Blažo Jovanović, životni put i revolucionarno djelo [Legende ed.]

Citation preview

I Iko Mirković

IKO MIRKOVIĆ

Blažo Jovanović ŽIVOTNI

PUT I REVOLUCIONARNO

Gornji Milanovac, 1981.

DJELO

Biblioteka »Legende« XIII ISTAKNUTI

REVOLUCIONARI

kolo

JUGOSLAVIJE

Iznenadnasmrt druga Blaža Jovanovića,pre-

kaljenog komuniste i dosljednog revolucionara u

borbiza ostvarivanjeinteresaradničkeklasepredstavljaveliki gubitak za crnogorskinarod,za SavezkomunistaJugoslavijei za cijelunašuzemlju. U svomrevolucionarnomradu u predratnim uslovima,u organizovahjuustanka i rukovođehjunarod-

nooslobodilačkom borbom u Crnoj Gori, kao i sa-

moprijegornomobavljahju najodgovornijih funkcija u Republici i Federaciji, drug Blažo se ističe dosljednošću,odgovornošćui požrtvovanjemšto ga je krasilodo kraja hjegovogživota. Iz naših redova otišao je dugogodišnji borac za ostvarivahje ciljeva naše revolucije, za izgrad-

hju našegsamoupravnogsocijalističkogsistemai

jačahje revolucionarnezajednice svih naših naroda i narodnostiJugoslavije. JOSIP BROZ TITO, 4. februara1976.

Zavičaj Blažo Jovanović je rođen 28. marta 1907.godine u selu Velje Brdo, kraj Podgorice{Titograd), na desnoj obali rijeke Zete. Blažovi roditelji, otac Miljan i majka Marija, bili su zemljoradnici. Bez oca je ostao kada mu je bilo tri godine. Blažova majka Marija, od Radonjića iz Kuča, bila je pametna, dobra i veoma marljiva žena. Zbog odvažmosti i poštenja, uživala je veliki ugled u selu. Za svoju

%jeoubila je autoritativni vaspitači pravi domaćin uće. Prema ondašnjim običajima u ovom kraju, poslije smrti muža, ako u domu nije bilo punoljetne muškeglave,udovici je, po pravilu, određivanstaratelj. Međutim, Blažov otac, dobro znajući osobi-

7

ne svoje Marije, uoči smrti ostavio je amanetda

joj seniko ne određuje za staratelja. Bio je ubijeđen da će ona sama, bez ičijeg starateljstva, uspješno voditi domaćinstvo i dobro podizati i vaspitavati djecu. Nije se prevario. Marija je poslije smrti muža, zahvaljujući svom napornom, mukotrpnom i poštenom radu, uspješno obavila sve svoje dužnosti. Čak je uspjela da kupi i nekoliko rala zemlje i

uvećaporodičnoimanje. Zahvaljujući prirodnoj bi-

strini i energičnosti i radu, Marija je podigla i lijepo vaspitala četvoro djece —dvije kćeri i dva sina,

i izvelaih na pravi put. Nikada nije posustalapred teškoćama,činila je sve da joj djecapostanudobri ljudi.

Blažo Jovanović potiče iz plemenahrabrih piperskihratnika,koji su se dugo i odvažnoborili za slobodu,protiv tuđinskih osvajača.Da bi se odr.žali u životu morali su živjeti vojničkim ili poluvojničkim životom. Njegovi preci, od davnina su kao orači i kopači, sa oružjem odlazili na njive i, kao i mnogi drugi Crnogorci,naoružaniobrađivali zemlju, kosili sijeno, i obavljali druge težačke poslove. U svatove, na razne svečanosti i slave išli su

takođe sa oružjem, uvijek spremni da brane čast i

slobodu. Da bi živjeli, morali su se boriti, a kroz

'borbu je jačalo uvjerenje da će doći bolje i ljepše sjutra. Zato su i voljeli život, ali su ga lako i dava-

li za časti slobodu.

Poslije svake pobjede u ratovima bolje su živJeli, ali nikad dobro i spokojno. Čak i u danima mira domaći vlastodršci su, i za vrijeme CrnOpgoT-

skekneževsko-kraljevske vladavinei u vrijemekapitalističke Jugoslavije, držali narod u ekonomskoj

potčinjenostii siromaštvu.Buržoaska vlast, selo i seljake,kao i sav narod,opterećivalaje raznimpo-

rezima,trošarinama i drugim nametima. Seljački du-

govibivali su sveveći.Većinapiperskih seljakaživjeli, ali nