dosegao-je za Augustova princip a ta gotovo m ilijun ; podaci koji se p o klapaju p rin u đ u ju nas da p rih v atim o taj b ro j. Pokazatelj je u prvom e red u količina žita k o ja se za njegove vladavine m orala svake godine u sk lad ištiti za njihovu p reh ran u : 20 m iliju n a mod ija (1 m iliju n i 7.500 hek to litara) iz Egipta, tv rd i Aurelije V iktor, i dv ap ut toliko iz Afrike, saznajem o od Josi­ p a Flavija; svega 60 m iliju n a m odija (5 m ilijuna i 250.000 h ek to litara), što bi, uz p ro sječn u godišnju p o tro šn ju od 60 m od ija (5 h e k to lita ra 25) po glavi, dalo m ilijun prim alaca. N adalje, August u svojim R es Gestae sâm kaže d a je, pošto je po dvadeset drugi p u t im enovan za trib u n a i po dvana­ esti p u t za konzula, 5. god. p r. n. e. »dao 60 d enara svako­ m e od 320.000 građana« koji su pripadali gradskom puku. P rem a riječi k o ju je ca r upotrijebio, ta je pom oć upućena sam o od raslim m uškarcim a: viritim , specificira latinski tek st; ^ a r ’d v ô p a prevodi grčki prim jerak . Isk lju čen e su, dakle, bile žene i dječaci ispod jed an aest godina koji su tak o đ er p rip ad ali gradskom e puku. Pozove li se n a om jere m uškaraca, žena i djece što su ih utvrdili dan ašn ji sta­ tističari, proizlazi da se bro j stanovnika G rada povećao 5. god. p r. n. e. u n a jm a n ju ru k u n a 675.000 cives (građana).

Tom e v alja d odati garnizon od desetaik tisuća lju d i sm je­ šten u Rim u, koji n ije dobivao congiaria, zatim gom ilu do­ seljenih stran a ca i robove, kojih je bilo jo š m nogo više. Tako nas je sâm August naveo da bro j stanovnika R im a za njegove vladavine procijenim o na m ilijun ljudi, ako ih n ije bilo i više. Konačno, statistik e uključene u Regionare iz IV. st. n. e. p rim o rav aju n as d a za II. st., u k o jem je zapažen najveći p o ra st stanovništva, jo š povećam o tu b ro jk u . Ako zbroji­ mo nastam be G rada što ih p o p o d ru č jim a popisuje Curio­ sum , dobit ćemo 2 X 1.782 p a tric ijsk e kuće (đ o m u s) i 46.290 n ajam n ih zg rada {insulae), dok breviarium kojim po­ činje N otitia daje kao konačnu b ro jk u : 1.797 p atricijsk ih k uća i 46.602 n ajam ne zgrade. R azlika je zacijelo n astala zbog brzop leto sti prepisivača prvog spisa kojega su u sp a ­ vala duga i do sadna n a b ra ja n ja p a je tijekom svoga m uč­ nog posla o k rn jio ili izostavio neke podatke, ako ih nije napro sto dv apu t prepisao, kao što je to učinio kad je jed ­ n ak broj p a tric ijsk ih kuća pripisao drugom e i jedanaestom p o d ru čju , te jed n ak bro j n ajam n ih zgrada trećem u i četvr­ tom e te dvanaestom e i trinaestom e. Pokušaj da se Curio­ su m i N otitia usklade bio bi uzaludan. B olje je od dvaju spisa izabrati onaj što k rije m an ju m ogućnost pogreške. Drugim riječim a, m ožem o vjerovati sam o b re v ija riju kojim počinje N otitia: iz p o d atak a koje nam taj pregled daje va­ lja izvesti p o d atk e koje nam ne daje, tj. broj stanovnika ko­ ji su n astan jiv ali 1.797 p atric ijsk ih kuća 1 46.602 najam ne zgrade. Očito je da m ožem o dobiti sam o približan b ro j, a i da je, osim toga, odviše sum njičava suvrem ena k ritik a dozla­ boga zam rsila uv jete izraču navanja. U F rancuskoj su, p ri­ m jerice, E d o u ard Cuq i F erdinand Lot razum jeli da se d om us (riječ u m nožini) odnosi n a sve kuće u gradu, a da su insulae i cenacula (stanovi u najam n im zgradam a) si­ nonim i. Oni su, p re m a tam e, uzeli d a jed n a insula im a jed an cenaculum i on d a su, prihvativši p ro sjek od 5 sta ­ novnika p o stanu, odnosno po svakoj od 46.602 insulae, koliko ih spom inje N otitia, izračunali bez poteškoća da je Rim im ao 233.010 stanovnika. N jihov je p ro ra č u n već od sam og p o četk a p o grešan zbog očito netočnog tum ačenja riječi. Za latin ista je đom us, iriječ k o ja etim ološki podsje-

ća n a naslijeđeno im anje, k u ća u kojoj živi sam o obitelj n jezina vlasnika; insula je, kao što jo j sam o im e govori, zasebna zgrada, »blok« p o d ijelje n na više stanova za iznaj­ m ljivanje p ojedincim a ili obiteljim a. P rim jere bism o m o­ gli re d ati unedogled: Svetondje p o d sjeća n a Cezarov pro­ pis da se uloge popisivača stanovništva dodijele vlasnicim a zgrada: per dom inos in su la ru m ; Tacit kaže d a je teško p ro cijen iti koliko je tem plorum , dom uum , insularum p ro ­ palo u požaru 64. god. n. e.; je d a n od Scriptores historiae A ugustae prip o vijeda da je za vladavine A ntonina P ija pla­ m en p ro g u tao 340 nastam b i — incendium trecentas qua­ draginta insulas vel dom os absum psit. U svim tim teksto ­ vim a insula se uvijek prik azu je kao arh itek to n sk a, a ne kao stam b en a jedinica. Da je u sažetku kojim počinje N otitia ta rije č u p o trije b lje n a u tom sm islu, pokazuje na­ pom ena u z d etaljan popis iz tog d o k u m en ta da u deveto­ m e p o d ru čju , m eđu ostalim zgradam a, posebnu pažn ju p o sje tite lja zaslužuje insula Felicle.s, o veličini koje ćem o poslije reći nešto više. P rem a tom e, nipošto ne sm ijem o 46.602 insulae sm jestiti u 1.797 kuća. V alja ih, naprotiv, n ji­ m a p rib ro jiti, a da bism o izračunali koliko je ljudi u njim a živjelo, m oram o njihov bro j pom nožiti s pro sječn im b ro ­ jem stanova p o najam noj zgradi, a dobiveni bro j s p ro ­ sječnim b ro jem stanovnika po stanu. B roj o d 233.010 stanovnika, k o ji su dobili procjenjivači što su neispravno um anjili p o jam insula, nedopustivo je m alen u odnosu p rem a b ro ju sam o od raslih građ an a što su p rim ili Augustovu pom oć. K ad bism o, naprotiv, uzeli da se b ro jk a 1.797 odnosi na najam n e zgrade, a b ro jk a 46.602 n a stanove, dobili bism o 21—22 stan a po zgradi, a to znači da bism o zapali u drugu k ra jn o st k o ja je za osu­ du kao i ona prva. U nared n o m poglavlju, gdje ćem o go­ voriti o tipovim a kuća u Rim u, brzo ćemo se u v jeriti da je insula p ro sječno m ogla im ati 5—6 stanova (cenacula) i da je u svakom e živjelo n ajm an je 5—6 osoba. Tako već sada m o ram o zaključiti p rem a podacim a koje nam d a ju Regionari za IV. st. da se u II. st. — kad je Rim v jero jatn o p restao rasti, ili se, svakako, naglo povećao — b ro j stanov­ nika, n a sta n je n ih u 46.602 najam n e zgrade, uz p ed esetak tisuća građ ana, oslobođenika i robova sm ještenih u oko tisuću o b iteljsk ih kuća, k retao izm eđu 1,165.050 i 1,677.672. K ad bism o prihv atili m an ju od ovih dviju p ro c je n a i ogra-

ničili aglom eraciju R im a za vladavine A ntonina n a p ri­ bližno 1,200.000 stanovnika, taj bi se grad još uvijek m ogao m jeriti s našim gradovim a, p re m d a se nije k oristio teh n i­ kam a i pro m etn icam a koje olakšavaju stjeca n je ljudi u m o­ derne gradove i njihovu opsk rb u . Glavni grad C arstva zacijelo je m orao više trp je ti od prenapučenosti nego naši gradovi. Ako je, vodeći ra ču n a o razlikam a u svoje vrijem e tako naglo rastao kao u naše vrijem e New Y ork; ako je Rim, k ra ljica S taroga svijeta. T errarum dea gentium que, Rom a, Cui par est nihil et nihil secundum — božica zem alja i naroda, Rim , s kojim se n itko i n išta ne može m jeriti — bio tako golem da su m u se divili stranci i stanovnici provincija, kao što se am eričkoj m etro ­ poli dive dan ašn ji E vropljani, o n d a je on, očito, m orao jo š skuplje p la titi gigantizam koji je, p o svojoj vladarskoj ulo­ zi, na k ra ju i unesrećio Rim.

DRUGO POGLAVLJE

K U Ć E I U L IC E , V E L IČ IN A I (BIJEDA A N T IK E

Da je carski Urbs zauzim ao i veću površinu od 2.000 ha, n e hi se u n jem u moglo udobno sm jestiti 1,200.000 stanov­ nika, ito više što su neki dijelovi grad a bili n en astan jen i i nenasitanjivi. T ako valja djelom ično oduzeti b ro jn a po­ d ru č ja u k ojim a su bile sm ještene javne zgrade — svetišta, bazilike, sprem išta, kupališta, trk a lišta i kazališta — gdje su vlasti dopustile n astan jiv an je sam o m anjem b ro ju ljudi — v ratarim a, sk ladištarim a, pisarim a, podvornicim a, ro­ bovim a u državnoj službi, ili pripadnicim a povlaštenih sta­ leža; pogotovu valja isk lju č iti hirovito k orito T ibera i č e tr­ desetak park ov a i vrtova, poglavito na Eskvilinu i Pinciju te duž o biju obala rijeke, zatim p o d ru čje P alatina, koje je bilo isključivo u carevu posjedu, i, napokon, M artovo polje, gdje su hram ovi, pontici, rvališta, spaljiva'lišta m rt­ vih (ustrina ) i grabovi zauzim ali više od 200 h a i gdje je ljudim a, iz p o što v an ja p re m a bogovim a, uvijek bilo zabra­ n jeno naseljavanje. Uzmemo li jo š u obzir da stari R im lja­ ni nisu mogli neograničeno p ro širiv ati svoj te rito rij kao suvrem ene m etropole — London, New York, Pariz — ko­ jim a tehnički n ap red ak stavlja n a raspolaganje m oderna nadzem na 1 podzem na prijevozna sredstva, b it će nam jasn o da su ztbog n ed o statk a vučne stoke m orali ostati u n u ta r o dređenih granica, n a jv je ro ja tn ije onih što su ih August i njegovi nasljednici povukli oko G rada, a izvan kojih je njegov život bio ra z d rt i njegovo jedinstvo naru še­ no. B udući da nisu mogli proširivati svoj te rito rij usporedo s p o rasto m stanovništva, R im ljani su bili prisiljen i da, 32

n a zem ljištu koje im je zbog nerazvijene tehnike bilo strogo određeno, nadoknade iziguibljeni p ro s to r m jera m a koje su jed n a s drugom bile nespojive: u sk im ulicam a i visokim kućam a. Tako je carski Rim, uvijek i svagdje, svojim ve­ ličanstvenim spom enicim a su p ro tstav ljao neskladne kuće, u jed n o neudobne i raskošne, prevelike i slabe, što ih je povezivala m reža u sk ih i m račn ih uličica; dok se tru d im o da ponovo o tk rijem o c rte njegova pravog lica, zb u n ju ju nas k o n tra sti koji zam agljuju naše poim anje m oderne veličine i srednjovjekovne jednostavnosti, a jasn a predodž­ ba reda na am erički način n ajed n o m se su d ara s m utnom vizijom orijentalnog labirinta. I — MODERNI ASPEKTI RIMSKE KUĆE U prvi m ah začuđuje m o d ern o st nekoć uobičajenog tip a rim ske kuće. Istra živ an ja bloka dokova u O stiji, k o ja sam počeo o bjavljivati 1910; iskapanja, započeta 1907. n a m je­ stu gdje se nalazila ta naseobina — p red g rađ e i, u m anjem , vjerno zrcalo Rim a, na tem elju k o jih je, deset godina kas­ nije, Guido Calza o štroum no izveo nužne zaključke; obno­ va, u sam om e R im u, građevina što id u rubom P aprene uli­ ce ( via Biberatica), n a p o d ru č ju T rajanove tržnice; o tk ri­ vanje o sta ta k a sačuvanih ispod stu b išta Arae Coeli; p ro ­ učavanje kuća što su se nalazile n a pad in am a P alatina, via dei Cerchi, i p o d galerijom trg a C olonna — sve nam je to otvorilo vidike n a njihove razm jere, planove, s tru k ­ tu ru . Doduše, k ad sm o p rije trid e se t godina pokušavali stvoriti o n jim a predodžbu, prenosili sm o u m ašti na obale T ibera m odele građevina otkrivenih ispod lave ili lapi-la Vezuva i uobražavali sm o da dobivam o sliku R im a nalik n a onu što sm o je donijeli iz H erk u lan u m a i Pom peja. Danas p ak nem a obavještenijeg arheologa koji bi htio p rim ije n iti t u suviše uopćenu i sasvim iluzornu m etodu. Doduše, takozvana Livijina kuća, n a Palatinu, te kuća Gam alâ u O stiji, k o ja je poslije p rip ala nekom A puleju, približuje se kam p an ijsk im kućam a i, strogo uzevši, m ože se p rih v atiti da su tako izgledale obiteljske kuće bogatih, dom us, o kojim a je rije č u Regionarim a. P rem a Regionarim a je, m eđutim , Urbs im ao sam o 1.797 o b iteljsk ih kuća, dok je n ajam n ih zgrada bilo 46.602, dakle 1 dom us n a 24 3 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c arstv a

33

insulae. O sim toga, n ajn o v ija istraživ an ja — k o ja se pod u ­ d araju sa svjedočanstvim a p isaca i sa znanstvenim tum a­ čenjem sačuvanih o statak a k a ta s tra G rada što ga je Septim ije Sever izložio n a F orum u m ira — pokazala su da se ogrom na većina n ajam n ih zg rad a isto toliko razlikovala od p o jed in ih o b iteljsk ih kuća koliko se rim sk a palača raz­ likuje od m alene vile n a obali, ili p a k »kuće« u ulici Rivoli i one u velikim p arišk im bulevarim a od ljetnikovaca n a Sm aragdnoj obali. P rem da n am se u prvi m ah m ože činiti p aradoksalnim , insula iz carskoga R im a doista im a više sličnosti s pop u larn im »kazama« u današnjem R im u, ne­ go s obiteljskom kućom pom pejskog tipa. D om us izlaže ulici sam o slijepi i m asivni zid, dok niše gledaju n a u n u tra šn je p ro sto re. In su la im a vrata, prozore i stu be u v ijek izvana, a kad su njezine četiri stran e rasp o­ ređene oko dvorišta, im a ih i izvana i iznutra. Dom us se sasto ji od p ro sto rija veličina k o jih je izra­ ču n ata je d a n p u t za sve, n am jen a u tv rđ en a u n ap rije d , a ra sp o red neprom jenljiv; to su fauces, atrium , alae, triclinum , tablinum , peristylum . Insu la obuhvaća p ro sto rije — povezane u odvojene i različite stanove (cenacula) — ko­ jim a n ije u n a p rije d o d re đ en a n am jen a i koje se od vrh a zgrade do dolje strogo p rik riv aju . D om us koji je n astao pod izravnim helenskim u tjeca je m , raspoređ en je vodorav­ no. Insula, v jero ja tn o n astala u IV. st. pr. n. e. iz p o treb e da se iza Servijevih zidova sm jesti n araslo stanovništvo, razvija se uspravno. N jezino je glavno obilježje upravo vi­ sina, k o ja je u doba carstv a dosegla vrtoglave razm jere. Zbog toga i danas, kao i u ono vrijem e, zadivljuje lju d e i iznenađuje svojom sličnošću s našim najnovijim i najsm ion ijim gradskim nastam bam a. Insulae n a tri k ata (tabulata, contabulationes, contignationes) bile su već u III. st. pr. n. e. tak o b ro jn e da više nisu privlačile pozornost; Tit Livije n a b ra ja ju ć i predznake što su zim e 217—218. p r. n. e. navijestili H anibalov napad, spom inje bez posebnog isti­ can ja zgradu u k o ju se govedo, pobjeglo s tržnice, uspelo do trećeg k a ta i odatle sunovratilo p re d zaprepaštene gra­ đane. P rosječna visina k o ja se naslućuje iz te uzgredne zgode nadm ašena je p ri k ra ju doba R epublike. U Ciceronovo doba, Rim sa svojim visoko dignutim stanovim a kao da visi u zraku: R om a cenaculis sublatum atque suspen­ sum . U Augustovo doba p o sta je jo š viši. Tada su, kao što

piše V itruvije, »dostojanstvo R im a i zam ašan p rira šta j stanovništva zahtijevali m nogo više stanova, a okolnosti su bile takve da se izlaz m orao tra ž iti u visini zgrada«. Izlaz je bio to lik o opasan da je car, p re stra še n zbog čestih ru še n ja visokih zgrada koje su ugrožavale sigurnost građa­ na, uredbom p ro p isao da privatnici ne sm iju g rad iti kuće više od 70 sto p a (20 m etara). V lasnici i poduzetnici n atje­ cali su se iz šk rto sti i drskosti u tom e koji će više isko­ ristiti o d stu p an ja što ih je dopuštala ta zabrana. O tom za ono doba jedva zam islivom ra stu zgrada p o sto ji niz svjedočanstava iz cijelog doba ranog carstva. O pisujući Tir iz početka naše ere, S trab o n s čuđenjem p rim jeću je da su kuće glasovite o rijen taln e luke gotovo isto tako vi­ soke kao i kuće carskoga Rima. Sto godina kasnije, Juvenal se ru g a tom e zračnom R im u koji počiva n a gredam a tankim i dugim p o p u t trsk e. P edeset godina poslije njega, Aul Gelije se ja d a zbog tih visokih kuća na katove: m u ltis arduisque tabulatis; a re to r E lije A ristid ozbiljno nagađa da bi se stanovi, k a d bi se svi spustili n a razinu prizem lja, protezali do H a d rije na Jad ran sk o m m oru. Uzalud je T ra­ ja n p ooštrio Augustove odredbe ograničivši visinu kuća na 60 stopa (18 m etara): p o treb e su bile jače od zakona. Me­ đu znam enitosti grada, uz P anteon i A urelijanov stup, u b ra ja la se, i u VI. st., jed n a velika zgrada. Bila je to insula F elicies, F elikulina kuća, izgrađena dvjesta godina prije, je r se glas o njoj bio p ro n io daleko prek o m o ra već na p o četk u p rin c ip a ta S eptim ija Severa (193—211). K ad je T ertulijan* po k u šao u v jeriti svoje afričke su narodnjake u ap su rd n o st izum a kojim a su V âlentinijani nastojali ispu­ niti b esk rajn i p ro s to r što stvoreno dijeli od S tvoritelja, poslužio se za ono vrijem e najp o u čn ijo m usporedbom : ne­ m ilosrdno je ism ijao te h eretik e što m ahnito izm išljaju sva m oguća p rijelazn a i posrednička sredstva, je r su »Svi­ je t p re tv o rili u nekakvu ogrom nu n am ješten u kuću« na­ vrh koje su, p o d krovove — ad su m m u s tegulas — stavili Boga, a ta se kuća uzdiže »prem a n eb u n a toliko katova koliko ih vidim o u R im u na Felikulinoj kući«. Očito je da su g raditelji, u sp rk o s A ugustovim i T rajanovim zakoni­ m a, bili vrlo drski, a insula Felicles uzdizala se n ad R im om p o p u t nebodera. P rem da je ostala neobičan izuzetak, do* Tertulijan (160—220), lat. kršć. pisac iz Kartage, (op. prev.).

35

kazano je da je Oko n je bdio do sta zgrada n a p e t ili šest katova. U onoj n a Kvirinailu, via Pirus, u kojoj je stanovao M are ijal, p je sn ik se m orao u sp eti n a tre ć i k a t d a bi došao kući, ali n jem u n ije bilo najteže. I u njegovoj d u susjed­ nim k u ćam a bilo je sta n a ra koji su se m orali p en jati m nogo više. O pisujući stra ša n p rizo r p o žara u R im u, Juvenal se tobože obraća n e sretn ik u k o ji stan u je p o d k ro ­ vovima, p o p u t boga V alentinijanâ: »Već je treći k a t u pla­ m enu, a ti jo š n išta ne slutiš. U p rizem lju je p o m etn ja, a p o sljed n ji će se ispeći onaj ja d n ik što je o d kiše zašti­ ćen sam o crijep om gdje čeznutljivi golubovi nesu svoja jaja.« U ostalom te im pozantne zgrade kojim a nem a k ra ja i od kojih se prolaznik, da bi im m ogao vid jeti krov, m o ra od­ m ak n u ti, dijele se n a dvije kategorije: u prvim a, raskošnijdma, je p rizem ljem raspolagao sam o jed an po sjed n ik i ono je im alo ugled i p red n o sti đom usa, kako se često zvalo, n asu p ro t stanovim a, cenacula, n a katovim a iznad njega. U p rizem lju zgrade one druge kateg o rije, bile su tabernae, prodavaonice i radionice, koje se često spom inju u zapisi­ m a i k o je lak o m ožem o pred o čiti je r se skelet m nogih od n jih sačuvao do danas, u via B iberatica i u Ostiji. L uksuz dom usa u prvim a su sebi m ogle p riu štiti sam o po­ znate i b o g ate osobe. Znam o, na p rim jer, da je Ćelije, već u Cezarovo doba, plaćao za svoj dom us godišnju n ajam n i­ n u od 30.000 sestercija. U drugim a je, naprotiv, pod svo­ dovim a tab ern i, životario običan puk. Na prvi pogled, u svakoj se takvoj tab ern i — iza velikih nasvođenih v rata što su se o tv ara la na ulicu i zauzim ala gotovo cijelu širinu zgrade — nalazilo sam o trgovčevo sprem ište, obrtnikova radionica, preprodavačeva tezga. M eđutim , u jed n o m od ku­ tova tab ern e u v ijek je bilo m jesta za četiri-pet stu b a od opeke ili kam ena produženih drvenim ljestvam a kojim a se ulazilo u k o m aricu izravno osv ijetljenu jednim uskim izduženim prozorčićem iznad vrata. U toj je kom orici sta­ novao zak u p n ik prodavaonice, čuvar sprem išta, ra d n ik u radionici. K orisnik taberne, bio on slobodan ra d n ik ili kuć­ ni sluga, u v ijek je im ao na raspolaganju, za sebe i za svo­ ju obitelj, sam o je d n u p ro sto riju : u njoj se radilo, k u ­ halo, jelo, spavalo — vladala je zbrka jed n ak a onoj od koje su, kak o ćem o vidjeti, trp je li stan ari posljednjeg k a­ ta. Oni p rv i m ožda su, općenito uzevši, bili sirom ašniji

od poto n jih . Čini se b arem da su često vrlo tešk o n am iri­ vali stan arin u . Da bi u tje ra o dug, vlasnik bi, navodno, sa­ m o m aknuo ljestve k ojim a se dolazilo u sobicu i tako sp ri­ ječio dobavu h rane. Da je takav p o stu p ak bio uob ičajen u carskom e Rim u, slikovito pokazuje izraz percludere in­ quilinum , zatvoriti stanara, koji je za prav n e stru čn jak e bio sinonim prisilnog u tje riv a n ja duga za stan arin u , a što se osobito uobičajilo baš u R im u carskoga doba. P ostojale su dakle dvije v rste velikih n ajam n ih zgrada pod jed n im im enom , insula, koje su se razlikovale sam o u prizem lju, što ne znači d a n isu m ogle sta ja ti je d n a uz drugu, im ati je d n a k u n u tra šn ji ra sp o red i v an jsk i izgled. Bacim o pogled na dan ašn ji Rim: istin a je da su se u p o sljed n jih šezdeset godina, a osobito nakon parcelacije vile Ludovisi, od ostalih izdvojile » aristokratske četvrti«. N ekoć je, m eđutim , duh jed n ak o sti zbližavao n ajo tm je n ije n astam be i n ajo b ičn ije kuće; i danas se stran ac gdjekad iznenadi k ad n a k ra ju neke ulice što vrvi od svjetine na­ jed n o m ugleda, n a p rim jer, veličanstvenu palaču Farnese. Te b ra tsk e c rte današnjeg R im a oživljuju carski Rim u ko­ jem su viši staleži uv ijek bili u d o d iru s m alim ljudim a, a da im to uopće n ije sm etalo. Ponosni Pom pej nije m islio da će p ro p a sti ako ostane v jera n dijelu R im a zvanom Karinea. N a jo tm jen iji p a tric ij, Ju lije Cezar, stanovao je na S uburi, sve dok se n ije iz političkih i vjerskih razloga p re­ selio u sporedne zgrade carskoga dvora. Poslije je Mécé­ n a t zasadio svoje vrtove u najneuglednijem dijelu Eskvilina. Tada je o tp rilik e i bogati A sinije Polion odabrao za svoje p rebivalište plebejski b režu ljak Aventin, gdje se bio sm jestio i Licinije S ura, carsk i n am jesn ik za T rajanove vladavine. N a k ra ju prvoga stoljeća naše ere, Vespazijanov sinovac i jed an dvorski p je sn ik kakav je bio M arcijal stanovali su v rlo blizu, n a p ad in am a K virinala; a na k ra ju drugog stoljeća, K om od će b iti u b ijen u svome skloništu što ga je bio u red io u sre d pučkog Ćelija. Zacijelo su se p o jedin e četv rti G rada, pošto ih je opustošio požar, po­ novo rađ ale iz svoga pepela, jo š čvršće i raskošnije, ali o p rečnosti što se nižu p re d našim očim a, ostajale su, je ­ dva ublažene, n ak o n svih tih obnova; svaki pokušaj da se če trn aest p o d ru č ja G rada specijaliziraju bio je osuđen na neuspjeh, što v iše, oni tankoćutniji, što su se željeli odvo­ jiti od svjetine, odlazili su još dalje, sklanjali su se uz sa37

m u »kam panju«, u borike P incija i Janikule, gdje su se sterali vrtovi njihovih p rig ra d sk ih vila. Obični lju d i p o ­ tisn u ti dvorom i m noštvom jav n ih zgrada iz sre d išta, koje ih je ipak privlačilo zbog poslova, stjecali su se prvenstve­ no u pojaseve izm eđu fo ru m a i p re d g ra đ a — u p o d ru č ja izvan repu b lik an sk ih zidina i tik uz njih, koja su Augustovim refo rm am a bila m ahom p rip o jen a G radu. Ako pogle­ dam o u Regionare i ispitam o redom koliko je u pojedinom p o d ru č ju bilo n ajam n ih zgrada i p ro m etn ih središta, vici, te ako posebno zbrojim o b ro jk e dobivene za osam p o d ru čja staroga G rada i one za šest p o d ru č ja novoga G rada, vidjet ćemo da je u prvom e bilo 2.965 n ajam n ih zgrada i 17 p ro ­ m etn ih a rte rija , a u drugom e 3.429 n ajam n ih zgrada i 28 p ro m etn ih a rte rija . Uzmemo li je d n a k bro j p o d ru č ja iz staroga i novoga G rada i usporedim o ih, v id jet ćem o da je većina zgrada bila stisn u ta u novom e G radu, a u spore­ dim o li jed n ak bro j p ro m etn ih a rte rija , v idjet ćem o da se najveće zgrade nisu nalazile u staro m e G radu, 174 zgrade po ulici, nego u novom e G radu, gdje ih je po ulici sam o 123. Tako se, p rem a Regionarim a, Felikulin neboder nala­ zio u devetom e pod ru čju , što je im e dobilo po Flam ini jevu trk alištu , u sam om e sre d ištu novoga G rada. Ispitivanje p o jedinih p o d ru č ja dovodi do istog zaključka kao i sta­ tistike što se odnose na cjelinu: usp jesi carskog urbanizm a bili su p o p raćen i p re k o m je rn im povećanjem zgrada sta­ roga Rim a, u svim sm jerovim a i u m odernom sm islu. Sve su te m onum entalne insulae bile izvana m an je ili više nalik je d n a n a drugu, ulične su im fasade bile gotovo jednake. N a njihovim su katovim a bili sim etrično ra sp o re­ đeni stanovi, cenacula, sa širokim prozorim a; njihove k a­ m ene stube, što su vodile izravno s pločnika u gornje stanove, p resijecale su svojim donjim dijelom red ta b e m i ili zidova dom usa. N jihova shem a svedena n a osnovne crte vrlo nam je bliska. Rekli bism o da su to gradske ku­ će izgrađene ju č e r ili danas, a njihovi n ac rti izrađeni na osnovi n ajb o lje sačuvanih ruševina — koje su istraživali n ajm jero d av n iji stru čn jaci — toliko nas p o d sjećaju na zgrade u ko jim a stanujem o, da sm o prvi m ah u nedoum i­ ci. M eđutim , pažljivije ispitivanje potv rđ u je savjesnost i v jern o st; a g. B oethius (to, naravno, nije rim sk i filozof iz V. odnosno VI. st., op. prev.) je, p rim jerice, n a fotografskoj ploči u spored io dio T rajanove tržnice ili jed n u zgradu iz

O stije s dan ašn jo m kućom iz via dei C apellari u R im u ili iz via dei T ribunali u N apulju, da bi dokazao kako m eđu tim građevinam a što ih dijele stoljeća po sto je iznenađujuće po­ d u d arn o sti koje k atk ad a graniče s istovjetnošću. N em a dvojbe da bi T rajanovi i H adrijanovi podanici, k ad bi mogli u sk rsn u ti od m rtvih, pom islili kako su se v ratili svojoj kući, a im ali bi pravo i da se požale što su njihove nastam be, b arem izvana, p rije nešto izgubile nego dobile tijekom vrem ena. Insula iz carskoga Rima, sam o površno u spoređena s onom iz vrem ena m oderne Italije, svjedoči o istan ča n i­ jem ukusu, o otm jen ijem izboru, tako da se an tičk a kuća doim lje m od ernije. N jezini u k rasi, u kojim a se izm jen ju ­ ju sad drvo i kam en, sad znalački spojene opeke, ra sp o re­ đeni su s takvim um ijećem kakvo nam n ije poznato od vrem ena n o rm an d ijsk ih palača i dvoraca L uja X III. Im a­ la je isto tak o m nogo v rata, a prozori su jo j često bili i veći. Niz njezinih prodavaonica bio je obično zaštićen i skriven trijem om . U n ajširim ulicam a, po katovim a su se nizale lođe — pergulae — koje su se oslanjale n a trijemove, ili balkoni — m aeniana — n ajrazličitijih oblika: jedn i drveni, od kojih su p ro n ađ en i dijelovi p o tp o rn ih gre­ da ugrađeni u zid; drugi od opeke, k atk ad postavljeni na nosače čije su vodoravne p riječn ice tvorile p aralelno izbočenje luka, a k a tk a d oslonjeni n a niz polukružnih lukova koje su p o d u p irale velike konzole od tu f a čvrsto uglav­ ljene u n astavke p o stran ičn ih zidova. P ilastre lođa i ogra­ de balkona pokrivale su b iljk e penjačice. Na većini p ro ­ zora bili su izloženi lonci sa cvijećem i od n jih složeni m i­ n ija tu rn i vrtovi o kojim a nam govori P linije S ta riji i koji su u najzagušljivijim kutovim a velegrada m alo ublažavali nostalg iju za selom od koje su trp je li skrom niji građani seljačkog p o d rijetla. Znam o da su u O stiji, n a k ra ju VI. st. sk rom n a sv ratišta, po p u t onoga u koje je sv. A ugustin sm jestio svoj p o sljed n ji i po m iru ju ći razgovor sa sv. Mo­ m kom , uv ijek bila okružena zelenilom i hladovinom ; m no­ go s ta rija Casa dei D ipinti bila je, sudeći po svem u, u k ra ­ šena zelenilom i cvijećem sa svih stra n a i odozdo do gore; p re m a re k o n stru iran o j slici što su je objavili Calza i Gism ondi, m ožem o je zam isliti kao nastam bu-vrt posve nalik n a one što ih n ajb o lja građevinska ili n ajvelikodušnija filan tro p sk a d ru štv a danas grade za rad n ik e ili građane 39

naših velikih gradova. P ro m atraju ć i tu neobičnu i jedva u ljep šan u sliku, dolazim o u isk u šen je da požalim o zbog n a p retk a i pozavidim o lju d im a što su nekoć, p o d Trajan o m ili p o d H ad rijan o m i A ntoninom Piom upoznali draži stv arn o sti što nam je ona predočuje. N a žalost, u dobnosti u toj najam n o j kući, najluksuznijo j od svih što ih je dosad o tk rila arheologija, nisu uopće bi­ le u skladu s njezinim u k rasim a. N jezini g rad itelji doista nisu n išta p ro p u stili da bi je što više uljepšali. Obložili su je pločicam a i m ozaicim a za koje nam je kom plicirane u p u ­ te ostavio V itruvije. K oristeći se du g o trajn im i skupim po­ stupcim a, koje je analizirao isti au to r, p re k rili su je bo­ jam a od k o jih je tri četvrtine danas izbrisano, ali koje su nekoć bile isto tako svježe i žive kao freske u Pom pejim a p a je po n jim a i dobila im e od talijan sk ih znanstvenika, Casa dei D ipinti, kuća slika. Ne b ih se baš u su d io reći da je izn u tra b ila iskićena stro p o m s pregradam a, laquea­ ria, n ačinjenim od p o k re tn ih sm rekovih lam ela ili od o b ra­ đene b jelo k o sti iz k o jih su skorojevići po p u t T rim alhiona sp u štali n ap rav e n ad blagovaonice i iz n jih pro sip ali kišu cvijeća i m irisa ili sitnih i dragocjenih poklona n a zado­ voljne i oduševljene goste. V jero ja tn ije su stropovi u so­ bam a bili u k ra šen i pozlaćenim štu k o m u kojem su tad a već uživali h iro v iti suvrem enici P linija S tarijeg. Ta je raskoš ip ak im ala svoju cijenu, a n ajb o g atije insulae trp je le su od slabe građe, od n ed o statk a n am ještaja, od slabog osvjet­ ljen ja i g rija n ja te ned o statn e higijene. II — ARHAIČKI ASPEKTI RIMSKE KUĆE Ta visoka obitavališta bila su i suviše uska. Dok su se o b iteljsk e kuće u P om pejim a širile na 800 i 900 četvornih m etara, dotle su insulae u O stiji, koje su bile sagrađene p rem a p lanu za cijeli blok što ga je H a d rija n nam etnuo njihovim g raditeljim a, sam o rije tk o zauzim ale ta k o velik p ro sto r; površine što su ih zaprem ale rim ske insulae, p re­ m a k ata sta rsk im fragm entim a S eptim ija Severa u kojim a su prikazane, kretale su se obično izm eđu 300 i 400 četvor­ nih m etara. K ad bi se i pretpostavilo, što baš ne bi bilo raz­ borito, da n ije bilo užih insula, zauvijek pokopanih p re v rta­ n jem tla, te b i b ro jk e bile neočekivano m alene: 300 četvor-

nih m etara d oista n ije dostatno za 18 ili 20 m e ta ra visine, osobito ako im am o u vidu deb ljinu stropova izm eđu ka­ tova. D ostatno je usp o red iti sam o ova dva p o d atk a da bism o uvidjeli koliku opasnost nosi u sebi njihov neraz­ m jer. R im ske kuće nisu uopće im ale odgovarajuće tem elje s obzirom n a visinu, p a je stra h od njihova ru še n ja bio to veći što su više g raditelji, obuzeti zaradom , šted jeli na o tp o rn o sti zidova i kvaliteti m aterijala. »Zakon, kaže Vitruvije, n ije dopuštao da van jsk i zidovi b u d u deblji od jedne i pol stope (0,45 m), a ni ostali zidovi nisu sm jeli biti deblji, da bi bilo što m an je izgubljenog prostora.« Vitruvije dodaje d a se taj n ed o statak u klanjao, b arem od doba Augusta, p o d u p iran je m zidova redovim a opeka, i ravno­ dušno zak lju ču je da je ta m ješavina građevnog kam ena, nizova opeka i redova lom ljenea om ogućila da n astam be bez štete dosegnu vrlo veliku visinu, a rim skom e p u k u da bez poteškoća izgradi lijepe kuće — populus rom anus egregias habet sine im peditione habitationes. D vadesetak godina k a sn ije V itruvije je p rom ijenio ton. O tm jenost i udobn ost, kojim a se on hvali, bile su po­ stignute n a š te tu izdržljivosti. A i kad se u II. st. sasvim ustalio običaj da se zidovi oblažu opekam a, b u k a od strop o štav an ja ili preventivnog ru še n ja zgrada n ije p re sta la isp u n jati G rad, a stan ari su insule n ep restan o strahovali da će im se kuća sru šiti n a glavu. P risjetim o se lju tite Juvenalove tirade: »Tko se boji, tk o se ikada u hladovi tom P renestu, u V olsinu što ga okružavaju šum oviti b re­ žuljci, bo jao da će m u se sru šiti k u ć a . . . Ali mi, m i sta ­ nujem o u gradu koji je sagrađen poglavito od greda, a k ad up ravitelj zazida kakvu sta ru nap uklinu, on pozove ljude da m irno spavaju p o d ruševinam a što im vise n ad glava­ ma.« S atiričar uopće n ije p re tje rao , a iz velikog b ro ja slič­ nih slučajeva, koje p re d v iđ a ju Digesta, dade se zak lju čiti kako su jad n e bile prilike što su izazvale njegov bijes. »Ako, na p rim je r, vlasnik iznajm i svoju kuću za 30.000 sestercija zak u p n ik u koji od sta n a ra izvuče p rih o d od 40.000 sestercija i zatim odluči da je sruši pod izgovorom da bi se ionako sam a srušila, zakup nik može po d n ijeti tužbu zbog o dštete. Ako je zgradu doista treb alo srušiti,, p otražitelj im a p ra v o tražiti da m u se v ra ti zakupnina i n išta više. Ako je p ak zgrada sru šen a zato da bi v lasn ik 41

m ogao izgraditi bolju i tako u n o sn iju , on m o ra zakupniku, koji je n a njegov zah tjev iselio stan are, isp latiti jo š i svotu za k o ju je ovaj tim iseljenjem bio prikraćen.« Ovaj te k st govori zaista sâm za sebe i o tv ara n am leti­ m ičan pogled u pravo stan je. S pom injući otvoreno od­ ređene pojave, ne ostavlja nikakve sum nje u njihovu uče­ stalost; a iz toga se može zak lju čiti da su kuće u carskom e R im u p ro p ad ale i bile ru šen e kao nekoć kuće u New Yorku. Te su kuće isto tako često gorjele, kao carig radsk e pod sultanim a. Lako bi izgorjele zato što su bile labave; zato što je tešk a g rađa stro po va zahtijevala u m etan je debelih drv en ih greda; zato što su p rijen o sn e grijalice, svijeće, dim ljive svjetiljke i zublje za noćnu ra sv je tu uvijek m o­ gle lako izazvati požar. K onačno i zato što se po katovim a, kao što ćem o vidjeti, oskudijevalo vodom . To su uzroci velikom b ro ju p ožara i brzini njihova širenja. S jetim o se lukavštine k o jo j se u p o sljed n jem stoljeću R epublike do­ m islio p lu to k ra t K ras kako bi se ok oristio šteto m p ro u z­ ročenom p ožarim a i povećao svoj ogrom ni im utak, č im bi saznao za nesreću, požurio bi na m jesto gdje se dogodila, obasuo b i očajnog vlasnika izrazim a žaljen ja zbog izne­ n ad n e p ro p a sti njegova im an ja i sm jesta bi po vrlo niskoj cijeni, m nogo nižoj od stvarne vrijedn osti, kupio zem ljište n a kojem je ležala sam o h rp a ruševina. Poslije bi s je d ­ nom sk u pin om svojih zidara, k oje je sâm naučio zanatu, sagradio n a isto m e m jestu novu kuću p rih o d i koje bi usko­ ro vratili i p rem ašili uloženi kapital. A kasnije, za vrijem e C arstva, k ad je August osnovao društvo vatrogasaca i noć­ nih stražara, K ras n ije n išta m an je usp ješn o provodio svoju tak tik u . Čak je i u doba T rajana, koji je toliko pazio na p ro v ed b u ured b i u G radu, požar bio novac od kojeg su živjeli R im ljani. B ogataš je strepio n ad svojim im u t­ kom i, da bi očuvao svoj ja n ta r, svoje bro n čane kipove, frigijske m ram o rn e stupove, m orao je im ati gom ilu robo­ va. S irom aha je požar iznenađivao u snu, u njegovu »pot­ krovlju«, gdje je on m islio sam o n a to kako će se živ ispeći. Svi su bili toliko ob uzeti strah o m od po žara da je Juvenal bio sp rem an ostaviti Rim sam o da bi se spasio. »O, k ad li ću m oći živjeti n a nekom m jestu gdje nem a v atre i gdje noću nem a uzbuna!« Jedva bi se m oglo reći da je p re tje ra o , je r to p o n av ljaju i pravnici. Od U lpijana 42

saznajem o da n ije bilo dana u carskom e R im u bez neko­ liko požara: p lu rim u s uno die incendiis exortis. Š to je bilo m an je n a m je šta ja to je i šte ta bila m anja. S irom asi po stanovim a, p o p u t izm išljenog Ukalegona k o ­ ga je Juvenal ironično obdario im enom jednog T rojanca iz Eneide, kad su bili upozoreni n a vrijem e, n a brzin u bi negdje »sklonio svoje tralje«. B ogati su u takvim p rilik a­ m a gubili m nogo više je r nisu m ogli kao on sp asiti svoju im ovinu u jed n o m svežnju. Ipak, i oni su, osim m ram o r­ n ih ploča i b ro n č an ih kipova, im ali vrlo m alo pokućstva, v rijed n o st kojega nije b ila u b ro ju i veličini, nego u skupocjen osti m a te rija la i izuzetnosti oblika. M ilijunaš o k o jem u govori Juvenal u ulom ku što sam ga p rije naveo, poduzim a toliko m je ra opreza zato da bi sačuvao u m jetn ičk e p red m ete i n ak it, a ne ono što mi danas nazivam o n am ještajem . P okućstvo svih R im ljana sastojalo se od k reveta n a kojim a su spavali noću i odm a­ rali se poslijepodne, n a kojim a su jeli, p rim ali posjete, čitali i pisali. S irom ašniji su bili zadovoljni ležajem sa slam njačom sazidanim uza zid. O stali su ih im ali toliko više i toliko ljep ših koliko su bili bogatiji. Lectuli, m anji kreveti za sam o jed n u osobu bili su n ajb ro jn iji. L ectus genialis je krevet za dvije osobe, b račn i par. Triclinia je k revet u blagovaonici za tri osobe. Oni što su željeli poka­ zati koliko su b ogati i zadiviti bližnje, im ali su krevete za šestero. Bilo je kreveta izlivenih od bronce, a najviše onih izrađenih sam o od drva, bilo od hrastovine i javora, bilo od sm rdljike, od klekovine ili od egzotičnog drva s valo­ vitim p ru g am a i s o d sjajim a u tisuću b oja odjednom , po­ p u t paunova p e rja : lecti pavonini. Bilo je kom biniranih k reveta s drvenim okvirom i b rončanim nogam a, ili pak s nogam a od b jelo k o sti i brončanim okvirom . Bilo ih je od drva s um ecim a od kornjačevine i od bronce u k o ju je bilo ugrav iran o sre b ro i zlato. Bilo ih je čak i od sam og sreb ra, kao u T rim alhiona. K revet je bio najvažniji dio pokućstva, i u gospodskoj kući i u pro letersk o m stanu, a bilo je R im ljana koji su od n a m je šta ja kupovali i u p o tre b ­ ljavali gotovo sam o krevete. N jihovi stolovi n isu im ali n išta zajedničkog s našim a. M asivne stolove sa četiri noge, p o p u t naših, počeli su u p o treb ljav a ti tek posredstvom k rš­ ćanskog kulta. U doba ranoga carstva, m ensae su bile ili m ram o rn e ploče n a jednoj nozi n a kojim a su bili izloženi

n ajd rag o cjen iji p red m eti u kaići (cartibula), ili paik okru­ gli drveni ili brončani stolići sa tri ili četiri p o k re tn a trapezofora, ili obični tronošca s m etalnim i sklopi jivim noga­ m a k oje su završavale lavljim šapam a. O statak a stolica p ro nađ eno je jo š m an je nego stolova. Razlog je u tom e što im n isu tre b a le je r su objedovali i radili ležeći. Naslo­ n jač ili th ro nus s p riru č je m bio je rezerviran za božan­ stvo; stolica s više ili m an je nagnutim naslonom , cathedra, uopće se n ije u p o treb ljav a la u p riv atn im kućam a; sam o su se n eke o tm jen e žene, k oje Juvenal kudi zbog nehajnosti, običavale trom o izvaliti u n jih, a tekstovi ih opisu­ ju na od ređen om e m jestu sam o u dvjem a kućam a: u dvo­ ran i za p rim a n je Augustove palače — »Uzmi stolicu. Čina«, što je naš C orneille izravno preuzeo iz S enekina opisa — te u spavaonici (cu b icu lu m ) P lin ija M lađeg gdje je on po­ zivao svoje p rija te lje n a razgovor. D rugdje se p o jav lju je sam o k ao a trib u t u čitelja u školi, ili svećenika koji služi ob red u h ram u , poglavara nek ih egzotičnih poganskih sek­ ta i k asn ije kršćanskog svećenika; p rem a tom e, m i sm o s razlogom p reu zeli njihovu riječ cathedra za n aše katedre. R im ljani su se za svakodnevne p o treb e služili klupam a (scam na, subsellia) ili stolčićim a bez naslona (sellae) koje su nosili sa sobom i koji su bili sklopljivi, čak i kad su bili »kurulski« ili od bjelokosti, p o p u t stolaca m agistrata, ili zlatni p o p u t stolca Ju lija Cezara. Osim kreveta, nužno se pokućstvo sasto jalo od prevlaka, sagova, pokrivača i ja stu k a k oje su p ro stirali ili stavljali po krevetim a, uz sto­ love, n a klupe i stolce, ali i n a u k ra sn e p red m ete i posu­ đe. S reb rn o je posuđe bilo toliko svakidašnje da je Marcijal ism ijavao gospodare koji zbog šk rto sti n isu poklonili priliko m S atu rn ali ja svojim štićenicim a b arem p e t libri sreb rn in e (m alo više od kilogram a i pol). Glineno su po­ suđe u p o treb ljav ali sam o n ajsiro m ašn iji. Bogati su im ali m ajsto rsk i u k rašen o posuđe, blistavo od pozlate i opto­ čeno drag im kam enjem . Dok čitam o neke antičke opise, za slje p lju je nas sjaj po p u t onoga iz kakve priče u Tisuću i jed n o j noći, onaj blistavi o k v ir p o p u t onoga u kojem još živi Islam , u velikim golim p ro sto rijam a gdje se bogatstvo m jeri izobiljem i dubinom divanâ, sjajem dam as ta, zlatni­ ne i b ak reno g p o suđa s ug rav iran im šaram a, dok nem a ni trag a onom e bez čega se danas na Zapadu ne može zam i­ sliti udobnost.

O svjetljenje je, prim jerice, bilo m anjkavo i u najudobnijim rim skim kućam a: n e zato što njihovi široki prozorski otvori nisu bili u određene s a te p replavljeni svjetlom i zrakom za k o jim a m i čeznem o, nego zato što u određene sate ili uopće n isu p ro p u štali n i svjetlo ni zrak, ili je u n ji­ m a hilo suviše svjetla i zraka. K raj pro zo ra nastam b i u via Biberatica, n a T rajanovoj tržnici, i u Casa đei D ipinti u O stiji nisu p ro n ađ en i kom adi tin jc a n iti k rh o tin e stakla, što je dokaz da ti prozori nisu b ili od tan k ih p ro zirn ih ka­ m enih pločica (lapis specularis) k o jim a su neke im ućnije o bitelji ograđivale k atk ad , u doba C arstva, ložnicu, kupao­ nicu, v rt ili čak nosiljku; nisu bili ni o d kom ada debelog i m utnog stak la k oje m ožem o v id jeti n a prozorčićim a term i u P o m pejim a i H erk u lan u m u gdje su te nep ro p u sn e pregrade zadržavale toplinu, a da ipak nisu stvarale p o tp u ­ n u tam u. S tanovi su po svoj prilici bili ili slabo zaštićeni tk an in om ili kožam a kojim a se poigravao v je ta r i m latio ih plju sak , ili p re d o b ro zaštićeni drvenim kapcim a s je ­ dnim ili dvam a k rilim a koji p ak n isu p ro p u štali svjetlost. S ta n ar je, bio on konzul ili P linije M lađi, d an ju m orao ili d rh ta ti, ili se skloniti od oluje iza ta k o guste zavjese da kroz n ju n ije m ogao p ro d rije ti ni b ljesak m unje. Poslovi­ ca kaže da v ra ta m o ra ju b iti otvorena ili zatvorena. U rim ­ skoj kući p ak pro zo ri nik ad a nisu sm jeli b iti ni sasvim otvoreni ni sasvim zatvoreni, a stan arim a zacijelo nisu pružali zadovoljstva kakva n am a p ru ž a ju prozori naših stanova, m a k a r su njihovi bili b ro jn i i veliki. Insula je im ala i m anjkavo grijan je. B udući da nije im ala a trij, a stanovi su se pokrivali, n ije se moglo upo­ trije b iti ognjište kakvo su im ali seljaci u sre d svojih koli­ b a s otvorom na krovu kroz koji su izlazile iskre i dim. Bila bi ipak velika zabluda vjerovati da je insula im ala centralno g rijan je, koje joj je pogreškom pripisano. To­ plinske instalacije ostaci kojih su se sačuvali u m nogim ruševinam a n ik ad a nisu im ale takvu nam jenu. S jetim o se od čega su se sastojale: prvo, od u re đ a ja za zagrijavanje — h ip ak au sta — ko ji su činile je d n a ili dvije peći p u n je­ ne drvom , drvenim ugljenom , suhim gran jem ili travom , te kanal kojim je toplina zajedno s čađi i dim om p ro d ira la u p o k ra jn ji hip o k au st; zatim , od toplinske kom ore — hipokauze — s p aralelnim nizovim a stupova o d opeke oko ko jih su toplina, čađ i dim kružili i obavijali ih; napokon. 45

tu su taile zagrijavane dvorane sm ještene, ili, bolje, obje­ šene iznad »hipokausta« koje su se zbog toga zvale suspen ­ surae. Bez o b zira n a to d a li su s »hipokaustom « bile ili nisu bile povezane šupljinam a u svojim zidovim a, suspen­ surae su od njega bile odvojene čvrstim podom , od reda opeka, sloja gline i kam ena ili m ram o rn e tarace, koji je sprečavao p ro d o r neugodnih i štetn ih p a ra i usporavao za­ grijavanje. V idim o da je u tom u re đ a ju zagrijavana površi­ na susp en su ra bila jed n ak a površini h ip o k au sta te da je njegova u p o treb a zahtijevala isto toliko ili više hipokauza, to p lin sk ih kom ora, nego hipokausta. Iz toga proizlazi da taj sistem n ije bio centralno g rijan je i da se n ije mogao p rim ijen iti u zgradam a n a katove. U staro j Italiji, takav je sistem zagrijavao cijelu zgradu sam o ako se sastojala od jedn e jed in e p ro sto rije kao ona što je 1929. god. otko­ p an a u R im u, izm eđu Velikog i Cezarovog forum a. D ru­ gdje je taj sistem uvijek zagrijavao sam o m aleni dio zgra­ de: kupaonicu, kao u n ajb o ljim vilam a u P om pejim a, ili caldarium jav nih k upališta, dok m u n em a ni trag a ni u jednoj zgradi na katove ko ju znam o. štoviše, ne sam o da rim sk a insula n ije im ala toplinsk ih u re đ a ja nego n ije im ala ni dim njaka. U P om pejim a su sa­ m o neke p ek a re im ale peći d opunjene jedno m cijevi nalik n a n aše cijevi za odvod dim a s kojim a je ne bism o mogli p o isto v jetiti; od dviju pronađenih, jed n a je toliko o k rn je­ n a da ne znam o kam o je vodila, a druga nije d opirala do iznad krova, nego do kupaonice n a p rvo m e katu. Takve cijevi n isu bile otkrivene ni u vilam a u P om pejim a, ni u onim a u H erkulanum u, a ni u kućam a u O stiji koje su v jern a k o p ija rim ske insulae. Iz toga valja zaključiti da su se sve nam irnice — osim k ru h a i pogača pečenih u zatvo­ ren im p ećim a — polagano kuhale na grijalicam a i da su lju d i za za štitu od hladnoće im ali sam o žeravicu iz g rijali­ ca. Te su grijalice bile prenosive ih pokretne. Neke su bile v ješto i m aštov ito izrađene od b a k ra ili bronce, ali m ajsto r­ ska izrad a n ije m ogla n ad o m jestiti slab učin ak zbog ni­ skog stu p n ja tehnologije. N ije bolje bilo ni u otm jenim rim sk im obitavalištim a u kojim a je, osim toga, k atk ad p ri­ je tila op asn o st od otrovnih plinova koji su p ro d ira li za­ jed n o s dim om , što se n ije uvijek moglo izbjeći d u g o traj­ nim isušivanjem , odnosno p reth o d n o m karbonizacijom go­ riva (ligna contilia, acapna). Za o štra vrem ena, što je u

zim sko doba n a sre ć u bilo rije tk o , stanovnici staro g a Ri­ m a mogli su o g rijati svoje uk o čen e p rs te sam o n ad že­ ravicom . Uza sve to, insula je bila slabo o p sk rb ljen a vodom , p re m d a se općenito v je ru je u su p ro tn o . Z aboravlja se da su R im ljani zam islili dovod vode n a tro ša k države kao isključivo jav n u uslugu, dok je p riv a tn i in tere s bio od po­ četk a isključen, a tako je ostalo i u doba C arstva, ađ u su m populi, kaže F ro n tin . Svježinu ap en in sk ih izvora širilo je po R im u č e trn a e st vodovoda. N jim a je, p re m a Lancianijevoj pro cjeni, dnevno p re tje calo m ilija rd u lita ra vode do 247 rezervoara, castella, iz k ojih se p re ta k a la u fo n tan e što su nekoć, kao i danas, ispunjavale R im svojim žuborom i svi­ jetlim m lazevim a. Voda što se odlijevala iz fo n tan a odvo­ đena je debelim olovnim cjevovodim a do p riv atn ih zgra­ da koje nisu, kako sm o m i rad o zam išljali, poznavale p re d ­ nost izvorske vode. V aljalo je čekati T rajan ov p rin c ip a t i vodovod — aqua Traiana — koji je on svečano otvorio 24. lip n ja 109. god., da bi izvorska voda stigla do četvrti n a desnoj obali T ibera koje su d o tad a m orale b iti zado­ voljne zdencim a. P oslije toga, čak su i na lijevoj obali sa­ m o zem ljoposjednici mogli, uz nap latu , dobiti od cara dozvolu za p rik lju č a k n a castella njegovih vodovoda, ali isključivo u osobne svrhe. Te skupe dozvole m ogla je uprava, b arem do p očetka II. st., opozvati i bezobzirno ukinu ti n a sam dan sm rti koncesionara. č in i se, štoviše, da su ti p riv atn i p rik lju čci bili ograničeni sam o n a p ri­ zem lje n ajam n ih zgrada koje su uzim ali u zakup prven­ stveno im ućni građani. U O stiji, n a p rim jer, k oja je kao i susjedni Rim im ala vodovod, g radske i p riv atn e cjevovode, ni u jednoj zgradi n isu otkriveni stupovi koji bi om ogu­ ćavali p ren o šen je izvorske vode do katova. U starim spi­ sim a, bez obzira n a epohu u kojoj su nastali, nem a ničega što bi upućivalo n a to da su postojali. Već u Plautovim ko­ m edijam a, gospodar kuće pazi na to da posluga svakoga dana napuni vodom osam do devet velikih vrčeva (dolia) od bronce ili gline, je r je stalno m orao im ati toliku zalihu. U doba C arstva, p jesn ik M arcijal ostaje, i p ro tiv volje, rob pum pe sa svinutim drškom k oja k ra si dvorište nje­ gove kuće. U Juvenalovim Satiram a, vodonoše (aquarii) sm a tra ju se najvećim ološem m eđu robovim a. Pravnici iz prve polovice III. st. sm a tra ju ih tako nužnim za zajedni47

čki život u svakoj zgradi d a oni čine, tako reći, dio n je i prelaze zajedno s njom , kao v ra ta ri (ostiarii) i čistači (zetarii), u p o sjed onoga kom e p rip adn e. S ta rješin a pretorija Pavao nije zaboravio u svojim u p u tam a starješin i vi­ gila, p o d sjetiti tog zapovjednika rim sk ih v atrogasaca kako j e njegova dužnost u p o zo riti sta n a re da u svojim stanovi­ m a m o ra ju uv ijek im ati p ri ru ci vode kojom b i se mogao u g asiti po žar u začetku: u t aquam u n usquisque inquilinus in cenaculo habeat iu b etu r adm onere. Da su R im ljani iz doba carstv a mogli, kao n aši suvrem e­ nici, sam o od v rn u ti slavinu d a bi voda obilno p o tek la u slivnik, to bi upozorenje očito bilo suvišno. M eđutim , sam a činjenica što je Pavao m orao n a to up o zo riti p okazuje da je voda iz vodovoda dolazila sam o do p rizem lja, osim u nekoliko iznim nih slučajeva k o je ćem o razm o triti kasnije. K orisnici go rn jih stanova m orali su ići po vodu do najbliže fontane. Š to je stan bio n a većoj visini to je i n ap o r b io veći, a što je bliže bio p o tk ro v lju to je teže bilo o d ržav ati čistoću. O sobito su bili pogođeni p u čk i stanovi n a po sljed n jim katovim a u k o jim a je zbog drvenih p reg ra­ d a i podova p ra n je bilo n u žnije nego u drugim a. B udući da n ije bilo kanalizacije, osim u p re d u v je ren jim a suviše opti­ m ističn ih arheologa, ru b lje se n ije moglo d obro isp irati p a se u stanovim a gom ilala p rlja v štin a kojoj su napokon neizbježno m orali podleći. N em am nikakve n am jere om alovažiti d ivljenje koje zaslu žu je m reža kan ala što su odvodili u T iber g radsku nečistoću. Počela se grad iti u VI. st. pr. n. e., stalno se p ro ­ širivala i p oboljšavala u doba R epublike i C arstva, a za­ m išljen a je, izvedena i održavana na tak o zavidnom stu ­ p n ju da se nekim dijelovim a moglo prevoziti sijeno. Agripa, koji je m ožda najviše p ridonio od ržavanju prohodnosti i čistoće kan ala om ogućivši izlijevanje viška vode iz vo­ dovoda kroz sedam cijevi o djednom — m ogao ih je sve lako p replov iti u barci, štoviše, kanali su bili tak o solidno izg rađeni da je n a jp ro stra n iji i ujed no n a jsta riji, cloaca m axim a ■ — koja je p o stala glavni kolek to r n a p o d ru č ju od F o ru m a do podnožja Aventina — završavao u rijeci, u vi­ sini P onte rotto, čineći po lu k ru žn i luk p ro m je ra p e t m e­ tara ; njegov se patino m p re k riv en ali nenačeti svod dobro drži n a tom m jestu već dvije tisuće i p etsto godina. Ta je m reža k an ala snažno rem ek-djelo odvažnog i strpljivog

rim skog p u k a koji se ko ristio iskustvom E tru šča n a u isu­ šivanju m očvarnog zem ljišta. Ne m ože se ipak; o sporiti da ga sta ri R im ljani, u n ato č tom e što su im ali h ra b ro sti da ga započnu i strp ljiv o sti da ga dovrše, nisu znali u p o trije ­ biti onako kako bism o to učinili m i n a njihovu m jestu. Oni uopće nisu isk oristili m ogućnost k o ju im je ta m reža ka­ nala p ružala za održavanje gradske čistoće, zdravlja i do­ ličnog izgleda stanova. P rem d a im je taj o b jek t služio za sk u p ljan je nečistoće iz p rizem lja zgrada i ujed n o iz jav n ih zahoda sm ješten ih izravno n a n jem u, očito im n ije stalo do toga da ga povežu s priv atn im zahodim a u stanovim a. U P om pejim a je bilo sam o nekoliko vila iz čijih je zahoda na katovim a ne­ čista voda m ogla o tjecati u kanal, bilo kroz cijev k o ja ih je povezivala sa cijevim a odozdo, bilo posebnim odvodnim sistem om . V jerovao sam god. 1910. da sam u dvije ili tri dvorane iz če tv rti dokova u O stiji ugledao odvodne cijevi. Moje tad ašn je o b jašn jen je tih cjevovoda sasvim je nepouz­ dano; nisu n ik ak o mogli n astati tako kasno je r su bili n a­ činjeni od vrlo grubih kom ada kam ena, a bili su stiješnjeni u k u tu tabernae i povezani s tlom s pom oću sokla od opeke isto tako loše sazidanog. B udući da se nije dublje otkopavalo, ne m ože se tv rd iti da su te cijevi p ro d irale u suteren. G ornji dijelovi sek to ra k o p an ja, k ojem u p rip a ­ daju, srušili su se pa čak nism o sigurni da su vodili iznad drvene preg rad e tabernae. N apokon, budući da ih n ije bilo u n ajp o zn atijim zgradam a (insulae) u O stiji, a ni u do­ sad istraženim ruševinam a u R im u, m oram o p rih v atiti tv rd n ju o p ata T hédenata koji je p rije trid eset p et godina bez d voum ljenja zaključio da gradski kanali n ikada nisu bili povezani sa stanovim a u n ajam n im zgradam a. N ajbo gatiji su građani, dakako, prošli bolje. Ako su živjeli u posebnoj obiteljskoj kući, m ogli su slobodno dati da im se n a njezinoj razini u red i zahod. U nj je stizala voda iz vodovoda, a, u najgorem slučaju, ako je kuća bila u daljen a od p rik lju čk a, nečistoća je padala u ru p u ispod zahoda, k oja p o v rh svega, nije bila dovoljna duboka i p ro ­ p u sn a, kao ni ona što je godine 1892. otk o p an a k raj crkve San P ietro in Vincoli. Trgovci gnojivom dobili su, jam ačno pod V espazijanom , o dobrenje da odvoze nečist iz tih ja ­ m a. Ako su im ućni građani stanovali u najam noj zgradi, im ali su jed n ak e p red n o sti je r su mogli zakupiti prizem lje, 4

R im u ra z d o b lju n a jv išeg u sp o n a c arstv a

49

k oje se zato i zvalo đom us. S iro m ašni su m orali svaki p u t p re trč a ti d o b ar kom ad p uta. U svakom slučaju, m orali su izlaziti iz kuće. Ako n isu m orali paziti i n a n a jsitn ije iz­ datke, m ogli su se uz n ap latu k o ristiti zajedničkim zahodi­ m a k o jim a su uprav ljali zakupnici, conductores forica­ rum . Popisi u Regionarim a p o k azu ju da je javnih zahoda bilo m nogo p a je zacijelo i k o risn ik a bilo mnogo. U Trajanovu R im u, kao i danas u nekim od naših n ajzao stalijih sela, ogrom na većina stanovnika im ala je n a rasp o lag an ju sam o javne zahode. Ali u sp o re d b a ne ide d alje od toga. Zahodi staro g a R im a — dovoljno je da se sjetim o onih u P om pejim a, Tim gadiju, O stiji te foricae u sam om e Rim u, izm eđu Velikog i Cezarovog forum a, o kojoj sam već go­ vorio i k o ju je zimi zagrijavao jed an h ip o k au st — zb u n ju ­ ju nas dvostruko. Javni su u punom značenju riječi, poput vojničkih ja m a u polju. U n jim a su se lju d i bez u stezan ja sastajali, razgovarali, očekivali poziv za večeru. Istodobno su puni suvišnih u k ra sa od k o jih sm o ih mi p o šted jeli i koje nism o navikli vid jeti n a takvim m jestim a. Oko polu­ k ru g a ili p ravok utnika, elegantno izvedenih, n ep restan o je tek la voda jarc im a isp red k o jih je bilo postavljeno dvadesetak sjedala. Ta sjedala bila su od m ram ora, a otvor na ploči uokvirivali su stupovi u obliku du pina koji su isto do b no služili kao naslon i pregrada. N erijetk o su u nišam a iznad n jih stajali kipovi ju n a k a ili bogova, kao n a P alatinu, ili p a k žrtvenik F ortune, božice koja daje zdrav­ lje i donosi sreću, kao u O stiji; često je p ro sto riju oživ­ ljavao i žu b o r vodoskoka, kao u T im gadiju. M oram o p ri­ znati da nas zb u n ju je ta u p ad ljiv a m ješavina uglađenosti i n ep risto jn o sti, da nam je stra n taj svečani i raskošni dek or kao i intim no oph ođenje aktera. P risjećam se p ro ­ tiv svoje volje m edresa iz XV. st. što sam ih p o sjetio u Fezu u čije zahode, obložene izvanredno sladunjavim štu ­ kom i n atk riv en e čipkastim stropom od cedrovine, tak o­ đ er može sta ti gom ila ljudi. I, n ajedno m se pojavi osjećaj da će se R im — gdje su čak u carskoj palači zahodi, u k ra ­ šeni i veličanstveni p o p u t sv etišta pod kupolom , im ali po tri m jesta — da će se ta j m istični i vulgarni Rim , grad u m jetn o sti i tjelesn ih užitaka, bez u stru ča v an ja i stida negdje daleko od nas, na k ra ju M agreba, sastati s epohom M arini da.

U javne zahode n isu ulazili šk rtice i sirom ašni. Ovi pos­ ljed n ji pazili su da ne ostave n i je d a n as zak up nik u fo ­ ricae. R adije su up o treb ljav ali posebn o za tu svrhu o k rn je­ ne ćupove što ih je v aljar iz susjedstv a, koji je od Vespazijan a kupio dozvolu da ih postavi isp red svoje radionice, besplatno davao isp u n iti u rin o m što m u je bio p o treb a n u njegovu poslu. Ili su p ak ju rili niz stepenice da b i isp ra­ znili posude (lasana) i stolice s otvorom (sellae pertusae) u bačvu ili d olium po d stu bištem . Ako im to gospodar insulae n ije dopuštao, p re o sta ja lo im je obližnje đ u b rište. N aim e, u Cezarovu Rim u, kao u nekom zapuštenom zaseoku, d o sta je u lica bilo isp u n jen o sm rad om iz tih jam a za sm eće (lacus), tako da je K aton S ta riji za vrijem e svog cenzorstva n ared io da se one poploče, a ta d a je dao i da se očiste kloake i provedu do ispod Aventina. U Ciceronovo i Cezarovo doba još je bilo tih jam a: L ukrecije ih spo­ m inje u svom djelu De natura rerum . D vjesto godina ka­ snije, pod T rajanom , moglo se vid jeti kako žene, koje su odlučile da se oslobode svoje djece, o stav ljaju u njim a svoju novorođenčad, što im je om ogućivao jed an b arb arsk i zakon. Istodobno se moglo vid jeti kako se ugledne žene ucviljene zbog nep lod nosti p rik ra d a ju do te djece da bi prijev aro m zadovoljile želju za očinstvom duboko usađenu u srcu svojih lak o vjernih muževa. Bilo je p ak i takvih ku­ ka vaca kojim a su te sm ećare bile i suviše u daljene p a su, da bi se po šted jeli od za m a ran ja i h o dan ja, sadržaj svojih posuda za nuždu b acali kroz p ro z o r n a ulicu. S tradavali su prolaznici koji bi se n ašli n a p u ta n ji kojom je prolazio taj užas. U prljani, ili čak ozlijeđeni, kao u Juvenalovoj satiri, bih su p rim o ran i da zbog toga podnesu žalbu p ro tiv ne­ poznatih. N a m nogim m jestim a u Digesti, pravnici se uopće nisu ustezali da opišu takve p re k ršaje, da ih p rijav ­ lju ju sucim a, da traže počinitelje i da o d ređ u ju visinu o dštete žrtvam a. U lpijan niže p retp o stav k e kako bi lakše o tkrio krivca. »Ako«, kaže on, »stan (cenaculum ) dijeli ne­ koliko stan ara, žalba se podnosi p ro tiv onoga ko ji boravi u dijelu stan a iz kojeg je tekućina prolivena. Ako sta n a r daje dio stan a u p o d n ajam (cenaculum exercens) a p rito m za sebe zadržava veći dio stana, onda je sam o on odgovo­ ran. Ako, nap rotiv , s ta n a r daje stan u p o d najam a za sebe zadržava sam o m an ji p ro sto r, b it će okrivljen i on i nje­ govi p o d stan ari. Tako će biti i on da kad je u d arac ili mlaz 51

došao s balkona.« U lpijan ip a k ne isk lju ču je p ojedinačnu krivicu, ako se ona istragom u tvrdi, p a poziva p re to ra da sudi pravedno i odm jeri kazne p re m a težini štete. Na p rim jer, »kad tijelo nekog slo bo dnjaka p re trp i ozljede od kakvog p ro jek tila izbačenog iz kuće, sudac m o ra žrtvi prizn ati, osim naknade liječničkih i d ru g ih tro ško va za li­ ječen je, i v isin u zarade k o ja jo j je bila i b it će oduzeta zbog nespo sob no sti za rad«. M udri p ropisi, m oglo b i se povjerovati da se n jim a n a d a h n ju je naše kazneno pravo. Ipak, u zbilji se nisu d o k ra ja prim jenjivali. U lpijan, nai­ me, završava jed n im og raničenjem koje bi, da ga naši sudovi p rih v ate, brzo ispraznilo klinike za estetsk u k iru r­ giju, ali jed n o stav n o st i sm irenost njegovih riječi pokazuje da ga je vodio plem enit osjećaj za ljud sko dostojanstvo: »Ozljede i nagrđ enost koji m ogu o stati nakon tih ozljeda neće se pro cjen jivati, je r tijelo slobodna čovjeka nem a cijene.« Ova se — ne tako česta — p lem enita m isao uzdiže po put cvijeta iznad kaljuže, ali nam i otežava snalaženje u p ri­ zoru što ga nazirem o izm eđu b ro jn ih i vještih analiza prav­ nika. I naše velike gradove zam raču je bijeda, p rlja neči­ stoća ja d n ih nastam b a, sram o te poroci koji ovdje niču. Guba što ih nagriza ipak je, najčešće, ograničena n a zlo­ glasne četv rti iz kojih se obično ne širi dalje. Čini se, n a­ protiv, da su sva p o d ru č ja carskoga R im a nalikovala na B abitt i Soho. Svugdje u grad u bilo je kuća k o jih se vla­ snici nisu željeli izravno baviti poslovim a oko u n a jm lji­ vanja, p a su stanove na katovim a, uz n ajm an je onoliku n ak n ad u kolika se dobivala za do m us u prizem lju, davali na p e t godina u zakup pravim stru čn jacim a za izrabljiva­ nje. Glavni s ta n a r nije im ao baš lagan posao. M orao je održavati stanove, p o p u n iti ih i sm jestiti ljude, a budući da ih je izdavao n a godinu dana, m orao je svaka tri m je­ seca u b ira ti najam ninu . Sve te m uke i rizik naplaćivao je, dakako, m noštvom povlastica koje je sam uživao. Poviše­ nje sta n a rin a v ječna je tem a jadikovki u rim skoj k n ji­ ževnosti. G odine 153. p r. n. e. bile su tako velike da je jed an k ralj u progonstvu m orao s jed nim slikarom podi­ jeliti svoj stan kako ga iz njega ne bi istjerali. U Ceza­ rovo je doba n ajniža stan arin a iznosila 2.000 sestercija. U D om icijanovo i Trajanovo doba, moglo se novcem jed ne stan arin e lako pribaviti vlasništvo ljupkog i svježeg ima-

n ja u Sori ili Frosinoneu. S ta n ari glavnog stan ara, p ri­ tisn u ti neizdrživim teretom , m orali su, da bi se izvukli, i sam i davati u p o d n ajam sve sobe u svojim stanovim a ko­ je im nisu bile p rijek o potrebne. U gotovo svim zgradam a, što) su stanovi bili n a višim katovim a, to je teže bilo u n jim a disati zbog p re n atrp an o sti, a i sve b estid n iji je bio u n jim a život zbog izm iješanosti spolova. K ad je prizem lje bilo podijeljeno n a tabernae, one su bile pune rukotvoraca, p rep rodavača i k rč m a ra n a zlu glasu, p o p u t onog deversitora iz insulae ko ju je opisao P etronije. Ako se prizem lje u po trebljavalo za stanovanje, zauzim ao ga je sam o jedan povlašteni p o sjed n ik sa svojom obitelji. Ali i u jed n o m i u drugom slučaju, iznad p rizem lja su bili stanovi k oje je m alo-pom alo preplavljivala m asa lupeža, stanovi u kojim a su bile zgnječene cijele obitelji, u kojim a se p o stupno sk u p ljah u p rašin a, otpaci, sm eće, i p o kojim a su, napokon gmizale stjenice tako da se je d a n nevaljali dječak iz Satirikona, skrivajući se ispod ležaja, m orao stisn u ti uza zid sav crn od gam adi. Zgrade za stanovanje, bilo da je riječ o otm jenim o biteljskim k ućam a ili najam n im zgrada­ m a — tim konačištim a k o ja su m orala im ati a rm iju robo­ va i p o rtira p o d zapovjedništvom jednog rop ski odanog nadglednika kako bi se m eđu njegovim užasno izm iješanim sta n a rim a održao re d — rije tk o su bile poredane duž jed ne avenije, a najčešće su se tiskale u lab irin tu uspona m anje ili više uskih, vijugavih i m račn ih ulica i uličica, gdje je »m ram or« palača blistao u sjeni razbojničkih spilja. III — ULICE I PROMET U RIMU

K ad bi se moglo u darcem čarobnog štapića razm rsiti splet rim skih putova i onda te putove sastaviti, njihova bi u k u p n a dužina, p re m a m jere n ju izvršenom 73. god. n. e., k ad su cenzori bili V espazijan i Tito, iznosila 60.000 stopa, tj. 85 km. P linije S ta riji, p ro m a tra ju ć i u m islim a to odm o­ tavan je ulica i uz n jih visoke rim ske zgrade, bez dvoum lje­ n ja je, uzbuđen od ponosa, izjavio da u svijetu nem a gra­ da kojii bi se veličinom m ogao u sp o re d iti s Rim om . Ip a k je tu riječ o kvantitativnoj veličini k oja je n astala sp ajan jem teško uskladivih elem enata, je r čim bism o te visoke zgrade p re sta li zam išljati poredane uz im aginarnu ravnu crtu , 53

koju je Plini je povukao n a svom pergam entu, m reža uporabljivih ulica izgubila bi se n a te re n u u sićušnom n erazm r­ sivom sp letu u kojem bi ogrom ne zgrade sam o povećale ne­ snalaženje. Upravo tom kaosu skučenih, krivudavih ulica, koje kao da su bez ikakvih pravila u crta n e u gom ilu ogrom ­ nih zgrada, Tacit p rip isu je lakoću i brzin u kojom se stra h o ­ viti požar p ro širio R im om 64. god. n. e. Ako je pak N eron, izvuikavši iz toga pouku, nam jeravao un išten e blokove zgra­ da obnoviti p rem a racionalnijem planu, u p rav iln ijim nizo­ vim a i s većim razm acim a, sve u svem u, prom ašio je cilj. R im ske ulice, u cjelini, činile su sve do k ra ja carstva više neorgansku gom ilu nego slobodno u p orabljiv sustav. Za­ držale su tragove dalekog vrem ena u kojem su nastale i ra ­ zlike iz jo š davnijeg vrem ena, p rije no što su i bile za­ crta n e u naseljim a, razlike što su p ostojale m eđu putovi­ m a za p ješak e, itinera, putovim a kojim a su m ogla proći sam o jed n a kola, actus, te putovim a kojim a su m ogla ići u sporedo ili se m im oići dvoja kola, via u pravom sm islu riječi. Od m noštva rim sk ih ulica, sam o su dvije u n u ta r starih rep u b lik an sk ih zidina s pravom nosile naziv via: via Sacra i via N ova, od kojih je jed n a prolazila kroz Forum , a druga p o re d njega, a obje n am se danas čine nevažnim a. Takav je naziv zasluživalo jo š dvadesetak putova koji su vodili od v ra ta zidina p rem a p e rife riji četrn aest p o d ru čja i d alje u Italiju : via Appia, via Latina, via Ostiensis, via Labicana itd. Š irina im se kreće od 4,80 do 6,50 m , što p okazuje da se nisu m nogo p ro širili od vrem ena k ad im je Zakonikom D vanaest ploča određena m aksim alna širina od 16 stopa = 4,80 m. Većina drugih, pravih ulica (vici), jed v a je dosezala tu širinu, a dosta je bilo užih, običnih prolaza — angiportus — ili staza — sem itae — kojim a je bila p ro p isan a n ajm an ja širin a od 10 stopa = 2,90 m kako bi sučeljeni vlasnici mogli n a katovim a istak n u ti balkone. Uskoća ulica p ričin jala je to veće poteškoće što su one više krivudale i što su m orale svladati jače strm in e »se­ dam brežuljaka«, po čem u su dobile im e d iv i koje nekoli­ cini od n jih priliči: clivus C apitolinus, clivus A rgentarius itd. N apokon, budući da su bile prep u n e o tp ad ak a bacanih iz okolnih kuća, nisu bile tako dobro očišćene kako je to Cezar p ro p isao svojim zakonom , n iti su im nogostupi i kolnici bili popločani, m ak ar je d ik ta to r i to naredio istim zakonom .

V alja ponovo p ro č ita ti taj glasoviti tek st u rezan na b rončanoj ploči iz H erakleje. Cezar p rijeteć im tonom pozi­ va vlasnike k uća uz javni p u t d a ga isp red svojih v ra ta i zidova očiste, a edila, u čijoj je nadležnosti četvrt, pozi­ va da u slu čaju neprid ržav an ja p ro p isa provede prisilni rad, p u tem potčinjenog im enovanog n a uobičajeni način prilikom državnih pogodbi, po cijeni u n a p rije d utvrđenoj n a dražbi, a k o ju će p la titi p re k ršite lji i k oja će se pove­ ćati za polovicu u slučaju n ajm an jeg zak ašn jen ja u isplati. Zapovijed je bezuvjetna, a kazna neum oljiva. Ipak, cijeli je taj po stu p ak , m a kako je vješto bio zam išljen, za h tije­ vao n ajm an je deset dana i zbog odg ađ an ja najčešće nije bio djelotvoran. D obra skupina čistača koje bi edili iz­ ravno okupili i zaposlili zacijelo bi brže i bolje obavila posao, ali nem a nikakvih znakova da je i toga bilo. Po­ m isao da bi država m ogla p re n ije ti ovlaštenje i odgovor­ n o st za takav posao n a privatnike, n ije pala n a u m ni jed nom R im ljaninu p a ni genijalnom Ju liju Cezaru. Isto tako, zbog toga što n ije bilo odgovarajućih službi, ni m a­ g istratim a n ije nik ad a pošlo za rukom , un ato č njihovoj b u d n o sti i revnosti, da ulicam a carskoga R im a osiguraju čistoću. Još m an je im je uspijevalo, po m om e m išljenju, da u cijelom G radu poploče nogostupe (m argines, crepidines) i kolnike (sternendae viae) kojim a je Cezar želio sn ab d jeti ulice. Arheolozi koji m isle d ru k čije ozbiljno se pozivaju n a široko kam enje za ta ra c u na talijan sk im putovim a, zabo­ rav ljaju ći d a je ono n a Via A ppia postavljeno 312. god. p r. n. e., dakle šezdeset p e t godina p rije nego na Clivus P ublicus u n u ta r repu b lik an sk ih zidina. Ili se, jo š jed an ­ pu t, zak lan jaju iza p rim je ra P om peja, zaboravljajući ka­ ko je u sp o red b a bila varljiva. Kao što n ije v rijedila za insulae, ne m o ra v rijed iti ni za vici. Da su ulice carskoga R im a im ale ta ra c u k oja im se p rip isu je, p re to r Flavijevaca o kojem govori M arcijal, ne bi m orao, prolazeći n ji­ m a, »hodati po blatu«; n iti bi u b lato zapao Juvenal. Što se tiče nogostupa, nem oguće je da su p ostojali u ulicam a u kojim a je znala zavladati p ra v a poplava izložene robe dok n ije ukazom intervenirao D om icijan kojega hvali epigram : »Z ahvaljujući njem u, nem a više stupova okruže­ nih nizovim a boca. N em a više m rač n ih krčm ica koje silaze 55

na javne putove. B rijač, k rčm ar, pečen jar, m esar drže se svog praga. N apokon im am o Rim, koji je donedavna bio sam o ogrom na prodavaonica.« M ožemo p o su m n jati u to d a je učinak tog ukaza bio tra ja n . M ožda tiran sk i c a r n ije postigao svojom odlukom d a tezge b u d u sklonjene d anju, ali sigurno su bile sklonje­ ne noću. C arski se Rim najviše razlikuje od suvrem enih glavnih gradova po tom e što bi njegove ulice, k ad n ije bilo m jesečine, potonule u n a jd u b lju tam u. N ije bilo ulič­ nih svjetiljiki n a u lje n iti lojanica pričvršćenih n a zid; n iti latern i ob ješenih o nad v ratn ik . Rim bi naglo zablistao sam o u izuzetnim prilikam a, k ad bi grad zahvatilo sveopće veselje zbog neočekivanog događaja, kao što je bio onaj kad je C iceron o tkrio K atilininu zavjeru. U običnim p rili­ kam a n a grad bi se spustila noć p o p u t kakve neodređene, podm ukle, strah o v ite opasnosti. Svi su se vraćali kući i za­ tvarali se. Sve su trgovine bile zatvorene, preko vratnica su bili n ateg n u ti lanci; kapci n a stanovim a sklapali su se jed an za drugim , a lonci sa cvijećem sklanjali s prozora k o je su ukrašavali. B ogataše su p rilik o m noćnih izlazaka p ra tili robovi koji su im b u k tin ja m a osvjetljivali p u t i štitili ih. O stali se nisu suviše oslanjali n a noćne obilaske (sebaciaria) straž arsk ih od reda kojim a je red arstv o dodijelilo prevelik sektor, po dva p o d ru č ja svakoj od sedam k ohorti, a da bi m ogli nad­ zirati sve dijelove. U suđivali su se izaći sam o sa strah o m i očitim zazorom . Izići n a večeru, a ne sastaviti oporuku, znači izložiti se p rije k o ru zbog nem ara, uzdiše Juvenal; p re m d a sa tirič a r p re tje ru je tvrdeći da je Rim u njegovo vrijem e bio n esigurniji od G alinarske šum e i P ontinskih m očvara, d o statn o je p re lista ti Digestu i zaustaviti se n a m jestu gdje se od zapovjednika straž ara (vigila) traži da progoni ub ojice (sicarii), provalnike (effractores), razboj­ nike sviju v rsta (raptores) što su preplavili G rad, da bism o se složili kako se u m račn im ulicam a, gdje je u Sulino doba našao sm rt R oscije iz Am erije vraćajući se s večere, »mogu doživjeti svakakve neugodnosti«. N isu sve bile tragične, p rem d a se noćni šetač izlagao sm rti, ili b a­ rem zarazi, »kad god bi se n ad njim otvorili prozori iza k o jih se jo š n ije spavalo«. N ajm an ja je neugodnost bila ona što su je doživjeli tu žn i ju n aci P etronijeva rom ana koji su, n ap u stiv ši kasno i d o b re volje Trim alhionov stol,

zalutali u la b irin tu ulica bez oznaka, bez brojeva i bez osv jetljen ja i tražili svoje kuće gotovo do zore. Dnevni p ro m et razlikovao se od noćnog. D anju je posvu­ da bilo velike živosti, razuzdanog m eteža, paklenske vike. Tabernae su bile pune čim bi se otvorile i ra sp ro strle svoje tezge. B rijači su b rijali svoje m u šterije nasred ulice. T orbari iz T rastevera odlazili su zam ijenivši paketiće nasum porenih šibica za stakleni nakit. K rčm ari bi p rom ukli od dozivanja m u šterija, koje su se pravile da ih ne čuju, nu dili u tavam a vruće kobasice. U čitelji i njihovi đaci derali su se n a otvorenom iz sve snage. S jed ne strane, m jen jač je zveckao n a p rljavom stolu zalihom novca s N eronovim likom ; s druge stran e, tucač zlatne p ra šin e u d arao je dvostruko jače svojim b ato m po istrošenom ka­ m enu; n a k rižan ju su uzvikivale dangube okupljene oko k ro tite lja zm ija; posvuda su odjekivali udarci čekića ko­ tla ra i drhtavo popijevali p ro sjac i koji su, u im e Belone ili p ak podsjećajući na nevolje što su ih snašle, n asto jali ga­ n u ti prolaznike. Ovi su n ep restan o p ritjeca li i bez obzira n a p re p rek e n ad irali po p u t bujice. Po uličicam a n ed o sto j­ nim jednog sela prolazila je, tekla, vikala, tiskala se i gura­ la gom ila svijeta; p etn ae st stoljeća p rije pariške gužve, ko­ ja je oduševljavala B oileaua, gužva u starom e R im u zabav­ ljala je Juvenala. Moglo bi se pom isliti, da se noću, zbog straha, stišao taj m etež i da je zavladala grobna tišina; no jed an je m etež zam ijenjen drugim . U m jesto povorki ljudi, koji su se sklonili u svoja obitavališta, prolazile su, Cezarovom odlu­ kom , povorke tov arn ih životinja, kola i kočijaša. D ik tato r je, naim e, shvatio da bi k re ta n je vozila, nužno za podm i­ rivanje p o treb a sto tin a tisuća stanovnika, kroz tako ne­ ravne, uske i p ro m etn e uličice kao što su rim ski vici, da­ n ju odm ah dovelo do zastoja u p ro m etu i stalno ugroža­ valo građane. Stoga je poduzeo rad ik aln u m jeru zabilje­ ženu u njegovom p o sthum nom zakoniku. Od izlaska sunca do prvog su m rak a n ije više bilo dopušteno k re ta n je te re t­ n ih kola u n u ta r G rada. Ona koja su bila uvezena noću i p rije izlaska zatečena u G radu, m ogla su sam o sta ja ti p razn a n a jed nom m jestu ; dopuštene su bile sam o četiri iznim ke o d tog pravila koje se o ta d a n ije sm jelo p re k ršiti. Prvo, tri privrem ene: n a dane svetih obreda, za kola Vestalki, K ralja ob red a žrtvovanja {Rex sacrorum ) i Flami-

na; n a dane javnih igara, za kola p o treb n a p rilik o m tih slu­ žbenih svetkovina; i treće n a dane proslave pobjede, za kola u pobjedničkoj povorci. Č etvrta je iznim ka vrijedila sve dane u godini za kola poduzetnika što su rušili za­ gušljivi grad da bi izgradili zdraviji i ljepši. Osim u ovim jasn o u tv rđ en im slučajevim a, d a n ju su se po staro m e R im u m ogli k re ta ti sam o pješaci, konjanici, bogataši u nosiljk a m a (lectica) ili stolcim a za nošenje (sella gestatoria); m rtvi su pak, u lijesu (capulum ) ili iznajm ljenoj šk rin ji (sandapila), odlazili do lom ače ili groba u običnim nosili­ m a k o ja su nosili vespillones, bez obzira n a to d a li se rad ilo o sirom ašnom pogrebu obavljenom n a b rzin u u p red v ečerje ili o dostojanstvenom pogrebnom ob red u u sre d dana, sa sviračim a fru le i rogova te dugom povorkom ro đaka, p rija te lja i plaćenih n arik a ča (praeficae). Čim bi se približila noć, započinjao je ozakonjeni m etež kola svih v rsta k o ja su grad ispunjavala svojom treskom . Pogrešno bi bilo vjerovati da C ezara nisu nadživjeli nje­ govi propisi, d a su posjednici zbog svoje u d o b n o sti p rije ili k asn ije izborili u k id an je d rak o n sk ih odredbi. Željezna d ik tato rova ru k a p rotegla se n a stoljeća, a njegovi n asljed ­ nici nisu n ik ad a oslobodili R im ljane neugodnih obveza koje im je on n am etn u o ra d i životnih in teresa zajednice. Oni su ih, je d a n za drugim , u tvrđivali i usavršavah. Klaud ije ih je p ro širio n a talijan sk e m unicipije; M arko A urelije n a sve gradove carstva, ne uvažavajući gradske statu te; H a d rija n je u m eđuvrem enu odredio da se sm anji zapre­ ga i te re t to v arn ih kola k o jim a je bilo dopušteno da ulaze u Grad; p isci s k ra ja prvog ili iz drugog stoljeća n aše ere uvijek n am d aju sam o sliku R im a p resudno uljuđenog Cezarovim zakonskim odredbam a. M arcijal, prim jerice, piše da su se insulae noću tresle od d rn d a n ja točko va n a kolim a i da je T iber odjekivao od ste n ja n ja nosača i lađara. Juvenal govori da su R im lja­ ni bili nem ilosrdno osuđeni n a nesanicu zbog stalnog p ri­ jevoza i bu ke što ga je pratila. »U kojem se od iznajm ljenih stanova m ože spavati? O kretanje kola n a uglovim a uličica, psovke kojim a n a tje ru ju tvrdoglave mazge, p ro b u d ili b i sam oga ca ra K laudija p a i tuljane.« U nepodnošljivoj dnevnoj gužvi, n a koju se m alo podalje žali pjesnik, iznad gom ile p ješak a opažam o sam o »ljuljanje lib u rn sk e nosilj­ ke«. Gom ila u k o ju je upao n ap red u je pješice u svađi i

gužvi kojoj nem a k ra ja . Oni isp red n jega ne d a ju m u da prođe. Oni iza njega p o tisk u ju m u bubrege. Jed an ga gura laktom , drugi gredom , treći ga u d a ra po glavi m etretom , bačvom od 39 litara. Nogu m u je prig n ječila velika cipela. U nožni p rs t zabio m u se vojnički čavao, a upravo pokrpan a tun ika opet je potrgana. N ajednom n astaje panika. Po­ ja v lju ju se kola n a kojim a se n jiše duga greda; zatim d ru ­ ga što prevoze cijelo stablo; p a jo š je d n a n atovarena ligurskim m ram orom . »Ako pukne osovina i cijeli se to v ar sruši na prolaznike, hoće li išta o stati od njihovih zdrob­ ljenih tijela.« Dakle, i pod Flavijevcim a i pod T rajanom , kao i stoljeće i pol p rije njih, nakon objave od red b e Ju lija Cezara, dan ju su se Rim om m ogla k re ta ti jedino kola poduzetnika. Zakon velikog pokojnika jo š živi, a ta p o sto jan o st znak je origi­ nalnosti koja carskom e R im u jam či jedinstveno m jesto m eđu svim gradovim a n a Zem lji i u povijesti. Urbs u sk la­ đ u je s lakoćom n ajo p rečn ije oblike. V ješto se p rilagođuje pro šlo sti i sadašnjosti; dok je izvana sklon sp ajan ju su­ p ro tn o sti, u b iti o staje jedinstven. Prvo su nas njegove ohole i slabe kuće, k oje visinom ne zao staju m nogo za n a­ šima, zbunjivale spojem ekstravagantne raskoši i sre d n jo ­ vjekovne neudobnosti. S ada nas, n a k ra ju , zb u n ju ju n je­ gove ulice. U n jim a vrvi bučna, šaren a gom ila svijeta kakvu danas m ožem o vidjeti n a trg u Džem a E lfna u Marakešu, u m etežu ko ji nam se čini nespojivim sa civilizaci­ jom . Zatim se najednom p o jav lju je n ared b a da bi ih u tre n oka preobrazila, neum oljiva i logična, koja je izdana u jed no m tre n u tk u , ali je ostala n a snazi pokoljenjim a kao znak društv ene discipline kojom su R im ljani nadom ještali tehniku i ko ju Zapad, pod tere to m m noštva pronalazaka i tehničkog n ap retk a, i danas pokušava p rim ije n iti kako bi se spasio.

II. ODSJEK

DUHOVNA S R E D IN A

P oput G rada, i d ruštvo koje ga n a sta n ju je u II. st. ispu­ n jeno je neobičnim oprekam a. S tru k tu ra m u je ujed n o strogo hijerarhiziirana i otvoreno egalitarna, sa sivilom sred ­ n je klase izm eđu m oćne m u ltk n iliju n ašk e aristo k ra cije i anonim ne m ase p ro leta rija ta . R azvitak njegovih obitelji pro šao je p u t od strogog konform izm a do k ra jn je slobode. S vijest tog društv a, prožeta dostojanstvom k u ltu re, ali lišena po tp o re p rav e znanosti, klateći se izm eđu zahtjeva ask etskih d o k trin a i k ra jn je nem o raln e raspuštenosti, koleba se izm eđu negatorstva egoističkog skepticizm a te izljeva i oduševljavan ja zanesenih m istika. D ruštvene se elite istodobno zanose n ajp lem en itijim vrlinam a i odaju n ajnižim porocim a. P opu t boga Ja n a koji pokazuje svoja dva lica o k re n u ta sa su p ro tn e stran e, T rajanov Rim, s m o­ ralnog stajališta, nudi nam sad kaljužu izopačenosti u koju je počela to n u ti antika, sad uzvišeno utočište u kojem je ona napokon o b ran ila i ispunila čisti ideal koji je trebao da p rep orodi civilizaciju.

61

P R V O P O G LA V LJE

D R U ŠTV O : N JE G O V I C E N Z U S N I ST A L E Ž I I MOC NOVCA I — EGALITARNA HIJERARHIJA I KOZMOPOLITIZAM

R im sko je društvo, na prvi pogled, p rep u n o b a rije ra i ograda. U načelu, građani rođeni u slobodi (ingenuus), bilo u R im u ili u drugim gradovim a, svojim se nadm oćnim po­ d rijetlo m sasvim odvajaju od robova — m arve s lju d sk im licem , koji n em aju ni prava, ni zaštite, ni osobnosti, koji su p rep u šten i m ilosti gospodara i izjednačuju se više s h rp o m stvari nego s lju d sk im bićim a: res m ancipi. N adalje, m e­ đu slobodnjacim a, ogrom ne su razlike postojale izm eđu građana Rim a, koje je štitio zakon, i građ an a n jem u potčinjenih gradova. N apokon, sam i rim ski građani bili su svrstani n a ljestvici d ruštv enih v rijedn osti p re m a veličini bogatstva. Na najnižem d n u su ubogi, hum iliores, pučani bez ste­ čena im u tk a za koji odgovaraju, a kojim a je Plinije Mla­ đi, kao T rajanov n am jesnik u B itiniji, u sk ra tio pravo na činovničke položaje, sm atraju ć i to posve ispravnim , i koje su u R im u zbog n a jm an jih p re k rša ja šibali, a zbog n a j­ m anjih zlodjela progonili u rud nike, ad metalla, bacali životinjam a u aren u ili razapinjali. Iznad n jih su časni ljudi, honestiores, »buržuji« onoga doba kojim a je im utak od n ajm an je 5.000 sestercija nadom ještao počasti i osi­ guravao, u slučaju teškog p re k rša ja , blaže i m an je sra­ m otne kazne: izgon, zatočenje, zapljenu po sjeda. Ovi se dijele n a potk ateg o rije: n ajn ižu i u jed n o n a jb ro jn iju , ko­ ja n ije m ogla isticati pravo na državne službe, tj. nije m ogla posjedovati ni n ajm an ji djelić vlasti pa, p re m a tom e, nije

zasluživala lijepi staleški naziv: orđo. P ojam ordo pojav­ lju je se tek n a višem stu p n ju . N ajniži je viteški stalež p ri­ padnici kojeg p o sje d u ju n a jm a n je 400.000 se ste rc ija i p ri­ m a ju od cara, n ak o n što stek n u njegovo povjerenje, za­ povjedništvo n ad njegovim pom oćnim legijam a te o d re­ đeni b ro j n jim a n am ijen jen ih u p rav n ih službi: državne i financijske p ro k u ra tu re , nam jesništvo u m an je važnim p ro ­ vincijam a, kao što su Alpe i M auretanije, rukovođenje, od vrem ena H ađ rijan a, različitim službam a u ca rsk im u re d i­ m a te, od vrem ena Augusta, sve p re fe k tu re osim rim sk e. N ajviši je sen ato rsk i stalež p rip ad n ic i kojeg p o sje d u ju n ajm an je m iliju n sestercija i koji p o staju , p o carevoj želji, zapovjednici njegovih legija, nam jesnici i prokonzuli u najvažnijim provincijam a, u p ra v ite lji glavnih službi u Ri­ m u i veliki -svećenici. Te različite v rste privilegiranih ra ­ spoređene su stu p n jev ito n a brižno izrađenoj d ruštvenoj ljestvici, a da bi razlike bile očitije, H a d rija n dijeli odgo­ varaju će plem ićke naslove: običnim p ro k u ra to rim a d aje naslov izvrsni (vir egregius); p re fek tim a naslov b esp rije­ k o rn i (vir perfectissim us), izuzevši sudske p re fe k te čiji će naslov preuzvišeni — em inencija (vir em inentissim us) po­ slije preuzeti rim sk a crkva za svoje k ard in ale; sen ato rim a i njihovoj djeci p rip a d a naslov preslavni (vir clarissim us). Taj k ru ti i precizni sustav — čije znalačke kom binacije p o dsjećaju n a kom plicirane činove što ih je izm islio P e ta r Veliki i na odgovarajuće stupnjeve u N apoleonovoj vojsci i Legiji časti — čini u Rimu, iz ko jeg odlaze i u koji se vraćaju vojni i civilni činovnici, n ek u v rstu stu p n jev ite piram ide n av rh k o je se, izm eđu n eb a i zem lje, ističe n e­ usporedivo dostojan stvo vladara. U jednom sm islu, k ao što po k azu je njegov naslov, vla­ d a r je sam o p rv i — Princeps — u S en atu i u N arodu. Ali u drugom sm islu, to prvenstveno u k lju ču je razliku, izme­ đu n jega i o stalih ljudi, ne u stu p n ju , nego u naravi; c a r je utjelovljenje zakona i čuvar auspicija, bliži je bogo­ vim a — od kojih je, kako se hvali, potekao i kojim a će se, je r je sâm prog lašen bogom (divus), v ra titi p oslije sm rti u apoteozi — nego običnim sm rtnicim a čijoj ga je sudbini otela, n a dan stu p a n ja na p rijesto lje , njegova posvećena n arav Uzvišenog (Augustus). P rem da je T ra ja n s prezirom odbio da ga p o zd rav ljaju kao gospodara i boga (dom inus et deus), kako je zahtijevao D om icijan, nije se mogao odre-

ći k u lta koji m u je bio iskazivan kao nosiocu d u h a carstv a a koji je služio kao spona u neujednačenom savezu gradova n a Isto k u i Z apadu o d k o jih se sastojalo svjetsko carstvo {orbis rom anus). M orao se p o m iriti s tim da njegove odlu­ ke otv oreno nazivaju »božanskim a« oni kojih su želje tim o d lu k am a bile ispunjene. U p rv i m ah se čini d a se rim sko d ruštvo, p o d teo k ra tsk o m sam ovladom , u k ru tilo u bez­ b ro jn im preg racim a neprom jenljive organizacije. M eđutim , ako bolje pogledam o, v id jet ćem o da pregrad e n isu bile n ep ro p u sn e i da su kroz n jih n ep restan o tekle snažne egalitarističke s tru je k o je su stalno m iješale i ob­ n avljale elem ente društva. Ti su elem enti bili raspoređen i, ali ne i razdvojeni, a m o rala dm se otvoriti i carsk a kuća. K ad se s N eronom ugasila p o ro d ica Julijevaca, p rin cip a t je p re s ta o b iti povlastica p re d o d ređ e n e porodice. N a od­ b ljesk u m ačeva sukobljenih 69. god. u građanskom ra tu , »arkane« carstva, kako kaže Tacit, izbile su n a svjetlo d a ­ na. C arstvo više n ije dobivao onaj tk o je im ao Cezarove ili Augustove krvi, nego onaj koji se prid ru žio legijam a. V espazijana, n am jesnika n a Isto k u , uzdigli su do najviše vlasti njegovi vojnici, a T rajan a, n am jesn ik a u G erm aniji, postavio je za c a ra s tra h što ga je ulijevala njegova vojska i p o v jere n je što ga je uživao u n jo j. O bojica su n a jp rije zavladali carstvom i onda se uzdigli do božanstva, a nisu se, kao K aligula, K laudije ili N eron, dom ogli carstv a u im e božanskog p o d rije tla svoje dinastije. Legionari, p ro ­ glasivši carem V espazijana, i senatori, p rim oravši N ervu d a T ra ja n a uzm e za zapovjednika ra jn sk ih granica — proveli su revoluciju; nakon toga je, kao što će se k asnije govoriti da svaki k a p la r u N apoleonovoj vojsci nosi u to rb i m arša lsk u palicu, u R im u bilo nagoviješteno da bi svaki zapovjednik m ogao b iti jednoga d a n a ovjenčan k ru ­ nom , k oja hi se dodjeljivala kao najviše prom aknuće n aj­ boljem rim skom vojniku. štoviše, ne tre b a se ču d iti da je takvo po im an je zaslu­ ge i nap red o v an ja, p rim ijen jen o p rv i p u t n a ca rsk u vlast, istodobno p ro d rlo u sve dijelove carstva oživljujući i po­ m lađujući njegovo tijelo. Z ahvaljujući tom e uspostavljene s u sa svih stra n a veze m eđu narodim a i klasam a osvježa­ vajući ih, zbližavajući i stapajući. K ako se pravo drug ih n aro d a, ius gentium , oblikovalo po uzoru n a rim sko gra-

dansko pravo, ius civile, i kako je, s druge strane, rim sko građansko pravo nastojalo, pod u tje c a je m filozofije, p ro ­ n ik n u ti u b it p riro d n o g prava, ius naturale, tako se u istoj m jeri sm anjivala u d aljen o st izm eđu R im ljanina i stran ca, izm eđu građanina i došljaka. U Rim su svako­ dnevno p rit jecale nove bujice stran aca. G rađansko pravo dodjeljivalo se bilo pojedinačno, zbog posebnih zasluga, ili oslobođenjem , bilo m asovno, cijeloj klasi dem obiliziranih vojnika pom oćnih legija ili cijelom gradu p retvorenom u počasnu koloniju. Još nikada, kao u to vrijem e, n ije bio tako ista k n u t kozm opolitski k a ra k te r G rada. Prave Ri­ m ljane, u svim društvenim slojevim a, preplavljivale su bujice doseljenika, ne sam o iz Ita lije nego i iz provincija, donoseći dijalekte, navike i p ra zn o v jerja iz svih krajeva Svijeta. Juvenal se okom io n a taj m ulj što se iz O rontesa slijevao u Tiber. Ali S irijci koje on prezire brzo su navlačili m asku rim skog g rađanina; oni p a k što su iskaljivali svoju kseno­ fobiju, bili su m anje-više stra n c i u tom grad u koji su že­ ljeli o b ran iti od novih prodora. Juvenal je K am panac ili H ernik n a sta n je n u Rim u. M arcijal u svojoj kući u via Pirus n a K virinalu uzdiše za Bdlbilisom, svojom m alenom aragonskom dom ovinom . P linije M lađi, i u R im u i u svojoj lau ren tin sk o j vili ili toskanskom im anju, o staje v jeran svom ro dn o m C isalpinskom k ra ju , to m dalekom i njegovu srcu p rira slo m K om u k o ji on izdašno uljepšava. K u rija o k u p lja sen ato re p o d rijetlo m iz Galije, Španjolske, Afrike i Azije; rim sk i carevi p o tje č u iz gradova i gradića onkraj p lan in a i m ora, o tp rije ili n eto m n aturaliziran ih. T rajan i H a d rija n p o tječu iz Jtalike u B etici. N jihov nasljednik A ntonin Pio p o tječe iz narbonskog N em ausa (Nîmes); na k ra ju drugog stoljeća, carstvo dijele Cezar K lodije Albin iz H ad ru m eta (Suza) i August S eptim ije S ever iz L aptis M agne u T rip olitaniji, k o ji se, p o riječim a njegova bio­ grafa, nikad a n ije uspio osloboditi sem itskog naglaska što m u je ostao od p u n sk ih p redaka. U R im u Antoninâ, u n a­ toč starim zakonim a k o ji su prividno činili čv rstu etničku p re p rek u , m a n ji su se n aro d i stap ali s rim skim n a nov način; bio je to B abilon u kojem su svi pošto-poto učili m i­ sliti i govoriti latinski. 5 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c arstv a

65

II — ROPSTVO I OSLOBAĐANJE OD NJEGA

U sporedo s općim n ap retk o m poboljšavali su se i životni uvjeti robova tako da su oni u II. st. dosegli razinu u v jeta u slobodi rođenih, a sve blaže zakonodavstvo p o stu p n o je sm anjivalo te re t robovanja i išlo n aru k u oslobađanju. Z ahvaljujući sm islu za p rak tičn o i priro đ en o j čovječnosti što se sačuvala u njihovim seljačkim dušam a, R im ljani ni­ su bili o k ru tn i p re m a svojim robovim a. U vijek su ih p a­ zili, kao K aton svoje volove za oranje; m a koliko d a se v ratim o u pro šlo st, vidim o kako su ih nagrađivali i plaćali za n ap o re i kako su od toga robovi stvarali u šted e kojim a su se obično otkupljivali. Osim u iznim nim slučajevim a, ropstvo, dakle, n ije bilo ni nepodnošljivo ni vječno; a va­ lja reći da m ožda nikad n ije bilo tako podnošljivo kao pod A ntoninim a, k ad a se n ajlak še moglo rask in u ti. Od posljedn jeg stoljeća R epublike, ro b u se priznavalo d a im a dušu, a slobodni su građani dopuštali robovim a d a zajedno s n jim a obavljaju službu u obredim a. U M inturni, n a p rim je r, od 70. god. p r. n. e. u svetištu božice n ad a n ja (S pes), službu je vršilo isto toliko robova koliko oslobođ en ika i slobodnih građana zajedno. Duhovnim obogaćiva­ njem k u ltu re i pod sve većim u tjeca je m čovjekoljubivih filozofija, robovi su dobivali sve više m jesta u svetištim a. U p rvom sto ljeću n aše ere, epitafi n a grobovim a robova p o čin ju otvoreno iskazivati štovanje sjenam a pokojnika; u drugom stoljeću, pogrebna i m istička društva, p o p u t onoga osnovanog 133. god. naše ere u Laviniju, p o d dvostrukom zaštitom D ijane i A ntinoja, b ra tsk i o k u p ljaju slobodne g ra­ đane, oslobođenike i robove; ovi se posljednji obvezuju da će poslije, ako b u d u oslobođeni, počastiti članove svog d ru štv a am forom vina. Zakon je očito išao u k o ra k s n a p re t­ kom ideja. N a početku carstva, nekakva lex Petronia zabra­ nila je gospodarim a da bez su đ en ja izru ču ju robove životi­ njam a. Oko polovice prvog stoljeća, K laudije je zakonom odredio da se po službenoj dužnosti oslobode bolesni i ne­ m oćni robovi kojih su se odrekli gospodari; nedugo za­ tim , N eron je, m ožda n a poticaj Senekin, koji je otvoreno tražio da se robovim a p rizn aju ljudske osobine, zakonski zadužio p re fe k ta G rada da p rim a žalbe robova zbog ne­ p rav ed n ih p o stu p ak a gospodara i da provodi istrage. Jed-

d na odluka S enata, donesena 83. god. u doba Dom icijanovo, z a b ran ju je k a strira n je robova, a gospodare koji p re k rše zabranu kažnjava oduzim anjem polovine im anja. H adrija n je, u drugom stoljeću, m orao podvo stručiti kaznu za taj zločin koji je on proglasio »kapitalnim « (tj. počinitelj takvog zločinstva m ogao je b iti osuđ en n a sm rt), p a je od S enata tražio d a donese dvije n a re d b e n ad a h n u te jed n a­ kom velikodušnošću; je d n a je zabranjiv ala gospodarim a d a p ro d a ju robove p osrednicim a (lenones) i priređivači-m a g lad ijato rsk ih bo rb i (lanistae); druga je p re n ije la na zapovjednika straže ovlast da od obri izvršenje p re su d a koje su gospodari izricali svojim robovim a. U sredini sto­ ljeća, k ad je A ntonin Pio osudio kao čovjekoubojstvo ub i­ ja n je ro b a sam o n a zahtjev njegova gospodara, ova se h u ­ m an itarn a evolucija približila k ra ju . U to je doba, uostalom , zakonodavstvo više odražavalo blagost koja je ušla u običaj nego što je n a n ju p risiljav a­ lo. Bičem svojih sa tira Juvga a i-šib a šk rca koji slabo hran i svoje robove, kockara što u igri gubi cijelo bogatstvo i svojtu ostavlja da d rh ti u p o d eranim tunikam a, k aćiperk u k oja zbog n ajm an jeg zak ašn jen ja nosača, zbog n ajm an je n esp retn o sti svojih sobarica plane i u d a ra ih iz sve snage strem enicam a i volovskom žilom. P jesnikov gnjev o d jek je u ovom slučaju javnog m išljen ja koje se jed n ak o užasa­ va zbog R utilove o k ru tn o sti što je on žigoše. O tada, veći­ na gospodara, ako se n isu odrek li tjelesnog kažnjavanja, zadovoljavali su se šib an jem k o je M arcijal p rim je n ju je bez grižnje savjesti d a bi kaznio svog k u h a ra zbog ne­ u spjela jela. To ih n ije p riječilo da se za svoje robove brinu, vole ih, žale, ako ih zadesi nesreća, i o plak u ju po­ slije sm rti. U velikim kućam a, gdje su mnogi robovi bili vješti rukotvorci, a neki, kao odgojitelj, liječnik, čitač, im ali slobodoum no obrazovanje, postupalo se s n jim a kao sa slobodnim ljudim a. Plini i e Mlađi ne d opušta d a ih na tržištu za njega o d ab ire njegov nećak P aterno. On se to­ liko b rine za njihovo zdravlje, da plaća troškove dugih i sk upih p u to v an ja u E gipat ili u provansalsku ravnicu k a­ m o ih šalje n a oporavak. Blagonaklono po p u šta njihovim opravdanim zahtjevim a slušajući, kaže on, i ono što savje­ tu ju i ono što n a re đ u ju . Više se o slanja n a njihovu oda­ n o st nego n a svoju strogost kad želi p o tak n u ti njihovu rev­ n o st p rilikom slučajnog p o sjeta kakvog rođaka, vjeru ju ći 67

d a će omi, kako piše, b iti u slu žn iji p re m a svom gospodaru u nazočnosti gostiju. U ostalom , jed n ak o prisno, gotovo po­ v jerljivo p o n ašan je opažam o kod njegovih p rija te lja . K ad je sta ri sen a to r K oreiijp_Rnf ostao bolešću prikovan za po­ stelju , želio je 'da m u u sobi p ra v e d ru štv o njegovi n a j­ m iliji robovi, a ako ih je m orao p o slati van d a bi prim io kakvu ta jn u p o ru k u , s n jim a je izlazila i njegova žena. Plinije M lađi, n adm ašujući ga u blagonaklonosti, nim alo se ne u stru ča v a razgovora sa svojim robovim a, a k a d bo­ ravi n a selu, poziva n ajobrazovanije n a učene rasp rav e što u ljep šav aju njegove šetnje p o slije večere. Robovi, sa svoje stran e, pok azu ju veliku su sretljiv o st p rem a tako dobrim gospodarim a. P linija M lađeg zap rep astila je v ijest d a je sen a to ra L arci ja M aceda napalo nekoliko njegovih robova što pokazuje da su takva zločinstva bila nečuvena rije ­ tk o st, kao što briga, na žalost uzaludna, kojom žrtv u o k ru ­ ž u ju oni robovi što su joj o stali vjerni, pokazuje da se, u kućam a gdje se s robovim a n a jg ru b lje postupalo, ti ro­ bovi odnose p re m a gospodaru onako kako se on u tom tre n u tk u odnosi p rem a njim a: kao ljudi. Isto je tak o je d ­ nog G rka koji je živio u R im u u sred in i drugog stoljeća za­ p an jila sličnost izm eđu robova i slobodnih lju d i k o ja se, n a njegovo čuđenje, odrazila čak i u odijevanju; Apijan, pišu ći u doba A ntonina Pia, p rim jeću je da se u R im u ro b n ije v an jštin o m razlikovao o d slobodna čovjeka i n ije bio odjeven d ru k č ije od njega, osim k ad je ovaj m orao navu­ ći grim izom o ptočenu togu (toga praetexta), znak visoke državničke časti; A pijan tu nap o m en u odm ah n ad o p u n ju je jed n im opažanjem koje ga jo š više iznenađuje: n ak o n p u ­ šta n ja n a slobodu, bivši rob živi n a ravnoj nozi s gra­ đanim a. U antičkom svijetu jed in o R im u p rip ad a ča st d a je oslobađao svoje p a rije kojim a je otvorio i svoja vrata. O slobođeni rob (libertus) n ije, dakako, odm ah stjeca o p ra ­ vo n a službe i m ag istratu re. Ovisio je i dalje o svom go­ spodaru, kojeg je nazivao zaštitn ik o m — patronus — zbog usluga k o je m u je m orao p ru ž a ti i o tp late dugova a često i zbog gotovo sinovske pokornosti: obsequium . Ali čim je n je­ govo oslobođenje ili m anum issio bilo redovnim p u tem p ro ­ glašeno, bilo p re d preto ro m , p rilik o m fiktivne zahtjevne parnice, p e r vindictam , bilo zapisivanjem u cenzuske po­ p ise (censu) svakih p e t godina, bilo jednom o dredbom u

oporuci ( testa m en to ), što se najčešće događalo, dobivao je m ilošću svoga živog ili m rtvog gospodara statu s rim skog građanina. T reća g eneracija njegovih poto m aka uživala je sva po litička p ra v a i n ije se n i u čem u razlikovala od ro­ đenih u slobodi. P o stupak oslob ađan ja s vrem enom je poje­ dnostavnjen; u m jesto sta rijih p o stu p ak a o slob ađanja uobi­ čajili su se, k ad n ije bilo zakona, drugi po stup ci, brži i jedn ostav niji: dovoljno je bilo gospodarevo pism o ili usm e­ n a izjava n a kakvoj gozbi gdje su gosti preuzim ali ulogu svjedoka. N apokon se u to u m iješala i m oda, a m oglo bi se reći da su se gospodari iz sam o lju b lja nadm etali u oslo­ b ađ a n ju robova p a je August, z a b rin u t zbog takve ra sip ­ nosti, sm islio k ak o da je obuzda. O dredio je n ajn ižu do b — osam n aest godina — ispod koje n ije bilo d o p u šteno oslo­ bađ ati, i najvišu dob — trid eset godina — iznad k oje n ije n itk o m ogao b iti oslobođen. O poručna oslobođenja — ko­ jih je bilo m nogo više nego p rav n ih — pod red io je skali p o kojoj je b ro j robova koji se m ogu osloboditi bio razm je­ ra n b ro ju robova što ih je im ao p ojedini gospodar, a og ra­ ničio ih je n a 100, m a koliko robova im ao neki gospodar. On je, napokon, uveo i jed n u nižu k ateg o riju g rađana —. Latini lu n ii — ko jim a je bila do p u šten a sam o djelom ična n atu ralizacija iz latinskog p rava (ius Latii) i koji uz to nisu im ali ni aktivna ni pasivna o p o ru čn a prava. U tu je katego­ riju m ogao sm jestiti sve one robove koje su gospodari oslo­ bodili neprop isn o i nezakonito. O bičaji, ipak ja č i o d Augustove volje, podrovali su njegovo zakonodavstvo. S âm je, da b i zaustavio sve brže op ad an je n ataliteta, oslobodio Jun ijske L atine — očeve o bitelji — pod ređ en o sti ko ju im je hio nam etnuo. Z atim je T iberije, d a bi olakšao novačenje za svoje k ohorte, p ris ta o da se propis po ništi u k o rist bivših g radskih stra ž a ra (vigila). Poslije njega, K laudije, ra ­ di štednje, p ro š iru je p o n išten je p ro p isa n a oslobođenike o b aju spolova koji su svoj im u ta k ulagali u oprem u trg o ­ vačkih brodova, N eron n a one k o ji su ga ulagali u izgradnju stanova, a T ra ja n n a one što su svojim novcem podizali p e­ karnice. Konačno, svi su carevi, iz po pu stljiv o sti p rem a svo­ jim oslobođenicim a i onim a svojih p rija te lja , dijelili nata­ lium restitu tio ili su im stavljali n a ru k e zlatno p rste n je vi­ tezova kak o b i izbrisali p o sljed n je tragove rob o van ja i prom aknuli ih odm ah u viši državni stalež. Oslobođenici, k ojih je u to d o b a bilo više no ikad, bili su posve ravnopravni s 69

ostalim građanim a, mogli su, po volji, stjecati im ovinu i bogatstva te kup ovati gom ile robova, k a o što je, kako smo vidjeli, činio Trim alhion. S tru č n ja k za epigrafiju, u brzoj še tn ji kroz rim sk e ruše­ vine, dobiva dojam da su u životu carskoga d o b a glavnu ulogu im ali oslobođenici je r se oni sp o m in ju u tri o d sva­ ka četiri n a tp isa sačuvana n a zidovim a. T enneyju F ranku, u jedn om član k u zapaženom zbog b ro jn ih i točnih statistik a, n ije bilo teško u v jeriti nas, p re m d a im ena robova iz tog vrem ena o d aju grčko-istočnjačko p o d rijetlo , d a je 80% stanovnika G rada potjecalo od robova davno ili n e tako davno oslobođenih. N a prvi pogled, o čaran i sm o snagom što ju je, kako se čini, taj stalni n ap red ak donosio, kako rim skom d ru štv u koje taj n a p re d a k n ep restan o h ra n i no­ vim elem entim a tako i rim skog p o sto jb in i p ro širu ju ći unedogled njezinu asim ilato rn u moć; dolazim o u iskušenje da R im u A ntoninâ prip išem o osnovne pred n o sti i slobode savršene dem okracije. III — STAPANJE DRUŠTVENIH VRIJEDNOSTI

Na žalost, m oram o v idjeti i sjene koje su već bile po­ tam nile sliku. Za Grad, gdje je p o slije N ervina p rin cip a ta o stala sam o polovica sen ato rsk ih obitelji, k ojih je trid e­ set p et godina p rije toga bilo 65, i gdje je, trid e se t godina poslije, o stala sam o jed n a o d 45 p atric ijsk ih obitelji koliko ih je, p rije sto sedam deset p e t godina, obnovio Ju lije Ce­ za r — zacijelo je bio važan n ep restan i priliv svježe krvi, iz n ajsiro m ašn ijih slojeva, k o ja je po p u t djelotvornog so­ k a h ra n ila i obnavljala elitu. M eđutim , crpeći ga gotovo isključivo iz robovske sredine, rim sko društvo i posto jb i­ na izlagahu se neizbježno kv aren ju u sad ašn jo sti i velikim op asno stim a u budućnosti. Da bi robovi mogli n ep restan o p o punjavati p razn in e u višim klasam a, valjalo je, naravno, i n jih sam e obnavljati. T rajanovi ratovi, posebno njegov pohod u D aciju, odakle je, p rem a svjedočanstvu njegova liječnika K ritona, doveo 50.000 zarob ljenika koje je po to m prodao n a javnoj dražbi, p o sljed n ji su ratovi u kojim a je carstvo pobijedilo bez po­ teškoća i gubitaka. Poslije dv aju slavnih m iroljubivih p rin ­ cip ata njegovih nasljednika, H ad rijan a i A ntonina Pia, 70

doći će, s M arkom A urelijem , skupo plaćene polovične pobjede, iscrp lju ju će pobune i, napokon, najezde i n e­ pogode k o je će isušiti veliki izvor robova; m ogao se već nazrijeti tre n u ta k kad robovi — osuđeni zbog sve rjeđ ih ratn ičk ih osv ajan ja n a to da im se b ro j sve više sm an ju ­ je — više neće m oći b iti onaj fa k to r n a kojem se, u p rija š­ n jim pokoljenjim a, tem eljilo rim sk o gospodarstvo; Rim će biti prin u đ en , d a bi m ogao u p ra v lja ti sam im sobom , da posegne za m jera m a koje će se, u doba kasnog carstva, očitovati kao m jere k ru tih i n aslijeđ en ih m eđuljudskih odnosa. U doba Flavijevaca i prvih A ntonina, ta se opasnost još ne nazire. Ipak, bilo je i drugih, n ep o sred n ijih opasnosti koje su već p rije tile prividnom b lag o stan ju u vrijem e n ji­ hovih vladavina. U m jesto da bu d e sporiji, zam ah novih m jera bio je p re b rz i bez pravoga reda; etape što su ih prvi Cezari zam islili d a bi te m jere u čvrstili, skraćivane su ili ubrzavane svakojake pogreške au to k ratsk o g režim a, ta ­ kvog koji je bio u in teresu bogataša, porem etile su tok po duzetih m je ra i onem ogućile važne d ruštvene prom jene. B udući d a su carevi držali u svojim ru k am a apsolutnu vlast, u im e fikcija koje više nikoga n isu m ogle zavarati, njihovi su robovi i oslobođenici stek li p re d n o st p rem a o sta­ lim a u G radu. T eorijski, oni su bili sam o »stvari« i, u n a j­ boljem slučaju, n ep o tp u n i građani. U zbilji, zbog toga što su svakodnevno dolazili u blizinu posvećene gospoda­ reve osobe, što s u uživali njegovo povjerenje, što je on prenosio n a n jih veliki dio svojih ogrom nih prava, oni su bezobzirno zapovijedali rim skim plebejcim a i odličnicim a. Do K laudija, carev »kabinet« — u koji su p ritjecale m olbe iz Svijeta, o dakle su se slale u p u te nam jesnicim a u p ro ­ vincijam a i m ag istratim a u G radu, gdje su se propisivali pravni p ro p isi za sve sudove, pa i za vrhovni senatorski sud — bio je sastav ljen gotovo isključivo od robova. Od K laudija do k ra ja T rajanove vladavine, popunjavao se oslobođenicim a a, kao što su se u X V II. st. plem ići izjedali trp eći vlast »niske buržoazije«, m in istara i njihovih činov­ nika, sen ato ri ran o g ca rstv a m orali su se, skrivajući bi­ jes, šu tk e pok o rav ati vlasti bivših robova koji su — uzdig­ n u ti naglo do sam og p rije sto lja i obasipani, kao N arcis ili Palant, dob ročinstvim a i p očastim a za svoj p o tajn i i ne­ k o n tro liran i ra d — odlučivali, u im e vladara, o prom ak71

nućim a, bogatstv u i životu njegovih podanika. To n ije sve: m ak ar je car, m im o n jih iz sredine dvaju velikih državnih staleža birao ljude svoga p o v jeren ja i svoje p rijatelje, koji su i sam i im ali robove i oslobođenike kojim a su se bili navikli p re p u šta ti vođenje m učnih poslova, ta aristo k ra cija, ko ja je prividno vladala u sjeni carevoj, vladala je kao i sam car, tek posredstvom svoje služinčadi. Tako su robovi i oslobođenici vladarevi i vladareva Dvora zajedno up rav ­ ljali G radom i Svijetom . K akvo je bilo njihovo šurovanje i dokle je sezala njihova m oć, vidjelo se po tom e što su oni koje su D om icijanov m račni despotizam i nezasitna pohle­ p a ostavili da žive u senatskoj k u riji odlučili d a ga uklone kako bi sačuvali svoju kožu. U bojstvo tiran in a, koje su priželjkivali i p otaknuli senatori, p rip re m ljen o je u p re d ­ v o rju njegove kuće a izveli su ga njegovi »ljudi« iz njego­ ve okoline: dječak iz k o ra njegova la ra rija (puer a sacra­ rio), njegov glavni sobar (praepositus a cubiculo), G rk P artenije, i je d a n o d u p ra v ite lja njegove sestre Dom icili je. G rk Stefan. Doduše, poslije a te n ta ta riječ sloboda (Liber­ tas restituta) u tisn u ta je na novcu, a S en ato ri su m islili d a će u sk rsn u ti R epubliku ako C arstvo p re d a ju jed n o m od svojih n ajsk ro m n ijih kolega, šezdesetogodišnjem bo jažlji­ vom Nervi. P o srijedi su ipak bile sam o prazne riječi i p ri­ vid. R epublika, k oja je zajedničko dobro građana, sloboda, k o ja iziskuje o d n jih pravo naukovanja, nisu se m ogle nanovo ro d iti iz u ro te koju su skovali »došljaci« i robovi; i sam i carevi počeli su se b o jati d a bi uzdizanje ljudi ni­ skog p o d rije tla n a sam v rh Države moglo ugroziti stabil­ n o st p oretka. H a d rija n je prvi predložio da njegovim u re d i­ m a u p ra v lja ju p rip ad n ici viteškog staleža, a toga su se m o­ ra li p rid ržav ati i njegovi nasljednici. M eđutim , ako je htio da p ro m jen a bude tem eljita, treb a la je da obuhvati i po­ ložaje drugoga reda. Da bi osigurali poslušnost i da se ne bi m orali b o jati p ro n e v je ren ja k oja n e bi m ogli n a vrije­ m e sp riječiti, carevi i velikaši ra d ije su, kao i p rije , postav­ ljali za u p ra v ite lje (procuratores) i činovnike (in stito res) stran ce i robove, v jeru ju ći da ih m o raju d rž ati u vlasti. Ovi su, naprotiv, p ro šire n je m granica i n ap retk o m porez­ nog sustava, sve više vladali n jim a. M eđu tim robovim a zacijelo je bilo takvih koji su revnošću u službi željeli do­ b iti m anum issio, a m eđu oslobođenicim a, k o ji su više ra ­ dili iz zahvalnosti nego iz dužnosti, m nogo savjesnih či-

novnika, pošten ih u p rav itelja, p o k o rn ih i odanih nadgled­ nika; carski a p a ra t nije jače zaškripio u II. st. m ožda više zbog savjesnosti i stru čn e sposobnosti svojih n am ješten i­ ka nego zbog b u d n o sti svojih nadglednika. No stad o je ostalo i suviše veliko da se u n jem u ne bi moglo naći i šugavih ovaca: u p ra v ite lja d o b ara (vilici), suviše pohlepnih u svojim zahtjevim a i naplaćivanjim a, slugu, suviše o sjet­ ljivih na provizije i napojnice, bezobzirnih, o k ru tn ih i ne­ v jernih p ro k u ra to ra . P aradoksalno je, i zacijelo pogubno, da je d n a vlast, u hvalevrijednoj n am jeri da poveća svoju djelotvornost, po vjerava funkcije ljudim a, rođenim u lan­ cim a, kojim a je bilo nam ijenjeno sam o robovanje. R im lja­ ni, u m jesto da p ra te p o stu p n u evoluciju — što bi bilo logično i što bi pokazalo da su carske in stitu cije blagotvor­ ne — stalno su m orali trp je ti od srozavanja g rađanskih vri­ jed n o sti zbog proizvoljnih p re g ru p ira n ja i naglih p re m je­ šta n ja klasa i uloga. M alodušnost je zahvatila i G rad i se­ lo: n a žalbu što su je, pod K om odom , podnijeli slobodni građani koji su k ao dobrovoljni koloni obrađivali afrički posjed Suk-el-Khmis i koje je, u im e vladara, p ro tu zak o n i­ to i nem ilosrdno šibao poslovođa ro b Saltus B urunitanus, odgovorio je, p rije svega, Juvenal srdžbom je r ga je vri­ jeđalo što, u T rajan o vu Rim u, m o ra gledati kako sinovi slobodnih lju d i ponizno p ra te robove bogatih: D ivitis hic servo claudit latus ingenuorum F iliu s . . . Čini se da je već u Juvenalovo vrijem e više značilo biti bogatašev ro b nego sirom ašan slobodni građanin. N ije tre ­ balo više da bi lijep u ca rsk u h ije ra rh iju zahvatio nered; u opasnu n eravnotežu vodilo je već tad a i to što je bogatstvo, u m jesto da kola k roz obitelji onih što rade i donosi plo­ dove radom i štednjom , bilo koncentrirano, pod vladare­ vom zaštitom i zbog špekulacija, u ru k am a sve m anjeg b ro ja povlaštenih veleposjednika. Dok je u provincijam a, p a i u Italiji, jo š p o sto jala snažna i b ro jn a sre d n ja klasa m u nicipijskih činovnika, u R im u su se njezini redovi p ro ­ rijed ili izm eđu p lu to k ra ta koji teže D voru i m noštva plebejaca, suviše sirom ašnih d a bi mogli živjeti bez carevih n ag rad a i darova bogatih, i suviše besposlenih da bi mogli b iti bez igara koje su im , pod T rajanom , svaki d ru g i dan priređivali. 73

IV — ŽIVOTNI STANDARD I BOGATUNI P reciznih b ro jk i nem am o, ali nekoliko u sporedbi m oći će ih koliko-toliko n adom jestiti. U prvom sm o poglavlju vi­ d jeli da je u II. st. broj onih koji su prim ali državnu po­ m oć p o rastao od 150.000 n a 175.000. Iz tih b ro jk i m ožem o bez bojazni zaključiti da je D ržava h ra n ila o tp rilik e 130.000 o b itelji koje su p ri p o d jeb zastu p ali njihovi glavari. Ako uzm em o, kao M arcijal, da je svaka obitelj im ala u p ro sje­ k u p et članova, dobit ćem o u k u p n o 600.000—700.000 po tp o ­ m ognutih. Ako p a k uzm em o da je svaka obitelj im ala sam o 3 člana, uk u p n i b ro j potpom ognutih jo š ne bi bio m an ji o d 400.000. B arem trećina, a m ožda i polovina stanovni­ štva G rada živjela je, izravno ib neizravno, od državne m i­ lostinje. Bilo bi ipak neispravno zak lju čiti da su bez toga bile dvije trećin e ili polovica ukupnog stanovništva u koje još v alja u ra č u n a ti n a jm a n je d esetak tisuća vojn ik a po garnizonim a, zatim strance n a prolazu kroz Rim , čiji nam stv a ra n b ro j izmiče, ali koji n ije m ogao b iti velik s obzi­ rom n a u čestalo st n atu ralizacija nakon oslobođenja, i na­ pokon robove, čiji je b ro j u odnosu p re m a slobodnim gra­ đanim a iznosio b arem trećinu, kao u to doba u Pergam u. Ako, dakle, T rajanovu R im u prip išem o 1,200.000 duša, od čega m oram o oduzeti 400.000 robova, o sta t će nam n a k ra ju b ro j o d 100.000 glava o bitelji koji nisu m orali ku cati na v ra ta gdje se siro tin ji dijelila h ran a. Sam po sebi m učan, tako m alen b ro j p o sjed n ik a u od­ nosu p re m a velikom m noštvu bez im utka, p o sta je upravo za strašu ju ći k ad pogledam o k ak o je nejednako bilo rasp o ­ ređeno bogatstvo m eđu tom m anjinom ; većina onih koje bism o nazvali sred n jo m klasom životarila je naočigled ne­ v jero ja tn o m o b ilju kojim se razm etalo nekoliko tisuća m ultim ilijunaša, je r u Rim u, u T ra ja n ovo doba, ni po sje­ dovanje 5.000 sestercija, po k o jim a se u p o k rajin sk im gra­ dićim a honestior (odličnik) izdizao nad plebejcim a, n ije pošteđivalo od neprilika. Životni m inim um osrednjeg rim skog g rađ an in a iznosio je 20.000 sestercija, ne glavnice nego go­ dišnjeg priho da. Toliko je za svoje stare dane želio im ati jed an p ropali razbludnik kojega opisuje Juvenal u jednoj o d svojih satira. U jednoj drugoj, govoreći o sebi, kaže d a je m udrom e dosta 400.000 sestercija: »Ako nisi zadovoljan tom bro jk om , o b raća se on tobožnjem sugovorniku, uzm i

dvaput onoliko koliko im a k o n ja n ik (vitez); ako ti ni to n ije dosta, tvoje srce neće b iti zadovoljno ni K rezovkn bogatstvom , ni blagom p erzijsk ih kraljeva!« Jasno je d a se, p rem a Juvenalu, m u d a r čovjek m orao zadovoljiti blagosta­ njem , ali da je za n ajm an je b lagostanje valjalo im ati 400.000 sestercija, koliko su im ali »konjanici«. Dva se svje­ dočanstva p o tv rđ u ju i n ad o p u n ju ju , je r nakon B illeterovih istraživ anja više ne tre b a su m n jati da je, u doba k ad a je p jesn ik pisao, k am ata o d glavnice iznosila 5%. P rem a to­ m e, u T rajanovu Rim u, sred n je su k lase počinjale tek s vi­ teškim cenzusom (procijenjenim im utkom ), a treb alo je im ati b arem 20.000 sestercija, koliko je godišnje donosio takav im utak, d a bi se m oglo živjeti n ajsk ro m n ijim gra­ đ anskim životom . Isp o d n jih je bila p ro letariziran a m asa b ijed n ik a kojim a su, uostalom , bili m nogo bliži nego bo­ gatim posjed nicim a m eđ u koje su ih svrstavale jo š sam o zakonske fikcije. Konačno, ko lik o je moglo v rijed iti njihovih 400.000 ses­ terc ija u u spo redb i s m ilijunim a, s desecim a m iliju n a ko­ jim a su se razm etali p ravi rim sk i bogataši: p o n a jp rije oni senatori koji su došli iz pro v in cija gdje su im ali po­ sjede i poduzeća što su im om ogućila p ristu p u »sjajni stalež« presvijetlih , a onda i m jesto u K uriji, ne sam o zato d a bi ispunjavali službene dužnosti i nadzirali posjede, ko­ je su obavezno kupovali u Italiji, nego zato, i nadasve, da bi rask ošnošću svojih rim sk ih k u ća i sjajem svojih polo­ žaja proslavili svoje im e i zem lju iz koje su došli; zatim p ripad nici viteškog staleža u k o jem su zauzeli najviše po­ ložaje i obogatili se službovanjem u u p rav am a za financicije i o p sk rb u ; napokon, oslobođenici koji su zgrnuli bo­ gatstva u p rav ljaju ći vladarevim i velikaškim bogatstvim a. Tako je Rim, go spo dar Svijeta, iz tog svijeta crpio bogat­ stva; uv jeren sam da, uzim ajući u obzir različitost vrem e­ n a i sredina, k o n ce n tracija k ap itala u Rim u, već od Trajanova p rin cip ata, n ije bila m an ja od one u poslovnom City ju ili b an k arsk o m W all S treetu , u XX. st. P oput lordova u Londonu, R im ljani su već tad a posjedovali cijele četvrti, kao onaj M aksim k o jem u je M arcijal posvetio svoj epi­ gram : »Jednu kuću im aš u E skvilijam a, jed n u n a D ijaninu b režuljku, a u ulici P atricija i tebi p rip ad a jedno skrovište. S jednog m jesta im aš pogled n a K ibelino svetište; s drugog na V estino; s jed n e stran e vidiš Ju p itro v h ra m (na Kapi75

tolu), s druge njegovo staro bo rav ište (na K virinalu). Reci m i gdje te m ogu naći, gdje d a te tražim . M aksim e, tko stan u je svagdje, ne stan u je nigdje.« P oput n ju jo ršk ih ban­ k ara, R im ljani su um nažali svoje kapitale velikim i bez­ b ro jn im zajm ovim a; takav je bio onaj Afer, iz jednog d ru ­ gog epigram a, koji s užitkom više p u ta provjerava im ena svojih dužnika i svote što m u ih duguju: »K oran m i d u ­ guje 100.000 sestercija, a M ancin 200.000; T icije 300.000; Albin dvaput toliko; Sabin m ilijun, a S eran još jed an ...« M ožda su Afer i M aksim sam o izm išljene osobe; oni su sam o n ajtip ič n iji m eđu p lu to k ratim a koji su tad a p u sto ­ šili Rim om . U njihovu uskom k rugu koji je blistao od zla­ ta zgrnutog zem ljišnim posjedim a, zacijelo je bilo najviše onih što su posjedovali 100 m iliju n a sestercija, p o p u t onog A frikana kojega spom inje M arcijal, a bogatim a su se m o­ gli sm a tra ti sam o oni koji su posjedovali više od 20 m iliju­ na. Plinije M lađi, bivši konzul i m ožda najveći odvjetnik svoga vrem ena, čija o p oruka o tkriva gotovo toliku svotu, s o čitam iskrenošću tvrdi da n ije bogat. On s najvećom oz­ b iljn ošću piše Kalvini, poklonivši njezinu ocu 100.000 ses­ terc ija koje m u je ovaj dugovao, da je njegovo im ovno stan je skrom no — m odicae -facultates — da su m u prih o ­ di, zbog načina ob rad e njegovih m alih im anja, ne sam o slabi nego i nesigurni te d a m o ra živjeti um jereno. Doista, oslobođenih T rim alhion, č iju o stav štin u P etro n ije p ro c je ­ n ju je n a 30 m ilijuna, bio je b ogatiji od njega; nepoznati Afer koga je k arik irao M arcijal, čiji su prihodi sam o od n ek retn in a iznosili 3,600.000 sestercija, bio je trip u t boga­ tiji od njega. Dok je njegov im u ta k bio b arem u istoj ka­ tegoriji kao njihov, im utak »srednjih klasa« n ije se uopće m ogao m je riti s njegovim bogatstvom koje je obuhvaćalo p ed eset k o njan ičk ih cenzusa. B ogati su građani doslovce un ištili sitno građanstvo kojem u je jed in a u tje h a u bijedi bila b ijed a n ajb o g atijih u odnosu p rem a neizm jernim vla­ darevim bogatstvim a. V ladar se, naim e, n ije zadovoljavao tim e d a obiteljskoj im ovini p rid o d a d o b ar dio im ovine svojih p rethodnika, da u Aziji i Africi n asljeđ u je ogrom ne latifundije, da posvuda sk u p lja n ajb o lje p otpuno ili djelom ično konfiscirane im u t­ ke; k on fisk acije su proglašavali njegovi suci; m ogao je, štoviše, svojoj p rivatnoj blagajni p rip o jiti državnu u koju su p ritjeca li p rih o d i od poreza za uzdržavanje vojske, a da

se nitko nije usudio za tražiti od njega da o tom e položi račun; osim toga, a da u tom slučaju n ije ni treb ao da nekom e polaže raču n e, m ogao je po volji raspolagati p rih o d i­ m a iz Egipta, je r je ta zem lja bila osobno vlasništvo k ru ­ ne, a m ogao je i p risv ajati najveći dio ratn o g plijena. Tako je c a r T rajan , koji je god. 106. prisvojio Decebalovo blago i požurio se da u svoju k o rist reorganizira isk o rištav an je n eto m osvojenih ru d n ik a, po stao pravi m ilijard er čija je vlast o tad a više počivala n a neograničenoj slobodi djelo­ v anja k o ju m u je om ogućivalo neizm jerno bogatstvo, nego n a p o kornosti n a ko ju m u se zaklela njegova vojska. On je gotovo toliko u d aljen o d p lu to k ra ta koliko su p lu to k ra ti u d aljen i od sre d n jih klasa, a te se nejed n ak o sti ističu i u rasp o d jeli robovske rad n e snage. N a p očetk u II. st. p rije naše ere jo š su bile rije tk e kuće u G radu koje su im ale više o d jednog roba, što p okazuju i popisi im ena m eđu kojim a je najčešće sam o jed n o bilo sa­ stavljeno od riječi puer, sluga, i genitiva gospodareva im e­ na: Lucipor, M arcipor, Lucijev rob, M arkov rob. N aprotiv, u II. st. n. e. n ije tako reći bilo gospodara sa svega jed n im robom ; takvi su se mogli b ro jiti n a p rste, je r su n a n jih u p irali p rsto m , p o p u t bosonogog K ote kom e se ru g a Marcijal. Robove ili uopće nisu kupovali, je r je, kako piše Juvenal, teško bilo n ap u n iti njihov trb u h , ili su ih kupo­ vali i uzdržavali po nekoliko n jih , p a zato Juvenal u na­ vedenom stih u u p o treb ljav a riječ »trbuh« u m nožini: . . . magno servorum ventres! R azočarani sta ra c koji je, k ao što sm o vidjeli, živio u m jereno, u n ajg o rem bi se slučaju zadovoljio tim e da ga b a r dva ro b a p ra te u C irkus. P rosjek je, m eđutim , bio če­ tiri ili p e t p u ta veći. N ajsk ro m n iji vlasnici m orali su se pokazati sa osam robova kako ne bi p o lju ljali svoj ugled. U M arcijala, čak se i šk rti C im ber p o b rin u o da, prilikom S atu rn alija, m alenu p rtlja g u od njegovih b ijed n ih poklona nosi osam S irijaca; u Juvenala, p arn ič ari su bili uvjereni d a će izgubiti p arn ic u ako je p o v jere o d vjetniku k o ji se p re d sudom n ije m ogao p o jav iti u p ra tn ji b arem tolikog b ro ja robova. Toliko ih je obično dostajalo sitnim građa­ nim a. B ogati su, n ap ro tiv , zapovijedali cijelim bataljonom , a k a tk a d i s nekoliko bataljo n a. Da bi se snašli u toj 77

gomili, dijelili su svoje osoblje n a ono što im služi u G ra­ d u i ono što im služi n a selu; u G radu su robove dijelili n a one što služe u kući (servi atrienses) i one što služe va­ ni (cursores, viatores). N apokon, te su skupine dijelili na m an je skupine po deset robova u svakoj i te su »dekurije« označivali brojevim a. Te su m jere, uostalom , ionako bile suvišne, je r gospodari i njihovi robovi već su teško prepoznavali jed n i druge. Trim alhion, u sre d gozbe, više n e zna k o jem u od svojih slugu n aređ u je: »Iz k oje si ti dekurije, p ita on svog k u h ara? — Iz četrdesete, odgovori m u on. — K upljen ili rođen u kući? — Ni jed n o ni drugo; do­ bio si m e oporukom od Panse. — Pazi onda da se istakneš, je r ću te inače p reb aciti u d e k u riju kurira.« Pošto smo p ro čitali ovakav dijalog, lako m ožem o shvatiti zašto su tek dvojica od svakih deset T rim alhionovih robova pozna­ vali svoga gospodara. P rem a ovom dijalogu, bilo ih je n a j­ m an je 400; ali, budući da nas n išta ne ovlašćuje da zaklju­ čim o kako je četrd eseta dek u rija, ona jed in a k o ju Petron ije spom inje, b ila i posljednja, m ožem o slobodno p re tp o ­ staviti da ih je bilo m nogo više. U ostalom , bilo kako bilo, Plinije M lađi, kojem u je, kao što sm o vidjeli, ned o stajalo oko 10 m iliju n a sestercija da bi se izjednačio s Trim alhionom , posjedovao je n ajm an je 500 robova, je r ih je oporu­ kom oslobodio 100, a zakon Fufia Caninia, donesen vjero­ jatn o u 8. god. p rije naše ere te bio n a snazi još i u II. sto­ ljeću naše ere, izrijekom je dopuštao vlasnicim a koji su im ali 100 do 500 da ih oslobode petinu, a zabranjivao je vlasnicim a koji su im ali više od 500 robova da ih oslobode više od 100. Ne m ožem o a da se n e čudim o tim ogrom nim b ro jkam a,/izv jesno je ipak da su u II. st. često bile prem ašivane. Č uđenje s kojim prav n ik Gaj, stoljeće i pol poslije zakona Fufia Caninia, u tv rđ u je da se sk ala o poručnih o slo b ađ an ja robova n ije p o m aknula n a više od 100 za 500 robova, p ouzdan je znak da je ta b ro jča n a granica za sta r­ jela i p re sta la važiti u novim prilikam a: p rem d a je, pod Flavijevcim a, b ro jk a od 4.116 robova, koliko ih je p ri k ra­ ju I. st. p rije n aše ere im ao oslobođenik C. Ćelije Isidor, o stala za p riv atn ik e dosta značajnom iznim kom , tako d a je P linije S ta riji sm atrao vrijednim n a n ju upozoriti, nem a dvojbe kad su fam iliae serviles rim sk ih veleposjednika m o­ rale dosezati oko tisuću glava, a d a je car, neizm jerno bo-

gatiji od najbog atijeg m eđu n jim a , lako m ogao im ati i dvadesetak tisuća robova. To je najveća b ro jk a k o ju nalazim o u A teneja i k o ja se, budući da je tako velika, m ože odnositi sam o n a vladara. Od te arm ije v alja zacijelo odbiti gom ile robova što ih je carska dom us divina držala po svijetu da u b iru poreze, da n adziru careve po sjede, da u p ra v lja ju njegovim ogrom nim seoskim im anjim a, rudnicim a i kam enolom im a iz k o jih se dobivao m ram o r i p o rfir; čak i u R im u, n a Palatinu, gdje n am g ra ffiti iz pedagogija o tk riv aju njihove kažnjeničke p ro sto rije, m ora da je bilo m noštvo carsk ih robova, je r je, ako n išta drugo, trebalo isp u n iti n ev jero jatn o m noštvo različitih za d atak a n am ijen jen ih n jim a a k oje su nam o tk ri­ li i n atp isi n a njihovim epitafim a. Č itajući ih bez p red rasu d a, zbunjeni sm o p re tje ran o m specijalizacijom o kojoj svjedoče, besm islenom rask oši, sitničavom dvorskom etiketom zbog koje je ta specijaliza­ cija bila nužna. C ar je za sp re m a n je i izrad u garderobe raspolagao s toliko k ateg o rija slugu koliko je im ao v rsta odjeće: za tunike koje je nosio u palači, im ao ih je a veste privata, za toge koje je nosio u gradu, a veste forensi; za svakidašnje vojničke uniform e, a veste castrensi, a za p a­ ra d n e uniform e, a veste trium phali; za od jeću koju je no­ sio u kazalište, a veste scaenica, a za onu što ju je nosio k ad je išao u arenu, a veste gladiatoria. Njegovo posuđe čistilo je toliko k ateg o rija slugu koliko je bilo v rsta p osu ­ đa: posuđe za jelo, za piće, srebrno, zlatno, k ristalno, oblo­ ženo dragim kam enjem . Za n a k it se b rin u lo m noštvo ro ­ bova (servi ili liberti ab ornam entalis) m eđu kojim a se iz­ d v ajaju čuvari kopči (a fibulis) i b isera (a m argaritis). Za toaletu su se b rin u li nadzornici ku p ališta (balneatores), m aseri (aliptae), frizeri (ornatores), b rijač i (tonsores). P ri­ likom svečanih p rim a n ja zavjese su n a ulazu podizali ve­ larii, goste su p re d c a ra vodili robovi ab adm issione, a p red stav ljali su ih nom enclatores. Za p rip re m a n je jela, p o stav ljan je stola i posluživanje b rin u la se četa neobična sastava: ložači peći (fornicarii), obični k u h ari (coci), pe­ k ari (pistores), slastičari (libarii, dulciarii), zatim , uz nad­ glednike, sluge za ra sp o re d jela (structorea) i sluge u bla­ govaonici (triclinarii), sluge za donošenje jela (m inistrato­ res) i za o dnošenje jela (analectae), peharnici koji nude pića i koji su se po važnosti dijelili n a one što drže bocu 79

(a lagona) i one što p ru ž a ju čašu (a cyatho), te, napokon, kušači (praegustatores) koji su, obavljajući zacijelo bolje svoj posao od K laudijevih i B ritanikovih kušača, m orali n a sebi isk u šati neškodljivost jela i pića. Da bi se zabavio, c a r se m orao odlučiti bilo za p jev an je zb o rista (sym p h o ­ niaci), glazbu o rk estra, p oskakivanje plesačica (saltatrices) ili šale svojih p a tu lja k a (nanni), »blebetala« (fatui) i lak rd ija ša (m oriones). Ako je, p o p u t T rajana, ca r bio skrom nijeg uk usa, ako je izbjegavao n ad u to st i odbacivao sjaj, on ipak, u očim a svojih podložnika, n ije m ogao odvojiti isp u njav anje svoje svete dužnosti od blještavila koje ga je okruživalo u Rim u. C areva se službena aktivnost odvijala u gotovo m itološkom dek oru u kakvom bi se lagodno osjećao i sam »kralj nad kraljevim a«. Geslo L uja XIV. nec plu rib us im par p rista ­ jalo bi više rim skom Cezaru nego K ralju Sunca. R im ski su velikaši, nedvojbeno, n asto jali o ponašati carsk i dvor. Ipak m u se njihove kuće n isu ni približile, m a koliko su bile p ro stra n e i zam ršeno uređene, sudeći p rem a onom e što m ožem o n aslu titi izm eđu red ak a p o sm rtn ih pohvala n ji­ hovih oslobođenika i robova. Bile su sam o njegova blijeda k o pija, daleka i po jed n o stav n jen a slika. Cezar je posram ljivao i svoje n ajviše podložnike, a poniženje k o jem u su svi bili izloženi zbog njegove neusporedive nadm oći pom a­ galo je n ajsiro m ašn ijim a m eđu n jim a da b u d u zadovoljni svojim , u odnosu p rem a luksuzu vladajućih klasa, skuče­ nim i bijed n im položajem . Bilo je još, uostalom , relativno lako prijeći iz plebejskog staleža u sre d n ji građ an sk i stalež. B lagostanje koje je za­ vladalo nakon u sp ješn ih T ra ja n o vih ra tn ih pohoda, p ro ­ cvat trgovine kojoj su njegove pob jed e i H ad rijano va di­ p lo m acija otvorile putove Dalekog istoka, ekonom ski libe­ ralizam za koji su p rim je r dali prvi A ntonini i koji je obuz­ davao gom ilanje p o sjed a u jed n im ru k am a dajući, m im o veleposjednika, a, po p o treb i, i p rotiv njihove volje, pravo n asljeđ iv an ja onim a koji su im ali h ra b ro sti da krče n ji­ hova po lja, sve je to uz pom oć poslovnog n a p re tk a pru ža­ lo sp retn im i u po rn im ljudim a, zakupcim a p o reza ili napoličarim a, brodovlasnicim a i b ank arim a, trgovcim a na veliko i m alo, m noštvo p rilik a da pošteno stek n u častan im utak. S druge stran e, re d što su ga napokon vladari do­ sto jn i svog p oložaja uveli u sve grane uprave, uspostavlje-

n je jedn o stav ne ali čv rste discip lin e u vojsci, p ažn ja p ri izboru i u n ap ređ iv an ju civilnih i vo jnih glavara uz isto­ dobno bolji p o stu p ak i visoku p laću k ojim a su nagrađivani za svoj p osao i p o ticani n a ra d — isto su tak o bili čim be­ nici ili m jere ko je su pogodovale razvo ju i o tv a ra n ju sred­ n je buržoazije p re m a novim d ru štv en im slojevim a. N ije bilo p ro k u ra to ra koji je prim io m an je od 60.000 sestercija godišnje. N ije bilo cen tu rio n a ili prim ipila (prvi cen tu rio n prvog m anipula) koji nisu dobivali b a r 20.000 ili 40.000. Prvi su bili u m ogućnosti da u dv o stru če ili u tro stru č e vi­ teški cenzus koji su već im ali; drugi su ga m ogli steći, što dokazuju m nogi natpisi iz drugog stoljeća. Čovjek koji u to doba n ajb o lje oličuje duh sre d n je klase, p jesn ik Juvenal, je d a n je od tih bivših činovnika koji su povećali svoj im u­ tak i sebi osigurali p risto jn u m irovinu u k ru gu rim ske sred n je klase. Juvenal, doduše, s u zdisajim a zadovoljstva govori o bez­ brižnom životu k o ji su m u njegovi o sred n ji priho di om o­ gućivali n a selu, ali n e i u R im u. To ga čini savršenim p red stavn ik om svog vrem ena. K lasa kojoj on p rip ad a n a­ lazi svoje pravo po dneblje u gradovim a po Ita liji i p ro ­ vincijam a. U R im u je ona, od toga doba, tonula pod te re ­ tom obilja u kom e uopće n ije im ala udjela. M akar se či­ nilo da je isti lanac povezuje, s jed n e stran e, s pukom iz kojeg je novačila svoje podložnike, a, s druge stran e, s k ru p n im zem ljoposjednicim a čije je redove popunjavala, više je to o sjećala kao te re t nego kao pom oć, a n ad a da će zbaciti te re t jed n ak o jo j je izm icala kao i n ad a da će se uzdići. Velika bo gatstva su se povećavala — načinom sa­ svim stran o m b og atstvu Juvenalovom — k atk ad spontano p o rasto m sam e njihove su pstancije, a k atk ad stjecajem okolnosti k ojim a su se sam o ti b ogatuni mogli koristiti: za­ povjedničkim p oložajim a koji su bili njihov m onopol, prokonzulstvo je, p rim jerice, donosilo m iliju n sestercija godišnje; zatim je tu bila sam ovoljna sklonost v ladara p re ­ m a n ekim osobam a kojim a je m ogao d ati ovlaštenja n a neodređeno vrijem e; p a svakakve špekulacije što su se razm ahale u R im u, S vjetskoj banci, koje su bile p rav a žila kucavica priv red e u kojoj je proizvodnja iz d an a u dan uzm icala, a m erkantilizam sve više napredovao. R ad je još uvijek bio izvor b lagostanja, ali n ije bio dovoljan za s tje ­ can je bogatstava, k o ja su se slučajno raspoređivala p o car5 R im u ra z d o b lju n a jv iše g u s p o n a c arstv a

81

skoj m ilosti ili kakvom drugom sretn o m slučaju. P osredni­ ci i zabavljači, ta dva zla što su se p rilijep ila za m ase, mogli su sam i zgrnuti m ilijune. M arcijal isk alju je svoj bi­ jes n a o dvjetnike je r p rim a ju plaću u n atu ri, dok dobro odgojeni ljud i n ajsja jn ije g duha p ro p a d a ju : »Lupo, kojem ćeš u čitelju povjeriti odgoj svoga sina? Neka, m olim te, ne d ira u Ciceronove knjige ni V ergilijeve pjesm e. Bolje će b iti da ga daš da uči svirati h a rfu ili flautu, ili pak, ako je pam etan , neka bu d e dražbeni po vjerenik (praeco).« Na drugom se m jestu zgraža: »Dva p re to ra, četiri trib u n a, sedam odvjetnika, deset p jesn ik a zaiskali su u nekoga starc a ru k u njegove kćeri. On je, n e oklijevajući, za zeta iza­ b rao dražbenog povjerenika Euloga. Kaži m i, Severe, je li postupio ludo?« Dok je sre d n ja k lasa izvan G rada još vjerovala u dobrobit ra d a je r je b ila za n j plaćena, ona u R im u više n ije vjerovala. P ro čitajm o ra d ije još je d a n p u t privlačni epigram u ko­ jem je pjesnik-parazit krasno izrazio ono što bih ja rado nazvao »Plantinovim sonetom « latinske književnosti, a koji m u je zacijelo poslužio kao uzor: »Evo, M arcijale, što čini ra d o st života. B ogatstvo, ali ne stečeno radom , nego nasli­ jeđeno; im anje, ali ne neplodno; og n jište koje se n e gasi; nikakvo sporenje; m alo p o sjetilaca; bezbrižnost; krep ko st; tjelesno zdravlje; obazriva isk ren o st; ravnopravni p rija te ­ lji; do b ro n am jern i gosti; jela bez začina; zabave bez op ija­ n ja ali i bez briga; po šten a ali ne stroga žena; m iran san; zadovoljstvo onim što jesm o; ne p lašiti se sm rti i nem ati nikakvih želja.« Ta p jesm a n ije nikakav u sk lik od sreće; o n a je uzdah u kojem je pom irenost sa sudbinom po m iješan a sa zadovolj­ stvom . Ona ne izražava težn ju za nečim boljim k o je je bilo nem oguće. Ona nalazi sreću u o d v raćan ju od ra d a koje joj je nešto isprazno. N ad tim sum ornim idealom prolaze obla­ ci zbilje i vuče se u m o r svijeta u staren ju . D ruštvene kla­ se, b arem u Rim u, zahvaća m rtvilo. U njihovoj h ije ra rh iji sred n ji su redovi još po k retn i, dok se vrhovi u k ru ću ju . R edovito p ritje c a n je koje je treb alo stalno o b n av ljati Rim, često je uzm icalo p re d nesuvislim ud arcim a i n epredvi­ đenim navalam a. E galitarističke stru je, krivo usm jerene, usporavane ili prenagljene prelaze u p re tje ra n e i kobne ne­ jed n ako sti. D em okratski po red ak, sa sred njo m klasom kao okosnicom , p o p u šta p o d d v ostruk im p ritisk o m m asa ko-

jim a nesređeno gospodarstvo onem ogućuje no rm aln u p ro ­ m jen u sudbine, i n ek o rek tn e b iro k ra cije k oja pojačava apsolutizam vlad ara čijim bajoslovnim blagom m an ip u lira i č iju svem oćnu volju provodi u djelo. Tako su sjaj U rbsa u II. st. obavile sjen e koje će se u kasnom carstv u p ro širiti na o statak svijeta, a G rad više n ije im ao h ra b ro sti d a sp rije­ či njihovo zloslutno gom ilanje oko sebe. Da bi se u sp ješn i­ je borile p ro tiv svojih zala, zajednice m o raju vjerovati u svoju b udućnost. No, rim sko društvo, prevareno u svojim očekivanjim a nekog p ravednijeg i postojanijeg n ap red o ­ vanja, uznem ireno zbog iscrp ljen o sti i n estabilnosti, poči­ nje su m n jati u sebe u tre n u tk u kad p u ca ju obiteljske spo­ ne i naru šava se jedinstvo svijesti.

6*

83

DRUGO POGLAVLJE

B RA K , Ž EN A I O B IT E L J: V R L IN E I PO R O C I I — SLABLJENJE OČINSKE MOĆI

U drugom e stoljeću naše ere, rodovsko je pravo staroga do ba već bilo zastarjelo: to tu m g entilicum ius in desu etu ­ d in em abiit, a od načela n a kojim a je počivala p a trija rh a l­ n a obitelj staro g a Rim a — srodstvo po ocu {agnatio), ne­ ograničena očinska vlast (patria potestas) — ostala su sa­ m o sjećan ja tako reći arheološka. Dok je nekoć jed in a zakonita ro d b in a b ila ona k o ja je p o tek la od m uške loze (agnatio), sada se po d rodbinom razu m ije i cognatio ili srodstvo po ženam a i zahvaća po­ d ru č je zak o n ita b ra k a (iustae nuptiae). Već ona k ra ju R epublike, m ajci je bilo izrijekom p rizn a­ to p rav o da jo j djeca iskazuju p o što v an je jed n ak o kao i ocu. P rem a p re to rsk im p ropisim a, ona je m ogla preuzeti b rig u n a d svojim potom stvom ili stara te ljstv o u slučaju njegova n ao p ak a vladanja. Pod H adrijanom , koji je dao p oticaj za tzv. »tertulijansku« odluku senata, m a jk a tro je djece, ako njezin pokojni m už n ije im ao ni po to m ak a ni braće po ocu, dobila je pravo da nasljeđ u je ab intestat (bez oporuke) bilo koje svoje dijete, p a i k ad su ona bila ro đ en a izvan b rak a. N apokon, p o d M arkom A urelijem , O rfitijan o v d ek ret, donesen 178. god., izrijekom daje pravo d jeci da n asljeđ u ju svoju m ajku , bez obzira n a valjano st veze iz koje su po tekla, daju ći im p re d n o st p re d rodbinom p o kojnoga m uža (agnatim a). Tim e se završava evolucija k o ja je p o tk o p ala antički sustav giađanskog nasljednog p ra v a i k o ja je, napokon, razorivši osnovna načela n a ko ji­ m a je počivala rim sk a obitelj, u čv rstila u rim skoj o b itelji

»krvno« pravo kakvo vrijedi i u d anašnjem d ruštvu. Od to­ ga doba u R im u se obitelj tem elji n a krvnom srodstvu (coniunctio sanguinis), je r ta p riro d n a zajednica, kao što je lijepo rekao već C iceron (De officiis), n ajp rik lad n ije po­ vezuje lju d sk a bića uzajam nom dobrostivošću i odanošću (et benevolentia devincit hom ines et caritate). U istom e razd o b lju p o stu p n o n e sta ju dvije b itn e oznake očinske vlasti (patria potestas): ap so lu tn a očeva vlast n ad djecom i ap so lu tn a m uževa vlast n ad suprugom , k o ja m u je p re d an a u ru k u (in m anu) kao d a bi bila je d n a od njegovih kćeri — loco filiae. U drugom e stoljeću n aše ere te su se dvije crte, slobodno m ožem o reći, sasvim izgubile. Pater fam ilias nem a više prava n a život i sm rt svoje djece što ga je bio dobio Z akonikom n a dvanaest ploča i tako ­ zvanim svetim carsk im zakonim a. D oduše, još je uvijek u p osjedu strah ovitog prav a — k oje će m u b iti oduzeto tek 374. god. p o d blagotvornim u tjeca je m k ršćan stv a — da o stavlja svoju novorođenčad n a javnom sm etištu gdje su stradavala od gladi i hladnoće ako im se nije n a vrijem e sm ilovao kakav prolazn ik — kao glas i oruđe božje m ilosti; otac je zacijelo, ako je bio sirom ašan, rad o pribjegavao, kao i p rije, tom n esigurnom obliku legalnog čedom orstva žrtvuju ći bez grižnje savjesti, osobito svoju nezakonitu d jecu i kćeri, u natoč u sam ljenim prosvjedim a nekolicine učenih stoika, p o p u t M usonija R ufa. To p o tv rđ u ju , za T ra­ jano ve vladavine, popisi novorođene djece, koji se odnose na jed an grad i je d n u godinu i u kojim a su za pom oć u h rani upisana sam o dva nezakonita d je te ta (spurii) p rem a 179 zakonite djece, m eđu kojim a su p ak bile sam o 34 d je ­ vojčice p re m a 145 dječaka. Iz toga se može zaključiti da je m eđu »izloženom« djecom odnos bio obrnut, tj. da su žrtve bile poglavito nezakonita djeca i djevojčice. M eđu­ tim , ako je pa ter fam ilias poštedio tek rođeno dijete, po­ slije ga se više n ije m ogao osloboditi ni p ro d ajo m — ko­ jom bi ono nekoć dospjelo u ropstvo a k o ja je sada do­ p u šten a sam o kao prav n a p retp o stav k a za u svajanje i oslo­ bođenje od očinske vlasti — ni um orstvom , koje je u prvo­ m e stoljeću naše ere jo š bilo dopušteno, k ao što pokazuje sudbina K atilinina o rta k a Aula Flavija, ali je u m eđuvre­ m enu postalo zločinstvom koje se kažnjavalo sm rću. Još p rije nego što je K on stantin izjednačio ocoubojstvo i če­ dom orstvo, H a d rija n je jednoga oca kaznio progonstvom 85

n a o tok zato što je u lovu ubio svoga sina, m a k a r je ovaj bio k riv je r je osram otio očev drugi b rak; a c a r je T rajan jednoga oca, k oji je svoga sina zlostavljao, prisilio d a sina em ancipira (da ga o tp u sti od svoje očinske vlasti) — da se odrekne p ra v a n a njegovo eventualno nasljedstvo. Tako se, o tk ad je nestala R epublika, značenje em ancipa­ cije d je te ta u cijelosti prim ijen ilo i po dom ašaju i po sm i­ slu. U m jesto da se ona na d ijete p rim je n ju je kao kazna — k oja je, iako blaža od sm rti i ropstva, još uvijek bila dosta teška, je r je p re k id a n jem veza s o bitelji iz nje bilo isk lju ­ čeno p a p re m a tom e i razb aštin jen o — em ancipacija se sad a d a je kao pred n o st; zahvaljujući pretorskom zakonu o posjedo vanju dobara, bonorum possessio, uvedenom po­ četkom p rin cip a ta , dijete je em ancipacijom dobilo pravo da stječe d o b ra i n jim a upravlja, a da pritom nije izgubilo pravo d a naslijedi očev im utak. Sve dok je em ancipacija b ila kazna, očevi su je nerado prim jenjivali. Ćim je za n ji­ hovu djecu p ostala p rednost, počeli su je p rim jen jiv ati redovito. Još su se jednom zakoni oblikovali prem a osjeća­ jim a; osu đuju ći o k ru tn e p ostupke iz prošlih vrem ena, jav ­ no je m išljenje, u T rajanovo i H adrijanovo doba, tražilo d a se očeva vlast izražava sam o kao sm jerna ljubav s ko­ jo m je n ap okon i poistovjećena senatskom odlukom u III. st.: patria potestas in pietate debet, non atrocitate consistere. To je sasvim d ostajalo da se obnovi atm o sfera rim ske o bitelji i da odnos oca prem a sinovim a postupno prožm u toplina i blagost, toliko različite od hladnoće i disciplinske strog o sti u dom u K atona S tarijeg. Plinije Mlađi, koji nije im ao djece ni u jednom braku, traži od svojih p rijatelja d a sinovim a dadu slobodu u ponašanju i postupcim a, kako bi i on učinio da ih ima, je r je tako uobičajeno i priliči »dobro odgojenim ljudim a«. On piše: »Otac se n alju tio na sina zbog njegove rasipnosti . . . Kad ;e m ladić izišao, rek o h ocu: Pa dobro, za r ti n ik ad a nisi učinio nešto zbog čega bi zaslužio p rije k o r svog oca?« P linije M lađi nije, dakako, pogriješio što je zagovarao blagost ili, ako hoćete, nam a tak o dragi liberalizam , ali R im ljani n isu znali m jeru. N isu postali sam o m an je stro ­ gi nego su podlegli n erazb o rito j m odi p re tje ra n e p o p u stlji­ vosti. O drekavši se vlasti n ad djecom , dopustili su da ona zavladaju n jim a i uobražavali d a im je dužnost d ati sve

od sebe kako bi djeci pružili sve što ona zažele. Jedino im je pošlo za ru k o m stvoriti dangube, rasipnike slične Filom usu o čijoj n am nevolji p rič a M arcijal. Filom us je, n a ­ slijedivši iznenada sav očev im utak, naglo ostao s m anje sred stav a nego što ih je p rije p rim ao dnevno: »Otac ti je, Filom use, osigurao p rih o d o d 2.000 sestercija m jesečno; od te ti je svote dnevno isplaćivao po dio. Poslije očeve sm rti dobio si sve, a zapravo nisi dobio ništa!« N a žalost, prevlašću individualizm a o d II. st. n. e. nisu p ro p ad ala sam o o b iteljsk a im an ja nego i k arak teri; sve je rje đ i tra ­ dicionalni k ru ti p a ter fam ilias, a sve češći neodgovorni sin, taj vječiti lik razm aženog d je te ta u društvim a k oja su, naviknuvši se n a raskoš, zaboravila pravila reda. I ne sam o to; počinje se oblikovati m račni lik oca koji, iz želje za što većim dobitkom , ne preza o d toga da, iznevjerujući n ad e svog n a ra šta ja , sustavno kvari m ladiće u m jesto da ih odgaja. Takav je bio poznati o dvjetnik Regul, suparnik i n ep rijatelj P lin ija Mlađeg. On je svom e sinu ispunjavao sve želje. Dao m u je u re d iti p tič ji kavez u kojem su pjeva­ li kosovi i slavuji te b rb ljale papige. K upio m u je pse svih pasm ina. N abavio m u je galske p o n ije za zapregu i za jah an je . A čim m u je u m rla žena, od čijeg je ogrom nog bogatstva i kupovao darove, Regul se požurio em ancipirati sina kako bi ovaj m ogao p re n ije ti na sebe m ajčin im utak, n ep rom išljeno ga ra sip a ti i n apokon ga, p ri k ra ju života koji je lu d a ra sip n o st m orala sk ra titi, ostaviti ocu. Bili su to, zacijelo, osobenjački postupci, koji su ogorčili Plinija Mlađeg. Ipak, d o sta je da se i to moglo dogoditi, a takva n astra n o st ne b i bila m oguća da i žene nisu bile oslobo­ đene kao i djeca, ako n e i više, osjećaja zajedništva koji im je nekoć b ila n am etn u la patria potestas i koji se za­ jed n o s n jo m izgubio. II — ZARUKE I VJENČANJE

K ako je bivala sve slabija očinska vlast n ad djecom , tako je i m už gubio vlast n ad ženom . U R im u su postojale tri v rste v jen čan ja k ojim a je žena dolazila pod m uževu vlast (m anus) : confarreatio, k ad supružnici svečano p rin o ­ se kolač od žrtvenog b ra šn a Ju p ite ru K apitolskom u pri87

su tn o sti vrhovnog i Ju p itero v a svećenika (fla m en Dialis); coem ptio, fiktivna p ro d a ja kojom otac plebejae daje svoju kćer m užu kao vlasništvo; usus, kojim se legalizira veza plebejca i p a tric ijk e nakon godinu d an a zajedničkog živo­ ta. Pouzdano je ipak da se ni jed n a od te tri v rste vjenča­ n ja n ije zadržala do drugog sto ljeća naše ere. Prvo je na­ pu šten o vjen čanje per usum , a vrlo je v jero ja tn o da je form alno u k in u to A ugustovim zakonim a. Laudatio Turiae, n astala u doba progona za vrijem e drugog triju m v ira ta, p o sljed n ji je m eđu p rim jerim a gdje se jasn o spom inje coem ptio. K onfareacija je p ak n a početk u p rin c ip a ta bila tako iznim na da su se u R im u pod T iberijem teško m ogla naći tri p a tric ija potekla iz tako sklopljena b raka. U m jesto tih oblika, o kojim a, uostalom . Gaj govori sam o u perfektu a koje još jedino pravnici spom inju u svojim kom entari­ m a sta rih zakona, uvedeno je vjenčanje što oblikom i du­ hom neobično podsjeća n a današnje, k o je se v jero jatn o n a n j izravno nadovezuje. P o n ajp rije, prethodile su m u zaruke k oje su se, p rem d a n isu ozbiljno obvezivale, u R im u tako često slavile da ih P linije M lađi u b ra ja u onih tisuću besm islica kojim a su bili besko risno ispunjeni dani njegovih suvrem enika. Sa­ sto jale su se od obećanja koje bi zaručnici, uz p rista n a k svojih očeva, dali jedno drugom e p re d određenim b ro jem ro đ ak a i p rija te lja , što svjedoka, što gostiju pozvanih na zajedničku gozbu kojom je završavala svečanost. Z aruke su bile ostvarene pošto bi zaručnik uručio zaručnici više ili m an je skup ih poklona i sim bolični p rsten , što je v jero ­ ja tn o ostalo od vrem ena kad se davala k ap a ra p rije skla­ p a n ja b ra k a prividnom kup n jo m (coem ptio). P rsten od pozlaćena željeza ili od čistog zlata, po p u t naših vjenčanih prstenova, zaručnica je m orala odm ah staviti »na onaj p rst lijeve ru k e do m aloga prsta« n a kojem se i danas nosi vjenčani p rste n i koji zato i zovemo p rsten jak o m (annularius). Zašto su R im ljani izabrali upravo taj p rst, opširno je objasnio Aul Gelije: »Kad otvorim o ljudsko tijelo, kao što to čine Egipćani, i seciram o ga, « v a r o p a i, kako kažu Grci, nađem o vrlo tan ak živac koji polazi od p rste n ja k a i dopire do srca. Zacijelo je p rim jere n ije dati čast tom p rs tu da nosi p rsten , je r je tijesno spojen nekom vrstom veze s glavnim organom .« Tom izravnom vezom izm eđu p r­ sta i zaručničkog p rsten a, utv rđ en o m u im e nekakve iz-

m išljene znanosti, očito je Aul Gelije želio p o tv rd iti oz­ b iljn o st zaruka, dostojanstvo danog obećanja, a nadasve du b in u o sjećaja uzajam ne ljubavi, izraženog dobrovoljno i javno, ko ji je sačinjavao b it ne sam o svečanosti nego i prav ne zbiljn osti rim skog vjenčanja. O tom e svjedoči niz p o d ro b n ih opisa u književnim djeli­ m a. N a dan određen za vjenčanje, zaručnica, k oja je večer uoči toga dana m orala svoju kosu stegnuti crvenom m re­ žom, stav lja n a se odjeću uob ičajen u za takvu priliku: tu n ik u bez p o ru b a — tunica recta — p rid rž an u vunenim pojasom s d vostrukim čvorom — cingulum herculeum — a p ovrh toga o grtač — palla — šafranove boje; n a noge, sandale u istom e tonu; n a vrat, m etaln u ogrlicu; n a glavu, prek o kose učvršćene pom oću šest u m jetn ih vitica odvoje­ nih vrpcam a (seni crines) što su ih vestalke nosile za cijelo v rijem e službe, n aran ča sti veo s plam enim odsjajim a, oda­ kle m u naziv fla m m eu m , koji je skrivao gornji dio lica i n a koji se stav ljala jednostavno ispletena kruna, u doba Cezarevo i Augustovo od m ažurane i vrbene, a k asnije od m irte i n aran čin a cvijeta. Tako o d jen u ta zaručnica prim i u k rugu svoje o b itelji zaručnika, njegovu obitelj i p rijatelje. N akon toga svi odlaze u najbliže svetište, ili u kućni a trij, da p rin esu žrtv u bogovim a. Čim završi žrtvovanje, k atk ad ovce, rjeđ e goveda, a najčešće svinje, dolazi auspex sa svje­ docim a, kojih se skupi deset, v jero ja tn o iz okoline supružni­ ka. Uloga svjedoka svodila se na to da, kao nijem i statisti, stave svoj o tisak n a ženidbeni ugovor koji, uostalom , nije bio obvezatan. Auspex, neka v rsta privatnog obiteljskog vrača, im ao je, bez svećeničke in v estitu re i službenog odo­ b ren ja, važnu ulogu. On je, nakon ispitivanja u tro b e živo­ tinje, m ogao jam čiti za naklonost bez koje ženidba, osu­ đena od bogova, ne bi bila valjana. Čim on u sre d šu tn je pu ne p o što v an ja izgovori riječi što p o tv rđ u ju tu naklo­ nost, m ladenci u njegovoj nazočnosti izm ijene p ristan ak kojim njihovi životi i želje treb a da p o stan u jedno: Ubi tu Gaius, ego Gaia (Gdje si ti Gaj, ja sam Gaja). Time je o b red bio završen, a p risu tn i su povicim a izražavali odobravanje i čestitke: Feliciter! Sretno! Veselje se nastavljalo n a p iru sve dok se ne sp u sti noć kad dolazi tre n u ta k da se m laden­ k u otrgne iz za g rljaja m ajke i odvede u kuću su p ru ­ ga. N a čelu povo rke su svirači flaute, a za n jim a p et zubljonoša. P utem svi p jev aju vesele i raskalašene pjesm e, 89'

a kad se približe odredištu, b ac aju djeci privučenoj gom i­ lom orahe kojim a se m ladenka igrala u d jetin jstv u . Odjekivanje o raha po popločenom p u tu navješćuje sreću što u b u du ćn osti čeka m ladenku. Prvo im prilaze tri mladožen jin a p rija te lja . Prvi m ladoženjin p ratilac, pronubus, mi bism o rekli m ladoženjin djever, m aše svadbenom zubljom način jen om od čvrsto spletenih glogovih šiba. D ruga dvo­ jic a zatim podignu m ladenku i p re n esu je preko praga njezina novog boravišta okićena b ijelim zastavam a i zele­ nilom . Poslije m ladenke (nova nupta) ulaze tri njezine p ra ­ tilje: dvije nose znam enje n jezin ih vrlina i kućanskih po­ slova, jed n a preslicu, a druga vreteno. Pošto m ladoženja pruži m ladenki vodu i vatru, treć a p ra tilja , k oja je po do­ sto jan stv u prva, pronuba, odvede je do b račne postelje gdje joj m už skine o grtač i počinje razvezivati nodus Her­ culeus n a pojasu, dok se svi pom oćnici diskretno i brzo u d a lju ju kako i nalaže p risto jn o st i običaj. Z anem arim o li krvavo žrtvovanje i plam enu b o ju m la­ denk ina vela, mogli bism o u stv rd iti da je taj cerem onijal nadživio rim sko carstvo te da, s m anjim izm jenam a, svadba i danas u većini slučajeva teče istim redom . Monsin jo r Đuchesne* p rim ijetio je to s izuzetnom pronicavošću: »Osim h aru sp ek sa, (vrača koji p ro riče sudbinu po u tro b i zaklane životinje), cijeli se rim ski svadbeni ritu a l zadržao u kršćan sk o m običaju. Ostalo je gotovo sve osim k r u n a . . . U b iti konzervativna crkva m ije n ja la je sam o ono što je bilo nespojivo s njezinim vjerovanjim a.« K ršćansko vjen­ čanje, svedeno n a osnovno, tem elji se n a slobodnom p re d a­ van ju jed n e duše drugoj. S akram ent, neovisno o svečano­ sti k oja m u slijedi, p a i o crkvenoj službi k oja ga obično p ra ti, proizlazi iz iskaza supružnika p re d svećenikom koji je tu sam o zato da njihovo sjed in jen je potvrdi p re d Bo­ gom. Takva definicija vjen čan ja slična je definiciji k oja bi se m ogla d ati za rim sko vjen čan je iz klasičnog doba. B rak je u istin u sklopljen u tre n u tk u kad Gaj i Gaja, o h ra­ b re n i božjim p ristan k o m koji p o tv rđ u je auspex, zajedno izraze želju da se vežu, a valja dodati: upravo sam om tom izjavom . O stalo su sam o slučajni i suvišni dodaci. K ad se, * Francuski crkveni povjesničar (1843—1922), autor zapaženih stu­

dija iz kršćanske arheologije i povijesti prve Crkve čije teze nisu uvijek odgovarale Svetoj stolici, (op. prev.).

p ri k ra ju R epublike, K aton iz U tike ponovo oženio, ovaj p u t s M arcijom , oboje su se složili da im ti dodaci nisu potrebn i. Prisegli su jedno drugom e bez lažnog sjaja. N isu im ali ni svjedoke. N isu pozvali ni svoju rodbinu. Zadovo­ ljili su se tihim vjenčanjem pod B rutovom zaštitom : Pignora nulla đom us; nulli coiere propinqui lu n g u n tu r taciti contentique auspice Bruto. Očito je plem enitost u tom sporazum u srd aca koji do­ sta je za zasnivanje b ra k a; n ap red ak filozofije, posebno stoicizm a, koji je već bio osvijetlio putove Ka tona i Porci­ je, nedvojbeno je pridonio tom već m odernom shvaćanju što se nam etnulo rim skom pravu. Za stare o kojim a Gaj govori kao o iščezlim likovim a, žena je bila po svojoj p ri­ ro d i osuđena da do k ra ja života živi kao m aloljetnica. U b ra k u cum m anu oslobodila bi se iz ru k u svoga oca ili njegovih ro đ ak a tek kad bi p ala u m uževe ruke. U b ra k u sine m anu o stajala je pod vlašću takozvanog zakonskog sk rb n ik a koji je uvijek bio izabran m eđu njezinim rođaci­ m a ako više n ije im ala živog izravnog p re tk a . Tek kad je ženidba sine m anu sasvim p o tisn u la ženidbu cum manu, zakonito je skrbništvo, koje je od n je bilo nedjeljivo, iz­ gubilo svaku važnost. Od k ra ja R epublike, bilo je d o statn o da se štićenica požali m ak ar i na k ra tk o izbivanje svoga sk rb n ik a da dobije drugoga koga je susretljivo određivao p re to r; kad su početkom C arstva doneseni dem ografski zakoni, uz koje se vezuje Augustovo ime, zakoniti su sk rb ­ nici p o stali žrtvam a careve želje da om ogući plodne b ra ­ kove: ne sam o da su zakonom od sk rbništva bile izuzete žene s tro je djece, već se m ogao i opozvati i skrbnik koji je oklijevao da štićenici odobri b račne planove ili da joj d a m iraz. U H adrijanovo doba, u d ate žene više ne tre b a ju sk rb n ik a da bi napisale oporuku; očevi ne prisiljav aju kćeri da se u d a ju p rotiv svoje volje i n e po m išljaju d a bez o pravdanih razloga spriječe u d a ju za ko ju se one odluče, je r, kao što izjavljuje veliki državni pravnik Salvije Julijan, b ra k se ne sklapa prisilom , nego pristankom , a slobodni p rista n a k djevojke nužan je za sk lapanje b rak a: nuptiae consensu co ntra hen tiu m fiu n t; nuptiis filiam fam ilias con­ sen tire oportet. 91

III — EMANCIPACIJA I HRABROST RIMSKE ŽENE

S novom definicijom p ro m ijen ila se, dakako, i sam a p ri­ ro d a rim skoga braka: ušavši slobodna u b rak, žena je u n jem u živjela izjednačena s m užem . S u p ro tn o općem m išljen ju , koje prilike u carsko doba poistovjećuje sa stan jem u p rvim stoljećim a R epublike, očito je da je rim sk a žena, u vrem enu o kojem govorim o, uživala dostojanstvo i sam ostalnost, jed n ak u ili veću od one što je suvrem eni fem inizam zahtijeva za naše žene i što ju je više no jed an te o re tič a r antičkog fem inizm a, p ri­ m jerice M usonije R uf pod Flavijevcim a, zahtijevao u im e intelektualne i m oralne jed n ak o sti spolova. N a k ra ju prvo­ ga i po četku drugog sto ljeća velik je b ro j žena što se ističu snagom k a ra k te ra i p o b u đ u ju neodoljivo poštovanje. Na p rije sto lju se izm jen ju ju carice u istin u dostojne da uz m uževe nose sveti naslov A ugusta, koji je Livija dobila tek p oslije sm rti svoga m uža. P lotina dijeli slavu i odgovor­ n ost s T rajan o m kojega je p ra tila u ra tu p rotiv P a rta i čiju je vrhovnu volju, u po sljed n jim tren u cim a najboljega princepsa, znala tak o dobro p ro tu m ačiti, odnosno zastu p ati da je H a d rija n jedino zahvaljujući njoj naslijedio u red u i m iru carstvo koje m u je prem inuli ca r tajn o nam ijenio. Sabini n isu mogli n au d iti sastavljači H istoriae Augustae svojim klevetam a koje su opovrgnute m noštvom n atp isa što po d sjećaju n a njezina dobročinstva i m nogobrojnim kipo­ vim a koji su je još za života uzdigli do božanstva. V jeruje se da se H a d rija n n ije s njom slagao, a zapravo ju je bio okružio s toliko pažnje i p o što v an ja da je ab epistulis Svetonije, koji je to p ro p u stio učiniti, sm jesta ostao bez svog položaja. O tm jene aristo k ra tk in je sve redom spom inju s ponosom , kao neprolazne uzore, ju n ak in je iz m inulih vre­ m ena o pasnih vladavina koje se kao pouzđanice svojih m uževa, slijedeći njihove zapovijedi i politiku, nisu željele od n jih odvojiti u tren u cim a opasnosti i više su voljele poginuti nego ih, sam e, p re p u stiti tiranim a. Pod T iberijem , S ek stija n ije h tjela nadživjeti E m ilija S kaura, a P akseja P om ponija Labea. K ad je N eron naredio Seneki da se ubije, filozofova m lada žena P aulina prerezala je sebi žile k ad i on; nije iskrvarila sam o zato što je Ne­ ron, saznavši za njezinu žrtvu, naredio da po svaku cije-

n u spriječe n jezinu sm rt, a što je m o rala d opustiti — p re­ viti su joj ru k e i zatvorili rane. Opis tog ganutljivog prizo­ ra ko ji su nam sačuvali Anali, p o rtre t beskrvnog i bolnog lica n a kojem je S enekina udovica n o sila znakove trag ed ije nekoliko godina što ih je jo š provela n a ovom e svijetu iz­ ražavaju duboku g an u to st k o ja je R im ljane T rajanova vre­ m ena obuzim ala p ri sjećanju, dugom već pola stoljeća, na tu b račn u dram u. T acit osjeća jed n ak o divljenje za Paulininu p o sto jan o st kao i njegov p rija te lj Plini je M lađi za uzvišenu h ra b ro st k o ju je, pod Flavijem , pokazala A rija starija, a k o ju slavi u n ajljep šem od svojih pisam a. O p ro stit ćete m i ako jo š jed n o m posegnem za tim slav­ nim stranicam a. A rija se s ta rija u d ala za sen ato ra Cecina Peta. U jednoj tužnoj prilici pokazala je kojom je stoičkom privrženošću sposobna iskazati svoju lju b av p re m a n je ­ m u. Pet je bio bolestan, kao i njegov sin i, vjerovalo se, obo­ jica bez nade. M ladić je um ro. Bio je obdaren izvanred­ nom ljepotom i rijetk o m duhovnom čistoćom p a su ga nje­ govi ro d itelji voljeli više zbog njegove valjanosti nego zato što im je bio sin. A rija je p rip rem ila pogreb svog d je te ta i izvela ga n a taj n ačin da joj m už n ije n išta opazio. Ulazeći u Petovu sobu, p re tv a ra la se kao d a im je sin jo š živ, da m u je bolje, i kako je otac vrlo često pitao za novosti, odgo­ varala je: »O dm ara se i jed e s užitkom .« Poslije toga, osje­ ćaju ći da će joj poteći dugo suzdržavane suze i p rotiv n je­ n e volje, izlazila je iz sobe i p re p u šta la se svojoj tuzi. Kad se isplakala, o b risala bi oči, u re d ila lice i vraćala se osta­ vivši, da tako kažem , svoju tugu p re d vratim a. Tim nad­ lju dsk im n ap o ro m A rija je spasila b a r m uža od bolesti k o ja jo j je sina ugrabila. Ali nije ga m ogla spasiti od careve osvete kad je bio u m iješan, 42. god. n. e. u suzbijanju S kribonijeve pobune, i u hićen p re d njenim očim a u Ilirik u kam o ga je p ra tila. P rek lin jala je vojnike da i n ju odvedu. »Potrebno je, govorila je ona, d a biv­ šem konzulu d adete robove koji će ga posluživati za stolom , oblačiti ga i obuvati. Sve ću to ja sam a raditi.« Ka­ ko njene m olbe n isu bile uslišane, iznajm ila je k rh k u ri­ b arsk u lađicu i u n jo j slijedila lađu n a kojoj je Pet bio ukrcan. Uzalud. U R im u se K laudije pokazao neum oljiv. Onda je A rija navijestila da će u m rije ti sa svojim mužem. N a jp rije se n jen zet tru d i da je odvrati. »Kako bi ti mogla p ristati, navaljivao je on, da i tv o ja kći s tra d a sa m nom ako 93

jed no g d an a i ja budem m orao u m rijeti?« A rija se n ije dala p okolebati u o k ru tn o j svojoj n am jeri. »Kad bi m o ja kći živjela s tobom toliko dugo i u istoj slozi kao ja s Petom , p ris ta la b ih na to«, odgovorila je ona; da bi sp ri­ ječila njihova n asto jan ja, zaletjela se glavom u zid i pala onesvješćena. Osvijestivši se, reče: »O bavijestila sam vas da ću p ro n aći i n ajm u čn iji način da se u sm rtim , ukoliko m i odb ijete laki način.« A kad je za P eta došao kobni čas, izvukla je bodež ispod haljine, zabola ga u grudi i istrgavši ga p ružila ga m užu dodavši ove b esm rtn e i gotovo božanske riječi: »Pete, to i ne boli toliko.« Ove slavne događaje ističem zato što nam , u određenoj v rsti žena carskog doba, p re d o ču ju jed n o od n ajljep ših u tjelo v ljen ja zem aljske veličine. Z ahvaljujući takvim slo­ bodnim i ponosnim stvorenjim a kao što je bila A rija sta­ rija, an tičk i se Rim, u godinam a k ad su prvi m učenici k ršćan stv a p rim ili krvavo k ršten je, popeo do m o raln ih v rh u n aca ljud sk osti; a u II. st. n. e. nije sam o uspom en a n a n jih bila p redm eto m pravog kulta, već je njihov p ri­ m je r im ao k atk ad i sljedbenica. Zacijelo, carsk a je p ra ­ v ednost sad a p o šted jela žene od žrtava koje im je Klaudijeva srd žb a i N eronova o k ru tn o st bila dosuđivala, a Vespazijanova su rovost um alo da n ije stajala života A riju m lađu. Ali o k ru tn o st svakodnevnog života pružala im je jo š d o sta p rilik a da p re tip e slične slučajeve i, b a re m što se elite tiče, rim ske se žene nisu uopće izopačile. P linije M lađi svjedoči da je oko njega bilo žena koje su išle dotle u svojoj odanosti m uževim a da su h tjele s n ji­ m a n estati. »Šetao sam se u čam cu svojim jezerom Como, piše on, kad je je d a n m oj s ta riji p rijatelj u sm jerio m o ju p ažn ju n a n ek u vilu . . . k o ja se n ad n ijela nad jezerom . — O datle se jed n o g dana, kaže on, neka naša zem ljak in ja strm oglavila s m užem . Pitao sam zašto. M uža je izjedala n eka ra n a n a intim nim organim a. Njegova je žena zah tije­ vala da jo j tu ra n u pokaže, je r n itko ne bi isk ren ije rekao da li je m oguće ozdravljenje. V idjevši ranu, izgubila je sva­ ku nadu, privezala se za njega i zajedno su se bacili u jezero.« Zacijelo, to su izuzeci ili, ako više volimo, granični slu ­ čajevi k ad se h ra b ro s t iznenada rasplam sa a v rlin a poči­ n je trp je ti od p re k o m jern o g tra ja n ja . Ali po red toga, ko­ liko o b itelji nježno sjedinjenih, koliko supruga jednostav94

no plem enitih i čistih! Čak u M arcijala susrećem o galeriju savršenih žena. K laudija R ufina, »m ada potječe od tetovira n ih B retonaca«, im a doista latin sk u dušu. N igrina, »sret­ n ija od E van de ili Alceste, zavrijedila je da ne u m re kako bi dokazala svoju ljubav«. Čista duša S ulpicijina izbija iz n jen ih književnih sastavaka: u n jim a uopće ne spom inje ludilo čarobnice s K olhida; ne p riča ni o gozbi ogavnog T ijesta; poučava jedino o nevinoj ljubavi. »Nikada žena n ije bila u p o rn ija; nik ad a n ije bila stidljivija; i ne bi p rista la da bude ni Ju p itero v a žena, ni Apolonova ljubav­ nica ako joj n jen K alen bude otet.« Slično tom e, žensko društvo oko P linija M lađeg odiše odanošđu, otm jenošću i po štenjem . Tako je žena njegova staro g p rija te lja M akrin a bila d o sto jn a »da bud e predložena kao p rim jer, čak d a je i p rije živjela: provela je s n jim trid eset i devet godina bez ijedne svađe, m rzovolje, u slozi bez sjene i u uzajam ­ nom poštovanju«. Čini m i se da je i sam P linije Mlađi oku­ sio savršenu sreću u b ra k u s trećom ženom K alpurnijom . K ojim je sve pohvalam a ne obasipa, hvaleći po red u n jen u nježnost, čednost, ljubav, čvrstinu v jern o sti i sklonost pis­ m im a koju je crp la u svojoj naklonosti p rem a njem u. »Koliko tjesk obe k ad je saznala da se on m ora parničiti! Koliko rad o sti k ad je spor završen! N ije se u m o rila da pism o čita, p rečitav a i uči nap am et. Iza zastora je p risu ­ stvovala javnom čitan ju , požudno osluškujući odobrava­ n ja ko ja je dobio. K ad on piše stihove, ona sastavlja za njih m elodiju i p ra ti ih n a k itari m ada nije učila ni kod je d ­ nog u m jetn ik a osim kod ljubavi, k oja je najb o lji učitelj.« Tako je K alpurnija, pored svog učenog m uža, prikazala p re d našim očim a m odernu sliku žene koja je i »pom oćni­ ca«. N jena su ra d n ja , lišena i n ajm an je pedantno sti, p rid o ­ d aje dražesti k o ja k rasi n jen u m ladost, potiče, u m je sto da oduzim a, svježinu osjećaja koje ona gaji za svoga m u ­ ža a koji jo j istom m jerom uzvraća. Izgleda da su oboje p atili zbog i n ajm an jeg razdvajanja. K ad je Plinije p risi­ ljen da se u d alji, K a lp u rn ija ga traži u njegovim djelim a k o ja m iluje i stav lja n a m jesta gdje se navikla njega gle­ dati. A Plinije, sa svoje strane, k ad m u je žena odsutna, uzim a više p u ta n je n a p ism a u ru k e k ao da su tek stigla. Noću, razbuđen, p red o ču je n jen u dragu sliku; a danju, u sate k ad ju je navikao viđati — »noge ga sam e nose« pre-

m a p ro sto riji gdje se obično zadržavala, i tu žn a src a »vra­ ća se iz p razne sobe kao da m u je o n a zatvorila vrata«. N akon što sm o p relistali ove stran ice pune nježnosti, m oram o se n a jp rije u sp ro tiv iti pesim izm u La Rochefoucau ld a i opovrgnuti m išljen je da u R im u n ije bilo divnih brakova. Zatim , k ad o tom e razm islim o, opažam o da su ti izljevi pom alo izvještačeni i knjiški. U P linijevu svijetu brakovi su se sklapali više iz stalešk ih obzira nego po sna­ zi osjećaja. On sam nije sm io izabrati ženu drugačije nego d a p rih v ati je d n u ko ju m u je pokazao M inucije Acilian, uvažavajući n e sam o fizičke i m oralne p re d n o sti izabrani­ ce, nego i n jen e obiteljske veze i im ovno stanje; je r, p ri­ zn aje on, ne tre b a zanem ariti ni to p isanje — ne id quidem p raetereund um esse videtur. Čini se da je Plinije najviše volio K a lp u rn iju zato što se divila njegovom pisan ju , i ub rzo se doim a, m ada on tv rd i suprotno, da se za njenih o d sutnosti, zbog k ojih toliko jad ik u je, vrlo lako u tje šio za­ dovoljstvom da d o tje ru je stran ice n a kojim a tako lijepo o plakuje n jen u odsutnost. J e r konačno, čak kad su supruž­ nici živjeli pod istim krovom , n isu bili sjedinjeni. R ekli bi­ sm o da su im ali odvojene sobe. štoviše, u m iru svoje vile u Toskani, P linije M lađi tražio je p rije svega sam oću pogo­ dnu svojim m editacijam a; i u zo ru bu d i ga njegov ta jn ik (notarius) a ne žena K alpurnija. Njegova b račn a ljubav, ko­ ja se ravn ala p re m a pravilu p risto jn o sti, za njega je pose­ bno bila stv ar m ondene učtivosti, a m i m oram o zaključiti da je njegovoj ljubavi, sveukupno uzevši, strah o v ito nedo­ stajalo topline i u srdnosti. V ratim o se, n a p rim je r, n a zb unjena pism a k oja je po­ slao K alp u rn ijin o m d jed u i tetk i kako bi ih istovrem eno obavijestio o n ad an jim a u očinstvo kojim ga je njegova žena tre b a la o b rad o v ati i o žalosnom događaju koji je su­ rovo pokopao te nade. K a lp u rn iju F ab atu poručuje: »Bu­ dući da ste m nogo željeli d a vas obrađujem o praunucim a, bo lje ćete p o jm iti tugu saznavši da je vaša u n u k a im ala pobačaj. Zbog neznanja i neiskustva, K alp u rn ija n ije bila svjesna tru d n o će i p ro p u stila je d a učini ono, što se rad i u sličnim slučajevim a, a, naprotiv, učinila ono što nije sm jela. Tu je pogrešku p latila n a način koji će je n ajb o lje poučiti, je r se n ašla n a v ratim a sm rti.« K alp u rn iji H ispuli m ije n ja oblik ali ne i sadržaj ovih čudnih tum ačenja: »Kal-

p u rn ija se izvrgla velikoj opasnosti — nek n am ova riječ ne donese nesreću! — n e svojom greškom , već greškom svoje dobi. O datle i pobačaj i žalostan svršetak tru d n o će o kojoj o n a n ije n išta znala. P reuzm ite n a sebe dužnost da opravd ate ovu n esreću kod vašega oca, je r žene to bolje u m i ju ...« Zapravo m i n e razum ijem o više ništa, osim ako nism o sasvim dobro razum jeli u kojoj m jeri Plinije M lađi, inače toliko pažljiv u pogledu duhovnog odgoja m la­ de žene, nije m ario za ostalo. Im a u tom svjedočanstvu neka hladnoća k o ja nas pom ućuje, neka ravnodušnost ko­ ja nam se čini p ro tu p riro d n o m . To je osveta jed n e slo­ bode što n a sta je iz ravnodušnosti i iz jed n ak o sti supruž­ nika u braku , k o ja k atk ad i one najbolje, koje je m orala približiti, odvodi u neku v rstu nesebične tro m o sti k ad nije u sp jela da druge baci u hirove i pokvarenost. IV — ŽENSTVENOST I POKVARENOST Ju n ak in jam a carsk e aristo k racije, b esp rijek o rn im žena­ m a i izvrsnim m ajk am a k ojih je jo š bilo u njenim redovi­ m a, bilo bi lako su p ro tstav iti žene »oslobođene« ili bolje »razuzdane«, ko jih je u novim u v jetim a rim skog b ra k a bilo različitih v rsta; one žene koje izbjegavaju m aterin sk e d u ­ žnosti da ne bi izgubile n išta od ugodnosti života; one koje žele da ne p o p u ste m uževim a ni n a jed n o m polju i nadm e­ ću se s njim a čak i u od m jerav an ju snage što je, činilo se, bilo zabranjeno njihovom spolu; konačno one žene koje su se, nezadovoljne da p rovedu život uz muževe, zadovo­ ljile tim e da žive, po potrebi, i bez n jih po cijenu nevjera i razvoda zbog čega se nisu baš nim alo stidjele. Bilo zbog nam jernog ograničavanja rađ an ja, bilo zbog osiro m ašenja porodice, rim ski brakovi, k ra je m I. i po­ četkom II. st. n. e., često trp e od jalovosti. U ostalom , p ri­ m jer dolazi odozgo. Nervu, cara neženju koji je m ožda i izabran zbog svog celibata, nasljeđ u je T rajan, zatim Hadrija n koji, p rem d a oženjeni, n isu ni jed an ni drugi im ali za­ konite djece. U tri uzastopna b raka, bivši konzul Plinije M lađi n ije dobio nasljednika, a p oslije sm rti njegov su im u tak razdijelili pobožnim zadužbinam a i njegovim robo­ vima. Zacijelo, drug ačije nije bilo ni m eđu sitnim građan­ stvom . U svakom slučaju, ostalo nam je n a tisuće epitafa 7 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c arstv a

97

na k ojim a pokojnika, lišena potom stva, o p lak u ju njegovi oslobođenici. M arcijal sasvim ozbiljno predlaže svojim či­ taocim a da se dive K lauđiji R utini zato što je im ala tro je djece i p o d sjeća nas n a nek u ženu, kojoj je, uostalom , iz pošto v an ja posvetio jedam posebni epigram , a k o ja je, p rem a njegovu znanju, bila dvapu t čašćena na sto ljetn im igram a 47. i 88. god. n. e. zato što je sa svojim m užem im a­ la p et sinova. Tako je plodnost, k o ja danas u F rancuskoj ne bi zaslužila ni spom ena ni poseb nih nagrada, u onda­ šnjem Rim u, sm atran a kao izvanredna i d o sto jn a najve­ ćih p riznan ja. U m jesto da ispune svoju m aterin sk u dužnost, kojoj su se opirale, R im ljanke su se sad a s izazovnim zanosom bacile n a sve v rste poslova koje su za vrijem e R epublike ljubo m o rno držali m uškarci; i Juvenal je mogao, n a za­ dovoljstvo svojih čitalaca, u šestoj satiri d ati niz gotovo k arik ira n ih opisa žena koje, odbacivši vezivo, čitanje, p je­ vanje ili sviranje, s istim se zanosom tru d e d a sliče m u­ šk arcim a i da ih čak n adm aše n a svim poljim a. Neke se od n jih s uživanjem zad u b lju ju u parn ičk e spise ili se od uševljavaju politikom , željne novosti iz čitavog svijeta, lakom e za grad skim glasinam a i dvorskim spletkam a, oba­ viještene o onom e što se događa u T rak iji ili Seri, p ro ra č u ­ navajući važnost p rije tn ji u pućen ih K ralju A rm enije ili P artim a, dovoljno bezočne da u p risu tn o sti svojih šu tlji­ vih m uževa bučno i drsko izlože svoje teo rije i planove ge­ neralim a zaog rnjenim vojničkim p laštem (paludam entum ). Druge više vole književnu slavu nego diplom atske kom bi­ nacije i b av ljen je strateg ijo m osvajanja: neiscrp ne i rječi­ te, one vole sm iješn e grčke i latin sk e purizm e, začuđuju svoje sugovornike točnošću svojih prim jed b i i ođlučnošću sudova, »dokazuju da je D idona b ila sp rem n a u m rije ti . . . stav ljaju n a vagu V ergilija s jedne, a H om era s druge strane«, i n ad u tim p rim jed b am a bez priziva za tv araju u s ta n aju čen ijim gram atičarim a i n a jrje č itijim govornici­ m a. Zacijelo da je P linije M lađi podlegao čarim a njihove učenosti ne sam o, p risjetim o se, zbog pohvala koje up u ću ­ je K a lp u m iji, već i zbog odušev ljenja koje je u n jem u izaz­ vala k u ltu ra i ukus supruge P om peja S atu rn in a te n jen a pism a tak o lijepo napisana da bi se ona m ogla p rip isati »Plautu ili T erenciju u prozi«. Juvenal, naprotiv, čiji dobri-

čina K risal m ora d a je prihvatio našu filozofiju, n e može p o d n ijeti te »učene žene«. N jihovo b rb lja n je usp o ređ u je s bukom kotlova i zvona, p rezire te »kaćiperkc« koje ra ­ sp re d aju o Palem onovoj m etodi a da nikad ne pogriješe u pravilim a jezika, a hvali, na njihovu sram otu, ženu »koja nem a svog stila, k oja ne zna n išta iz povijesti i ne razum ije ono što čita«. To je važilo za intelektualke: ali »sportašice« jo š više ra sp a lju ju satiriča ra nego »kaćiperke«. I danas bi Juvenal sigurno korio šoferke i avijatičarke. Od sarkazm a n ije poštedio ni svoje suvrem enice k o je odlaze s m uškarcim a u lov, i, kao M evija, s kopljem u ruci i razotkrivenih grudi, '«probadaju e tru ršk e veprove«, ni one koje obučene u m u ­ ška odijela su d jelu ju u u trc i kola, a posebno n ije štedio one k o je su se oduševljavale m ačevanjem i rvanjem . Podru gujući se, on govori o m asti (cerom a) kojom se p rem a­ zuju i o oprem i ko ju navlače: endrom ide, rukave i nadb rednike na oklopu, opasače i perjanice, silna vježbanja koja ih iscrpe. »Gledajte kojom žestinom zadaju u d arce što su ih naučile! P o b ro jte u sjek e n a balvanu koje su one urezale teškim u d arcim a ra p ira i pogledajte kako ju riša ju sa štitom u ruci? . . . M ožda im je srce obuzeto velikom slavohlepnošču i m ožda su odlučile da se bore i u areni?« Svi k o ji se danas dive vrijed n im ženskim »rekordim a« slegnut će ram enim a i op tu žiti Juvenala za m alodušnost i uskoću duha. Ali m oram o b arem prizn ati d a sablažnjiva kro nika njegova vrem ena p o tv rđ u je stra h koji je on izra­ zio ovim ozbiljnim p itan jem : »Kakvu stidljivost m ože sa­ čuvati žena s kacigom k oja se odriče svoga spola?« Žen­ stvenost koja triju m fira u carsko doba dopuštala je jedino u sp jeh i sup erio rn o st, i bilo je kobno što je R im ljanka su­ više oponašala m u šk arce p a je p rije preuzela njihove m ane nego što jo j je p riro d a dopustila d a dočeka njihovu snagu. Već tri stoljeća žene su na gozbam a bile za stolom sa svojim m uževim a. Ali o tk ad su im postale suparnice u rvalištu, počele su živjeti režim om rvača i n atječu se s n jim a za stolom kao što se u areni n atječ u za palm inu grančicu. T ada su i žene, koje se nisu mogle isp ričati sportom , počele je sti i p iti kao da m u se svakodnevno posvećuju. P etroni je n am pokazuje F o rtu n atu , debelu Trim alhionovu ženu, n a trp a n u jelom i pićem , gnjecava jezika, 7 *

zb rk an ih sjećanja, pogleda u top ljen og u pijanstvu. Ugledne gospođe ili čuvene zbog novca, koje Juvenal šiba u sa tira ­ m a, ističu bez stid a svoju o d v ratn u pro ždrljivo st. N eka od n jih p ro d u lju je pijanke do kasno u noć i »lakomo guta ogrom ne ostrige dok se toči pjenušav i i m irišljivi čisti ’falern ac’ a ona v jeru je da vidi kako se stro p okreće iznad njene glave i u d v ostruču je b ro j b ak lji u p ro storiji«. N eka druga gospođa, k o ja je jo š du blje potonula, stiže užarena lica n a ru č a k (cena) sa zak ašnjenjem . »Toliko je žedna d a je popila čitav su d vina k o ji je p re d njom . P rije je la poteže jo š jed an sester koji će jo j, k ad ga odbaci n a tlo, otvoriti p roždrljivi ap e tit budući da je o čistila želudac. Kao neka duga zm ija k o ja je upala u bačvu pije i povraća, izaziva­ ju ći m učninu ko d svog m uža koji n ap in je sve snage ne bi li sustegao ljutinu.« Ovo su, sigurno, bili o dv ratn i izuzeci. Ali previše je i to što je satiriča r m ogao p ron aći likove za koje su čitaoci vjerovali da ih p rep o zn aju u prolazu; osim toga, očito je, da je sam o stalno st k o ju su žene tad a uživale često dovo­ dila do n aru šav an ja običaja i njih ova ra sk alašen o st do ra ­ sk id an ja brakova. Počinjale su da žive kao obične su sjede svojih muževa: V ivit tam q ua m v id n a mariti. Zatim , u sk o ro su počele da se ogrešuju o v jern o st koju su m o rale obećati m užu, a m noge od njih, u d aju ći se, im ale su cinizm a da im to u sk ra te . »Živjeti svoj život« pravilo je koje su one već u II. st. n. e. uvele. »Nekada je bilo u redu, kaže jed n a svom e m užu, da ti činiš što hoćeš a ja ću, sa svoje strane, zadovoljiti sve svoje želje. Možeš ti zazivati nebo i zem lju, ja sam lju dsk o stvorenje!« Ut jaceres tu quod velles nec non ego possem Indulgere mihi. Clames licet et m are caelo C onfundas! H om o sum ! Takvi p re lju b i se n e sp om inju sam o u M arcijalovim E p i­ gram im a i Juvenalovim Satiram a. U vrlo »m oralnoj« ko­ respo nd en ciji P linija M lađeg čitavo je jedno pism o posve­ ćeno p rič a n ju o p erip e tijam a jed n e p arnice k o ju je rije ­ šio T rajan, kao vrhovni vojskovođa, p rotiv nekog centu-

rio n a optuženog da je zaveo ženu jednog svog p re tp o stav ­ ljenog, senatorskog trib u n a u legiji u kojoj je i on sam služio. U tom slučaju P linija M lađeg nipo što ne zb un juje sam p relju b, kao da je on nešto neobično, koliko stjecaj nepredviđenih okolnosti koje ga prate: slučaj očigledne nediscipline vezane uz taj slučaj što je odm ah doveo do toga da je cen tu rio n lišen čina, zatim oklijevanje trib u n a da zbog svoje časti zatraži osudu ko ju zaslužuje njegova žena i ko ju je c a r m orao u nek u ru k u službeno izreći. Vi­ d ljivo je da se n a b ra čn e nevolje više nisu obazirali u grad u gdje Juvenal zaklinje, sasvim prirod no , p rija te lja kojeg je pozvao n a večeru da za stolom zaboravi n a b ri­ ge koje ga m uče čitav dan i posebno one koje izazivaju lukavštine njegove žene k oja se navikla da izlazi u zoru i vra­ ća se kući tek »noću, rašču pan e kose, plam enih o čiju i za­ dihana«. Uzalud je August, sto godina ran ije, pokušao da strogo kažnjava n ed opuštene ljubavi, donesavši zakon koji je p ro ganjao prelju b n ik e, lišavao ih polovine im utka i zabra­ njivao im da se ikada ožene jedn o s drugim . N edvojbeno da je, s naše m o d ern e točke gledišta, napravio neosporan n ap red ak u odn o su n a staro pravo. U vrijem e K atona Cenzora, n a p rim je r, R im ljani su jo š izjednačivali grijeh žene sa zločinom , a osram oćenom je m užu bilo dopušteno da ženu kazni sm rću, a grijeh m uža držao se kao zanem arljiv i oslobađalo ga se kazne kao d a je nevin. C arsko je kakonodavstvo bilo ljudskije, je r je m u žu oduzim alo pravo da sam o k ru tn o izvršuje pravdu, i pravednije, je r su se sankcije p rim jen jiv ale n a oba spola. Ali činjenica da je carsko zakonodavstvo, što bism o m i danas rekli, p reljub sm atralo p re stu p o m , znak je učestalosti počinjenih nevjerstava, a s druge stran e je sigurno da n ije uspjelo sm an jiti ih. K rajem prvog stoljeća naše ere, lex Iulia de adulteriis gotovo je b ila zaboravljena. Da bi se taj zakon jo š p rim jen jiv ao , D om icijan je bio p risilje n da svečano ob­ novi njegove odredbe. M arcijal ne zna koje bi hvalospjeve, kao udvorica, izm islio za taj »sveti zakon najvećeg vla­ dara«, kojem u će Rim , po njegovim riječim a, dugovati više nego carevim pobjedam a, budući da im je njim e v ratio stidljivost: Plus deb et tibi R om a quod pudica est. 101

Ali čini se, da se, čim je D om icijan nestao, njegova na­ red b a p rid ru žila Augustovu zakonu (lex Iulia) u prašini arhiva i rav nodušnosti sudaca. Nekoliko godina k asnije Juvenal se usudio da se naru ga au to ru zakona »tog ljubav­ nika okaljanog incestom iz trag ed ije koji je n asto jao oživ­ je ti zabrane gorke za sve i strašn e čak i za M arsa i Ve­ neru«; a dvije generacije po slije Juvenala, taj je zakon izgubio ugled, p a se S eptim Sever m orao opet dati na D om icijanov posao, kao što je i D om icijan n asto jao da obnovi ono što je bio cilj Augustova zakona. Pravo rečeno, ako se b ro j p re lju b a sm anjio u II. stoljeću, nije to zbog strogosti koje je od vrem ena do vrem ena zakonodavstvo poduzim alo protiv njih, nego, n aprotiv , zbog toga što je lakoća kojom su se razvodili brakovi u neku ru k u u n ap ri­ jed ozakonila p reljub. V — RAZVODI BRAKOVA I NESTALNOST OBITELJI

R im ski b ra k nikada nije bio nerazrješiv, pa ni u legen­ d arna vrem ena u koja se klasični Rim volio u m islim a p re ­ nositi da bi u n jim a otkrio sliku sam oga sebe, sliku bližu idealu koji je on sada o sebi stvarao, ali od kojega ga je stvarno st svaki dan sve više udaljavala. U b ra k u cum m anu u prvim stoljećim a G rada, ako je bilo po tp u n o ne­ m oguće da žena o tje ra m uža pod čijom se vlašću nalazila, zauzvrat je m už m ogao o tje ra ti ženu i to je pravo bilo upisano u vlast ko ju je on im ao nad njom . Jed in a je prak sa, bez sum nje u in teresu stabilno sti o bitelji ublažila p rim jen u toga načela; sve do III. st. p r. n. e., kao što to vidim o na stvarn im p rim je rim a koje nam je p re d a ja sa­ čuvala, tje ra n je žene iz kuće ovisi, naim e, o krivnji koja se može p rip isa ti ženi osuđenoj na vijećanju m uževe ob i­ telji. D vanaest Ploča su nam v jero jatn o sačuvale jed an izvadak iz ob rasca takve kolektivne osude k oja je m užu dopuštala da od žene može zahtijevati ključeve kuće ko­ jom je ona u p rav ljala kao gospodarica i iz koje će biti n e­ opozivo o tjeran a: claves adem it, exegit. 307. god. p r. n. e. cenzori su nekom sen ato ru oduzeli dostojanstvo je r je o tje ­ rao svoju ženu a da nije p re th o d n o sazvao porodični sud; a jedno stoljeće poslije, 235. god. pr. n. e. sen ato r Sp. Kar-

vilije R uga sablaznio je svoje kolege otjeravši svoju ženu kojoj nije m ogao p rip isati nikakve krivice; o tjera o ju je iz jednostavnog razloga što m u n ije dala djece. Ali n jem u slični usko ro će izbjeći osudi kojoj se on bio izložio, a u sljedećim generacijam a R im ljani su počeli, a d a nitko n ije negodovao ili se za to žestio, da se oslobađaju žena bez i n ajm an jeg ozbiljnog razloga: zato što je izašla o tkrivena lica; zato što se zaustavila n a ulici da bi razgo­ varala s nekim ozloglašenim oslobođenikom ; zato što je bez d o p u šten ja išla na p red stav u javnih igara. Više je vri­ jedilo ne o sv rtati se n a izlike nego posezati za tak o sitn i­ čavim; k ra je m R epublike, m eđutim , kad su m uževi već bili prisvojili sebi pravo d a po volji po n ište brakove koje su bili sklopili, dogodilo se da je b ra k sine m anu to pravo p ri­ znao istodobno i ženi. Ako je u šla u b ra k pod u tjecajem svojih p re d ak a ili najbližih m uških rođaka, trebalo je da oni kažu sam o je d n u riječ da b i o n a p re k in u la tu vezu i bila vraćena n jim a — abducere uxorem . Ako je zavisila sam o od sebe zato što je izgubila ro d itelje, i bila p o tp u n o svoj gospo­ d a r — sui ju ris — onda je o n a odlučivala o p rek in u ću . To je išlo tako daleko da je u Ciceronovo vrijem e razvod s p ri­ stankom oboje su pružnika ili voljom sam o jednog p ostala svakodnevna p ojava u porodičnim odnosim a. Sula, već star, p eti je p u t sklopio b ra k uzevši za ženu neku m ladu razvedenicu, V aleriju, p o lu sestru govornika H ortenzija. Pom pej, dva p u ta udovac, od E m ilije i Julije, p rije E m ilije i poslije Ju lije dva p u ta se razvodio: od A ntistije čiju je ru k u za­ m olio da bi stek ao nak lo n o st p re to ra od kojeg je zavisilo ovlaštenje da naslijedi ogrom ni očinski im utak, ali će ta nak lonost k asnije izložiti o pasnosti njegovu političku kari­ jeru , i ra sta o se od M ucije čije p onašanje nije bilo uzorno za duga o dsuća u njegovim prekom orskim osvajanjim a. Udovac, po što je u m rla K ornelija, Cezar je ostavio Pornpeju , k o ju je oženio nakon sm rti Cinine kćeri, iz jednostav­ nog razloga što Cezarova žena, m ada nevina, nije sm jela b iti osum njičena. K reposni K aton Mlađi, nakon što se razveo o d M arcije, n ije se stid io d a je ponovo uzm e k ad je njezinom vlastitom im u tk u p rid ru žen H ortenzijev za koga se u m eđuv rem enu udala i izgubila ga. A bez im alo lažnog stida C iceron nije, došavši u pedeset i sedm u godinu, uopće oklijevao d a — kako bi popravio svoje prihode s 103

m irazom m lade i bogate Puiblilije — p o slije trid e se t godina zajedničkog života ostavi m a jk u svoje djece, T erenciju, ko­ ja je, uostalom , vedro podnijela taj u d arac, bu d u ći d a se jo š dva p u ta p reu d ala, n a jp rije za S alustija, a zatim za M esalu K orvina i u m rla prešavši sto tu godinu. O tada prisu stvujem o, b a r što se tiče aristo k ra cije koja se p o jav lju je u n ašim dokum entim a, pravoj p o šasti razvoda brakova, a u n ato č A ugustovim zakonim a, ili bolje baš zbog njih, ta zaraza za vrijem e ca rstv a p rije ti da po stan e ende­ m ična. To je zato što je August, svojim zakonom o red u sk lap an ja brak o v a (lex de ordinibus m aritandis), nam je­ ravao sam o da zaustavi o p ad an je n a ta lite ta u visokim kla­ sam a, i zbog toga što on, uzevši k ao izliku nesposobnost (jalovost) on ih koji se n isu pokoravali tom zakonu te tako pravio p ritisa k n a razvedene da ponovo u đ u u b ra k , nije, s druge strane, uopće nasto jao da spriječi razvode brakova koji bi, u m jesto onih n esretn ih brakova k ojih razvod je zakon poticao, neposredno mogli b iti sređeniji i plodniji brakovi. Z abranio je raskinuće za ru k a je r je opazio da sam ovoljno p re k id a n je zaru k a jed n ih za drugim a n ije d ru ­ go doli sredstvo kojim su se okorjeli neženje služili da bi beskonačno odlagali b ra k koji su n ep restan o nagoviještali a da ga nik ad nisu proslavili, p a su n a taj način izigravali njegove odredbe kao i kazne k o jim a je o n p rije tio nepo­ slušnim a. On nije m ogao, a bez sum nje n ije ni htio, sp rije­ čiti razilaženje supružnika. Zadovoljio se tim e da u to unese nešto reda. N a jp rije je d o p u stio da je, kao i nekad, dovoljna sam o volja jednog supružnika da se razvod izvrši i sam o je zahtijevao da se ta volja izreče u p risu tn o sti se­ dam svjedoka. Drugi su se propisi odnosili n a vraćanje m i­ raza, n a to kom e će p rip a sti djeca, n a zahtjeve od p re trp lje ­ ne štete. Svi su ti propisi bili znak p ro p a d an ja onog duha koji je držao na o kupu obitelj kao dru štv en u ustanovu. T rk a za m irazom bio je glavni m otiv sk lapanja brak a. Že­ na je tako stekla nad ređ en i položaj. Ali sužnjevi m iraza a n e ljubavi, m uškarci, kad ih nisu o tjerale njihove v lad ark e, p rije ili k asnije su pobjegli iz zlatnog b ra k a u neki drugi. Zavladala je, b a r u višim sloje­ vim a rim skog društva, opća m an ija sk lap an ja i razvoda brakova, m uževi su često m ijenjali žene, a žene m ijenjale muževe. Pisci satira im ali su dovoljno gradiva.

S anekina riječ o stala je bolno istin ita: »N ijedna žena ne stidi se d a p rek in e svoj brak , budući da i najglasovitije gospođe običavaju d a godine b ro je ne više p rem a im enim a konzula već p rem a im enim a svojih m uževa. Razvode se d a bi se preudale. U daju se da bi se razvele: exeunt m atri­ m onii causa, n u b u n t repudii. K ako sm o daleko od slike k o ju n am je p ru ž ala rim sk a obitelj u h ero jsk a vrem ena Republike! Ta cjelina bez p u ­ kotina raspala se sa svih strana.

TREĆE POGLAVLJE

ODG OJ, KULTURA, V JER O V A N JA : S V IJE T L E I TA M N E N JIH O V E STR A N E I — PREDZNACI RASPADANJA

Drugi uzroci, a ne zakoni, pospješili su to p ro p ad an je ili, bolje rečeno, izazvali su p ro p a d an je ob iteljsk ih vrednota. Bili su to ekonom ski razlozi iz kojih je proizlazila zlo­ ko bn a m oć bog atstva nevaljano stečenog i jo š slabije raz­ dijeljenog, što sm o m alo p rije pokazali. Bilo je i d ru štv e­ nih razloga kao posljedica opasnog virusa koji zaražava slo­ bodne n aro d e p ri d o d iru s ropstvom . K onačno i ponajviše to su m o raln i razlozi koji su porem etili duhove u Kozmopolisu u kojem u su k atk ad n ajp lića ravnodušnost a k atk ad naj.nezgrapnije praznovjerice om etale čisti vjerski polet novih kršćan sk ih m istika. U prvo j četv rtin i II. st. n. e., u kojoj se proslavio T ra ja n svojim p ob jed am a, zarobljenici i zarobljenice što n a tisu­ će p ritje c a h u iz Dakije, A rabije i s dalekih obala E u fra ta i Tigrisa, preplaviše tržnice i kuće u G radu. U R im u su se odjednom pogoršale prilike uvjetovane obiljem robova, a ca rsk o je d ru štv o potvrdilo onaj p riro d n i zakon po kojem , u svim vrem enim a i u svim zem ljam a gdje je ropstvo bilo naveliko p ra k tic iran o , ono ponizuje i k alja brak, ako ga i sasvim ne poništava. Čak i kad nisu bili raskalašeni, bo­ g ati su R im ljani koje je plašila perspektiva jednog življe­ n ja u kojem bi se oni treb ali b o riti i svakog d an a raču ­ n a ti sa sam ovoljom svoje zakonite žene, više voljeli njež­ n o st k o n k u b in a nego pravi brak; August je od konkubi­ n a ta načinio m anje v rijed n u vezu, ali dopuštenu, k oja u 106

očim a javnog m n ije n ja n ije bila u nem ilosti i kojoj je, od­ m ah nakon uđovištva, pribjegao m u d ri okrunjenik, ca r M ark Aurelije. R im ljani su naročito ra d o oslobađali dragu im ropkinju, uvjereni da će im oslobođenica, zbog dužne poslušnosti (o bsequium ) gospodaru, ostati uvijek p o korna i v jern a i, znajući osim toga — ukoliko se iz odnosa s njom rode djeca — da će b iti dovoljno da ih usvoje kako bi se izbrisala nezakonitost rođenja. U ostalom , m ožda tu form alnost nisu ispunjavali zato što su njeni učinci mogli u m an jiti njihov ugled. M noštvo ep itafa n a kojim a m už i žena, koja je istovrem eno njegova liberta, d aju pravo na svoj grob ne svom potom stvu, već svojim oslobođenicim a, ostavlja m rv u su m n je da su u nekim slučajevim a, k ad ja ­ lovost njihove veze nije bila u p itan ju , ti supružnici drugog red a najviše voljeli obično oslobođenje robova (m anum is­ sio), n ak n ad n o u p o tp u n jen o s dijelovim a n asljed stv a iz njihovih oporuka. Tako je i u najibolje rim ske obitelji spo­ radično p ro d rlo rasno križanje koje je, kao i kod drugih n aro d a koji su p rije bih izvrgnuti istoj zarazi, nužno nagla­ silo pojavu nacionalnog i socijalnog ra sp ad an ja ko ju je, posvuda m alo, izazvao preveliki broj rim skih oslobađanja. P ritom su građani, u takvoj p rigodi, b a r spašavali svoj obraz, zadržavši u svom p o n aša n ju n a jm a n ju m jeru vanj­ ske p risto jn o sti. Ah m nogi od njih, i to ne oni neznatniji, sm atrah su okove regularnog k o n k u b in ata još uvijek p re­ više k ru tim a i teškim a m ada su bih lagani. Zaokupljeni isključivo svojim zadovoljstvim a i užicim a, ravnodušni na dužnosti svoga položaja kao i n a dostojanstvo koje su izi­ skivale časti što su ih krasile, oni su sm atrah d a je ugodni­ je u p ra v lja ti kao paša svojim ropskim h arem im a koje su svojim bogatstvom mogli održavati. Kad je jed n a grupa ne­ zadovoljnih robova ubila bivšeg p re to ra L arcija M akeda, kolegu Plinija M lađeg u S enatu, četa njegovih »priležnica«, vičući i u rlaju ć i od bola, štrcala se p re m a njegovu truplu: concubinae cu m ululatu et clam ore concurrunt. Konačno, i u zakonitim brakovim a, p risu tn o st ro p k in ja ubrzo je dovela do ozbiljnih porem ećaja. Koliko je M arcijal odapeo strelica p rotiv kućnih p relju b a, bilo da se izruguje gospodaru koji o tk u p lju je ro p k in ju koje se nije m ogao do­ m oći kao ljubavnice, bilo da uvijeno cilja na gospođu iz visokog d ru štv a koja se zaljubila u nekog frizera i, oslo­ bodivši ga, isplatila m u sum u ekvivalentnu konjaničkom

censu, bilo da im enuje M arulu čiju b ro jn u djecu ne pripi­ suje n jeno m m užu Čini već n jen o m ku h aru , nadstojniku, slastičaru , flau tisti, p a i boksaču i lak rd ijašu . N edvojbeno je d a se ovi epigram i odnose n a n ajo čitije skandale u G ra­ du. Ali tem a bi sigurno bila m nogo m anje o b rađivana da su skandali bili rjeđ i, a čitan je p jesn ik a tog vrem ena ostavlja d ojam da se u m nogim rim skim kućam a tada čulo kako se izm jen ju ju pogrde k oje naslućujem o čitajući ovaj distih: A ncillariolum tua te vocat uxor et ipsa Lecticariola e s t . . . »Njegova ga žena naziva skvrniteljem služavki, a sam a trči za nosačim a nosiljke ...« Očito je d a su zlouporabe ro p stv a dovele do p ro p a d an ja m orala u povlaštenim porodicam a odakle su sada u klonje­ ne ljubavi sa služinčadi. Više nego n ajg o ra p ro stitu cija »razvratnica« koje, k ad pad n e noć, zauzim aju putove p re d ­ g rađa iza grobova, p o sto jan je kon k u b in ata koji su zahvati­ li i najug led nije kuće, i atm o sfera ravnodušnosti i razuzdan o sti k o ju su tvorile tolike veze s robovim a degradirali su b ra k do te m je re da su ga supružnici sm atrali jedino kao bezazleno i prolazno iskustvo. Osim toga, da bi se odu prli nečasnoj zarazi, R im ljanim a bi bila p o treb n a snaga jedn og ideala što ga, osim nekoliko snažnih pojedi­ naca, nekih filozofskih škola i sekti prav ih vjernika, n ji­ hovo p o im an je, oslabljeno suviše elem entarnom , površ­ nom i verbalnom kulturom , tad a n ije bilo u sta n ju da shvati k a o što ni njegova iznem ogla v jera nije bila u stan ju da ga ostvari. II — OSNOVNA ŠKOLA

D jeca su izm icala brizi m ajk e već p ri izlazu iz d je tin j­ stva. K ornelija, m ajk a b raće G rakha, o sta je usam ljen a u svojoj slavi. U stoljeću dok j e u R epublici jo š vladala stro ­ gost, K aton je S ta riji tražio kao svoje pravo da sam odga­ ja sina kojega je, kako se hvalio, naučio čitati, pisati, bo­ riti se i plivati; a pod C arstvom , trebalo je čekati vladavinu A ntonina Pobožnog da bi suci, pod p ritisk o m dokaza o ned o sto jn o sti nekog oca, dobili pravo da m ajci p o v jere ču­ vanje djece, a da p ri tom e n isu ocu izrekli gub itak drugih

prava. U ostalom , u svim slučajevim a, čim su djeca p o ra­ sla, m ajk a je jedno stavno skidala sa sebe brigu za njihov odgoj. B ogata žena davala je djecu u ru k e nekog poznatog pedagoga kojega je m ogla k u p iti zlatnim novcem , i v jero­ vala je da je ispunila svoju dužnost p re m a n jim a pošto je taj konačni izbor učinila po sav jetu uglednih lju d i p ri­ m ijenivši p o tre b n u opreznost. A sirom ašnim ženam a p re­ ostalo je jedino da svoju djecu p o šalju u neku p riv atn u školu koje su lju d i takve stru k e otvorili u G radu k ra je m II. st. p r. n. e., a k o jih je sada u R im u bilo u izobilju. Ti su običaji svim a bili izvor velikog zla. P o n ajp rije, za žene je ta velika dokolica p o stala zlokobna, kao što je rekao Plinije M lađi. Jedne, one n ajg o re n ašle su u toj bes­ poslici poticaj i isp rik u za razvrat. Druge, poštenije, n a­ stojale su ispu niti svoju dokolicu izvještačenim zanosim a koji su ih, kako sm o vidjeli, odveli n a krivi p u t ili su u toj dokolici, zavaravale sam e sebe — odlaženjem u »klubo­ ve« gdje su se o ku pljale i b rb ljale, ako se nisu p rep u stile tro m o sti u blaženom m rtv ilu gineceja (ženskog dijela rim ­ ske kuće), p o p u t one stare Um ide K vadratile k oja je sve do sm rti, u svojoj osam desetoj godini, u n je m u provodila svoje dane — ako n ije m ogla otići n a javne p re d sta v e — g u raju ći kam ećke u igri dam e ili je davala za sebe izvoditi p antom im e ko jim a je ispunila svoju kuću. Posebno su teško djeca podnosila tu u d aljen o st od m ajki. U svakom slučaju, zapravo je n a njihove podložnike, robove ili, što je bilo najpovoljnije, na oslobođenike pao te re t njihova odgoja i taj očiti p arad o k s dovodio je do kobnih posljedi­ ca. Ako je učenik prip ad ao im ućnoj o b itelji, uzalud je on takozvanog u čitelja stavljao n a niže m jesto koje m u je kao sluzi p rip ad alo , m ak ar je on bio učitelj. Već je Plaut u svojim »B akhinjam a« p rikazao ran o sazrelog m ladića P istoklera kojem u je bilo dovoljno da p o d sjeti svog »peda­ goga« Li da na njegov pokorni ropski položaj da bi ga od­ vukao njegovoj ljubavnici. »Jer konačno, govorio m u je, jesam li ja tvoj rob, ili sd ti moj?« P itan je n ije trp jelo p ri­ govora, i više o d jednog m agistra u R im u m orali su, kao što to m u dro p rim je ć u je G aston B oissier, slušati slične iz­ raze. A kad se rad ilo o djeci niskog p o rijek la? Ni ona nisu o sjećala nikakvo p o što v an je p re m a u čitelju niskog p o rije ­ kla čiju su školu po hađala. U čitelj je bio sm iješno m alo pla­ ćen, 8 asa po glavi m jesečno i zato je bio p risiljen da traži

do d atn a sred stv a obavljajući najniže poslove javnog pi­ sara. N ad djecom je im ao jedino vlast k o ju su m u davale strem enice i rem en što su u M arcijalovo i Juvenalovo vrije­ m e naveliko prim jenjivali nasljednici šibača O rbilija pred kojim je d rh ta o H oracije. Ta je stru k a bila očito n a zlu glasu. L jetopisci s po­ četk a I. st. p r. n. e., pod očitim dojm om odbojnosti koju im je ta stru k a ulijevala, izm islili su za učitelja (m agister) iz F alerija, prvog školskog u čitelja koji se spom inje u rim ­ skoj povijesti, nezahvalnu ulogu izdajice kako se prikazuje u kazalištu. Pod carstvom , »pedagozi« nisu uživali boljega glasa, p a su i čestiti duhovi u n jim a gledali ološ društva. Naim e, lako razabirem o razloge koji su pridonijeli tom e da ih m ije šaju s ološem ; ravnodušnost države k oja nije uopće n ad zirala njihovu d jelatn o st i nije se u d o sto jala da ih izravno plaća p rije 425. god. n. e., a u B izantu se to zbilo p e tn a e st godina nakon toga što je Alarik opljačkao Rim; m an jk av i u v jeti u k o jim a su poučavali odjednom d ječake i djevojčice o k upljene u istoj p ro sto riji, m alenoj i neudobnoj, bez razlike n a dob i spol, djevojčice od sedam do trin a e st godina, dječaci o d sedam do p e tn a e st godina; surova disciplina ko ju je zahtijevao taj neobični skup a koja je, zbog p rek o m je rn ih tjelesn ih kažnjavanja, stalno izazivala licem jerstvo i p lašljivost učenika a k atk ad je pro­ budila i sadizam učitelja. »Bol i strah , tužno svjedoči Kvintilijan, stv a ra ju u djeci takve stvari koje je, pošteno go­ voreći, teško p rik az ati i zbog kojih se usk o ro stide. Još je gore ako se zanem arilo po n ašan je nadzornika i učitelja. Ne u su đ u jem se ni izreći sra m o tn a djela do k o jih su se snizili ti o d v ratn i ljudi, im ajući pravo n a tjelesne kazne, a ne m ogu spom enuti ni napade n a k o je se k atk ad daju neki d ru g i isk o rištavajući stra h n esretn e djece: dovoljno smo se razum jeli: n im iu m est quod in te lle g itu r ___ « Tako je osnovna rim sk a škola, ludus litterarius, m ogla pok variti m lad o st ko ju je treb a la podučiti; u m jesto toga, vrlo rije tk o im je d oista dala da o sjete ljep o tu saznanja. Škola je p o čin jala u zoru, n astav ljala se bez p re k id a sve do popodneva, održavala se pod streh o m nekog dućana gdje je d o p irala b u k a s ulice od koje ju je dijelilo sam o neko­ liko šato rsk ih krila. N am ještaj učionice se sasto jao od je­ dne stolice za učitelja, od klu p a ili stolaca za učenike, od školske table, pločica i nekoliko računaljki. N astava se

održavala očajno jednolično kroz sve d an e u godini, osim za vrijem e sajm ova, Q uinquatrus, i lje tn ih praznika. Uči­ telj se ograničavao n a to da djecu nauči m akinalno čitati, p isati i raču n ati; a kako je raspolagao s nekoliko godina da to ostvari, n ije uopće bio zaokupljen usavršavanjem svojih ja d n ih m eto d a ni osvježavanjem svojih sum ornih navika. Tako K vintilijan osu đ u je p o stu p ak po kojem je učitelj svojih slu šačim a utuvljivao u glavu im ena i re d slova p rije nego im je pokazao njihov oblik, a kad su uče­ nici m učno stigli do toga da razlik u ju slova p rem a n jih o ­ vom izgledu, p reo stalo im je da ih uz nove n ap o re grupi­ ra ju u slogove i riječi. N jihov je posao bio bezrazložno usporen; a kad su p rešli n a pisanje, spoticali su se o isti nerazum ni i usp o rav aju ći m ehanizam . Iznenadno je p re d n jih bio stavljen m odel slova; i kako ih n išta n ije p rip ra ­ vilo da ga o p on ašaju, treb alo je da njihove p rs te drže uči­ teljevi i da ih vodi njegova ru k a kako bi povlačili obrise slova slav ljen ih p re d njih. Tako su p ro tica li m nogi sati nastave p rije nego su djeca dostigla željenu v ještin u i mo­ gla sam a od sebe izvoditi to jednostavno prepisivanje. Ko­ načno, u čenje a ritm e tik e n ije zahtijevalo od n jih više ni ra zm išljan ja n iti im je donosilo više radosti. S atim a su vježbali b ro je n je jed in ica na svojim p rstim a, jed an i dva n a desnoj ruci, tri i četiri n a lijevoj, a p oslije toga su se obučavali u ra č u n a n ju desetica, sto tica i tisućica odm ičući m alo kam enje, calculi, n a odgovarajućim linijam a računaljki. Zacijelo, dokazano je, ako n iš ta drugo a ono n atp is iz A ljustrela, da su vladari u IL st. n. e., a posebno H ad rijan , rad o gledali n a širen je osnovnih škola i u n aju d aljen ijim p ro v in cijam a carstv a i da su m aterijaln im povlasticam a h ra b rili učitelje do bre volje d a se n a sta n ju ju u zabitnim selim a u u n u tra šn jo sti rud arsk o g p o dručja, kao što je bio V ipaska u L uzitaniji. Vrlo je v jero ja tn o da su K vintiiijanove jadikovke bile ponegdje saslušane i da su p rim je ri po­ jed in ih »pedagoga« u uglednim ob iteljim a bili zarazni. To se posebno o dnosi na »pedagoga« kojega je sinu pribavio H erod Atički a koji se dosjetio kako bi svom učeniku, za­ b av ljaju ći ga, brže n ešto razjasnio, da m u ne daje sam o abecedu o d slonove kosti ili od tije sta , već je dao da p re d njegovim očim a prolaze robovi k o ji su n a leđim a nosili veliki n atp is s ogrom nim oznakam a 24 latinska slova. Ali

111

uz jednog u čitelja koji se tru d io d a izađe iz kolotečine, koliki su ostali sputani! U m noštvu osnovnih škola, koje su se m nožile u II. st. n. e., koliko je od n jih p ro p u stilo da izvrše o n u dužnost od g ajan ja djece građana k o ju su bili n a sebe uzeli. P risiljeni sm o p rizn a ti da u cjelini, p a čak ako se ra d i o najb o ljem p erio d u C arstva, m nogobrojne škole ko je su p o sto jale n isu uopće ispunile zahtjeve koje m i postav ljam o našim školam a. Slabile su m o raln o st u m je­ sto da je jača ju . M učile su tijelo u m jesto da ga očvršćuju. Ako su m alo nečim e i ispunjavale duhove, nisu bile spo­ sobne da ih krase. Učenici su ostavljali škole s teško ste­ čenim zn anjem m alog b ro ja p ra k tič n ih pojm ova, n a jjed n o ­ stav n ijim i neznatnim , tako da se Vegecije u IV st. žalostio zbog velikog b ro ja nepism enih koji ulaze u legije a da ne zn aju ni koliko vojnika b ro ji njihova jedinica. I, u m je­ sto veselih slika, ozbiljnih id eja kao duševne h ra n e ili kakve o d onih in telek tu aln ih znatiželja po k o jim a ljud i o d re đ u ju svoja životna zvanja, učenici su ponijeli sa sobom sam o su m o rn o sjećanje n a godine izgubljene u b leb eta n ju i m u can ju i isp unjene o k ru tn im kažnjavanjim a. O brazova­ n je širokih slojeva nije uspjelo u G radu; a ako i p ostoji neka rim sk a pedagogija, ne tre b a je tražiti u »pedagoga« već u g ra m a tič ara i reto ra, koji su, razm jerno onom vre­ m enu, p ružili carskoj aristo k ra ciji i građanstvu obrazova­ n je ekvivalentno našem sred n jem i visokom obrazovanju. III — FORMALISTIČKA NASTAVA GRAMATIČARA

Ako je vjerov ati sljedbenicim a te nastave, n ad u tim od svog zn a n ja i rječ ito sti, ona um alo da n ije o stvarila ideju sav ršen stv a i dovela ravno do najvišeg dobra. »Za vrijem e objeda, p isa t će k ra je m II. st. n. e. k ra san govornik Apulej iz M adaura, p rvi je p e h a r za žeđ, drugi za veselje, treći za naslad u, četv rti za ludost. N aprotiv, n a gozbam a Muza, što nam više služe pića, n aša duša dobiva više m u d ro sti i ra ­ zum a. Prvi p e h a r nam nalijeva podučavatelj (litterator), koji po činje b ru siti opo ro st našeg duha. Zatim dolazi gram atičar (g ram m a ticus) koji nas uk rašav a različitim spozna­ jam a. K onačno, re d je na re to ru {rhetor), koji n am stavlja u ru k e oružje govorništva.« N isu mogli b iti zadovoljniji sa sobom , ali s tim peharim a n a usnam a bili su daleko, a stv arn o st n ije nikako opravdala Apulejev lirizam .

G ram atičari i re to ri o b raćali su se isp rv a sam o ogran i­ čenom b ro ju lju d i i, čak u II. st. n. e., njihova je n astav a zadržala obilježje selekcije, što im je donijelo nepovjerenje vladajuće oligarhije. K ad su, tokom II. st. n. e., senatori, koji su o ru žjem i diplom acijom bili o k re n u ti p re m a Grci­ m a, osjetili p o tre b u da n e o stav ljaju više svoje sinove ro ­ bovim a i podanicim a k o jim a su oni o tada treb ali up rav ­ ljati, oni su u R im u podu pirali osnivanje škola h elenisti­ čkog uzora, a koje su proizašle iz su p arn ičk ih škola što su cvjetale n a Isto k u , u Ateni, P ergam u i na Rodosu, i željeli su da se u n jim a uči n a grčki način ono što su znali naju čen iji Grci. Ali istovrem eno su spoznali političku važnost vezanu uz to visoko školovanje; odlučni da ne izgube ništa od svog političkog m onopola, u red ili su sve da za svoju k astu sačuvaju te nove p redno sti. Prvi p ro feso ri gram atik e i re to rik e ko ji su se s njihovim dop ušten jem n astan ili u Rim u, bili su izbjeglice iz Azije ili E gipta, žrtve A ristonika i P tolom eja Fiskona, koji su se u G radu zaklonili; jed n i i d rag i su podučavali n a grčkom . K ad su k asn ije Italici zau­ zeli njihovo m jesto, prilagodili su se njihovom običaju i preuzeli njihov jezik; nastav u iz gram atike držali su na grčkom i latinskom , a nastavu re to rik e isključivo n a grč­ kom . Bilo je nekoliko p o k u šaja da se skrši ta podređenost. Za vrijem e d em o k ratsk e revolucije uz ko ju je vezano im e M arija, njegov štićenik re to r P lotije Gal izrazio je želju da svojim učenicim a govori latinski; n ekoliko godina poslije objavljena je »R etorika za H erenija« koja je, n a trp a n a p rim jerim a iz najno vije povijesti, k rc ata izvještajim a o te­ m am a o k o jim a se rasp rav ljalo na sku pštinam a, očigledno je p roizašla iz istog liberalnog p ok reta, pučkog p o svojoj priro d i. Ali o ligarhija je bdjela. N ije kanila do p u stiti da jo j se oduzm e n aslijeđena vlast: bu dući da je rječ ito st dom inirala n a sk u p štin am a, n a ko jim a se svake godine ob­ navljalo po d jeljiv an je političkih ovlasti, h tjela je da sam o njeni sinovi v lad aju vještinam a govorništva i progonila je presm ione novatore. »R etorika za H erenija« nim alo se n ije p ro širila i jo š u vijek n e znam o im e njenog autora. A L. Plotije Gal m orao je p re k in u ti svoja p red av an ja po naređ e­ n ju cenzora, koji su 93. god. pr. n. e. kazali »da se treb a v ra titi n a p rim je r p re d ak a a o n (Pl. Gal — op. prev.) da je kriv što je p rih v atio novost su p ro tn u njihovim običajim a«. T rebalo je sačekati Cezarovu d ik tatu ru , potpom ognutu Ci3 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u sp o n a c arstv a

113

ceronovim rasp ravam a, da škole latinskog govom ištva b u ­ du nanovo otvorene u Rim u, a jed n ak o tako će carsk i režim , po d Flavijevcim a, u osobi K v intilijana nagrađivati n a j­ slavnijeg u čitelja. O tad se uvriježila navika i više neće n estati: m ad a se nastava re to rik e odvija n a latinskom i grčkom , o staje svojina m alog b ro ja ljudi; nastava gram ati­ ke, k o ja se sasto ji sam o od prvog stu p n ja, o stat će dvoje­ zična sve do k ra ja kasnog carstva: svrha te nastave bila je da se održe sam o najsposobniji. Zatim , i iznad svega, govornička vještina za kojom su težile g ra m a tik a i retorika, bila je lišena svakog realnog sadržaja. P olitika se bila povukla ostavivši F orum pretorim a koji su nadošli. R asprave oko prava, zatvorene sve više u g ru p am a specijalista, nisu više hranile politiku, k ad je ono p rin cip a t s Augustom počeo, a s H ad rijan o m završio da p rav n u znanost svodi na svoje carske odluke. Konačno, filozofija i m atem atičke i p riro d n e znanosti koje su u sta­ rijo j grčkoj povijesti bile s njom e srasle, uživaju veliko­ dušnost T ra ja n a i H a d rija n a sam o u krajevim a odakle potječu, n aro čito u A leksandrijskom m uzeju i u Ateni. U Rim u, odakle je V espazijan prognao filozofe koje je posvuda izuzim ao od povlastica kojim a je nagrađivao reto re i g ram atičare, filozofska se u čen ja nisu nikad mogla oporaviti od sta re zabrane ko ju je izrekao S enat 161. god. p r. n. e., što je ponovio i 153. god. pr. n. e. p ro tjera v ši akadem ika K arneada, a s njim e i stoičara Diogena i perip a tetiča ra K rito n a u sprkos diplom atskoj nepovredivosti k oju su oni uživali. Filozofska pro u čav an ja nisu p re sta la da izazivaju sum njičave p re d ra su d e i ironične p rim jedbe, da bi se odao prou čavanju filozofije drugačije a ne sam o u p rija te ljsk im razgovorim a, povrem enim priv atn im pred av a­ n jim a ili usam ljenički razm išljajući u svom bjelokosnom to rn ju , g rađ an in je obično m ogao b irati izm eđu dviju m o­ gućnosti: rasp olagati dovoljnim im utkom da bi o svom tro šk u m ogao u kući izdržavati nekog učitelja ili da se iseli u neki u d aljen i grad gdje je filozofim a bilo dopušte­ no da slobodno iznose svoja um ovanja. N jihovi filozofski sistem i, bavili se oni priro d o m ili m etafizikom , nisu bili p re d m e t za jav na i redovita p redavanja ništa više nego što su to bile p o litik a ili povijest; a govorništvo, odvojeno od m išljen ja i čiste znanosti, kako je bilo odsječeno i od djelo­ vanja, p retv o rilo se u krug iscrp lju ju ćih književnih vježbi

i um ijeća b a ra ta n ja riječim a. U natoč naklonosti n a koju je naišao p rip re m n i stu d ij gram atik e i re to rik e kod im ućne om ladine, u n ato č p o tp o ri ko ju su m u dodjeljivali carevi, u n ato č počasnom m jestu koje je zauzim ao u grad u gdje m u je Cezar n am ijenio tabernae svog forum a, a T ra ja n po­ lukrug n a svom forum u, taj je studij bio jalov zbog neizlje­ čivog form alizm a na ko ji se svelo i sam o govorništvo. M ladi su ulazili u školu g ram atičara u dobi k oja je zavi­ sila od njihovih sposobnosti i od položaja njihovih rodite­ lja, ali se k atk ad ta dobna granica snizuje, sudeći po grobnim n atp isim a iz prvih stoljeća naše ere, sa za b rin ja­ vajućom ran o m zrelošću »čuda od djeteta«. M ladi su došli g ram atičaru d a se u p ozn aju s književnošću ili, bolje reći, s dvije književnosti kojih je on bio pro fesor: kod gram ati­ čara (g ram m aticus), naim e, grčka se književnost izučavala p odjednako kao i latinska ili čak i više od potonje. U zna­ čajnoj novoj knjizi S v e ti A ugustin i svršetak antičke kul­ ture, M. M arrou v jeru je da je zapazio, počevši od Kvintilijana, znakove slab ljen ja helenizm a u rim skoj k ulturi. N asu p ro t njegovu m išljenju, lako je sjetiti se niza činje­ nica koje ga d em an tira ju u R im u II. st. n. e.: neprirodno oduševljenje za grčki jezik što ga pokazuju »ljepotice« koje ism ijav aju Juvenal i M arcijal; u sp jesi koje su požnjeli lutaju ći grčki reto ri, kroz čitavo drugo stoljeće u Galiji kao i u Italiji, a čiji je n ajtip ič n iji pred stav n ik Lucijan; objavljivanje, n a grčkom jeziku rasp rav a »filozofa«, od M usonija R ufa do Favorina iz Arla; epigram i cara H adrijana n a grčkom kao i M isli M arka A urelija; konačno, o d r­ žavanje grčkog jezika u litu rgiji i apologetici rim skih k ršća­ na; njihova C rkva n ije p rih v atila latinski p rije velikog po­ tre sa koji je, sredinom III. st., razdvojio C arstvo i uzdrm ao tem elje an tičk e civilizacije. Bilo bi čudno d a je grčki jezik uzm icao u R im u u vrijem e kad u Ita liji pro p ad a latin sk a književnost da b i grčkom jeziku u stu p ila m jesto u svim ro ­ dovim a književnosti. Mnogi natp isi p o tv rđ u ju njegovu vital­ nost u nastavi, o d ep itafa m ladog Q. S ulpicija M axim a koji je um ro u jed an a esto j godini n akon što je m eđu 52 tak m a­ ca dobio n ag rad u za grčku poeziju na kapitolskim igram a 94. god. p r. n. e., p a do ep itafa D alm atijeva sina koji, u m ri­ jevši u sedm oj godini, n ije im ao vrem ena da p o h ađ a p re ­ davanja iz grčkog i m orao je sam naučiti latinska slova, čin i se da rim sk i g ram atičari nisu n ikada p restali da na-

stavu latinske književnosti o sla n ja ju na nastavu grčke knji­ ževnosti, otp rilik e isto onako kao što je, u fran cu sk im sred­ n jim školam a p rije Revolucije god. 1789, nastava fran cu ­ skog bila u k lo p ljena u n astav u latinskoga. Zbog toga p re d av an ja g ra m a tič ara nisu bila aktualna, ali zato vrlo raznovrsna. Dok se u osnovnoj školi (ludus litterarius) p o u k a m agistra zasnivala sam o n a jednoj k n ji­ zi, n a p rim je rk u zakonika n a dvanaest Ploča iz kojeg su djeca sricala slova p rije nego su ih pokušala napisati, gram m aticus je raspolagao velikim b ro je m knjiga. Iz ra­ zito su prevladavala s tra n a djela, a starim se p ridavala p re ­ velika p red n o st. Ako su H om er, tragičari, pisci kom edija, posebno M enandar, p a liričari i Ezop pružali obilje grčkih tekstova, njegov izbor latinskih a u to ra dugo se ograniča­ vao n a p jesn ik e prvih generacija: Livija A ndronika, Terencija, i on je sam odopadno na grčkom tum ačio djela tih p jesn ik a k o ja su, više-m anje, bila preinačena s grčkog. Tek u posljed n jo j četv rtin i I. st. p r. n. e. Atikov oslobođenik Q. Cecilije E p iro ta odlučio je da odjednom izvrši dvije revolucije u nastavi gram atike: usudio se da je održava na latinskom jezik u i da u svojim p redavanjim a učini čast latin sk im au to rim a, još živim a ili tek nedavno prem inuli­ m a, V ergiliju i Ciceronu. Poslije njega njegovu su odvažnost p rihv atili vrlo stidljivo i drugi, i u prva dva stoljeća carstva, jed n u ili dvije generacije nakon n estan k a nekog slavnog pisca, vidim o kako se njihova djela pom alo p o jav lju ju na popisim a p ro g ram a gdje se redom spom inju, u prozi, Senekine rasp rav e, u stihovim a, H oracijeve Poslanice, Ovidijevi Fasti, L ukanijev Farsal, S tacijeva Tebaida (The­ bais). Ali ti povrem eni p o k u šaji pom lađivanja nisu bili dovoljni da p ro m ijen e tem eljn u narav nastave ko ju može­ m o to više označiti kao »klasičnu« što se više posvećivala trad ic iji već posvećenih v rijednosti; i vrlo je v jero jatn o da se klasicizam osjetio ojačanim kad je, pod H ađrijanovom vladavinom , p rep o ro d sta rije grčke um jetnosti, kojem dugujem o toliko kipova i b areljefa ledene elegancije, bio po praćen pov ratk om literarn o g u k u sa p rem a arhaizm u što ga je u zvijezde kovao jed an obrazovani car, ali koji je ipak više bio zalju bljen u K atona S tarijeg i E n iju nego u V ergilija i Cicerona. Više-manje, ovisno o vrem enu, gram atičarsk a škola u R im u stalno je bila o k ren u ta prošlosti, a latinski jezik koji se u njoj predavao, nikada nije, govoreći

istinu, bio živ govor, već, kao i grčki jezik, od kojeg je bio nedjeljiv, jezik kojim su se služili »klasici« i koji se u stalio u kalupim a u koje ga je njihova sklonost tom e jeziku je d ­ nom zauvijek ulila. Tako je, u toj izrazito k njišk o j o rijen ­ taciji g ram atičarsk e nastave, po sto jao već začetak one skleroze koju će jalova zam ršeno st njihovih m etoda sam o pojačati. Njihove su se m etode, isprva, sastojale iz vježbi glasnog čitan ja i re c itira n ja napam et. Im aju ć i u vidu da je form i­ ra n je pravog govornika još bila stv ar daleke budućnosti, nastava gram atik e p očinjala je vježbam a u dikciji, što je, nedvojbeno, istančalo u k us učenika i proširilo njihovo ra ­ zum ijevanje, ali u n jim a istovrem eno razvijalo, n a štetu njihove duboke osjećajnosti, sklonost k ispraznom m ajsto rlu k u i teatraln o m držanju. P otom se p ro feso r s njim a dao n a tu m ačen je u užem sm islu. P rije svega, treb a lo je da isprave tekstove koje su držali u ru k a m a a u kojim a su netočnosti p ri p rep isiv an ju dovele do nesuiglasnosti od če­ ga ne p ate n aša d an ašn ja tisk an a izdanja. Poslije toga do­ lazi em endatio, što bism o m i danas nazvali usm enom k ri­ tikom , koja se o b raćala razm išljan ju slušača; ona je tvo­ rila korisno vježbanje za razum . G ram atičar je vrlo brzo obavljao analizu djela koje je izabrao, zatim ga je počeo ra zjašn jav ati — explanatio — rečenicu po rečenicu ili stih po stih izvlačeći sitničavim pedantizm om značenje svake riječi, im enu jući jed an po je ­ dan oblik riječi i raznovrsnost »tropa« koje su one tvorile: m etafore, m etonim ije, katahreze, litote, silepse. Na b it dje­ la obazirao se sam o sporedno, sam o u svezi s funkcijom riječi koje izražavaju, i n a neki način iskustvo zbiljskog ži­ vota vješao n a oblik rečenog, ali se i ta zbilja sasvim neodređeno p rim jećivala m eđu recim a. U gram atičarovo se učenje sam o zaobilazno upleću discipline koje su R im lja­ ni nazivali slobodnim vještinam a, sklop kojih je, daleko od toga da obu h v ati sve grane znanosti, povezao m eđu so­ bom sam o one g rane m ršava zn anja koje su G rcim a bile istovjetne s syKiiKkioç jruiôeiu, što znači ne enciklope­ dijsko obrazovanje, već norm alno, uobičajeno, koje je, bez velikih p ro m jen a, an tik a p re d ala sred n jem vijeku. R im ­ ski se g ra m a tič ar svega doticao a da n išta n ije produbio, a njegovi učenici sam o su u sp u t dotakn uli spoznaje sad rža­ ne u književnosti: m itologiju neophodnu za razum ijevanje 117

pjesničkih legendi; m uziku, ako je od nje zavisio rita m oda ili zborova; zem ljopis, kad je treb alo slijediti O diseja u p a t­ n jam a povratk a; povijest, bez koje bi m nogi odlom ci Eneide bili nerazum ljivi; astro n o m iju , čim izlazi ili zapada zvijezda u ritm u nekog stiha; m atem atiku, ukoliko uvje­ tu je m uziku i astronom iju. Z aslijepljeni p re tje ra n im sm i­ slom za p rak tičn o st, u tra g a n ju za neposrednim probicim a, R im ljani n isu vidjeli dugoročnu k o rist u nesebičnom istra ­ živanju; nisu razum ijevali njegovu vrijednost; ono ih nije privlačilo; sabrali su rezultate do kojih je doprlo istraži­ vanje p rije n jih , i preuzeli već izgrađenu znanost u n jih o ­ vim knjigam a, a da nisu o sjetili p o tre b u ni da je povećaju pa čak ni isp itaju . N jihov Pico della M iranđola, k ralj Juba, odgojen u O ktavijinoj kući, čiju su državu M auretaniju uznem irivale gom ile slonova, u m jesto da svojim očim a gle­ da te debelokošce, ra d ije ih je zam išljao p rem a ludorijam a kojim a je bilo n atrp a n o njegovo štivo i popularizirao ih u svojim djelim a; a još pedeset godina p rije njega, Salust, kojeg je Cezar im enovao zapovjednikom nove provincije Afrike, n ije se htio ra sp itati o gradovim a koji se nisu po­ korili njegovoj vlasti pa je, u svom djelu De bello Iugurthino, m o raju ći lokalizirati C irtu, budući grad K onstantin i bivši glavni grad N im idije, k oja je upravo bila p ostala autonom na kolonija, sasvim ju je m irno sm jestio . . . nedaileko m ora. Ako je u R im u vladao takav nehaj m eđu n a j­ istak n u tijim duhovim a, tad a razum ijem o zašto se prosječni ljudi nisu opirali sistem u školovanja koji je znanost sveo n a ulogu sluškinje književnosti, kao što je sred n ji vijek na­ činio od filozofije skrom nu pom oćnicu teologije i zacijelo, da su se u R im u iscrpli sokovi školovanja, tom e je najviše p rid o n ijela ta besm islena p o d ređenost sam e književnosti kojoj je b ila jed in a svrha da odgaja govornike u vrem enu kad govorničko um ijeće nem a više oprav d an ja za p o ­ stojanje. IV — NESTVARNA RETORIKA Tacit je, naim e, za istinsko govorništvo — magna eloqu­ entia — za ono koje se, p re m a p otrebi, ruga govorništvu, da je »slično plam enu; ono, kao i plam en, zahtijeva m ate­ rija l koji će ga h ra n iti; on je sav kao i plam en, u živahnom plam san ju, a o svjetljava sam o k ad jako blista«, i, kao i

118

plam en, ugasi se čim m u n estaje zraka, p a tako i govorništvo nestaje k ad u m ire sloboda. Čitava po vijest k o ju je Tacit m ogao ra z m a tra ti p o tvrd ila je njegovo m išljenje; a govorništvo u R im u nije nadživjelo ra sp u šta n je sk up štin a (kom icija), kao što se ono ni u G rka n ije održalo o tk a d se đespotizam zacario u državam a dijadoha. A leksandrov uči­ telj A ristotel, razlik ujući tri v rste govorništva, p re m a tom e da li je govornik n asto jao da izazove b udu ću odluku, ili je opravdavao p rije doneseni zaključak, ili se zadovoljio p ri­ čam a i pohvalam a ravnodušnim p re m a tije k u stv ari i po­ n aša n ju ljudi, prizn ao je nadm o ćnost prvog nad drugim i drugog n ad trećim . N asup rot tom e, već 150. god. p r. n. e., re to r H erm ag o ra izvraća taj red v rijed n o sti i na prvo m je­ sto stav lja v rstu k o ju on naziva »epidiktičkom «, a to zna­ či pravo svečano govorništvo, koje je u njegovim očim a to v red n ije hvale što, krećući se po nekakvom osam osta­ ljenom i n estv arn o m p ro sto ru , ono u svojoj razm etljivoj sam odopadnosti kao d a sadržava n ek u te o riju u m jetn o sti rad i sam e u m jetn o sti n a p o lju gdje je to shvaćanje n eo d r­ živo. Svjesno ili ne, H erm agoras je izvukao zaključke iz o b ra ta ko ji se zbio u h elenističkim kraljevstvim a; i R im lja­ ni su dragovoljno p rih v atili njegovu čud nu tv rd n ju k ad su se prilagodili p o litičko m u ređ en ju , sličnom vladavini basileusa (kraljeva), u kojoj je vrhovna vlast im peratora p ri­ svojila sebi čitavu R epubliku. M anje od jedne generacije n ak on što je K ato n S ta riji, poistovjetivši govornika s do­ brim čovjekom , sposobnim da izbori p o b jed u onog dobra kojim je obuzeta njegova m isao — vir bonus et dicendi p e­ ritus, govorništvo po dredio djelovanju, R im ljani su bez p ro sv jed a p rih v atili rasprave o grčkoj reto rici u kojoj su govorništvo i djelovanje odijeljeni; a k ad ih je ca r p odvr­ gnuo svojoj vlasti oni su n ap ro sto p rek inuli s govorništvom ko je se učilo u njihovim školam a i kretalo se po praznom p re trp a n o u k alu p ljen im izrazim a i cilikom zvukova bez odjeka. Govori su vrvjeli izrekam a m u d raca ili nekakvih au to ri­ te ta što su ih bezbroj p u ta ponavljali sam o neznatno m ije­ n jaju ći red o slijed riječi. Sve se to učilo u školam a u koji­ m a su glavni učitelji bili gram m aticus i rhetor. Bilo je više v rsta govora, p re m a svrsi: obične deklam acije, razlaganje nečijeg m išljen ja i tzv. kontroverze koje su se tem eljile n a fiktivnim op tu žb am a i obrani. No gotovo se uvijek iz-

bjegavao izravan dodir sa zbiljskim životom , on se n a m je r­ no izbjegavao; u raznim školam a nastava n ije m ijenjala svoju narav, posvuda je ona bila rob n ep riro d n e književ­ nosti i zarobljenik skučenog klasicizm a. Što je sadržaj bio n ev jero jatn iji, to su ga učitelji ra d ije prihvaćali, tem e go­ vora bile su izm išljene zgode, ali se najviše izm išljalo na tem elju zgoda iz grčke povijesti. Tem e iz svakidašnjeg ži­ vota činile su im se suviše običnim a. M oralo se govoriti o A leksandru Velikom, o Leonidinim S partancim a, o Agam em nonu i žrtvovanju Ifigenije. A spom enute kontroverze koje su m orale p rip re m a ti o dvjetnika na njegovo zvanje, hotim ice su se udaljavale od p rilik a svakidašnjeg života i gubile se u nestvarnom svijetu čudnih p retp o stav k i i strašn ih slučajeva. Tekstovi koje je Svetonije izvukao iz sta­ rih p riru č n ik a svi su iskrivljeni tom bolesnom sklonošću p rem a izuzetnom i neobičnom . U jednoj takvoj izm išljenoj parnici neke su dangube jednog lijepog ljetnog dana došli na m o rsk u obalu u O stiji da se osvježe n a m orskom povje­ tarcu. Tam o su susreli nekog rib a ra i ugovorili s n jim kup ­ n ju cijelog ulova. Za onu nisku cijen u koju su bili ugovo­ rili tražili su potom da im p re d a i zlatnu šipku k o ju je ri­ b ar, za divno čudo, izvukao u vrši. U nekoj drugoj parnici radi se o trgovcu robljem koji se prilikom iskrcavanja u Briindiziju d osjetio da — ne bi li se oslobodio carin sk ih p ri­ sto jb i — n ajd rag o cjen ijem p rim je rk u svog tovara, tj. je d ­ nom robu, navuče togu p re te k stu ko ju oblače m ladi g ra­ đani, a m ladić, došavši tako p re ru še n u Rim, nije više htio svući to odijelo tvrdeći da ga je prim io kao znak neopozi­ vog oslobođenja. Ova dva čudn a p rav n a slučaja d aju istin i m alo m jesta. Sen ek a O tac m nogo govori o tom e: u m jesto da ispit, koji po­ lažu reto rovi učenici, oblikuje p rem a sad ržaju parnica svoga doba, re to r se dom išlja kako da u n jem u nagom ila nesuvrem enosti i n ev jero jatn o sti. Pazio je da slučajeve svojih ».prepirki« n e unese u okvir građanskog prava. N a­ protiv, u tu se svrhu služi k atk ad izm išljenim činjenicam a, gotovo u vijek iskrivljenim , izvještačenim i hotim ično u si­ ljenim a koje usklađuje, bez obzira n a logiku, s dalekim i zastarjelim zakonim a, izgrađenim u njegovoj radionici. U čitelj re to rik e krivotvori p ovijest zato da bi sastavio m a­ le policijske rom ane s neum jerenim likovim a i zaprepaštuju ćim zapletim a. U školi re to ra govori se sam o o nasilni120

štvu i zavjeram a, o otm icam a i istragam a, o b estid n o sti i užasim a. Neki se m už p arniči sa ženom koju optužuje za p re lju b zato što ju je jed an trgovac iz susjedstva im eno­ vao nasljednicom iz poštovanja p re m a njenoj k reposti; ne­ ki otac želi ra zb aštin iti sina je r ga ne može p rivoljeti na jed an p ro b itač an b rak, već n am jerav a zadržati za ženu k ćer jednog razb o jn ik a s kojom se oženio nakon što je, zahvaljujući n jo j, spasio život i stekao slobodu, itd. U čitelji su re to rik e bili ponosni n a ova otkrića. O psjed­ n u ti traženjem efekta, uobražavali su sebi da su ga to više postigli što su izm išljali n ev jero jatn i je i zam ršenije situ ­ acije i što su njihove osobe više odskakale od običnosti. V rijednost jednog govora ocjenjivali su p rem a b ro ju i te­ žini poteškoća koje su m orali nadvladati. U kratko, oni su n ep restan o m iješali u m jetn o st i um ijeće, osobitost i n ep ri­ rod nost; i ako se o tom e razm isli, čini se, da su oni d o ista bili sposobni sam o da odgoje vikače i papige. Seneka osuđuje nastavu koja ne p rip re m a ljude za život, već sam o učenike za školu: non vitae sed scholae discim us. N a prvoj stra n ic i svoga rom ana, P etronije se ruga b ru jan ju šupljih riječi koje isp u n jav aju škole njegovog doba. Tacit s tugom zak lju ču je da »tiranoubojstva, sredstva p ro ­ tiv kuge, rodoskvrn uća m ajk i o kojim a se u školam a zanos­ no raspravljalo n em aju n išta zajedničkog s 'forum om ' i da ti zanosi čine izazov istini«. Juvenal zad irk u je te takozva­ ne govornike »u k ojih n išta ne kuca pod lijevom sisom«, prave pravcate m agarce, »koji nas k lju k a ju svojim stra š­ nim H anibalom i govorim a koje održavaju svaki šesti dan«, te n esretn e u čitelje koji u m iru ugušeni »kupusom koji su sto p u ta posluživali«. Ali ako o takvom govorništvu nep rek idno čitam o u raspravi Seneke Oca, uskoro sm o p re ­ plavljeni nesavladivim dojm om dosade i m učnine. B oles­ nom strašć u za neobičnim ovdje se odbacivalo zdravo m iš­ ljen je kao m ana, životno iskustvo kao slabost a njegov sjaj kao rugoba. Ali već se život nem inovno osvetio ovom p re n e­ m agan ju i k rev eljen ju i R im ljani su počeli da se u m a ra ju o d tih školskih b ud alaština. N ajznatiželjniji i n ajplem eniti­ ji, razočarani ali n e i obeshrabreni, tražili su u religijam a sp asenja odgovor n a p ita n ja k o ja je tajan stv en a stv arn o st postavljala razum u, iskali su m ir za težnje d u ša koje n ije m ogla ispuniti ni zakržljala znanost ni književnost k o ju su osakatili g ram atičari i retori.

V — PROPADANJE TRADICIONALNE RELIGIJE

H isto rijo m carstva vlada, zapravo, velika duhovna činje­ n ica: dolazak osobne religije, kao posljedica n a d ira n ja m i­ sticizm a s Isto k a u Rim. R im ski P anteon, naravno, i dalje p o sto ji prividno neprom ijenjen, a svečani obredi, koji su se stoljećim a održavali n a pro p isan e datum e p re m a sve­ tom k alen d aru svećenika, n a stav ljaju se obavljati p rem a o b ičaju pred ak a. Ali d u h lju d i je ostavio P anteon koji je, istina, zadržao službenike, ali je izgubio vjernike. Sa svo­ jim m aglovitim bogovim a i bezbojnim m itovim a, s običnim b ajk am a k oje vrve p o jedinostim a topografije ili s p u stim p re p ričav an jim a događaja koje su proživjeli O lim pijci u grčkoj epopeji; svojim m olitvam a izricanim u stilu ugovo­ ra i su hoparnim kao sudski p arn ičk i spisi; sa svojom neradoznalošću što se tiče m etafizike i ravnodušnošću p rem a m oralnoj vrlini; uskoćom i otrcan ošću svakodnevnog dje­ lovanja ograničenog na interese G rada i na njegov pobtički život, rim sk a je religija svojom k ru to m hladnoćom i utilitarističk o m suhop arnošću zaledila zam ah vjere. Sposobna jo š ponajviše za to da o h ra b ru je vojnike u vrijem e ra ta i da tješi seljake kad p re tip e šte te od nevrem ena, ona je u šarolikom R im u II. st. n. e. izgubila vlast nad srcim a. N em a su m n je da p u k n ije p re sta o da pokazuje najživlju gorljiv o st za v jersk e svečanosti za koje je država davala velika sredstva, a neki pisci g riješe kad p re tje ra n o optim i­ stičk i to p rip isu ju pobožnosti. S irom ašnim lju d im a više su se dopadale one svečanosti koje su »veselije, b u čn ije i za koje im se činilo da su više po njihovu ukusu«. Im ali b i­ sm o krivo ako bism o im ali nek ih iluzija o osjećajim a koje su u n jim a budila takva svetkovanja; osobito bism o živjeli u iluziji kad bism o po njihovoj sklonosti p ijan k am a i plesu koji su svake godine p ra tili na obali T ibra svetkovinu An­ ne P erenne, sudili o njihovu isk renom što v an ju te stare latinsk e božice, a što bi bilo isto toliko nerazb o rito kao d a danas m jerim o širinu i snagu katoličanstva u P arizu p re­ m a p riliv u P arižana na ponoćku. Zacijelo, im a sasvim do­ voljno dokaza za p o sto jan o st kojom rim sko građanstvo pod carstvom uvijek izvršava svoje dužnosti p re m a božan­ stvim a koje država priznaje. N a p rim jer, jed an »nazađnjak« kao Juvenal, koji je javno ispovijedao da obavlja različite prazn o v jern e obrede, izgleda d a je od sam og po-

četka svim svojim bićem privržen nacionalnoj religiji, i m o­ žemo vjerovati d a jo j je oduvijek duboko odan kad čitam o lijepi početak njegove X II. satire u kojoj je p re k rasn o m svježinom opisao p rip rem e za jed n o od svojih žrtvovanja kapitolskoj Triadi. »Miliji m i je, K urvine, od m og ro đ en ­ dana taj dan kad o ltar od tra tin e svečano iščekuje bogovi­ m a obećane životinje. K raljici dovodim ja n je kao snijeg bi­ jelo; a drugo, sličnoga runa, prineseno će b iti božici k oja se u b itk am a naoružava obrazinom G orgone libijske. Malo dalje, neobuzdana žrtva Ju p ite ru T arpejskom n am ijenjena, zateže i trese konopac i opasno se odupire, plašljivo tele, sazrelo za hram ove i za žrtvenik koje čisto vino m o ra po­ škropiti; ono se sada stidi da siše m ajčino vime i tek s izniklim rogom uznem iruje deblo stab ala . . . « P ročitajm o ponovo ove izvrsne stihove. N jihova dirljiva gorljivost nije bogovim a nam ijenjena: ona je u pravljena seoskom k rajo lik u gdje se p rip re m a ovo žrtvovanje, životi­ n jam a koje će Juvenal iz svog stad a izab rati da bi ih žrtvo­ vao a ljep o tu k ojih p ro c je n ju je i kao vlasnik i kao pjesnik; i napokon, ona je iznad svega u p rav ljen a p rija te lju čiji neočekivani p o v ra ta k želi proslaviti. A neznatnija božanstva m o raju se zadovoljiti ili osred n jim opisom , kao M inerva, ili obrednim im enim a, kao Ju nona K raljica, ili p ak sam o geografskim pridjevkom kojim je obdario Ju p ite ra čiji se h ra m na K apitolu nadvio n ad liticom T arpejskom , što svatko zna. Isto je tako zbunjeno Juvenal rasvijetlio njihov izgled. U njegovim očim a već su se izbrisale njihove crte: bogovi su za n jeg a bili sam o bića a čitavu m itologiju je od­ bacivao; je r »čak ni djeca ne v je ru ju više da negdje p o sto ­ je sjene pok ojnika i podzem no kraljevstvo, H aronova m o­ tka, crne žabe u vrtlogu Stiksa, ili da je sam o jed n a lađa dovoljna da se preveze toliko tisuća m rtvih . .. « Juvenalova je su m n ja u p o sto jan je bogova bila uglav­ nom sveopća. Osvojio je gradski puk; n ajd o b ro n a m je rn iji u njem u govore o ravno dušnosti najvećeg b ro ja lju d i p re ­ m a rim skim bogovim a koji sada im aju »m etalne noge« — pedes lanotos. Ta se su m n ja bez sra m a javno priznavala i od uglednih gospođa — stolatae — koje »baš nim alo ne m are za Ju pitera«. Takvo su m išljen je dijelili najznam e­ n itiji i n ajtra d ic io n a ln iji Juvenalovi suvrem enici. Ako su vršili vjerske dužnosti kao i on, p a i više, ugledna gospo­ da, kao T acit i P linije Mlađi, nisu više vjerovali. Kao pre-

tor p o d D om icijanom , konzul i prokonzul u Aziji p od Trajanom , T acit je bio p risilje n da služi obred n a svetkovina­ m a javnog m nogoboštva; a njegova odbojno st p rem a Žido­ vim a b arem je jed n ak a Juvenalovoj; to nas u m iru je što se tiče njegova p raznovjerja. Ali nešto nas u tom pogledu i zabrinjava. Ne ustru čav a se da od tih Židova, koje prezire neizravno, p rih v ati vjerovanje u »jednog vječnog i vrhov­ nog boga čija se slika ne m ože predočiti i koji ne sm ije u m rijeti«. A u svojoj G erm aniji on je isto tako izrazio divljenje p re m a jednom b a rb arsk o m plem enu koje se ne odriče toga da zatvara svoje bogove u zidine, ni da ih p re­ dočuje u lju d sk o m obliku iz s tra h a da ne povrijedi njihovu veličinu. To isto plem e štu je svoje bogove slaveći šum e i šum arke svog p o d ru č ja , i za nj se »ta tajn o v ita sam oća kad im se k la n ja ju a da ih i ne vide, po istovjećuje s božan­ stvom sam im «. U ova dva slučaja, n ep rizn ata ali sasvim izvjesna nak lo n o st o tkriva n am u T acitu poganina koji okreće leđa poganstvu. N jegov p rija te lj P linije M lađi ne pokazuje nim alo rav­ n odušnosti p re m a religioznim fo rm am a kojim a je, iz obzira p rem a njihovoj drevnoj starin i i zbog au to rite ta države k oja ih je sačuvala, podčinio svoje navike i prilagodio svo­ je po našanje, ali istovrem eno im u sk ra tio n u ta rn ji p rista ­ n ak svoje savjesti. G aston B oissier spom inje, kao dokaz Plinijeve religioznosti, pism o u kojem on potanko p rikazu ­ je svom p rija te lju R om anu m ilinu koju, u sjeni čem presa, stv ara ju K litu m n ijin izvor i sta ri h ra m gdje J u p ite r izriče svoja p roročanstva. Doista, to je jed n a ugodna stran ica, ali k oja p ro istječe iz iste žile iz k o je i Juvenalovi stihovi što sm o m alo p rije naveli. Ona je svježa kao i ti stihovi i iz­ ražava, k a o i oni, slatko uzbuđenje koje u p rija te ljim a p riro d e izaziva p ro m a tra n je nekog lijepog krajolika. Ali ta stran ica ne m a ri za pobožnosti ko jim a je taj predio po­ zornica i p red m et, a završava se p o tajn o uperenom d o sjet­ kom p ro tiv licem jera koji dolaze d a ovdje obave svoje pobožnosti: »Tamo ćete se. R om ane, m oći poučiti je r ćete p ro č ita ti m nogo n atp isa koje je m noštvo lju d i ubilježilo n a svim stupovim a i na svim zidovim a u č a st izvora i boga. Mnoge će stvari izazvati vaše divljenje. Neke će vas i nasm ijati. Ili se možda, je r s te dobro odgojeni, nećete ničem u sm ijati.« U nekom drugom odlom ku svoje kores­ pon dencije P linije izjavljuje da je sprem an nanovo sagra124

diti, p rem a sav jetu što ga je prim io u p ro ro čištu , kapelu u čast Cerere, sm ješten u n a njegovom im anju u Toskani. Ipak, način na koji je povjerio ovaj plan svom arh itek tu , odaje m nogo m an je što vanja p re m a božici nego sk rb i za vjernike. Plinije p red v iđ a da će m o rati nabaviti je d n u novu C ereru je r »sadašnjem drevnom i p ra sta ro m kipu n ed o sta­ je više od jednog dijela«. Ali p o seb n u p ažnju o braća grad­ n ji stupovlja u blizini svetišta: je r sve do sada posjetioci u blizini n e nalaze »ni jed an zaklon od su n ca i kiše«. Tako Plinije M lađi više žudi za stupovim a nego za m ilošću Ce­ rere, a pažnja k o ju posvećuje hodočašćim a, ne otkriva n je ­ gova u v jeren ja, kao što ni V oltaireova revnost u vršenju ob red a na njegovom im an ju u F ernayu n e očituje njegova uvjerenja. Uostalom , p o sto je i bolji dokazi za duboku ravnodušnost Plinija M lađeg p rem a obredim a koje sam o izvanjski izvrša­ va. P ročitajm o nanovo pism o u kojem obavještava o tom e kako je nedavno koo p tiran u u d ru žen je p ro ro k a (vračeva). R adost k o ju zbog toga osjeća sasvim je, rekli bism o, svje­ tovna. Jedva d a spom inje svetu m oć ko ju m u je to dosto­ jan stv o podijelilo — sacerdotium plane sacrum ; uopće ne ističe jed in stv en u povlasticu k o ju je ta d a zadobio, da nai­ m e tum ači znakove nebeske volje, da poučava m ag istrate i sam og c a ra o značenju p ro rican ja. N aprotiv, n jem u se u toj m isiji, k o ju bi inače m orao p rih v atiti zanosom pravo­ ga vjernika, činilo, u prvom redu, n ajv red n ijim to što m u je ona dodijeljena za čitav život — insigne est quod non a d im itu r viventi; a zatim to što m u je ona dodijeljena na T rajanovu p rep o ru k u . N ekada je bila dodijeljena vrsnom govorniku M. T ulliusu Ciceronu. Z adovoljstvo kojim se šep irio P linije M lađi, ne sadrži u sebi ničeg religioznog. Ono proizlazi iz duše dvorjanika, m ondenog čovjeka, pisca, a ne iz duše vjernika. Plinije M lađi se veselio što je im e­ novan vračem o tp rilik e jednako tako kao što se danas neki pisac ra d u je što je p rim lje n u A kadem iju. Čak i ža r koji je u p o četku izazvao carski k u lt p otpuno se bio ohladio i po stao sam o ona najn o v ija po java cere­ m o nija velikog državnog a p a ra ta k o ja se uhodala ali je o stala bez duše. P ad N erona, s kojim se ugasila i porodica Augusta, donio je tom k u ltu neizlječiv u d arac lišivši ga vladarske p o tp o re uz k o ju je, m o n arh ijam a dijadoha, bilo vezano obožavanje basileusa (kralja). Skorojević koji se

nadao osnovati novu d in astiju , V espazijan, izdavao se u E g iptu za čudotvorca, ali se u R im u n ije usudio da igra tu ulogu i p o zn ata je šala ko ju je, već u sm rtn o j borbi, im ao h ra b ro sti da izvede govoreći o svojoj budućoj apote­ ozi: »Osjećam, kaže on sm ijući se, d a upravo p o stajem bo­ gom.« K ad je u b ijen njegov sin D om icijan koji je, zabora­ vivši od koga potječe, zahtijevao da ga čak u Ita liji naziva­ ju »gospođarem « i »bogom«, dom inus et deus, n ajb o lje se n ajed a n p u t pokazalo u kolikoj je m je ri bio opravdan očev skepticizam . C arska bi religija i nadživjela zločinstva »ćelavog Nerona« da je on uvijek raspolagao s dovoljno novca kojim b i nagrađivao p re to rija n c e i m azio gradsku svjetinu. P ro p ast carske religije došla je kao kazna za ta zločinstva, je r k ad se opazilo da vojničke p obune m ogu stv ara ti careve, bila je dovoljna i jed n a dvorska u ro ta da bi se oborio gospodar, koji je, kako je tv rd ila religija, bio božanstvo. Pod p rvim A ntoninim a ona se p o jav lju je jedino kao izlika za gozbe, sim bol lojalnosti, jed n a od red b a ustav­ nog stila. Već su tra d a n nakon svog usto ličen ja T ra ja n je proglasio božanstvenim — divus — pokojnog N ervu, svog poočkna, ali se p o b rin u o da taj događaj učini v jero jatn im po nekim lju d sk im m jerilim a. N e sam o da je m rtv im a na­ m ijenio časti apoteoze, već je u tom e gledao najvišu na­ grad u Države danu njenim dobročiniteljim a; i ostavivši svom slavitelju b rig u da objasni laički duh s kojim je on p ristu p io ovoj fo rm alnosti vezanu uz p o treb u dobre opće uprave, do p u stio je P liniju M lađem da izjavi »Očevima« (Patribus-senalovima. — op. prev.) da n a jp re su đ n iji dokaz za božanstvo prem inulog c a ra počiva u savršenosti njegova nasljed n ik a — certissim a divinitatis fides est bonus succes­ sor; u o b rasce jav n ih m olitava u p rav ljen ih bogovim a za ži­ vot i zd ravlje, on je u m etnuo ograničenja da m olitve m ogu b iti uslišane jedino onda kad c a r dobro i svim a n a korist u p rav lja državom : si bene rem publicam et ex utilitate o m n iu m rexerit. Bilo bi nepravedno da n e priznam o neke plem enite crte takve politike. Ali istovrem eno, bilo bi naivno vjerovati da se o na o d ala zanosim a i izgubila sm isao za realnost. N isu više b ila ona vrem ena k ad se pobjednik kod Akcija, koji je okončao građ anske ratove i pribavio R im u m ir i svjetsko carstvo, prihvativši kao počast naslov Augusta, odm ah stavio izvan i iznad položaja ljudi i n ap ro sto se uz126

digao u red bogova uz oduševljenje m asa i p jesm e p jesn i­ ka; lakovjerna je svjetina držala d a n a nebu tragom rep a­ tice p ra ti preko nebeskog svoda k re ta n je boga Cezara, svog oca; vrem ena k ad je od zadnjeg građ an in a do vladara n a­ sljednika svatko p ro ric an jim a njegova sina T iberija p rip i­ sivao snagu k o ja oživljuje planove generala. S ada su se osoba i p ovijest v lad ara sp u stile n a zem lju. Ako su, zbog navike i p o treb a cerem onijala, ponizni podložnici još uvi­ je k prizivali »božansku kuću« i »božanske odluke« Cezara, većina je spoznala da se više ne m ože u pravom sm islu ri­ ječi govoriti o carskoj »kući«; a n ajistin o lju b iv iji sam o su iz zahvalnosti veličali u C ezaru »njegovu n eum ornu brigu za in terese čovječanstva«. Čak su i sam i vladari, najviši sluge Države, bili svjesni da su s carstvom postigli posljed­ n je prom aknuće. T ra ja n je tako m alo nasto jao da svoja djela obavije nadnaravnošću, da se to više hvalio da je G erm ane potukao p rije svog stu p a n ja na p rijesto lje , što ga jo š nitko nije u ono vrijem e m ogao nazvati božanskim sinom : necdum d ei filiu s (erat)! P relistajm o , uostalom , njegov Panegirik: m o­ n a rh ija k oja je u pravo s njim e počela, opisana je na svakoj stranici kao n ajb o lja republika. N am jeravao je d a s njom ustanovi, služeći se term inologijom p re th o d n ih vladavina, jed an novi p o red ak u kojem bi se prem a Tacitovoj riječi, po p rvi p u t sloboda u skladila s prm cipatom , i u kojem bi ca rsk a religija, kao zbog nekakve odštete, m orala se odreći, barem u R im u i p ri S enatu, nekakvog nadzem aljskog k arak tera i p o stati svjetovna. VI — PRODOR ISTOČNJAČKIH MISTIKA M eđutim , vjerov anja nisu nestala iz Rima. N isu se čak ni um anjila. Daleko od toga. Što su um ovi više slabili i p o stajali sve nem oćniji zbog n ed o statk a obrazovanja, k o je više n ije bilo ni racionalno ni utem eljeno na stvarnosti, vjerovanje je sve više p roširivalo svoja p o d ru č ja i p o sta ja ­ lo snažnije. R im ska je vjera pro m ijen ila svoj sm jer i svoj p redm et. U daljila se od državnog politeizm a i sklonila se u »kapelice« koje sad a fo rm ira ju filozofske sekte i udruže­ n ja gdje se o b av ljaju m iste riji o rijen taln ih bogova. T am o su vjernici konačno p rim ili odgovor na svoju radoznalost i počinuli od briga; tam o su odjednom našli o b jašn jen je 127

svijeta, p ravila vladanja, oslobođenje od zla i sm rti. Tako u II. st. n. e. p risu stv u jem o p a ra d o k su da je R im počeo, u dan ašnjem sm islu riječi, živjeti religiozno u tre n u tk u k ad a je državna religija p re sta la d a živi u savjestim a. Ta preobrazba, odavno p rip re m a n a i neizm jerno značaj­ na, djelo je helenističkog u tje c a ja ko jem u je R im bio izlo­ žen već dva stoljeća a d a to nije ni prim ijetio, i preko kojeg je konačno p ro d rlo o tk riće istočnjačk ih dogm i i uče­ n je grčkih filozofa. U vrijem e koje m i ovdje p rom atram o, filozofije, pro gnane s kated ri, preuzim aju, u R im u, oblik i n o rm e religije u k o rist u čitelja koji su bili istinski gospo­ d a ri sav jesti i u k o rist sljedbenika, čije su djelovanje u sm jerav ale do te m jere da su im zapovijedale kako im aju b rija ti b ra d u i kako se odijevati. Čak ako te filozofije i niječu, kao epikurejizam , prekogrobni život i B esm rtnike izgone iz nebeskih p ro sto ra, religije se p o tv rđ u ju kao oslo­ boditelj ice od sm rti i n jen ih strava, a za svoje privrženike uvode pobožne svetkovine k o jih su »utem eljitelji«, »juna­ ci«, a sadrže iste him ne i iste žrtve kao i božanske sveča­ nosti. Čak ako ih prop o v ijed aju Grci iz Atene, ili R im ljani koji p išu i govore grčki, one n e m ogu p rik riti pozadinu isto čn jačk ih teo rija u koje u ra n ja njihova dijalektika. Joseph Bidez je pokazao sve što stoieizam duguje ne sam o Sem itim a ko ji su ga širili, već i vjerovanjim a sem itizm a; sigurno je, da je alek sa n d rijsk a m isao tem eljito izm ijenila novo-pitagorizam što ga je p rije u G radu ispovijedao Nigidije Figul. S druge strane, sličnosti, n a koje je upozorio F ranz C um ont, izm eđu o b red a tako oprečnih po rijek la kao što je o b re d Kibelin, Atisov, M itrin, Baalov, Dea S irijin, Izidin i Serapisov, toliko su b ro jn e i jasne da se nikako ne o tk riv a ono jedno zajedničko svim a njim a. Bilo da bo­ žanstva dolaze iz Anatolije, Iran a, S irije ili E gipta, bilo da su m uška ili ženska, štovani po krvavim ili bezazlenim ob­ redim a, ta »orijentalna« božanstva, k oja susrećem o u rim ­ skom carstvu, pokazuju posve jednake crte, unose shvaća­ n ja k o ja se p o k lap aju i izgledaju kao da se uzajam no mogu zam ijeniti. To su bogovi koji, um jesto da su neosjetljivi, trpe, u m iru i uskrsavaju; bogovi kojih m itovi obuhvaćaju Svem ir i čuvaju njegovu tajn u ; bogovi čija zvjezdana do­ m ovina u p rav lja svim zem aljskim zem ljam a i koji sam o svojim poklonicim a, ali bez razlike na nacionalnost i p o ri­ jeklo, zajam ču ju p o tp o ru razm jern u njihovoj čistoći. 128

Uzalud bism o se tru d ili da nađem o, n a tem elju analogi­ ja koje ih p ribližuju, bilo kakav sklad izm eđu raznih istoč­ n jačkih načina m išljenja. Istin a je da ni jed na »orijental­ na« religija n ije uhvatila k o rijen u talijan sk o j zem lji, a da se p rije n ije zadržala u grčkim ili greciziranim zem lja­ m a; istin a je da, pošto ih je uveo helenizam odm ah nako n A leksandrovih o svajanja, one n isu prešle granice a d a u prolazu nisu odbacile najteži b alast preuzevši u m jesto to ­ ga kozm opolitsku filozofiju. Zato su i nekako jed n ak o i obojene uz m ale nijanse, zato su i svoje posebne m itove, uz pom oć nekog sim bolizm a čiji se znakovi uopće ne m ije­ n jaju , prilagodile ideji univerzalnog božanstva. O datle i n ji­ hovo po tčin jav an je astrologiji k o ja triju m fira n a zrakastom d ijadem u Atisa u O stiji jed n ak o sjajn o kao i u ve­ ćini svetišta boga M itre, te n a stro p u Belova sv etišta u Palmini gdje Zeus širi k rila u k ru g u zodijakalnih zviježđa. Odatle, konačno, i lakoća kojom su se R im ljani i obraćali bogovim a Isto k a, ne sam o zato što je Isto k bio bogat i na­ pučen, već zbog toga što je h elenistička civilizacija, kojom je Rim bio prožet, isto tako uobličila ob red e došle iz svih k rajeva Isto ka, tako reći n a svoju sliku i pod p ritisk o m svojih duhovnih sklonosti. Ti obredi preplavili su G rad u II. st. n. e. O bredi iz A natolije prihvaćeni su u R im u litu rg ijsk o m reform om Kibele i Atisa ko ju je naredio c a r K laudije. P roganjani pod T iberijem , egipatski su ob redi svugdje odobreni pod Kaligulom ; h ra m Izide, koji je bio u n išten u požaru 80. god. n. e., nanovo je sagradio D om icijan s raskoši o kojoj svjedoče p reo stali usprav ni obelisci n a trg u M inerve ili u neposrednoj okolini, ispred P anteona, i ogrom ni kipovi Nila i T ibera koji se čuvaju u V atikanskom m uzeju Louvreu. Već sredinom I. st., H adad i A targatis, sirijsk a bo­ žica, jedino božanstvo kojem je N eron, kao nijekalac svih drugih božanstava, p ristao da oda počast, im ali su h ram koji je 1907. p ro n ašao Paul G auckler, a koji se nalazio na desnoj obali Tibera, ispod Lucus Furrinae na Janikulu. Konačno, u tv rđ en o je, da su u Flavijevskom v rem enu sve­ tišta M itre bila u ređ en a u R im u kao i u Capui. M nogobroj­ n a u d ru žen ja k o ja su se k lan jala ovim raznorodnim bogo­ vima ne sam o da su koegzistirala bez sukoba, već su se udruživala rad i zadobivanja novih članova. U O stiji su, čini se, Atisovi i M itrini poklonici zajedničkim troškovim a 9 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c a rstv a

129

nabavili jed n u površinu gdje su podigli građevine svaki za svoje obrede. U h ra m u n a Jan ik u lu , sirijsk i idoli su se dobro slagali s grčkim i egipatskim božanstvim a. M eđu ovim razno rodn im religijam a službu su vršili svećenici lju ­ bom orno odijeljeni od m noštva svjetovnjaka. N jihovo se učenje pozivalo n a objavu, a ugled se zasnivao n a jed n o ­ stavnosti njihova oblačenja i n a stilu života. Sve su te re ­ ligije nalagale svojim vjernicim a p re th o d n o posvećenje i povrem eno podvrgavanje više ili m an je asketskom reži­ m u. Tum ačile su svaka n a svoj način iste astra ln e teorije, zastupale iste p o ru k e nadanja. Oni, koje religije nisu privukle, našli su se na o k u p u u zajedničkoj sum njičavoj m ržnji. Tako Juvenal, koji se srdi što vidi da O ront izlijeva u T iber obilje svojih prazn o v jer­ ja, u d ara nem ilice po svim a n jim a bez razlike. K ako je Tib erije uzeo za izgovor p relju b što su ga počinili nekolicina Iziaka da bi ih sve p ro tjera o , tako je šibao ravnodušno sve one istočnjačke svećenike nazivajući ih o p sjen arim a i v ara­ licam a, K aldejce, Kom agenijce, F rigijce ili Iziake »obučene u lan i ošišane glave koji prolaze ulicam a s m askom Anub isa i sm ijući se u sebi pučkoj skrušenosti«. N eum orno se vraća n a bezočno izrabljivanje kojem u su se oni dali, bilo p ro d aju ći »za jed n u debelu gusku ili neznatni kolač« oprost od g rijeh a što ga njihovi bogovi p o d je lju ju lako­ v jernim grešnicim a, bilo obećavajući, kao lju d i proročkih darova i g atalačkih sposobnosti, »nekome lijepog dječa­ ka za ljubavnika, a drugom darežljivu oporu k u nekog bo­ g ataša bez djece«. P suje njihovu besram nost, a k atk ad grm i p ro tiv »onog što su događa na m isterijim a kad flau ta potiče po hotu i kad, pod dvostrukim u tjeca je m tru b lje i vina, Priapove M enade, sve izvan sebe, raspleću kosu i p u šta ju k ri­ kove«. Ism ijava pokore i tra p lje n ja kojim a su se nekim su­ m ornim zanosom podvrgavali bogom oljci i bogom oljke: one koje »usred zime, u sam u zoru«, ra zb ijaju »led n a T iberu da bi u njeg tri p u ta z a ro n ile ...« i »gole i sm rznu­ te, potom pužu« zakrvavljenih koljena preko cijelog polja T arkv in ija Oholog; i neke druge koje »po n aređ en ju bijele Io« odlaze »sve do n a k raj E gipta da bi kraj vruće M eroe zagrabile vode kojom će p o šk ro p iti Izidin hram «. Ta n eiscrp n a strogost ne sm ije nas iznenaditi. Juvenal izriče snagom svog genija razum ljiv o tp o r »starih R im lja­ na«, koji n isu podnosili ni novotarije ni strance, a koje je 130

ozlojedila svaka m ah n ito st kao degradacija, i koji su h tje ­ li vjersk e obrede uređivati po ra zb o ritim načelim a građ an ­ ske ili legionarske svečanosti. Ali danas n am te p re d ra su d e m o ra ju izgledati strašn o nepravedne. N a jp rije zato što Juvenal jedino isto čn jačkim religijam a p rip isu je p razn o v jer­ ja: njihovi k orijeni, m eđutim , sežu u m nogo d alju p ro šlo st i često su se razvijali i izvan sam ih religija. Zatim , Juvenal je posebno bio zaslijepljen m ržnjom n a te religije p a n ije poznavao m oralni n ap red ak koje su o rijen taln e religije svojom gorljivošču ostvarile, u n ato č p re tje ra n o stim a i za­ bludam a. N a p rim jer, p ro rican je, kojem je, nem a sum nje, njihova astro log ija dala novi polet, oduvijek se p rim jenjivalo u Rim u. Kao p osljed ica politeizm a ko ji je već od H o m era sam og Ju p ite ra prikovao za nužde Sudbine, p ro ric an je je bilo neodvojivo od gatan ja koje se vršilo u im e grada. Ta­ ko su im u II. st. n. e. ravnodušni duhovi, ako ne i n ep ri­ jate ljsk i p rem a stran im religijam a, pribjegavali bez sm e­ tn ja i nepo vjerenja, a javne vlasti tako m alo u n jih su m n ja­ le da su kažnjavale sam o neovlaštene vračeve. K ad se, dakle, Juvenal rug a sljedbenicim a K aldejaca koji su d rh ­ tali od stra h a na objavu S aturnove k onjunkcije, ili ludoj koja, bolešću prik ovana za krevet, m isli da »hranu može uzeti sam o u sat koji je odredio Petosiris«, on sebi stavlja naočnjake da ne bi vidio da su u svim slojevim a rim skog dru štv a m lako nje i bezbošci bili izvrgnuti lakovjernostim a i ludostim a zbog k o jih on ku di pobožnjake. Tako je Trim alhion, oslobođenik skorojević, dao o bjed za svoje uzva­ nike p re d jed n im divnim u k rašen im stolom koji pred o ču je zodijak. H valisao se p re d n jim a da je rođen »u znaku ra ­ ka«, osobito povoljnom znaku kojem u duguje »što se jo š k repko drži (na svoje dvije noge) i što p o sjed u je im an ja na zem lji i n a m oru«, a zatim otvorenih u sta sluša p riče o vukodlacim a i vam pirim a, i konačno, čuvši u sred noćnih pijan čev anja pjev pijetla, sm ete se i zadršće zbog tog lošeg znam enja. I u višim društv enim slojevim a susrećem o slične p rim je re p ra zn o v jerja i zatucanosti. U natoč suzdržljivom oprezu i određenoj tren u tn o j iro niji, Tacit se suzdržava d a izričito po rekn e istin ito st »čuda«, koje spom inje jedn ak om brižljivošću kao i svoje p retk e, i priznaje da se ne usu ­ đ uje izostaviti i n e p rik az ati izm išljene p riče »koje je tra ­ d icija utvrdila«. Oko njega, većina njem u sličnih, zaoku-

p ljen i su istim stvarim a. S vetonije je u z ru ja n zbog nekog sn a i već vidi da će izgubiti p arn ic u k o ju vodi. Regul, od­ v ra tn i su p arn ik P liniju M lađem u odvjetništvu, u p o tre b ­ ljav a h orosko pe i v ra ćan ja d a bi podigao svoj ugled i lukavštinom zadobio oporuke. A P linije M lađi sklon je da odbaci d je tin ja sto tu m ačen je snova, i citiraju ći H om era, ja sn o izražava m išljenje, da u svakom slučaju, m a kakvi bili snovi koji ga salijeću dok spava, »najbolje je ono pro* roštvo k ojem je p re d m e t o b ra n a domovine«. Ali, istovre­ m eno, odlazi da uznem iruje pod cara, bivšeg konzula Lacinij a S uru, koji je, u sto što je bio sposoban ra tn ik , uživao ugled žive enciklopedije. Pism eno ga je u p itao što treb a m isliti o u tv ara m a i p riv iđ en jim a ako je on p risilje n da u n jih p o v jeru je kao u nešto zbiljsko, a zbog čitavog niza isku stava ko je po tan k o izlaže. Njegovo pism o o ovom p re d ­ m etu bilo bi dovoljno da baš n e povjerujem o strastv en im Juvenalovim napadim a. Č itajući lu d o rije kojim a je pism o p ro tk an o , počinjem o odm ah p ra š ta ti stoicim a koji su p ro ­ ric a n ja n asto jali barem nekako o pravdati ak tim a Providno­ sti, kao što pokazujem o razum ijevanje i za okultizam bo­ goslužja k o jim a su se istočnjačke religije služile da bace u zanos duše svojih privrženika. J e r bilo bi uzaludno n ijek ati nadm o ćnost o rijen taln ih religija n ad tro m om teologijom ko ju su one istisnule. Za­ cijelo, o b red i kao što je žrtvovanje bika Velike M ajke ili izlaganje iščupanog b o ra i povorka tom prilikom , a što do­ ziva u p am et Atisovo sakaćenje, im aju u sebi nešto b a rb a r­ sko i razv ratno i moglo bi se reći da oni odišu »zadahom klaonica i m račn ih m jesta«. Ali religije koje su ih p rim je­ njivale isto su tako vršile o k re p lju ju ći i blagotvoran u tje ­ c a j n a pojedince i, konačno, uzdizali ih iznad n jih sam ih. Da bism o se u vjerili, dovoljno je pozvati se na izvrsnu an a­ lizu k o ju dugujem o F ranzu C um ontu. Istočn jačke religije z a slje p lju ju v jern ik a sjajem svojih svečanosti i raskošem povorki; o p čin jaju ga čeznutljivim napjevim a i opojnom svirkom ; bilo živčanom nap eto šću koju izazivaju produže­ n a tra p lje n ja i n ep restan a razm išljanja, bilo nadraženošću vrtoglavih plesova, bilo u zim anjem alkoholnih pića po­ slije suzdržavanja, te religije stalno teže za ekstazom u ko­ j u se »duša oslobođena zavisnosti od tijela i od bola gubi u om am i«. F ranz C um ont ispravno p rim jeću je da se u m i­ sticizm u m ože n ep rim jetn o p rijeć i »od uzvišenog do izo-

pačenosti i razvrata«. Ali isto je tako istin a da su iz izopačenosti i razvrata, svojstvenih n atu ra lističk im obredim a, a p raćen ih ra zm išljan jim a u duhu grčke filozofije i rim sk e stege, o rijen taln i m isticizm i u m jeli izvući jed an ideal i po­ p eti se do visokih p red jela duha gdje se su sret s cjelovitim znanjem , sa savršenom vrlinom , s pobjedom odnesenom nad fizičkim zlom, grijehom i sm rću, p o jav lju je u blistavoj slavi, kao isp u n jen je božanskih obećanja. Ma kako da je bila lažna znanost u klju čena u »gnosu« svake od njih, ona je izazivala i tažila žeđ za znanjem u svojih privrženika. P ran jim a i očišćenjim a koje su im propisivale, religije sada do d aju n u ta rn je spokojstvo koje se postiže odricanjem i askezom . Konačno, učeći da bi litu rg ija bez pobožnosti bila izlišna, one su stekle pravo da p ro rič u budući dolazak svo­ jih posvećenih i blaženu b esm rtn o st koju, u nebeskim sfe­ ram a, uživaju njihovi bogovi koji se n ep restan o nanovo ra đ aju . U skoro su dale p o budu onom p o k re tu duhovnosti koji je sebi privukao buntovne savjesti. S jedne stran e, n ajb o lji u G radu, uračunavši tu i o n e k o ji su vjerovali da su n aju d aljen iji od o rijen taln e m istike, n e­ jasn o su osjećali da bi se sklonost bogova m orala m an je dobivati a više zasluživati. Perzije, n a početku II. st. n. e., u v jeren je da bogovi — koje on i ne razlikuje — od njega n a jp rije traže »dušu u kojoj složno v lad aju svjetovno i sveto pravo, du h do k ra jn o sti oplem enjen, srce satkano o d p o šten ja i plem enitosti«; a S tacije, pod D om icijanom , p rešu tn o iskazuje čin vjere svodeći ga isključivo na osobnu religiju: »Kako bih se, ovako sirom ašan, mogao odužiti bo­ govim a? Ne, ne bi m i to u sp jelo čak ni onda kad bi Um ­ b ri ja iscrpla za m ene bogatstvo svojih ravnica ni kad bi m i livade K litum n ije pružile svoje bikove bijele kao snijeg; a ipak su bogovi m nogo p u ta prim ili žrtvu koju sam im prinio od m alo soli i b ra šn a na grudi tratine.« Kako su ih tu ­ m ačili njihovi suvrem enici, pjesnici su sm atrali božansku naklo nost (m ilost) kao nagradu za lju d sk u vrlinu. S druge stran e, u jeziku II. st., latin sk a riječ salus, uz k o ju se n ek ad vezivalo jedino usko značenje fizičkog zdrav­ lja, dobiva u sto i m oralni i eshatološki sm isao u kojem je sadržano oslobođenje duše n a ovom svijetu i blaženstvo u nebeskoj vječnosti; m alo-pom alo, tren scen d en taln a id eja vječnog sp asen ja p ro širu je se s istočnjačkih kultova n a sve do ista religiozne oblike rim sk e antike. Ona oživljuje i 133

onaj k u lt koji se, p o d H adrijanom , iznenada pojavio u čast A ntinoja, lijepog bitinijskog roba, koji se u E giptu žrtvo­ vao da bi spasio carev život. Taj k u lt je okupio oko sebe b ra tstv a u kojim a se, n aro čito u Bovili, po d A ntoninom Pobožnim , susreću K ibelini i Atisovi dendrofori, ali i obi­ čn a pogreb na u d ru žen ja k o ja su, već za H adrijanove vla­ davine, sjed inila u jed n u porodicu plebejce i robove Lanuvija, p o d dvostrukom zaštito m D ijane m rtv ih i spasioca A ntinoja. S pom enuti k u lt je stekao toliko ugleda da se sva ta u d ru ž en ja i b ra tstv a nazivaju prid jev k o m koji izražava veliku n adu: collegium salutare. Čak m u se ni vladari ne m ogu više opirati. R im ski carevi prikazani na novcu i spo­ m enicim a II. st. n. e., m a kako bili željni da b u d u k a tk a d iz­ jed n ačen i s O lim pijcim a, August s M arsom od kojeg su proizišli u tem eljite lji U rbsa, A ugusta s V enerom , zajedni­ čkom m ajkom Cezarâ i rim skog naroda, a k atk ad o pet želj­ ni da uz pom oć starih latinskih legendi ojačavaju svoju tek stečen u svetost, više ne v je ru ju da je obožavanje, koje im je S enat p ro to k o larn o iskazivao, dovoljno da bi zadobili vječno spasenje za kojim osjećaju p o tre b u kao i ostali sm rtnici. N akon što je H a d rija n podigao kipove, hram ove i gradove u čast A ntinoja, a p rije nego će K om od ući u M itrino b ratstv o , A ntonin Pobožni potvrđuje, providnim jezikom svoga kovanog novca, da je F austina sta rija , žena k o ju je izgubio n a početku svoje vladavine i podigao jo j na fo ru m u h ra m sa sim boličnim frizom , m ogla uzici n a nebo jed in o n a K ibelinim kolim a, pod zaštitom M ajke Bogova, Žene S pasenja: M ater deum salutaris. Tada se doista, za­ hv alju ju ći su ra d n ji istočnjačkih m istik a i rim ske m udrosti, ra đ a ju i ra s tu nova i plodna v jerovanja na ruševinam a tra ­ dicionalnog panteona. U k rilu pokvarenog poganstva za­ po činje i organizira se izvorna zam isao o tk u p lje n ja ljudi ko ji zavisi o njihovim zaslugam a i božanskoj pom oći. Ta­ ko je R im stvorio klim u povoljnu za K ršćanstvo, u vrem e­ n u k ad je k ršćan sk a Crkva u n jem u već bila dovoljno raši­ ren a i snažna da isk ap a svoja p rv a zajednička g ro b lja i da glasom svojih apologeta p ro d re sve do podnožja p rijesto lja .

134

VII — DOLAZAK KRŠĆANSTVA Ako doista ni S ta rije, ni M arcijal, ni Juvenal n isu naslu­ ćivali kršćanstvo; ako P linije M lađi, koji se ipak p rep irao s kršćanim a svoje provincije, u svojim P ism im a uopće ne spom inje njegovo po sto jan je; ako T acit i S vetonije govore o n jem u sam o p rem a čuvenju, p rv i pogrdnim riječim a ko­ je isk lju ču ju svaku o bjektivnu spoznaju, drugi zbrkano, što dokazuje m an jk av o st njegove obaviještenosti kao i ne­ d o statak pronicavosti, u n ato č svem u tom e, ipak je sigurno da rim sko »kršćanstvo« seže sve do vladavine K laudija (41—54), a da je pod N eronom već toliko raširen o da ovaj vladar, bacivši n a kršćane k riv n ju za požar u G radu u 64. god., kao prvi rim sk i v ladar izlaže kršćane o k ru tn im m u­ čenjim a i n a re đ u je progone koji se n a n jih o b araju , ali ih ne m ogu u n ištiti. Očito, podzem ni ra s t k ršćanstva je na­ predovao neobično brzo; razlog tog n a p re tk a m ožda nije toliko u značenju koje U rbs im a u svijetu, koliko u u tjeca­ ju židovske kolonije u G radu k o ju je dobro h o tn o st Ju lija Cezara tu udom aćila, a k oja se, već od početka C arstva pokazala odjed nom tako buntovna d a ju je T iberije m o­ rao, 19. god. n. e., kažnjavati, i tako b ro jn a da je m ogao o tp re m iti n a S ard in iju 4.000 Židova najed an p u t. Pošavši od Jeruzalem a, k ršćanstvo je p rek o te kolonije p ro d rlo u R im razbivši, uostalom , njegovo jedinstvo i podijelivši ga n a b ra n ite lje staro g zakona i sljedbenike nove vjere. Ži­ dovska je relig ija priv ukla velik b ro j R im ljana o čaranih veličinom njenog m onoteizm a i ljepotom Deset zapovijedi. K ršćanska religija, koja je zračila istim svjetlom , ali koja je uz to pro nosila p o ru k u o tk u p lje n ja i b ratstv a, n ije če­ kala da m im o židovskih, stekne svoje pristalice. P ro m atra­ ne izvana i izdaleka, ove su se religije bile pom iješale, i m o­ guće je, n a p rim je r, da se pogrde koje je Juvenal u p u tio Židovim a jed n im dijelom odnose i na kršćane koje jo š nije od n jih odijelio. Oni su, također, vezani zapovijedim a Bož­ jim mogli površno m pogledu p ro m atra ča izgledati kao obi­ čni »privrženici židovskih običaja«. Ali nakon ru še n ja je ­ ruzalem skog h ra m a 70. godine, »Crkva« je pod prvim Antoninim a počela silom da se razlikuje od sinagoge, a n jen a p ro paganda, k o ja se n ije zaustavila ni p re d kakvim etni­ čkim granicam a, ubrzo je istisn u la p ro pag andu druge strane.

Mi, naravno, ne znam o koliko je o b raćen ja izvršilo k ršćanstvo u Rim u. Ali, bili bism o u krivu ako ih sm jesti­ m o m eđu običan puk. Poslanice svetog Pavla, p o zd rav ljaju ­ ći onu b raću k oja su u kući Cezarovoj — in dom o Caesa­ ris — p ok azuju da je Apostol od prve prik u p io učenike m eđu carevom služinčadi, m eđu onim robovim a i oslobodenicim a koji su se, čineći se prividno poniznim a, u b ra ja li m eđu n ajm o ćn ije sluge p oretka. Nekoliko godina kasnije, cijela p re g ršt suglasnih p o d atak a potiče nas n a m isao da je k ršćan sk a Crkva upravo p ro d ira la i u vladajuće klase. T acit nam kazuje da je P om ponija G recina, žena konzula Aula P laucija, p o b jed n ik a n ad B retoncim a, koja je živjela po d N eronom a u m rla pod Flavijevcim a, bila osum njičena da p rip ad a »nekoj zlikovačkoj stran o j religiji« zbog svoje strogosti, sum ornosti i takvog odijevanja kao k ad se za nekim žali. D ijon K asije i S vetonije p ripovijeda­ ju nam kako je D om icijan zbog zlodjela ateizm a progonio M. Acilija G labria, konzula 91. god., koji je pogubljen, a zatim svoga b ra tić a i sestričnu, Flavija K lem ensa, konzula 95. god., osuđenog na sm rtn u kaznu, i Flaviju D om iciliju, pro g n an u na o tok P andataria. Konačno, Tacit bilježi u svo­ jim H istorija m a da je — po svem u se čini — rođenog Vespazijanova b ra ta Flavija Sabina, koji je bio p re fe k t G ra­ da »kad je N eron p retvorio kršćane u žive baklje kako bi osvijetlio svoje vrtove, p re d k ra j života m učila savjest zbog prolivene krvi«. Istin a, n ijed an od ovih tekstova ne spom inje izričito da je m eđu k ršćan im a bilo uglednih osoba koje bi zanim ale njihove au tore. Ali, opravdano je zapitati se n ije li F lavija S abina za novu religiju p rid o b ila h ra b ro st p rv ih rim sk ih m učenika; jo š je v jero ja tn ije da pod stran o m i n edopušte­ nom religijom tre b a da podrazum ijevam o kršćanstvo — ono zbog kojeg su napadali P om poniju G recinu — a isto tako naslućujem o da se radi o kršćanim a u slučajevim a kad su neke optuživali za bezboštvo je r više nisu h tjeli da štu ju stare, lažne bogove rim ske države. Posebno, u slu­ čajevim a F lavija K lem ensa i Flavije Dom icilije, ta je vje­ ro ja tn o s t jo š veća zbog toga što je njihova nećakinja, nazvana F lavija D om icilija kao i njena tetka, p rem a Euzebijevom svjedočanstvu, bila zatočena zbog »zlodjela kršćan ­ stva« n a oto k u Ponciji. Bilo što bilo, nagađali m i što m u drago, nem oguće je odbaciti p re tp o stav k u da je k rajem

I. st. dolazilo da o b raćen ja k o ja su o d jek n u la u rim skom društvu, o čem u nam govore neki grčki tekstovi nađeni u gradovim a u ko jim a su bile pokopane očite žrtve Domicijanove vladavine. Već za H adrijanove vladavine (117— 138) rim sk a je crkva b ro jila priličan b ro j privrženika. Zacijelo, ta je crkva u G radu p re d sta v lja la ipak neznat­ n u m anjinu; a ta m an jin a je bila izvrgnuta kako p re d ra su ­ d am a m asa tako i n ep rija te ljstv u vlasti, ne sam o zato što Isusovi vjernici nisu h tjeli obavljati tradicionalne vjerske dužnosti, već i zato što su, im ajući n ep restan o p re d očim a viziju o svojoj nebeskoj dom ovini zaboravljali n a svoj ro dni grad, a n a p ita n ja o njihovom p o rijek lu odgovarali jedino da su kršćani, p a su tako izgledali kao odm etnici i državni n ep rija te lji. Sam o, kazne kojim a ih je izlagala n ji­ hova tvrdokornost, a zbog čega je pod H ad rijan o m n a stra ­ dao i p ap a Telesfor, bile su nedovoljne da budu isk o rije­ n jen i a ujed n o su se tako odlučno podnosile, da su se k ršćan im a divili njihovi protivnici. Više nego njihove Apo­ logije (obrane vjere), koje je, za H adrijanova vladanja, po­ čeo da povrem eno o b jav lju je K vadrat, i više nego i n ji­ hovo junačko m učeništvo, snaga je njihovog Cređa (vjero­ vanja) i evanđeoska blagost kojom je njihov život bio is­ pu n jen , odonda n ep restan o pogodovala širen ju kršćanstva. Konačno, čak i oni, koji prave analogije izm eđu k ršćanstva i poganskih m isterija, slažu se da im se kršćanstvo n ije p ri­ lagodilo, već d a je stvorilo nešto više. Politeizm u grčko-rim skih bogova, m ak ar da su svedeni na sim bole kako su oni raširen i u o rijen taln im religijam a, kršćanstvo je su­ p ro tstav ilo svoje učenje o jed n o m bogu, k ra lju i ocu. Idolopoklonstvu, čak ako su m u p red m et bili božanski e te r i vječni planeti, kršćanstv o su p ro tstav lja obred po duhu, oslobođen astro lo šk ih zabluda, krvavih žrtava i nejasn ih posvećenja, koje zam jen ju je k ršten jem običnom vodom , m olitvam a i zajednički slavljenim objedom . Kao i pogan­ ski m isteriji, kršćanstvo je, u im e svojih svetih knjiga, da­ valo odgovor n a p ita n je o po stan k u stvari i o ljudskoj sud­ bini, a o tk u p itelj se p o jav lju je u čudesnoj stv arn o sti ze­ m aljskog života Isusova, sina božjega. K ršćanstvo je svo­ jim vjernicim a propisalo jed n o stav n a pravila, a svoj je pravi m oral saželo u m ilosrđe i ljubav p re m a bližnjem u, kao što nalaže evanđelje.

U tom e je, nedvojbeno, najv eća ča r nove religije. K ršćani su bili svi b raća i tako su se nazivali m eđu sobom . N jiho­ va o k u p ljan ja često su se nazivala »agapama«, što n a grč­ kom znači ljubav. N eprestan o su pom agali jed n i drugim a »bez h v alisan ja i oholosti«. Od zajednice do zajednice ne­ p re sta n o su se prenosili »savjeti, o bavještenja, m aterijaln a pom oć«, a, kako piše D uchesne, »sve je to bilo drugačije živo nego poganska udruženja«. Koliki su m orali ta d a za kršćanstvo reći: »Kako je njihova religija jed n o stav n a i čista! K oje li p ovjerenje im aju u svog Boga i njegova obe­ ćanja! K ako se vole m eđu sobom i kako su sam o sretni!« U II. st. n. e. evanđeoska ra d o st obuzela je, zacijelo, sa­ m o m ale grupe, osam ljene u m asi ogrom nog grada; ali se sve više širila i počela je, nem a sum nje, preo b ražavati tisu ­ će života. Tog se gledišta tre b a sjetiti, ako hoćem o razu­ m jeti život u R im u toga vrem ena. C rkva je u n jem u još slabo vidljiva, ali je p risu tn a; o n a djeluje. Ona u ta jn o sti p rire đ u je lijekove za n ajg o ra zla k oja su izjedala civiliza­ c iju u G radu. U im e novog ideala, ona obn avlja stare po­ kolebane ili već nestale vrline: d ostojanstvo i h ra b ro st po­ jed in aca, koheziju obitelji, istican je m oraln ih istin a u vla­ d a n ju o d raslih i u odgoju djece; k tom e, odnose m eđu lju d im a p rožim a čovječnošću k o ju k ru ta an tičk a d ru štv a jo š n isu poznavala. U takvom R im u, čija p riv id n a veličina odsad loše p rik riv a u n u ta rn je ra sp ad an je k o je će, s vre­ m enom , u n ištiti njegovu m oć i ra ste p sti bogatstva, ono što najviše za p an ju je u v rijem e Antonina, je st gm iženje n je­ govih n ajširih slojeva p u čan stv a do nogu careva, groznica novca, razm etan je rask oši k oja p rik riv a bijedu, ra sip a n je novca za zabave koje pog odu ju lijeno sti i izazivaju loše nagone, p razn in a duhovnih razonoda k ojim a su se neki predavali, m ah n ito st tjelesn ih uživanja od k ojih je d o b ar dio n aro d a poživinčio. Ali ne tre b a da ova varava pom etnja, ni zloslutne sjen ke sa k riju m alo svjetlo koje je, slabo i treperavo, sinulo m eđu elitnim dušam a kao prask o zo rje drugog svijeta.

DRUGI DIO

KAKO SU RIMLJANI PROVODILI VRIJEME

PRVO POGLAVLJE

D IO BA DANA, U ST A JA N JE I TOALETA

U tom ogrom nom , kozm opolitskom i nejednakom R im u p rv ih A ntonina, gdje su o p rečn o sti istovrem eno tako b ro jn e i tako žestoke, m ožem o sebi, u n ato č svem u, dovolj­ no jasn o p red o čiti od čega se obično sasto jao dan »prosječ­ nog R im ljanina«. N aravno, u re k o n stru k ciji takve v rste veliki dio zaključaka će počivati n a pogrešnim i slobodnim p retpo stav kam a. No izuzm em o li raznolikosti i posebnosti n astale zbog različitih zanim anja što su od dna do vrha dru štv ene h ije ra rh ije stvarale bogatstvo m ultim ilijunaša i b ijed u sirom ašnih, onda vidim o da, sve u svem u, postoji jed an m inim um briga, poslova i dokolice koji, osim nekih izuzetaka, ulazi u o k v ir svakodnevnog života većine stanov­ nika g rada Rim a, p a je zato odvijanje toga života i naznačavanje njegovih glavnih m jesta to lakše što se on, općenito se podredivši o bičajim a svoga vrem ena, n ije kao naš rav­ n ao p rem a strogosti jed n e negipke satnice. I — DANI I SATI RIMSKOGA KALENDARA S igurno je da se nak o n Ju lijan sk e refo rm e iz 46. god. p r. n. e. rim ski kalendar, p o p u t našega koji iz njega proiz­ lazi, p o d u d arao s tra ja n je m Zem ljine p u ta n je oko Sunca. D vanaest m jeseci naše godine zadržali su raspored, d uljinu i im ena k o ja su im dodijelili Cezarov genij i Augustova razb orito st. Od sam og početka C arstva, ne sam o da je svaki od njih, u b ra ja ju ć i tu i veljaču običnih i p re stu p n ih go­ dina, sadržavao isti onaj b ro j dana n a koji sm o svikli, već

je vjerovanje u zvijezde, p risu tn o širom v jera i sustava, uvelo uz s ta ru pod jelu n a K alende (prvi dan u svakom m jesecu), None (peti ili sedm i dan u svakom m jesecu) i Ide (trin aesti dan svakoga m jeseca) jo š i u p o treb u sedmodnevnih tje d a n a zavisnih od sedam plan eta za čija k re ta­ n ja se sm atralo da u p ra v lja ju svem irom . Ta se u p o treb a počela tako duboko usađivati u sv ijest puka, da je počet­ kom III. st. n. e. Dion K asije sm a tra izrazito rim skom , pa će ona, s izuzetkom jedne jed in e izm jene — zam jene Sun­ čevog dana (dies Solis — Sonntag, Sunday) danom Gospod­ n jim (dies D om inica — dim anche)* — uz p ro p a d an je zvjezđoznanaca i triju m f kršćanstva, u cijelosti p reživjeti u ve­ ćini zem alja rom anskog govornog područja. N apokon, sva­ ki od tih sedam dana u tjed n u dijelio se na dvadeset i četi­ ri sata, čije polazište n ije bilo kao kod B abilonaca odre­ đeno izlaskom , ili kao kod G rka zalaskom sunca, već je za to služila, baš kao i sada kod nas, sredina noći od koje sm o stvorili ponoć. Sam o tu, izm eđu vrem ena rim ske an ti­ ke i našega doba, analogije i p re sta ju . U natoč tom e što nose isti naziv i što tvore isti zbroj kao i u nas, latinski »sati«, kasno se pojavivši u rim skom e danu, p re d sta v lja ju jed n u sasvim različitu stvarnost. Jednom riječi, bio je to — k ra je m V. st. p r. n. e. ■ — p ro ­ nalazak G rka koji su, o slan jaju ći se n a m jeren ja, naučili da podijele dan u etape, a p rem a prividnom Sunčevom ho­ du nebom . Sunčani sat kojim je M eton snabdio A tenjane, sastojao se od kam ene polukugle — polosa (rro/.oc) — u čijem se sre d ištu dizao m etalni vršak šipke ili »gnomon« (yvrbpmv). Čim bi Sunce stalo izlaziti n a obzoru, sjen k a šipke je p ad a la na šu p ljin u polukugle okren u te p rem a ze­ n itu i u n jo j, u o b rn u to m sm jeru , ocrtavala dnevni hod Sunca. Č etiri p u ta godišnje, za vrijem e ekvinocijâ i solsticijâ, crtico m uklesanom od m ah u kam en označili su se pom aci sjenke, a kako se k riv u lja od ređ en a za vrijem e je ­ senskog ekvinocija p o d u d arala s krivuljom proljetnoga, dobile bi se n a koncu tri koncentrične linije, od kojih se svaka dalje dijelila na dvanaest jed n ak ih dijelova. T ada je sam o treb alo sa dvanaest lin ija što se p o stupno razm iču sp o jiti p o d u d arn e točke triju p aralela i tako dobiti dvana* Sonntag, Sunday, dimanche znače nedjelja u njemačkom, odno­ sno engleskom, odnosno francuskom jeziku, ( o p . p r e v . ) .

est sati — cbpcu {horae) — kojim a se tijekom jed n e go­ dine obilježavala k riv u lja S unca i čiji slijed je polukugla (polos) vjerno re g istrirala, o tk u d jo j i im e »brojač sati« ili d'poyoXiov, riječ k o ja je kao horologium (ura, sat) za­ držala u latin sk o m sm isao i oblik svoga grčkog im ena. I drugi helenistički gradovi su po u zo ru n a A tenu željeli za sebe tu čast da im aju vlastite »satove«, i njihovi zvjezdoznanci su se pokazali sposobnim isti p rincip prilagoditi spe­ cifičnom položaju svakoga od njih. Zapravo, prividan hod S unca se m ijenjao kako se m ijen jala geografska širin a m je­ sta, tako da se i d u ljin a sjenke k o ju je gnom on bacao n a po­ los razlikovala od g rada do grada. Tako je n jen a dužina iznosila sam o tri petine od visine šipke u A leksandriji, a tri četvrtine u Ateni; do devet jed an a estin a se približila u T arantu, a osam je devetina dosegla u Rim u. Koliko je bilo gradova, toliko je trebalo izgraditi sunčanih satova. R im ljani su p o sljed n ji uočili tu nužnost, a kako su dva stoljeća nak on A tenjana tek jedva o sjetili p o treb u za b ro ja ­ n jem sati jednoga dana, to su oni tu v ještin u naučili iz­ voditi s točnošću tek sto godina nakon što su se tim e uopće počeli baviti. Još koncem sto ljeća p rije nove ere oni su se ograniča­ vali sam o n a to da dan dijele n a dva dijela, jed an p rije i drugi poslije podne. Zabilježiti, p rito m , prolazak Sunca kroz m erid ijan bez greške, pred stav ljalo je velik pothvat. Jed an konzulov p o dvornik bio je zadužen da pripazi kad će taj čas n astu p iti i da, čim ga uoči, to objavi puku što je tu m arao po F orum u, te p arn ič arim a koji su se, da bi im m olbe bile valjane, m orali p ojaviti p re d sudom p rije podneva. A kako je »glasniku« bilo zabranjeno vršiti svo­ ju dužnost u vrijem e k ad se nebesko tijelo um etalo »izme­ đu rostra* i graecostasisa«, to je bez sum nje ustanovljenje te njegove fu n kcije novijeg datum a. J e r o »rostram a« n e može b iti riječi p rije no što su kao tro fe ji oteti A ntijatu u pom orskoj b itk i 338. god. pr. n. e. iz koje je K. Duilije izašao kao p o b jednik, i p rije no što su n a govorničkoj trib i­ ni bili pričvršćeni kljunovi brodova (rostra). Još m anje je m oglo b iti riječi o graecostasisu, nam ijenjenom za p ri­ m an je grčkih poslanstava, p rije n o što je D em etrije Polior* Rostra, orum, n. — tako se u Rimu nazivala govornica na Foru­ mu, ( o p . p r e v . ) .

ket uopće poslao p rv i graecostasis Senatu, po svem u su­ deći oko 306. god. p r. n. e. U vrijem e Pirova ra ta ostvaren je stanovit n ap red ak p o tpodjelom o b iju polovica dana na dva odsječka: na ju tro i dopodne (m ane i ante m eridiem ) s jed n e stran e, te n a popodne i večer (de m eridie i suprem a) s druge strane. No grčka u ra (horologium ) s grčkim satim a p ro d rije t će u grad R im tek početkom prvog punskog ra ta 263. god. p r. n. e. Jed an od konzula od te godine, M*. V aleri je M elasa doprem io je kao ra tn i plijen sa Sicilije sunčani sat iz K atanije, koji je dao, takav kakav jest, p o stav iti na kom icij (com itium )*, gdje su, u vrem enu dužem od tri n a ra šta ja , linije n a polosu, iscrtan e za jed n u d rugu geografsku širinu pokazivale R im ljanim a sate bez ikakve veze sa stvarnošću. U natoč tv rd n ji P linija S tarijeg da su se R im ljani po n jim a slijepo ravnali devedeset i devet godina, sm ijem o vjerovati da su u tom e bili uporni tako dugo vrem ena više iz neznanja nego zbog pogreške. M ora da im je zanim anje za M esalin sunčani sat opalo i da su, kao da on i ne postoji, nastavili rav n ati se, p rem a čistom slučaju, te p rem a vidljivoj krivulji ko ju je Sunce izvodilo iznad spom enikâ n a njihovim javnim m jestim a. M eđutim , god. 164. p r. n. e., što je tri godine nakon Pidne**, m u d ra velikodušnost cenzora K. M arcija Filipa o bd ari ih p rvi p u ta jednim posebno za n jih podešenim i zbog toga gotovo točnim »satom«, p a se čini d a su taj dar, ako je vjerovati Prirodoslovcu,*** prim ili kao dobro­ činstvo koje se sam o poželjeti može. Od kako već trid eset godina njihove legije n ep restan o vode borbe na grčkom terito riju , n a jp rije p ro tiv F ilipa V, zatim p ro tiv E to lja n a i A ntioha S irijskog, te konačno p rotiv Perzeja, oni su se dobro upoznali s plijenom o tetim od n ep rija te lja , p a su vršili pokuse, bez sum nje kad što i na svoju štetu, isp itu ­ ju ći p re d n o sti satnice u m anjoj m jeri nesigurne od one kojom su do tad a bili zadovoljni. N itko nije bio sre tn iji od n jih kad bi vidjeli kako se sat prevozi i p o stav lja u n ji­ hovoj dom ovini. A da bi i sam i zadobili istu zahvalnost * Zborište kod Foruma, mjesto održavanja narodne skupštine, (op. p re v .).

** Grad u Makedoniji gdje je Paul-Emilije odnio pobjedu nad Perzejem, posljednjim makedonskim kraljem, ( o p . p r e v . ) . *** Autor ovdje misli na Plinija Starijeg, pisca djela «Historia na­ turalis«, — ( o p . p r e v . ) .

144

kao K. M arcije Filip, njegovi n asljednici, cenzori P. Kornelije Scipion N azika i M. Popilije Lenas, nastavili su i dopu­ nili 159. god. p r. n. e. ono što je on bio započeo, dodavši sunčanom satu jo š i sat n a vodu, čija je nam jen a b ila da za m aglovitih dana i za vrijem e noći dopunjava njegov rad. P rošlo je već više od sto godina kako su se A leksandrijci služili napravom zvanom üôpiov œ poanoneiav k o ju je, da b i izbjegao neizbježne pogreške sa ta (horologium ) u užem sm islu riječi, K tezibije izveo iz an tičk e klepsidre i k o ja je u latin skom jeziku p o stala »sat n a vodu« (horologium ex aqua). M ehanizam sata n a vodu bio je jedn o stav an da je ­ d n o stavniji ne m ože b iti. Zam islim o n a jp rije k lep sidru, to je s t p ro zirn u vazu u koju voda p rit ječe ravnom jerno, s uvijek istom prop usnom m oći, i postavim o je p o k raj su n ­ čane ure. U času k ad gnom on baci svoju sjen k u na k riv u lju polosa, tre b a sam o crticom označiti n a vanjskoj stran i stijen k e posude razinu k o ju u tom e času dosiže tek ućina u klepsidri. K ad sjen k a stigne n a slijedeću k riv u lju polukugle, n a isti se način do daje nova oznaka, i tako redo m sve dok se dvanaest označenih razin a n e uskladi sa dvana­ est sati dotičnoga, za pokus izabranog dana. Uzevši to u obzir, jasn o n am je da će, bu de li klep sidra v aljkastog oblika, b iti dovoljno u rezati n a n ju dvanaest v ertik ala što odgovaraju m jesecim a godine, od siječn ja do prosinca, a zatim n a svakoj od n jih zabilježiti dvanaest satnih razin a određenih za isti dan u svakom e m jesecu i, konačno, je d ­ nom krivuljom o b jed in iti satn e znakove ko jim a su po d ije­ ljen e m jesečne vertikale p a da, očitavši razinu vode »ure­ zanu« na vertikali tekućeg m jeseca, sm jesta saznam o koji je tekući sat u danu, sat koji će istoga tre n u tk a kazaljka, m a kako bilo m alo sunca, p ro jic ira ti n a polukuglu brojčanika. S at n a vodu, izrađen p rem a sunčanom satu, oslobodio je potom lju d e da prib jeg av aju sunčanom satu, i om ogućio, jed n ostavnim o b rn u tim očitavanjem m jesečnih vertikala da se dnevne podjele sati p ro teg n u i n a noć. Možemo sam o zam isliti kojom se brzinom od toga tre n u tk a njegova up o­ treb a p ro širila R im om . P rito m se p rin cip sunčanog sata kad ik ad p rim jen jiv ao n a satovim a ogrom nih p ro po rcija, tako n a p rim je r n a M arsovu polju, gdje je 10. godine p rije nove ere August dao podići n a M o ntecitoriju obelisk, gole1 0 R im u ra z d o b lju n a jv iše g u s p o n a c a rstv a

145

m i gnom on, čija će sjenka n a b ro n čan im linijam a »upisa­ nim« u okolno m ram orno popločenje označavati dnevne sate; a kadikad bi taj princip prim ijen ili na naprave m alih dim enzija koje će se sve više sm anjivati, da bi se n a k ra ju došlo do sićušnih u ra sunčanica (solarium), s džepnim brojčanicim a što su služili istoj svrsi kao i naši džepni satovi i od ko jih je, naročito u F orbachu i u Akvileji, nađeno p rim je ra k a čiji je p ro m je r neznatno prem ašivao tri cen­ tim etra. No istovrem eno su se javne građevine grada Ri­ m a, p a čak i kuće bogatih pojedinaca, oprem ale sve savrše­ n ijim satovim a n a vodu. Od Augustova vrem ena izrađiva­ či vodenih satova (clepsydrarii) i o ru đ a (organarii) n a tje ­ cali su se u v ještini izradbe i u sk lađivanja d o datnih dijelo­ va. Kao što n aši satovi njihalice im aju zvonca i kao što se naše u re g lasaju m elodioznom zvonjavom , ta k o su i satovi na vodu (horologia ex aqua), opisani kod V itruvija, bili op sk rb ljen i au to m atsk im plovcim a koji bi p ri svakoj p ro m jen i sata izbacivali u zrak kam enčiće, ja ja , ili bi je­ dnostavno ispu štali signalna pištan ja. U drugoj polovici I. i tijekom II. st. n. e. njihova se m o­ da sve više širila. P oput glasovira u naše vrijem e, u Trajanovo je doba sat n a vodu bio očitim znakom b lagostanja i otm jen o sti njihovih vlasnika. U P etronijevu ro m an u gdje je T rim alhion p rikazan kao »posvem a šik« — (lautissim us hom o) — sporedne osobe bez u stru ča v an ja iznose razloge divljenja što ga on u n jim a budi: »nem a li on u svojoj blagovaonici u ru i svirača u rog najm ljenog izričito zato d a čovjek, čuvši ga, svakog sata zna za koliko je izgubio od svojega života«? U ostalom , T rim alhion je toliko zalu­ đen svojom u ro m da bi je n a jra d ije odnio na drugi svijet. On svojim nasljednicim a oporučno nalaže da m u podignu velebnu grobnicu od 100 sto p a (30 m) sa sred n je stra n e i dvostruk o toliko u dubinu, »s jednom u ro m u središtu, tak o da nitko ne bi m ogao gledati koliko je sati a da u isti m ah ne bu d e p rin u đ en p ro č ita ti i njegovo ime«. Ovo neo­ bično pozivanje n a potom stvo ne bism o mogli sebi objasni­ ti da Trim alhionovi suvrem enici n isu im ali naviku često gledati na svoje ure: očito je razdioba sati u istin u p ostala dijelom običaja. No ipak bism o se prevarili k ad bism o stekli u v jere n je da su R im ljani živjeli očiju prikovanih za gnom one b ro jča n ik a ili plovke klepsidri, kao što naše oči staln o m o tre kazaljke ru č n ih u ra . Oni uopće nisu bili ro-

bovi svojih u ra kao što sm o mi naših, budući da je n jih o­ vim a ned o stajalo kako p o sto jan o sti, tako i preciznosti. P rije svega, sigurno je da je u sk lađ en o st izm eđu gnom ona i u re n a vodu bila daleko od točnosti. G nom on je bio v jera n sam o u onoj m jeri u kojoj su ga g rad itelji p ri­ lagodili geografskoj širini m jesta. A što se tiče u re n a vo­ du zbog čijih m je re n ja su se m eđusobno p ob rk ali svi dani u m jesecu u n ato č tom u što ih sunce nije svakoga d an a pod­ jed n ak o obasjavalo, njegovi izrađivači n isu mogli sp rije­ čiti izvjesna o d stu p an ja, p a bi tu i tam o p ro m ašili p ri po­ dešavanju vršenom n a gnom onu. K ad bi, dakle, n etk o u p i­ tao koliko je sati, bilo je više nego sigurno da će istovre­ m eno dobiti nekoliko odgovora, je r u R im u je, k ak o u stv rđ u je Seneka, bilo n a p ro sto nem oguće znati točno v ri­ jem e; u tom e je g rad u lakše bilo m eđusobno izm iriti filo­ zofe nego li u re u sk lad iti jed n e s drugim a: horam non p o ssu m certam tibi dicere; facilius inter philosophos quam in ter horologia convenit. R im sko vrijem e je uvijek bilo približno. Zatim , to je vrijem e n ep restan o bilo vječito pom ično i, ako baš hoćem o, p ro tu rječ n o . U p očetk u su se sati ra ču ­ n ali sam o n a d an u užem sm islu riječi; p a čak i onda k ad je u ra n a vodu jed n ostavn im p re o k re ta n je m p o d atak a do­ bivenih od sunčane u re za m je re n je dana om ogućila izra­ čunavanje noćnih sati, ona ta vrem ena ipak ne uspijeva ujed initi. Već po svojoj definiciji u re n a vodu (horologia ex aqua) m orale su se p u niti, to je s t p razn iti odvojeno za d an i za noć. O tud onaj p rv o tn i po m ak izm eđu civilnog d ana od dvadeset četiri sata što se nižu od ponoći do po­ noći i p riro d n o g dana, čijih se dvadeset četiri sata službe­ no ra ščlan ju ju u dvije grupe od po dvanaest sati svaka, dakle n a dvan aest dnevnih i dvanaest noćnih sati. Ali to n ije sve. Dok se naši sati svi jed n ak o sasto je od šezdeset m in u ta, a svaka m in u ta od šezdeset sekundi, te su točno određeni onim časkom k ad izm iče m in u ta k o ju p ra ti zvono, o d su tn o st bilo kakve podjele u n u ta r rim sk ih sati bilo je uzrokom što se svaki od n jih protezao kroz ci­ jelo u ra ču n ato m eđu vrijem e izm eđu p retho dn o ga i sljede­ ćeg sata. I to m eđuvrijem e, u m jesto da ostane n ep ro m jen ­ ljivo, stalno se rastezalo s k ra ja n a k raj godine i bivalo, tijek o m sam o jedn o g dana, strogo oprečn ih dim enzija iz­ m eđu d ana u užem sm islu riječi i noći. Pošto je gnom on 147

dvan aest sati dana nužno razgraničavao u ra sp o n u od iz­ lask a do zalaska sunca, to je dvanaest noćnih sati m oralo b iti sadržano u razm aku izm eđu zalaska i izlaska sunca, a i jed n i i drugi su se povećavali i sm anjivali istim tem pom i, već p re m a godišnjem dobu, u su p ro tn im pravcim a. Sam o dva p u ta u godini, za vrijem e ekvinocija, dnevni i noćni sati b ijah u isti kako m eđusobno, tako i u odnosu n a naše sate. P rije i p oslije ekvinocija su se razvijali o b rn u to p ro ­ porcionalno jed n i u odnosu n a druge sve do solsticija, kad b i im otklon dosegao m aksim um . Za vrijem e zim skoga sol­ stic ija (25. prosinca), za je d a n d an koji se računao kao 8 s a ti i 54 m in u te sunčeve sv jetlo sti i 15 sati i 6 m in u ta m raka, dnevni se sat stegnuo n a 44 m inute i 4/9. N oćni sat se za u zv rat produžio n a 1 sat i 15 m in u ta i 5/9. Za ljetnoga solsticija, situ acija se o brtala: b ro j noćnih sati se sm anji­ vao a dnevnih proporcionalno rastezao. Tako su se za zim skoga solsticija dnevni sati nizali sli­ jedećim redom : I — Prvi sat ( H o r a p r i m a ) II — Drugi sat ( H o r a s e c u n d a ) III — Treći sat ( H o r a t e r t i a ) IV — Četvrti sat ( H o r a q u a r t a ) V — Peti sat ( H o r a q u i n t a ) VI —• šesti sat ( H o r a s e x t a ) VII —■Sedmi sat ( H o r a s e p t i m a ) VIII — Osmi sat ( H o r a o c t a v a ) IX —• Deveti sat ( H o r a n o n a ) X — Deseti sat ( H o r a d e c i m a ) XI — Jedanaesti sat ( H o r a u n d e c i m a ) XII — Dvanaesti sat ( H o r a d u o d e c i ­

od : od : od : od : od : od : od : od : od : od : od : od :

7h 33 do 8h 17, 8h 17 do 9h 2, 9h 2 do 9h 46, 9h 46 do lOh 31, lOh 31 do lih 15, lih 15 do podneva. podneva do 12h 44, 12h 44 do lh 29, lh 29 do 2h 13, 2h 13 do 2h 58, 2h 58 do 3h 42, 3h 42 do 4h 27.

ma)

Za uzvrat, za ljetnoga solsticija dnevni su se sati raspoređivali ovako: I II III IV

— Prvi sat ( H o r a p r i m a ) — Drugi sat ( H o r a s e c u n d a ) — Treći sat ( H o r a t e r t i a ) — Četvrti sat ( H o r a q u a r t a ) V — Peti sat ( H o r a q u i n t a )

: od : od : od : od : od

4h 5h 6h 8h

27 42 58 13

do do do do

5h 42, 6h 58, 8h"l3, 9h 29,

9h 29 do lOh 44,

VI — VII — VIII — IX — X— XI —

Šesti sat ( H o r a s e x t a ) Sedmi sat ( H o r a s e p t i m a ) Osmi sat ( H o r a o c t a v a ) Deveti sat ( H o r a n o n a ) Deseti sat ( H o r a d e c i m a ) Jedanaesti sat ( H o r a u n d e c i -

od : od : od : od : od : od :

lOh 44 do podneva, podneva do lh 15, lh 15 do 2h 31, 2h 31 do 3h 46, 3h 46 do 5h 2, 5h 2 do 6h 17,

m a)

XII — Dvanaesti sat

(H ora

d u odeci-

:

od 6h 17 do 7h 33.

m a)

Što se tiče noćnih sati, oni su u strogoj antitezi ponav­ ljali ra sp o red dnevnih sati svojom ljetnom duljinom za zim skoga solsticija i, obrnuto, svojom zim skom duljinom za ljetnoga solsticija. O tuda proizlaze posljedice što su duboko odjeknule u rim skom e životu. K ako su s jedne stran e kroz čitavo anti­ čko doba sred stva za m jere n je nestalnih sati kojim a je taj život bio p o d ijeljen ostala em p irijsk a i nedovoljna, to on n ikad nije bio uređ en m atem atičkom preciznošću, na kakvu krivu p re tp o stav k u bi nas m ogla navesti gore, p re­ m a našim m etodam a donesena tablica, preciznošću koja se danas nam eće n ašem u k o rišten ju vrem ena. Drugim rije ­ čim a, un ato č gradskoj ju rn jav i, on nije nikada p restao posjedovati onu gipkost i pruživost nepoznatu našim su­ vrem enim velegradovim a. S druge strane, kako se tra ja n je u kom e je taj život p ro tjecao neodredivo prilagođavalo raznolikostim a godišnjih doba, to je taj život prolazio kroz faze djelovanja čija se jak o st m ijen jala s izgledom dnev­ nih sati: ono je slabije bilo u tm u rn im m jesecim a, a jače s pov ratkom lijepog, svijetlog vrem ena, što će reći da je rim ski život, u n ato č m rav in jak u velikog grada, svojim iz­ gledom i načinom p ro tje c a n ja uvijek ostao seljačkim . II — USTAJANJE I tako se, da počnem o tim e, carski Rim budi već u zoru, ako ne već i u prask o zo rje — isto tako rano kao i selo. No bolje da se pozovem o na M arci jalov epigram kojim sam se već k oristio i u kojem u pjesnik n a b ra ja uzroke besanice što je u njegovo vrijem e m učila nesretne R im ljane. Oni su od izlaska sunca bili izloženi n a m ilost i nem ilost zaglu149

šu ju ćo j g raji ko ju stv ara ju u d arci kotlarovih čekića izmi­ je ša n i sa cikom djece u školam a, i kojom su bile ispunjene ulice i trgovi. Da bi se zaštitili od buke, bogati se povlače u dubine svojih domova, odvojeni od vanjskoga svijeta deb­ ljin o m zidova i nakupinam a stab ala u vrtovim a kojim a su se bili okružili. Ali i tu su u n u tra uznem ireni od svoje posluge, robova na koje je pala b rig a o čistoći kuće. Zora tek što bi započela, kad se n a signal zvona ja to slugu, očiju jo š n ad u tih od sna i oboružanih cijelim arsenalom vjeđrica, k rp a (mappa), ljestvi kojim a će dosegnuti stropove, m otki (pertica) n a čijim su krajev im a pričvršćene spužve (spongia), p eru šk i i m etli (scopae) n apravljenih bilo od zelenih palm i, bilo od isprepletenih grančica tam arisa, vrije s a ili poljske m irte, stu šti po odajam a. Po podu oni posip av aju drvenu piljevinu o tk lan jaju ći je p otom zajedno s p rljav štin o m k o ju je ova pokupila. Svojim spužvam a sna­ žno se u stre m lju ju p rem a p ilastrim a i kornišam a. čiste, lašte i o p ra šu ju s bučnom revnošću. Često se dešavalo da g ospodar, koji očekuje istak n u to g posjetioca, u stan e da bi ih požurivao, i tad a njegov zapovjednički ili osorni glas p re sijec a njihovu graju: »Pometi pod! ti, obriši stupove da se sjaje! Tu skini toga sasušenog p au k a i njegovu m režu, tam o o sv jetlajte sreb rn in u i izrezbarene vaze!« Pa ako se u tom e nadgledanju gospodar i oslonio na svoga u p rav ite­ lja, h u čan je svojih ljudi koje ga budi on ne može izbjeći, osim u slučaju kad bi iz opreza, kao P linije M lađi u svojoj villi laurentani, zaveo tišin u u h odniku što odvaja njego­ v u sobu od o d aja u kojim a svakodnevno odzvanja to ju ­ ta rn je kom ešanje. Uostalom , R im ljani općenito b ijah u ranoranioci. U an­ tičkom g ra d u u m jetn o svjetlo je bilo tako jad n o da se i bogati i sirom ašni tru d e što je m oguće više isk o ristiti da­ n je svjetlo. S vatko je bio sprem an usvojiti onu m u d ru izre­ k u P linija Mlađeg: živjeti znači b d je ti (profecto enim vita vigilia est). U krevetu su se obično izležavale sam o m lade lole o k o jim a govori Aulius-Gelius, ili pijanice p rim o ran e prospavati svoj m am u rlu k od sinoćnjeg vina. Ip a k su i oni n a nogam a već davno p rije podneva, budući da »peta ura«, kad su se, p rem a Perzeju, odlučivali na izlazak, svršava obično p rije jed an a est sati izju tra, te pošto dugo ju ta rn je ležanje, u k ojem u je uživao H oracije u M andeli, a čije će spokojstvo M arcijal okusiti sam o u svome dalekom Bilbili-

su, n ik ad ne p relazi »treću uru«, koja je ljeti svršavala oko osam sati. Osim toga se navika da se u sta je u zoru tako du­ boko uvriježila, da čak k ad b i n etk o i ostao u p o stelji nakon svanuća, taj bi se sigurno p ro b u d io p rije zore i počeo sa­ stav ljati n it svojih poslova, uz n eznatnu i drh tav u svjetlost od k u djeljinog s tije n ja i voska, što se nazivalo lucubrum , otk u d riječ lucubratio (noćni ra d kod svijeće) i lucubrare (noću ra d iti kod svijeće) od k oje sm o danas izveli riječ elukubracija. Od Cicerona do H o racija, od oba P linija do M arka A urelija, istak n u ti su R im ljani svake zim e »elukubrirali« kako je tko bolje m ogao; a P rirodoslovac (tj. Plinije St.) se u bilo koje godišnje doba, nakon što bi k raj noći proveo u »elukubracijam a«, p o jav lju je p re d carem Vespazijanom koji ga više i n ije očekivao, da bi prim io izvještaje i riješio svoju poštu. Izm eđu skoka iz po stelje i izlaska iz kuće, tako reći, ni­ je bilo m eđuvrem ena. U stajanje je p red stav ljalo jed n o stav ­ nu, b rzu i tre n u ta č n u operaciju. T reba uostalom prizn ati da spavaonica (cubiculum ), m alih dim enzija kakvih je već bila i s p u n im p rozorskim žaluzijam a koje, zatvorene, stva­ ra ju u sobi p o tp u n i m rak , a otvorene, izlažu sobu kiši, djelovan ju sun čan ih zraka i p ro p u h u , n ije svoje goste n i­ čim zarobljavala n iti ih privlačila da u n jo j ostanu. R ijetko kad u k rašen a takvim rem ek-djelim a kakvim a je u k rašen a T iberijeva soba, što je skoro izazvalo skandal, u n jo j ne­ m a drugog n a m je šta ja do li p o stelje (cubile) po kojoj je i dobila im e. N joj se, ne baš uvijek, dodaje sanduk (arca) u koji se slaže sukno i sprem a novac, zatim stolac n a koji Plinije M lađi p o sjed a svoje tajn ik e i p rija te lje što su m u došli u p o sjet, a M arcijal odlaže ogrtač, i, konačno, noćna po­ suda (lasanum ) ili »sud za m okrenje« (scaphium ), o čijim različitim m odelim a, počev od onih napravljenih od p ro ste ilovače (m atella fictilis), do onih od sre b ra optočenog d ra ­ gim kam enjem , saznajem o iz književnosti. Što se po stelje tiče, kako god veličanstvenim a zam išljali njezine nosače i okvire, u d o b n ost jo j ni izdaleka n ije ravna raskoši. Na n jeno isp rek rižan o rem enje stavlja se m adrac (torus) i uzglavnica (culcita, cervival), čija je dlaka za ispunu (tom en­ tum ) kod sirom ašnog svijeta od sijena i trstik e, a kod bo­ gatih od vune ostrižene n ad leukovskim stadim a u dolini rijek e Meuse, ili od labudova p e rja . No tu nem a ni stru ­ n jača da se stave odozdo, n iti p lah ti za odozgo. M adrac je 151

presvučen sa sam o dva pokrivača ili p ro stirač a (tapetia): n a jedn om e spavač počiva (stragulum ), a drugim se (ope­ rim e n tu m ), skrivenim bilo ispod po p lu n a {lodices), bilo is­ po d višebojnog i dam astnog krevetnog pokrivača {poly­ m ita), pokriva. Konačno, u p odnožju postelje ili, kako su govorili stari, isp red m ad raca {ante torum ), sag n a koji čovjek staje p ri silasku s kreveta {toral), često se po svojoj rasko ši nosio s poplunim a {lodices). P ostav ljen je toga saga {toral) n a tlo u neku ru k u je ob­ vezatno je r, bilo da je obuo sandale {soleae) što izgledaju p o p u t neke v rste kapucinskih sandala s p o tp lato m veza­ nim vrpcam a za rist noge, ili niske grčke sandale {crepi­ dae), kožne espadrile koje p ridržava rem enčić provučen kroz rupice, ili je obuo čizm ice {calcei), kožne cipele s k ri­ žnim rem enjem , ili p ak p otpuno zatvorene vojničke cokule {caligae), R im ljanin je, štiteći k atk ad noge trak a m a {fascia) za om atan je, koje m eđutim ni po čem u ne p o d sjećaju na naše duge ili k ra tk e čarape, išao bos čim bi skinuo obuću, a skinuo ju je p re d spavanje. O bratno, nije im ao n išta ve­ ću naviku od d an ašn jih Isto čn jak a da se svlači p re d od­ lazak u p o stelju, ili jo š bolje, svlačio se sam o napola. Jedi­ no je odlagao o g rtač koji bi ili položio n a pokrivač (operi­ m en tu m ) kao p ojačanje, ili neh ajn o bacio n a susjedni stolac. S tari su, zapravo, razlikovali dvije v rste odjeće: onu u k o ju se čovjek uvlači i onu s kojom se, nakon toga, ogrće. U grčkom e je to razlika izm eđu endum ata i epiblèmata, a u latin sko m izm eđu pojm ova indum enta, odijela što se nose i noću i danju, i am ictus, što znači o g rtan je ili p lašt koji se oblači sam o za kraći dio dana. M eđu odijelim a {indum enta), n a prvom e m jestu stoji subligaculum ili licium , jed n o stav n a pregača, a ne, kako se to ponekad krivo m isli, m uške gaće; izrađena je n aj­ češće od lana i u vijek svezana oko stru k a. Isp o četk a je to m ožda i jedino donje ru b lje, kako dostojanstvenika, tak o i m anualnih radnika. Ovi p o to n ji drugoga nisu ni im a­ li, dok su dostojanstvenici neposredno na pregaču om otali togu, što su jo š za Cezarova i Augustova života neki zad rti konzervativci običavali činiti da bi što više istakli svoju v jern o st sta rim običajim a. U II. st. n. e. nosili su je još sam o borci s gim nastičkih borilišta. Tada su se čak i ra d ­ nici p riv ik li da p re k o svoje pregače prebace tu n ik u {tuni-

ca), koja p o staje in d u m en tu m u pravom sm islu riječi. O na se sastojala od neke v rste lanene ili vunene košulje, n ap rav ­ ljene od dvije zajedno zasite strane. Čovjek bi kroz n ju n a jp rije provukao glavu. O pasačem b i je stegao oko tijela i zatim nam jestio tako d a ne p ad a svuda jednako: strag a bi m u dopirala do u visinu koljena, dok se sp rijed a sp u šta­ la jo š m alo niže. M oda je uostalom bila uvela nekoliko va­ rija n ti odijevanja, koje, isto za o b a spola u različitim d ru ­ štvenim uvjetim a, sve više p o staje uniform nim . Ženska tu ­ nik a je duža od m uške i može p ad a ti do p e ta (tunica tala­ ris). V ojnička tu n ik a je kraća od civilne, a ona običnih g ra­ đana, kao i sen ato ra, još i p o ru b ljen a širokom grim iznom trak om , latikvavijem . Za vrijem e carstv a n ije rije tk a p o ja­ va da R im ljanin odjene dvije tunike je d n u preko druge, p ri čem u se ona do n ja zove do n ja h a ljin a (subucula), a tu n ik a u užem sm islu riječ i van jsk a tu n ik a (tunica exterior). A dešavalo se čak da zim ogrozne osobe u m jesto jedne, obu­ ku dvije, p a i tri donje haljine, kao August, ako uopće m o­ žemo vjerovati detaljim a vezanim za m anije toga cara, detaljim a što nam ih donosi Svetonije. No i ljeti i zim i tu ­ nike su k ra tk ih rukava koji p o k riv aju sam o m ali dio nad­ laktice. I tek u vrijem e kasnoga C arstva, ta se d u ljin a na­ p u šta a da se n ije porem etio uobičajeni oblik. Time se m o­ že objasniti ne sam o korisnost rukavica bez p rs tiju (osim palca) koje bi, za o štrih zim a, sm jeli nositi i robovi, već i p o treb a za g ornjim ogrtačem bez rukava (am ictus), kojim su se om atala odijela (indum enta). A m ictus, specifično rim ski odjevni p red m et iz vrem ena R epublike i početka C arstva, je s t »pokrivalo« nazvano toga (toga), im enom sro d n im glagolu tegere, što znači pokriti. Toga je široki kružni segm ent od bijele vune, p ro m jera dva m etra i sedam deset centim etara, koji se po svom kružnom obliku izdvaja od svih onih raznolikih oblika što su potekli od grčkog him ationa. N edavno je u vrlo lijepom tek stu Léon Heuzey m eđusobno suprotstavio pojm ove koji svaki na svoj način k a ra k te riz ira ju ta dva odjevna p re d ­ m eta. Zbog svoje sklonosti p rem a građevinam a ravnih b ri­ dova i pravih kutova, »Grci su n a tk an in am a kojim a su se pokrivali ostavljali ravne rubove i istak n u te kutove i u to­ m e postigli zavidnu vještinu«, i iz »tih elem entarnih oblika koji gode jed n o stav n o sti njihova u k u sa i čistoći njihova duha, oni su ostvarili zadivljujuća ostvarenja«. N aprotiv,

E tru šč a n i, a za n jim a i R im ljani, koji su ran o uveli luk u svoj grad iteljsk i sustav i koji su svoje hram ove sada po­ dizali pod kružnom osnovom , zaoblili su i uglove svoje odjeće. Tako je ona p o stala »bogatija i sja jn ije udešena, ali je p rito m izgubila n a p riro d n o sti i pravoj ljepoti«. Zbog tih svojih neodoljivih obilježja, takva je au to ritativ n o p ro ­ stra n a toga, pod kojom su M itridatove ubojice, poslane da progone italsk e stanovnike u Aziji, sm jesta, a da ih nikad p rije nisu vidjeli, prepoznali žrtve po kojim a je trebalo u d ariti, p o stala nacionalna n o šn ja R im ljana i ostala sve do kasnoga C arstva svečana nošnja, neodvojiva od bilo kakvih o b n av ljan ja njihovih građ an sk ih službi. N aduta, rje č ita i svečana, toga je, istina, d o sto jn a gospodara svijeta, ali i pom alo patetično izvještačena zbog prevelike zam ršenosti ko d n a m je šta n ja i skladnog vrtloženja nabora. P ristalo se njom e ogrn u ti iziskivalo je pravo um ijeće; a m ožem o za­ m isliti kakav je to bio posao k ad jed an m ag istrat bez tru n k a sam odopadnosti, kakav je bio Gincinat, ne v jeru je d a će u sp je ti odjenuti se bez ičije pom oći ko ju je, istin u govoreći, taj ju n a k antičke skrom nosti tražio sam o od svo­ je žene R acilije. B iti u n jo j i sačuvati ravnotežu p ri ho­ d an ju , u govorničkoj v atri ili u gibanju svjetine, p re tp o ­ stavljalo je držati pažn ju u stalnoj budnosti. To podnositi značilo je trp je ti nesnosan tere t. O državati jo j b jelin u bes­ p rijek o rn o m zahtijevalo je tegobna i učestala p ra n ja , od kojih bi se ubrzo izlizala i p o stala zrela za otpad. Zato je bio uzaludan p okušaj careva da izdavanjem p ro p isa učine n ošenje toge obaveznim u su d u (K laudije), u kazalištu (Dom icijan) i u a m fitea tru (Komod). U R im u početkom II. st. n. e., sam o čovjek koji bježi n a selo ostav lja togu i oblači palij (p allium ) što oponaša grčki him ation, zatim o g rta č s kukuljicom {lacerna), što je zapravo obojeni p a­ lij, p u tn u kabanicu {paenula), koja je, zapravo, lacerna u p o tp u n jen a kapuljačom {cucullus). U sam om e R im u, za zajedničkih gozbi togu zam jen ju je synthesis koji sjed in ju je jed n o stav n o st tunike u gornjem u, i širinu toge u donjem u dijelu. M agistrati u m unicipijim a više čak i ne žele n jim a uveličati v ršen je svojih funkcija, dok je građani odsad nose sam o n a o d ru , n a dan njihova pokopa. Ali zauzvrat oni dobro paze da se njim a ne p o k riju na p o stelji živih. Tako je oblačenje toge ili am ictusa, koji po o m iljenosti u p u k u dolazi odm ah iza toge, bila jed in a rad154

n ja što p ri u sta ja n ju zahtijeva vrem ena i m uke a k oja jed ­ va da je bila m an ja od one k o ju dan as proživljavaju arh e­ olozi k ad to p o k u šav aju re k o n stru ira ti. Ako bi, kojim slu­ čajem , čovjek p o p u t g radskih vijećnika odbio nositi bilo kakvu v rstu am ictusa, ili, ako bi za k asnije odložio ja d što p ra ti stru čn o u m otav an je u n j, u red io bi se u tre n oka. Dovoljno je bilo obuti se n a sagu (toral). Tako, n a p rim jer, čim bi c a r V espazijan obuo svoje čizm ice (calcei), i čim bi se bez ičije pom oći odjenuo dok bi dlanom o dlan udario, dao bi se od m ah n a p rim an je au d ito ra, te n a iz­ vršavanje svojih carsk ih dužnosti. Jedva što bi izašli iz kreveta, R im ljani onoga do ba su sp rem n i isp u n jav ati funk ­ cije svoga javnoga života. Čaša vode n a b rzin u p ro g u tan a b ila je zam jenom za do­ ručak. A kako su, uostalom , znali d a će n a izm aku popodneva otići u kupke — u p riv atn o kupalište (balneum ), ako su bili dovoljno im ućni p a da su ga m ogli u re d iti u vlastitoj kući, ili u javne term e — to se oni sad a n e zadržavaju previše oko toalete. U Pom pejim a je p ro n a đ en a sam o je d n a villa, ona Diomedova, u kojoj je gospodareva spavaonica im ala odvojeni dio za dnevni počinak (zotheca) ili alkoven, o p sk rb ljen stolom i um ivaonikom u obliku plitice. U Svetonijevu tek stu koji n am om ogućuje d a prisu stv u jem o V espazijanovom u sta ­ ja n ju , toaleta se v ršila u tišini. Pa iako taj opis, u kojem u nam je isti S vetonije isp ričao kako su se odvijali posljednji časovi D om icijanova života, govori o toj toaleti, on je isuviše krn j a da bism o m u p rid ali važnost. U plašen p ro ro ­ čanstvom p rem a k ojem u bi m u p e ta u ra dana 18. ru jn a 96. god. n. e. m orala n eum itn o b iti s m rtn a (a što će zapravo i biti), ca r se zatvori u svoju sobu n e n ap u štaju ć i cijelog ju tr a p o stelju ispod čijeg uzglavlja je bio sakrio m ač. Tada odjednom , n a lažnu ob jav u da je šesta u ra m inula, m ak ar je zapravo tek počela peta, on odluči u sta ti i u susjednoj p ro sto riji započeti s njegom tijela — ad corporis curam. No njegov ga kom ornik P artenije, tak o đ er sudionik u ro te, zadrži u sobi p o d izgovorom da im a jed an p o sjetilac koji u stra jn o traži da m u osobno priopći n ek a važna otkrića. N a nesreću, S vetonije n am ne d aje o p širn iji opis sam e njege (cura) kojoj je D om icijan sp rem an podvrći svoje tijelo u času k ad ga je u tom e spriječila zla ra b o ta uboji-

ce. No ipak, sam a k ratk o ća akcije i lakoća kojom Domicija n od n je o d u staje, pokazuje koliko je ona neznatna i sva­ kodnevna stvar. A kako rije č sapo uvijek označava sam o b o ju za bojadisanje, budući da je u p o treb a sap u n a jo š ne­ poznata, to se ovdje bez dvojbe rad i o tom e da čovjek sa­ m o um oči glavu i ru k e u h lad n u vodu. U IV. st. se uvijek i sam o n a to ograničava n jeg a tije la (cura corporis) koju Auzonije u b acu je u stihove jed n e lju p k e odice iz svog E p h em erisa : »Hajde, u stan i robe! Dodaj m i postole m oje i o grtač m oj od m uslina. Donesi m i am ictus što si m i ga p riprem io , je r ja izlazim. I n alij m i vode, n ek a teče da operem ruke, u s ta i oči: Da rore fontano abluam M anus et os et lumina!« N akon čega p jesn ik uđe u svoju kapelu i pođe, izmolivši m olitvu, u p o trag u za svojim p rijateljim a . III — RIMLJANINOVA TOALETA: BRIJAČ U II. st. n. e., p rava to aleta rim skih eleganata obavljala se kod b rija č a (tonsor), kom e p o vjeravaju šišan je b ra d e i u ređiv an je kose. B itni dio tjelesne njege (cura corporis) p red stav ljalo je to već i Ju liju Cezaru, čije dendijevske za­ htjeve u takvoj prilici S vetonije ne p ro p u šta istak n u ti. T ijekom II. st. n. e., to je već postalo tiranijom . U slučaju kad je čovjek bio dovoljno bogat da b rijače drži u kući kao članove dom aćinstva, p re p u stit će se njihovim ru k a m a već od ranog ju tra , a po p o treb i, m oći će to pon av ljati i tije­ kom dana. N ije li p ak u m ogućnosti po d n ijeti tako veliki trošak, on ulazi u bilo koje vrijem e, i tako često koliko m isli da m u je po treb no, u jed n u od b ezb ro jn ih b rijačn ica pootvara n ih u d aščaram a (tabernae) u n u ta r grada, za razliku od onih n a otvorenom , n am ijen jen ih p ro stijim m u šte rija m a iz puka. D okoličari nalaze u n jim a p o staje na kojim a se če­ sto i nadugo zadržavaju. No, uzm em o li u o bzir vrijem e koje ovdje p o tro še i brige što ih n a tom m jestu opsjedaju, m ožem o li uopće nazivati dokoličarim a one što se n epre­ stan o v rzm aju izm eđu češlja i ogledala: H os tu otiosos vocas in ter p ectin em speculum que occupatas? N avala što 156

se n a to m jesto sru ču je od zore do osm e u re tako je velika d a će se usko ro b rijačn ica (tonstrina) p re tv o riti u sastajali­ šte, salon, u m jesto ogovaranja, te u neiscrpno leglo gdje se o d v ijaju su sreti i gdje kolaju novosti i oblajavanja. S druge stran e, bila je tako raznovrsna, šarolika i kao m alo koja p red stav a slikovita, da su se već od Augustova doba lju b i­ telji slik arstva otim ali o genre-slike n a kojim a su Aleksand rijci nekoć prikazali slična m jesta. P ri tom su se u im e nak n ad e za učin jen e usluge naplaćivale toliko visoke cije­ ne, da se na nekoliko m jesta u Juvenalovim Satiram a i M ar­ ci jalovim E pigram im a jav lja tip bivšeg b rijač a koji se, ste­ kavši bogatstvo, p retv o ri u po što v an ja vrijednog d o sto jan ­ stvenika ili bogatog zem ljoposjednika. B rijačnica (tonstrina) okružena je klupam a n a kojim a sjed e m u šterije čekajući na red. Po zidovim a vise ogleda­ la p re d k ojim a se prolaznici, m ak ar n e »trošili« u b rijač n i­ ci, n e u stru č a v a ju zaustaviti se. K ad bi n a n ju došao red, m u šte rija je, odijela zaštićenog jednostavnim , velikim ili m alim u b ru so m (m appa ili sudarium ), k a tk a d ogrtačem za češljan je (involucre) od p latn a (linteum ) ili m uslina (sin­ don), zauzela m jesto n a klupici u sredini, a b rija č bi, oko koga u žurbano trč k a ra ju pom oćnici (circitores), za­ počinjao sa šišanjem kose, a znao j u je, u slučaju d a od p ro šli p u t n ije isuviše porasla, i jednostavno u re d iti po p osljed njoj m odi k oja se, opet, svodila n a o ponašanje vla­ dara. Po svem u sudeći, carevi su se, b arem oni do T rajana, s jed ino m iznim kom N eronom , koji je volio nositi um ješno u ređ en u kosu, n a svojim b istam a i novcu povodili kako za p rim jero m cara A ugusta, koji je svojim b rijačim a pokla­ n jao tek koji k ra ta k tren u ta k , ta k o za estetikom što su je istovrem eno iznijeli K vintilijan i M arcijal, obojica p o d jed ­ nako veliki n e p rija te lji duge kose i slojevitih kovrča. Da­ kle, p očetkom II. st. n. e., većina se R im ljana zadovoljava jed no stavnim šišanjem i češljanjem , to nužnijim što bi šišanje, izvedeno šk aram a (forfex) s dvjem a oštricam a bez zajedničke sred išn je osovine i bez h v atn ih prsten o v a n a krajevim a, bilo m anjkavo, ostavljajući neujednačenosti što ih nazivam o »stepenicam a« i koje u H oracijevim Poslani­ cam a svoje žrtve izlažu javnom e ruglu: S i curatus inaequali tonsore capillos Occurri, r id e s . . . . 157

Tako sad a rim ski eleganti po k u šav aju sisan ju p re tp o s­ tav iti kovrčanje. Već H adrijan, njegov sin Lucije Cezar i od ovoga sin L ucije Ver, nose n a slikam a kosu u m jetn o nakovrčanu p o stu p cim a vezanim za rukovanje bilo češljem (flexo ađ p ectin em capillo), bilo kovrčilom za kosu (cala­ m istru m ),, tom željeznom šipkom ko ju ciniflones*, držeći je u m etalnoj košuljici zag rijav aju u užarenom pepelu, i n a k o ju to n so r vještom ru k o m u v ija kosu p redviđenu za kovrčanje. Početkom II. st. n. e., p rim je n a te o p eracije po­ staje uobičajena, i to ne sam o n ad m ladim svijetom , za što n itk o ne m ože naći riječi prigovora, već i n ad m u šk ar­ cim a sre d n jih godina, čija p ro rije đ e n a kosa n ije nim alo pogodna za takvu obradu, i suviše zavodljivu, a d a n e bi b ila sm iješna. M arcijal piše M arin iju rugajući m u se: »Pri­ m jeću jem da si i s desne i s lijeve stran e skupio svoju rije tk u kosu i pokrio sja jn u lu b an ju uvojcim a sa sljepoočica; n o kako su se zam rsile n a v je tru , eno gdje se s obje stra n e razlijev aju uokvirujući ti ogoljelu glavu ogrom nim navojim a. H ajde, M arinije, bu d i m alo isk ren iji i p rizn aj ko­ liko im aš godina i pokaži konačno d a im aš sam o jedne: n išta n a sv ijetu n ije ru žn ije od ćelavca koji nosi kovrče ...« U b rijačev u je dužnost, uostalom , spadalo d a iluziju m la­ dosti kojoj su se nadale njegove m u šterije, u p o tp u n i škropljen jem m u k o trp n o spravljenih b o ja i m irisa po uvojcim a, razm azivanje p aste za šm inkanje različitih b o ja po obrazi­ m a, lije p lje n je m alih krp en ih krugova, nazvanih »m jesečni sjaj« (splenia lunata), (mi bism o ih zvali »m uham a«) po licu, k o jim a se h tjelo sad p rik riti ned o statk e g rublje kože, sad p o jača ti sjaj isuviše bezbojne puti. Ta nezgrapna p re­ tje riv a n ja su n a svoje p ristalice n ep restan o navlačila o štre satire, počevši o d Ciceronovih peck an ja zbog vlažnih uvoja k a izvjesnih ljep o tan a iz redova njegovih n e p rija te lja , p a do ep ig ram a što ih M arcijal izbacuje n a raču n svojih su p arn ik a: prvenstveno n a raču n K arokina, koji odiše svim esencijam a od olovnih teglica koje p ro d a je N iceros, slavni proizvođač m irisa, Postum a, koji m u je sum njiv upravo zato što »uvijek fino m iriše, a uvijek dobro m irisati zna­ či zaudarati«; R ufa, čije svjetlucave vlasi svojim m iri­ som isp u n jav aju M arcelovo kazalište, dok m u istovrem eno n a čelu s ja je zvijezde iz sazviježđa »muha«. * Riječ dolazi od

cinis,

što znači pepeo, (op. prev.).

No, u ovo vrijem e koje obrađujem o, u brijačevu dužnost ulazi i svakodnevno p otkraćivanje ili b rija n je b rade. Bez dvojbe, toj dužnosti je trebalo dugo da se u potp u n o sti uvriježi. R im ljani su, kao uostalom i Grci, dugo vrem ena nosili brade. Grci su je odrezali slijedivši uzor i nalog Aleksandrov, a R im ljani ih tek 150 godina k asnije u tom e počin ju oponašati. Početkom II. st. n. e., Tit K vincije Flam inije je na poleđini svoga proko n zu lam o g novca kao i K aton S ta riji u lite rarn im aluzijam a n a njegovu cenzuru ili osobu, prikazivan s bradom . Već u slijedećem n a ra šta ju b ro j se njihovih o p onašatelja sm anjio. Scipion E m ilijan je želio svakim danom b iti obrijan; p a čak kad u znak p ro ­ testa p rotiv nepravednih optužbi kojim a je bio izložen, po svem u m o ra od te brige odustati, o n jak o d obro pazi da je ne zanem ari. Običaj što ga je on bio uveo d ik tatu ro m p ro širio se četrd eset godina kasnije, p a se činilo kao da je duh helenističke civilizacije kojom se d ik ta tu ra protiv svoje volje nad ahnjivala, proširio svoju vlast sa tem elja političkog režim a n a n ajsitn ije p o jedinosti svakodnevnog života. Sula je bio golobrad, Cezar, njegov pravi nasljednik, jak o je pazio n a to da se uvijek pokaže o brijanim . August, postavši carem , sam b i sebi znao p redbacivati kad se n e bi podvrgnuo brijačevoj oštrici. Pod k raj I. st. n. e., u pi­ ta n ju su m orale b iti zaista teške ili žalosne prilike p a da o n d ašn ji m oćnici p ro p u ste ispuniti fo rm aln o st k o ja im je p o stala kao nekom državničkom dužnošću: Cezar se tako n ije b rija o nakon pokolja što su n ad njegovim doglavnici­ m a izvršili E buro ni; K aton U tički nakon poraza svoje stran k e u T apsusu 46. god. pr. n. e.; A ntonije nakon neus­ p jeh a hod M odene; August nakon v ijesti o Varovoj p ro p a­ sti; od T iberija do T rajana, prinčevi iz vrem ena C arstva nisu nikad više iznevjeravali tu dužnost, a njihovi bi se po­ danici sm atrali ned o sto jn im svojih vladara k ad se u tom e ne bi za njim a povodili. Istin u govoreći, R im ljani su se toj navici podvrgavali kao nekom obredu. K ad bi pod brijačevom oštricom prvi p u t pala m ladićeva b rad a, u priličila bi se v jersk a cere­ m onija »skidanja brade« (depositio barbae). Poznati su n am d atu m i cerem onija u kojim a su sudjelovali carevi i njihovi roditelji: tako se August podvrgnuo toj cerem oniji ru jn a 39. god.; M arcel 25. god. p r. n. e., u vrijem e svoga ratn o g pohoda n a K antabre; kod Kaligule i N erona taj se

d atu m p o klapa s danom k ad su n a sebe navukli m ušku togu. Obični građani su se do u tančine povodili za njim a. Tako se n a jednom rim skom ep itafu ucviljeni ro d itelji p ri­ sjeća ju kako je njihov pok o jn i sin b aš nedavno skinuo b rad u , na istek u svoje dvadeset i treć e godine, u istoj dobi kao i August; a isto tako kako je N eron dlake od svoga »ski­ danja« bio p ohranio u zlatnoj piksidi prinesenoj Ju p ite ru K apitolinskom , T rim alhion u p riv atn o j kapelici, izm eđu sre­ b rn ih sta tu e ta svojih lara i m ram o rn e sta tu e te V enere, po­ k azuje gostim a zlatn u p ik sid u u kojoj je n a isti n ačin za­ tvorio svoje m alje (lanugo). S irom ašni su se za sp rem an je sv o jih m alja zadovoljavali staklenom piksidom , sličnom onoj koja je 1832. god., p rilik o m slučajnog isk ap an ja u jed n o j antičkoj kući n a Via S alaria ugledala svjetlost da­ na. A u Juvenalovo su vrijem e i bogati i sirom ašni slavili tu svečanost p rire đ u ju ć i, ovisno o sredstvim a k o jim a su raspolagali, a kadšto čak i iznad m ogućnosti tih sredstava, veselice i gozbe na koje se pozivaju porodični p rija te lji. B rijač bi b ra d u u tre n u tk u sk id an ja (depositio barbae) o d sjek ao škaram a, budući da ju je kao prve plodove tre ­ balo p rin ije ti božanstvu; a m ladić čiji su p o d b ra d ak d o tad p o k rivale sam o više-m anje guste m alje, obično b i dočekao da m u p ro đ e m ladost p a da se počne b rija ti. No zašavši u izvjesnu dob, ili postavši vojnikom ili filozofom , n ije m u priličilo da i dalje bježi od britve. One koji su se od toga izvlačili M arci ja l u sp o re đ u je s afričkim jarc im a što pasu izm eđu dvije S irte na obalam a Cinipsa. A b rijač im a što su rad ili n a otvorenom h ita ju i robovi, ako već njihov gospo­ d a r zbog šted n je ne bi pozvao svoga b rija č a da okuša ru k u n a njihovim izboranim obrazim a, kao u onom e p rizo ru u kom e vidim o b rija č a kako obavlja svoj posao n ad H adrijanovim p ro k u rato rim a, n a te rito riju njegovih ru d n ik a u Vipaski. Jer, nitko se n ije b rija o sâm . R aspolažući nep o tp u ­ nim m aterijalo m i grubom tehnikom , R im ljani su bili p ri­ nuđ eni podvrgavati se izvježbanoj ruci stru čn jak a . Arhe­ olozi su, istina, u p re th isto rijsk im i etru ščan sk im ru še­ vinam a o tk rili veliki b ro j britvi, dok ih n a rim sk im nala­ zištim a nisu našli uopće, ili tek vrlo m ali b ro j, što n a p rvi pogled izgleda kao p ro tu rje č je . O bjašnjenje leži u činje­ nici što su etru ščan sk e b ritv e i one nađene u terrram aram a bile o d bronce, dok su druge, bilo da se rad i o britv am a u užem sm islu riječi (novaculae) ili noževim a s k o jim a se 160

čovjek b rijao ili je rezao sebi no k te (cultri ili cultelli), bile od željeza, tako da ih je s vrem enom nagrizla rđa. Pod tu opću im enicu željezna o ru đ a (ferram enta), kojom su se n a­ zivali različiti oblici britvi, idu k rh k i i p ropadljivi alati. No ujedn o im je to i n ajm an ji ned o statak . B rijač ih je uza­ ludno oštrio u šp an jo lsk o j kupljenim kam enim brusom , (,lam itanom ), kvaseći ga svojom pljuvačkom , sječivo je nakon toga isto tako bezopasno koliko i nedjelotvorno na koži k o ja p reth o d n o nije nam azana ni sapunicom n iti uljevitom m ašću. Koliko je m eni poznato, jedini tek st koji baca nešto više svjetla n a te d etalje n ep rijep o rn o dokazuje, po m om e m išljen ju, da je jed in a tekućina ko ju je b rija č preth o d n o nanosio n a lice svoje m u šterije sasvim jed n o ­ stavna, obična, čista voda. Sjećam o se one zgodne anegdo­ te kojom P lu ta rh oslikava ra sip n o st M. A ntonija K retika, oca A ntonija T rijum vira. Jednog dana, k ad je p rija te lj te vreće bez dna došao zam oliti za p o su d b u novca, A ntonije K retik je m orao prizn ati da m u žena, k oja se pazila takvih razbacivanja držeći uzice novčarke uvijek stegnute, n ije ostavila ni dinara. Ostavši tako bez sredstava, dosjetio se lukavštine kojom će se izvući iz besparice i m oći zadovoljiti svoga p rija te lja . Iznenada naredi ro b u da m u donese vode u srebrn oj plitici. Čim se njegov nalog izvršio, on prim i pli­ ticu i nakvasi b ra d u kao da se hoće b rija ti. Zatim , našavši izgovor kojim u d alji roba, p red a sre b rn i kom ad posuđa svome p rija te lju k o ji odlazi i tu cijela stv ar svršava. Jasno je da K retikovu strateg iju m ožem o shvatiti sam o pod p re t­ postavkom da je jedino što je njegov b rija č m orao p rije b rija n ja izvršiti bilo to da m u p rijeđ e prek o lica čistom vo­ dom. U takvim u v jetim a bilo je važno da b rija č bude obdaren nesvakidašnjom spretnošću. Zato je on tek po završetku prilično dugog n au k o v an ja kod gazde i rukovanja tupim šeg rtsk im b ritv am a dobivao pravo otvoriti v lastitu b rija č ­ nicu. No njegov zan at je bio p re p u n teškoća i opasnosti. A virtuozi ko ji su se u n jem u najviše usavršili ubrzo bi stekli takvu slavu da se ni pjesnici nisu ustručavali uzvisi­ vati je u svojim stihovim a, kao što je slučaj s P antagatom u čiju je slavu M arcijal sastavio ovaj epitaf: »U ovom e grobu počiva P antagat, prebrzo nestali u cvijetu m ladosti, ljubav i bol svoga m ajsto ra, toliko vješt u šišanju raščup an e kose željezom koje jedva da je i dotiče, koliko 11 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c arstv a

161

i u u re đ iv a n ju kosm atih obraza. O zem ljo, uzalud ćeš biti, kako i p risto ji, laka i blaga, nećeš nik ad biti lak ša i blaža od njegove u m jetn ičk e ruke.« N a nesreću, dok je P antagat p rip ad ao eliti svoga zanata, većina je njegovih sudrugova daleko od toga da bi težila isto takvoj vještini. N aročito su b rijač i s ra sk ršća izlagali svoje m ušterije, što su p o tje­ cale iz redova p ro stijeg puka, najn eu go dnijim razo čaran ji­ m a. Bio je dovoljan sam o tre n u ta k nepažnje s njihove stra ­ ne ili n ek a nezgoda na ulici, p a da pod navalom stvorene gužve p o k reti b rijača, zbog neočekivanog u d arca nekog doletjelog p red m eta, odu ukrivo i zad aju m u šterijam a ra ­ ne za koje pravnici već u Augustovo doba sm a tra ju razbo­ ritim o d red iti odgovornosti i p re d v id jeti novčane kazne. Početkom II. st. n. e. u tom sm islu n ije ostvaren nikakav napredak, tako da je brijačevim m u šterijam a bilo b ira ti sa­ m o izm eđu vrlo pažljivog, no beskonačno dugog p o stu p k a, i više ili m anje dubokih ožiljaka od jedn e brze, ali opasne i krvave operacije. N ajuglednijim b rijačim a najveći je gri­ jeh bio njihova n ev jero jatn a sporost. August jo j je poku­ šavao doskočiti kako je n ajb o lje znao i um io, otv araju ći za vrijem e to alete pred sebe knjigu ili uzim ajući u ru k e pe­ ro i tablice. S to godina k asnije ta je sp oro st još uvijek bila pred m eto m veselih šala: »Dok b rija č p rijeđ e cijelim Luperkovim licem , već je nova b ra d a izrasla na m u šterijin o m licu.« Ili: »Moj b rijač je bio jo š nezreli m ladić, ali tako vješt da je nadm ašivao i sam oga Talam a, Neronovog b ri­ jača. Jednog sam ga dana posudio Rufu, da m u izgladi obraze; po njegovu nalogu, m orao se vraćati na svaku po­ jed in u dlaku, jed n u po jedn u, pokoravajući se k ritik am a zrcala, tak o da mi se n a k ra ju m oj b rijač vratio sav b r a d a t . .. .« Kod većine je b rijač a to m učenje tra ja lo kraće, ali je ti­ m e bilo i bolnije: »Onaj koji nem a želju da baš sm jesta siđe m eđu sjen e Stiksa, n eka sam o bježi, ukoliko m u je ostalo još toliko zdravog razum a, od b rijač a Antioha. Ne­ što m an je o k ru tn o se noževi zasijecaju u ru k e K ibelinih fan atik a k ad se u deliriju n jišu po ta k tu frigijske glazbe, još blaže, Alkon svojom ru k o m k iru rg a b lan ja polom ljene kosti. Sve ove ožiljke što ih m ožete p re b ra ja ti na m ojoj brad i, a koji liče n a one što ih na čelu nosi isluženi boksač, n ije učinila m oja žena, iako je i o n a za strašu ju ća s tim svo­ jim razgoropađenim nok tim a, već Antiohovo željezo i nje-

gova zločinačka ruka. Od sviju bića, ja ra c je jed in i pam e­ tan. Da bi izbjegao krvniku, on živi noseći b ra d u ...« Sli­ čne su rezotine bile tako česte da n am P linije S ta riji ostavi sačuvan recep t m elem a, ogavnog, uostalom , koji je dobro stav iti da bi se zaustavila k rv a ren ja prouzročena tim rezotinam a: riječ je o sm o tu ljk u paukove m reže nam očene u u lje i ocat. P rep u stiti se brijačevim ru k a m a u istin u je značilo ne oskudijevati u h ra b ro sti; i m a kako bilo neudobno te m a kako bolno, često su R im ljani, kao u M arcijala G argilijan koji d rh ti p re d brijačem , više voljeli svakog ju tra uteći se korisnim uslugam a dropacista i d ati da im dlakavo m jesto prem aže dropaxom , sredstvom za u k la n ja n je dlaka sastav­ ljenim od raznih sm ola, ili da ih is trlja psilothrum om , sa­ sto jk o m dobivenim iz bijele vinove loze, ili bilo kojom drugom sm jesom sačinjenom od ljepljive tekućine iz bršljan a ili od m agareće m asti, kozje žuči, šišm iševe krvi ili riđovkinog p ra h a, sasto jin a od kojih nas Plinije S ta riji nije­ dne n ije poštedio. Oni su čak p re m a P rirodnjak ovim (Pli­ n ije St.) u p u tam a voljeli kom binirati njihovu u p o treb u s iz­ ravnim ču p an jem dlaka i, kao što to danas čine žene a ne­ gda je činio sam Ju lije Cezar, d ati iščupati dlake pom oću pincete {volsella). N eki su gizdelini u svojoj izdržljivosti išli tako daleko da su m olili b rija č a neka im na koži, ovisno o dijelu lica, istovrem eno p rim ijen i p o stu p ak sa škaram a, b ritv o m i k liještim a za čupanje dlaka, uz opasnost d a kasni­ je, p ri izlasku iz b rijačn ice (tonstrina), čuje ovako nešto: »Jedan dio lica ti je ostrižen, drugi obrijan, treći iščupkan. K oji bi čovjek pom islio, k ad se pogleda, d a je riječ o jednoj te istoj glavi.« No početkom II. st. većini R im ljana je sve teže podnositi robovanje b rijačim a. Tako, kad je c a r H a đ rija n htio p rem a verziji njegova biografa, p rik riti jed n u ružnu brazgotinu, dok se po drugoj verziji želio o tara siti toga nepodnošljivog jarm a , p a se odlučio p u stiti b ra d u što kovrčam a pokriva lice n a njegovom novcu, R im ljani počnu slijediti njegov p rim jer: ono što je kroz dva i pô stoljeća činilo u R im u b it m uškarčeve njege tijela (cura corporis), od toga je časa n estalo za slijedećih sto pedeset godina s popisa R im ljaninovih dnevnih dužnosti, a da p ri tom nitko n ije p rolio suze za n jim a. 163

IV — ŽENINA TOALETA: UKRAŠIVAČICA S tim sm o, eto, sve rekli o R im ljaninovoj toaleti, no tim e sm o tem u sam o napola iscrpli. Za o b rad u druge polovice potrebn o nam je prisustvovati u s ta ja n ju R im ljanke, otići u njezinu kuću i tako, najčešće, p ro m ijen iti am bijent. P risjetim o se zanim ljivog poglavlja u Psihologiji braka u kojoj su n a n aju čen iji način n a svijetu odvagnute p re d ­ no sti i m ane različitih n ačin a izm eđu kojih supružnici m o­ ra ju b ira ti ako žele sačuvati m ira n sklad svoga bračnog života: oni b ira ju izm eđu jedne zajedničke ili dvije odvo­ jen e postelje u jednoj sobi, i dvije postelje u dvije sobe. Balzac do p u šta prvi slučaj, više voli ovaj p osljednji, ali ap so lu tn o z a b ran ju je kom prom is s p aro m kreveta. Dogo­ dilo se, dakle, d a je naš veliki p isac kodificirao, a da sâm toga n ije bio svjestan, navike što su prevladale u carskom Rimu. Jedino su n a prvom k a tu nedavno rask rčen e kuće u Herkulanum u pro n ađ en e dvokrevetne spavaonice {cubicula). A m oguće je da su one p rip ad ale nekoj gostionici, je r ne­ m a nikakvog dokaza da su ta dva kreveta n am ijen jen a bračnom p aru . S druge strane, tekstovi spom inju da neko­ liko p o stelja zajedno zna b iti sam o u gornjim katovim a {cenacula), pren apučenim a p o dstanarim a. Svuda u teksto­ vim a su pružnicim a se predlaže sam o zajedništvo b račn e p o stelje {lectus genialis) ili strogo odvojene spavaonice za svakog su pružn ika posebno. Oni su se odlučivali za jed n u o d tih k o m binacija ovisno o m ogućnostim a što im pruža njihovo obitavalište, to jest, u k ra jn jo j liniji, o njihovom d ru štv en o m položaju. Mali lju d i i p rip ro sti građani, koji u svojoj kući nisu im ali p ro sto ra u izobilju, ne m ogu zam i­ sliti b ra k izvan zajedničkog kreveta. Uzmimo, n a p rim jer, M arcijala ko ji se u jednom svom epigram u p re tv a ra kao d a će p rih v atiti ru k u neke sta re bogatašice pod uvjetom d a on i ona neće n ik ad spavati zajedno. C om m unis tecum nec m ihi lectus erit, d o k je u drugom epigram u tro n u t nježnošću što su je kroz p etn ae st godina, koliko im je tra ja la veza, m eđusobno iska­ zivali K alem i Sulpici ja, te bez p re tje ran o g sram a evocira ljubavne ra d o sti što ih viđaju njihov »bračni krevet« i »lam­ p a obilno nam očena u Nicerosove m irise«. S u protno tom e,

velikaši bi uredili svoj život tako d a je svaki od su p ružnika m ogao uživati nezavisnost. Tako P linija M lađeg ne vidim o n ikad d rukčije do sam oga u sobi, gdje se bu d i »oko p rve ure, rijetk o kad ra n ije i rijetk o k ad kasnije«, i u kojoj se osjeća slobodnim i kao sam sebi p re p u šte n d a po m iloj volji razm išlja i sm išlja, zah v aljujući tišini osam e i tam i što vlada oko njegove postelje, iza zatvorenih kapaka. U o n d ašnjem visokom d ru štv u spavati u odvojenim so b am a očito je ulazilo u fino ponašanje, p a su skorojevići u to m e nastojali oponašati o tm jeni svijet. P etro n ije n ije p ro p u stio zabilježiti tu neobičnost u svome rom anu, gdje se Trim alhion p red gostim a kočoperi opsegom kuće k oju je dao iz­ graditi: »Pogledajte, reče on značajno naglašavajući svoje riječi, pogledajte sobu u kojoj spavam.« N akon čega, n a ­ m ignuvši na svoju ženu, pokaže m alo dalje gdje je polo­ ženo »gnijezdo ove otrovnice«. Sam o T rim alhion se v ara ili n am laže, je r vuk dlaku m ijen ja ali ćud nikada. S tv a rn o stan je stvari bilo je takvo da je jed n a od njegovih soba, nekoć naru čen a kod arh ite k ta , ostala n en astanjena. M a kako da to želio p rik azati, on u svojoj sobi n ije spavao, već je u drugoj p ro sto riji dijelio p o stelju s F o rtu nato m . P oput onih m uževa što se tru d e da u d ru štv u svojim že­ n am a govore »vi«, p a im odjednom pobjegne jed an »ti«, tako i on, naivno protuslovi sam sebi k ad se u odlom ku prep un o m dosta g njusnih p o vjerljivosti ne bo ji svoje besanice p rip isati detonacijam a što ih po red njega obilno isp u šta njegova teška polovica: »Ti se sm iješ, F o rtun ato , ti k o ja m i ovim k oncertom ne daješ noću ni oka sklopiti.« Ali sve to n ije važno: spavala ona u zajedničkoj ili od­ vojenoj sobi, rim sk a je žena obavljala toaletu što u mnogočem u liči n a m uževu. Kao on svoje rublje, tako i ona u postelji ostav lja n a sebi svoje d o nje rub lje: p o d su k n ju , g ru d n jak (stro p h iu m , m am illare) ili dug steznik (capetium ), jed n u ili više tunik a a katk ad , n a veliki ja d svoga m uža, i p lašt p ovrh svega. Prem a tom e, ona je nakon u sta ­ ja n ja treb ala sam o, kao i on, n a sagu (tora) obuti san dale i nakon toga se og rn u ti plaštem (a m ictu s) po svom e izboru. P rije toga bi se sam o ovlaš um ila, je r i za n j i za n ju se njega tijela p rije odlaska u ku p ališta (cura corporis) zapra­ vo sastoji od ra d n ji koje bism o m i danas sm atrali nuzgrednim . Što se tiče toalete, s R im ljankam a iz doba C arstva bilo

je isto kao i s današnjim o rijen talk am a: one su suvišne stv ari sm atrale najneophodnijim a. Pravnici koji su popisivali p red m ete ženskih ostavina n ajb o lje nam pom ažu da razaberem o one nejednake i posto ­ ja n e planove p o kojim a je rim sk a k o k eterija raspoređivala svoja oružja. Osobne p re d m e te koji su ostali za ženam a oni dijele n a tri kategorije: na to aletu (m u n d u s m uliebris), na u k ra se (ornam enta) i n a gard ero b u (vestis). U ru b rik u vestis oni sv rstav aju različite kom ade odjevnih tkanina. U to aletu p o kojoj je žena čišća (m u n d u s m uliebris est quo m ulier m undior fit) idu vrčići (matellae), b ak ren a i sre b rn a ogledala (specula), što su kadikad čak od d vostru ­ kog olovnog, a ne živinog stakla, te na k ra ju , ako je žena b ila dovoljno bogata da može p re zre ti gostoprim stvo jav­ nih kupališta, tu bi se našla i n jen a osobna kada (lavatio). Što se u k ra sn ih p red m eta (ornam enta) tiče, tu se p o d ra­ zu m ijevaju p rib o r i proizvodi koji pridonose njenom uljepšavanju: od češljeva, igli i fibula, od m irisn ih m asti kojim a je žena m azala kožu, te n a k ita kojim ju je pokrivala. U vri­ jem e k u p an ja m ogla je po volji spojiti to aletu i uk rase (m undus i ornam enta), ali ju tro m , nakon što je u stala iz kreveta, dovoljno joj je bilo sam o »ukrasiti se«: ex som no sta tim ornata non com m undata. N akon toga se p rihvaćala u ređ iv an ja kose. To u vrem enu o kojem govorim o n ije m ala stvar. Već je m nogo vrem ena m inulo kako su se m atrone odrekle jednostavnosti rep u b li­ kanske frizure, ko ju će za K laudija opet, n a kraće vrijem e, uzdići kao d o sto jn u poštovanja, frizure n a kojoj sprijeda jed an posve ravni razd ijeljak dijeli kosu skupljenu straga u punđu. One više nisu zadovoljne čak ni s pletenicam a uzdignutim na čelu u debele, zaobljene spletove, što m ože­ m o vidjeti n a nekim L ivijinim i O ktavijinim p o p rsjim a. S M esalinom se jav ljaju frizure čija su zam ršenost i iskićen o st odlika ženske ikonografije flavijevskoga doba. Ako u k asn ijim godinam a T rajanova sestra M arcijana i nećaki­ n ja M atilda, dvorske dam e koje su davale ton m odi, i od­ b a c u ju tu frizuru, one su ipak od n je sačuvale naviku da svoje pletenice n a m ještaju u p o p u t kula visoke dijadem e. »Pogledaj, piše S tacije u jednoj od svojih Silves, pogledaj, dakle, sjaj toga uzvišenog čela i visoke katove njegove ko­ se.« A i Juvenal se zabavlja k o n trasto m izm eđu niskog ra ­ sta neke elegantne žene i visine njezine frizure kojoj nikako 166

ne vidi k raja. »Koliko naslaganih katova! Koliko spletova u toj građevini što ih je n ato v arila n a glavu. S p rijed a bi čovjek rekao, to je A ndrom aka. S leđa, ona se p rim jetn o sm anjila: radi se o drugoj ženi.« Kao što njihovi m uževi n e m ogu b iti bez b rijača, tako ni R im ljanke, za g ra d n ju tih svojih m onum entalnih tvore­ vina n e zn aju b iti bez um ijeća frizerki, ukrašivačica (orna­ trix), o čijim kućam a gdje su rad ile i datum im a kad su ra ­ dile, saznajem o iz m nogih epitafa. Za n jih rim ske žene m o­ ra ju odvojiti isto toliko vrem ena koliko i m u šk arac za b ri­ jača; a p rito m su jo š m anje m ogle izbjeći p a tn ju , pogo­ tovu kad bi p o p u t Julije, o kojoj je riječ kod M akrobija, dale da im se neum oljivo išču p aju sijede vlasi. Posao ukrašivačice n i izdaleka n ije p re d stav ljao neku d ruštvenu po­ vlasticu. Čim bi gospodarica, s a trta b esk rajn im poziranjem , p rim ije tila da je re zu ltat tolikih m uka jo š uvijek nedovoljan, m učiteljice bi se p re tv a rale u m učenice. E pi­ gram i i satire p rep u n i su v risk an ja lju titih m atro n a i je ­ c a n ja njihovih služavki. »Gospa je, p riča Juvenal, ugovo­ rila sastanak. Želi b iti ljepšom nego obično. S irota Psekas, raščupane kose, nagih ram ena i razgolićenih grudi u p ra ­ vo je češlja. I desi se, tako, je d a n je uv ojak previsok. Z ašto to? Pljas! Volovska žila bez puno p ita n ja kažnjava p re k ršaj kojim se preskočila jed n a kovrča.« A M arcijal sa svoje stran e dodaje: »Jedan je uvojak, jed an jedini, bio pogrešan. Jed n a slabo pričvršćena p rib ad a ča loše je drža­ la. To je bio dovoljno veliki zločin da ga Lalaga kazni po­ m oću istog onog zrcala koje jo j ga otkri; i Plekuza, p leti­ lja kečki, n a m je stu se sruši, zaklana kao žrtva p rin ije ta toj stra šn o j kosi!« U takvim uvjetim a bila je sretn a ona o rn a trix kojoj ćelavost gospodarice om ogućuje da s n ajm a­ nje rizika n am je sti lažne pletenice (crines, galeri, corym ­ bia), štoviše, čitave vlasulje koje su bojilom (sapo) iz Mainza, dobivenim od m ješavine kozjeg loja i bukvinog pepe­ la bile obojene plavo, ili crno kao ebanovina. To je ličilo onim odrezanim vlasim a što su se uvozile iz In d ije (capilli Indici) u tako velikim količinam a, da ih je carsk a vlast b ila p rim o ran a u v rstiti u robu k o ja podliježe carinskim dadžbinam a. No zadaća ukrašivačica n ije se zaustavljala sam o n a to­ me. One su gospodarici m orale o d stran jiv ati i m alje n a ti­ jelu , a jed an od glavnih njihovih zad atak a je bilo šm inka167

nje: čelo i ru k e ličile su bjelilom od krede i olovnog bjeli­ la; rum enilo pom iješano s okerom , dobivenim od m orskog lišaja (fucus) ili vinskoga taloga, stavljale bi na jagodice i usne, a crnilo, dobiveno od čađe (fuligo) ili antim onovog prah a, n a trepavice i dijelove lica oko očiju. A palete su im se sastojale od m noštva teglica i bočica, aribalosa i alab astersk ih posuda, od posuda-kapalica (gutti) i piksida, iz ko jih su po zapovijedi vadile m asti za trlja n je , pom ade i ličila. K ućegospodarica obično taj arsenal drži n a trp a n u orm aru, u odaji s bračnom posteljom (thalam us). U ju tro ga složi n a stol po k raj istucane d ren jin e što jo j, po uzoru n a M esalinu, služi za ocakljivanje zubi, i p rije no što će pozvati n a posao svoje ukrašivačice, ona d obro pazi da zatvori v rata, je r zna, poučena od Ovidija, da »um ijeće uljepšava ženino lice sam o pod uvjetom da se nikom e ne pokazuje«. Pri polasku na k u p an je ona uzim a sa sobom p rib o r i tako sad svaka teglica dobiva određeni p retin ac u specijalnoj kutijici koju se općenitim im enom nazivalo capsa, ili još alabastroteka. Ona n a taj način, zapravo, u piksidam a nosi svoje dnevno lice n a koje nanosi šm inku nakon u sta ja n ja i opet nakon kupanja, a u k la n ja sam o p re d spavanje, kad padne noć: »O Gala, ti boraviš u stoti­ ni piksida, a lice što nam ga pokazuješ ne spava s tobom !« Zgotovivši m azanje lica, m a tro n a p ristu p a, još uvijek uz pom oć svojih ukrašivačica, pregledu n ak ita optočenog d ra ­ gim kam enjem i stavlja redom svaki kom ad n a njegovo m jesto: dijadem u kosu, naušnice n a uši; ogrlicu (monile) ili verižice (catellae) oko vrata; p rsn i p riv jesak (pectoral) n a grudi; narukvice na ručne zglavke, p rste n je na prste; a n e sm ijem o zaboraviti ni kolutove n a ru k a m a i gležnjevi­ ma, podveze (periscellides) slične zlatnim khalkhasim a u k ojim a i danas svoje gležnjeve stežu arap sk e žene iz »glav­ nog šatora«. I n a k raju , u pom oć p ritrč a v a ju sobarice (a veste) i donose ruho: navlače joj dugačku g o rn ju tuniku , znak visokog ro d a i stolu (stola), dugačku g o rn ju haljin u od v ra ta do gležanj a k oja u svojem donjem d ijelu im a o brub izvezen zlatom (instita)-, oko stru k a joj vezuju po­ ja s (zona), a n a k ra ju je ogrću ili dugim rupcem koji joj p okriva ram en a i seže do stopala (supparum ) ili ogrtačem (palla), ženskim palijem , to je s t velikim če tv rtastim pla­ stem žark e boje i ritm iziran ih nabora. U stvari, u R im u se ženska o djeća od m uške ne razlikuje po liniji, već više

po bogatstvu m aterijala i sja ju boje. U m jesto lana i vunene ro be žene više vole pam učne tk an in e što su počele stizati iz In d ije čim je p a rtsk i m ir, što ga je osigurao August, a potvrdile T ra ja n o ve pobjede, m ogao jam čiti sigurnost iz­ voza, naročito svile k o ju su od N eronove vladavine n ad alje tajan stv en i S eri svake godine otpošiljali u C arstvo bilo kopnom , dakle cestam a što su od Isidona Skitskog (Kahgar) vodile p rem a C rnom m o ru ili preko Perzije išle p re m a E u fratu i Tigrisu, bilo vodenim putem , priobalnom plovid­ b om od luke do luke rijek o m In d do Perzijskog zaljeva, i d alje plovidbam a od In d a do egipatskih luka n a C rvenom m oru. Te tkan in e nisu sam o m ekše, lakše i blistavije, već su bolje od bilo k ojih drugih pogodovale ru k o v an ju bojad isara (o ffecto res), sposobnih da im novim p rim jesam a po­ ja č a ju izvorne nijanse, m astilaca (infectores), v ještih tom e da im izm ijene izvornu boju, i ostalih b o jad isara — p u r­ purarii, flam m arii, crocotarii, violarii ■ — čije su specijal­ n o sti svojom m nogobrojnošću bile jed n ak e b ro ju , u ono v rijem e u p o treb ljav an ih životinjskih, b iljn ih i m ineralnih bojila: b jelila od krede, sapunjače i kam ene soli, žutila od šafran a i rezede, crn ila od hrastove šišarice, plavila od sa­ ća, svijetlog ili tam nog rum enila od broćike, lakm usovog lišaja i p u rp u ra. N ikad ne zaboravljajući Ovidijeve savje­ te, m atro n e su p rem a boji svoga lica odabirale n ijanse bo­ ja odjeće, u sk lađ u ju ći ih m eđusobno tako da je bilo do­ voljno da se prošeću gradom pa da ulice ožive od šarenila njihovih haljin a, ru b aca i plašteva povrh čijih boja su znale kadšto, kao onda kad se Izida pojavi p re d Apulejem , još p rijeći svjetlucavim vezom. Osim toga, m atro n a je svoju odjeću m ogla u p o tp u n iti do­ pu nskim odjevnim p red m etim a koji, najčešće stran i m u ­ škoj odjeći, jo š više naglašavaju slikovitost njene siluete. M uškarci obično n isu nikad nosili kape, sprem ni da u slu­ čaju jak e p rip ek e ili p lju sk a p reb ace preko glave jed an k raj toge ili p lašta {pallium), ili n atak n u kapuljaču (icucullus ) svoje p u tn e kabanice (paenula). No rim sk a je žena, ako n ije im ala dijadem ili povezaču u obli­ ku tu rb a n a (m itra), u m etala u kosu, koja sad više nije stisn u ta u m režicu (reticulum ), jednostavno p u rp u ra sto crvenu vrp cu (vitta) ili štitn ik (tu tu lu s) čija se trak a, slična povezači u svećenika, širila u sredini da bi se n ad čelom 169

uzdigla u obliku stošca. N a v ra tu često im a svezani o v rat­ nik (focale). S ru k e p ad a ru b a c (mappa) kojim b riše p ra ši­ n u ili znoj s lica (orarium, sudarium ) i kojim je, m ožda, počela b risa ti nos p rem a jed n o m običaju za koji bism o p o g riješili k ad bism o m u p očetke sm jestili isuviše ran o , b u ­ dući da sam o p o sto jan je latin sk e riječi m uccinium * koju s pravom m ožem o prevesti s mouchoir,** ne m ožem o do­ kazati p rije k ra ja III. st. n. e. Jednom ru k o m R im ljanka je učestalim p o k retim a m ah ala lepezom od paunovog p e rja (flabellum ), a njom e ujed n o i tje ra la m uhe (m uscarium ). U drugoj ruci bi za lijepa vrem en a nosila suncobran (um bel­ la, um braculum ) ako ga već ne bi tu tn u la u ru k e sluškinji (pedisequa) ili nekom galantnom p rija te lju , da ga nosi po­ re d nje. S uncobran se, obično živahne zelene boje, nije m ogao po želji zatvoriti, kao naš, a zbog čega ga R im ljanka, kad bi v je ta r bio isuviše jak, ostavlja kod k u ć e ___ Tako urešene, ljepotice su m ogle pogledati u oči sebi je d ­ nakim a, a kod prolaznika izazvati divljenje. No sigurno je zam ršenost n jihova uk rašav an ja, u kom binaciji s koketerijo m što p o sto ji od pam tivijeka, m orala p ro d u žiti n jih o ­ vo »ustajanje« za puno više vrem ena no što je tra ja lo u s ta ja n je m uževim a. Sam o, to n ije bilo važno, je r žene u R im u nisu n ik ad toliko zaposlene kao m uškarci i, da pravo kažem o, od javnoga života građana, one dijele sam o do­ kolicu.

* Dolazi od m u c u s , što znači bale, (op. prev.). ** Francuski, džepni rupčić, ( o p . p r e v . ) .

DRUGO POGLAVLJE

ZANIM ANJA I — DUŽNOSTI ŠTIĆENIKA I ZAŠTITNIKA U T rajanovom R im u žene su većinu vrem ena ostajale kod kuće. Ako su sirom ašne, one bi redile kuću do tre n u t­ ka kad bi se u p u tile u n jim a n am ijen jen a javna kupališta. Ako su bogate i oslobođene m a te rija ln ih b rig a što sada pa­ d a ju n a b ro jn u poslugu, one bi izlazile jedino p rem a vlasti­ tom e h iru i želji, bilo u p o sjet p rijateljim a , u šetnju, na p redstav u, bilo kasnije, n a večeru n a ko ju su bile pozvane. O bratno, m u šk arci se n isu zadržavali kod kuće. K ad su za­ rađivali za život, h itali su za svojim poslovim a koji u svim zanatskim udruženjim a, kao i n a F orum u ili u S enatu, započinju u p rv i sat. Ako bi bili besposleni, isto bi tako, tek ustavši, p rio n u li n a izvršavanje dužnosti štićeništva. Je r n isu sam o oslobođenici im ali svoje pokrovitelje od kojih su i dalje ovisili. Od m u k taša do velikaša, svaki se R im lja­ nin sm atrao kao vezanim za m oćnijeg od sebe istim obave­ zam a štovanja i, da u p o trijeb im o tehnički izraz, obveza­ m a poslušnosti (o b seq u iu m ), po kojim a su bivši robovi bili privrženi gospodaru koji ih je oslobodio. P atriciju-po krov itelju je bila dužnost p rim ati po d an i­ ke u svojoj kući, pozivati ih kadikad za stol i po­ m agati ih svojim p o tp o ram a i darovim a K ad im u s­ treb a životnih p o trep štin a, on im dijeli nam irnice ko­ je oni odnose u košari, »sportuli«, ili bi im ra d ije p rišted io tu m u k u i za njihovih p o sjeta ih darivao nov­ cem. U T rajanovo doba ta j se običaj tako ra sp ro stran io da se o d kuće do kuće iznos tek neznatno razlikovao, tako se u gradu R im u uvriježila »sportularna« p risto jb a od

šest sestercija po glavi i po danu. Za koliko je o d vjetnika bez parnice, p ro feso ra bez đ ak a i u m jetn ik a bez narudžbi ta m ršava pripom oć bila najv id ljiv iji od njihovih prihoda! Štićenici što su se bavili nekim zanatom p rib ra ja ju je svo­ joj nadnici, p a zato, kako n e bi zakasnili u svoju radionicu ili poslovnicu, trče po n ju već ran o m zorom . Kako se moć velikaša m jerila važnošću njegovih štićenika, ugled b i m u sigurno p otam nio da je p re d n o st davao užicim a dugog ju ­ tarn je g spavanja, a n e gunguli k o ja je vladala prigodom njegovih p rim an ja. To bi jo š m oglo p roći u provinciji, p rim jerice u dalekom Bilbilisu. No u R im u se on ne bi usudio odbiti žalbe jednog, p o traživ an ja drugog, pozdrave sviju. U ostalom , strogi i do tančin a razrađ en i pro tok ol obuzdavao je i dovodio u red tu navalu. Prvo, kad b i štiće­ nici odlučili doći ra d ije pješice nego li u nosiljci, p risto jn o su izgledali sam o onda k ad b i došli odjeveni u togu. Stoga je ta stroga obveza toliko opterećivala njih o v budžet, da bi sigurno vrlo lako izjeli svoje sp o rtu le da patricij-pokrovitelj n ije im ao običaj p o k lan jati im u kakvoj svečanoj zgodi rezervnu togu p ovrh pet, šest livara sre b ra što im svake godine isplaćuje u obliku poklona. Osim toga, strp ljiv o su m orali čekati svoj re d koji se uspo stav ljao ne po tom e kad je tko došao, već po položaju koji pojedinac uživa u d ru­ štvu: p re to ri su im ali p re d n o st p re d trib u n im a, vitezovi p re d običnim građanim a, a u slobodi rođeni p re d naknadno oslobođenim a. A m orali su konačno prip aziti i na to da zaštitn ik a, prilazeći m u, ne zazovu njegovim im enom već d a m u se o b ra te naslovom Gospodine (dom inus), je r u pro tivnom se izlažu opasnosti da iz njegovog dom a odu prazn ih ruku. Tako se R im svakog ju tra budio u sred tih uobičajenih izm jenjivanja ulju d n o sti. N ajsiro m ašn iji su, da bi prikupili što više sp o rtu la, um nažali svoje posjete. P o sjeta nisu oslobođeni ni n ajb o g atiji, p a su ih obavljali nako n što bi završili s p rim an jem u vlastitoj kući, je r m a koliko d a je čovjek u rim skoj k a rije ri uznapredovao, uvijek p o sto ji ne­ tko n a višem položaju kojem tre b a odati poštovanje. Tako je u cijelom R im u zapravo sam o car bio bez ikoga n ad sobom . No ipak, iz toga vrtloga dubokih naklona, žene su isključene. One su se obično uzdržavale kako od toga da se nekom e dod voravaju tako i od toga da p rim a ju u d v ara­ nja. U II. st. n. e. iznim ke od tog pravila su sam o udovice

koje žalbe ili m olbe žele osobno izraziti patriciju-pokrovitelju svoga pokojnog m uža, te žene nek ih pohlepnih m olitelja koji se, s ciljem da razm etljivom uslužnošću izvuku još koju do d atn u nagradu, svečano p o ja v lju ju na oph o d n ji u p ra tn ji svojih žena u nosiljci. Juvenal ne štedi n a zajedljivosti kad govori o tim p re tje riv a n jim a iz k o risto lju b lja: »Eno jednoga koji za sobom vuče bolesnu ili tru d n u ženu. Drugoga što m oli za o d su tn u ženu pokazujući m u p razn u i zatvorenu nosiljku: ’To je Gala! Vi m i n e v jeru jete? Gala, pokaži glavu! No dobro, nem ojm o je uznem irivati, vidite da spava . . . ’« Ta je lu kavština toliko p ro sta da se pitam o n ije li je Juvenal izm islio sam o šale radi. No bila istin ita ili izm išljena, ona n am dovoljno jasn o otkriva kolika je bila o dbojnost m atro n a p re m a tom ju ta rn je m izvršavanju štićeničkih p o sjeta. II TRGOVCI I MANUALNI RADNICI

Čim b i ti p o sjeti završili, svatko se bacao na svoj posao. C arski Rim, u k ojem prebiva Dvor, senatori i funkcionari ad m in istracije svih v rsta, bio je grad »rentijera« o kojim a govori Rostovcev: re n tijera, velikih zem ljoposjednika ko­ jim a je bogatstvo u zem lji što su je uživali u svojim p ro ­ vincijam a om ogućilo da b u d u p rim lje n i u K u riju i n am et­ nulo borav ak u G radu (Urbs); re n tije ra , p isa ra koji su se uzdigli u sjed ištim a različitih m a g istrata i čija se zvanja k u p u ju isto tako kao i službe u vrijem e m onarhije Ancien Régim ea; re n tijera, u p ra v ite lja i dio n ičara novčarskih d ru ­ štava za čija izvršavanja obveza jam če njihovi kapitali i ko­ ji svojim povlasticam a povećavaju prihod; ren tijera, tako­ đer, m eđu b ezb ro jn im funkcionarim a redovito nagrađivanim a iz državne blagajne, koji u svim dijelovim a C arstva provode u djelo n am jere vlasti; i n a koncu, Rim je grad re n tije ra m eđu onih 150.000 p ro lete ra koje Annona (O pskr­ ba) h ran i o državnom tro šk u i koji, stalno nezaposleni ali zadovoljeni, ograničavaju svoje n ap o re sam o n a to da jed ­ nom m jesečno podignu n am irnice n a što su, jednom ga ste­ kavši, im ali doživotno pravo. No istovrem eno se Rim p rik a­ zivao u jed n o m sasvim različitom svjetlu. To što je u sre d Urbsa (grada Rima) bilo plaćenih ili potpom aganih re n tije ra nije m u nim alo um anjivalo k a ra k te r gospodarskog središta. 173

Njegova politička nadm oć i g orostasni u rb a n ističk i razvitak su ga prisiljavali da n ep restan o širi snažnu ak tivnost ne sa­ m o oslonjen n a poslovne p o th vate i poreze, već i uz pom oć različitih m anipulacija te efektivni rad. P risjetim o se da su u Rim u tjecale sve ceste Ita lije kao i sve linije plovidbe, te da je iz toga grad Rim, kralj Univerzum a, za sebe izvlačio n ajb o lje od svega proizvedenog. Sebi je prisvojio financije i u p ra v lja n je proizvodnim snagam a, za sebe je osigurao tro ­ šenje stečenih bogatstava. U svakom slučaju, ako je zaželio zad ržati prem oć, m orao je n a svoj n ačin b iti u sta n ju ne­ p re sta n ih napora. O d o tad nečuvenoj širini te sustavne eksplo atacije što se nazire u p ro palim ruševinam a n ek ih rim skih spom eničkih cjelina svjedoče sam i R im ljani. P etro n ije n am je op isu je n a sam om početku poem e k o ju p rid o d aje svome rom anu: »Cijeli svijet je u ru k am a pob jedničkih R im ljana. Posje­ d u ju m ore i zem lje pod svim sazvježđim a, p a jo š nisu u ta ­ žili glad. N jihovi od te re ta otežali brodovi brazde m orim a. Ako se u d aljini ukaže kakva uvala ili nepoznati k on tin en t koji polaže prav o n a to da izvozi nešto crvenkastog zlata, sm jesta bi se ta zem lja počela sm a tra ti n ep rijateljsk o m , n a što bi se navrat-nanos započelo s p rip rem am a za krvave ratove kojim a će se osvojiti nove riznice. Prihvaćene u n a­ rodu, rad o sti su gubile svoje čari, a bez čara bili su i užici o trca n i po tom e što im se p u k veselio. K o rin tsk u bro n cu milovao je obični vojnik. Tu N um iđani, tam o S erani za R im ljanina nova ru h a tku, dok arap sk a plem ena, sve za Ri­ m ljanina, ogoljavaju svoje stepe. A iste takve slike lebde n ad o stacim a cehovskog fo ru m a u Ostiji, blizu Rima. R iječ je o p ro stra n o j zaravni od 100 m etara dužine i 80 m etara širine. U sredim se diže h ra m što sam ga, srećom , m ogao id en tificirati s h ram o m »Annonae Augustae«, to je st divinizirane carske O pskrbe. N a stran i su p ro tn o j ula­ zu u svetište teče m ram o rn im stupovim a (cipollino) po­ d u p rti h ra m koji se n a sla n ja na scenu kazališta i u čijoj sjeni su se nekad šetali gledatelji. O stalim stranam a, u dnu zatvorenim a zidom , protezala se dvostruka kolonada od ci­ gala obloženih štukom . N a tu kolonadu se otv arao niz od šezdeset i jed n e kom orice odvojene m eđusobno niskim zi­ dom iznad kojeg stoji drvena pregrad a. U jednačenih oblika i sličnih dim enzija (otprilike 4 m X 4 m), one u k azu ju n a isto v jetn o st nam jene ko ju otkrivam o u nizu m ozaika od 174

crn ih kockica n a bijeloj pozadini isp red svake kom ore i ko­ jim a je prek riv en o tlo oko kolonade. Ti nas m ozaici, osli­ kani likovim a i ispisani riječim a, uvode u odgovarajuće p ro sto rije označavajući svaku odgovarajućim znakom stru ­ kovnih u d ru žen ja sm ještenih tu p ristan k o m rim skih vlasti. N a istočnom k ra ju p repoznajem o u staljen o m jesto (sta tio ) šu pera (kalafata) i užara, a u susjednoj kom ori krznara. Z atim dolaze veletrgovci drvom . N jihovo je im e u m etn u to u k a rtu šu čiji građevinski elem enti slijede u svom m eđu­ sobnom sp a ja n ju oblik lastinog repa, zatim m jerači žita (m ensores fru m entarii), od kojih je jed an prikazan kako s koljenom n a zem lji obavlja svoj posao, m učeći se da ra ­ žom (ru tellu m ) po ravn a sadržaj pro p isan e žitne m jerice (modius).* Na su p ro tno m je k ra ju bio sm ješten sta d o vagača (sacom arii) čija je uloga nadopuniti posao m jerača (mensores): a bu d u ći da je n a tom e m jestu pro n ađ en i k rasno isklesan oltar, danas izložen u M uzeju Term a, po­ svećen 124. god. n. e. d u h u za štitn ik u (genius) njihove službe, to nem a nikakve sum nje da su te p ro sto rije nekad im ale k u ltn u nam jen u. Sve p reo stale kom ore pripadale su u d ru žen jim a b ro d a ra (navicularii) k o ja se m eđusobno ra ­ zlikuju sam o po napom eni zavičajnog grada: b ro d a ri iz A leksandrije, b ro d a ri iz N arbonne, b ro d a ri iz Arlesa u Ga­ liji, b ro d a ri iz Cagliara i P orto-T orresa n a S ardiniji, p a oni p o rijek lo m iz čuvenih ili zaboravljenih sjevernoafričkih lu­ ka: b ro d a ri iz K artage, čiji je m ozaičar shem atski prikazao n je n u trgovačku flotu, iz H ippo-D iarhita, danas B izerte, iz K urbisa, danas K urbe na sjeveru H am am etskog zaljeva, iz M isaua, Sidi-Dauda, jugozapadno od rta Bon, iz Gumia, B ordj-Cedria, n a dn u k artašk o g zaljeva, M usluvija, danas Sidi-Rekane, izm eđu Ziam a i Bugia, čiji se pom alo zam rše­ ni, no ipak razgovijetni i in stru k tiv n i grb sastoji od ribe, am ora što jaše na d up inu i dvije ženske glave od kojih je jed n a gotovo p o tp u n o izbrisana, a druga o k ru n jen a klasjem i oslonjena n a srp žetelica; iz S abrathe, konačno, luke u S irtu otk u d se izvozila b jelokost iz Fezzana i čiji je sim bol slon sm ješten ispod im ena pojedinog brodovlasnika. Bo­ jim se da ovo n ab rajan je, m ak ar ne iscrp lju je sva im ena, ne postan e zam orno. No kad bism o u m jesto nizanja n a pa­ p iru mogli otići n a ta nalazišta i obići ih u živo, te ih sam i, * Modij je žitna mjera od 8,3/4 1.,

(op.

prev.).

175

h odajući po tim naivnim slikam a, n a k o jim a je svako u d ru ­ ženje h tjelo tajn im znakom odrediti svoje p o treb e i opred­ m etiti uspom enu na daleku dom ovinu, ostali bism o isp u n je­ ni divljenjem i strah o m p re d veličanstvenom i z a strašu ­ ju ćo m stvarnošću p redstavljenom u tim skrom nim cim eri­ m a. Istin a, one nam o b jašn jav a ju n a m jen u p ro sto rija is­ p re d k ojih se nalaze, tih m alih kapela strukovnih ud ru že­ n ja ili, ako baš hoćem o, jed n o stav n ih o d m o rišta kojim a se kreće im aginarna procesija h ra n a rin sk ih cehova dobavljača h ra n e i na ko jim a stalno sja plam en njihove građanske religije. No više od toga, zaravan ko ju su one ukrašavale, sadrži u n u ta r svojih zidova sva p ro stra n stv a m ora i zem a­ lja izm eđu Sueskog tjesn aca i H erkulovih stupova (da­ našnjeg G ibraltara). Kao da vidim o svu tu gungulu od raz­ nih n aro d a koje su vesla bacila n a ovo m jesto gdje su se, m a kako bili stran i i daleki jed n i drugim a, sjatili da bi od­ govorili n a zahtjeve Rima. I čovjek bi rekao da p re m a to­ m e ograđenom p ro sto ru i d alje g ra v itira ju kako gom ile do­ b a ra što je R im n a sve stran e prisvajao, tak o i povorke u po tp u n o sti poko renih n ac ija koje je Rim žrtvovao svojoj sreći. Zapravo, u Rim su, pod Aventin, preko tri luke: P orta, O stije i E m porija, p ritjecali crepovi i cigle, povrće, voće i ■vino iz Italije, žito iz E gipta i Afrike, u lje iz Španjolske, div­ ljač, drvo i vuna iz Galije, usoljene nam irnice iz Becije,* d atu lje iz p u stin jsk ih oaza, m ra m o r iz Toskane, G rčke i N um idije, p o rfir iz arap sk e p u stin je, olovo, sreb ro i b ak a r iz Iberskog poluotoka, bjelokost iz oba S irtsk a zaljeva i M auretanije, zlato iz D alm acije i Daći je, k o sitar iz K asiterida, ja n ta r s B altika i p ap ir (papyri) iz doline Nila, stakleni proizvodi iz Fenicije i Sirije, tk an in e s Istoka, ta m ja n iz A rabije, začini, k o ralji i drago kam enje iz Indije, svila s Dalekog Istoka. G radom R im om i njegovim p redgrađem unedogled su se pružali hangari sprem nica (horrea) u kojim a se punio trb u h Urbsa i skupljao zalog njegova b lagostanja i raskoši: sprem nice T rajanova p ristan išta, n a čiju su važnost u k a­ zala isk ap an ja što ih je 1923. god. bio poduzeo pokojni p rin c Giovanni Torlonia; sprem nice u O stiji iz H adrijanova vrem ena, od kojih je rask rčen a tek trećina, pokrivale * Danas Andaluzija,

176

(op. p re v.).

su već tad a p o v ršin u veću od deset h ek tara; a tu su i rim ­ ske sprem nice, koje se n ik ad a do k ra ja ne bi iskoristile i o čijem b ro ju i širini im am o p o d atk e iz tekstova. Neke su bi­ le n am ijen jen e u sk lad ištav an ju sam o jed n e v rste robe, kao sprem nice baklji, svijeća i loja (horrea canđelaria), sp rem ­ nice za svitke p ap iru sa i sveščiće p erg am en ta n a E skvilinu (horrea chartaria), te u blizini F orum a sprem nice u kojim a se gom ilaju konvoji bibera, đ u m b ira i začina (horrea piperataria), koje tran zitn o prevoze Arapi. Većina ih se, b u ­ dući da su bile nekom vrstom zajedničkih sprem išta, u kojim a bi se jed n i uz druge našli najrazn o v rsn iji proizvodi, m eđusobno razlikovala sam o po m jestu g rad n je i po im enu koje su naslijedili i sačuvali od svojih prvih vlasnika, m a­ k a r k asn ije i došli po d vlast Careva: tako N ervine sprem ni­ ce (horrea N ervae) n a lacijskom p u tu , Um idijeve sprem nice (horrea U m m idiana) n a Aventinu, A gripinine sprem nice (horrea Agrippiniana) izm eđu Clivus Victoriae i V icus T us­ cus, n a ru b u F orum a, te sve one što se nižu jed n a do druge izm eđu Aventina i Tibera. Zatim , S ejanove sprem nice (hor­ rea Seiana), Lolijeve sprem nice (horrea Lolliana) i n ajzn a­ ča jn ije m eđu .njima, G albine sprem nice (horrea Galbae), izgrađene k ra je m II. st. p r. n. e. One su, p ro širen e za v rije­ m e C arstva, im ale oko svoja tri široka u n u tra š n ja dvorišta, n a površini od tri h ek tara, uređ en e daščare (tabernae) u ko jim a su se u sk lad ištavale ne sam o zalihe žita, vina i ulja, već i svih d ru g ih ro b a i građe, ako ćemo vjerovati epigrafiji od koje sm o b aštin ili zapise o trgovcim a koji su u tim »žitnicama« n ašli sklonište: jednom se spom inje trgovac m ram oro m (m arm orarius), dalje opet p o sred n ik ra tn im ka­ banicam a i o g rtačim a (sagarius). Jasn o je da je s tako velikim b ro jem skladišta, kojim a su početkom II. st. n. e. bile p rid o d an e i središnje hale T rajanove tržnice, R im A ntonina, u kom e su sm ještene b an k a i b u rza antičkog doba, bio i suvereno trgovačko m je­ sto. No, iako n ije razvio ono što m i danas nazivam o k ru p ­ nom in d u strijo m , on je ipak uz glavni štab novčara i veletrgovaca m obilizirao po pisarnicam a čitavu vojsku či­ novnika, trgovaca n a m alo po dućanim a i ra d n ik a po gra­ dilištim a, nužnih za održavanje javnih i stam benih zgra­ da oko dokova n a k o jim a se isk rca v aju i p ro tje č u ogrom ne količine uvezenih proizvoda. N a k ra ju će ti proizvodi m o­ ra ti proći kroz radionice gdje će steći svoju p o sljed n ju 12 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c arstv a

177

p reo b razb u p rije no što b u d u ponuđeni potrošačim a, bez obzira na to da li je riječ o teškim sirovinam a ili rijetk o j, p ro b ran o j trgovačkoj robi kojom ih sa svih stra n a snadbijev aju podanici i daleke m u šterije podanika, te nalazili se ovi u n u ta r ili izvan carsk ih granica, sirom ašili p rito m ili se bogatili. A sada počnim o s pregledom cehovskih popisa R im a i njegovog p red g rađ a O stije, koje donosi W altzing n a prvim stran icam a IV. sveska svoga izvanrednog djela. Za više od sto p ed eset cehova se sigurno zna m jesto gdje su se nalazili, što je dovoljno da nam dâ uvid u širinu kojom su se razm ahali poslovi, u kojim a u n u ta r jedne grupe sudje­ luje a risto k ra tsk i sloj, sastavljen o d patricija-pokrovitelja, te p učki sloj najam n ih radnika. No tim e nam n ije om o­ gućeno da baš uvijek budem o u sta n ju razlučiti u kojoj je m jeri svatko od n jih bio trgovac, posred n ik ili prekupac, a u kojoj novčar, o b rtn ik ili proizvođač. Kod većine veletrgovaca (magnarii) žitom , vinom i uljem , zatim kod b rodo­ vlasnika (dom ini navium ) koji grade, o prem aju i održavaju čitave flote, te kod g rad itelja i popravljača brodova (fabri navales i curatores navium ), nem oguće je o d re d iti i odije­ liti trgovce od k apitalista. S druge stran e se p o d ru č je op­ skrbe, podlegavši pred p ritisk o m vlastitog razvoja, ra scjep ­ kalo n a m noštvo neobičnih specijalnosti. Neke o d n jih o b av ljaju prekupci n a m alo, kao trgovci vučjim bobom 0lupinarii), voćem (fructuarii), d in jam a (peponarii), k o ji su očito im ali poteškoća oko razvođenja svoje robe. Drugim specijalnostim a se bave ljudi što se tru d e sam i proizvesti ili steći ono što nude, tako da su povrćari (olitores) isto­ vrem eno i trgovci povrćem i v rtlari, rib ari (piscatores) i ri­ b ari i trgovci ribom ; a uz to se veći dio m eđu n jim a bavi i nekim p ravim zanatom . L utajući trgovci vinom (vinarii) idu od sela do sela (vicus) i na svome p u tu p ro d a ju kvali­ te tn a vina i vuku n a kolim a čitavu op rem u o d bačava i am fora. K rčm ari (therm opolae) u svojim k ra te rim a nude znalački odm jerene m ješavine vode i vina, zagrijane na željenoj tem p eratu ri. Jedina slika n a b areljefim a što u k ra ­ šav aju čuveni E urisakov grob pokazuje kako je p ek a r (pistor) u jednoj velikoj p ek a ri postao m linarom (m olinarius). S lastičari (siliginarii), trgovci bom bonim a (pastillarii), k rč m a ri (caupones), izloživši svoje tezge i stolove, počinjali su pozivati i m am iti goste tek k ad bi n a osnovi v lastitih re-

cepata za p rip re m a n je jela došli n a glas po usluzi i vješti­ ni. Pogledam o li što se zbiva s trgovinom luksuznom ro ­ bom , p rim jeću jem o da ona od sviju i posvuda zahtijeva izvjestan m inim um stru čn o sti i rad a: od p rodavača m iri­ sa, lijekova i b o ja (pigm entarii) koji hvale svoje tin k tu re, do zrcalara (specularii) koji glačaju svoja ogledala obješe­ n a n a pročeljim a, od cvjećara (rosarii i violarii) koji već p rem a u k u su p rolaznika slažu p litk e košarice cvijeća i ple­ tu vijence k o jih se moglo naći i kod izrađivača vijenaca (coronarii), do b jelo k o stara (eborarii) koji zn aju u m je tn i­ čki o b ra d iti kljove što su stizale s p ošiljkam a afričk ih lo­ vaca, od trgovaca p rste n je m (anularii) i b iserjem (margaritarii), do tan jila ca zlata (brattarii inauratores) i zlatara (iaurifices). Što se tiče stru k a vezanih za izrađivanje odijela, nem a ni­ jed n e u kojoj bi se p ro d a ja m ogla dijeliti od proizvodnje. Zam islim o, p rim jerice, p latn are (lintarii) koji se o p sk rb lju ­ ju finim lanenim p latnim a, k ro jače h aljin a (vestiarii), ra t­ n ih kabanica (sagarii), ili p ak p o sto lare (sutores), čizm are za m u škarce (caligarii) i za žene (fabri solarii baxiarii). Ili, p risjetim o se svih onih rad in o sti što ih je u carskom e Ri­ m u poticala trgovina odjećom , počevši od onih nižih poslo­ va p erača (fontani), v aljara (fullones) i b o jad isara (tinctores, offectores, infectores) do o n ih fin ijih vezilaca (plum a­ rii), svilara (serarii), koji su pam u čnim n itim a prošivali svi­ lene tk an ine što od k ra ja K laudijeve vladavine u redovi­ tim p o šiljk am a p ristižu s m onsunim a iz Kine. No u R im u su naročito cvali cehovi kojih članovi sam i proizvode ono što će p o n u d iti javn osti, ili cehovi ko ji su toj jav n osti m ogli p onud iti sam o usluge vezane za fizički ra d (operae). U p rv u g ru p u sp ad aju kožari (corarii), krzna­ ri (pelliones), užari (restiones), šu peri (stuppatores), drvodjelci i sto lari za o b ra d u finijeg drva (citrarii), te ob rtnici koji rad e s m etalim a, željezom i broncom (fabri aerarii, ferrarii). U drugu k ateg o riju id u građevinski cehovi: podu­ zetnici za ru še n je zgrada (subrutores), zidari (structores), tesari (fabri tignarii), zatim prijevoznička u d ru žen ja koja o siguravaju prijevoz kolim a n a kopnu, m azgari (m uliones), goniči tov arnih životinja (ium entarii), vozari (catabolenses), vozači kola (vecturarii), kočijaši dvoprega (cisiarii) — a prevoznicim a n a vodi p rip a d a ju lađ ari (lenuncularii), voza­ či čam aca (lintrarii), b ro d a ri obalne plovidbe (scapharii), 179

splavari (caudicarii), lađ ari ma lađam a za vuču (helciarii), utovarivači p ijesk a ili šlju n k a za b a la st n a brodovim a (saburrarii), te, na koncu, u d ru ž en ja k o ja vode i n adziru m a­ n u alne radove n a dokovim a: čuvari (custodiarii), nosači (baiuli), trh o n o še (geruli), istovarivači (saccarii). S ada kada sm o okrenuli p o sljed n ju stran icu toga b eskrajnog popisa, vidim o da je u R im u Antonima živjelo više ra d n ik a nego re n tije ra : bu k a što je zaglušivala grad i n a k o ju se žali pi­ sac jedne satire iz toga vrem ena, dolazila je o d snažnog, r it­ m ičkog u d a ra n ja alata, kom ešanja izazvanog njihovim n a­ p rezanjim a, od psovki i sten jan ja. No ipak, rim ski se rad n i­ ci u tri b itn a pogleda ra zlik u ju od rad n ik a u suvrem enim velikim gradovim a. P rije svega se oni n isu nik ad a zbijali u guste, kom paktne i isključive grupe. Jedinu iznim ku od toga m ožda p red stav ­ lja k v art dokova u p re d je lu T ibera i Aventina. R adnici su b ili rasp ršen i n a sve strane, ta k o da nik ad a nisu tvo­ rili grad u gradu. U m jesto da b u d u okupljeni n a di­ vovskom ra d ilištu ili u nekoj grdosiji od tvornice, oni su se podijelili u sto tin e m alih skladišta, radionica i ekipa, zbog čega se u gradu R im u n a zanim ljiv način izm jen ju ju tržnice s p riv atn im dom ovim a i p o p ra tn im zgradam a. Osim toga, te zujave košnice su bile isključivo m uške. Fem inizam je u doba A ntonina fenom en vezan za elitu: neobični, ari­ sto k ra tsk i i p o tro šačk i artik l. Gospe iz visokog d ru štv a m ogle su se n a m nogim po ljim a n atje c a ti s m u šk arcim a koliko ih volja, ali m eđu običnim ženam a, kojim a ipak n ije bilo p o treb n o da se bace u b o rb u za egzistenciju, n isu im ale sljedbenica. One se posvećuju glazbi, književnosti, znano­ sti, prav u i filozofiji na isti način n a koji se p red av aju sp ortu, gdje im je jed in i povod isp u n iti slobodno vrijem e. A bavljenje bilo kakvim stru čn im radom sm atrale su kulja­ n jem vlastite časti. N a tisuće ep itafa što su ih skupili izda­ vači »Zbornika latinskih natpisa« (Corpus In scrip tio n u m L atinarum ) grad a Rim a, jedva sam našao po jed n u ženu n a poslovim a kao što su tajn ica (libraria), kopistica (am anuen­ sis), stenograf km ja (notaria); dvije žene pedagozi p rem a o sam n aest pedagoga iz redova jačega spola, četiri liječnice p re m a pedeset i jed n o m liječn ik u (međici). Uostalom , za ogro m nu većinu R im ljana bi u popisu osobnih p o d atak a m o rala sta ja ti napom ena »bez zanim anja«, napom ena koja dan as sve m an je i m anje im a veze s nam a. Je r iz gradske

epigrafije C arstva se vidi da žene ili norm alno obavljaju one poslove ko ji su m u šk arcu po p riro d i n ep rim jeren i, kao poslovi švelje (sarcinatrix), frizerke (to n strix, ornat­ rix), p rim alje (o b stetrix), d ojilje {nutrix), ili d a povrem eno, bez kolebanja p rih v aćaju poslove za koje su i inače oduvi­ jek bile podesnije i vičnije od m uškaraca. Zapravo, dosad sam otkrio sam o jed n u prodavačicu ribe (piscatrix), jed ­ n u p iljaricu (negotiatrix legum inaria), sam o je d n u kitniča rk u (vestifica), n a p ra m a dvadeset k ro jača ili vestifid , dvije trgovkinje vinom (lanipenđae), i dvije svilom (sericariae). N em ojm o se iznenaditi što nem a drag u ljark i. U R im u se s jed ne stran e vrlo n ejasn o povlači razlika izm eđu argentarii, prodavača dragulja, i argentarii koji su obavljali poslove u b an k am a i m jenjačnicam a, a s druge stra n e b an ­ k arsk i su poslovi bili zab ran jen i ženam a istim onim pretorijan sk im p rav n im m jeram a k o je im za b ra n ju ju da za ra ­ ču n drugoga izađu p re d sud. Ali je sigurno čudnovato d a u cehovim a n ije n ik ad a bilo žena iako su se carevi tru d ili da p o tak n u njih o v p ristu p u ta u d ruženja, kao p rim jerice u ceh za o prem anje brodova u K laudijevo, ili u p ek a rsk i ceh u T rajanovo doba. U sam om e R im u nisam p ronašao ni­ je d n u p ek aricu (p istrix) m eđu p ek arim a (m linarim a) (pi­ stores), a pogotovo se nijedno žensko im e nije p o tk ralo u poznatim nam popisim a bro d ara. Pa k ad bi žene i p o p u sti­ le p re d K laudijevim u srd n im m olbam a, u kojim a je c a r išao tako daleko da je povlastice što je uživaju m ajke tro je djece (ius triu m liberorum ) obećao i bogatoj, udatoj ili neu d ato j ženi bez potom stva, sam o ako p ristan e op rem ati brodove o svom e trošku, one su to obavljale uvijek iza kulisa, posredstvom m uškarca koji bi sam o figurirao svo­ jim im enom , bilo kao naivni ovlaštenik (procurator) ili uslužni zam jenik (insitor). A to n ajb o lje pokazuje koliko R im ljanka, u n ato č m oralnoj i građanskoj em ancipaciji ko ju je ishodila za vrijem e C arstva, ipak više voli o stati zaklonjena u sjeni kuće, daleko od vreve F orum a i bu ke poslova. Ona je zapravo tako duboko bila u to n u la u besposlicu da se ona u dućanim a m ogla v idjeti kao prodavačica n išta više nego k ao m u šterija. Bez sum nje je sirom ašni R im lja­ nin, a ne njegova žena, polazio u naznačeni d an zakucati n a v ra ta M inucijeva trijem a, upisana n a njegovoj k a rti ili iskaznici čovjeka koji p rim a pom oć da bi se m ogao pre-

181

h ra n iti. U M uzeju K onzervatora, n a povijesnom b areljefu , po svem u sudeći izvedenom u spom en na velikodušnost ko­ jo m je H a d rija n dijelio darove (congiarium ), c a r sto ji n a p o sto lju i o b jav lju je svoju darežljivost rim skom e puku, sim bolično p red stavljenom sa tri građ an a različite životne dobi: d jetetom , m ladićem i zrelim čovjekom . Ni ovdje ne­ m a žena, kao što ih nem a p ri d ijeljen u carske m ane. One su tak o đ er od sutne i s većine slikari ja u H erkulanum u i P om pejim a, te s grobnih b areljefa n a kojim a je k ip a r p ri­ kazao p rizore s ulice i iz stvarnog života crp ao uskom ešano st klupa i pultova s izloženom robom . N a tim p rik azim a razaznajem o žene sam o onda k ad je njihova p risu tn o st n a neki n ačin nem inovna ili u n ap rije d u tvrđ ena: tako u slučaju v aljara koji dodaje ru b lje m atro ­ ni, ili k lesara (m arm orarius) kom e udovica dolazi n aru čiti nadgrobni kam en za svoga pokojnog m uža. Zatim , k ad po­ s to la r obuva cipele n a ženine noge, kod k ro jača ili vlasni­ ka trgovine s novitetim a u koje, kako se čini, R im ljanka iz T rajanova vrem ena odlazi s istim onim žarom i u stra jn o ­ šću kojom d an a šn ja P arižanka ide u »Printem ps« ili »Ga­ leries Lafayette«. Ona tu b ira ono što joj se sviđa, sad u p ra tn ji m uža koji sjedi po red n je na klupi, kao što p rik a­ zuje b areljef u Uffizim a u Firenzi, sad s n ajd ražo m p ra ti­ licom ili p a k čitavom povorkom p rijateljica, kao što m ože­ mo v idjeti n a k am panijskim freskam a. N aprotiv, n a Saepta Iulia, p re tv o ren o j u šetalište n a ko­ m e se bro n eari, d ra g u lja ri i an tik v ari nadm eću tk o će bolje n asa m a riti kupca, kružili su i cjenkali se sam o m uškarci: sab irač E ros, m ahniti M am ura, sta ri E ukto. Točnije, u pekarn i, m esnici, krčm i, su sretali su se sam o kupac i p ro d a­ vač. N a p reo stalim slikam a u P om pejim a, gdje su Pompejan ci prikazali svoje javne trgove, uk rašen e i u rešen e žene prolaze k a tk a d sam e, a katkad, kao n a slavnoj slici u Livijinoj kući n a P alatinu, vode d ijete sa sobom . Sam o, jasn o se vidi da on d a kad su prazn ih ruku, bez pletiva, one nem a­ ju što ra d iti te da šeću bez ikakve brige. P otrebno je da o tom e dam o svoje m išljenje: u carskom e R im u m atro n e se n isu n išta više upletale u poslove što se obavljaju izvan kuće nego d an ašn je žene u islam skim velikim gradovim a, te je sam o R im ljane zapadala dužnost, kao danas m usli­ m anske građane, da id u u k u p n ju i d a n ab av ljaju neop­ hodno za kuću.

182

No ako već sam a ta dokolica R im ljanke o k ru žu je Rim atm osferom istočnjačke egzotike, u v jeti u kojim a rade R im ljani u p u ću ju nas na razvijenije zem lje suvrem enog Za­ pada. Je r i oni su bili svjesni i organizirani, a zadaci ih nim alo ne satiru . Čak ih do k ra ja i ne zaokupljaju. R im ­ ljan i su znali opseg svojih obveza svesti n a granice kojih su se utoliko strože pridržavali koliko je sistem strukovnih udruženja, usklađenih p rem a A ugustovom zakonodavstvu i p rem a ukazim a njegovih nasljednika, om ogućavao svako­ m e cehu da sebi propiše v lastita pravila, važeća za sve n je ­ gove članove. Uostalom , već sam a p riro d a i hod sunčanog sata su ih sprečavali da zim i rad e duže od naših osam sati navečer. N ajv jero jatn ije su se ne sam o odm ah uspjeli slo­ žiti oko toga da za ljetn ih m jeseci dužinu radnog dana ne povećavaju, već su je, po m om m išljenju, početkom II. st. n. e. još više skratili. Bilo bi nepravedno d a tra n sp o rtn i ra d ­ nici koje zakon p rim o rav a da noću zakoče svoja tra n sp o rt­ n a kola, trp e teži posao o d njihovih drugova iz dnevne sm jene. A kad Trim alhionovi uzvanici odlaze kućam a s obi­ late gozbe što je za n jih bila p riređ en a, još je zapravo da­ leko svanuće, tako da su se, nesposobni da u tm ini, još vi­ še zgusnutoj p aram a njihova p ijanstva, odrede pravac k re­ ta n ja , iznenada našli n a pravom p u tu uz pom oć vozara koji su se, očito završivši s radom , vraćali kući n a čelu konvo­ ja što p rip ad a njihovom dom aćinu. Osim toga, za to razdo­ b lje im am o b ro jn e pokazatelje iz k ojih se vidi da se ra ­ dionice, poslovnice i dućani, m a k a r su se, istina, otvarali u zoru, za tv a raju prilično vrem ena p rije zalaska sunca. Slobodni o b rtn ici sigurno nisu dopuštali da lošije p ro đ u od ostalih. O stavim o li po stran i n ek a zanim anja kao što su k rč m a r ili »antikvar« koji, želeći nagovarati šetače sa Saepta Iulia do po sljednjeg časa, ne zatv a raju p rije jed a­ naestog sata, ili b rijač e (tonsores) čiji posao, isto prilago­ đen vrem enu m u šterije, tra je do osm og sata, onda vidim o da gotovo sveukupno rim sko radništvo p re sta je s poslom šestog ili sedm og sata: bez dvojbe, tokom šestog sata ljeti, a tokom sedm og zimi: In quin tam varios extendit R om a labores Sexta quies lassis, sep tim afinis erit. Izjednačim o li rim sk i sat zim skog solsticija s naših 45 m inuta, a sat ljetnog solsticija s naših 75 m in u ta, onda se 183

p rem a dobivenim podacim a rad n o vrijem e rim skog dana svodi n a o tp rilik e sedam naših lje tn ih sati i b arem šest naših zim skih sati. Bilo ljeti ili zimi, rim ski su radnici im ali slobodno n a rasp olaganju cijelo popodne ili b arem veći njegov dio, te bi ih naš rad n i tjed an od četrd eset različito rasp o ređ en ih sa­ ti m ožda više ozlovoljio nego obradovao. N jihove ladanjsk e navike i svijest o sebi kao su p erio rn im bićim a u tolikoj ih je m jeri i tako dobro štitila od prevelike iznem oglosti do koje bi doveo neprekidni ra d i od iscrp lju ju ćih poslova, da u ono doba, k ad piše M arcijal, trgovci i kram ari, o b rtn i­ ci i nad ničari vladajućeg naroda, obodreni žilavošću stru ­ kovnih u d ruženja, organiziraju svoj ra d na način koji će im p ru žiti zadovoljstvo da svaki dan, sedam naest ili osam na­ est sati od naših dvadeset četiri, prožive od m araju ći se i, ako baš hoćem o, u dokolici re n tijera. III — PRAVOSUĐE I POLITIKA Po svem u sudeći, intelektualce je u tom sm islu m anje dobroga zapalo nego poslovne lju d e i radnike. Tu ne m i­ slim n a one m anijake rad a, h ero je i žrtve svoje »vučje« gladi za obrazovanjem , čega je Plinije S ta riji najizrazitijim p rim jero m . Znam o da se on zbog vlastitog užitka grbio n ad kn jigam a gotovo dvadeset sati dnevno počinjući ra ­ dom čak i u kolovozu jo š uz svjetlost svijeća, a k atk ad već u je d a n sat izjutra. N akon što bi se vratio s dvora, ka­ m o je odlazio odati izraze svoje vazalske vjernosti, on bi o pet prion uo n a posao, radeći bez p red ah a sa začuđujućim žarom , d o p u štaju ći sebi tek m alo odm ora kad bi se sunce približilo m erid ijan u . Tada bi se, pojevši lagani obrok, ispružio n a suncu dok bi ta jn ik p o k ra j njega nastavljao naglas p o sljed n je čitan je toga dopodneva. N akon toga bi se n a brzin u okupao u hladnoj vodi, odm orio jo š k ra tk o i, progutavši p re th o d n o užinu, neum orni i strastv en i Plinije n astav lja rad o m kao da počinje novi dan nepopustljivog, žestokog i neprekinutog stu d iran ja. Tu je zaista riječ o ne­ čuvenoj iznim ci, o jedinstvenom slučaju enciklopediste m eđu R im ljanim a, opsjednutog dem onom spoznavanja, p a

m a k a r to p latio i vlastitim životom.* No uostalom , i n je­ gova m arljiva, sasvim slobodna i n e p ristra n a istraživ an ja k o jim a posvećuje tijelo i dušu zaslužuju da im se n ad je n e odgovarajući latinski naziv za dokolicu. Ne možemo, dakle, p rem a n jem u m jeriti no rm aln u ak tiv n o st njegovih suvre­ m enika. Ali su obrazovani »građani«, koji u carskom e R im u rad e poslove koje bism o mi danas nazvali »slobodnom profesijom «, m ak ar se ni izdaleka n e m ogu m jeriti s Plinijem S tarijim , bili najčešće ra strg an i dužnostim a svoga jav­ nog života. S igurno je da nam n e d o sta ju podaci o p o treb ­ noj revnosti officialesa, sudskih podvornika kojim a se po­ p u n jav aju u red i adm inistracije, kao što bi nam bilo nem o­ guće bez preciznih osnova p ro cijen iti učinak rad a službe­ n ik a po carskim m in istarstv im a (scrinia). No ipak, tu i ta­ m o u lite ra tu ri nalazim o dovoljno sugestivnih d e ta lja p o k o jim a m ožem o o sjetiti težinu obveza što su p ritisk ale n a­ ro čito p ravnički svijet, te te re t p o d kojim su u neka d o b a godine sten jali senatori, tru d eći se da savjesno ispune svoj slavni m andat. Jed an dragocjeni M arci jalov n ap u tak nam govori o tom e kako su suci zasjedali u sudbene d an e od rane zore p a do četvrtog sata bez p re sta n k a, što n a prvi pogled kao da ogra­ ničava sjednice zim i na tri n aša sata, a ljeti ih produžava sam o n a p et sati u neprekidnom slijedu. Ali ako bolje po­ gledam o, taj te k st n e isključuje m ogućnost odm ora, dok nas druga svjedočanstva tje ra ju n a pom isao da su se ti od­ m ori m ogli pon avljati i u nekoliko navrata. Već iz D vanaest ploča vidim o da se parn ica zakazana za dopodne m ogla u slu čaju da su obje stran k e p risu tn e rasteg n u ti sve do za­ laska sunca. A u M arcijalovo doba uobičajeno je bilo da o d v jetn ik jed n e stran e zahtijeva i dobije od sudaca sam o za sebe v rijem e od b arem šest klepsidri (pješčanog sata). A kako sm o slobodni n a osnovi jednog odlom ka iz P linija M lađeg zak lju čiti da je p ro tjec an je u svakoj klepsidri, čija jed n ak a p ro to čn o st (trajan je) p re tp o stav lja njihovo nužno dovođenje u vezu sa satnicom ekvinocijâ, m oralo tra ja ti dvadesetak n aših m in uta, to iz te navike proizlazi da jed n a * Plinije Stariji je poginuo za vrijeme erupcije Vezuva 79. god. n.e. kad je, uz želju da pomogne stanovništvu Stabia, današnjeg Castellammarea, htio ujedno proučiti taj prirodni fenomen, ( o p . p re v.).

o d v jetničk a ob ran a isp u n jav a zim i o tp rilik e v rijem e jedne sjednice, te da je za odgovor o b ran e, za re d an je svjedoka neophodna b arem još jed n a sjednica d a bi se proces za­ ključio. Osim toga, bilo je o d v jetn ik a k o ji se n isu h tjeli podvrći ograničenju na šest k lepsidri, kao, prim jerice, onaj brbljivi K ecilijan n a ra ču n kojeg M arcijal o d ap in je jed an epigram : »Ti si uz veliku galam u zahtijevao za sebe sedam klepsidri, K ecilijane, i sudac ti ih je d oista dodijelio, iako p ro tiv svoje volje. I eto te gdje govoriš bez p re sta n k a, n a­ pola p rev aljen u natrag, g u taju ći m laku vodu što ti je do­ nose u staklenim bočicam a! O nda ti je bolje, za u tažiti rje ­ čitost i žeđ, da piješ iz klepsidre.« Da se ovaj savjet po­ slušao, dvadeset bi se m in u ta jed n im m ahom preto čilo u dva i pol sata, nerazum no dodijeljenih od stran e suca tom e n eu m jeren om b ra n ite lju . No toliko vrijem e je bilo dobive­ no sam o u pjesnikovoj m ašti: upravo o b rn u to , m a kako m alo da je su p ro tn a s tra n a tražila za sebe istu m ilost, p ro ­ ces, čiji scenarij M arcijal oživljava ili izm išlja, tra ja o bi p et naših sati, bez razlike bio n a koncu p resiječen ili ne prek id o m sjednice. Mi se d o ista s pravom divim o dubini i finoći sm isla za pravo što su ga posjedovali R im ljani, p ra ­ vo koje su p ren ijeli cijelom svijetu. No nem ojm o se p retv a­ ra ti d a n e vidim o da taj krasn i genij nagriza zloćudni de­ m on i da R im ljani nisu izloženi, kao naši N orm anđani, pravdaši i čangrizavci, n a m ilo st i nem ilost svome parničarsk o m raspoloženju. Ono je već bljesnulo u Ciceronovim p rep red en im o b ram benim govorim a. Pod C arstvom je bilo sudbonosno što je to raspoloženje obuzelo grad Rim iz kojeg su Cezari bili prognali politiku. Od jed n e do druge vladavine, ono je kao plim a n ep restan o raslo, bacajući p re d jav n o st toliko sporova da ih čovjek n ije m ogao sve p resu d iti. Da bi doskočio velikoj gustoći parnica. August im već 2. godine p rije nove ere m ora dodijeliti, to je s t iz­ g ra d iti fo ru m što nosi njegovo ime. P etnaest godina kasni­ je o pet je došlo do »zakrčenosti«, tako da se V espazijan p ita kako da se b ori p rotiv stalnog priliva tako b ro jn ih spo­ rova »da bi za n jih jedva m ogao d o stajati život parničara«. U R im u s p o četka II. st. procesi o d jek u ju posvuda: na F orum u, u su d ištu gradskog p re to ra p o k ra j libonskog p u ­ teal a*, u su d ištu negrađanskog (peregrinskog) p re to ra, * Ograda oko mjesta u koje je udario grom,

(op. p re v.).

izm eđu K urcijevog puteala i M arsijinog ograđen >g p ro sto ­ ra u Julijevskoj bazilici gdje se sk u p lja ju centum viri. A kazneno pravosuđe grm i istovrem eno n a Augustovom fo ru ­ m u, gdje p re fek t grad a provodi u djelo riječ pravde, u k a­ sarn i p re to rija n sk ih ta b o ra (Castra praetoria), u kojoj p re fe k t sudnice o d re đ u je disciplinske kazne, u vijećnici (Curia) gdje senatori u d a ra ju po onim a iz svojih redova ko­ ji su izvršili p ro p u ste u službi ili n a neki drugi n ačin n a­ vukli n a sebe lju tn ju , zatim n a P alatinu, gdje v lad ar u onom polukružnom dijelu svoje p riv atn e bazilike što su ga sto ljeća poštedjela, p rim a p ritu žb e o d cijelog poznatog svijeta. Tijekom 230 dana u godini za građanske m olbe, a kroz sve vrijem e za procese zločincim a, grad R im izgara od prav daške groznice, k oja obuzim a ne sam o p arn ič are ili optužene, već i njihove odvjetnike kao i gom ilu znatiželjni­ k a što se od gladi za skandalim a i želje da ču ju govorničke p re p irk e n ije satim a m icala iz sudbenog kruga. N itko n a tim sudskim ro čištim a nije im ao povlastica. Svi bi se za­ p uhali: p a rn ič a ri i svjedoci, suci i odvjetnici, a d a i ne spom injem o p risu tn e pro m atrače. No uđim o ra d ije u Julijevsku baziliku i p risu stv u jm o ra d u centum virskog pravo­ suđ a koje je ovdje izabralo svoje stalno sjedište. Od Sve­ tog p u ta što se proteže p o red toga spom enika, što ga je za­ m islio Ju lije Cezar, dovršio a poslije i re k o n stru irao August, penjem o se po 7 stepenica do m ram ornog trije m a što teče nakolo. Zatim p re k o raču jem o jo š dvije stube i do­ spijevam o do široke sale ko ju trid e se t i šest stupova od cigle obloženih m ram o rn o m oplatom dijeli n a tri lađe, od k o jih je ona najveća, sred n ja, osam naest m etara široka, a osam deset i dva m e tra duga. Na povišenim galerijam a p r­ vog k ata i u pobočnim lađam a lijevo i desno, sklonila se p ri­ su tn a publika, m uškarci i žene, koji nisu im ali tu sreću d a zauzm u m jesto s kojeg bi bili u neposrednijem dodiru sa strank am a, a u najvećoj blizini »Suda«. C entum vira, koji su tvorili sud, n ije bilo sto, n a što m ožem o pom isliti zbog njihovog naziva, već stoosam deset, podijeljenih u če­ tiri jasn o odvojene »komore«. Ovisno već o p red m etu koji m o ra ju rasp rav iti, oni zasjed aju bilo u odvojenim odjeljci­ m a, bilo u sve če tiri kom ore zajedno. U ovom e drugom slučaju, p redsjedavao bi im osobno p re to r (hastarius) n a im proviziranom p o d iju gdje s o bje 187

stran e njegove k urulske stolice sjedi sto osam deset sudskih p risjed n ik a. N a klupam a do njih o v ih nogu sjede parn ičari, njihovi jam ci, b ran itelji. To je p red stav ljalo »vijenac«. Po­ d alje sto ji puk. Ako bi odjeli djelovali odvojeno, onda bi svaki od n jih b ro jio če trd eset i p e t p risjed n ik a s jednim decem virom kao predsjednikom . Isti taj bro j i ra sp o red se po navljao četiri puta. K om ore (odjeli) su odvojene m eđu­ sobno zavjesam a ili zaslonim a. U jednom i drugom slučaju, m a g istrati i jav n o st su se tiskali m eđusobno tako da se govori o d v ijaju u zagušljivoj atm osferi. Kao vrhunac ne­ volje, ak u stik a je bila više nego jad n a, što je prisiljavalo od­ vjetn ik e da podvostruče napore, suce da povećaju pažnju, a slušaoce strp ljen je. Često bi grom ki glas nekog b ra n ite­ lja, ispun jav ajući široku halu, svojom jačinom zatom io rasp rav e u drugim odjelim a. Posebno se G aleriju T rakalu, konzulu iz 68. god. n. e., o bdarenom glasom izvanredne snage, događalo da izazove p ljesak publike iz drugih kom o­ ra, iz kojih ga n isu mogli vidjeti a i ne bi sm jeli čuti. A kao v rh unac svega, sada bi se jo š um iješalo i u n ajm ljen o odu­ ševljenje »pljeskača«. B estidni odvjetnici su, d a bi po uzo­ ru na L arcija Ličina ostavili u tisak n a p o ro tu a sebi po­ većali slavu, stekli naviku, ko ju je Plinije M lađi uzalud osuđivao, da ih vode sa sobom n a parnice koje žele dobiti. Jednog d ana k ad je u nazočnosti K vintilijana D om icije Afer držao o b ram beni govor čija se uzvišena riječ i m irn a o d m jeren o st m ogla ču ti u susjednom od jeljk u centum vira, uši m u odjednom zagluši p re k o m je rn a g ra ja što je do­ lazila iz toga pravca. Začuđen, o n zašuti. K ad se o pet uspo­ stavila tišina, o n n astavi n it svoga govora. Novi krici. S njegove strane, novi prekid. Zatim , ista igra po treći put. N a koncu je upitao tko govori u susjednoj sobi, i dobio odgovor: »Licino«. Tada, odbivši da i dalje zadrži riječ, izjavi: »Centum viri, n aše je um ijeće uništeno. Ali, uostalom , n ije pro p alo um ijeće vikača u sk lik a »bravo!«, oocpoxÀôrç, kako su ih zvali n a grčkom , n iti um ijeća gutača bravoa (laudiceni), kako su n a latinskom nazivali plaćene pljeskače, bud ući da im je govor obrane, bio d o b ar ili loš, a ko­ jem u su on i redom klicali, bila prava h rana. A n jim a je, uostalom , bilo ostavljeno n a volju da, ako hoće, izgube za­ n im an je za slučaj čim bi došao red na o dvjetnika s kojim ih n ije vezala pogodba. P ri tom oni nisu kršili u v jete svo­ ga ugovora, p a se od toga časa, sveudilj o staju ći nazočni188

m a, uzdržavaju od sudjelovanja u tekućem procesu i v ra­ ćaju se, za vrijem e sam og od ržav an ja sjednice, svojim om i­ ljenim razbibrigam a: p rim jerice onoj v rsti igre n a šahov­ skom p o lju prik azanom n a graffitim a, o tkrivenim tijek o m iskopavanja Julijevske bazilike n a nekoliko m ram ornih, p odnih kocaka. Ali pljeskači su sigurno bili i jed in i u dvo­ ran i koji se zabavljaju. M ožemo lako zam isliti ko ju m uku i p a tn ju je n a prav n i spor k o n cen triran im i savjesnim od­ vjetnicim a m oralo značiti vođenje p o stu p k a u sre d takve gungule, u nep rekidnoj graji, p o d rafalim a n aru čen ih kli­ can ja »bravo!«. Plinije M lađi se n a nekim m jestim a hvali d a je stvorio im e ta k o što je p re d centum virim a izgovorio svoje najduže, ali, kaže on, i n ajb o lje svoje b ra n ite ljsk e govore. M eđu­ tim , po cijen u kakve n apetosti d u h a i tijela! S tječem o do­ jam da se on tih govora, navraćajući se p re d k ra j k arije­ re na svoje početke u Julijevskoj bazilici, sjeća sam o sa strah o m , te da bi i za n jih m ogao reći, kao što je rek ao za svoj boravak u C entum cellae (Cività-Vecchia) p ri sudu što ga je T ra ja n bio uspostavio u svojoj villi: »Kojih li časnih dana! Ali, takođ er, kojih li teških dana! — V ides quam ho­ nesti, quam severi dies!« Mislio je p ri tom e na c a ra koji je m orao sam isp itati slučajeve što se tiču izravno njega ili su m u poslati iz p ro ­ vincija, a u tom je poslu bio izložen zam aran jim a od stra ­ ne običnih sudaca. U k o n k retn im slučajevim a odvjetnici bi sebi dali m aha, zavlačili p o stu p ak iskorištavajući njegove zam ršene propise, i, lutajući po gustoj šikari postupka, oči­ to su uživali do m ile volje. C ar ih je u nekoliko n av rata opom injao zbog te neum jerenosti, a n a k ra ju , s a trt njihovim bezrazložnim natezanjim a, on se ok ren e p rem a svom vije­ ću i pozva ga neka zaustavi ta n adm udrivanja. No m oralo je ipak proći jo š neko vrijem e p rije no što će zaključiti sjednicu i pozvati p risjed n ik e neka se uključe u čarobne zabave (iucundissim ae rem issiones) što ih je za n jih p ri­ pravio, koje im m ože p o nuditi tek u vrijem e večere. Obično se n ije događalo da ijed an od pozvanih n a sud zaboravi n a dužnu sm jern o st p rem a vladarevom veličan­ stvu. No p risiljen i sm o prizn ati da n ije baš uvijek bilo ta­ ko. K adšto su optuženi znali sasuti kletve n a cara, i tad a bi p red stav a careva d ijeljen ja pravde završavala doslovno rečeno »scenom«. Jed an O ksirinkov p ap iru s nam u svim 189

p o jed in o stim a opisuje jed n u tak v u scenu, k ad je Egipćanin im enom Apiano, zapravo alek san d rijsk i h im n azijarh i svećenik, im ao tu silnu sm jelost da je p rire d i ca ru K om odu koji ga je u pravo osudio n a sm rt. Tek što m u je c a r p ri­ općio sm rtn u p resu d u , Apiano zauzm e jed an skandalozno izazovni položaj. »Ali znaš li ti kom e se obraćaš? u p ita ga Kom od. — Svakako da znam , o braćam se jednom e tira ­ ninu. — Ne njem u, presiječe K om od, već caru. — D oista ne, p ob ije ga Apiano, tvoj otac M arko-Aureli je A ntonin je im ao pravo zvati se carem , je r je njegovao m udrost, p rezirao no­ vac i volio dobro. Ali ti, ti nem aš n a to pravo, je r si ti su­ p ro tn o st svom u ocu, na stra n i si tiranije, opačina i o k ru t­ nosti.« Tako se vlad aru dešavalo da ga kao običnog centum vira zagluše i iscrp u ne sam o b rb lja rije i svađe sudionika sudskih sporova, već d a ga povrh toga i vrijeđ aju ; i dok nas carski dvor p o dsjeća n a veličanstvenost Louisa XIV, ca­ rev sud, u njegovoj palači, svojim nas gužvam a tokom istan ­ čanih, bu čn ih i dugih p o stu p ak a podsjeća na fam ilijarn o st i g ra ju k o ja p ra ti dijeljenje pravde jednog paše što sjedi n a divanu u d v o rištu saraja. U ostalom , m a kako od čovjeka tražili da se po tp u n o une­ se u sp o r i m a kako vrlo često bili dosadni poslovi odvjet­ nika i sudaca, bilo je razdoblja u životu sen ato ra kad su o n i jo š m an je p rip ad ali sam i sebi. Bez dvojbe, od Augustovog vrem ena dalje, S enat je znatno sm a­ n jio b ro j svojih u običajenih zasjed an ja (dies legitim i). R aspu šten n a obvezatne praznike u m jesecu ru jn u i listo­ padu, u p re o sta lo m b i dijelu godine još norm alno bio saz­ van dva d ana u m jesecu, na kalenđe i n a ide; osim toga, Ce­ zarova zakonodavna d jelatn o st je dopuštala njihovoj da dri­ jem a. No, s vrem ena n a vrijem e m oralo se ra ču n ati s iz­ vanred n im zasjed anjim a, to više ispunjenim predm etim a, što su bila rjeđ a: n aro čito je treb alo ra ču n ati s onim zasje­ d an jim a k o ja je odredio ili odobrio vladar d a bi strašn im kaznam a, k o je je najviše volio donositi osobno, u d ario po p olitičkim p rijestu p im a. Tada bi za senatore (p atres) n a­ stup io p rav i robovski rad, tako d a im nije bilo drugog na­ čina kako izbjeći služenju tim senzacionalnim sazivim a do naći što b o lja o p rav d an ja za svoju odsutnost. S astajali su se u k u riji Ju lija Cezara čiji se p lan i di­ m enzije po svem u sudeći p o n av ljaju u D ioklecijanovoj re­ k o n stru k ciji i koja, p ro stiru ći se sam o n a 25,50 m etara

dužine i 67,60 širine, sadrži sam o tristo m je sta k o ja je treb alo rasp o d ijeliti n a tri podija, je d a n iznad drugoga, ko­ je je p ro feso r B arto li nedavno o tk rio ispod poda sta re c r­ kve S a n t’Adriano. Kao i prilikom značajnih zgoda, barem trećin a od sveukupnog b ro ja od šest sto tin a članova oda­ zvala bi se pozivu, tako m ora da su se tu stiskali isto kao i engleski P arlam ent u D om u lordova za vrijem e p rijesto ln e besjede. U n utra bi ulazili prvoga sa ta u danu, nakon žrtve i uvodnih m olitvi, a izlazili tek n ak o n sm rkavanja. A su­ tra , p re k o su tra i ostale dane započinjali bi to isto iz po­ četka. Oni sigurno ne bi mogli izdržati taj zatvorski režim , da im ured b e skupštine, ili jo š bolje običaj koji je u njo j vladao, n ije p re šu tn o d opuštao da po m iloj volji odlaze i dolaze, da po p o tre b i šm ugnu i da se poslije o pet pojave. A u dvorani se odvijao besko­ načni niz rasp rav a, prava poplava rječ ito sti i prepredenosti. U P linija M lađeg im a izvještaja s nekolicine za­ sjed an ja S enata pretvorenog u Visoki sud: zasjed an ja u ko jim a se p o jav lju ju prokonzul Afrike M arije Prisko i n je­ govi takm aci, k o ji su izvršili niz p ro n ev jera u svojoj službi; zasjed an ja k o ja su treb a la n a zahtjev cijele provincije po­ vesti istrag u i d o nijeti kazne za pro n ev jere Cecilija K lasi­ ka, bivšeg guvernera Becije. K ad to pročitam o, onda po­ činjem o žaliti sen ato re privezane za k u ru lsk i stolac. P rva p arn ic a kojoj je T ra ja n predsjedavao u svojstvu konzula tra ja la je od zore do sum raka, kroz t r i dana uzastopce. T ijekom jedn oga o d n jih, Plini je M lađi, koji je im ao da iznese optužnicu p ro tiv jednog od P riskovih pom agača, za­ drži riječ p u n ih p e t sati te n a koncu njegov u m o r postade toliko očigledan d a m u c a r u nekoliko n av rata sav jetu je n ek a štedi grlo i pluća. K ad je svršio svoje, K laudije M ar­ celino o d v rati u im e optuženog jed n im b ra n iteljsk im go­ vorom iste duljine. N akon p o sljed n jih riječi što ih je izu­ stio ovaj p o to n ji govornik, T ra ja n iz stra h a da noć ne p re­ kine treć u govoranciju, odgodi n astav ak za sutradan. Onaj drugi spor, u vezi s K lasikom , činio se P liniju M lađem , čija se uloga ovaj p u t svela sam o n a to da sluša i da d aje svoje m išljenje, m nogo podnošljivijkn od p rethodnog te o d ista »kratkim i lakim « {et circa C lassicum quidem brevis et expeditus labor). Da je bila laka, to jo š m ožem o zam i­ sliti, je r su Španjolci dobro p rip rav ili optužnicu i u n ap ri­ je d ob orili sve stavove obrane, objelodanivši intim no i be191

stid n o dopisivanje optuženoga, p ri čem u je od naro čite va­ žn o sti bilo jed n o pism o u k o jem u ovaj, m iješaju ći p ro ­ nevjere i ljubav, n ajav lju je jednoj svojoj ljubavnici sko­ ri p o v ra ta k k n jo j u Rim, izrazim a što ga o p tu žu ju bez po­ m ilovanja: »Raduj se! R aduj se! Dolazim ti slobodan kao ptica, je r sam već strp ao u džep četiri m ilijuna sestercija, uklonivši polovicu svojih p o tč in je n ih ___ «. No K lasikova p arn ica sigurno n ije bila k ra tk a , u n ato č očevidnosti činje­ nica u tv rđ en ih p rem a do kum entim a optužbe. Kao i u slu­ č a ju M arija P riska, zbog n je su održana tri za sje d an ja Se­ nata. P linije M lađi ju je, iako je šutio, n ap u stio isto kao i p re th o d n u , doslovno iznuren: »Možete sebi pred očiti, piše o n svome dragom K o rn eliju M inicijanu, naš u m o r nakon svih tih b ra n ite lj skih govora, rasprava, svih tih p rid o šlih sv jed o k a koje je trebalo isp itati, p o d ržati ili p o b iti n jih o ­ ve iskaze! (Concipere anim o po tes quam sim u s fatigatil)«. Mi to m ožem o p o jm iti, ali ono što nam o staje nepojm ljivo je s t činjenica d a su R im ljani podnosili taj iscrp lju ju ći sis­ tem ne pokušavši ga ra ste re titi n iti olakšati. M oram o li vje­ rovati kako su njihove glave i živci bili čvršći od naših? Ili da su se, izvježbavši se kroz je d a n vijek jav n ih čitanja, oboružali p ro tiv očaja, u m o ra i dosade? IV — JAVNA ČITANJA

Običaj javnog čitan ja, za kultiviranog R im ljanina m učne ali nep rek id n e brige i zanim anja, tako je jo š stra n našim o b ičajim a da je nužno dati nekoliko riječi ob jašn jen ja. Za znanstvenike i učene lju d e R im a tijekom dva stoljeća bilo je n epoznato značenje onoga što m i razum ijem o pod rije č ju »objaviti«, to je s t »publicirati«. Oni su sve do k ra ja R epublike k opije svojih d jelâ što su dijelili poznanicim a, izrađivali kod kuće ili u dom ovim a svojih zaštitn ika. Atiko, kom e je C iceron povjeravao svoje rasprave i tra k ta te , do­ sjeti se da u radionici što ju je bio sebi uredio o stvari pravi o b rt. U isto v rijem e m u Cezar, jed n ak o revolucionaran n a duhovnom kao i n a svjetovnom polju, olakša nalažen je m u­ šte rija osnivanjem p rv e državne knjižnice k o ju je Rim , po uzo ru n a on u u alek san d rijsk o m M uzeju, ik ad posjedovao; knjižnice čiju je g ra d n ju priveo k ra ju A sinije Polion i ko­ ja je, n e š to k asnije, izazvala m asovno o tv aran je knjižnica 192

po provincijam a. U m nožavanje jav n ih i gradskih knjižnica dovelo je do pojave m noštva knjižara-izdavača (bibliopolae, librarii). Novo zan im anje u sk o ro je dobilo i svoje prve zvijezde: p rije svega, p rip ad n ik e po rodice Sozije koje spo­ m in je H oracije i koji su otvorili p rodavaonicu knjiga i svita k a (volum ina) n a m jestu gdje V icus T uscus izlazi n a Fo­ ru m , p o k ra j kipa boga V ertum na, a iza K astorova hram a; zatim , tu je Doro kom u se išlo kupovati Tita-Livija i Seneku; p a T ripun, ko ji je trgovao s K vintilijanovom In stitu tio oratoria (Govorničko obrazovanje) i M arci jalovim Epigra­ m im a ; zatim su tu T ripunovi suparnici, K. Polije V alerijan i S ekundo nedaleko F o rum a m ira, te A trekto u Argiletu. Ti su trgovci, oboružani uvježbanom ekipom specijaliziranih robova prodavali svoje kopije prilično skupo: dva ili četiri sestercija oni traže za tek st k oji bi u naše vrijem e im ao ob u­ ja m od dvadeset stran ica fo rm a ta in-12, p et d en ara ili dva­ deset sestercija za jed an liber (knjiga), koji bi, prenesen u d anašnje analogne dim enzije, dosegao nepu nih četrd eset stran ica — no sav p ro fit koji su iz toga izvlačili oni čuvaju za sebe. Dok su n ajčešće zahtijevali da im se p lati za izvo­ đ en je tih kopija, ru k op is poznatog a u to ra ne bi čak n i ku­ pili, tak o da je njegovo re p ro d u cira n je bilo najviše n a što su p ristajali. A posebno su bili oslobođeni od u stu p a n ja bilo kakvih n ak n ad n ih prava au to rim a, budući da su stari zakonski prin cip i da solo cedit superficies, to je s t da svaki d o d atak ulazi u vlasništvo onoga čiji je kapital kom e se d o d atak p rid o d aje, p rav n i pisci već odavno protegnuLi i na pisanje, bez razlike obavljalo se ono n a p ap irim a (papyri) ili n a pergam enim a. Tako su se k n jižari obogaćivali oda­ šiljući p o cijelom sv ijetu stihove što ih »centurion pjevu­ ši u dalekom garnizonu«, a p rito m se pjesnik, zakopan u svojoj bijedi, od te dobiti n e bi ok o ristio nijednim nov­ čićem. U takvim u v jetim a je za početnike i za sirom ašne bilo sudbonosno k ad b i u hv atili p rilik u d a za vrijem e č ita n ja svoje proze ili svojih p jesam a izbjegnu zahtjevim a k n ji­ žara-izdavača (librarius), ili o pet da im n am etn u svoju vo­ lju — i to s toliko m an je ko leb anja što im je bilo p otpuno svejedno hoće li zbog toga u čin iti m an je privlačnim eventu­ alno izdanje koje im ionako n ik ad a n išta neće donijeti. S druge stran e je bilo p riro d n o što je carsk a vlast, koja teži za ko n tro lo m književnog stvaralaštva, ali se u jed n o i 23 R im u ra z d o b lju n a jv iše g u s p o n a c arstv a

193

p rotivi sablažnjivim sp aljiv an jim a književnih d je la kako ih je bio n ared io T iberije ili čak sm rtn im osudam a kojim a je D om icijan bio pogodio H erm ogena iz T arsa i njegove knjižare (librarii), više gledala da do istoga re z u lta ta dođe bez buke, zaobilaznim po stu p cim a, p rokušanim u dolini Nila. P refekti i p ro k u ra to ri, n am ješten i po javnim knjižni­ cam a, već su tad a im ali m oć da sum njive i opasne knjige, kojim a n ije dopušten p ristu p u o rm are za knjige, p re p u ste laganom ali sigurnom n e sta ja n ju . M eđutim , oni su sebi prisvojili m oć da n a sav glas hvale djela nak lo n jen a reži­ m u, ko risna za njegovu propagandu. Stoga se n e tre b a ču­ d iti što je Asinije Polion, čije se im e veže za p rv u rim sku knjižnicu, ubrzo, zajedno sa svojim pozivim a lju d im a da dođu slušati njegove G rađanske ratove, uveo običaj koji je i previše u skladu sa životnim p u tem pisca, ali i sa že­ ljom vlastodržaca da ne triju m fira prebrzo. Tako se iz te sim bioze svem oćnih izdavača i p o k o rn ih knjižnica rodilo ono čudovište što je od m ah sve više počelo ra sti, taj b u ­ dući bič književnosti — javno čitan je. U m odu su ga lansi­ rali računica politike i sam oljublje obrazovanih, te nem a toga što će ga od sad a u tom e zaustaviti. August je od sam og p o četka svoje vladavine revno išao n a ru k u o b ičaju javnog čitan ja, »slušajući s isto toliko dobre volje koliko i izdržljivosti one što ne sam o što su či­ tali stihove i pripovijetke već su držali i svečane govore i čitali dijaloge«. S tv ar se p o p rav ila nekoliko godina kasni­ je. K laudije, koji je n a nagovor Tita-Livija zabio sebi u gla­ vu da će n ap isati povijest, kočoperio se tim e što je reciti­ rao svoja poglavlja čim bi ih sastavio. Kako je bio prinčevskoga roda, dvorana bi bila d upkom puna. No kako je u jed n o bio sram ežljiv i m ucav, jed n o m prigodom iznenada za vrijem e jednog takvog čitanja, dogodilo se da se pod salom nekog debelog slu šatelja srušila klupa i izazvala salve sm ijeha nepredviđene dnevnim redom , o n je naglo preki­ nuo s tim da sâm sebi bude čitačem . Od sada p rista je sa­ m o na to da m u m u k o trp n o sastavljene um otvorine čita ne­ ki oslobođenik svojim uvježbanim glasom . A k ad je kasnije preuzeo C arstvo, u svojoj je palači p rija te ljsk i pružao go­ stoprim stvo čitan jim a drugih pisaca, p re sretan , uostalom , d a m ože kao p riv atn a osoba po h itati, kad bi za to uhvatio slobodnog vrem ena, n a m jesto čitan ja gdje bi, kako je to jedn om napravio konzularu N onijanu, iznenada banuo 194

p re d slušateljstvo, zapanjeno od te neočekivane časti. A i D om ieijan je, p o kazujući stra stv e n u sklonost p re m a po­ eziji, rado i često znao javno čitati svoje stihove. P ostoji v jero ja tn o st da ga je H a d rija n u tom e oponašao. No u sva­ kom je slu čaju sigurno da je on definitivno ustoličio javno čitan je odredivši isključivo za tu u p o tre b u jed n u zgradu, A thenaeum , v rstu m alog k azališta što ga je za svoj novac dao izgraditi, n a žalost n a zaboravljenom m jestu , i za što su m u podanici ostali zahvalni je r tim e kao d a se odlučio konačno štititi »slobodne u m jetnosti« u školi dosto jn o j njih: ludus ingenuarum artium . Istin u govoreći, izg rad nja A thenaeum a je bila sam o po­ kazatelj važnosti ko ju su jav n a č ita n ja stekla u g rad u Ri­ m u, preplav ljen o m odjednom m o rem talenata. Ona n ije značila nek u novinu u g rad ite ljstv u već se jednostavno, kao državna zgrada, nastavila n a niz dvorana već odavno ispu ­ n jen ih b rbljiv o m grajom . Uz to je svaki obrazovan čovjek, čim bi donekle m alo bolje stajao, im ao na u m u u v lastitoj kući u re d iti auditorium , p ro s to riju n am ijen jen u isključivo čitanju. N ije se neki p rija te lj P lin ija M lađeg bacio laka srca u taj ogrom ni tro šak , tak o p rim jerice K alp u rn ije Pizo, a tak o đ er i T itinije K apito. Od jed n e kuće {domus) do druge, d ek o r se n ije nim alo razlikovao. Uvijek je tu podij na koji sjeda pisac-čitač što se za tu p rilik u svečano u re ­ dio, zagladio kosu, obukao novu togu i u k rasio p rste svim svojim p rste n je m sprem ivši se da zavede slu šatelje ne sam o kvalitetom svojih n ap isa već i n aočitošću držanja, milošću pogleda, skro m nošću naglašavanja i blagošću m odula­ cija. Iza njega vise zavjese koje o stalim a u p ro sto riji sk ri­ vaju uzvanike što ga žele slu šati a da p rito m ne b u du viđe­ ni, m eđu k o jim a je, p rim jerice, i njegova žena. P red n jim je p u b lik a k o ju je pozvao pozivnicam a otp o slatim kućam a {codicilli), pub lika k o ja se dijeli na onu što sjedi u prvim redovim a na stolicam a s leđnim naslonom {cathedrae) i onu n a klu p am a što tvore ostale redove, kojoj su sluge zaduženi da d rže re d podijelili p ro g ram p rire d b e {li­ belli). U svem u tom e je bilo režije n ed o stup n e baš sva­ kom džepu. S irom ašni pisci ovisili su o do b roj volji boga­ taša. Velikaši su, kao p rim jerice T itinije K apito, p o tak n u ti n ajb o ljim d ru g arsk im duhom , rad o posuđivali svoj audi­ torium . M anje darežljivi, no zato p ra k tič n iji bogatuni su ih izdavali uz naplatu, tako da Juvenal žigoše poslovne poteze 13“

195

koje su poduzim ali neki od tih šk rtica s m askom Mecene, tražeći ogrom ne svote novca za k ra tk o tra jn u ra d o st što je može p ru žiti njegova p rljav a p ro sto rija i kukavno po suđe­ no pokućstvo. Osim toga, au ditorium je za javno č ita n je bio neophodan sam o onda kad se njim e h tjelo ostav iti u tisak i stvoriti povoljno m išljen je kod p ro m atra ča. Oni tankoćutniji, s već stvorenom rep u tacijo m , više su voljeli ogra­ ničeni b ro j, po tan k o ću tn o sti sebi sličnih slu šatelja. Plin iju M lađem se, prim jerice, sviđalo da na svoja č ita n ja po­ zove šačicu p rija te lja koje bi sm jestio u blagovaonicu (tri­ clinium ), jed n e polegnuvši n a postelje, koje su dio stalne oprem e blagovaonice, a druge n a stolice što bi posebno za tu p rilik u dao donijeti. A što se tiče onih sirom ašaka koji n isu posjedovali triclinium i k o jim a je n ed o stajalo novca za un ajm ljiv an je, i oni su, u n ato č svem u, uspijevali po ka­ zati se. Tek što bi p rim ije tili neko o k u p ljan je ljudi, čiju su pozornost, ako n išta drugo, h tje li sv ratiti na sebe, um iješali bi se u gom ilu i bez obzira n a to da li se našli n a Forum u, pod nekim p o rtik o m ili u sre d m noštva u term am a, nepoko­ lebljivo vi razm otali svoj ispisani svitak (volum en). Č itanje (recitatio) je, dakle, osvojilo ulice, p a se zato p ri istraživa­ n ju svjedočanstava iz toga vrem ena vrlo brzo dolazi do u v jere n ja kako su javno čitali svi, u svako vrijem e i bi­ lo što. Svako je doba, bilo ju tro ili večer, bilo kao da je zim ­ sko. Zacijelo je čovjek, ako je težio za širokim b ro jem slušalaca, gledao izbjeći tople m jesece kad su m nogi R im ljani odlazili na ladanje. No ako je veću važnost pridavao kvali­ teti nego k van titeti, topli m jeseci b i bili pogodniji za okup­ ljan je elite, tak o da je i P linije M lađi »čitao« u kolovozu je r se nadao da će m u o d m o r od pravničkih poslova p ru žiti veću slobodu duha i, štoviše, m ogućnost da sudrugovi s o dvjetn ičk ih klupa svojim prisustv ovan jem počaste »audi­ torij«. Isto tako se veći dio čitan ja zbivao tijek om popodneva, kad su poslovni lju d i nanovo mogli raspolagati svojim slobodnim vrem enom ; ali bilo je i onih nezasitnih kojim a popodne nikako nije dostajalo da izlože svoja rem ek-djela i kojim a je godilo d a svoje uzvanike zadrže i čitav dan (to tu m d iem im pendere), a d a ne govorim o o su trašn jem ili još i p re k o su tra šn je m danu. S ada kad smo vidjeli s kojom su se poslu šno šću besposličari podvrgavali neobvezatnoj p reo p terećen o sti slušanja, sigurno se više ne čudim o onom 196

obvezatnom dijelu opterećenja koji je p ad ao n a članove su­ da i Senata. Istin a je da su se p risu tn i ponašali kom otno kod svoga dom aćina i da su u svoju revnost vrlo često znali o d jen u ti više ili m anje p risto jn e oblike n eh a ja i nepažnje. U svojim pism im a Plinije M lađi p reb ire po anegdotam a iz k o jih na dugačko i široko saznajem o o drzovitosti publike. Dogo­ dilo se, na p rim je r, da tijeko m izvjesnog m jeseca tra v n ja čitan je (recitatio) n ije izostalo je d a n jedini dan, tako da slušaoci to više n isu mogli izdržati. M ehanički su nastavljali dolaziti n a skupove, no tu bi za vrijem e č ita n ja vodili p ri­ v atne razgovore ili su se, zadovoljni što su se bili pokazali, povlačili p rije svršetka, jed n i oprezno i krišom , a drugi »samo što ne bi zalupili vratim a«, p ro sto d u šn o i bez sra­ m a. Jednom p rilikom P linije M lađi, stigavši p rek asno u p rep u n i auditorium , p rim ije ti s gordošću pom iješanom zbunjenošću da je njegov dolazak, podsjetivši p risu tn e n a p risto jn o st, naglo p resjek ao njiho ve m eđusobne ša­ le i kao čaro lijo m ponovo uspostavio tišinu. Drugi p u t naiđe n a slu šatelje koji su se, pazeći da b ar p rividno sačuvaju znakove dobroga odgoja, uzdržavali da ispuste bilo kakav glas. No tim e oni nisu n išta m a­ n je pokazali p o tp u n u n ezain teresiran o st i hladnoću k oja graniči već s bezobraznošću, ako već n isu iskoristili zgodnu p rilik u i p re p u stili se o bam rlo sti kraćeg drijem eža. Tako jednom , za vrijem e čitan ja (recitatio) n a kojem u se m eđu p risu tn im a našao i Javolen Prisko, glasoviti prav ni stru ­ čnjak, od koga je pisac, p rije razm otav anja svoga svitka (vo­ lu m en ), kao najvišeg p risu tn o g uglednika, a u skladu s p ro ­ tokolom , htio zatražiti dopu šten je da počne s čitanjem : »Želiš li da počnem , Prisko, {Prisce iubes?)«, a Javolen Prisko, kao da se naglo probu dio ili kao da je lutao n a tisu ­ će m ilja daleko od toga m jesta, naglo i nasum ce odgovori: »Ma ne, ja n iš ta n e želim — Ego vero non iubeo«, n a što se razlijegoše salve sm ijeh a a jad n i čitač izgubi sigurno po­ našanje. Na drugim p rire d b a m a uzvanici b i se p retv arali kao d a slušaju, no njihovo bi držanje opovrgavalo njihovo hinjenje. Tako su oni p re d n ajljep šim dijelovim a neke knjige izbrušene sv ak o jak im d o tjeriv an jim a o stajali u k rućeni u nepom ičnosti kipa, u p rezirn oj i nenazočnoj tro m o sti, bez očito van ja bilo kakvog vidljivog znaka razum ijevanja, bez 197

ikakvog p o k re ta rukom , m ican ja usana, m eškoljenja. A ako su se ti p o k reti i mogli p rim ije titi »bio je to znak da im je već do sta sjedenja«. Plinije M lađi, koji nam je dao opis tog nijem og prizora, ozlojeđuje se na pom isao d a su te iz­ dajice u tro šile cijeli je d a n dan da bi ranile pisca čiji su poziv jed n o m bile prihvatile i u sm rtnoga n e p rija te lja p re­ tvorile nekog kom u su još kod dolaska bili intim nim p rija ­ teljim a. No sposobnost pažnje im a svojih granica čak i kod R im ljana, a u svim jezicim a rje č ito st na k ra ju k a tk a d p re­ lazi u dosadu. Zacijelo, od stra n e a u to ra bilo je nerazum ­ n o da ljep o te djela, kojim a zam or i dosada p o stu p n o odu­ zim aju svježinu, izlaže dužini cijelog jednog dana. A ne­ p restan o održavanje čitan ja (recitatio) moglo je m učninu na k ra ju izbjeći jedino ravnodušnošću. U m jesto da p o tak n u ljubav p re m a književnosti, jav n a su čitan ja bivala uzrokom prezasićenosti književnošću od k oje su, na k ra ju , vrlo često p rije odvraćala nego li p rivlačila one čije su strp lje n je do­ vodila do k ra jn jih granica i koji su, zijevajući, m orali po­ dleći p re d ponavljanjem tih ja k ih doza. Ali ono zbog čega im je ra sla zarazna m oć je st činjenica da, radi ublažavanja m onotonije čestih recitacija n isu izm udrili n išta drugo do tih neskladn ih književnih program a. Za ta č ita n ja su sve tem e i svi radovi bili dobri. Georges D uham el je napisao stran ice prožete gorkom i poraznom ironijom o zbirkam a am eričkih ploča što nem ilosrdno, bez ikakve m ilosti da se sam o b a r n a k ra tk o zaustave, sru č u ju potpuno razdešene arije: B eethovenovu sonatu neposredno ispred plesnog r it­ m a jazza, neki o perni p rizo r nakon Siegfridove sm rti. Da­ kle taj se »prizor iz B udućeg života« već odigrao u prošlo ­ sti, p re d T rajanovim i H adrijanovim očim a. Z am ijenite m e­ hanizam glasom , a glazbu književnošću; dobiveni kaos ne­ skladnih zvučnosti je sam a pozadina javnih čitanja. Od­ vjetnici su tu ponovo iznosili svoje obrane, a političari svoje govore. L judi iz o tm jen ijeg društva, koji za života n i­ su nikad pisali osim kad je trebalo ispuniti profesionalne ili o biteljsk e dužnosti ili p ak održati društvene veze, nisu se u stru čav ali da na ovom e m jestu ponove p o sm rtn e go­ vore, svoje početne korake, k oje su već bili jednom izrekli nad p o sm rtn im ostacim a pokojnika i na koje ih je navelo srodstvo s tim pokojnikom . A što se književnika tiče, oni su isticali i n a jm a n ji svoj sastavak i u svakoj se p rilici po­ kazivali neum ornim a. U prozi, kad je došao kraj branitelj-

skim i svečanim govorim a, izlagali su povjesnice k o je su bile prihvaćane to bolje što su se ispričani događaji zbiva­ li u daljoj p rošlosti, toliko dalekoj da n itk o u dvorani n ije treb ao pocrvenjeti. U stihovim a b i se zbrkano slušale šale P linija M lađeg i zvijezdoznalačka um ov anja K a lp u rn ija Piza, elegija Pasena Paula, S tacijeva Tebaida i m onotona, duga n a b ra ja n ja o trca n ih ep opeja što su se hranile opona­ šan jem već poznatih epo peja i odjecim a vergilijevskih ep o ­ peja, u sm islu one »Nad m rtv im R acineom m noži se Campistron«*: našlo se tu spjevova o H erkulu, o Diom edu, pa u rla n ja kroz »Labirint, m o re u koje se sunovraćuje m ladi Ik a r uz lom ljavu leteće naprave«; tom u tre b a p rid o d ati du­ gački niz trag e d ija bez dekora i kom edija bez glum aca. Ta­ ko su se raznolikosti iz književnog stvaralaštva nizale jed n a za drugom isp red trib in e sa slušateljstvom (auditoria) na isti način kao što se danas svaštice glazbene proizvodnje u b eskonačnost v rte n a gram ofonim a. I uzalud P linije M lađi pokušava da se ob m an ju je d a su vježbe u kojim a su d jelu je i zbog čijeg je u sp jeh a ponosan, odlične i korisne, i uzalud m u želja da sam sebe u v jeri k a­ ko ga ponovno objavljivanje njegovih b ra n ite ljsk ih govo­ ra p u tem jav n ih č ita n ja potiče d a ih d alje p o p rav lja i u sa ­ vršava, te da će im zbog toga k ritik e što se tijek o m č ita n ja (recitatio) o b a ra ju n a svako djelo izbrisati m rlje. Sve su to sam o slabi izgovori, isk ren i doduše, sve su to dom išlja­ n ja, uostalom duhovita, razm aženoga d je te ta koje se ne m ože u tje šiti zbog gub itk a svoje om iljene igračke ili zabra­ ne da se n jom e igra. Ti m ršavi probici, te slučajne pred n o ­ sti neće zn ati ukloniti poteškoće, o pasnosti i zla što ih je, već od sam og p očetka javnih čitan ja bio p red o sjetio Horacije. K ako bi se p je sn ik užasnuo da se v ratio n a zem lju sam o sto godina nakon svoje sm rti, kad su javn a čitan ja svuda oko sebe stv arala p ustoš ko ju je on bio sam o n aslu ­ ćivao! U to vrijem e su ona b ila n a p u tu da izvrše nedjela jed n e čisto form alne naobrazbe. Već je sam a navika da se piše, zatim i čita n a svicim a (volum ina), čije je razm otavan je dopuštalo da se svaki p u t sasluša sam o jed an odlom ak i da se n e ulazi u ono što im a doći n iti se vraća u prošlo, rascjep kala, razm rvila kom poziciju rim sk ih djelâ do te * Jean Galbert de Campistron, franc, dramatičar (1656—1723), sla­ bi oponašatelj Racinea, ( o p . p r e v . ) -

199

m jere da n ajb o lja od njih, p rosudim o li ih p re m a našim vlastitim zahtjevim a, više ili m an je p a d a ju pod u d a r p ro ­ sudbe što ju je K aligula bio fo rm u lirao govoreći o Seneki: p ijesak bez vapna (arena sine calce). Javna č ita n ja n a ko­ jim a je pisac treb ao izazvati i održati b u dnim zanim an je pu b like ne ljepotom ra sp o red a već bljeskom d etalja, uči­ nili su štetn o st volum ena jo š težom i ubrzali žalosni razvi­ ta k n a čijem je koncu neizlječivo izopačeni u k u s opažao sam o efektne bu jice riječi, te duhovitost izrečenih m isli {sententiae). Osim toga, jav n a su čitanja, izdvajajući d jela kojih bi se dočepala iz njihovog priro d n o g okružja, n p r. go­ vore o b ran e iz sudnica, političke govore iz V ijećnice (Cu­ ria), trag e d iju i k o m ed iju iz kazališta, im ala za konačni učinak slab ljen je veza koje su književna djela jo š m ogla vezati za život, a ujed n o je iz n jih bila o d stra n je n a lju d ­ ska stv arn o st izvan koje nem a rem ek-djela. I konačno, štetnošću ko ju su u sebi n osila i u čiju zlokobnost čovjek antičkog doba nije n išta m anje sum njao nego čovjek m o­ dernog, štoviše današnjeg vrem ena, javna č ita n ja prid o n i­ jela su tom e da se pod njihovom navalom u n išti sam a k n ji­ ževnost. S jed n e strane, zadovoljavanje sam o lju b lja ko­ jim su jav n a čitan ja ispunjavala književnike sve ih je više i više odvraćalo od viših težnji no što su neposredni, do­ sta grubi, ali uostalom , zavodljivi uspjesi, što su ih pisci vidjeli u o d obravanju slušateljstva (aud ito riu m ), takvog slušateljstva k o je se sastojalo od p rija te lja što su hinili oduševljenje ili h tjeli biti uslužni i kolega koji oček u ju da im se istom m jero m uzvrati. K ad je u R im u javno čitan je p reraslo u običaj kao prvenstveno zanim anje i gotovo is­ ključivi p re d m e t učenih ljudi, vidim o kako se književnost odriče svoga dostojanstva i gubi na ozbiljnosti. Visoko društvo je u tom e vidjelo svakodnevnu, uobičajenu stvar čija se nep atv o ren o st tim više kvarila što se više p ro širi­ vao kru g lju b itelja. I sam i uzvanici su željeli pozivati, p a kako se svatko peo na podij, slušatelji su se na k ra ju p re­ tvorili u književnike. P rividno je to bio triju m f književ­ nosti. No, zapravo, bila je to p o b jed a slična Pirovoj. Od tre n u tk a k ad je počela b ro jiti toliko književnika koliko publike, danas bism o rekli toliko pisaca koliko čitalaca, i kad ih je m eđusobno počela m iješati i zam jenjivati jedne s drugim a, književnost se n ašla osuđena na p ro p ast, ugu­ šena od zloćudnosti svoga tum ora.

TREĆE POGLAVLJE

P R IR E D B E I — »PANEM ET CIRCENSES«

Svakom e je poznat Juvenalov bijesni, dugi govor pro tiv njegovih suvrem enika, »degenerirane ru lje Rem ove djece«, ta lak onska op tužba što više b ru ji p rezirom nego li lju t­ njom . »Od onoga časa kad je nestalo prav a glasa koje je nekom prodavao, taj grešni narod, što je nekad dijelio moć, snopove pruća*, legije i sve ostalo, sada još želi sam o dvije stvari n a svijetu: k ru h a i igara, . . . duas ta n tu m res anxius optat panem et circenses.« Ma kako slavni bili, ipak sm atram o p o treb n im ponoviti te stihove na početk u poglavlja koje je cijelo u njihovom znaku, je r oduzm em o li im žestinu p ogrde koja prži kao užareno željezo i k o ja odzvanja kao n ajljep ši republikanski krik ispu šten za vrijem e C arstva, ti stihovi bilježe neospor­ nu i suverenu činjenicu i izražavaju istin u povijesti koju će 40 godina k asn ije F ronton izreći m irnoćom m u d rac a što se našao p re d onim što je bilo tako očigledno: »Samo su dvije stvari koje zanim aju rim sk i narod: p re h ra n a i p re d ­ stave (populum R o m a n u m duabus praecipue rebus, annona et spectaculis, teneri).« Carevi su zapravo na sebe preuzeli to da ga h ra n e i za­ bavljaju. D ijeljenjem k ru h a pod M inucijevim trijem om , svakog m jeseca osiguravali su naro d u k ru h svagdašnji. * Lat. f a s c i s — svežanj pruća sa sjekirom u sredini kao znak vladalačke moći i najviše državne časti, ( o p . p r e v . ) .

201

P redstavam a koje su m u nudili u različitim v jersk im i lai­ čkim p ro sto rim a, n a F orum u, stadionu, u kazalištim a, am fi­ te a tru , nau m ah ijam a, isp u n jav aju i sk ra ću ju m u dokolicu, te ga s neprek idno produžavanim zabavam a drže stalno u p o k retu , č a k i onda kad bi n astu pile m ršave godine i k ad su ih p razn e državne riznice prisiljavale da razum nije p o stu p a ju sa svojom darežljivosti, carevi se d o v ijaju kako p ru ž iti n aro d u što više svečanosti k ojih n ijed an n aro d ni­ jed n e epohe nije, kao oni, vidio u tako velikim razm jerim a. No, poslužim o se ra d ije k alen d arim a koje je sačuvala epigrafija. Uz pojedine d atum e oni spo m in ju svetkovanja rim skog naro da. Svaki stu p ac je tu p re trp a n prazničkim danim a. Im a dana koji ističu r a s t M jeseca, kao dvanaes ta k ida, polovica kalenda, četv rtin a nonâ: sveukupno, dva­ deset i dva dana. N a javne svetkovine (feriae publicae), ko­ jih se tra d ic ija gubi u m rak u latin sk ih izvora i k o ja se n a­ stavlja, sve do u vrijem e C arstva, o tp ad a četrd eset i p et dana: Lupercalia u veljači, Parilia, Cerialia, Vinalia u trav ­ n ju ; Vestalia i M atralia u lipn ju, devetnica Volcanalia u kolovozu. S atu rn alije se p ro težu od 17. do 24. prosinca. Im a igara (ludi) što su svršavale istoga dana k ad su i zapo­ čete; od 19. o žu jka i 19. listopad a su dani održav anja kavalkade; 25. trav n ja, u okviru ig ara Robigalia, dan u trk iv a n ja u vrećam a; za Consualia, 21. kolovoza i 15. pro sin ca, su pred v iđ en a trč a n ja i u trk iv a n ja n a m azgam a; d an takm iče­ n ja u ribolovu s udicom ili ludi piscatorii p a d a ju n a 8. lip­ nja; konjičke trk e , equus october, n a 15. listopada, zatim ludi m artiales n a 1. kolovoza, a ro đ en d an A ugusta, osniva­ ča novog režim a, n a 23. ru jn a; čem u treb a d o d ati godišnji­ ce ro đ e n ja (dies natalis) i stu p a n ja novoga cara n a vlast (dies im perii), čiji su se d atu m i m ijen jali već p re m a poje­ dinoj vladavini, te veličanja njegovog p reth o d n ik a, što po­ većava zbroj za jo š dvanaest dana. I konačno, bilo je zna­ ča jn ih ciklu sa igara, k atk ad konjičkih, k atk ad prikazbenih, a neki p u t i konjičkih i prikazbenih zajedno. N jih je u teškim časovim a svoje povijesti bila uvela R epublika u čast bogova, p a ih je d alje am b icija d ik tato ra i politika Cezara tre b a la sam o uvećati; to su ludi Rom ani, igre u tem eljene 366. god. p r. n. e., što se sad a p ro tež u od 4. do 19. ru jn a; ludi plebei koje se, pojavivši se izm eđu 220. i 216. god. pr. n. e. o d ržav aju o d 4. do 17. studenog; ludi Apollinares koje d a tira ju o d 208. god. p r. n. e. i koje se od vijaju od 6. do 13.

srp n ja; ludi Ceriales, u tv rđ en e 202. god. p r. n. e., um eću se izm eđu 12. i 18. trav n ja; ludi M egalenses, zavjetovane Ve­ likoj m ajci idskoj 191. god., kad je posvećeno i njezino sve­ tište na Palatinu, o d ržavaju se svake godine izm eđu 4. i 10. trav n ja; ludi Florales — božicu tih igara (Floru) počeli su redovno slaviti, po svem u sudeći, te k o d 173. god. p r. n. e. — pod posebnim u v jetim a se o d ržav aju od 28. tra v n ja do 3. svibnja; ludi Victoriae Sullanae, kroz koje izbija S ulina želja da ga slave kao boga, igre su što su se održavale od 27. listo p ad a do 1. studenog jo š d vjesta godina nakon n je ­ gove sm rti; ludi V ictoriae Caesaris, bile su igre k oje su svake godine o d 20. do 30. s rp n ja nastavljale po d sjećati R im ljane na osvajačke pohode n ad G alim a i koje su, 45. god. p r. n. e., u p o tp u n ile četiri godišnja svetkovanja u Farsali, Zeli, T h ap su su i M undi; i n a k ra ju , ludi Fortunae re­ ducis koje je August po svom m irotvornom državnom p ro ­ tu u d a ru uveo 11. god. p r. n. e. i koje su ispunjavale raz­ d o blje od deset dana, izm eđu 3. i 12. listopada. Ponovim o u k ra tk o : svaki od dvadeset i dva dana pose­ bice se i obvezatno svetkovao; zatim , četrd eset p et d an a je otpad alo n a feriae publicae; dodajm o dvanaest jednodnev­ n ih igara (ludi); do dajm o sto tri d an a igara g ru p ira n ih u duže ili k raće cjeline; zb rojim o li to n a brzinu, i zanem a­ ru ju ći neke dv o stru ke slučajeve k ad se dvije svečanosti p o d u d araju , kao p rim jerice 8. lip n ja podvojen izm eđu V e­ stalia i ludi piscatorii, dolazim o do slijedećeg m atem a­ tičkog rezu ltata: n a obvezatne p razničke dane u carskom e R im u o tp ad a više od polovice godine, s tim da je b ro j 182, koliko iznosi n aš zbroj, sam o m inim um koji se stalno p o ­ većava. Zapravo, kako m nogo p u k o tin a im a u našem raču ­ nu! Nism o raču n ali Atisove svečanosti što se odvijaju dva p u ta u m jesecu ožujku: jednom je to quatriduum ro đ e­ nja, žrtve sm rti i u sk rsn u ća boga, Kibelinog praoca, to je s t canaphorie, dendrophorie, sanguis i hilaria, a drugi p u t to je p ro cesija do rijeke Almo, gdje bi 28. ožujka bio o k up an idol Velike m ajke. Osim toga, ostavili sm o po s tra ­ ni svečanosti u p red građim a u kojim a je rim sk o p u čan­ stvo oduševljeno sudjelovalo, počevši od poljskih gozbi stavljenih pod za štitu Anne Perenne, do latinskih, zakonski određenih blag d an sk ih dana n a v rh u A lbanskih gora. Isto sm o tako zanem arili cerem onije koje su, ne zahtijevajući od države ni fin an cijsk u pom oć ni n jen u odgovornost, pot203

p uno legalno uživale nak lon ost rim skog narod a; one b i se održavale oko svetilišta u p o jed in im kvartovim a, u kapela­ m a stran ih , ali dopu šten ih religija, u školam a (scholae) stru k o v n ih u d ru žen ja i kolegija; zatim , nism o uzeli u ob­ zir cerem onije k o je je država n am etn u la svojim vojnicim a i čiji popis je nedavno o tk riv en u nu m idijsko j Tebesi i D uri n a E u fratu , a k o jim a je gradski p u k m ožda im ao p ra ­ vo p risu stv o v ati u p re to rsk im tab o rim a (Castra Praetoria) k ao n a slavnim vojnim kom em oracijam a i poučnim očito­ van jim a o d an o sti k ru n i. O sim toga, spom enuli sm o sam o obične godine, dok je bilo i onih izvanrednih čiji se n o r­ m alni p ro g ra m m iješao s četv eroljetnim cikličkim vraća­ n jim a. I, konačno, m orali sm o zbog vladareve fan tazije ko­ ja b i ih iznenada u v rstila u kalend ar, p re šu tje ti, izm ičući tim e bilo kakvom čvrstom p ro raču n u , svečanosti čije su održavanje carevi propisivali p o v rh ostalih, i zbog čije neočekivanosti je i zanim anje za n jih bilo veće, a koje su rasle zajed n o s blag ostan jem vladavine: spom enim o sam o triju m fe za koje se c a r založio da m u ih p rire đ u je Senat; i zatim n a tje c a n ja k o ja bi najavio neočekivano; n aročito m unera ili g lad ijato rsk e gozbe. Dakle, ono što sm o m i ispu­ stili u našo j statistici, opet sm o pronašli; i u k ra jn jo j lini­ ji, m oram o p rik az ati činjenicu da u ovo doba u koje smo se p ren ijeli, im a vrlo m alo rim sk ih godina u k o jim a na jed an ra d n i dan ne bi pali jed an ili dva praznička dana. II — ISPUNJAVANJE DOKOLICE

N a prvi pogled u tom e zak ljučku im a nešto zapanjujuće. K ad bolje razm islim o, uviđam o da je on neizbježna poslje­ dica političkog i društvenog ra s ta koji je doveo gospodare C arstva do toga da se, p ro širu ju ći ih, posluže svečanosti­ m a koje je nekoć u Rim uvela religija, kako bi u čvrstili svoju v last n a d m asam a što su, slegnuvši se u grad, o k ru ­ živale njihovu palaču. U zam etku svakog od rim sk ih blagdana nalazi se više ili m anje p ris u tn a religija. Ona izran ja na po vršin u iz d rev­ nih svečanosti koje R im ljani n e bi n ikad p ro p u stili svetko­ vati, ali koje više n isu razum ijevali i kojim a su zaboravili sm isao i povod. Tako se 8. lip n ja n atjecan je ribolovaca s udicom , k ojem je predsjedavao osobno sam g radski p re to r.

svršavalo prženjem ribe na V ulkanskoj stijeni, što su p je ­ snici sasvim nepjesnički p retv o rili u uživanja, ali jedna Festova bilješk a izjednačuje to p ržen je — što je nem oguće o spo riti — sa žrtvom kojom se zadovoljavao bog V ulkan kao zam jenom za lju d sk e žrtve: pisciculi pro anim is h u ­ manis. Isto se tako 15. listopada n a F orum u održavala u trk a k o njim a čiji ishod u k azuje n a n je n e prv o b itn e pobude. Teško trk ač u — pobjedniku! M arsov svećenik (fla m en ) ga je žrtvovao odm ah nakon što bi odnio pobjedu. Njegova se k rv dijelila n a dva dijela: je d a n bi se odm ah p rolio u sjed ištu kraljevskog dvora {Reginae), dok se drugi slao V estalkam a koje bi ga sprem ile kao rezervu za godišnja očišćenja. Što se glave tiče ko ju bi odsjekao svećenik što prin osi žrtvu, za n ju su se m eđusobno borili stanovnici Svetoga pu k a i S ubure s istom žestinom kojom se danas divim o kod sienskih »contrada« (uličnih borbi), za »palio« (skupocjenu tk an in u za pob jed n ik a u trkam a), k ad se još i ne zna kojem će k v artu p rip asti čast da n a zidu jedne od svojih građevina izloži trofej »listopadskog konja«. Zna­ čenje tih čudnih o b ičaja p o staje jasn ijim čim posegnem o za dalekim razd obljim a njihovog nastan k a. Latini staroga R im a bi, nakon p o v ratk a iz ratn o g pohoda koji je svake go­ dine započinjao u proljeće i svršavao u jesen, ponudili bo­ govim a trk u kao čin zahvalnosti; i tad a bi im žrtvovali po­ bjedničkog k o n ja da bi pro lijev an jem njegove krvi p roči­ stili a njegovim k o stu ro m kao fetišem zaštitili Grad. U tim p radavn im običajim a od m ah nazirem o ritu al p re ­ daka. Dakle, religija, iako m an je vidljiva, n ije bila m an je p risu tn a u novijim igram a koje je R epublika, prizivajući u pom oć Olim p u danim a krize, uzastopce ustanovljavala u čast Ju p itera, Apolona, C erere, Kibele i Flore, i čiji će broj k asnije d ik tato ri povećati igram a u čast v lastitih po­ bjeda kako bi ih, s n jim a i sebe, uzdigli n a sasvim n ad lju d ­ sku razinu. Pom oću b o rb a i trk a , dram sk ih pred stav a i tri­ jum falnog p u rp u ra , h tjelo se ne sam o obradovati bogove, već i p risv o jiti njihovu energiju, tren u tn o utjelovljenu u po bjedničkom m ag istratu , u glum cim a iz dram e, u p o b jed ­ nicim a sp o rtsk ih n atjec an ja. N a koncu, država je, nakon što je 105. god. p r. n. e. i sam a uvela g ladijatorske borbe koje su d o tad organizirali obični pojedinci uz grobove

svojih ro d itelja, tim bo rb am a dala im e m u n u s* k oje će im ostati i za k asn ija vrem ena. U tom e im enu će se u p o tp u ­ nosti o čitovati njihova strav ična fun kcija da srd žb u Bes­ m rtn ih ublaže sm rću ljud i i da novim u b ijan jim a živih um i­ re n em ir m rtvih. »Prinošenje žrtve ko ju nam eće dužnost« tako je definira F estus u Augustovo doba. »Čast dužna m a­ nama«., izjavlju je T ertu lijan k ra je m II. st. »Krv prolivena na zem lji za u m iren je boga — srponoše na k ra ju neba«, u sk lik n u t će Ausoni je u kasnom C arstvu. Mogli bism o po­ m isliti kako je ta jeziva zam isao, naslijeđ en a od sum ornog etru ščanskog genija, p ro šla kroz stoljeća a da se n ije p ro ­ m ijenila n iti oslabila. No sam o prividn o je tako. U carsko doba, publici b i takve izjave učen ih lju d i prošle kroz jedno uho u n u tra , kroz drugo van, onoj publici k oja je za sebe i svoj u žitak svete igre učinila svjetovnim a. Bez dvojbe, o na je odlazila u cirk kao n a službu božju, odjevena u togu za svečane dane, čije no šen je je August ediktom učinio ob­ vezatnim , a K laudije drugim ediktom dopustio da se ona zaštiti p laštem sam o u slučaju lošega vrem ena, i to sam o pošto bi v lad ar dao znak da gledaoci sm iju sjesti. Isto ta­ ko, p u b lik a se m orala, ako n ije željela biti istje ran a , p ri­ sto jn o p o n aša ti i n ije joj sm jelo ni slučajno p asti n a p a­ m et da p ije ili jed e za vrijem e trk a. No R im ljani to nisu doživljavali k ao sudjelovanje u litu rgiji, već jedn ostav n o kao podvrgavanje pravilim a p risto jn o sti. Zato k ad su, po pravilu, u sta ja li da bi klicanjem pozdravili uvodnu proce­ siju u kojoj su statu e božanskih careva p ra tile sta tu e služ­ benih božanstava, nisu to činili iz pobožnosti, već su tim e očitovali svoju v jern o st d in astiji, svoju p riv ržen o st stru ­ kovnoj g ru p i k ojoj su p rip ad ali a k o ja je bila p od zaštitom toga i toga boga ili božice. A kad bi se kojim slučajem m e­ đu n jim a našao kakav v jern ik koji je, dovoljno naivan da, u času k ad njegovu srcu draga božica prolazi isp red njega, pom isli kak o je nekom k re tn jo m pokazala da je ona n je ­ gova zaštitnica, bio je to i p reviše rijed a k i staro m o d an ispad v jerov an ja a da kod su sjed a n e bi izazvao radozna­ lost i p o tak ao duhovite prim jed be. U rim skoj antičko j re­ ligiji bilo je jo š d o sta tra d ic ija koje su se mogle uzeti kao sveti izgovor za održavanje veličanstvenih p rire d b i ca r­ skoga doba. No više im se n ije ob raćala pažnja, te se tim * Zadaća, dužnost, ljubav, žrtva za mrtvaca i dr.,

(op.

pre v.).

trad ic ijam a iskazivala čast, da tak o kažem o, i n e znajući. T u kao i drugdje, nova su v jero v an ja p o tisn u la sta ra u po­ zadinu, ako ne i potpuno istisnula. Ako je i p o sto jala n ek a živa v jera k oja je ubrzavala k u canje srca gledalaca, onda je to bilo vjerovanje u zvjezdoznanstvo, po kojem u su s ush ito m gledali u areni sliku Zem lje, a u euripskom ja rk u , koji ju je odjeljivao od okoline sim bol m ora; u ob elisku podignutom n a središnjoj terasi (spina) gledali su znam en S unca što izbija n a v rh u nebesa; u dvanaestero v ra ta sp re­ m išta (carceres) gledali su sazviježđa Zodijaka; dok su u sedam staza p iste od k ojih se sasto jala svaka trk a gledali k re ta n je sedam p lan eta i slijed od sedam dana u tjed n u , a u sam om cirk u vidjeli su sliku Svem ira kao neki skraćen i oblik njegove sudbine. A ako je d ušu publike i uzdizalo ne­ ko ushićenje, onda je to bilo ono izazvano za vrijem e p ro la­ ska svete, uvodne povorke pogledom n a kipove dobrih po­ ko jn ih careva te istovrem eno n a vrlo dobrog živog ca ra od krvi i m esa koji bi se naglo pojavio u svojoj loži i čijem po­ kro viteljstvu tre b a zahvaliti b ro jn o st i sjaj tih priredbi. One su izm eđu gom ile i cara uspostavljale blagotvorni k o n tak t koji je cara sprečavao da se ne zatvori u osam u pogubnu po njega, a gom ilu tje ra o d a o sjeti visoku p risu t­ n o st Cezarovu. Čim bi ušao u cirk, u kazalište ili u am fi­ teata r, gom ila bi jedinstveno skočila n a noge i u p u tila m u, m ašući ru pčićim a kao što danas jo š u vijek čine vjernici p re d svetim Ocem u vatikanskoj bazilici, uzbuđeni pozdrav k o ji je u sebi im ao neki prizvuk him ne i naglasak m olitve. Uostalom , takva v rst obožavanja nije isključivala lju d sk ije i u isti m ah jače i blaže osjećaje. Š iroka publika, kako kaže Plinije M lađi u svom e Panegiriku, n ije im ala sam o sreću »da je m ogla vid jeti svoga v ladara osobno u sre d njegova n a ­ roda«, već m u se u časovim a o b ra ta u trci, bo rbi ili dram i m ogla približiti dijeleći njegove em ocije, želje, strahova­ n ja i radosti. Tako je a u to rite t p o stajao blaži u intim nosti zajedničkih osjećaja, a u isti m ah je jačao zanesen valovi­ m a po p u larn o sti što su zapljuskivali do podno njegovih nogu; a u vrijem e k ad su utihnuli K om iciji tj. skupštine naroda, ili kad je S enat ponavljao lekciju k o ju je m o rao nau čiti, jed in o je u raspojasanom veselju igara (m unera i ludi) javno m n ije n je jo š uspijevalo da dođe do riječi: moglo je k adikad iznijeti neku m olbu, kao kad je, odjed­ nom se oglasivši iz tisuće grla, od ca ra Galbe izm olilo 207

s m rtn u k aznu za Tigelina; čim bi se takve m olbe pojavile, carevi su gledali o k o ristiti se tim e tak o što bi im kanalizi­ rali i u sm jerili tokove, i to s takvom vještinom d a im je k asn ije bilo m oguće n a m ase b ac iti odgovornost za kazne koje su već p rije sm islili, ali su h tje li ostaviti dojam kao da je stro g o st kazne n am etnuo narod. Tako su te pučke p ri­ redb e, a d a n isu bile sastavni dio carskog režim a, ip ak bile okosnica i, ne uklopivši se u ca rsk u religiju, bile su h ran a onom p lam en u koji je jo š uvijek m ogao u njoj tin ja ti. No to jo š n ije sve: n a p u tu k sam ovladu, igre su bile za­ p re k a da ne izbije revolucija. U sam om grad u R im u, gdje je bilo 150.000 nezaposlenih i kojim a je posao davala orga­ nizacija socijalne pom oći, gdje je bilo još toliko onih koji­ m a od p o četk a do k ra ja godine n ije p reo stajalo drugo no d a svakoga d ana kad p rijeđ e podne sk rste ruke, a kojim a je, m eđutim , bilo u skraćeno pravo da svoju slobodu upo­ trije b e zanim ajući se za politiku, p rire d b e su k ra tile n jih o ­ vo vrijem e, zaokupljale im stra sti, odvraćale od drugih n a­ gona, sk re ta le u drugom sm jeru njihovu aktivnost. N arod koji zijeva sp rem an je n a pobunu. Carevi nisu p u štali da rim sk i p u k zijeva ni od gladi ni od dosade. P rired b e su p re d sta v lja le silnu razonodu u besposlenosti njihovih po­ danika, p rem a tom e je to bio siguran in stru m en t njihova apsolutizm a. O kružujući ih svojom skrbi, trošeći za tu svr­ h u bajoslovne svote, oni su znalački radili n a sigurnosti svoje vlasti. Dion K asije izvještava kako je August jednom prigovo­ rio p an to m im ičaru Piladu kako je u R im u bila zavladala zaglušna b u k a od p riča o njegovim n ad m etan jim a i svađa­ m a, te kako se Pilad usudio odgovoriti m u: »U tvom e je in teresu , Care, da se p u k zanim a za nas« . . . Tim odgovo­ ro m duhoviti je u m jetn ik izrazio intim nu A ugustovu m isao i dirn u o u jed n u od tajn i Augustove vlasti. Ig re su p re d ­ stavljale zam ašni dio njegove u n u tra šn je politike. On nikad ne bi p ro p u stio sudjelovati u igram a i to velikim žarom ili ozbiljnom m irnošću. Sjeo bi po red svoje uzglavnice (»pul­ vinar«), izm eđu žene i djece. K ad je bio p risiljen povući se p rije svršetka, ispričao bi se i odredio onoga koji će u m je­ sto n jeg a p reuzeti p redsjedništvo. Ako bi ostao do k raja, nitko ne bi m ogao reći da m u je po p u stila pažnja, bilo da je d o ista uživao u toj p riredbi, što je bezazleno i pokazivao, bilo da je h tio suzbiti glasine što su kružile za njegovog

poočim a Cezara, po kojim a je o n za v rijem e pred stav e či­ tao izvještaje i n a n jih odgovarao. On se h tio razveseliti s narodom . A n aro čito n ije štedio n i n a čem u što ga je m oglo razveseliti. »Za njegove vladavine, p rire d b e su svojom raz­ nolikošću i sjajem ’nadm ašivale' sve ono čem u se čovjek d o tad divio«; a on sam se u svojim R es Gestae sa zado­ voljstvom p risjeća kako je četiri p u ta dao igre u svoje im e i dvadeset tr i p u ta su n a državne ustanove (m agistra­ te) padali troškovi priređ iv an ja, no k oje često n isu za to m ogle pro n aći sredstva. Konzuli i p re to ri su bili sa trti tim troškovim a što su svojim opsegom odgovarali njihovim ča­ stim a, te M arci ja l n a sm iješan n ačin izm išlja pričicu o m la­ doj ženi P ro ku leji k o ja je svoga m uža, čim je ovaj p rih v a­ tio službu p re to ra , obavijestila da se od njega ra sta je , m o­ leći ga neka sva d o b ra zadrži za sebe. »Što te je spopalo, P rokulejo, reci m i? K oji je m otiv tom naglom raskidu? Ne želiš m i n išta o tom e pobliže reći. Pa dobro, ja ću ti reći o čem u se radi. Tvoj m už je p re to r. M egaleške igre bi ga koštale, da je dao ne znam kako šk rte predstave, n ajm an je 100.000 sestercija. Ne rad i se ovdje o rastavi braka, P rokulejo, već o poslu!« V ladari su sve više i više m orali pom agati m ag istrate ili ih čak zam ijeniti, tako da su se svi carevi izredali jed an za drugim sve više poveća­ vajući troškove igara po uzoru n a Augusta, kako se ne bi govorilo da su predstave za vrijem e njihova p rin cip a ta bile m anje sjajn e od o nih održavanih za vladavine p reth o d n ih vladara. Ako izuzm em o T iberija, toga o k run jenog rep ub li­ kanca čija je neizlječiva m rzovolja isto toliko skrivala n je­ govu n aklon ost n aro d u kao i njegovu plem enitost, svi su se carevi n atjecali tk o će pok azati veću rask oš u o p rem an ju p ro g ram a trad icio n aln ih igara, prod užujući ih kadšto do konca noći i p o d v o stru ču ju ći pro g ram b esk rajn im neuobi­ čajen im p rired b am a. Čak se ni škrci nisu usu dili u sk ra titi te izdatke. Za vrijem e štedljivog K laudija, rim ske igre su stajale 760.000 sestercija, a A polinarske, za koje je n jiho ­ vom osnivaču bilo p o treb n o 3.000 sestercija, sad su stajale 350.000. Pod V espazijanom , tim skorojevićem , sinom sud­ skog p isara, čija je slika Škrca ostala čvrsto uko rijenjena, započele su nicati zidine flavijevskog a m fitea tra koji je više zbog svoje ogrom nosti nego zbog blizine kolosalne statu e sunca dobio im e »Koloseum«. U to m p re o b ilju užitaka i ra ­ sip an ja novca, n ajrazu m n iji carevi vrijedili su kao naj14

R im u ra z d o b lju n a jv išeg u sp o n a carstv a

209

gori. A n ajra sk o šn iji i naizgled n ajlu đ i m eđu n jim a bio je m ožda T rajan, uzor-car (o p tim u s princeps), koji je u svo­ jim naslovim a nosio izraze savršenstva d o sto jn e Ju p itera. Zapravo, »njegova m udrost«, kako kaže Dion K asi je, »nije nik ad zanem arila p rid ati p a ž n ju zvijezdam a scene, cirk a i arene, je r je dobro znao da se izvrsna vladavina n išta m anje ne pokazuje u brizi za zabavu nego li u ozbiljnim pi­ ta n jim a i da će, ako d ijeljen je žita i novca i zadovoljavaju pojedince, za zadovoljenje svjetine b iti p o tre b n e p re d ­ stave«. Ta riječ »svjetina« p ru ž a nam rješe n je problem a. Politi­ ka careva, nastojeći da što više zabavi svoje podanike, nije bila zapisana kao nužnost k o ja rukovodi u p ra v lja n je m m a­ som. Uz pom oć tih p rire d b i C arstvo je sačuvalo svoje p ostojanje, jam čilo za red u prenapučenoj p rijesto ln ici i više nego m ilijunu ljudi sačuvalo m ir; a vrhunac njegove veličine se p o d u d ara početkom II. st. n. e. s velikim obi­ ljem u trk a n a igram a (ludi), p redstavam a u kazalištim a, zbiljskim i hinjenim bo rb am a u areni, te književnim i glaz­ benim n atjec an jim a svojih boraca. III — UTRKE

Igre u pravom sm islu riječi bile su igre u cirku: circen­ ses. N jihovo održavanje n ije zam išljeno izvan građevina po kojim a su dobile im e i koje su n am jerno za n jih izgra­ đene. Razvile su se u građevine različitih dim enzija, n a je­ dinstvenom tlo crtu u obliku dugačkog prav o k u tn ik a čije se kraće stran e po lukružno zakrivljuju: Flam inijev cirk, što ga je 221. god. pr. n. e. izgradio cenzor F lam inije Nepos na m jestu n a kojem u danas sto ji palača C aetani, određi­ vale su dvije osi od 400 i od 260 m etara; Gajev cirk, koji je K aligula podigao na V atikanu, 180 m dug i 90 m širok i čiji sre d išn ji obelisk danas ukrašava Trg svetog P etra, i, konačno, n a jsta riji i n ajširi od svih: Veliki cirk ili Circus Maximus, koji je služio kao p ro to tip dvam a drugim a. P riro ­ da ga je na neki način u n ap rije d m odelirala u u d u b ljen ju do­ line M urcija što se proteže izm eđu P alatina n a ju g u i Aventin a n a sjeveru. No, iako se danas to m jesto u p o treb ljav a za izložbe suvrem enog Rima, uzastopna u ljepšavanja što su se nekoć n a n jem u izvodila govore o tom e kako su trk e u antičkom R im u po stajale sve veća stra st njegovih građana.

Ispočetk a je kao p ista služilo plitko dno doline, čija je spužvasta m ekoća ublažavala padove; k o n stru k c ija podig­ n u ta za gledaoce (cavea) razdvajala se izm eđu p ad in a dvaju susjed nih obronaka, n a čijim kosinam a su visjeli grozdovi gledatelja; što se tiče trk a lišta n a kojem u su napredovali takm ičari, u njegovoj sredini su b ila zakolčana dva drvena m eđaša (metae), o d kojih je onaj zapadni, m eta prim a, bio usp rav ljen isp red ja rk a koji je štitio o lta r boga K onza (Consus) i koji su o tk riv ali sam o p rilik o m igara. Godine 329. pr. n. e. po prvi p u t su isp red i zapadno od prvog m eđ aša bila podignuta sp rem išta i konjušnice, nazvane carceres, a koje su se dugo vrem ena sastojale sam o od rasklopivih b arak a. Bilo tada, bilo nešto kasnije, dva su se m eđaša spojila uzdužnim nasipom , za što je p re th o d n o bilo p o treb n o da se isuši dolina M urci ja. R im ljani su ga usporedili s kralježnicom arene (spina). N jegovu su m ono­ to n iju razbili tak o što su n a n jem u porazm jestili kipove za koje se sm atralo da su skloni n atjecanjim a, kao što su Polencija ili »B listajuća snaga«, koji se n esretn im slučajem p rev rn u o 189. god. p r. n. e. Zatim , 174. god. p r. n. e., su stavili sep tem ova, ta velika drvena ja ja čije je pom icanje signaliziralo pu b lici različite faze postignutih rezultata. No tek u p osljedn jem stoljeću p rije nove ere i prvom stoljeću nove ere, m o n arh ija je postupno davala M aksim ovom cirku m on u m entalnu veličinu k oja je iznenadila S tare, a od če­ ga je arheologija pro n ašla sam o nešto neznatnih ostataka. Pom pej je za vrijem e igara koje je svetkovao 55. god. p r. n. e. htio, da bi zaštitio p risu tn o m noštvo, um etn u ti željezne ram pe izm eđu gledališta i arene u kojoj se, podba­ dano od svojih vodiča, trebalo n atisn u ti dvadeset slonova. No one su n a užas gledalaca na više m jesta po pustile pod p ritisk o m izbezum ljenih debelokožaca. Da bi pred u sreo ponovnu paniku, Cezar je 46. god. p r. n. e. povećao arenu na istoku i zapadu okruživši je ja rk o m punim vode. U isto vrijem e on je što obnovio, što izgradio car cere od sadre i isklesao sučeljene obronke tako da je n a n jim a stupnjevi­ to ured io oko 150.000 sjedećih m jesta. Njegovo djelo m u dopuni po sinak (kasnije ca r August). U dogovoru s Oktavijanom , Agripa je 33. god. pr. n. e. podvostručio sistem si­ gnalizacije sep tem ova sa sedam bro n čan ih delfina koji su naizm jence s ja jim a bili postavljeni n a spini i koji su se nanovo o k retali n ak o n svake nove trk e po pisti. K asnije 211

je August iz H eliopolisa dovezao i postavio u sred in u obe­ lisk R am zesa II. što danas re si T rg naroda. A iznad gle­ d ališta (cavea), podigao je sa p alatin sk e stran e za sebe, svoju obitelj i uzvanike svečanu ložu ili Pulvinar, koju sp o m inju njegove R es Gestae; a već n a sam om početku C arstva, zacrtao je p re d očim a R im ljana, o čaran ih tolikom velieajnošću, p rv u skicu buduće kathism e bazileja n a hipo­ drom u u K onstantinopolu. No, po svem u sudeći, izgleda da August n ije u red io k a­ m eno stu b ište za ostale gledaoce, je r se za vrijem e njego­ ve vladavine često događalo d a se m orao sm jestiti n a n ajo ­ p asn ije m jesto kako bi um irio gom ilu ko ju su n ek a šk ri­ p a i p u ck e ta n ja bila p rep lašila i k o ja bi se, da toga h ra ­ brog i m udrog, u d o b ar čas povučenog carevog poteza n ije bilo, m ožda p re p u stila svome stra h u i natiskivanjem izazva­ la k a ta stro fu o d koje je strahovala. Izgleda da je ova ka­ m ena sjedala postavio K laudije za senatore, k ad je u svojoj obnovi carceresa drvene m etae zam ijenio graničnicim a od pozlaćene bronze, a sad ru m ram orom . D ruga sjedala je za članove K onjičkog re d a dao u re d iti N eron, k a d je, ponovo gradeći M aksim ov cirk nak o n požara 64. god., iskoristio tu obnovu da ujed n o n atrp a v an jem E uripe p ro širi i pistu, gledalište (cavea), snabdjeveno novim stepenastim redo­ vima, i spinu, odsad dovoljno široku da su se u njoj mogli izdub sti bazeni u koje su se slijevali vodoskoci što su za v rijem e p rire d b i kuljali iz u s tiju brončanih pliskavica; delphines N ep tu n o vom unt. K onačno su D om icijan, a zatim i T rajan , definitivno dovršili p ro šire n je cavee, prvi s kam e­ n jem o d srušene naum akije što se držala Z latne kuće, d ru ­ gi p ro dubivši obronke radovim a koje hvali P linije M lađi u svom P anegiriku i kojim a se povećao bro j sje d išta za p et tisuća. Tada je Circus M axim us, 600 m etara dug i 800 m etara ši­ rok, dobio kolosalne dim enzije i dekorativne form e koje se do konačnog ru še n ja neće više m ijenjati. G ledan izvana, p rem a v rh u k riv u lja što ga zatv a raju vinula su se tri k ata ark a d a obloženih m ram orom , i čije nas nadslo javan je pod­ sjeća n a K oloseum . Pod n jim a su svoje poslove obavljali k rčm ari, pečenjari, slastičari, zvjezdoznanci i p ro stitu tk e. U u n u tra šn jo sti, gdje je sa d a p ista pokrivena naslagom pi­ jesk a u kom e tu i tam o zablista još k oja m jedena pločica, ono što naročito izaziva dojam je st veličina gledališta što

duž P alatina, ispod i preko p u ta carskog Pulvinara i duž Aventina diže svoja tri re d a stepenica. Prvi je re d p ri d n u bio o prem ljen kam enim , a drugi drvenim sjedalim a. T reći je im ao n a v rh u sam o stajaća m jesta. R egionarii iz IV . st. su bez o klijevanja p ro raču n ali sve u svem u 385.000 m jesta. Bez sum nje je p o treb n o nešto sm an jiti njihovo p re tje ri­ vanje, ali u svakom slučaju m ožem o se zaustaviti n a 255.000 sjedećih m jesta, o čem u n am svjedoči P linije S ta riji za flavijevsku epohu, i n a zbroj što ga je P linije M lađi pripisao T rajanu. č a k i tako sm anjen, b ro j z b u n ju je svojom veli­ činom . Circus M axim us u dane p o sje ta izgledao je k ao d a je i sâm postao jednodnevni i čudovišni grad, sm ješten u V ječnom e gradu. A ono što je iznenađujuće u toj divovskoj cjelini je st dom išljenost d etalja k o jim a je bio prilagođen svojoj funkciji. N a kraćim stran a m a harm onično su bile postavljene je d n a n asu p ro t drugoj dvije polukružne ogra­ de. Onu zapadnu, n a stran i Ćelija, prekidao je slavoluk sa tri otvora, što ga je 81. god. n. e. D om icijan posvetio po­ b jed i svoje d in astije n ad Židovim a i p o d kojim je u m im ohodu prolazila povorka cirk u sk ih svečanosti — P om ­ pa circensis. Ona istočna je u p rize m lju bila isp u n jen a sa dvanaest carceresa gdje su k o n ji i zaprege čekali da se p o re d aju n a bijeloj polaznoj crti, to je s t da pad n e konop n ap et izm eđu dvije m ram o rn e h erm e isp red svakih od dva­ n aest vrata. A n a k a tu iznad k o n ju šn ica su bile trib in e re­ zervirane za k u ru la koji je p redsjedavao igram a, te za nje­ govu uvaženu p ra tn ju . Spina, duga 214 m etara, određivala je opseg arene čija je p ro m jen ljiv a širin a — 87 m etara na stran i m etae prim ae, a sam o 84 m e tra n a strani m etae secundae — činila izvođenje trk e po stazam a (dugim u k u p ­ no 568 m etara) jo š m u k o trp n ijo m i nepredvi divom. A sve to zato je r je rim sk a svjetina nalazila zadovoljstvo u p o tešk o ćam a što su im raspaljivale em ocije i što je bila luda za tim p rire d b am a gdje je sve bilo n am ijenjeno p o d b ad a n ju njezine znatiželje i izazivanju zanosa: vreva m noštva u kom e je svatko ponesen svim a, n ev jero jatn a ši­ rin a dekora gdje se šire m irisi i šarene toalete, svetost sta­ rih v jersk ih cerem onija, p risu tn o st uzvišenog cara, p re p re­ ke k o je tre b a svladati a opasnosti izbjeći, podvizi koje tre ­ b a o stv ariti d a b i se došlo do pobjede, nepredvidivi p re ­ o k reti u svakom n a tje c a n ju koji su isticali m oćnu ljepotu

pastuha, bogatstvo orm e, savršenstvo d resu re i, povrh sve­ ga, sp re tn o st i n eustrašivost njihovih vozača i konjušara. K ako je površina cirk a rasla a dijelovi su se usavršavali, tako su se i pojedini dijelovi n a tje c a n ja p o stu p n o dopu ­ njavali i obogaćivali. Kako su nak o n jednodnevnih ig ara sli­ jedile igre od tjed an , devet i p e tn a e st dana, tako je i ludus povećavao svoj program . T rke su se sasto jale od sedam obvezatnih krugova pistom . No broj u jednom e damu je stalno ra sta o počevši od R epublike p a kroz cijelo vrijem e C arstva, od jedne vladavine do druge. Za A ugusta je još bilo m oguće izbrojiti dvanaest trk a dnevno. N jihov se broj za vrijem e Kaligule popeo n a trid e se t četiri, a za vrijem e Flavijevaca n a sto. Iz stra h a da se trk e neće m oći u cije­ losti održati do časa kad će p asti m rkla noć, D om icijan je za svaku trk u sm anjio b ro j obvezatnih krugova sa sedam na šest. Izračunajm o koliko je to: p et krugova ili spatia po trc i (m issu s) tvore p et p u ta 568 m e ta ra što pom noženo iz­ nosi 2.840 m etara. S totina trk a se odvija dakle n a 284 kilo­ m etra! Uzmemo li u p ro raču n u u obzir podnevni odm or, te m eđ uv rem ena što su hoćeš-nećeš odvajala jed n u trk u od druge, o n d a ćem o se složiti da je od zore do m rak a dan bio isp u n jen do k ra jn jih granica. No R im ljani se nisu nik ad a plašili. Osim toga, raznoli­ k ost igara {ludus) spriječila ih je da se prebrzo zasite. Za­ nim an je za jedn ostavne konjičke trk e obogaćivalo se svim m ogućim ak ro b acijam a za koje su trk e zapravo sam o iz­ govorom . K adikad su džokeji jah ali dva k o n ja odjednom , m oraju ći skočiti s jednoga na drugog: to su jah ači u m jet­ nici (desultores); k atk ad bi se za vrijem e ja h a n ja m orali oglèdati u ru k o v an ju oružjem i hinjenim borbam a, a k at­ kad op et u trk u m ije n ja ti položaje jed an za drugim : objah ati konja, kleknuti ili se na k o n ja polegnuti u galopu; bilo je slučajeva kad su m orali bez silaženja p okupiti sa zem lje k rp u bačenu na trk a ć u stazu ili u veličanstvenom skoku p resk o čiti kola s u p re g n u ta četiri konja. Što se tiče u trk i­ vanja s kolim a, ona su se m eđusobno razlikovala po razli­ čitim tipovim a zaprege: riječ je o u trk am a dvoprega (bi­ gae), tro p reg a (trigae), četveroprega (quadrigae), a katk ad i zaprega sa šest, osam ili deset ko n ja (decem ijuges). Sva­ ka o d tih u trk a isticala se svečanim načinom o tv aran ja, n aglašavanjem svoga velebnog sjaja. Konzul, p re to r ili edil koji je p redsjedavao igram a, dao bi zvukom tru b e ili ba-

canjem u aren u bijelog u b ru sa s v rh a trib in e znak za po­ četak. Ta njegova k re tn ja je b ila odlučna, a i sam m u je lik, uostalom , bio p red stav a za sebe. P reko skrletne tunike nalik na Ju piterovu, on je nosio izvezenu togu iz Tira, »prostran u p o p u t zastora«. Kao živi idol držao je u ruci bjelokosni štap »okrunjen o rlom u uzletu, dok je n a glavi nosio vijenac od zlatnih listova, tako težak d a m u je sa svake stran e po jed an ro b ili igrač m orao pom agati p o d r­ žavajući je«. Uz to je vijenac bio tako ogrom an da je p re to ru Paulu bilo dovoljno o tk in u ti s njega jed an cvijet p a da ga M arci ja lu po nudi kao skupocjenu čašu. P rije n o što će ju rn u ti u trk u , zaprege bi, sprem ne, zau­ zele u b esp rijek o rn o m red u i blistavoj postavi m jesto o d re­ đeno ždrijebom . Svaka od n jih časno p red stav lja tak m ičar­ sku skupinu, o d nosno jed n u od konjušnica (factiones) u kojoj je rasp o ređ en a. Ove p o to n je su osnovane zato d a bi se n jim a pom oglo plaćanje ogrom nih troškova što iziskuju selekcija i o b u k a takm ičara, životinja i ljudi, te d a se u im e više ili m an je uno sn ih p ok riv an ja izd atak a osvoje nagrade koje su, darežljivošću vladara često i preraskošne, isplaći­ vane p o b jed n icim a od stran e m agistrata. Ako nam i izgle­ d a sum njivim d a je širina trk ać e staze om ogućivala kom ot­ n o razv ijan je više o d četiri četveroprega odjednom , sigur­ n i sm o da su najčešće sudjelovale sam o četiri skupine ta ­ km ičara (factiones) i da su se one, b arem od početka II. st. n. e., često m eđusobno udruživale dvije p o dvije: s jedne stran e B ijeli (factio albata) i Zeleni (factio prasina), a s druge Plavi (factio veneta) i Crveni (factio russata), čiji su se tere n i za v ježbanje po svem u sudeći nalazili ispod d an ašn je palače F arnese. Svaka od tih skupina koje su se m eđusobno o tim ale za n ag rad u u zlatu upošljava, osim vo­ zača kola (aurigae, agitatores) i m nogobrojno osoblje, od stajsk ih m om aka n a k ojim a je briga o konjim a i tren e ra (idoctores i m agistri) do v eterin ara (medici), k rp ača (sarci­ natores), sed lara (sellarii), čuvara konjušnice (conditores) i k o n ju šara (succonditores), tim a rite lja i n ap a ja telja (spartores) koji p ra te životinje u pregradom ograđeni p ro sto r trk a lišta od koga se k onji i kola p u šta ju n a početak u trk e (carceres), te p o d strek a ča (iubilatores) čiji je zad atak bio svojim veselim klicanjem p o ticati p o letnost zaprege. Dok su životinje top tale nogom s grančicom n a glavi, re p a čvrsto stegnutog u čvor, g ru d iju prek riv en ih blješta215

vim lep tirim a noćnjacim a i am ajlijam a, noseći oko v rata gipki ham i m režu za grivu ob o jen u b o jam a p rip ad n e konjušnice, poglede je privlačio vozač okružen slugam a; u sp ravan u kolim a, s kacigom n a glavi i bičem u ruci, s ovojačim a om otanim oko p otkoljenica i bedara, odjeven u džokejsku bluzu boje njegove konjušnice (factio), s uzda­ m a om otanim oko križd koje bi u slučaju nesreće prerezao bodežom što m u je visio sa strane. P ublika je bila očarana čak p rije no što bi n atjec an je za­ počelo. Svatko je s tjeskobnim divljenjem m otrio zapregu kojoj je dao p re d n o st n ad ostalim a. U prepunom gledalištu (cavea) razvili bi se razgovori izm eđu susjeda i su sjetk i natisn u tih jed n i do drugih, živo se p rep iru ći oko prognoza 0 ishodu. Toj gomili složenoj zajedno čistim slučajem , ovis­ no o tom e tko je s koje stran e ušao, n ije n edostajalo p ri­ vlačnosti, ljepotice su bile u po trazi za m užem , a razv ratn i­ ci u po trazi za avanturam a. Već se za R epublike desio slu­ čaj da za vrijem e igara m lada rasp u šten ica V alerija, sestra o ra to ra H ortenzija, iščupavši končić iz Suline toge, a sa željom da tim e postane dionik u njegovom neospornom bogatstvu, osvoji diktatorovo srce i po stan e njegovom po­ sljednjom ljubavi, dok za vrijem e C arstva O vidije neće p ro ­ p u stiti savjetovati svoje učenike, kojim a je govorio o um i­ jeću ljubavi, da p o sjeću ju cirk, gdje se p ri ugodnim razgo­ vorim a što p re th o d e trk am a, a zatim i u groznici k o ja se od n jih širi, p ru ž a toliko galantnih prilika. Ta je groznica držala p u b lik u od tre n u tk a k ad se pod kotačim a kola počela dizati prašin a, p a do posljednjeg kruga. Gledaoci su dahtali o d nade i strah a, neizvjesnosti 1 strasti. K akav bi stra h izazvao i n a jm a n ji zastoj! I koje li o p ijen o sti k ad bi se č u n ja sti stupovi (znakovi za trkače) obašli bez većih poteškoća! K ako su se m etae nalazile uvi­ jek lijevo od zaprege, to u sp jeh m anevra za četveropreg ovisi o gipkoj snazi dvaju k o n ja zvanih funales, koji su, u m jesto da kao dva sre d n ja ko n ja b u d u u p reg n u ti u jara m , sa svakim o d n jih povezani konopcem (funis): desni fu n a ­ lis s desnim upreg n u tim , te poglavito lijevi bio je vezan uz rudo. Ako je ču n jasti stu p previše sužavao prolaz, kola su se n a n je m u m ogla slom iti. O bratno, ako je o k u k a bila p re­ široka, kola ili gube brzin u ili ih u d a ra ju ona nadolazeća, p ri čem u p o sto ji o p asnost o d »havarije«. Goniči (agitato­ res) b ija h u napeti izm eđu strahovitog i dvostrukog napora:

sp rijed a su m orali tje ra ti i voditi atove, a strag a paziti kako će izbjeći u d arac kola k oja su ih pokušavala prestići. Isto tako, kojeg li o lak šan ja za vozača kad bi p ro šao kroz cilj pošto je d eset p u ta izbjegao da se ne nasuče n a gre­ b en u ču n jastih znakova, p o što je sačuvao ili osvojio p re d ­ n o st u natoč izdajničkim m jestim a n a stazi ili zasjedam a suparnika! N atpisi n a kojim a će o n ostaviti u spom en svo­ je pob jede nim alo n am n e sk riv aju uv jete pod kojim a ih je izborio: ostao je n a čelu i pobijedio (occupavit et vicit)-, p rešao iz drugoga u prvi re d i pobijedio (successit et vicit); ili, stalno je bio po stra n i i n a njega više nitko n ije čekao, no o n je u zadnjoj sekundi ipak triju m fira o (erupit et vi­ cit). Pobjednici su pozdravljeni salvom o d o b rav an ja i svje­ tin a u lom ljavi svoga o d u ševljenja o k ru ž u je vozače i n ji­ hova grla. K upljene u italskim , grčkim , afričkim i osobito španjol­ skim ergelam a, podvrgnute d re su ri sa tri, a gu rn u te n a trk e sa p et godina, u sastav životinja su istovrem eno ulazile ko­ bile što se up režu u jara m , i čisto k rv n a grla k o ja se vezu­ ju za konopac. Svaka je im ala svoj pedigree, svojstva koji­ m a se m ogla podičiti i bila toliko p o p u larn a da se glas o n jo j širio o d u sta do u sta daleko do granica C arstva. N ji­ hova slavna im ena ispisana su n a o b ru b im a sv jetiljak a k o ­ je su izradili lončari (Coraci, nica) i n a podnim m ozaicim a otkrivenim u prov incijskim kućam a, kao u onim num idijskim term am a gdje njihov vlasnik P om pejan prizn aje sla­ b o st koju gaji p re m a k o n ju Polidoksu: »Pobijediš li ili ne, m i te, Poliđokse, volimo! Vincas, non vincas, te am a­ m us, Polydoxe\« N jih još uvijek m ožem o čitati urezane u k am en u kom e se ovjekovječio spom en n a ko n ja T uska ko­ ji je n ag rad u osvojio 386 p u ta, ili n a konja V iktora koji je 429 p u ta opravdao svoj p rid jev ak donosioca sreće; u m o­ gućnosti sm o d a ih čitam o urezane u tanke brončane ploči­ ce n a koje su njihovi n ep rija te lji bacali prokletstvo, povje­ ravaju ći ih osveti paklen ih božanstava s dna grobova u ko­ jim a sm o ih i bili pronašli. Vozači zaprega tak o đ er su upoznali slavu, čak i više od toga. Iak o su robovi, kojim a ponovljeni usp jesi m ogu osi­ g u ra ti oslobođenje, bili većinom niskog p o d rijetla, oni bi se stečenim im enom i bogatstvim a k oja su nagom ilavali ve­ likom brzinom izdigli iz svoga poniženog položaja! K rajem I. st. i u prv oj polovini II. st. n. e. Rim se ponosio tima

svojim elitn im vozačim a za trk u nazvanim m iliarii ne zato što su bili m ilijuneri, već stoga što su pob jed n ičk u nagra­ du osvojili b arem tisuću p u ta: S korpo je pob ijedio 1.043 p u ta, Pom pej E p afro d it 1.467 p u ta , Pom pej M usklozo 3.559 pu ta, i konačno Dioklo, k o ji je, pobijedivši 3.000 p u ta u u trk a m a dvoprega i 1.462 p u ta u u trk a m a četveroprega i kola s jo š b ro jn ijo m zapregom , bio toliko m u d a r te se oko 150. god. n. e. povukao iz aren e sa 35 m iliju n a sestercija. Kao za u sp o re d b u s tim re zu ltatim a i zaradom , F ried lân d er se poslužio p rim jero m džokeja iz E psom a s k ra ja X IX . st.; m eđu n jim a je W ood, m rta v u dvadeset devetoj godini kao m ultim iliju ner; A rcher k o ji je za šest godina u trk iv an ja skupio 1.172 nagrade i 60.000 fu n ti sterlinga. No ako i jesu jed n ak i m odernim džokejim a p o b ro ju n ag rad a i uspjeh a, a n tičk i ih džokeji n ad m ašu ju ugledom što ga uživaju i ča­ šću kojo m su okruženi. U grad u R im u su se njihove lu d o rije slavile u m je sto da zbog n jih b u d u ukoreni, p a ako bi se zabave rad i dosjetili da izlem aju kakvog prolaznika ili da ga čak i orobe, policija b i p re d tim e zatv arala oči. Na zidovim a ulica, u stanovim a n ajam n ih k uća (insulae) izložen im je p o rtre t izveden u bezbroj p rim jera k a, n a koje­ m u, kako piše M arcijal, svjetluca Skorpov nos o d zlata: A ureus u t Scorpi nasus ubique micet. N jihovo im e nije silazilo s u san a ljudi, a kad bi neki od tih šam piona um ro, dvorski pjesnici, navikli da vezu po­ hvale caru, nisu sm atrali poniženjem ako bi u spom en po­ kojnoga vozara posvetili ovakav p atetičn i i p lem eniti zbo­ gom: »Neka u svojoj boli P objeda polom i palm e! N eka čast žaluje! I n ek a rastužen a Slava baci kao žrtv u plam enovi­ m a nepravične lom ače vijence ko jim a je tvoja kosa bila urešena. O, kakvog li zločina sudbine!« Izvanredno uvažavanje n a k oje su u R im u nailazili vozači za trk u čovjek očevidno m ože sebi o b jasn iti njihovim fizi­ čkim i psihičkim kvalitetam a, naočitošću i snagom , okretnošću i hladnokrvnošću, teškim i veom a ran o započetim vježbanjem , op asnostim a nerazdvojivim od njih ova zanata, tim krvavim h av arijam a (naufragia) p rem a k o jim a h rle ve­ sela srca, često ginuvši u cvijetu m ladosti: tak o T ušćanin u dvadeset četvrto j godini nakon ped eset i šest pobjeda; K rescent u dvadeset i drugoj godini nak o n zarađenih

1,600.000 sestercija; M. A urelije M olicije u dvadeset petoj godini nak o n 125 pobjeda. No žestina o sjećaja što su ih budili u cijelom jed nom n aro d u p o th ran jiv ala se n a m anje čistim porivim a. Ovi su naročito bili vezani uz s tra s t za igrom za čije su razbuktavanje u trk e bile dobrom prilikom , igrom u kojoj su gospodarili džokeji. P riredbe na k o jim a su oni bili i ju n aci i suci neodvojive su o d oklada (spon­ sio). »Kladim se na budućeg pobjednika«, bilježi već Ovidije opisujući veliki cirk u danim a svečanosti. »Pričekaj, sav jetuje M arcijal svoju knjigu, pričekaj sa zavođenjem či­ taoca do časa k a d to više neće m oći činiti oklada n a Skorpa. — P riro d n o je da m ladež odlazi u cirk, d opušta Juvenal, je r kričanje, neizvjesne oklade, p risu tn o st m ladih dje­ vojaka u svečanim odoram a, sve to ide uz njihove godine.« P objeda jed ne zaprege dovodila je do obogaćivanja jed n ih a siro m ašen ja drugih. A privlačnost hazardnog dobitka tim je više tiran izirala rim sk i p u k što je u ovom e bilo više nezaposlenih. K ladeći se na boje pojedine konjušnice, n a tak m ičarsk u skupin u (factio) po vlastitom e izboru, bogati su p re d očim a im ali bogatstvo, a sirom ašni osnovu svoga privređivanja. O tuda ta b u ra bučne rad o sti i p o tisn u te lju tn je p ri pro g lašav an ju pobjednika. O tuda to složno izvi­ kivan je pohvala i poluglasnih kletvi oko pobjedničkih ko­ n ja i p ro k u šan ih džokeja. Otud, da bi se ublažila suviše živa razo čaran ja i spriječio kakav izgred koji bi m ogao dovesti do pobune, ta gozba (ep u lu m ) po svršetku priredbe, ta p ro sip an ja (sparsiones) i b ac an ja (m issilia) prave kiše slatkiša, dobro n ap u n jen ih novčarki, »doznaka« za brod, za farm u, za kuću. K iša k oja se po Agripinoj, N eronovoj i D om icijanovoj volji spustila na gledaoce u cirku i onim a n ajsp re tn ijim m eđu n jim a pružila bi naknadu i u tjeh u . Otud, konačno, ta grozna p ristra n o st kod careva, za poje­ d inu tak m ičarsk u stra n u ili p rotiv nje, kad su se ponašali kao m ahniti igrači, počev od V itelija koji je sm aknuo p ro ­ tivnike svojih »Plavih« pa do K arakale koji je vozače kola za trk u svojih »Zelenih« osudio n a sm rt. Bez dvojbe u vrem enu koje nas tren u tačn o zanim a, u to zločinačko ludilo nisu potonuli ni T rajan, n iti H adrijan; a blizu je vrijem e k ad će M arko-Aurelije, filozof, sam sebi če stitati na ravnodušnosti p rem a »igrama«. No m noštvo njihovih podanik a o staje n jim a opsjednuto, a i najb o lji carevi izvlače p ro b ita k iz p o d jarm ljen o sti toga istog mno-

štva. N eočekivane dobiti koje je nekoć to m noštvo izvlačilo iz p o litik e sada m u osiguravaju u trk iv an ja. S F orum a, n je­ govi su ulozi p rešli u cirk čije su tak m ičarsk e stra n e po­ stale zam jenom za n egdašnje stran k e. U tom e sigurno leži znak m oralnog p ad a zbog koga se, sada to shvaćam o, rastu žuje ro d o lju b n i ponos jednog Juvenala i velika m u d ro st jednog M arka-Aurelija. No istovrem eno je to ođušak po­ treb am a za gibanjem k o je p ritišć u svjetinu, zbog čega p ri­ znajem o da je carski režim b a r um io u sm je riti ga u k o rist vlastite po sto jan o sti i općega m ira. IV — KAZALIŠTE

Ako je vjero vati nekim učenim pojedincim a, velike pe­ riodične igre za vrijem e R epublike obuhvaćale su više scenskih p rire d b i nego u trk a. Poteškoće, m eđutim , n a s tu p a ju onda k a d želim o u tv rd iti njihove m eđusobne razlike, p a ako i dopustim o da je takav p ro p o rcio n alan odnos i p o sto jao u početku, on se sigurno za vrijem e C arstva bio prom ijenio. U to vrijem e Rim je veću n ak lo n o st poklanjao igram a (circenses) nego tragedi­ jam a, kom ed ijam a i njihovim novijim nadom jescim a. Plinije M lađi, koji n am inače n ik a d a ne govori o zanosim a svo­ jih suvrem enika p rem a kazalištu, žali zbog važnosti što nekoj »bijednoj« džokejskoj bluzi p rid aje »ne sam o živalj ja d n iji o d te bluze« nego i osobe što se sm a tra ju o tm jen i­ m a i »ozbiljnim a«. »Kad pom islim n a tu ništavnu, glupu i jed n oličnu zabavu koja ih, n ik a d a site, vezuje kao priko ­ vane n a njih ova m jesta, uvijek nanovo o sjetim sreću što m i je ta ra d o st ostala nepoznatom .« Ako su u njihovo vrije­ m e up ola tak o obuzim ale elitu, bez teškoća m ožem o zam i­ sliti kakvu su one privlačnu snagu im ale n ad običnim čo­ vjekom s ulice, čija am bicija obično n ije veća n o rasp o la­ gati s dovoljno dohotka kojim će m oći sebi p riu štiti dvojicu k ru p n ih robova da m u, noseći ga n a svojim šijam a, om o­ guće da do k ra ja života bez opasnosti m ože zauzeti m jesto u gledalištu bučnoga cirka. A T ra ja n je n a jv je ro ja tn ije išao n a ru k u želji velike većine svojih podanika k ad im je, n a­ m jera v aju ći o b d a riti ih nesvakidašnjim igram a {luđi), 112. god. p riu štio cirk u sk e igre u tra ja n ju o d trid eset, a kaza­ lišne p re d sta v e od sam o če trn a e st u zastopnih dana. Istin a je, m eđu tim , da O stijske kronike, kojim a m ožem o zahva-

220

liti taj podatak, još do daju da su se te pred stave davale istovrem eno n a tri pozornice. No, m a kako bila ogrom na, sva tri rim sk a k azališta b i skoro p et p u ta stala u gleda­ lište (cavea) C irka M aksim a (Circus M axim us). Polukružni dio kazališta u P om pejim a, posvećenog 55. god. p r. n. e. u sjeverozapadnom dijelu Flam inijevog cirka, tam o gdje nam zak rivljenje T rga di G ro tta P in ta jo š i danas o crtav aju njegove obrise, oko svoga je p ro m jera , dugog 160 m etara, sadržavao 40.000 m jesta (loca), što v jero ja tn o b ro j sjedećih m jesta ograničava n a 27.000. P o lukružni dio kazališta u B albu, zacrtanog 13. god. p r. n. e. ispod današnjeg M onte d ei C enti, sadržavao je sam o 11.510 m jesta (loca), o d kojih im a 7.700 sjedećih m jesta. I konačno, gledalište M arcelova kazališta što su ga zam islili Cezarovi, a dovršili Augustovi grad itelji 11. god. p r. n. e., gledalište koje je danas opasano palačom S erm oneta i čiju su im pozantnu m asu travertin a i harm onični ra sp o red iznijeli n a sv jetlo st dana značajni u rb a n ističk i radovi n a Via del M are, b rojio je n a 150 m e­ ta ra dugačkom p ro m je ru sam o 20.500 m jesta, od čega je 14.000 sjedećih m jesta. P rem a tom e, ta tri kazališta m ogla su p ru ž iti m je sta za najviše 60.000 gledalaca. Vrlo m alen b ro j, u sporedim o li ga s b ro jem o d 255.000 m jesta što sm o ih p o b ro jali u V elikom cirku. Čudesan b ro j, ipak, u sp o re­ dim o li ga s površinom najvećih k azališta suvrem enog svi­ je ta , sa 2.156 m je sta p arišk e Opere, 2.900 m jesta napuljskog San Caria, 3.600 m jesta m ilanske Scale ili čak 5.000 m jesta Colona u Buenos-Airesu. N ajm an je rim sko kazali­ šte jo š je uvijek dvostruko veće od najvećeg am eričkog kazališta, a već iz sam og ra z m a tra n ja tih dim enzija m ože­ m o izvući zaključak da je kod R im ljana stra st za pozorni­ com , iako m an je živa nego li s tra s t za trkarna, još uvijek b ila neobično jak a. Za n jeno zadovoljenje vladari su p o ti­ cali ili financirali g ra d n ju kazališta od kam ena, to sk uplju, uostalom , što je »sezona« u m e tn u ta izm eđu m egalenških igara (ludi M egalenses) i plebejsk ih igara (ludi plebei), tr a ­ jala sam o o d tra v n ja do studenog, i što su se u tom e ogra­ ničenom razdo blju pred stav e održavale kroz sam o nekoliko dana; a budući je strast, un ato č svom brzom padu, u trn u la tek n ak o n C arstva, to je Pom pejevo kazalište, popravljano za vladavine D om icijana, D ioklecijana i H onorija, bilo ob­ novljeno zad n ji p u t zalaganjem ostrogotskog k ra lja Teod o rik a izm eđu 507. i 511. god. n. e.

N a prvi pogled padam o u n a p a st da u toj u p o rn o sti po­ hvalim o u stra jn u naklonost rim skoga n aro d a p re m a d ram ­ skoj u m jetn o sti k o ja je tre b a la b iti dorasla slavi antičke G rčke i k o ju n a latinskom k ra se im ena Akcija i Pakuvija, te d jela jednog P lauta ili T erencija. M eđutim , zapravo, ono što se dogodilo A tenjanim a, sada se ponovilo R im ljanim a; kad je R im počeo podizati tra jn a kazališta i kad se svijet ko jim je Rim vladao, po uzoru n a njega bio p re k rio zda­ n jim a n alik n a njegova — a k o jih n as m oćna širin a i savr­ šena zaobljenja lukova i svodova oduševljavaju ne sam o u Ita liji i Galiji, već i u Liciji, P am filiji, trip o litan sk o j Sa­ b ra ti — tim zdanjim a n a m ijen jen a dram sk a u m je tn o st već je n a p u tu da izum re, kao da je njen o d aljn je življenje ne­ spojivo s nadolaskom m asa. P riredbeni dani su jo š uvijek ispunjeni n atjecanjim a, no sada se m eđusobno b o re sam o vođe tru p e (dom ini gregis). P ro d u k cija se bila iscrpla. Po­ sljed n je trag ed ije napisane za izvođenje, V arijev T ijest i Ovidijeva M edeja n isu se održale duže od Augustove vla­ davine. A jo š m anje se spom inju nove kom edije koje su bile napisane poslije onih L. P om ponija Basa, za K laudijeve vladavine. Počev od V eronova vrem ena obrazovani poje­ dinci, koji su tvrdoglavo u stra ja li u p isan ju dram sk ih djela, zadovoljavaju se tim e što p o p u t Seneke č itaju svoje trage­ d ije u slušaonicam a (auditoria), p re d sebi sličnim lite ra ti­ ma. Od konca I. st. n. e., pub lik a živi gotovo isključivo na staro m re p erto aru . U ogrom nim p ro sto rim a tih dvorana na otvorenom u kojim a se skupljala, ona, u općem kom ešan ju i g raji m noštva, m ože p ra titi neki p ro fin jen i zaplet u stihovim a sam o pod uvjetom da je u n ap rije d s n jim e -upo­ zn ata p rek o detaljnog program a, ako je već jednom p risu ­ stvovala predstavi ili ako o b ra te ra d n je m ože prepoznavati zahvaljujući naznakam a kojim a jo j prolog osvježava pam ­ ćenje i neprom jenjivim , preth o d n o ustanovljenim znakovi­ m a po kojim a će se rav n ati u razum ijevanju predstave: to su bile zatrašu ju će ili razveseljavaj uče m aske, čija se sm eđa ili b ijela b oja odnosila n a m uški, odnosno ženski spol likova, dok su im kostim i n ab ran i n a grčki ili rim ski n ačin od ređ iv ali djelovanje i društveni položaj : bijeli su na­ m ijen jen i starcim a, šareni m ladim ljudim a, žuti kurtiza­ nam a, p u rp u rn i bogatim a, crveni sirom ašnim a, k ra tk e su tu n ike za robove, hlam ide za vojnike, om otani p alij za m uktaše, šaren i za m ešetare. M eđutim , ti uvijek jednaki

izm išljeni likovi oduzim ali su p red stav am a svaku zanim lji­ vost, p a su gledaoci, koji su im ali sam o da se sjete što ti likovi znače ili su o d b ijali o d sebe svaku želju za razum i­ jev an jem prikazanog, usredotočili svu svoju p ažnju n a igru glum aca i n a sporedne stvari inscenacije. Za n jih je rim ­ sko kazalište po stalo preveliko: n estalo je gledalaca zaje­ dno s klasičnom form om k o ja je vladala gotovo tri stoljeća i produžavanje takvog sta n ja nije više bilo m oguće. Ono se održavalo sam o pom oću sve n ezgrapnijih konvencija a rad ik alne preobrazbe učiniše da je iz kazališta istje ra n a književnost. K oncem I. st. n. e. razvitak tragedije, v jero ja tn o pod u tjecajem helenističkog kazališta, tekao je u dvije etape, a njihova neum oljiva logika konačno ju je pretv orila u b a ­ letne figure. Od sam og po četka te k st je rim sk ih tragedi­ ja bio p o d ijeljen n a dijaloge (diverbia), recitative i p jeva­ n ja (cantica), u čem u je sirova rim sk a p ublika uživala kao u nekoj v rsti o p u šta n ja i ugodne prom jene. Vođe glum a­ čkih tru p a iz vrem ena R epublike doveli su k o r iz o rk e stra n a scenu s nam jero m da ga više u k lju če u rad n ju . Oni iz vrem ena C arstva ne oklijevaju u v rstiti je u n ju u cijelosti, stavljajući n a kocku da ra d n ju uto p e u fantazm agorije de­ k o ra i u čarobnosti glazbenog lirizm a. T radicionalne ru k o ­ pise koje su svake godine postavljali n a scenu, oni režu bez m ilosti, a dijaloge im sk ra ću ju toliko i tako dobro da poslije zahvata šk aram a trag e d ija p o sto ji jo š sam o u više-m anje vješto popravljenom slijedu svojih lirsk ih p red ah a ili cantica. Zam islim o Cida svedenog n a njegove stance i A taliju n a korove, pa će nam preo b razb a carske scene po­ stati m nogo razum ljivijom . D opušteno n am je dakle vjerovati da je n ajp o zn atije po­ pijevke, ponavljane od jedne generacije do druge, znao svatko, m ak ar ih n itko nije posebno učio. N a Cezarovom pogrebu svjetina zapjeva p jesm e iz Pakuvijevog A rm orum iudicium , koje kao da su dva stoljeća p rije bile napisane sam o zato da bi ona n jim a izrazila svoju bol: »Zar sam ih, dakle, spasio sam o zato da bih pao od njihovih ruku? M en’ servasse ut essent qui m e perderent?« Sjećam o se tak o đ er kako je tijekom S atu rn alija 55. god. n. e. B ritan ik izbjegao N eronovom lukavstvu k ad m u ovaj, da bi ga izvrgnuo ruglu, n a k ra ju slavlja, n a koje je uz

njega pozvao i više svojih suučesnika u razvratu, naredio da p ristu p i u sredinu blagovaonice i o tp jev a nešto. M ladi p rin c se n ije dao zbuniti. U m jesto da u šu ti ili izreče kakve bestidnosti, što su ostali uzvanici bez sum n je očekivali, a što bi sam i izveli n a njegovom m jestu, o n započne p jesm u p rim jere n u vlastitoj nesreći, pošto je osoba k o ja je tobože pjeva i sam a bila bačena s očeva p rije sto lja i lišena najvi­ šeg položaja. P rem a tom u kako ga je vidio Ju stu s Lipsius, bio je to canticum iz E nijeve A nđrom ake, od k oje n am je n ajizražajn ije m jesto sačuvao Ciceron u svojim Tuskulanama: O Pater! 0 Patria! 0 Priam i dom us. U činak ove deklam acije bio je neodoljiv, da čak i za Neronovim stolom izazove »ganutost, tim isk ren iju što su noć i uživanje uklonili bilo kakvo pretvaranje«. Is ti taj osjećaj su kod svjetine izazivale popijevke {can­ tica) kazališnih predstava. M odulirajući m elopeje k oje su je tako dugo pokretale ili uspavljivale, podražavajući ih polifonijom glazbala i naglašavajući ih blještavim zahvati­ m a u čudesnom dekoru, te naročito oživljujući ih p ateti­ čnim intonacijam a i žestokom gestikulacijom pjevača, p re d ­ stava je izvlačila publiku iz ap a tije i snagom um nogostručenom p risu tn o šću toga bezbrojnog m noštva m u šk ara ca i žena što se zajedno sjećaju i jed n ak o uzbuđuju, b u d ila u njo j je k u k oja jo j je p o tresa la ili sm irivala živce. Proizašla iz neusporedive grčke tragedije, rim sk a je d ram a ležala kao rask o m ad an a u sred m ram o ra carsk ih pozornica, ali je od vrem ena do vrem ena ponovo — kao m elodija nekakve opere što je nikla n a ruševinam a sta re trag ed ije— oživlja­ vala onu čistu o p o jn o st k o ju je nekoć izazivalo slušanje an tičk ih rem ek-djela. Sam o, pošavši nekom kobnom stranputicom , ta se opera lišila svega što ju je još spajalo s poezijom . Od sam og početka zakon toga ro d a um ijeća zahtijevao je d a izvođač popijevke (canticum ) bude solist. Popijevke su sve više bile kro jene po m jeri pjevača n a čija leđa sad a p a d a težina n ap o ra i slava uspjeha. Oko sebe on će odsad trp je ti sam o p risu tn o st statista: plesača, što se pokreću na njegov nalog i po njegovoj pjesm i, glazbenika (sym phonarii) koji m u od­ govaraju replikam a i ponovo preuzim aju njegove m otive; svirača n a glazbalim a o rk estra, k itarista, tru b ača, cimba224

lista, flau tista i h arm o n ik aša (scabellarii), koji ga zam je­ n ju ju ili p rate. Oni su sam o sateliti svoje zvijezde, dok so­ list ispunjava pozornicu k re tn ja m a , a cijelo kazalište gla­ som. Sâm je u tjelo v ljen je čitave ra d n je , bilo d a pjeva, opo­ naša m im ikom , pleše. Po cijen u strogog režim a po kojem su m u za b ran jen a kisela jela i pila i koji ga p risiljav a d a uzim a sred stv a za pov raćanje i čišćenje čim bi m u sam o la­ gani p o ra st tjelesn e težine ugrozio »liniju«, on produžava svoju m ladost, čuva eleganciju svoga lika. V jeran i najdosadn ijem p ro p isu , bez o d m o ra ponavlja vježbe k o jim a m i­ šići zadržavaju gipkost i snagu, zglobovi elastičnost, a glas širin u i čarobnost. S posoban d a u tjelovi sve lju d sk e tipo­ ve i dočara sve situacije, postao je netko tko svojim opo­ n ašan jim a obuhvaća svu p riro d u , »pantom im ičar« koji fan­ tazijom stv ara d ru g u p riro d u . I u n ato č tom u što ga zakon i d alje naziva h istrio n o m i proglašava »bestidnikom «, on često zna b iti ju n ak o m dana i m iljenikom žena. Od po­ četka Augustove vladavine p an to m im ičar Pilad n ije p re ­ stajao p u n iti R im svojim im enom , uobraženošću i svađa­ m a. Za vrijem e T ib erija svjetina se m eđusobno tu k la za ljub av p an to m im ičara koji su se otim ali za odobravanje gledalaca, te se tu čn jav a ubrzo izrodila u pobunu u kojoj nekoliko vojnika, jed an centurion i je d a n trib u n ostadoše ležati n a p odnim kockam a. N eron koji im je zavidio n a sla­ vi bude ipak p risilje n p ro tiv n jih poduzeti m jere kako bi zaustavio krv o p ro lića izazvana njihovim suparništvim a. Ali ni on niti njegovi podanici više nisu mogli bez njih, te ih N eron, pozvavši ih n a tra g k ra tk o vrijem e nakon što ih je prognao, uvede u in tim n o st svoga dvora, što je prvi p ri­ m je r ovog zavođenja što će ga Tacit žigosati im enom h istri­ onalis favor, neizlječivog i po p u t bolesti (m orbus) zaraz­ nog idolopoklonstva kojem će koncem I. st. podleći i ca­ rica D om icija u n a ru č ju p an to m im ičara Parisa. N eosporno je da m eđu ljubim cim a rim skoga p u k a nije bilo velikih u m jetn ik a . Za vrijem e Augusta, prim jerice, Pilad I. sigurno je oplem enio »pantom im u«, taj ro d što ga je on bio ustanovio u Rim u. N ekoliko anegdota svjedoči o njegovoj savjesti i razm išljanjim a. Jednoga dana kada je učenik m u i su p arn ik , p an to m im ičar Hilas, ponavljao p re d n jim ulogu E d ip a i u tom e pokazao zavidnu sigurnost, on m u se približi i, da bi ga priveo istini, jednostavno reče: »Zamisli H ilase, da si slijep« (Na k ra ju d ram e E dip je sli25 R ira u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c a rstv a

225

jep; op. prev.). Drugom zgodom , k ad je H ilas javno glum io u p antom im i n a čijem se sv ršetk u m orao čuti n a grčkom veliki Agamemnon, t à v p è y a v ’A y ci|ićp .vo va, i kad se, da bi i tijelom sudjelovao u izvođenju završnih stihova, ispravio u svoj visini svoga stasa, Pilad se n ije mogao suzdržati a da m u sa stepenica gledališta (cavea), gdje je sjedio kao obični znatiželjnik, ne dobaci: »Ali ti ga činiš dugačkim , a ne ve­ likim!« P risu tn i ga gledaoci, uhvativši u letu njegov uzvik, p rim o ra ju da se sâm popne n a pozornicu i da tu izvede istu pantom im u. Tako Pilad, k ad je došao do m jesta gdje je dobacio svoju k ritik u , zauzm e bez nekih drugih d osjetk i izgled p rip ro sto g čovjeka koji razm išlja, je r poglavaru je svojstveno da m isli i više od sviju i za sve. P ilad je u n a j­ m an ju ru k u im ao sm isla za čistu ljepotu, o n u što je duše slute kao pozadinu zbilje. Sam o, njegovi sljedbenici ga nim alo n isu bili vrijedni. Većina ih se odrekla n a sto ja n ja da se usavrše istovrem eno i u p jev an ju i u plesu. Isto kao što smo n a počecim a rim ­ ske trag ed ije vidjeli T ita A ndronika kako je, ig raju ći vla­ stite kom ade, prestao deklam irati, je r m u je zbog stalnih tražen ja publike pukao glas, te kako se ograničio n a to da od svoje uloge, koju je jed an pjevač glasno izgovarao uz zvukove flaute, izvodi sam o pokrete, tako su pan tom im i­ čari iz D om icijanova i T rajano va vrem ena većinom h tjeli biti sam o plesači, k o ru p re p u šta ju ć i da zapjeva cantica, ko­ jih su čuvstvenost izražavali koracim a, stavovim a i p o k reti­ ma. Kao što je pjevanje bilo pridušilo tragediju, tako se glazba podredila plesu, a n ad aren o st glum aca se od tad a o čitu je sam o u nijem om e jeziku njihovih p okreta. Osim glasa, sve n a n jim a govori: glava, ram ena, koljena, noge i naročito ruke. N jihova je u m jetn o st izm am ila iz Kvintilija n a uzvik čuđenja: »Njihove ruke, reče on, p ita ju i obe­ ćavaju; one pozivaju i o tp u štaju ; tum ače užas, strah , ra ­ dost, tugu, oklijevanje, p riznanje, kajan je, m jeru , osam ljenost, bro j i vrijem e. One ra zd ražu ju i sm iruju . Z aklinju i o dobravaju. Im a ju m oć o p o n ašan ja koja zam jen ju je riječi. Za dočaravanje bolesti one izigravaju liječnika koji pipa bïlo, a za izražavanje glazbe ra zm ještaju p rste svirača na liri.« U II. st. n. e. pantom im ičar doseže takvo savršenstvo, da je u sta n ju bez pom oći bogova, kao u T ijesto vo j gozbi kojoj je prisustvovao Lucijan, naizm jence p rik azati, uz

pljesk an je publike kojoj više ne izm iče n ijed n a njegova n a ­ m jera, Atreja, Tijesta, Egista i Aeropeja. T erpsihora je sigurno jed n a od velikih m uzâ i m i n e m ožem o biti slijepi za poetičnu m agiju plesa. Slaveći tije­ lo, ples uzdiže dušu. U plim i i oseki svojih hirovitih i u sta ­ ljen ih uzleta, on uzburkava i sm iru je navalu lju d sk ih stra ­ sti, i u božanskim trenucim a gipkošću svojih zvučnih i po­ k re n u tih lin ija nanovo u sp o stav lja sam u h arm o n iju Svi­ jeta. No, ipak, rim ski su p antom im ičari ubili tu u m je tn o st svojim ak ro b acijam a i p retjeriv an jim a. Kao prvo, nep ro m išljen o su izvrnuli sustav vrijedn osti. N akon što su istum ačili popijevke (cantica) svojom m im i­ kom , oni su prisvojili sebi pravo da ih joj i podrede. U m je­ sto da su služili djelu, on i su ga u p ro p astili. O dsad su vo­ đe tru p a, glazbenici, lib retisti, sam o njihovi pom oćni rad n i­ ci. Pjesnici su se sm atrali sre tn im a ako bi se od n jih kao u Rim u, naručila i p latila kakva poem a. No ta sreća bi ih stajala stvaralačke slobode. P antom im ičari su oni koji svi­ m e zapovijedaju, oni u p ra v lja ju režijom , nam eću stihove, su g eriraju izbor glazbe i tem â, ovisno o svojoj darovitosti ili nedoraslosti, a sve zato da bi p re d publikom , k oja je ve­ om a bro jn a, ali otu p jela ukusa, jedn im a istakli v rijed ­ nost, a druge zasjenili. Zatim i ponajviše, oni sve više teže n e da d irn u u srca, već da zapanje poglede, da slede ili rasp ale osjetila. Oni se o d lučuju jedino izm eđu crn ih d ra­ m a u kojim a siju užas i o n ih seksualno razdražljivih koji­ m a im je lako i sigurno zagolicati p risu tn o gledateljstvo koje će usko ro i sam o sudjelovati u njihovom u n ap rijed sm išljenom erotizm u. Na p rv u kateg oriju u re p erto aru čije sastavne dijelove bilježi Lucijan, nađovezuje se T ijestova gozba i Agava, neuračun ljiva u bo jica svoga sina, Nioba, izvan sebe od boli sred svoje po ubijan e djece; zatim . B jeso ­ vi iz epske legende ili m itologije, tako A jaksov bijes i Heraklov bijes, u čem u je Pilad već bio p retjerao . Što se druge kategorije tiče, njezin je popis beskonačan. To su n esretn e ili grešne ljubavi D idone i E neje, V enere i Adonisa, Jazo na i M edeje. To su grozna rodoskvrnuća: izm eđu Cinirasa i Mire, njegove kćeri, čija se prva izvedba davala uoči Kaligulina u m orstva; izm eđu Prokne i Tereja, njenog svaka koji jo j je odrezao jezik da bi bio siguran da će o tom e šu tjeti, i zbog čega m u se ona osvetila iznijevši n a stol tije­ lo Itisovo, koga je u zakonitom b ra k u im ao s Filom elom , 227

P ro k n ejin o m sestrom . N ajjezov itija od svega b ila je Pasifa jina b estijaln o st, kad se u k retsk o m L ab irin tu p od aje čudovištu M inotauru. Slični sadržaji mogli su sam o zaglupiti ili iskv ariti gle­ daoce, koji su čas d rh tali o d čisto fizičkog užasa, čas s ne­ jasn o m slašću osjećali kako im se u žile uvlači v atra ispraz­ n ih želja. K od žena su grozo vi te m im ike izazivale jezu. P red p o ho tn im po k retim a one b i se uzbuđivale: »Tukcija više ne gospodari svojim o sjetilim a; Apula isp u šta dugačke tužne uzdahe kao da je u nečijem zagrljaju; T im ela je ni­ je m a od pažnje; Timela, još neiskusna, uči«. Pod takvim o k olnostim a jasn o nam je da se T rajan, koji je ipak, ako ćem o vjerovati zlim glasovim a, gajio previše nježnosti p re ­ m a Piladu II, velikom p an to m im ičaru onoga vrem ena, po­ žurio, iz p o što vanja p rem a kreposnoj svojoj vladavini, zab ran om da glum ci na sceni, od tad a izloženoj p u ten o m naslađivanju, i dalje bez stra h a p re k id a ju svoje bestid n e plesove sam o zato da bi n a svoj način otplesali pohvalu c a ru koji je n a vlasti. T ragedija, prom ijenivši se u operu, a zatim u pantom im u, završila je tako što je rim sko kaza­ lište ob escijen jeno do razine m usic-halla. Iako m ožda m alo sporije, p ro p ad an je kom edije n ije bilo m an je duboko. U II. st. n. e. čovjek i d alje odlazi gledati T eren cija i P lauta, no to je više zbog odavan ja časti tra d i­ ciji nego zbog zadovoljstva. Ako su se R im ljani odvratili o d trag ed ije zato je r bi E d ip na K olonu ili Ifig en ija na Tauridi u »njihovim palačam a, naviklim n a p ap ren e gula­ še«, izazvali sam o učinak »čaja od kamilice«, m ožem o tek zam isliti kako su im se u m jeren i začini M enehm i ili Andrijane činili b lju tavo neukusnim . P okušaj pom lađiv an ja ko­ m ed ije pom oću glazbe i plesa, n a koji se u A ugustovom sto ljeću odlučio B atul, n ije nadživio svoga inicijato ra. P ošto se ko m ed ija n ije m ogla obnoviti, ostavili su je po s tra n i i zam ijenili m irnom , k o ja se već dokazala u glavnim gradovim a D ijadoha i ko ju su R im ljani, prisvojivši je u I. st. n. e., znali vrlo brzo p rilagoditi u k u su svoga p u ­ čanstva. Mirna, n a grčkom p.Tp.oç, a n a latinskom m im us, ozna­ čava istovrem eno glum ca i kazališni rod. To je šaljiva, ili šaljiva i d ram atičn a farsa ko ja rop ski oponaša stv arno st. To je zapravo »izrezak iz života« koji se, još to pao i p ikan­ tan , pren osi na scenu tako da će tek njegov realizam , ili,

još bolje, sve izražajniji n aturalizam , odlučivati o njegovom uspjehu. K onvencije su u m irni izbrisane. Likovi ne nose više m a­ ske. Glumci se oblače po gradski. Im a ih upravo toliko ko­ liko je p o treb n o da tvore jed in stv en u tru p u . Ženske uloge ig raju glum ice čiji se glas o lošem p o n ašan ju čvrsto u k o ri­ jen io već od vrem ena Ciceronova, koji je, o sjetljiv p rem a A rbuskulinovoj d arovitosti i C iterizinim čarim a, bio spre­ m an b ra n iti nekog provincijskog građ anina okrivljenog za o tm icu jed n e »mimule« (baletne plesačice) n a osnovi obi­ čajnog p rav a što je vladalo u m unicip ijim a (gradske općine rim sk e države koje su uživale privilegirani položaj; op. prev.). S adržaji se uzim aju iz svakodnevnog tekućeg života, s osobitom naklonošću p rem a n ajp ro stijim stvarim a i n a j­ nižim tipovim a: a diurna im itatione vilium rerum et levium personarum . Obično se prik azu ju karik iran o m plastičnošću čija će p re tje ra n a točnost dovesti, kao što ćem o vidjeti, do bestid n o sti i o k ru tn o sti. Pod R epublikom m irna često u se­ bi nosi i d ru štv en u k ritik u , tako da je C iceron od kakve žešće igre riječi n a raču n po litičk ih p rilik a očekivao po­ četak b o rb e p ro tiv Cezarova sam ovlašća. Za vrijem e Car­ stva ona se iz nužde svrstava n a stra n u v ladara te je zadir­ kivala pojedince u vladarevoj nem ilosti. M im ičar V ital se hvali kako je postigao osobiti u sp jeh u takvim napadim a: »Onaj koga je m o ja slika po dvostručila u njegovim očim a, naježi se od groze kad vidi da sam ja više on nego li on sâm«; a po m om e m išljen ju n ije slučajno da je K atulov Laureol n ajčešće izvođena m irna u razdo blju od 30. do 200. god. n. e.; postav ljen je na scenu za Kaligule i dobro je bio poznat T ertu lijan u . To je djelo po sudbini koja je stigla razbojnika, glavni lik djela, pokazalo da se pod dobrim vladavinam a zlikovci k ažnjavaju i da p o sljed n ja rije č p ri­ p ad a policiji. U koncepciji m im e, u njenom p re ziru p rem a svem u što je konvencionalno, te u težnji p rem a jednostavnosti, sigur­ no je bilo p lo d nih obnoviteljskih elem enata; a n ajm an je su dvojica od pisaca m im a s k ra ja I. st. n. e., Decim L iberije i Publili je Sir, uzdigli svoje kom ade, u kojim a se p red stav lja­ ju i kao a u to ri i kao glum ci, n a razin u do stojnu n ajb o lje književnosti. M eđutim , kako je m oda m im e rasla, tako se u o b rad i sm anjivao udio teksta. Veliki m im ičari koje sam naveo bili su p o p u t M olièrea au to ri koji sam i igraju vlasti-

ta djela. C arski m im ičari su glum ci koji tekstove prilagođavaju svojoj igri kom binirajući ih m eđusobno u većoj ili m anjoj m jeri. Oni bi, ovisno o zahtjevu tre n u tk a i raspolo­ ženju gledalaca, izm išljali nepredviđene varijacije n a tem u ko ju su bili najavili. A ntička kom edija je od m irne m ogla im ati i k o risti, no desilo se da ju je m im a istisnula, i to o stv aren jim a čija je im provizacija nalik onim a n a sajm ištu ili im provizacija klaunova u p arišk im cirkusim a, gdje rije ­ či nisu više nim alo važne. U to se vrijem e rim ski čovjek n a­ slađivao L atinovim i Panikulovim m im am a, ispunjenim p ri­ čam a o otm icam a, prevarenim m uževim a, ljubavnicim a skrivenim u šk rin ji poslanoj o d providnosti; glum ice su običavale, što im je nekoć bilo dopušteno sam o n a noćnim ig ram a Floralia, skinuti se o d glave do pete — u t m im ae nu d aren tu r — s takvom besram nošću da je zbog nje i M arcijal pocrvenio. Ili je p ak R im ljanin više volio zastra­ šujuće m im e u k o jim a se izm jen ju ju jak i u d arci u glavu, o d je k u ju grube riječi, o dzvanjaju prave p lju sk e n a o b ra­ zim a statista, k ad bi se u d arci izrodili u nem ilosrdne u d a r­ ce a krv p o tek la u potocim a. To što Laureol n ije dvjesta godina silazio s pozornice o b jašn jav a se o k ru tn o šću b u n ­ tovnog i krvoločnog razbojnika, zvijezde predstave, te o k ru tn o šću kazne, kad n a k raju , zahvaljujući zam jeni glum ca jed n im osuđenikom što se bio ogriješio o opće pravo — a D om icijan je odobrio tu zam jenu — glavni lik izdiše u m u k am a u kojim a više nije bilo ničega izm išlje­ nog, je r taj jad n i i žaljenja vrijedni P rom etej je razdiran čavlim a k o jim a je kroz dlanove i zglobove p rib ijen n a križ, po kom e povlači svoje šape i ru je kaledonski m edvjed kom u će n a k ra ju ostaviti osuđenika kao hran u . Ova sra ­ m o tn a p red stav a nije uopće izazvala negodovanje u gledao­ cim a. Juvenalu se u satiram a s tim u vezi om aknula aluzija bez ikakve zlobe, dok M arcijal hvali vladara koji je takvu p red stav u om ogućio. Ovako prikazana, m im a se on d ašn jim R im ljanim a činila kao da je dosegla savršenstvo svojih sred stav a i efekata. No istovrem eno, m im a je, stigavši do k ra ja svoga p u ta, definitivno o d stran ila sa rim ske scene h u m an o šću pro žetu u m jetn o st. Ona je dotakla sam o dno n a stra n o sti kojoj se, u m jesto da im se ova ogadi, rim ska gom ila p red av ala je r je već i suviše dugački niz godina pro šao kako su joj gnusna u b ija n ja u am fitea tru potisnula o sjećaje i iznakazila nagone.

V — AMFITEATAR, MJESTO UBIJANJA

J e r uđem o li, konačno, nakon dvije tisuće godina kršćan ­ stva u arenu, stječem o d ojam da ulazim o u pakao antičkog doba. P oradi časti R im ljana n a jra d ije bism o iz knjige n ji­ hove povijesti iščupali ovaj list n a k ojem se, u m rlja n a n e­ izbrisivom krvlju, pom utila slika one civilizacije kojoj su ti isti R im ljani u d arali tem elje, a živu jo j stv arn o st širili svijetom . No n ije dostatno sam o osu d iti, budući da ne do­ spijevam o ni razu m jeti zabludu u ko ju je pao rim ski n a ­ ro d k ad je lju d sk u žrtvu ili m u n u s p retvorio u svečanost k o ju veselo slavi čitav grad, i kad je od svih ponuđenih m u u žitaka izabrao klanje ljudi naoružanih tek toliko da m ogu u b ija ti i p re d pukom toga grada b iti ubijeni. Radi jedne ta ­ kve g ladijatorske borbe pu k je 164. god. pr. n. e. ostavio te ­ a ta r u kom e se davala Terencijeva H ekira. T ijekom I. st. p r. n. e. toliko je postao pohlepan za igram a, da su k an d id ati n a izborim a gledali da dobiju povećani b ro j glasova tak o što bi p u k pozivali na sp ek tak u larn a krvoprolića. R adi toga je Senat, da bi sp riječio takve p resk u p e m anipulacije, m orao 63. god. pr. n. e. izraditi zakon koji će u n ap rije d poništavati izbor m ag istrata koji su već dvije godine p rije izbora počeli fin an cirati igre. N aravno, igram a su se za svoje am bici­ ozne ciljeve k o ristili p re te n d en ti na m jesto m onarha: Pompej koji je svoje sugrađane izm orio igram a do zasićenja; Cezar, koji ih je ponovo učinio privlačnim a odjenuvši ih u blještav u raskoš. I n a koncu carevi, n am jern o potičući u gom ili taj ubilački ukus, iskovaše s g ladijatorskim b o rb a­ m a n ajsig u rn iji i n ajtu žn iji in stru m en t svoje vladavine. Prvi m eđu n jim a. August. Izvan sam oga Rim a, on prih va­ ti i provede u djelo naloge p o sm rtn ih Cezarovih zakona i ostavi i dalje n a snazi da m ag istrati privilegiranih općina m o raju p rire d iti jed an m u n u s (žrtva za m rtvace) godišnje, a od 27. god. n. e., kad je T iberije to zabranio pojedincim a čiji su prih o d i bili m an ji od »konjaničkog kapitala«* od 400.000 sestercija, oni su i jedini koji su tu obvezu isp u n ja­ vali. U g rad u R im u, August n am etne p reto rim a, zaduženi­ m a za tu obvezu, da je m o ra ju izvršavati dva p u ta godišnje. Od K lau dija nadalje, n jih će u toj službi zam ijeniti broj* U franc, équestre, od lat. equus = konj. Odnosi se na pripadni­ ke konjaničkog, drugim riječima viteškog reda, fop. prev.).

231

n iji kvestori. Osim toga, August ju je sveo n a točno o d re­ đene granice, to je st na 120 sudionika dvoboja u jednoj predstavi, što će T iberije sm an jiti n a 100 b oraca u pred ­ stavi. No takvim ograničenjim a m an je se željelo p o tisn u ti stra st podanika, a više uvećati ugled njihovih vladara. Je r ako i je s t p riređ iv an je (editio) redovnih g lad ijato rsk ih b o r­ bi (m unera) u redio odredbam a, August je »izvanredne« igre kojim a bi obdario n aro d tri p u ta u svoje vlastito ime, a p et p u ta u im e svojih sinova i unuka, podvrgao isklju či­ vo svojoj dobroj volji. Na n jih je p re tje ra n im sjajem vla­ stitih p rire d b i protegao nek u v rstu stvarnog m onopola, po­ godnog da se p retvori i u pravni, do čega su uostalom i do­ vele form alne zabrane Flavijevaca. U tom sm islu su munerae, postavši carskom p redstavom par excellence, po Augustovim d ek retim a bile u istoj m jeri službene i obve­ zatne kao i igre {ludi) u k azalištu ili cirku. Istovrem eno ih je C arstvo obd arilo grandioznim , za tu n am jen u posebno o p rem ljen im zgradam a čiji nam se oblik, stvoren čistim slučajem i ponavljan u sto tin e p rim jerak a, danas čini no­ vom i m oćnom k reacijom carske arh ite k tu re: riječ je o ob­ liku am fiteatra. P riređivači jav nih igara (m unera) do Cezara k o riste se ili gostoprim stvom cirka ili n a brzin u podižu drvene palisade koje će već su trad a n srušiti. Godine 53. ili 52. p r. n. e., K urijon M lađi, koga je Cezar u p o taji plaćao galskim zla­ tom i kom e je, podržavajući ga, izradio da se k andidira za trib u n a, odluči zadati snažniji poticaj m ašti svojih b ira ­ ča. Pod izgovorom da m ora odati počast duši svoga ne­ davno prem inulog oca, on najav i scenske igre pojačan e igram a zvanim m unera. N a u m m u p ad e originalna ideja d a za taj iznim ni dan izgradi od drva ne jedan, već dva vrlo p ro stra n a kazališta, spojena u vrhovim a svojih k ri­ vulja i m o n tiran a svako na jednoj osovini. Dopodne, za vri­ jem e scenskih igara, dva kazališta o sta ju naslonjena jedno n a drugo zato da g raja s jed n e predstave ne bi sm etala drugoj. Popodne, kad se treb alo održati m u n u s — dva se kazališta iznenada počinju o k re ta ti oko svoje osi sve dok se zaustavivši se ne bi sučelila tako da dva njihova polu­ kruga sada tvore jed n u ja jo lik u form u. Istovrem eno bi se s obje stran e uklonile dvije scenske ograde, što su dosad odvajale gledalište od pozornice, čim e bi se stvorilo m je­ sto za je d n u jed in u arenu. Taj je m anevar izazivao k ra jn je

zanim anje prisu tn o g a m noštva koje se, ravnodušno n a opas­ n o sti što su m u p rijetile za vrijem e njegova izvođenja, n ije n ikad bolje osjećalo no uključeno u to veličanstveno k ru ­ ženje. Plinije S ta riji će još sto tin u godina k asnije očajavati n a d ludom neopreznošću tih danguba: »Eto tog n aro d a, p o b jednika zem lje i osvajača S vijeta, eto ga gdje, obješen za taj stro j, plješće opasnosti kojoj h rli u susret.« B ila je to sigurno vratolom n a sm jelost, no, prom islim o li m alo, vidi­ m o da su se upravo iz n je izrodile sve arene svijeta. Zapravo, Cezar je za m unus, koji je p rired io p u k u za svoj četv ero stru k i triju m f 46. god. p r. n. e., bez dvo um ljenja i bez ikakve m ašin erije usvojio ra sp o red dvostrukog kazali­ šta što ga je bio zam islio njegov p rija te lj K urijon. G enijal­ n i je d ik ta to r p ronašao form ulu, no pošto ju je prim ijen io sam o na drvenu k o n stru k ciju , to je tek A ugustu p ripalo da je ostvari u tra jn o m e kam enu, a piscim a Augustova doba d a isk u ju latin sk u riječ, am phitheatrum , koja će o d sada označavati taj novi spom enički rod. N a jstariji o d tra jn ih am fitea ta ra je onaj što ga je 29. god. pr. n. e. u R im u sagradio C. S ta tilije Tauro, p risn i p ri­ ja te lj vladarske obitelji. S m ješten južno od M arsova polja, u n išten je u požaru 64. god. n. e. S koro odm ah nakon toga, Flavijevci odluče zam ijeniti ga novim , sličnog oblika i uve­ ćanog tlocrta. G rad n ju započne V espazijan. Tit dovrši gra­ đevinsko u stro jstv o , a D om icijan ukrase. Od 80. god. n. e., ni zem ljotresi ni u n ištav an ja u vrijem e renesanse, k ad se njegovo k am en je u p o trijeb ilo za g ra d n ju M letačke pala­ če, palače B arberini, K apitolske palače, nisu narušili n je­ govu m asu n iti m u sm anjili veličinu. Izgreban, ali nenačet zubom vrem ena, on i danas zrači svojom ljepotom na istom onom m je stu gdje je p re d više od osam naest i pol stoljeća iskrsn uo izm eđu Velije, Ćelija i Eskvilina, u bli­ zini kolosa Sunca, u dolini jezera Zlatne kuće (stagnum N e­ ronis) koje je za tu svrhu zasuto. R iječ je o flavijevskom am fiteatru , češće nazivanom K oloseum om , im enom što nam ga u nasljeđe ostavi sred n ji vijek. Od 2. god. n. e. August, poduzevši skupe radove n a desnoj stran i Tibra, podvostru­ či T aurov am fitea ta r, u ređ en sam o za b o rb e n a suhom , * N a u m a c h i a , od grč. n a u s = brod i m a k h ô = borba, u antička vremena predstava pomorske bitke u cirku ili areni, znači i sam bazen za održavanje takve predstave, ( o p . p r e v . ) .

233

»naum akijom «*, nam ijenjenom za slikovito prikazivanje p o m o rsk e bitke, a čija je v an jsk a elipsa, što se svijala u sre d svuda naokolo posađenih šu m arak a i vrtova, o d re­ đena osim a od 556 i 537 m etara, om eđivala n e sam o povr­ šinu u tab an e zem lje, prekrivene pijeskom , već i sloj vode p resječen u m jetn im tokom . Iak o je Augustova naum akij a zaprem ala gotovo tro s tru k u p o vršinu K oloseum a, te iako je i sâm K oloseum barem u početk u bio takvog rasp o red a da je po volji mogao poslužiti i kao arena i kao n aum akija, p u b lik a se vrlo brzo o sjetila nezadovoljnom . Zbog toga T ra ja n o d m ah dà izgraditi pom oćni a m fitea ta r nedaleko dan ašn je crkve Sv. K riža Jeruzalem skog, te d o d atn u naum ak iju (naum achia Vaticana) sjeverozapdno od Anđeoske tvrđave. Od dvije naum akije i logorskog am fitea tra (am phi­ th ea tru m castrense) ostalo n am je tek nešto m alo znam e­ nja. No i ono što je preo stalo o d K oloseum a kao n a jp o t­ p u n ije verzije rim skog am fitea tra, dovoljno je da dobije­ m o ja s n u sliku o njegovom tipičnom p ro sto rn o m ra s­ poredu. Isk lesan u čvrstom , tvrdom trav en tin u čiji su blokovi izvađeni iz albuleških kam enolom a po k raj T ibra (Tivoli) i za tu p rilik u doprem an u Rim prokrčenom , šest m e ta ra ši­ rokom cestom , K oloseum tvori sa svoje dvije osi o d 188 i 156 m etara jajo liki, znatno zaobljeni oblik, čiji opseg izno­ si 527 m etara, dok se zidovi kroz četiri k ata dižu u visinu od 57 m etara. Kroz p rv a tri k a ta teku jed n i ponad drugih, očito po uzo ru n a ro to n d u M arcelovog kazališta, nizovi a r­ k ad a p rv o b itn o isp unjenih kipovim a, m eđusobno se razli­ ku ju ći sam o po arh itek to n sk o m redu: dorskim , jo n sk im i k o rin tsk im stupovim a. Č etvrti kat, kojega nem a u Marcelovom kazalištu, sasto ji se od punog zida podijeljenog p lit­ kim p ilastrim a u reg istre naizm jence p ro b ijen e prozorim a i u k ra šen e b ro n čan im štitovim a što ih je n a tom e m jestu dao p o stav iti D om icijan i koji su, naravno, nestali. Iznad svakoga postavljenog prozora postavljene su tri konzole ko­ je odgovaraju trim a ru p am a vijenca; svaka o d n jih je no­ sila dno jarb o la n a koje bi za vrijem e velike žege p rip ad n i­ ci m izenske flote pričvrstili krajeve ogrom nog krova koji je štitio b orce u aren i i gledaoce u gledalištu (cavea). Gle­ dalište p o činje već četiri m e tra iznad arene p latform om p o d ija (podium ), zaštićenog brončanom ogradom pon ad koje su sm ješten a m ram o rn a sjed išta »povlaštenih«, skoro

napisah »pretplaćenih«, čija su n am se im ena sačuvala do danas. N akon toga se uzdižu tri o d jeljk a step en astih sje­ d išta ili nisk ih zidića (m aeniana). Prvi o d jeljak je od p od ija i drugog o d jeljk a odvojen d vostruk im pojaso m kružnih, vo­ doravno p ro teg n u tih prolaza (praecinctiones), o b ru b ljen ih niskim zidovim a. Svaki o d jeljak pod ijeljen je strm im hod­ nicim a koji su bljuvali m noštvo koje se tu sleglo, o tk u d im i im e vom itoria (bljuvaonice) — zapravo ulazi i izlazi. Prvi niz se sastojao od dvadeset, a drugi o d šesnaest traveja. Izm eđu drugog i trećeg se u m etao p e t m etara visoki zid izbušen p rozorim a i v ratim a. N a terasi k oja ga je po­ vezivala s vanjskim ziđem sjedile su žene, a stajali putnici i robovi koji, budući da im n ije bio dopušten p ristu p kod podjele ulaznih »žetona« ili daščica {tessera), nisu mogli zauzeti m jesta n a stepen astim sjedištim a. U K oloseum u se b ro j m jesta za sjedenje p ro c je n ju je na 45.000 a na 5.000 b ro j m jesta za stajan je, ali se n a sam oj građevini još m ogu uočiti dovitljivo zam išljeni d etalji ko­ jim a se olakšavao ulazak, odnosno izlazak svjetine. P ristu p četirim a od 70 a rk ad a što tek u naokolo, onim a sm ještenim u p rodu žetk u osi, lišenim bilo kakvih vanjskih oznaka, je zab ran jen publici. O stale ark ad e su n um erirane od I. do LXVI. Izm eđu gledališta (cavea) i vanjskog zida, dva su kon centričn a zida u p rizem lju tvorila dv ostruku kolonadu, a n a katovim a galeriju. N jihova k o risn o st je bila v išestru­ ka, budući da su obje lukovim a po du pirale i podržavale gle­ dalište (cavea), om ogućujući p ristu p stu b am a što su vodile p rem a vom itorijim a, te služeći, konačno, p rije predstave gomili kao šetalište, u slučaju žege, ili kao sklonište za slučaj p ljusk a, za vrijem e o d m o ra izm eđu dva čina. Od svih m jesta očito su n ajb o lja bila ona n a razini podija, u ložam a sm ješten im a jed n a n asu p ro t drugoj, n a dva k ra ­ ja kraće osi: n a sjeveru, u loži cara i carsk e o b itelji, na jugu, u loži p re fe k ta grada R im a i m agistrata. No slobodni sm o tv rd iti da su čak i p ripad nici prostog pu k a (pullati), to je st sirom asi p ro sto odjeveni u sm eđe obojeno sukno, p ro b ijaju ći se laktovim a u »kokošinjcu« gornje terase, bili u m ogućnosti p ra titi sve o b ra te sm rton osne dram e što se odvijala u areni. A sam a arena, sa svojih 86 m e ta ra uzdužne i 54 m etra poprečne osi, obuhvaćala je p ov ršin u od 36 ari, okruženu m etalnom rešetko m četiri m etra ud aljen o m od podnožja

po dija, k o ja š titi p u bliku od ra zjare n o sti divljih zvijeri p u šten ih u arenu. Dok bi g lad ijato ri ulazili k ro z je d n u od ark ad a u liniji uzdužnih osi, životinje su p re th o d n o bile zatvorene u podzem ne torove. To je podzem lje n ak o n uvo­ đ en ja kanalizacije 80. god., kojom je om ogućeno da se are­ n a u tre n oka poplavi i iz a m fite a tra p retv o ri u naum akiju , bez dvojbe bilo za vrijem e g ra d n je naum achiae V ati­ canae, za T rajana, op sk rb ljen o ne sam o zidanim kavezim a u koje se za tv araju zvijeri u očekivanju da b u d u puštene u arenu, već i čitavim sustavom dizala i dizalica kojim a se te zvijeri m ogu vrlo brzo o tp rem a ti ih u k ra tk o m roku p re m je šta ti. Z aista ne m ožem o š k rta riti n a riječim a divlje­ n ja p rem a flavijevskim a rh ite k tim a koji su, isušivši stag­ n u m N eronis, u m jeli na tom e m jestu podići kolosalni i sa­ vršeni spom enik u kom e je nekoć, po detaljim a svoga u re­ đenja, triju m fira la ingenioznost njihove tehnike i k o ja je svojom izdržljivošću bila izazovom k asnijim stoljećim a. U nam a ona izaziva ushićenje ili osjećaj tako velike snage da n as o n a m ože satrti, te jed n e u m jetn o sti tako sigurne u sebe da je nepogrešivo izvedene, uravnotežene p ro p o rcije sta p a ju u je d n u nadm oćnu h arm oniju. No da bism o i dalje ostali pod tim očaravajućim dojm om koji nas obuzim a p ri pogledu na taj spom enik, po treb n o nam je zaboraviti ne­ hu m ane ciljeve k ojim a je služio, kao i nepodnošljivo o k ru t­ ne p rire d b e za koje su carsk i g rad itelji nekoć izveli to rem ek-djelo. U ovoj epohi k oja nas zanim a, organizacija krvoločnih igara n ije, n a žalost, ni po čem u nesavršena. U italskim m u­ nicipijim a, p rovincijskim gradovim a, lokalni se m agistrati, n a koje jedn om godišnje o tp ad a ta obveza p rire đ iv a n ja m unera (igara), o braćaju, da bi izvršili svoju dužnost, spe­ cijaliziranim poduzetnicim a {lanistae). Ti o crn je n i m eše­ tari, čiji je zan at i u književnika i u pravnih pisaca žigosan kao isto tako b esram an kao i zanat svodnika {lenones), zapravo su posrednici sm rti. Za b o rb e u kojim a obično po­ dlegne polovica boraca, lanista d aje duum virim a i edilim a u zakup po povoljnoj cijeni tru p u glad ijato ra (fam ilia gla­ diatoria), k o ju izdržava o vlastitom tro šk u i u kojoj su, po d zatvorskom disciplinom , izm iješani kupljeni robovi, sirom ašni, izgladnjeli jad n ici i n a kocki op eru šan i tatin i sinovi, koji, sigurni da će b iti d obro h ra n je n i u njegovoj »školi« u kojoj se vježbaju za gladijatorske igre {ludi gla-

điatorii), n am am ljeni su dobrim zarad am a do kojih će doći svojim p o b jed am a koje će im poduzetnik om ogućiti, ne raču n aju ći p re m iju što će im isp latiti u slučaju d a po iste­ ku ugovora b u d u jo š živi, cinično iz n ajm lju ju svoja tije la i živote, lišavajući se svih svojih p ra v a i p reuzim ajući n a sebe obvezu da n a njegov nalog bez i jednog d rh ta ja odm a ršira ju u klaonicu. S u protno tom e, u sam om R im u ne­ m a više lanistae. Ta p ro fesija n estaje u času kad će je za sebe p re o te ti vladar, vršeći je posredstvom p ro k u rato ra. Tim funkcion arim a su n a rasp o lag an ju službene zgrade, kasarn a velike škole (ludus m agnus), n a jv je ro ja tn ije po­ dignute za K laudija, i k asa rn a ju ta rn je škole (ludus m a­ tu tin u s), ko ju je sagradio D om icijan; obje škole nalazile su se n a Labikanskom pu tu . Na raspolaganju su im i stad a divljih životinja i egzotičnih zvijeri što su ih caru slale po­ daničke provincije, kraljevi kojim a je c a r zaštitnik, p a čak i ind ijski m oćnici, p a sve one p o p u n jav aju zv jerin jak (vivarium ) carev sm ješten od m ah p o red P renestinskih v ra­ ta, i to s vanjske strane; i, n a koncu, naročito su mogli ra ­ spolagati borcim a koji su, n ep restan o re g ru tiram m eđu osuđenim a n a sm rt ili ra tn im zarobljenicim a, bro jčan o bi­ li jed naki pravoj vojsci. G ladijatori k oji ulaze u sastav te vojske dijele se n a podučavatelje i n a učenike, ovisno o njihovim fizičkim sposobnostim a, a p re m a čem u im se on d a d o d jelju je i raz­ ličito »oružje«. Tako Sam nićani nose od drva i kože n a ­ prav ljeni dugoljasti, č e tv rta sti štit rim sk ih p ješak a (scu­ tum ) i m ač (spatha)) T račani se štite m alim , okruglim šti­ tom (parma), ru k u ju bodežom (sica)) m irm iloni (m irm illo­ nes ili m urm ullones) nose kacige n a kojim a je prikazan lik m orske ribe (m urm a), a s n jim a se najčešće sukobljavaju re tija riji (retiarii).* Osim kad se radi o sportulam a, za koje se id eja rodila u K laudijevom pom račenom um u i k oja se sasto jala od žestokih i jezivo k ra tk ih b o rb i p rsa o p rsa, u k o jim a se u b ija n ja kroz nekoliko sati o d v ijaju groznim tem pom , m unera obično tra ju kao i igre, od zore do m ra­ ka, ako ne i duže, do u sre d noći, što se kao običaj uvriježi­ lo za v rijem e D om icijana. Važno je, dakle, bilo u činiti igre što raznovrsnijim a, tako da su g lad ijato ri istren ira n i jed* Vrsta gladijatora oboružanih trozubom i mrežom u koju mora­ ju uhvatiti protivnika, naziv dolazi od rete = mreža, (op. prev.).

nako za b o rb u n a vodi n au m ak ije kao i za b o rb u n a suho­ m e tlu am fiteatra. A u areni o d n jih traži da sad odm je­ re snage s divljim zvijerim a, a tad a bi se takav dvoboj n a­ zivao »hoplom akijom «.* Z ahvaljujući piscim a i spom enicim a poznate su n am ne­ koliko v rsti lova (venationes). Uz one neopasne, u kojim a su se k o ristile p rip ito m ljen e zvijeri i izdresirane životinje, što su m o n o to niju po kolja naglo prekidale nev jero jatn im cirk u sk im točkam a i čega se P linije S ta riji i M arcijal sje­ ćaju s nasm ijano m nevjericom : tu u pregnute p an tere pos­ lušno vuku dvopreg (bigae), lavovi isp u šta ju iz ra lja živog zeca kojeg su netom bili zgrabili očnjacim a, tigrovi p ristu ­ p a ju k ro tite lju koji ih je p re th o d n o bio izbičevao i ližu m u ru ku , slonovi koji se teško sp u šta ju n a koljena isp red car­ ske lože ili su rlo m n a p ije sk u aren e isp isu ju latin sk e re­ čenice, p o sto jale su i one grozne na ko jim a se srećom ne p o jav lju ju lju d i i u k ojim a se borb e n a sm rt o d v ijaju m e­ đu krvoločnim zvijerim a: m edvjed p rotiv bivola, bivol p ro ­ tiv slona, slon p ro tiv nosoroga. A bilo je i odvratnih , u koji­ m a čovjek, fizički pošteđen, iz zaklona o d rešetak a ili iz carsk e lože, kao što će k asnije činiti Kom ođ, odapinje strijele na životinje što riču od bijesnoga bola, natap aju ći aren u k rv lju jedne podle hekatom be. Uz to, bilo je i o nih dirljivih, iznenada u ljep šan ih šum skim dekorom posađenim u areni i oplem enjenih h ra b ro šću i vještinom gladijatora. Jer, istin a je da u b o rb am a s bikovim a i m edvjedim a, p an ­ teram a i lavovim a, leopardim a i tigrovim a, oni stav ljaju svoje živote n a kocku, no istin a je i to da se, često p raćeni h ajk o m šk o tsk ih pasa, a uvijek oboružani ugarcim a, koplji­ m a, sulicam a i bodežim a, izlažu sam o onakvoj opasn o sti kakvoj bi se i sam car, kao p rim jerice H ad rijan , izložio u jed n o m e m alom ra tu na što je ličio ovdašnji lov. Oni su sam o isticali svoju čast kad bi sm jelošću udvostručili opa­ snost sm oždivši m edvjeda šakom u m jesto oružjem , ili osli­ jepivši lava plaštem , ili kad bi, po k retim a koje će kasnije pon av ljati španjolski toread ori, povećavali svoju sm jelost, u zb u đujući bikove crvenim krpam a, tak o đ er kad bi, izbjegavši je brzinom svojih varki i v ještim lukavstvim a, znali p rod u žiti o p asn o st pokušavajući se izvući izvan dom ašaja * H oplom achus, — teško naoružani borac, gladijator, dolazi od grčkog hoplon = oružje i m a kh ê = borba, (op. prev.).

zvijeri p resk ak an jem zida, skokovim a m otkom ili sk lan ja­ n jem iza jedne o d u n ap rije d p rip re m ljen ih pregrada-obrtaljk i (cochleae) u areni, ili k ad bi n a brzin u skliznuli u o kru glu k ošaru snabdjevenu b o d ljam a k oja po svojoj spa­ silačkoj ulozi liči n a ježa (ericius). Taj je lov, kojim je p rem a o b ičaju vladareva velikodušnost popodne, n a k ra ju m unera, kao k rugu svega, darivala narod, bio sam o nešto uvećana slika o k ru tn e stvarnosti antičkog lova; i kad bi bi­ lo sam o do toga, ne bism o mogli a m fite a tru p red b aciti te elegantne i p atetičn e koride n a kojim a je, katkad, kao n a velikim m anevrim a, sudjelovala čak i p re to rsk a konjica. No ono što nas u tom e sablažnjava, je s t količina žrtava, kupa­ n je u krvi u kojoj su se hrpim ice u tap ale životinje: 5.000 ih je ubijeno sam o u jednom jedinom danu igara kojim a je 80. god. Tit svečano otvorio K oloseum , a 2.246 i 2.243 za tra ja n ja dviju T rajanovih m unera. No ta klanja, od čijeg o b ilja nam zastaje dah i kojeg su se k ra je m III. st. zaplašili i sam i R im ljani, odgovarala su izvjesnoj p otrebi. Z ahvalju­ ju ći tom e u b ijan ju , carevi su svoje države oslobodili s tra ­ h a od čudovišnih životinja, tako da je u IV. st. vodeni konj p o tisn u t u N ubiju, lav u M ezopotam iju, tig ar u zem lju H irkanaca, dok je slon nestao iz S jeverne Afrike. P utem am fiteatarsk ih lovova, R im sko je C arstvo blagodat H erkulovih p o th v ata protegnulo na civilizaciju. No, isto tako, ono je civilizaciju obeščastilo svim v rsta ­ m a hoplom akije, te velikim b ro jem raznih v rsti lova (ve­ nationes) za koje se ne može u stv rd iti da li su više o k ru tn i ili kukavički. H oplom akija je b o rb a g lad ijato ra u užem sm islu riječi. K atk ad je to h in jen i o k rša j, s oružjem n a koje se stavlja kuglica kao što se to danas radi n a takm ičenjim a u m a­ čevanju. Taj okršaj se nazivao prolusio (igra, pokus) ili lusio (igra), ovisno o tom e da li je bio sam o uvod u pravu bo rbu, ili je ispunjavao cijelu p rired b u , štoviše, nekoliko p rire d b i uzastopce. Ali u svakom slučaju, bio je to sam o uvod u javne žrtve (m unus), b esk rajn i slijed zbiljskih dvo­ b o ja ili skupa istovrem enih dvoboja, u kojim a u b o jito st o ružja n ije sim ulirana n iti su u d arci ublaženi, i u k o jim a svaki g lad ijato r gleda izbjeći sm rti sam o tako što pokuša­ va zadati sm rt svom e protivniku. P rethodnog dana obilna bi gozba, za m noge posljednja, sjedinila su tra šn je b orce. Jav nosti je bilo d opušteno prisustvovati tom e ru čk u iskre239

n o sti (cena libera) i m nogi su znatiželjnici s bolesnom ra ­ d ošću kružili oko stola. M eđu uzvanicim a, glupani i fata­ listi bi se p rep u štali hodu vrem ena, lakom o se prežderavaju ći. Drugi bi, s nam jerom da čuvajući svoje zdravlje pove­ ća ju svoje šanse, odolijevali isk u šen jim a jela i zatom ljivali tek. Oni n ajjad n iji, progo njeni p red o sjećan jem skoroga k ra ja , i od s tra h a već paraliziranog želuca i grla, jadikovali bi u m jesto da je d u i piju, p re p o ru ču ju ći prolaznicim a svoje obitelji, i sastavljali oporuku. Dan kasnije, m u n u s bi zapo­ čeo p aradom . G ladijatori, preb ačeni u kolim a od velike škole (ludus magnus) do K oloseum a, silaze, stigavši p re d am fite a ta r, n a tlo i, odjeveni u p u rp u rn o obojene i zlatom izvezene hlam ide, čine ophod oko arene. M arširaju lako, slobodnih ru k u je r im oružje nose sluge iz p ra tn je ; a kad stig n u do u visinu carsk e lože, o k reću se p re m a v lad aru i u njegovom pravcu, desnice ispružene u znak štovanja, u p u ću ju zloslutni poklik p u n istine: »Zdravo caru, pozdrav­ lja ju te oni k o ji idu u sm rt.« (Ave Im perator, m o ritu ri te salutant). K ad je m im ohod gotov, p ristu p a se pregledu o ružja (probatio arm orum ), s ciljem da se o d stran e m ače­ vi ko jim a je o štrica ili v rh eventualno otu pjela, kako bi se zloslutna nužnost m ogla izvesti do k raja. N akon što se ustanovilo da je oružje dobroga kova, te nakon što se ono podijelilo, žd rijeb om se u stan o v lju ju parovi za dvoboj, bilo da je pala od lu k a da će se suočiti sam o g ladijato ri iste k ategorije, bilo da se, su protno, odlučilo d a će se su­ kobiti g lad ijato ri s različitim oružjem , tako S am nićanin p ro tiv T račanina ili m urm ilon p ro tiv re tija rija , bilo pak da se p o rad i što veće kićenosti p rire d b e išlo na izvođenje neobičnih fo rm acija ili o d b ira o b rn uto g od očekivanja, tako b i se, n a p rim je r, u m eđusobni o kršaj gurnuo crnac protiv crnca, kao n a igram a što ih je bio p rired io N eron u čast T iridata, k ra lja A rm enije, ili p atu lja k pro tiv žene, kao n a ig ram a koje je 90. god. n. e. organizirao D om icijan. Tada se konačno zaori kak ofonija o rk estra, u kojoj se flau te zd ru žu ju s piskavim tru b am a, a rogovi s h id rau li­ čnim o rg u ljam a i, n a znak predsjedavajućeg igara, s glaz­ bom se započne odvijati i niz dvoboja. Tek što bi se dva g lad ijato ra prvog p a ra započela m eđusobno iskušavati, am ­ fite a tro m bi se p ro širila groznica slična onoj k o ja vlada na trk am a. Kao i u cirku, gledaoci bi dahtali o d zab rin u ­ to sti ili nade, jed n i n av ijaju ći za »plave«, drugi za »zelene«, 240

dijeleći svoje želje i svoja strah o v a n ja izm eđu parm ularii, ko je je volio T it, i scutaria kojim a je bio n aklon jen Domicijan. Oklade (sponsiones) se sk lap aju isto kao i na igram a (luđi), tako da se, iz bojazni d a ishod ne bude lažiran kak­ vim tajn im dogovorom m eđu borcim a, u njihovoj blizini nalazi sudac sprem an da davaocim a u d araca bičem (lo­ rarii), po stavljenim a po njegovom naređ en ju , izda zapovi­ jed i k ojim a će ovi, sram otn im p o ticanjem n a ubojstvo: udri! (verbera), zakolji! (iugula), ra sp ali ga! (ure), ra sp iri­ vati njihov čovjekoubilački žar, a po p o treb i ga i u sijati, bičujući ih do krvi svojim uskim , kožnim rem enim a. Na svaku ra n u ko ju bi g lad ijato r nanio protivniku, pu blika bi, strah u ju ći za svoje uloge, reagirala s gnusnom strašću. A čim bi ovaj p ro tiv koga su se kladili počeo p o srtati, kladioci bi p re sta ja li suzdržavati se od svoga niskog odušev­ ljen ja, p a bi počeli divljački tu m ačiti ud arce: im a ga! (habet)-, ovaj p u t ga ima! (hoc habet); a kad bi vidjeli p ro ­ tivnika svoga šam piona kako se ru ši pod sm rtn im ud arcem m ača, njim a bi ovladala jedino b a rb a rsk a rad o st pobjede. N a to bi sluge, p reobučene u H aron a ili H erm esa Psihopom pa, sm jesta priskočile nepom ičnom g lad ijato ru i u d a r­ cem drvenog čekića po čelu se uvjerile da je ovaj doista m rtav, n ak o n čega bi se dao znak lib itin arijim a (libitina­ rii) da ga n a n o silim a iznesu iz aren e u kojoj se u najve­ ćoj brzini već p rev rće pijesak. K adikad, bez obzira n a to kako žestoka bila, b o rb a je o stajala bez rezultata; sudionici dvoboja bi, obojica isto snažni i vješti, ili zajedno pali ili o stali na nogam a. Ta se situ acija naziva stantes. Dvoboj se u tom slu čaju proglašava nevažećim n ak o n čega se prelazi n a slijedeći par. U većini slučajeva sam o oboren, om am ljen i izranjavan, g lad ijato r ne bi bio sm rtn o pogođen; no osje­ ćajući da n ije u s ta n ju nastav iti b orbu, on bi odložio oružje, ispružio se n a leđa i podignutom lijevom rukom tražio m i­ lost. Da li će m u ona b iti u d ijeljen a ili ne, u načelu je ovi­ silo o p objedniku, tako čitam o ep itaf glad ijato ra za koga se sm a tra da je u b ijen od p rotivnika kom e je on nekad, u jedno m drugom su sretu , bio pošted io život. Svojim n a­ sljednicim a on iz groba šalje ovaj o k ru tn o p rak tičk i savjet: »Neka vam m oja sm rt bude opom enom , n em ajte m ilosti za pobijeđene, m a tk o da su: m oneo u t quis quem vicerit occidat!« No pob jed n ik bi se p re d carem uzdržao od svoga prava, a često bi i car, p rije no što će se sâm njim e oko1 5 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c a rstv a

241

ristiti, u p itao gom ilu za odluku. Ako se činilo d a se po­ bijeđeni energično branio, gledaoci bi m ahali svojim »rup­ čićima«, dizali p rst u zrak i kričali: m itte — o tp u s ti ga, po­ štedi ga. Ako se ca r složi s njihovom željom , ako, k a o i oni, podigne svoj palac, poraženi je m issus, p ošteđen i iz arene vraćen živ. No ako, o b ratn o , p risu tn i sm a tra ju d a je po­ bijeđeni zbog svoje m ekušnosti zaslužio poraz, oni sp u šta­ ju p rs t vičući: iugutal (zakolji!). N a što car, polaganom k re tn jo m obrćući palac, pollice verso, n aređ u je d a se zakolje poraženi g lad ijato r kom u više n išta nije p re o sta lo no d a ispruži v ra t posljednjem u, sm rtonosnom u d a rc u pobjednikovom . S retno se izvukavši, pobjednički je g lad ijato r o d m ah i nagrađen. N a d a r dobiva sre b rn e pladnjeve k rcate zlatnici­ m a i skupocjenostim a, pa s tim u zd a rjim a u ru k a m a trčeći prolazi arenom p raćen od o b rav an jim a gledališta. T ako bi u h ip u osjetio dobit i slavu. Taj rob, p ropali građanin, o tp ad n ik od općeg zakona, svojom popularnošću i bogat­ stvom p o staje jed n ak p antom im ičarim a ili sudionicim a u tr­ k a kolim a, što je tad a oboje bilo u m odi. U njega se zaljub­ lju ju žene, a k rvnik iz arene u R im u i Pom pejim a, gdje su pro n ađ en i g ra ffiti što govore o njegovim p o bjedam a, p re­ tv ara se u m učitelja ženskih srdaca: decus puellarum , su­ sp iriu m puellarum . No u n ato č svom bogatstvu i sreći, on jo š nije spašen. N ajčešće i d alje m ora izlagati svoj život i u novim p o bjedam a žrtvovati tu đ e egzistencije, k ak o bi dobio ne više palm e, rječ ite znakove svojih u sp jeh a, već drvenu sablju, to je st rudis, ili počasni p ru t, dodjeljivan u znak počasti i oslobođenja. U ostalom , u ono doba o kojem govorim o, carevi su bili voljni sk ra titi rokove što su uspo­ ravali o tp u st n ajb o ljih boraca. M arcijal hvali n ad a h n u tu blagost nepobjedivog D om icijana O dulce invicti principis ingenium . . . je r je u p risu tn o sti dvojice g lad ijato ra koji zbog n ed o stat­ k a ili suviška srčanosti nisu u sp jeli triju m fira ti jed an nad drugim , zaustavio dvoboj, proglasio oba borca pobjednici­ m a, uručivši svakom e od n jih rudis slobode s palm om po­ bjede. Ako se nisam prevario u svom o b ja šn je n ju O stijskih kronika, isto je tako i T rajan, čija m ilosrdna gesta otkriv a

njegovu plem enitost i kom e sa 50.000 zarobljenika koje je pohvatao u D aciji nije bilo nim alo teško ponovo uspostaviti gladijato rsk e borbe, naredio da se svi borci koji n isu pod­ legli u n au m ak iji i igram a zvanim m unera u 109. god. n. e., nakon borbe m ogu sm atrati slobodnim a. Tu leže h u m an itarn e crte koje nas d ira ju utoliko više što nas je p rije grozota tih m egdana zvala n a uzbunu. No tre b a naglasiti da se n erijetk o događalo d a oslobođeni gladijato ri izm aknu velikodušnosti vladara: oni su m oralno bili tako nisko pali, da im je draže bilo v ra titi se svom za­ n a tu u b ojica nego lišiti se olakšica lagodnog života u ka­ sarnam a, n ap eto sti rizika i p ijan stv a pobjede; raspolaže­ m o epitafom jednoga od njih, im enom Flam a, koji se, za­ služivši već dvadeset i jed n u palm u, četiri p u ta »reaktivi­ rao«. Osim toga, m unera su p o p rim ila takav razvoj da su m asovna oslobođenja bila p o treb n a ako se h tjelo obnoviti p redstavu. O graničit ću se sam o n a pro v jeren e b ro jk e iz vrem ena T rajanove vladavine. Već od D ijona K asija znam o da je 107. god. n. e. T ra ja n obradovao p u k prikazavši m u b o rb u 10.000 glad ijatora. N edavno sm o iz O stijskih kro­ nika saznali d a je p u k u 113. god. ponudio «sportulu« (da­ rovnicu) po kojoj su se za tri d an a održavanja izredala 1.202 p a ra ili 2.404 gladijatora, a 109. god. m u n u s koji se, od 7. srp n ja do 1. studenoga protegnuo n a 117 uzastopnih d an a i na k ojim a je dokrajčeno 4.912 parova ili 9.824 gla­ d ijato ra. Što n am vrijedi b iti in fo rm iran o točnim b ro jk a ­ m a preživjelih, ko jim a je T ra ja n svim a odjednom dao slo­ bodu, kad sam o s bolnom nelagodom m islim o n a posijane leševe po čem u m ožem o suditi o n eu m jeren o sti u oružanim dvobojim a, ili m islim o n a sve one m rtve koje je sm rt oslo­ bodila od njihova gnusnog zanim anja, a za čiji točan bro j se i sastavljač O stijskih kronika uzdržao iznijeti ga. N arav­ no, Ciceron će izjaviti da »ako bi i m ogao dospjeti do neke bo lje poduke o p re ziran ju bola i sm rti, ne bi m ogao iznaći on u koja bi bo lje o d m unusa govorila očim a«, dok će ka­ snije Plini je M lađi tv rd iti »da su ti pokolji bili pogodni p ri­ je svega za rasp aljiv an je h ra b ro sti i dokazivanje kako se ljubav p re m a slavi i želja za pobjedom m ogu sm jestiti čak i u tijelim a robova i zločinaca«. Mi se ustručavam o te jad n e pohvale uzeti ozbiljno, i žalostim o se kad pom islim o n a ko­ ju su se razinu gledaoci spustili, te na p a tn je izdišućih i osa­ kaćenih žrtava. Tisuće R im ljana što su danim a i danim a,

o d ju tr a do m raka, nalazili zadovoljstvo u o k ru tn im poko­ ljim a, ko ji p re d sm rću ko ju su obilno podjeljivali, a s ko­ jo m se sam i n isu n ikad suočili, n isu ispustili je d n u suzu za one čija sm rt um naža njihove uloge, u igri n a tim sra­ m o tn im p rire d b am a stjecali su sam o jed an degradiraju ći p re z ir p re m a ljudskom d o sto jan stv u i životu. Uostalom , koliko su sam o p u ta te tobožnje b o rb e poslu­ žile kao zaklon za p rljav a u b o jstv a i nem ilosrdn a sm aknuća? U p rvom redu, ne sam o u R im u, nego čak i u m inucipijim a, do II I. st. se održao običaj g lad ijato rsk ih b o rb i bez pom ilovanja, m unera sine m issione, to je s t b o rb i iz kojih ni jed an g lad ijato r ne sm ije izvući živu glavu. Tek što bi je d a n od b o raca pao, n a njegovo bi m jesto dolazio drugi {tertiarius ili suppositius) koji bi se suprotstavio p o b jed n i­ ku, što se d alje nastavljalo do potpunog istreb ljen ja. Zatim , bilo je tre n u ta k a kad se norm alni p ro g ram d u g o trajn ih p ri­ redbi, n a k o je se u R im u znalo p o tro šiti i cijeli dan, zači­ nio iznim nim o k ru tn o stim a, kad je u ju ta rn je m lovu (vena­ tio) i podnevnoj hoplom akiji sm rt neizbježna, a neustrašivost beskorisna. V rbovanje podnevnih g lad ijato ra {gladia­ tores m eridiani), vršilo se isključivo iz redova kradljivaca, u b o jica i palikuća koji su svojim zločinim a zaslužili da po­ ginu u am fiteatru : noxii ad gladium ludi dam nati. S n jim a se o b računavalo za vrijem e podnevne pauze, i opis tih stra ­ h o ta n am d aje Seneka. U aren u bi gurnuli tu ja d n u četu osuđenika, o d koje se zatim izdvojilo dvojicu kao prvi par: jed n o g naoružanog borca, i jednog odjevenog sam o u je ­ d n o stav n u tuniku. Prvi je m orao u b iti drugog, što bi on to pouzdano i učinio. N akon toga bi njega razoružali i od­ veli p re d sljedećega, naoružanog do zuba, i tako se to ne­ sm iljeno k lan je n astav ljalo sve dok se i p o sljed n ja glava iz stad a ne bi zak o trljala po pijesku. Ju ta rn ji pokolj je b io jo š gnusniji. Podigavši n a F orum u sram o tn i stu p za razb o jn ik a S elura i pustivši n a njega izgladnjele p an tere i leoparde, A ugust je m ožda i ne h tiju ći izum io tu sp ek ta­ k u la rn u sm rtn u kaznu k oja se nakon toga uvriježila kao opće p rihvaćana. Tako su zločince oba spola i svih život­ n ih dobi, za koje je sudac zbog počinjenih ili p rip isa­ n ih zločina ili p ak zbog skrom nosti njihova položaja odre­ dio da b u d u bačeni zvijerim a {ad bestias), zorom dovukli u aren u i o stavili zvijerim a koje bi se ovam o popele iz pod-

zem lja. U tom e lovu {venatio), k o jem u m ožem o p risustvo­ vati zahvaljujući bareljefu iz O xforda, tera k o ti iz Afrike i m ozaiku iz T ripolitani je, nije bilo lovaca (venatores), već b oraca sa zvjeradi {bestiarii), nezaštićeni p lijen bačen div­ ljim životinjam a. Tu v rstu m učenja ilu strira nam ju n aštv o djevice B landine u bonskom , te P erpetue i Félicité u k a rta ­ škom am fiteatru , a u gradu R im u pokazuju n am to toliki anonim ni ili od R im ske crkve svetim a proglašeni kršćani. K riž koji je danas postavljen u sre d K oloseum a kao spom en n a te m učenike, diže svoj glas tihog p ro te sta p ro tiv b a rb a r­ stva pod kojim su, p rije no što će b iti ukinuto, podlegli n je­ govi vjernici. I m i danas ne m ožem o gledati taj znam en, a da nas n e prođe jeza od nevidljivih sjena što oko njega lebde. Uzalud će čovjek, kao izgovor, prizivati u pom oć sâmo vrijem e izabrano za ju ta rn ji venatio, kad se a m fite a ta r počeo tek jedva m alo puniti, ili čas određen za podnevne g ladijatore, gladiatores m eridiani, kad je trič e tv rt am fite­ a tra bilo prazno {dum vocabat arena), je r oni zaposleni još nisu stigli zauzeti svoja m jesta, a besposleni su već bili otišli kućam a na objed. Ako takva satnica i svjedoči o iz­ vjesnom u stezan ju i o čitu je o dređeno žaljenje R im ljana što su m orali organizirati te m učne tlap n je, bilo je m eđu n jim a isuviše lju b itelja koji ni za što na svijetu ne bi p ro ­ pustili p rired b u . Ono što nas revoltira, n jih je uveselja­ valo. Oni bi se ra d ije silili da kao ca r K laudije u sta n u još p rije zore i o d u u am fiteatar, a u podne da ne objeduju , nego da bilo što propuste. U natoč svim opravdanjim a koje m ožem o zam isliti, rim ski n aro d o staje krivim što je od tih sm rtn ih kazni izvodio javne zabave i što je u to im e i su ­ više često od K oloseum a u ju tro učinio v rt p atn ji, a u podne klaonicu ljudskog m esa. VI — STIDLJIVA REAGIRANJA I KASNO UKIDANJE

Osim toga, priznajem o da se rim ska elita plašila n ap re­ dovanja te kuge i da se u više n av rata trsila ublažiti joj žestinu. August, p rim jerice, ravnajući se p rem a svojim dalekim preth odnicim a, i n astav ljaju ći epizodične po k u šaje Sule, P om peja i Cezara, pokuša udom aćiti u Rim u grčke igre u ko jim a borba, shvaćena kao m oderni sport, jača tijelo u m jesto da ga uništava, i čiji su pro gram i davali svoj obol 245

duhu. Tako 28. god. p r. n. e. o n u tem elji, u isti m ah kao spom en n a p o b jed u n ad An toni j em i K leopatrom i kao za­ hvalnicu Apolonu za tu p objedu, igre Actiaca, predviđene d a se sv etk u ju svake če tiri godine u A kciju i u R im u. No već 16. god. n. e. nem a više n i jednoga svjedočanstva koje b i potv rd ilo o d ržavanje Actiaca u gradu Rim u. N eron ih je htio oživjeti osnovavši Neronia, tak o đ er periodične igre koje ob u h v aćaju kako fizičke izdržljivosti, tako i n atjeca­ n ja u poeziji i pjevanju. U ovom e prvom su se u do stojali sudjelovati i senatori, dok se u drugom e n itk o n ije usudio p o su m n jati d a vijenac ne p rip ad a ca ru koji je sam sebe sm atrao u m jetn ik o m bez prem ca. No un ato č tom e visokom p o kro v iteljstvu, N eronia su ub rzo izišle iz m ode, tak o d a je D om icijan jed in i c a r koji je uspio o p rem iti Rim tra jn im ciklusom ig ara n a grčki način. On 86. god. n. e. u stanovi igre Agon C apitolinus, čijim se nagradam a, koje je dodje­ ljivao c a r osobno, naizm jence nagrađivalo trč a n je i rječ i­ tost, šak an je i latin sk a poezija, bacanje diska i grčka poe­ zija, b acan je k o plja i glazba. N a m jestu d an ašn je Piazze Navone on sagradi posebni stadion, Circus agonalis, kao uto čište sportova, dok za »duhovne« vježbe agonalnih iga­ ra podigne Odeon, čije su ruševine danas skrivene pogledu ispod palače T averna n a M onte G iordanu. Za njegove vla­ davine grčke su igre, potpom ognute carevom darežljivošću, upoznale i k ra tk o tra jn u m odu. N jihove po bjednike opjevao je M arcijal. One su, istina, nadživjele D om icijana, a im a­ m o i dokaza d a se još i Ju lije A postata o njim a zaista rev­ nosno starao , kao i to da prav ni pisci nisu p re sta ja li nagla­ šavati n jih ov u uzvišenu časnost, no un ato č svem u, one nisu m ogle ozbiljno k o n k u rira ti gladijato rskim b o rb am a (m u­ nera). P rije svega zato što se Agon Capitolinus održavao sam o jed n o m n a četiri godine; zatim , D om icijan ih je na­ m ijenio ograničenom b ro ju gledalaca, budući da je u Odeonu predvidio sam o 10.600, a u agonalnom cirk u (Circus agonalis) 30.088 loca, što je 5.000 i 15.000 m jesta, čiji zbroj tvori pov ršin u za pola m an ju od one u sam om flavijevskom a m fitea tru (a m p h ith ea tru m Flavium). Na koncu, p risiljen i sm o u stv rd iti kako te igre nisu ni­ k ad stekle nek u veću p o pu larn ost. Izlazeći iz K oloseum a, sv jetin a b i ih om alovažavala kao nek u plošnu i bezbojnu sliku; a povoljnije m išljenje n ije im ala ni elita, k oja uka­ zuje n a to kako u n jim a p o sto ji čudna n eka izrođenost,

otrovana golotinjom i nem oralnošću. N isu se sam o Juvenal i M arcijal, u n ato č d vo rjanskom ulizivanju ovoga po­ tonjeg, rugali gospodi i dam am a što su vježbali za n astu p n a tim igram a. I Plinije M lađi, za T rajana, odobrava odluku S en ata kojom se u lugdunškoj Vieni za b ran ju ju skand a­ lozne grčke igre, i sa zadovoljstvom navodi uvredljivi u s­ klik svoga kolege Ju n ija M auricija: »Kad bi se Rim sam o m ogao toga otarasiti!« Izm eđu h arm o n ije grčkih igara i su­ rovosti g ladijato rskih borbi nužno p osto ji neophodna nezdruživost. U stvari, dok je većina provincijskih gradova po uzo ru na R im izgradila arene od k o jih je dosta n jih pro n ađ eno na p o d ru č ju izm eđu južnog Alžira i E u frata, uže po d ru čje G rčke sam o je preko volje popustilo pred tom n a­ jezdom . Izgleda d a jo j se, b a re m u Atici, ako nigdje d ru ­ gdje, u sp jela o d u p rijeti. No to je sam o m ršava nad ok nada p rem a općem oduševljenju. G rčke igre, našavši u Ita liji u to čište u N ap ulju i Pozzuoliju, u R im u ostadoše poražene — pobijediše munera. G ladijato rsk a b o rb a {munus) je zapravo izgledala nei­ skorjenjivom . D obri je carevi ta d a p oku šah u u čin iti čovječnijom . H a d rija n zabrani da u g lad ijato rske odrede uđe ro b bez svoga p ristan k a, a Tito, T rajan i M ar ko-Aureli je uzn asto jaše d a u p ro g ram svojih svečanosti u v rste lusio (igranje), to je s t prividne g lad ijato rsk e borbe, i to na ra ­ čun onih p rav ih (m unus). U svojoj naklonosti p rem a m a­ čevanju bez p ro lijev an ja krvi, Tito se ni tre n u tk a ne kole­ b a da iz svoga džepa p lati troškove igranja (lusiones) u svom e zavičaju R eati. P rem a O stijsk im kronikam a, 30. ožu jka 108. god. T ra ja n svečano otvori igranje (lusio) koje če se pro du žiti kroz trin ae st uzastopn ih m jeseci i izvesti na m egdan tristo p ed eset borben ih parova gladijatora. Marko-Aurelije, p okoravajući se filan tro psk oj dužnosti koju m u nam eće stoičko uvjerenje, do sjeti se da izvan R im a sm anji isplate i budžete m unera, te da im tim e čak um anji važnost. Svaki p u t kad je rim skom e p u k u treb ao darovati igre o svom tro šk u, on bi ih n am jern o i sustavno zam jenjivao igranjim a (lusiones). No u toj započetoj b o rb i protiv p ri­ red bi u k ojim a se, p rem a Senekinim riječim a, čovjek na­ slađivao čovjekovom krvlju, iuvat hum ani sanguine frui, filozofija je bila ona slabija strana. N akon M arka-Aurelija, čiji je sin K om od i sam za sebe želio ugled gladijatora, R im ljani su, nezadovoljni što m o raju n a p u stiti lusiones, 247

ok renuli leđa pozornici u k o rist am fiteatra. Od p očetka II. st. n. e. vidim o kako u provincijam a, naročito u G aliji i Ma­ kedoniji, graditelji kazališta m ije n ja ju njihovo u stro jstv o kako bi ovi mogli poslužiti za održavanje hoplom akije i lo­ vova (venationes). U R im u se prikazivanje crn ih d ram a p re­ nijelo u aren u te se ubrzo uvriježila navika održavanja n ajgroznijih m irna u K oloseum u: i to ne sam o Laureola, koga su radi zabave publike, u istin u živa raspeli, već su prikazivali i M ucija Scevolu koji je desnu ru k u p orinuo u užareno ugljevlje vatre, te H erkulovu sm rt, čiji se ju n ak n a k ra ju kvrči u plam enu lom ače. Pošto je sada a m fite a ta r dostajao za dram sk a prikazivanja, u gradu se zanem arilo ob navljanje ruševnih scena, tako da M arcelovo kazalište od vladavine A leksandra Severa (235. god. n. e.) o stad e pu­ sto. Čovjek bi rekao da su m unera bila vječna i d a više n išta ne može zaustaviti njihovo osvajačko širenje. No ta­ m o gdje je zakazao stoicizam , nova je v jera m orala uspjeti. R im ljani su, okrenuvši se E vanđelju, crvenjeli zbog te sra­ m ote što se toliko razm ahala, te je više nisu h tjeli i dalje podnositi. Ako su borbe s bikovim a i dalje p o traja le tako dugo kao i trk e u cirkusu, u b ija n ja u areni su p re sta la vo­ ljom p reo braćenih careva. Prvog listopada 326. god. Konstan tin p ro piše da se kazne po kojim a se osuđenici bacaju divljim zvijerim a (ađ bestias) m o raju izm ijeniti u kazne prisilnog ra d a u rudnicim a (ađ metalla), te dokine glavni izvor lju d stv a za g ladijatorske borbe. K oncem IV. st. n. e., one n estaju na Istoku, a 404. god. H onorijev edikt ih ukida i na Zapadu. Tako je rim sko kršćanstvo izbrisalo uvredu čovječanstvu kojom su poganski Carevi u p rlja li R im u svojim am fiteatrim a.

ČETVRTO POGLAVLJE

Š E T N JA , K U P A N JE I V EČ ER A

U dane kad vlada ili m ag istrati nisu prired ili p red stav e R im ljani bi tek neznatno bili n a m uci kako isk o ristiti po­ podne. T u m aran ja i igre, vježbanje i ku p an je u term am a bi p o trajalo , ne ostavljajući im vrem ena za dosadu sve do večere (cena), o b ro k a kojim se p rije noćnoga sna zaklju­ čivao dan. I — TUMARANJA, IGRE I UŽICI

Već n a sam om početku, zakrčenost ulica carskoga R im a n ije pogodovala šetnji. P red pješakom bi se ispriječile košare, gurali bi ga njem u slični, zablaćivali konjanici, dodijavali p ro sjaci što su stajali duž padina, ispod ark ad a i n a m ostovim a, gnječili vojnici koji bi, držeći se povišenog pločnika, napredovali kao da su u osvojenoj zem lji i jed n o ­ stavno zabijali čavle svojih postola u noge građaninu koji se drznuo ne skloniti im se s puta. Ali već sam pogled na to n eprekidno i šaroliko p ro tjec an je bio je užitak. U istom valu koji je za sobom povukao prolaznika, k o trljali su se zajedno svi n aro di nastan jen e Zem lje: »seljak iz T rak ije i S arm at što se h ra n i k rvlju svojih konja«, Egipćani okupa­ ni u Nilu, »Kilikijanci što se polijevaju šafranovom bojom , Arapi, S ik am b rijci i crni E tiopljani«; čak i kad ne bi znao što će početi s tom lošom robom uličnih prodavača, p ješa­ ka bi razonodilo njihovo blebetanje, kao i vještina raznih izvoditelja i k ro titelja zm ija. Zatim , ako bi unatoč općoj zab ran i voženja kola po bijelom dan u prolaznik ipak im ao 249

toliko sreće da ne ide pješice, m oglo ga je svo to gm iženje zab avljati a da p rito m ne bude om etan. S ad bi dakle jah ao n a vlastitoj mazgi ko ju m u je posudio uslužni p rija te lj, sad na mazgi ko ju je za vlastite denare iznajm io zajedno s nu m idijskim m azgarom koji će životinju voditi za uzdu; d ru g i p u t bi se zavalio duboko u p ro stra n o j nosiljci (lecitica) zaklonjenoj tan k im tinjcem kroz koji je m ogao vi­ d je ti a da ne bude viđen i k o ja je, nošena od šest sirijsk ih nosača, isp red sebe razdvajala gom ilu; k atk ad bi se raši­ rio u stolici s nosačim a (sella) k o ju za svojih p o sjeta obi­ čavaju u p o treb ljav a ti m atron e, a u kojoj m u je lako bilo čitati i pisati u pokretu; a znao se zadovoljiti i dvokolicom s ru čkam a (chiram axium ) kakvu je T rim alhion poklonio svom e ljubim cu. Konačno, kad b i željeli izbjeći gungulu, R im ljani bi se najčešće dokopali m irn ijih zona, rim sk ih »šetališta«: fo ru m a s bazilikam a, od časa kad bi sudske sjednice bile zaključene; vrtova što su prip ad ali carevim a, koje su ovi, ako ih se i ne bi odrekli, kao što je to sa svojim vrtovim a oporučno učinio Cezar, a ono b arem blagonaklono p rep u štali n a raspolaganje javnosti, za n jen u rad o st, kad b i s proljećem »u njim a F lora m irisom ispunila zrak i u ružinim girlandam a izvjesila p u rp u rn u slavu p estum sk ih polja«; dokopali bi se ravnog p ro sto ra n a M arsovom polju, s njegovim m ram o rn im zabranim a (Saepta Iulia), svetim arealim a i trijem ovim a, zaklonim a od sunca, skloništim a od kiše i, kako kaže Seneka, u svako doba p risu tn im užicim a naju šljivijeg besposličara: cum vilissim us quisque in cam po o tiu m su u m oblectet. Od tih trijem ova ostao n am je još ulaz trije m a što ga August nazva im enom svoje sestre O ktavije i koji je u n u ­ ta r m ram o rn ih stupova zatvarao ograđeni p ro sto r dvojno­ ga h ra m a Ju p ite ra i Junone, dugog 118, a širokog 135 m e­ tara . A bilo ih je jo š dosta sjeverno od toga m jesta, od ko­ jih nam neke n a b ra ja M arci ja l naznačujući p u t kojim se kreće nam etljivac Selije kad traži p rija te lja kod koga je pozvan na večeru: tu je E u ro p in trijem , trijem A rgonauta, trije m S to tin u stupova s alejom platana, Pom pejev trijem sa dva šum arka. A zaista nisu sam o zelenilo i h lad osvježa­ vali te spom enike. Oni su bili puni um jetn ičk ih djela: fre­ saka kojim a su bili oslikani zidovi u dnu, kipova što su u k rašavali p ro sto re izm eđu stupova i u n u tra š n ja dvorišta. Sam o u O ktavijinom trije m u je P linije S ta riji n abrojao .

osim izvjesnog b ro ja narudžbi koje su izveli Pasitel i učenik m u Dionizije, Lizipovu g ru pu A leksandar i njegovi generali u bici n a G raniku, Fidijinu V eneru, P raksitelovu V eneru, te Am ora kojeg je ovaj p o to n ji k ip a r nam ijenio g rad u Tespisu. Zapravo, to tu m a ra n je n aro d a kao da je bilo okruženo jed n im čudesnim bogatstvom . Ako je i bilo R im ljana koji su se još uvijek zaustavljali da bi p ro m atra li ta rem ek-djela, bilo je i on ih koji n isu tražili drugo do način kako da od tih dobro im poznatih zanim ljivosti učine dio svoje zabave. M arcijal nam opisuje istin it događaj i o n jem u nas iscrpno izvješćuje. Kod sto tin u stupova jed n a je b ro n ­ čana m edvjedica, podign uta u sre d ostalih prik azanih zvi­ je ri, privlačila poglede ali i sklonosti šetača p re m a zabavi. Jednoga dana lijepi se H ilas zabavljao zadirk uju ći životi­ n ju kao da je živa i p ri tom »turio svoju n ježn u ru k u u ždrijelo m edvjedice. Ali tu se, u tam i bronce, nalazila sklupčan a riđovka u kojoj tin ja d u ša krvoločnija nego duša sam e m edvjedice. D ijete je to shvatilo, ali prekasno, i u bolim a od ugriza izdahnulo«. To je bila d ječja igra, no v id jet ćem o da se pod trijem o vim a i u vrtovim a, n a fo ru ­ m im a i u bazilikam a nisu igrali sam o dječaci. U sjeni njihovih kolonada dokoni su R im ljani bazali ili se zaustavljali čavrljaju ći u grupam a. K radom b i bacali oko n a prolaznike i prolaznice. K ad se n a Saepta održavala kakva p ro d a jn a izložba, sagledavali b i je bez žurbe, p ro cje­ n ju ju ći izložene p red m ete i pogađajući se oko cijena. Po­ hlepno su se raspitivali o n ajnov ijim vijestim a i svuda p ro ­ nalazili razm etljivce k o ji će tem eljito zadovoljiti njihovu znatiželju. Tako Film oz, što nam ga p rik azu je M arcijal, izm išlja p a izm išlja ta jn e k ojim a razveseljava slušatelje: im a tu p riča o od lukam a što ih je donio K ralj kraljev a u palači A rsakida, v ijesti o n ajnovijim po k retim a tru p a na R ajni, n ajb o ljih »obavještenja iz prve ruke« o sko rašnjem kapitolinskom n a tje c a n ju . No nem a toga razgovora koji s vrem enom ne bi p resušio. A u tom času n a stu p a ju igre. R im ljani su bili složni što se tiče zajedničke im ljubavi p rem a igri. U svim vrem enim a su oni bili njom e op sjed­ nuti, ali n ikada još neka njihova lu dost nije toliko n jim a vladala. U II. st. n. e., «na igraći stol se nije stavljala sam o novčarka, piše Juvenal, već se tu donosila i n a kocku stav­ ljala cijela kasa. K akve su se bitk e tad a vodile isp red kru251

pjea, d jelitelja m unicije!« I p jesn ik se dalje snuždeno p ita: »Da li je to sam o ludost, izgubiti u jednoj p a rtiji 100.000 sestercija, a od b iti tu n ik u ro b u ko ji drhti?« Da b i obuzdali tu pogubnu stra st, carevi p ro d u ž u ju zabranu iz repu bli­ kanskog doba. Osim u dane S atu rn alija, n a što izričito cilja M arcijal, a što se podrazum ijev a kod Juvenala u n eto m ci­ tiran o m izvatku, budući da njegov u p it p re tp o stav lja zim ­ sku stu d en (brum a), doba k ad su se k ra je m prosin ca održa­ vale S atu rn alije, hazardn e su igre bile zab ran jen e po cije­ nu p laćan ja određene globe u iznosu od p očetverostručenog uloga; jed n a odluka S enata, n e zna se točno od k ad a ona d atira, p o tv rđ u ju ći Titove, Publicijeve i K ornelijeve zako­ ne, ponovo stavlja na snagu za b ran u k o ja se, izvan razdob­ lja S atu rn alija, odnosila i n a k lađ en je (sponsiones), s iz­ nim kom onih vezanih uz vježbe tijela. U p reth o d n o m smo poglavlju vidjeli kakvu je pom am nu p o p u larn o st taj izvan­ redni privilegij uživao na trk a m a u cirk u i n a gladijatorskim b orilištim a. Kroz tu ru p u u očito represivnom zakonu prolazi, v id jet ćemo, i velik b ro j igara i o klada u svakodnev­ nom životu. Bez dvojbe, nerazum no bi bilo n a m jestu javn ih šetn ji b aciti p a rtiju kocaka (aleae) ili p iljak a (tali), čije različite stran e v rijede isto kao i brojevi n a stran a m a kocke, je r je jedino sreća, a ne vještina igračeve ru k e odlučivala o tom e kako će iz dubine čašice (fritillu s), u kojoj su skupljene, pasti na tlo ili igraći stol (alveus). A m islim da se još m a­ n je može p rih v atiti m ogućnost da bi dva p rijatelja, našavši se pod trijem ovim a, im ala toliko d rsk o sti da ig raju pism o-glava (navia aut capita) ili p ar-n ep ar (par im par), tu razo­ nodu n a k o ju je August u svoju palaču pozivao članove svoje porodice, odobrivši im 250 denara, što bi im om ogu­ ćilo da se bez žaljenja i zad njih m isli p rep u ste igri k o ja se sasto jala od jednoličnog nizan ja o k lad a n ad p a rn im ili ne­ p arn im b ro jem piljaka, šlju n ak a ili o rah a koje je igrač skrivao u zatvorenoj šaci. Ali po sto jao je i izvedeni o blik para-nepara, kad je uloga slučaja bila ublažena, og raničena h itrim igračevim pogle­ dom , njegovom oštroum nošću: riječ je o igri m icatio, da­ našn joj m ori, u kojoj dva čovjeka o k re n u ta jed an p rem a drugom »istovrem eno podižu p rste svoje desne ruke, va­ rira ju ć i p ri svakom p o k u šaju b ro j skvrčenih p rs tiju i glas-

no izgovarajući zbroj podignutih p rs tiju o b je ruke«, sve dok jed an od n jih n e dobije pogodivši točan b ro j. Sigurni sm o da je u R im u A ntonina javno igranje m ore bilo dopušteno. Od C icerona do sv. A ugustina preko P etro n ija i F rontona, latin sk a je tra d ic ija jed n o d u šn a u tom kako se k arak terizira neu m rljan o p o šten je savjesna čovjeka: n a nj se p rim je n ju je godinam a »istrošena« uzrečica »s njim bi se i u m rak u moglo igrati m ore«; a p re fe k t R im a n ije izbacio m icatio s F orum a p rije IV. st. S druge strane, dok je rim ski trik ta k (duodecim scripta), koji je kao i naš, podrazu­ m ijevao hod p iju n a (calculi) za toliko brojeva koliko bi odredile kocke i piljci, potpadao pod u d a r zakona, rim ski je »šah« (latrunculi) izvan njegova dosega, budući da je ovdje k re ta n je p iju n a zavisilo isključivo od pred v iđ an ja i vješti­ ne. Toj igri kom binacija i računice, u kojoj su se tijekom I. st. redom proslavili stoik Ju lije K ano i bivši konzul Pizon i koja se u M arcijalovo vrijem e dičila svojim šam pioni­ m a i profesorim a, neprestano je ra sla slava u očim a javno­ sti, a n a ra d o st lju b ite lja što se u njoj okušavaju i zijala koji k o m en tiraju njihove poteze. K ad bi kojim slučajem igrači sm atrali da je igra suviše zapletena ili da je p rib o r s kojim treb a ig rati suviše nepriličan, kao što su šahovska ploča od šezdeset p o lja i pioni različitih veličina i boje, bacili bi se n a p rip ro ste igre dam e, te tabulae lusoriae, koje su im provizirali bilo gdje, s nekoliko c rta povučenih n a tlu ili isklesanih u popločenju, i čije n am je p o sto jan je ispod ark a d a bazilike Ju lije i na F orum u o tk rila nekolicina graffitia. To n ije sve: ako n am količina b areljefa s prikazim a d je­ ce što se u svojim zabavam a v jero ja tn o ig raju »orasima« koji kod antičkog čovjeka za m je n ju ju »pikule«, igrom svoj­ stvenom n a jra n ijo j m ladosti, o n d a nas običaj po kom e se o draslim a p o k la n ja ju vrećice s o rasim a navodi na pom isao da su se na trgovim a i pod trijem ovim a i odrasle osobe za­ bavljale kao i djeca, bilo tako što bi pokušavale rastv o riti o ra h bez gnječenja, bilo da se jed n im preciznim bacanjem baci o ra h n a sam v rh glavne h rp e pazeći da se p rito m h rp a ne ra sp rši. Moglo se igrati i tak o da se jednim orahom , b aš kao u igri s pikulam a na odboj, ciljaju protivnikovi orasi, ili p ak da se kao i u bloketi o ra h p ošalje ravno n a cilj, u slučajno nađenu ili n am jern o iskopanu ru p u u zem lji. 253

Bile su to dozvoljene razonode, zabave k o je nikoga nisu vrijeđ ale i koje po d sjećaju n a n aše d an ašn je p a rtije »boćanja«. N ekoć su one u u sijan u atm o sferu carskoga R im a donosile s tru ja n je svježeg zraka, koji kao da je dolazio iz dubine p o lja i p ra s ta rih vrem ena. Ali je nevolja u tom e što je s vrem enom ta razb ib rig a sigurno izgubila m nogo od svoje nevinosti i prid o n ijela, kad su u igru ušli nedo­ p u šten i ulozi, v rijeđ a n ju ću d o ređ a i izigravanju p ro p isa ko­ je su na izgled svi poštovali. U svakom slučaju, sigurno je da je dokoni šetač treb ao sam o m alo sk ren u ti u stra n u p a da u p o taji zadovolji svoj p o ro k što ga je ca r m islio dopu­ stiti u cirk u ili am fiteatru , no koji se sada p ro širio posvu­ da. Z apravo su konaoišta (cauponae), gostionice, popinae i therm opolia, kam o svraćaju prolaznici da za tezgom kupe ili isp iju rash lađeno piće ili toplo vino, često u svom straž­ n jem dijelu skrivale igračnicu, u kojoj su se svakog dana tijek o m godine, a n e više sam o za vrijem e S atu rn alija, m o­ gle sk lapati oklade, k o trljale se kockice i odjekivali zvukovi piljka. C arski zakoni što su u d arali po igračim a (aleatores) kao po lopovim a, nisu pogađali i njihovog jatak a , gazde kod koga bi se sklanjali; oni su se ograničili sam o n a to da m u u sk ra te pravo odlaska n a sud s tužbom p rotiv onih m u šte­ rija koje bi se, u žaru n a tje c a n ja ili očaju zbog gubitka, u strem ile n a n jega ili n a n am ještaj njegova svratišta, ka­ žnjivo u p o trijebivši silu; a ta relativ n a nekažnjivost n u k ala ga je da pom oću za b ran jen ih igara učini svoj dućan što p ri­ m am ljivijim , tim više što m u je bilo odobreno da za poslu­ gu uzm e p ro stitu tk e i tak o legalno stvori i jav n u kuću. Često se navodi E sern ijin n atp is koji govori o p u tn ik u što n a p ro lask u kroz sv ratište p ristaje, uglavljujući cijenu s dom aćicom , n a 8 assesa za usluge k o jim a m u je sinoć slu­ žavka ugodila. Mogli bism o se tak o đ er pozvati n a nedavno o tk riv en u p opinu u Via d ell’A bbondanza u P om pejim a, na čijem p ro č elju prim am ljivi oglas up u ću je p rolaznika n a tri d jevojčure (asellae) p rik lju čen e kući. No iluzorno bi bilo vjerovati kako je R im treb ao zavidjeti n a tim a pogodnosti­ m a italsk im m unicipijim a. K ako u R im u tak o i d rugdje, cauponae, popinae i therm opolia su obično bile isto što i »rupe« (ganeae)-, i d o k je jed n o zakonsko ograničenje, n a­ d ah n u to brigom vlasti za sp o rtsk u om ladinu, nalagalo da do devete u re bordeli m o raju b iti zatvoreni, rim sk e su k rč­ m e svakom e gostu pružale svoje razv ratn e a tra k c ije već od

ju tr a pa do k ra ja popodneva. M ožda sum njivi barovi u carskom e Rim u i nisu bili tako b ro jn i kao danas u suvrem e­ nim velegradovim a, ali je u n jim a bjesnio razvrat. Pod za­ štitom u re d ab a gradskih vlasti, bili su slobodno otvoreni šetačim a. A p rem a Senekinom svjedočanstvu, mnogi je raz­ vratnik, skrenuvši s puta, u m jesto u vježbalištu našao ov­ dje svoje m jesto gdje će u tro šiti svoje slobodno vrijem e: cu m illo tem pore vilissim us q u is q u e . . . in popina lateat. II — TERME

Srećom za rim ski narod, p o sto jao je još b olji način ka­ ko se o k o ristiti slobodom , pa su m u carevi, izgradivši term e, p riu štili »rekreaciju« u punom sm islu te riječi. Im e­ nica term e je s t grčka, ali stv arn o st koju ona p red stav lja i k oja je po prvi p u t povezala tjelovježbu, kojom se raz­ gibava tijelo, i kupanje, kojim se o d stra n ju je prljavština, specifično je rim ska: to je jed an od n ajljep ših darova koje je carski režim poklonio ne sam o u m jetn o sti, obogaćenoj sada spom enicim a k ojih ruševine svojom širinom , pro p o rci­ ja m a i racionalnim u ređ en jem u nam a izazivaju duboko udivljenje, već i civilizaciji ko ju su n a takav način opslužili. S term am a se higijena uk lju čila u dnevnu zapovijest Rim a, stavivši se na dohvat m asam a; a svojim čarobnim dekorom kojim su ih rad o ukrašavali, one su od vježbi i njege tijela stvorile od sviju rad o prihvaćenu ugodu, opuštan je dostupno i najsirom ašnijim a. Od sredine III. st. p r. n. e., R im ljani su preuzeli od G rka običaj da u kući u gradu ili u ladanjskoj vili urede kupao­ nicu. Ali taj luksuz je bio m oguć sam o bogatim a, a republi­ k ansk a se strogost, zbog koje se Katon-Censor* suzdržavao od k u p an ja u nazočnosti svog sina, su p ro tstav ljala podiza­ n ju k u p ališta izvan porodičnog kruga. No s vrem enom je i sm isao za čistoću postao jači od p re tje ran o g sram a. T ije­ kom II. st. p r. n. e. u R im u su se pojavila javna kupališta p odijeljena, n aravno, na m uška i ženska: balneae, k oja se po ženskom ro d u im enice razlik u ju od balnea, p riv atn ih kupališta. N jim a su dobrotvori n a ro d a opskrbljivali lju d e u pojedinim četvrtim a grada. Poduzetnici su ih gradili sa ciljem da izvuku p rih o d od p risto jb i koje su u b irali na * Službenik koji je nadzirao javni moral,

(op. p re v.).

255

ulazu. Godine 33. p r. n. e. A gripa naredi da se ona p reb ro je: b ro j je iznosio 170, a dalje se svakim danom sam o pove­ ćavao. Plinije S ta riji o d u staje o d b ro je n ja k u p ališta koja su p o sto jala u njegovo vrijem e, i njihov se b ro j k asnije približio tisući! Taksa ko ju su u b irali vlasnici ili zakupni­ ci kojim a su vlasnici za paušalno od ređ en u svotu p re p u šta ­ li u b ira n je takse, bila je b esk rajn o m ala, a takva je i o sta­ la: iznosila je jed an quadrans ili četv rt asa od čega su, uostalom , djeca bila oslobođena. Godine 33. p r. n. e. Agripa je kao edil u čiju je dužnost spadao i nadzor n a d javnim kupalištim a, briga oko g rijan ja, k o n tro la čišćenja i provo­ đ e n ja u redbi, zaželio svoju m a g is tra tu m obilježiti senza­ cionalnom darežljivošću. Tako n a sebe preuzm e plaćanje svih ulaznina, što je značilo u tv rd iti, b a r za tu godinu kad je obavljao tu službu, b esplatni ulaz u javna k u p ališta gra­ d a Rim a, u kom e će usk o ro zatim osnovati i »terme« koje nose njegovo ime, a u koje će se tra jn o ulaziti besplatno. B ila je to p ra v a revolucija k o ja se, vezana za p o jam zaštitništva, tj. uloge ko ju je carstvo preuzelo n a sebe u odnosu n a m ase, o stv aru je istovrem eno i u povijesti a rh ite k tu re i u p ovijesti običaja. N akon A gripinih term a, n a M arsovom p o lju niknuše Neronove term e. Zatim T it s o b je stran e »Zlatne kuće« u te ­ m elji svoje, s vanjskim trijem o m što gleda n a K oloseum i od kojeg jo š p ostoji nekoliko redova opeke p ilastara . Na­ kon toga T ra ja n izgradi n a Aventinu term e koje posvećuje uspom eni n a svoga p rija te lja Licinija S ura, a sjeveroistočno od Titovih, n a m jestu gdje je djelom ično stajala Z latna ku­ ća, gradi term e koje će 104. god. u n ištiti požar i kojim a nadijeva svoje im e, svečano ih otvorivši 22. lip n ja 109. god., d akle istog d an a kad i svoj akvedukt (vodovod). K asnije su se term e gradile redom , prvo one koje nazivam o K arakalinim , a koje bism o treb ali zvati njihovim službenim im e­ nom »Antoninove term e«, budući da im je 206. god. tem e­ lje postavio Septim -Sever, p re u ran jen o ih stavio u u p o tre ­ b u njegov sin A ntonin K arakala 216. god., a konačno do­ vršio izm eđu 222—235. god. zad n ji iz din astije Antonina, A leksandar Sever; zatim D ioklecijanove term e u čijim je ruševinam a danas sm ješten R im ski nacionalni m uzej, crkva Sv. M arije od Anđela i o ra to rij sv. B ernarda, i čija se go ro stasn a ek sed ra još uvijek jasn o razaznaje u zakriv­ ljen osti trg a koji nosi njihovo im e; i n a k ra ju , K onstanti-

nove term e n a K virinalu iz IV. st. n. e. N ajb o lje su saču­ vane Dioklecijanove term e, n a 13 h e k ta ra površine, te n a­ ročito one K arakaline n a 11 h e k ta ra , k o je p re d sta v lja ju jed n o od čuda antičkog R im a i čiji ogoljeli i veličanstveni bazeni ostav ljaju neizbrisiv u tisa k i n a n ajm an je osjetljivog tu rista. Te term e, zapravo, nisu bile sam o k u p ališta k o ja bi, b u ­ dući da se radilo o vrlo d om išljato izvedenim u ređ ajim a, pružile na jed n o m m je stu različite oblike k u panja, bilo d a se rad i o znojen ju n a suho ili o p rav o m ku p an ju, bilo o hladnoj ili toploj kupelji, bilo o k u p an ju u bazenim a ili ka­ dam a. Više od toga, one su sa svoja četiri krila duž čijih su van jsk ih stra n a tekli trijem ovi s b ezb rojn im dućanim a, oživljeni m noštvom n aro d a i m u šterija, obuhvaćale v rto ­ ve i šetališta, stadione i sobe za o d m aran je, gim nastičke dvorane i odjele m asaže, p a čak i knjižnice i prave m uzeje. One su R im ljanim a nudile nešto p o p u t kratk og sadržaja o nih dobara koja život čine sretn im i lijepim . U sre d ištu su se dizale zgrade te rm a u užem sm islu rije ­ či. N ijedna se balnea s n jim a n ije m ogla nositi, ni po zaprem ini vode što je akveduktim a p ritje c a la u rezervoare koji su u K arakalinim term am a zauzim ali sa svojih šezdeset četiri nadsvođene sobe dvije trećin e južne strane; ni po složenoj p reciznosti sustava peći, h ip okauza i h ip o k au sta (u p o tpunjenim k atk ad uskim cijevim a koje su se p enjale u n u ta r p ro šu p ljen ih zidova ispun jav aju ći p ro sto r izm eđu dviju stijenki), koji su prenosili, jednoliko raspoređivali i dozirali toplinu po dvoranam a u kojim a bi se nejedn ako ra ­ spoređivala. U blizini ulaza su bile uređ ene garderobe (apodyteria) gdje su se kupači svlačili. Zatim , izm eđu frigid arija za hlađ en je (frigidarium ) n a sjeveru i k ald arija za g rijan je (caldarium ) n a jugu, po stavljao bi se tepidarium , široka, nadsvođena p ro sto rija s tek m lačnom tem p eratu ­ rom . Frigidarium , bez sum nje isuviše širo k a da bi bio n a t­ kriven, sadržavao je bazen u koji su se u ra n ja li kupači. Caldarium, isp red kojeg su se nalazile sobe (sudatoria, la­ conica) čija je visoka te m p e ra tu ra izazivala znojenje slično onom e u ham am im a, tvorio je p ro sto riju kružnog tlo crta o sv ijetljen u podnevnim i popodnevnim suncem i zag rija­ nu parom što kola kroz m eđ u p ro sto re, suspensurae, p o sta­ vljene ispod popločenja; okruživale su je m ale dvorane u kojim a se čovjek m ogao k u p ati odvojeno od ostalih, a k o ja 17

R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c arstv a

257

je sam a okruživala divovsku b ro n čan u školjku čiju vodu je n a p ro pisan om stu p n ju te m p e ra tu re održavala peć po­ stavljena od m ah ispod nje, u sre d ištu hipokauza k o ji je zračio ispod p ro sto rije. I konačno, s obje stran e toga gigant­ skog m ehanizm a bila su vježbališta, a odm ah do n jih ško­ le (scholae) gdje su se već svučeni kupači mogli p re p u stiti svojim om iljenim vježbam a. No to n ije sve: tu je im pozantnu g ru p u zgrada okruživa­ la širok a zaravan koja je služila, osvježena hladom i fonta­ nam a, kao igralište nadvišeno kroz cijelu dužinu šetnicom , zim skim , n atk riv enim vježbalištem ili ksistom . Iza ksista su se ugibale ek sedre gim nastičkih dvorana i salona i p ro ­ tezale dvorane knjižnice i izložbena dvorana. I u tom e leži ona prav a izvornost term a. Fizička kultura, inače veza­ na za in telek tu aln u znatiželju, je n a tom e m je stu postigla to da je u R im u priznata. Term e su pobijedile p re d rasu d e izazvane uvođenjem grčkih oblika sporta. Bez sum nje, javno će m n ijen je i dalje u s tra ja ti sa svojim m rgođljivim stavom p re m a atletici, kojoj je predbacivalo da svojim egzibicijam a potiče n a nem oralnost i da svoje pristalice, koji se sad više dive svojoj ljepoti a m anje se tru d e d a po­ stignu kvalitete dobroga pješaka, odvraća od ozbiljnog i m uškog izučavanja ratničkog zanata. No to javno m išljenje više neće v rijeđ a ti golotinja obvezatna u kupalištim a te će d o p u stiti da se n a tom e m je stu održavaju igre, od onih koje je atletik a prezirala do onih koje je podučavala, ono­ ga časa kad se one, u m jesto da b u d u date kao spektakl zbog n jih sam ih, počin ju podvrgavati istim zdravstvenim ciljevim a kakve su im ala i k upališta, prikazuju ći se kao da su od blagotvornog djelovanja n a tjelesn o zdravlje. U p re t­ hodnom sm o poglavlju zabilježili djelom ični neu sp jeh Ago­ na Capitolinusa. No bilo je suđeno da običaje koje su uza­ lud pokušavali provesti August, N eron i D om icijan p re sa­ đu jući u Rim k o p iju olim pijskih natjecan ja, pro m ijen e car­ ske term e, i to u času kad je, u vrem enu u koje sm o se p re ­ nijeli, rim sk i n aro d p retv arao u p o tre b u naviku da ih sva­ kodnevno p o sjećuje i da tu provodi n ajbolji dio svoga slobodnog vrem ena. Ako se naši tekstovi slažu u tom e što d o p u štaju d a su se term e norm alno zatvarale u zalaz sun­ ca, oni nam o času o tv a ra n ja p ru ž a ju podatke koji n a prvi pogled izgledaju p ro tu rječ n i. Iz jednog Juvenalovog stiha proizlazi da je jav n o st počinjala odlaziti u term e već od pe-

toga sata p rije podneva, a obavijest ko ju nam skriva po­ tv rđ u je M arcijalov epigram u kojem se pjesnik, nastojeći izab rati za k u p an je n ajpogodnji tren u ta k , odlučuje za osm i sat ra d ije nego za šesti koji je prevruć, p a čak ni za sedm i, tak o đ er jo š p retap ao . No s druge strane, H istoria Augu­ sta u Ž ivotu H adrijanovom donosi kako je jed n a careva n ared b a zab ran ila da itko, osim u slučaju bolesti, im a p ra ­ vo ku p ati se u javnim term am a p rije osm oga sata, dok, m eđutim , u Ž ivo tu A leksandra Severa stoji kako u p ro ­ šlom stoljeću d o p uštenje za k u p an je nije izdavano p rije de­ vetog sata. I konačno, izgleda da se iz ostalih M arcijalovih epigram a može zak lju čiti kako se veliki broj lju d i kupalo počevši od desetog sata. U M arcijalovo i Juvenalovo vrijem e, pod D om icijanom a jo š i pod T rajanom , nikakva fo rm aln a zabrana n ije p rije ­ čila žene da se k u p aju zajedno s m uškarcim a. One k oje su se opirale takvom e p ro m isk u itetu , slobodno su m ogle izbje­ gavati term e, i odlaziti u k u p ališta (balneae) specijalno predviđena za takvu isključivu u p o treb u . No m eđu n jim a je bilo m nogo i onih koje je zavela privlačnost sportova što su preth o d ili k u p an ju u term am a, te su m noge više vo­ ljele k o m p ro m itirati svoj ugled i kupati se istovrem eno kad i m u šk arci nego li se tih sportova odreći. Zbog toga su, kako je ra sla m oda term a, sve češće izbijali skandali, što je m oralo zav ršiti u p letan jem vlasti. H adrijan, želeći p re­ kinuti takvo stan je, donosi izm eđu 117. i 138. god. dekret što ga spom inje H istoria A ugusta i kojim je m uška kupa­ lišta odvojio od ženskih: Lavacra pro sexibus separavit. Ali kako tlo crt term a sadrži sam o jed an frigidarij, jedan tepidarij i jed an kaldarij, to je očigledno da odvajanje spo­ lova treb a sh vatiti p rije u vrem enu nego li u p ro sto ru , s jednim rokom u tv rđ en im za ku p an je m uškaraca, a drugim za ku p an je žena. P rem a Juvenalovoj tv rd n ji, v ra ta sporednih zgrada otva­ ra la su se javnosti, bez obzira n a spol, od petog sata da­ na; šestoga sa ta se zatvarala sred išn ja zgrada, ali sam o za žene. Osmog ili devetog sata, ovisno o tom e da li je zim a ili ljeto, zvono bi o p et odjeknulo i ta d a bi n a m uškarcim a bio re d da u đ u u ku palište gdje su po volji mogli o stati do jed anaestog ili čak dvanaestog sata. Bez sum nje, iz tog ra ­ sporeda sati tre b a zak ljučiti da su se m uškarci i žene uza­ stopce svlačili sam o u n u ta r sred išn je zgrade, te da su vje-

žbaonice u n u ta r njenih zidova bile jed in a m jesta gdje je bila d op uštena golotinja vezana za atletičarsk e sportove. No, taj nas zaključak ni po čem u n e bi trebao iznenaditi: on izbija iz tekstova koji nam govore o tom e kakve su sve nestašlu ke R im ljani izvodili u svojim term am a. P risjetim o se, prim jerice, T rim alhionovog su sreta sa zlo­ čestim d ječacim a koje će odm ah potom pozvati na večeru. Do njega je došlo za vrijem e k u p an ja u term am a, i to, isti­ na term am a jed n e ladanjske vile, ali izvedenim p otpuno jed n ak o kao i term e u glavnom gradu. E ukolpo i njegovi drugovi su počeli, ne skidajući se, m iješati se s ostalim gru­ p am a koje su se stvorile svuda po vježbaonici. O djednom se njihov pogled zaustavi na »ćelavom starcu u tunici zlat­ nožute boje, koji se loptao s m ladim robovim a dugih, lep r­ šavih kosa. S ta rk elja se igrao u sandalam a, sa zelenim lop­ tam a, tako da više ne bi uzim ao lo p tu koja bi jednom pala n a tlo: je d a n je rob nosio to rb u p u n u lopti kojim a ga je opsluživao kako bi ih ovaj ispucao«. Radilo se o p a rtiji lopta n ja u tro je, kojoj su R im ljani bili nadjenuli im e trigon, i p ri čem u su se tri igrača »postavljena svaki na svoj vrh trokuta«, u p in jala da jednom rukom bacaju lopte a drugom da ih počekuju, dodavajući se m eđusobno punom brzinom i bez opom ene. No R im ljani su u term am a poznavali i d ru ­ gih oblika lo p tan ja: tako igra dlanom u doslovnom sm islu riječi, p ri čem u je dlan služio m jesto reketa, kao u b ask ij­ skoj peloti, o b araju ći protivnikovu loptu; harpastum , igra u kojoj su igrači trebali uh v atiti loptu (harpasta), »usred suigrača, u n ato č trzajim a, h itrim napadim a i varkam a«, što je sve izazivalo u m o r i podizalo oblake prašine; a bilo je jo š m nogo drugih igara: igre odbijenih lopti, igre lopti o d b ijenih o zid, itd. K atkad bi loptu ispunjenu pijeskom (harpasta) ili p erje m (paganica) zam ijenili zračnim balo­ nom (follis) za koji su se igrači borili ru k am a kao u ko­ šarci, ali s više elegancije nego li strastvenosti. K adikad je, tak o đer, b alo n vrlo velikog fo rm a ta bio ispunjen zem ljom ili pilovinom , p a bi ga tada igrači udarali šakam a kao u »punching ballu«, ako se već ne bi m ačevali rap iro m »pro­ tiv« neke m o tk e za vježbu. E to, takve su igre dom inirale kupalištem . M arcijal ih je okupio u epigram u upućenom jed n o m p rija te lju filozofu, koji je javno propovijedao kako te igre tre b a p rezirati: »Ne vidim ni da te dlan, niti lopta n iti seljačka pelota ne p rip re m a ju za tople kupke, a niti

u darci tu p im m ačem po kolcu; a jo š m an je vidim d a se bacaš na lijevu ili desnu stran u kako bi uhvatio p rašn jav u loptu«. No to je n ab ra ja n je jo š daleko od toga da bude iscrpno, pa tu još prid o d ajm o jedno stav no trčan je, trč a n je za m etalnim o b ru čem {trochus), čijim su ćudljivim krivu­ d anjem voljele u p ra v lja ti naročito žene služeći se rašljastim štapom , nazvanim ključem ; zatim je tu podizanje u te­ ga gdje se žene, dižući ih ispruženih ru ku, iscrp lju ju brže od m uškaraca. No valja nam nap o m en u ti da su u svim tim igram a i m u šk arci i žene odjeveni kao T rim alhion u tu niku ili u sp o rtsk i triko, kakav je u iscrp lju ju ćem u lo p tan ju {harpastum ) trib a d a Filena bila p risilje n a zadržati n a sebi, ili su sam o bili o grn u ti endrom idom , jednostav nim i to p ­ lim p lašto m skro jen im za sp o rtsk e igre i povodom koga je M arcijal sastavio za jednog svog p rija te lja ovu dražesnu posvetu: »Poklanjam ti ovaj egzotični endrom id za priliku k ad ćeš b acati trigo n već m lačan od stalnog dodirivanja, k ad će ti u p rašin i uzvitlanoj pod nogam a ru k a h tje ti uhva­ titi lo p tu ili kad ćeš, hoteći je dovesti u ravnotežu, p reb a­ civati iz ru k e u ru k u kao p ero laku m asu m lohavog zračnog balona {follis).« N aprotiv, atletsk a borba, za ko ju je n a jp rije trebalo na­ m azati kožu m ašću od u lja i voska {ceroma) kako bi ova p o stala gipkijom , zatim slojem p rašin e koja će sprečavati kožu da ne klizi izm eđu protivnikovih ruku , zapodijevala bi se tek nakon što b i se n atjec atelji p re th o d n o svukli do gola. N apadi i p ro tu n ap a đ i su se odvijali u rvalištim a {praestra) sred išn je zgrade p o kraj p ro sto rija u kojim a su arheolozi u ruševinam a K arakalinih term a prepoznali oleoteria i conistera. Tu su n a pro pisano m azanje i prem azivanje dolazili ne sam o m uški, već i ženski borci kojim a Juvenal p re d b acu je da n astran o uživaju pod dodirivanjim a m aserovih ruku. N a taj n ačin je atletik a b ila u uskoj vezi, u izravnom su sjedstvu s kupaonicom kam o se odlazi nakon završene borbe. K upanje je podijeljeno na tri jasn o odvojena vre­ m enska dijela. Ako to već p rije n ije obavio, kupač, sav u znoju, odlazi u jed n u od svlačionica {apodyteria) kupališne zgrade gdje sa sebe skida odjeću. Z atim polazi u je d n u od k om ora za zn o jen je {sudatorium ) što se nalaze lijevo i de­ sno o d toplice ili k ald arija {caldarium) i tu , u atm osferi p arn e kupelji, potiče znojenje tijela, pravo kup anje na su-

ho. Zatim ulazi u toplicu (calđarium ) gdje vlada isto tako visoka tem p eratu ra. Tu, ako se približi kadi, m ože uz ostalo p rsk a ti kožu s koje lije znoj, kipućom vodom , i zatim je stru g ati strugom (strigilis). Tako o p ra n i osušen, vraća se u m lačn u p ro sto riju (tepidarium ) gdje se zadržava izvjesno v rijem e kako bi prelaz iz toplog u hladno bio što blaži. A nakon svega, p o žu rit će se da se što p rije zagnjuri u bazen s h ladnom vodom (frigidarium ). To su tri faze higijenske kupke koje p re p o ru ea P linije S ta riji, a kroz koje prolaze kupači u P etronijevom rom anu. K roz n jih će proći i kupači u M arcijalovim epigram im a, no ip a k s tom razlikom što p jesn ik svojim navodnim sugovornicim a ostavlja da po volji p ra n je u k ald ariju zam ijene znojenjem u nekoj v rsti tu rsk e ku pelji ili da jednostavno obave jedno i drugo. U stvari je bilo nem oguće sebe sam og valjano istru g ati ispred kade {labrum). Za to je bila neophodna pom oć, a ako se čovjek ne bi pobrinuo da sa sobom povede robove, ona sigurno ne bi bila besplatna. Jedna nam anegdota iz H istoriae Augustae najb o lje pokazuje kako je čovjeku tre ­ balo dvaput p ro m isliti p rije no što će se u p u stiti u takav trošak. H a d rija n se, pripovijeda nam jed an njegov biograf, če­ sto kupao u javnim kupalištim a zajedno s ostalim svijetom . Jednoga dana on p rim ije ti nekog veterana koga je pozna­ vao iz vojnih pohoda, kako češe leđa o m ram o r kojim je bila obložena cigla k aldarija, te ga p riu p ita zašto se n a taj način trlja . Bivši vojnik m u odgovori da to čini zbog n esta­ šice novca kojim bi platio robove, n a što m u c a r sm jesta p risk rb i i robove i novac. N aravno, su trad a n se na vijest o carevom dolasku u kupalište nekolicina stara ca počne trlja ­ ti o m ram o r kupaonice ne bi li i za sebe izm am ili darežlji­ vost sličnu onoj od jučer. No H a d rija n ih sam o p osavjetuje neka pom ognu sebi tako što će m eđusobno trlja ti jedni druge. B iograf jo š p rid o d aje da je počev od toga dana m e­ đusobno trlja n je postalo u term a m a om iljenom razono­ dom: E x quo ille iocus balnearis innotuit. No sve ukazuje na to da su se n a tako što spuštali sam o sirom ašni. Bogati svijet je im ao sred stav a da po volji p lati poslugu, trlja n je , m asiranje, m irisan je. Izlazeći iz frigidarija, budući Trim alhionovi gosti svoga slučajnog gostitelja nalaze kako traži da ga obrišu, i to n e običnim platnom , već najm ek šim m o­ gućim vunenim ručnikom . N akon toga ga gledaju kako se

nosi sa tri m asera koji ga, nakon što su n a jp rije rasprav ili m eđusobno kom e će p rip asti č a st d a ga m ože istrlja ti, »um ataju u sk rletn i pokrivač i polažu n a nosiljku«. Zna­ lački osušen v ještim ru k am a stru čn jak a, T rim alhion se, podignut na ram en a svojih ljudi, vraća ravno kući gdje ga čeka večera. S u p ro tn o tom e, većina se kupača, n aročito o nih čija ku­ ća n ije bila tak o im ućna niti stol tak o obilat kao kod Trim alhiona, zadržava u term am a uživajući, sve do zatv ara­ n ja, u m irn im zabavam a koje bi tu nalazili. Čovjek se s kakvom grupom p rija te lja m ogao s a sta ja ti u salonim a za razgovore i u nim fejim a, ili bi otišao čitati kakvu knjigu u knjižnicu o čijem nam negd ašn jem p o sto jan ju govore tragovi p ro n ađ en i na dva m jesta u K arakalinim term am a, n a oba k ra ja niza cisterni, i k o ju već na prvi pogled može­ m o p repoznati u prav o k u tn im n išam a s udu b in am a u zido­ vim a za p rih v at drvenih šk rin ja (p lu tei) koje su sadržavale knjige i spise (volum ina). A znali su i m irno šetati šetnicam a pokrivenih trijem ov a (xysti) u sred rem ek-djelâ kojim a su carevi sustavno o p rem ah svoje term e. Od tih d jela do­ b ro su nam p o zn ata ona iskopana iz K arakalinih term a ko­ ja su na svojim podnim m ozaicim a, k asetiran im svodovima, izm eđu svojih m ram oro m obloženih zidova i kolonada sa stu p n im kapitelim a, u k rašen im h ero jsk im figuram a, nekoć u svom e o k rilju im ale b ik a farneškog, farn ešk u Floru, farneškog H erkula, belvederski torzo i dvije plitke kam enice u k o jim a rim sk a voda i danas n ep restan o šum i n a trgu palače F arnese. N o T rajanove term e nisu bile n išta m anje bogato uk rašen e, tako da upravo iz n jih p otječe slavna Laokoonova skupina, danas u V atikanu. P rosto je nem o­ guće da se n ak o n tolik ih vježbi i k u p an ja R im ljani, u tje ­ lesnoj opu šteno sti i ugodnom u m o ru koji je nakon svega slijedio, n e bi p re p u stili blagom p ro žim an ju ljepotom ko­ jo m su okruženi, te da u sred čudesa ne bi b arem jednoga od n jih p o sjetio D uh i d o takla m ilost U m jetnosti. Bez dvojbe, sam i R im ljani su kudili term e, činili sve d a uvenu cvjetovi zla što su na tom e m jestu bili procvali. Isto tak o nem a su m n je da je pod v an jsk im trijem ovim a što su tek li oko građevina bilo i previše m alih gostioničara, k rč m a ra i svodnika. Čovjek je i suviše lako m ogao naći n ačina kako će se prežderati, o p iti i izvoditi sve ostalo. M nogi su, željni topline kojom će bolje potaći žeđ, opeto263

vali k u p an ja sam o zato da bi um nogostručili b ro j dupkom punih, isp ijenih čaša uz stalno p risu tn u o p asnost d a u svom e p ijan čev an ju stra d a ju od kobnog izljeva krvi. Nema sum nje, više je nego sigurno da su n eu m jeren o sti kojim a je naginjao Kom od, koji se znao kupati čak osam p u ta dnevno, m ogle sam o om litaviti m išiće i n a ru šiti živce i da im se, konačno, s pravom m ože p red b aciti koncepcija u ko­ joj su i sam e njezine žrtve b esram n o sudjelovale: balnea, vina, V enus co rru m p u n t corpora nostra sed vitam faciunt! (K upelji, vino, žene kvare tijela, ali — to je život!) No m e­ đutim , u v jere n sam da su za pučanstvo carsk e term e bile blagodat. One svojim blještavim , m ram o rn im sjajem nisu bile sam o veličanstvena palača rim sk e Vode, već su p rije svega p re d sta v lja le palaču n aro d a o kojoj san jaju n aše da­ našn je dem okracije, a gdje su R im ljani, jedinstveni u stje ­ can ju nak lo nosti p rem a tjelesnoj čistoći, korisnim sp o rto ­ vim a i n eu tilitarističk o j k u ltu ri, mogli jo š za nekoliko n a ­ ra š ta ja odgoditi svoj p ad povratkom n a drevni ideal iz ko­ jeg je u p ro šlo sti proizašla njihova veličina a kojeg im u ovom e času i dalje nudi Juvenal težeći za »zdravim duhom u zdravom tijelu«. III — VEČERA ( C E N A )

N akon što bi se dobro izm orili u term am a, R im ljani bi započeli s večerom . Dok tekstovi općenito spom inju tri o b ro k a n a dan, čiji nazivi su se, uostalom , tijekom stoljeća m ijenjali, ip ak znam o za pojedince koji su tražili i četiri o bilna o b ro k a dnevno. Ta su tri dnevna obroka bila: ientacu lu m (doručak), prandium (ručak) i cena (večera), što se zadržalo kroz cijelo klasično razdoblje. U carsko doba neki su R im ljani i dalje zadržali naviku da je d u tr i o b ro k a dnev­ no, tako p rim jerice Plinije S ta riji za koga se ip ak ne može reći da m u je proždrljivost bila slaba strana, te općenito starci kojim a su to o n d ašn ji liječnici zabranjivali. No ve­ ćina ih je, pošto bi, skočivši iz kreveta, pro gutali p eh a r obične vode, izostavila po savjetu higijeničara jed an od p rv a dva ob roka. Tako će G alijen pojesti oko četvrtoga sata ientaculum , dok će se vojnici zadovoljiti sam o jednim obrokom u podne (prandium ). U ostalom , ni doručak (ienta­ cu lu m ) n iti ru č ak (pra n d iu m ) nisu baš b ih izdašni. D oru­ čak što ga spom inje M arcijal sasto ji se od k ra h a i sira;

ru čak , kadšto ograničen sam o n a kom ad kru h a, zna b iti p ro šire n hladnim m esom , povrćem i voćem, te zaliven s m alo vina. D oručak P linija S tarijeg n ije prem ašivao veliči­ n u užine (cibum levem et facilem ). R učak m u se sasto jao sam o od laganog podnevnog o b ro k a (deinde gustabat). S doručkom i ručk o m se brzo i te k onako u sp u t svršavalo, tak o da p rije jela n ije bilo p o tre b n o p ostaviti stol (sine m ensa) n iti p oslije je la p ra ti ru k e (post quod non su n t la­ vandae m anus). Oba su se o b ro k a očito uzim ala h lad n a i s nogu, bez ta n ju ra . Tako je svim a jedini o b ro k dostojan svoga im ena bila večera ili cena. U većini slučajeva R im lja­ ni su sjedali za stol tek po sv ršetk u dana. Možemo ih s je­ dne stran e zam isliti kao nezasitne izjelice, no s druge obve­ zatn o u stv rd iti da su se sve do večeri gotovo u potp u n o sti lišavali jela. T ada su, istina, bili m nogo sposobniji navaliti na jelo i n ad o k naditi izgubljeno vrijem e. No i tu nam je b iti oprez­ nim p rem a olakim sudovim a i p re u ran jen im zaključcim a. Ako negdašnje cenae zam islim o kao ogrom ne gozbe, po­ činili bism o istu grešku kao kad b ism o svim arap skim goz­ bam a pridali važnost njihovih diffa, to je st gozbi u znak dobrodošlice, ili kad bism o svim našim ban k etim a dali d u ­ žinu, gustoću i tem po jed n e bo gate seoske svadbe. P rava istin a je ta da su cenae, iako u sličnim am bijentim a, s istim cerem onijalom p o n ašan ja i protokolom tek vrlo m a­ lo nalikovale je d n a n a drugu, te da su R im ljani, ovisno o okolnostim a, tj. društvenom položaju te o tem peram entu ili m o ralnoj razini, bili u sta n ju svoj jedini obilniji o bro k p retv o riti u p ro stu žderačinu ili p ak u gozbu punu o tm je­ nosti i finoće. Izuzm em o li takva povijesna čudovišta kakvi su jed an Vitelije ili N eron koji je sjedao k stolu već u podne, vrijem e početk a cenae je bilo, koliko nam je m oguće pro su d iti, isto za sve, to je s t nakon k u p anja, n a k ra ju osm oga sata zim i a devetoga ljeti. Tu je satnicu p rih v atila okolina P linija M lađega, a na n ju i M arcijal upozorava svoga p rija te lja Julija C eriala k ad m u zadaje sastan ak u osm i sat u Stefanovom k u palištu, najbližem njegovom stan u , da bi ga nakon k u p an ja odveo n a večeru u svoje obitavalište. S druge stra ­ ne, v rijem e svršetka cenae je uvijek bilo različito, ovisno o tom e da li se radilo o večeri bez velikih p rip re m a ili sve­ čanoj gozbi, kao i o tom e da li čovjek im a posla s um jere265

nim gostom ili s nekim žderonjom . U p rin cip u je p risto jn a večera m o rala svršiti p rije no što pad n e gusti m rak . K ad se p rim je ric e P linije S ta riji lje ti dizao od stola, bio je još dan, a zim i jo š n e bi p ro tek ao n i p rv i noćni sat. Pa ip ak je to pravilo dopuštalo m no g obrojne i zn atne iznim ke. Za­ to ćem o od m ah ra zm o triti ek strem n e slučajeve: N eronova cena se produžava do ponoći i T rim alhionova sve do zore, a cena »Svatova« n a k o ju n am Juvenal skreće p až n ju oče­ ku ju ći n ašu osudu, do tre n u tk a »kad se diže ju ta rn ja zvi­ jezda, u času k ad generali stav ljaju u p o k re t ra tn e zastave i podižu logor«. Bez o bzira n a to koliko dugo traja lo , kod im ućnih ljudi se cena uvijek odvija u p o k ra jn jo j p ro sto riji kuće ili sta­ na, to je s t u trik lin iju ili blagovalištu (triclinium ), kod kojeg duža stra n a zapravo p re d sta v lja zb ir dviju širin a i koji svoje im e vuče o d riječi lectus, što znači počivaljka za tro je (triclinia), n a k o ju su lijegali uzvanici. Ta je p o je­ dinost, n a k o ju bism o se danas teško navikli, od velike va­ žnosti, je r se po njoj cena približava onim istočn jačk im gozbam a n a k ojim a su divani zam ijenili stolice i naslonjače. No ni za šta n a svijetu R im ljani ne b i p ristali izostaviti je. Tom e su pridavali istu važnost kao da se rad i o neophod­ nom dijelu njihova blagostanja, ali i kao o znaku elegancije i dru štven e nadm oći. Jesti u sjedećem položaju, nekoć je priličilo ženam a, sm ješten im do nogu svojih m uževa. Ali sad a k ad su m atro n e zauzele m jesto po red m u šk araca n a trik lin iju , takav je položaj kod jela bio n am ijen jen sam o djeci, za k o ju bi se isp red počivaljke njihovog oca i m ajke postavila klupčica, robovim a, koji su dozvolu da se ispruže kao i njihovi gospodari dobivali sam o za dane kad se nešto svetkovalo, zatim seoskim neotesancim a i došljacim a iz daleke prov incije G alije ili prolaznim gostim a k rčm i i gosti­ onica. Bez razlike da li odjenuli ru h o za svečane večere, taj synthesis čiji je lagani m uslin, čini se, bio pogodan za v ru ­ ćinu k o ja vlada n a ban ketim a i koji se kadšto presvlačio izm eđu dva jela, ili se pak takvo ruh o n ije oblačilo, R im lja­ ni b i sm atrali da su duboko zgriješili ako za večerom ne b i ležali jed n i po red drugih, m u škarci i žene. Oni su odo­ b ravali što je strogi K aton U tički svoju žalost zbog p o raza sen ato rsk e vojske izrazio zakletvom ko ju je izrekao uoči F arsale i koje se m orao d ržati do svoga sam oubojstva, ob-

vezavši se jesti u sjedećem položaju sve do k tra je strah o ­ vlada Ju lija Cezara. Oko kvadratnog stola, čija je jed n a stran a o stajala slo­ bodna za donošenje jela, bile su postavljene tri u koso nagnute počivaljke čiji se nagib p en jao p rem a stolu na taj način što je naslon dosezao nešto više od njegove ploče. A na svakoj više-m anje raskošnoj počivaljci prekrivenoj m adracim a i pokrivačim a bila su tri m jesta naznačena tri­ m a p reg rad am a od jastu k a. N eotesanac koji se ne b i dao sm etati od svojih gostiju kadšto bi sâm zauzeo sred išn ju počivaljku ili bi do sebe, ili bolje »ispod« sebe, posjeo još jednoga susjeda. Jer, odlučujući o njihovoj podjeli, sitni­ čava p ravila p risto jn o sti su stvorila h ije ra rh ijsk i »viša« i »niža« m jesta. A sve to, štoviše, s jed n o m dalekovidnom u lju d n ošću koja se p o b rin u la da o n aj n ajsk ro m n iji m eđu p risu tn im a nadoknadi svoj niži položaj sam im tim što se nalazi u susjed stv u onoga najuglednijeg. Počasna počivaljka je bila iza stola (lectus m edius), prek o p u ta koje n ije bilo druge počivaljke, a na njoj je n ajb o lje m jesto bilo ono s desne stran e, zvano konzularno m jesto (locus consularis). Zatim je p o h ije ra rh iji dolazila počivaljka po stavljena lijevo (lectus su m m u s) i n a posljed njem m jestu ona po stavljena desno od sred išn je počivaljke: n a njim a je bilo povlašteno m jesto lijevo, n a uzdignutoj stran i počivaljke, nazvano fulcrum . O stale počivaljke su se d alje nizale redom . Gosti su na svakoj od n jih ležali ukoso, lijevim se laktom n asla­ n jaju ći na ja stu k , a noge oslobodivši iz obuće i opravši ih p ri ulazu, na podnožje počivaljke. Često se u m jesto četvr­ tastog ra d ije u p o trebljav ao okrugli stol i p rem a tom e, u m jesto tri počivaljke, jed n a jed in a koja uokolo teče po­ lukružno ili, kako se govorilo, u obliku sigme ili stib ad ija (stibadium ) oko stola na čijim su krajevim a sjedile n a j­ značajnije osobe. Za tim je stolom , ako bi bio isko rišten d o k raja, bilo m jesta ža devet osoba, no n jih bi se obično našlo sedam ili osam . Ako bi se ugostilo više od devet uz­ vanika, treb alo je postaviti jo š koji stibadij ili trik lin ij (triclinia sternere), u blagovaonicu obično predviđenu za trid eset šest go stiju sa četiri stola ili onu za dvadest sedam uzvanika sa sam o tri stola. Goste je n ajavljivao pod vo rn ik (nom enclator) od ređujući im istovrem eno ležaj i m jesto. B ro jne sluge (m inistratores) su ih opsluživale donoseći jela i p eh are na stolove koje se 267

počev o d D om icijana uobičajilo p ok rivati sto lnjacim a (map­ pae), do k b i se ran ije, n ak on svakoga jela, sam o o brisala drvena ili m ram o rn a ploča. N a rasp o lag an ju im aju noževe, čačkalice i žlice različitih oblika: crpalo (trulla), žlicu (ligu­ la) čija je zap rem ina neznatno prelazila jed an c e n tilitar (če­ tv rt cijata), šilja tu žličicu (cochlea) za d ub ljenje ja ja i školj­ ki. K ao ni d an ašn ji A rapi ili F rancuzi s p o četk a m odernih vrem ena, ni R im ljani se nisu služili viljuškam a. M orali su jesti p rstim a, što je iziskivalo česta p ra n ja ru k u , i to n aj­ p rije jedn o m p rije jela, a p o to m p o slije svakoga služenja u kolu jela. Oko počivaljke su kružili robovi noseći vrčeve s vodom . Svaki od n jih lije svježu i m irisn u vodu n a ru k e g o stiju a potom ih b riše u b ru so m što ga nosi p re k o slobod­ ne ruke. O sim toga, uzvanici bi se opsk rbili osobnim u b ru ­ som ko ji bi p ro strli p re d sebe kako ne bi u p rlja li pokrivač n a počivaljci. A tim m an je su se kolebali da li će ga po n ijeti sa sobom ili ne što ih pravila p risto jn o sti nisu nim alo p rije­ čila da ga p ri odlasku ne napu ne dob rim zalogajim a (apo­ phoreta) koje ne bi stigli do krajčiti. Isto tako, po treb n o b i bilo im ati G argantuin tek p a da stignem o od k ra ja jelovnikâ što n am ih u n asljeđ e ostav­ lja književnost, na tim gozbam a gdje bi gostitelj (am fitrion) podvrgnuo svoje goste obilju razn ih jestiva, te bogatstvu sreb m in e. Ona su se sasto jala o d n ajm an je sedam jela ili fercula — quis fercula sep tem secreto cenavit a vu s? — p red jela (gustatio), tri jela za početak, dvije pečenke, te d esert ili secundae m ensae. V idim o ih kako, pojačani još jedn o m d o datnom pečenkom , p ro m iču Trim alhionovom gozbom k o ja je jed n a »sm iješna večera«, no čija ko­ m ičnost ne počiva u p re o b ilju h ran e, jedva m alo više za­ strašu ju će m nego n a kakvim službenim b an k etim a koje spom inje M akrobije sa četiri stoljeća zakašnjenja, već u spokojnoj gluposti dom aćina, u ludim d je tin ja rija m a n je­ govih p ro n alazak a i o bijesn im lak rd ijaše n jim a s posuđem . N a poslužavniku s p red jelim a bio je postavljen m a­ garčio od k o rin tsk e bronce, a n a njem u bisage čiji sad r­ žaj su s jed n e stran e pred stav ljale bijele, a s druge crne m asline. Iznad njega, n a dvjem a zdjelam a što su tvorile krov, m oglo se n a dnu p ro č ita ti T rim alhionovo im e kao i njihova težina u srebru. Mali lukovi su po p u t m o sta po­ d u p irali puhove posute m edom i m akom ; na srebrn om ro­ štilju pušile su se vruće kobasice, dok su ispod njega.

u m jesto ugljena, bile šljive iz D am aska i šipkove sjem enke. Gosti bi još im ali p u n a u sta kad li sluge iznesu prvo p re d ­ jelo: drvenu kokoš na slam natom ležištu, odakle izlaze paunova jaja. U svakom ja je tu je zatvorena grm uša ulijep ljen a u žum ance ja je ta s biberom . Drugo p red jelo stiže na m onum entalno i d jetin ja sto kom pliciranim kolicim a: iz­ nad koluta na kom e je prikazano dvanaest zodijačkih zna­ kova, dvanaest je ta n ju ra ispunjeno za svaki znak odgova­ raju ćim jelim a: afričkim sm okvam a na Lavu, bubrezim a na Blizancim a, govedskim četvrtim a na Biku, vulvam a m la­ dih krm ača na Djevici i jastogom na Jarcu . Odozdo je po­ stavljena zdjela u kojoj su m asne koke s jedne a krm ačina vim ena s druge stran e uokvirivale zeca »urešenog krilim a tako da liči na Pegaza«, dok su na četiri ugla M arsijini ki­ pići svojim m alim m jehovim a izlijevali p ik an tn i um ak n a ri­ be što plivaju u m in ijatu rn o m E u rip u . N akon toga redom stižu pečenja: n a prvom e stalku je velika prasica okružena pečenim divljim p rascim a i p u n jen im drozdovim a. Na d ru ­ gome, ogrom na svinja s koje vise grozdovi kobasica i krva­ vica; na posljednjem u, k u h an o tele s kacigom na glavi, ko­ jega kom ornik zadužen za rezanje m esa (scissor), prerušen u Ajaksa, kom ada i vrškom m ača dijeli kom ad po ko­ m ad. A n a k ra ju stiže d esert u obliku visoke građevine od slastica, u obliku P rijap a od tije sta , koji nosi razne vrste kolača, voća i grožđa. Izm eđu večere (cena) i d eserta nazva­ nog secundae m ensae ra sp rem aju se stolovi i zam jen ju ju drugim a. Dok triclinarii vrše tu zam jenu, druge sluge si­ p a ju po podu drvenu piljevinu obojenu šafranom i rum enicom . N akon svega nam se čini najlogičnijim da se čovjek, opijen i prežderan , p re p u sti o d m ara n ju i da ode spavati. No u tren u tk u kad je sve govorilo da je gozba svršila, ona je tek počinjala. A T rim alhion, om ogućivši svojim gostim a ku p an je u vrućim kupkam a, odvede ih u drugi triklinij gdje je vino, reklo bi se, teklo u potocim a i gdje su, um o rn i od jela, mogli n astav iti p iti p rem a obredim a pijanke zvane com m issatio, uobičajenog svršetka preobilnih večera. Prva p ija n k a opet je počinjala jelom . N akon pred jela se prilazilo k u san ju vina zaslađenog m edom (m ulsum ). Uvi­ je k nanovo donoseći uzvanicim a tople kruščiće, m inistrato­ res su uz o stala posluživanja užurbano točili u pehare n ajrazličitija vina, o d on ih prilično o crn jen ih vatikanskih i m arseljskih, p a do besm rtnog F alem a. Vino se zahvalju269

jući m ije šan ju sa sm olam a čuvalo u am foram a s grlićem začepljenim čepom o d p lu ta ili od ilovače. N a n jih se stav­ ljala etik eta (p itta ciu m ) na kojoj je naznačeno porijek lo i godina b erbe. Am fore su se otvarale za vrijem e gošćenja kad se njih o v sadržaj pom oću cjedila {colum) za filtrira n je tekućine lijevao u k ra te r iz kojeg se ono grabilo peharim a. U stvari, R im ljane koji su ta gusta vina pili čista sm atrali su n en o rm aln im a i poročnim a, p a se n a n jih ukazivalo prsto m . U k ra te rim a se vino m iješalo sa snijegom rash la­ đenom ili p re th o d n o u g rijanom vodom , čija je količina u odnosu n a vino bila tek neznatno niža od trećine, iako je m ogla doseći i četiri petine. N akon večere bi počeo com m issatio, n eka v rsta p ro to k o larn e p ijan k e koja se sasto ji od niza na d u šak ispijenih pehara, ovisno već o nalozim a pred ­ sjednika, jedinog pozvanog da p ro p iše za sve jed n ak o vri­ jed an b ro j p eh ara, zatim b ro j čašica (cyathus) (0 1. 0456) ko­ je tre b a to čiti u svaki p eh ar, a koji se kreće od jed an do je ­ danaest, te osobito načina ispijanja: bilo u krug, počevši od najviše p o sjed n u to g gosta (a sum m o), bilo da jed an po je­ dan p razn e p e h a r i da ga, nanovo ga napunivši, pruže svo­ m e su sjed u zaželivši m u d o b ra znam enja, bilo p ak da m eđu p risu tn im a izaberu nekoga u čije je zdravlje svatko m orao isp iti toliko p eh a ra vina koliko je slova sadržavalo njegovo tročlano im e {tria nom ina) rim skog građanina. P itam o se kako su se i oni n a jo tp o rn iji želuci mogli p ri­ lagoditi takvim prežderavanjim a, kako su one najčvršće »nasađene glave« mogle izdržati p re k o m je rn aa isp ija n ja dupkom p u n ih p eh a ra k oja su nalagala com m issationes? N a k ra ju krajeva, m ožda je bro j žrtava bio i m an ji od b ro ja uzvanika? često , zapravo, n a tim raskošnim večera­ m a, bu čn im p ijan k am a, bude više pozvanih nego izabranih. G ospodar kuće je znao iz taštin e pozvati n a večeru što je m oguće više svijeta. P otom b i iz šk rto sti ili egoizm a odbi­ jao o d n o siti se p re m a svim a kao p rem a sebi. P linije S tari­ ji k ritizira one svoje suvrem enike »koji gostim a toče druga vina nego sebi, ili dobra vina za m je n ju ju o sre d n jim a za vrijem e sam e večere«. Plinije M lađi k o ri nekog svog pozna­ nika što je, želeći slasnija jela sačuvati za sebe, n a svojim večeram a razv rstavao vina u tri niza bočica, tak o da bi od ređ en a k v aliteta zapala pojedinog gosta ovisno o d ru ­ štvenom položaju što ga uživa u društvu. M arcijal pak poznaje m atro n u ko ja se naslađ u je ukusnim hljepčićim a

zb u n ju ju ćih oblika i secijskim vinom dovoljno žarećim da zapali i »snjegove«, no k oja sm a tra norm alnim što u n je­ noj kući drugi lju d i pred njenim očim a grickaju gvalje od crnoga brašn a, te što se »napajaju m u tn im otrovom iz neke žare s Korzike«. I na k ra ju , Juvenal posvećuje više od sto­ tin u stihova večeri kod V irona. To pozn ato neotesano če­ ljad e steklo je tu nav ik u da uživa u starim vinim a i h lje­ bovim a od n ajb o lje v rste pšenice, da se prežderava m asnim guščjim jetrim a, jelen-gljivam a i vrganjim a, ciplim a ulov­ ljenim u T aorm ini, m asnim kokicam a, slanim voćem za koje se vjerovalo da sazrijeva u V rtu H esperida, dok su se gosti oko n jega m orali zadovoljiti tešk im vinom od te iste godine, zagorjelim ok rajcim a k ru h a što m iriši po plijes­ ni, zeljem p rženim na ulju, sum njivim gljivam a, kakvom trtico m stare p erad i i, kao za završetak, jed nom jab ukom tako pokvarenom »kao da su je izglodali učeni m ajm uni što v ježbaju p o zidovima«. Plinije M lađi uzalud p ro te stira p ro ­ tiv nep riličn o sti sličnih navika, sva se svjedočanstva slažu u tom e da su one itekako uzele m aha. No m eđutim , te su navi­ ke im ale b arem tu p re d n o st što su sprečavale da ne dođe do o nih n ajg o rih m ogućih posljedica takve proždrljivosti u čijem su znaku tekle večere. S druge stran e, žestinu cenae je ublažavala sam a sporost kojom se odvijao njezin n eu m jeren i program . Kao i n a T rim alhionovoj gozbi, b ro j služenja jela i pila p rekidao se m eđuigram a: n ak o n p re d je lâ bi počelo k o n certiran je ko­ je p ra ti p o k rete sreb rn og kostura. N akon pečenja slijede točke ek v ilib rista i F o rtu n atin »ples na žici«. P rije sam og d eserta — p o stav ljan je zagonetki, lu trija i iznenađenje sa stro p a koji se o tv ara da bi p ro p u stio ogrom ni obruč s ko­ jega vise bočice s m irisim a o dređene da b u d u odm ah i po­ dijeljene. A svuda pom alo je prevladavalo m išljenje da cena ne bi bila p o tp u n a bez lak rđijaševih šala, o čiju k an ja lju b i­ m aca, te n aro čito ne bez b estidnih plesova izvođenih uz zvukove k astan je ta , za što su u carskom e R im u bile po­ sebno izvježbane d jevo jk e iz Gadèsa, kao danas Uled N ajl kod alžirskih A rapa. A P linije M lađi, kom e takve razonode n isu zabavne i ko ji ih ne trp i u svome dom u, p risilje n je p o dnositi ih u tu đ im kućam a. Sam o takva pantagruelovska gozba n ak o n koje je p o trebn o p ospješiti probavu, često završava o rg ijo m čiju je nedoličnost jo š više otežavalo n e­ v jero jatn o neus tru ća van je uzvanika. 271

Kao i kod Arapa, podrigivanje za stolom sm atralo se pristo jn o šću k o ju su opravdavali i filozofi za k oje je ono bilo nešto p rirodno, a sve p riro d n o sm atralo se zadnjom riječi m udro sti. Produbivši dalje njihovo u čenje, K laudije donese ed ik t kojim od o b ri isp u šta n je i d rug ih plinovitih šum ova od čega se A rapi uzdržavaju. A liječnici M arcijalovog vrem ena su prep oručivali n eka se onda i o k o riste tim slobodam a što ih je sm iješn i c a r propisao. G lazba kojom su se te sloboštine glasale n e n ed o staje ni n a gozbi k oju je upriličio T rim alhion, »nikom e ne b raneči da se olakša za stolom «. On sâm je jo š bio toliko d o b ar da bi u sta o s trik lin ija i izašao iz blagovaonice ako je nužda b ila h itn ija. Njegove obzire nisu dijelili svi rim sk i am fitrioni, p a ih u M arcijala im a nekolicina k o ja bi sam o pucnula p rstim a i tak o pozvala sluge da im donesu sud za m o k ren je i po­ m ognu da se njim e i posluže. N a koncu, vrlo se često de­ šavalo da p ri svršetku večere lju d i b lju ju i p rlja ju skupo­ cjen e podne m ozaike, a u m jetn o izazvano p o v raćan je u po­ k ra jn jo j sobi uvijek je bilo n ajsig u rn ijim sredstvom kojim će se stići do k ra ja u tom e n evjero jatn om žd eran ju : vo­ m u n t u t edant, ed u n t u t vom ant. D anas m i n e m ožem o sak riti o d v ratn o st k o ju u n am a b u d e ti opisi, n iti osp o riti da se u noćnom e R im u, u koji se stjeca la sva proizvodnja C arstva, n ije m oglo su sresti i su­ više izjelica i pijanica. Dovoljno je sam o čuti kako Petron ije hvali podvige k u h ara ko ji zna k rm ačin o j vulvi dati izgled ribe, a od kom ada slanine učiniti goluba grivnjaša, p a d a budem o u m ogućnosti p ro c ije n iti savršenu v ještin u rim skih k u h ara od sada sm atran ih m ajsto rim a u p rip ra v ­ lja n ju onih jela kojim a je sam im sp rav ljan jem p rik riveno p o rijek lo osnovne sastojine. I dovoljno je tek letim ično preg ledati dvanaestu kn jig u M arci jalovih epigram a, p a da p o stan em o svjesni razvoja k uh arskog u m ijeća njegova vre­ m ena, izvrsnosti i raznolikosti nam irnica k o jim a je ono raspolagalo u tim svojim m iješanjim a. U uvalam a blizu R im a h v ataju se ribe, rakovi i školjke Sredozem nog m ora. U L auren tijsk oj i C im inijskoj šum i lovi se divljač. S u sjed­ n a sela osig u rav aju o p sk rb u m esom i m liječnom h ran o m dobivenom uzgojem stoke, sireve iz T rebule i V estina, te svakojako povrće: kup u s i leću, bob i salate, rep u i b ijelu repu, tikvice i buče, dinje i šparoge. Picenum i S abina poz­ n a ti su po k valiteti svojih u lja. Iz Š panjolske p o tječu sala-

m ure kojim a se začinjaju ja ja , iz Galije suhom esnata h ra ­ na, s Isto k a m irodije, a iz svih k ra je v a Ita lije i iz cijeloga S vijeta vino i voće: jabuke, k ru šk e i sm okve s Hiosa, lim u­ ni i m ogranji iz Afrike, d atu lje iz oaza, šljive iz Damaska. Svaka od tih v rsti im a svoje lju b itelje, a u Juvenala bi se m ogla sastaviti lijepa skupina sladokusaca privučenih obi­ ljem tržnice: čovjek s ulice što s uživanjem udiše m iris »svinjske vulve u dobro zagrijanoj gostionici«; razm aženi sin koji je po uzoru n a oca, sjedokosog proždrljivca, već o d n a jra n ije m ladosti zaokupljen guljenjem jelen-gljiva, stav ljan jem začina n a vrganje i u ra n ja n jem grm uša u od­ govarajući um ak; rasip n ik koji plaća 6.000 sestercija trilju za kojom žudi; sladokusac M ontano, sposoban da već pri prvom zalogaju razluči k irk ejsk e oštrige od onih iz Lukrinskog jezera. No pogriješili bism o kad bism o to poopćavali. Kao što ne sm ijem o m isliti d a je, p rem a M ontanu, u svakom sena­ to ru C arstva čučala neka v rsta B rillat-Savarina,* tako bi bilo nedopustivo zam isliti da su sve rim ske večere bile ona­ kve čije sm o groteskne ili odvratne p rim jere već prikazali. U vrijem e održavanja tih večera, u k ra sa m inulog dana, ve­ liki broj R im ljana običavao je da večeru kojom je okru­ njen dan p retv o ri u d isk retn u i ugodnu svečanost u kojoj je d uh im ao isto toliko u d jela koliko i osjetila. Sve je bilo p određeno u m jeren o sti i jednostavnosti. Zahvaljujući jed ­ nom pism u P linija Mlađeg, poznato nam je kakve je cenae T rajan davao u svojoj vili C entum cellae (Cività-Vecchia): skrom ne (m odicae) i lišene bilo kakvih drugih razonoda do slušanja glazbe ili kom edije (acrom ata), dok se poče­ tak noći provodio u ugodnim razgovorim a. Sâm Plinije M lađi p rim a kao rije tk e darove drozdove koje mu šalje Flako, te ugojenu kokoš što m u je šalje K ornit. Prihvaća večerati kod K atilija Severa (konzul 115. god.) samo pod uvjetom da cena bude bez velikih priprem a, bez troškova, te da jedinom razonodom budu sokratski razgovori- Saču­ vao n am je jelovnik što ga je sastavio kad je prim ao Septicija K lara. Iako se P linije M lađi za tu priliku bacio u tro ­ šak, taj jelovnik o staje u zor um jerenosti. N a njemu su salata, tri puža, dva ja ja po osobi, m asline, lu k i tikve, ko* Francuski

gastronom

(1755—1826),

autor

»Fiziologije okusa«,

(op. p re v .). 18 R im u ra z d o b lju n a jv išeg u s p o n a c a rstv a

273

lač od ozinca polijevanog vinom pom iješanim s m edom i rash lađ en im u snijegu. A za m eđuigre bio je predviđen či­ tač, k om ičar ili svirač n a liri koji su treb ali n astu p iti jed an za drugim ili sva tro jica odjednom . Ista p ro fin jen a suzdržanost je prevladala i kod sitnog građanstva. Evo p rim jerice od čega se sasto ji cena ko ju je M arci ja l organizirao za sedam uzvanika, n a stib a d iju (sti­ badium ) svoje blagovaonice: »Žena čija je briga nabavljan je donijela m i je sljez za čišćenje i svakojaka bogatstva k o jim a je u rešen m oj vrt, od salate vrlo tan k ih listova i po­ rilu k a koji će isjeckati n a kriške, do dopadljive m etvice i riku le k o ja potiče n a ljubav. S itno nasjeck an a ja ja k ra sit će inćune u valjane u rutvicu, a naći će se tu i k rm ačinih vi­ m ena d obro začinjenih salam urom od tunjevine. Toliko za predjelo. A onda, m oj skrom ni o b ro k p o d n ijet će sam o jed n o jelo: kozlića skinutog sa zuba krvoločnog vuka, ko­ tlete sa žara, bob i m lado zeleno zelje. Tom e ćem o prid o ­ d ati pile, te šunku koja je već preživjela tri obroka. K ad u tažite glad, p on u d it ću vas zrelim voćem, bocom nom entskog vina iz kojeg je o d stra n je n talog i koje je za Frontinovog konzulata (98. god. n. e.) im alo dva p u ta p o tri go­ dine. Osim toga, u ra č u n a jte tu i šale bez tru n k e gorčine, isk ren o st zbog koje se su tra d a n u ju tro nećete plašiti, bez ijedne riječi za ko ju biste pom islili da je n ije treb alo iz-# govoriti.« Još je jed n o stav n ija i zabavnija večera ko ju Juvenal n ajav lju je svom e p rija te lju : »Sada poslušaj koji će b iti jelovnik: on ne traži nikakvih većih troškova. S tiburskih p a šn ja k a će stići ugojeni kozlić, najm ekši u cijelom e stadu . Do tad a jo š nije b rstio trav u niti se usudio grickati vrbine m ladice. U njem u im a više m lijeka nego krvi. Dalje, tu su gorske šparoge koje je u b rala seljanka i zaboravila n a tom e m jestu svoje vreteno, p a k ru p n a ja ja jo š topla od zaležanoga sijena gdje su bila odložena, te kokoši koje su ta ja ja i snijele; nakon toga slijedi n etak n u to grožđe od kojega je dio iz tekuće godine, isto tako lijepo kao i na trsju , k ru šk e iz Signije, jab u k e svježeg m irisa, suparnice o nim a iz Picenuma.« Skloni sm o povjerovati d a su slično bili sastavljeni i je ­ lovnici koje je, dok je provodio svoje praznike u Pompejim a, n aru čio g rađanin koji je na zidovim a trik lin ija dao is­ p isati sav jete koje jo š uvijek n a istom e m je stu m ožem o p ro č ita ti i koji odišu doličnošću i dostojanstvom :

»Gostima neka ro b opere i obriše noge i n ek a dobro p rip a ­ zi kad ra sp ro stire lanenu tk an in u n a ja stu k e ležaja. ABLUAT

UNDA

PED ES

PU E R

ET

D ET ER G EA T

UDOS

MAPPA

TORUM

V EL ET L IN TEA NOSTRA CAVE«

»Štedi na svojim pohotnim pogledim a i nježnim po tajn im pogledim a upućenim a ženi tvoga susjeda, i n ek a se na tvojim usnam a n astan i čednost. LASCIVOS

VOLTUS

ET

BLANDOS

A U FER

OCELLOS

CONIUGE

AB

A LTER IU S S IT T IB I IN O R E PUDOR«

»K oristi se ljubaznošću i ako možeš suzdrži se od m rsk ih gluposti, u protivnom neka te stope odvedu n atra g dom u tvome. U T E R E BLAN D U S ODIOSAQUE IU R G IA D IF F E R S I PO T ES AUT G R ESSU S AD TUA TECTA R E FE R .«

Plebejci su se, općenito uzevši, kod jela sigurno p rid rža­ vali iste um jereno sti. U tu svrhu konzultirajm o statu te pogrebnog kolegija osnovanog u L anuviju 133. god. n. e. U redba predviđa od ržavanje šest večera godišnje: dvije n a godišnjice osnivanja A ntinojevog i D ijaninog svetišta, da­ kle onog ju n a k a i božice pod čiju se zaštitu taj »kolegij spasa« stavio; četiri na godišnjice sm rti njihovih triju do­ b ročinitelja, Cezenijâ i dobrotv orke K ornelije Prokule. U redba predviđa da zalaganjem p red sjed n ik a večere (m a­ gister cenae) svaki gost, da bi m ogao u njoj sudjelovati, m ora dobiti k ru h a za dva asesa (asses), četiri sardine i je d ­ nu am fo ru toploga vina. Ona usp ostavlja re d kojim će »kolege« zauzim ati svoja m jesta, a koji će b iti u skladu s »hijerarhijskim popisom « (album). I n a k ra ju , o n a o d re­ đ uje kazne za one koji se loše ponašaju: »Ako n etk o u sta ­ ne sa svoga m jesta sam o da bi pravio b u k u i sjedne n a d ru ­ go m jesto, p la tit će globu od četiri sestercija; ako netko dobacuje gluposti kolegi ili ako diže buku, p la tit će dva­ n aest sestercija; ako je p rito m uvrijedio p re d sje d n ik a sku­ pa, globa će iznositi dvadeset sestercija.« Sudeći po tom e, čini se kao da su u ovom e d ru štv u sirom aha iz p red g rađ a R im a u H ad rijan ov o vrijem e ponovno oživjele k rep o sti sta-

roga Rim a: suzdržanost, disciplina, uljuđenost. Čak nam se čini da se tu razvio jed an novi osjećaj za koji su zaslužni »kolege« iz Lanuvija: osjećaj b ra tstv a koji ih sjed in ju je u životu, kao što će ih k asnije u jed in iti u sm rti, zbog koje su se, naslutivši jo j nadolazak, skupili da bi zajednički p la­ tili troškove svakoga pojedinačnog ukopa i tako u zagrob­ nom sv ijetu zasluživali n ag rad u spasenja. A to je upravo onaj osjećaj koji je, ojačan je r se h ran i višim idealim a i prosvijećen istinam a E vanđelja, po svr­ šetk u d ana okupljao rim ske kršćane oko večera {cenae) k o jim a je njihova zajednica n ad jen u la grčko im e ljubavi: agapa. Oni to od I. st. k u šaju h ra n u »slaveći boga radosna i p ro sto d u šn a srca«. K rajem II. st., na večeram a pokazuju lju b av p rem a bližnjem u kao da su braća, je r »sirom ašni su tu dijelili n am irn ice bogatih, a da p rito m nisu dopuštali nikakvu p ro sto tu ili nepristojnost«. Prem a T er tuli janovom p isan ju »čovjek tu liježe da bi jeo tek nakon m olitve bogu. Ne jed e više no što je gladan. P ije toliko koliko p risto ji po­ štenim ljudim a. Zasićuje se jelom i pilom u onoj m jeri ko­ ja dolikuje čovjeku koji nikada ne zaboravlja da boga treb a obožavati čak i noću. Ljudi ovdje m eđusobno razgovaraju kao oni koji znaju da ih bog sluša«. K ako sm o se, eto, udaljili od P etronijevih slika, M arcijalovih epigram a, Juvenalovih satira! I kakve bi p rim jern e, stvarne događaje carski Rim m ogao sup ro tstav iti, u tišini, bučnim i sram otnim događajim a o kojim a sm o se toliko n a­ slušali! Bilo je izvjesne uvijek poželjne plem enitosti u obi­ čnom e p o n ašan ju viših krugova, u svakodnevnom životu sitnog g rađ an stv a i puka, u skrom nosti Trajanovog dvora, u m jeren o sti o b roka na koje su P linije Mlađi i pjesnici po­ zivali svoje in tim n e p rijatelje, u tim dobrodušnim večera­ m a (cenae) gdje bi se Antinojevi i D ijanini poklonici b ra t­ ski približili jedni drugim a, te konačno i naročito u tim vedrim agapam a gdje su kršćani, uzdižući dušu dok su k rijep ili tijelo p rije noćnog počinka, pružali dokaze lju b a­ vi k oju m eđusobno jed n i drugim a duguju djeca »Oca na nebesim a«.

SADRŽAJ

Predgovor

7 P RV I DIO OKVIR ŽIVOTA U RIMU I. Odsjek

MATERIJALNA SREDINA: GRAD, NJEGOVE KU­ ĆE I NJEGOVE U R E D B E ..............................................13 P R V O P O G LA V LJE

RIM — SJAJ, OPSEG I STANOVNIŠTVO GRADA

14

I. Sjaj grada: Trajanov forum, str 14; II. Rimski bedemi i pravi opseg Rima, str. 20; III. Porast rimskoga stanovništva, str. 26. D RU GO P O G LA V L JE

KUĆE I ULICE, VELIČINA I BIJEDA ANTIKE .

.

32

I. Moderni aspekti rimske kuće, str. 33; II. Arhaički aspekti rim ske kuće, str. 40; III. Ulice i promet u Rimu, str. 53.

277

II. Odsjek DUHOVNA S R E D I N A .................................................... 61 P R V O P O G LA V LJE

DRUŠTVO: NJEGOVI CENZUSNI STALEŽI I MOĆ N O V C A ....................................................................... 62 I. Egalitam a hijerarhija i kozmopolitizam, str. 62; II. Ropstvo i oslobađanje od njega, str. 66; III. Stapanje društvenih vrijednosti, str. 70; IV. Životni standard i bogatuni, str. 74. D RU GO P O G LA V L JE

BRAK, ŽENA I OBITELJ:VRLINE I POROCI .

84

I. Slabljenje očinske moći, str. 84; II. Zaruke i vjenčanje, str. 87; III. Emancipacija i hrabrost rimske žene, str. 92; IV. Ženstvenost i pokvarenost, str. 97; V. Razvodi brakova i nestalnost obitelji, str. 102. T R E Ć E P O G LA V L JE

ODGOJ, KULTURA, VJEROVANJA: SVIJETLE I TAMNE NJIHOVE STRA NE............................................ 106 I. Predznaci raspadanja, str. 106; II. Osnovna ško­ la, str. 108; III. Formalistioka nastava gramatičara, str. 112; IV. Nestvarna retorika, str. 118; V. Pro­ padanje tradicionalne religije, str. 122; VI. Prodor istočnjačkih mistika, str. 127; VII. Dolazak krš­ ćanstva, str. 135.

278

DRUGI DIO IKAKO SU RIMLJANI PROVODILI VRIJEME P R V O P O G LA V LJE

DIOBA DANA, USTAJANJE I TOALETA . . .

141

I. Dani i sati rimskoga kalendara, str. 141; 11. Usta­ janje, str. 149; III. Rimljaninova toalcla: brijač, str. 156; IV. Ženina toaleta: ukrašivačica, sir. 164. D RU GO P O G LA V LJE

Z A N IM A N JA ..................................................................... 171 I. Dužnosti sticenikâ i zaštitnika, str. 171; 1L Trgovci i manualni radnici, str. 173; III. Pravosuđe i politika, str. 184; IV. Javna čitanja, str. 1*>2. T R E Ć E P O G LA V L JE

P R I R E D B E ..................................................................... 201 I. »Panem et circenses«, str. 201; II. Ispunjavanje dokolice, str. 204; III. Utrke, str. 210; IV. Kazalište, str. 220; V. Amfiteatar, m jesto ubijanja, str. 231; VI. Stidljiva reagiranja i kasno ukidanje, sir. 245. Č E T V R T O P O G LA V LJE

ŠETNJA, KUPANJE I V E Č E R A ...............................249 I. Tumaranja, igre i -užici, str. 249; II. Tenne, str. 255; III. Večera (cena), str. 264.

P rv i d io p r e v e l a A na B u lja n D rugi dio p r e v e o T u g o m ir L u k šić

279

J é rô m e C arco p in o R IM U RAZDOBLJU N A JV IŠEG USPONA CARSTVA P r e v e li

ANA BULJAN i TUGOM IR LUKŠIC R e d ig ir a o

M IL IV O J M EZULIĆ L ik o v n o o p r e m io

RATKO JAN JIC -JO BO K o r ig ir a la

EVA VOJNOVIĆ T e h n itk i u r e d n ik

IVAN TRŽAN Izd a va č

IT R O »NAPRIJED« Z ag reb , P alm o tićev a 30 Z a iz d a v a č a

A NTUN ŽVAN T is a k , s lo g i u v e z

»OG N JEN PRIČA«, Z agreb 1981.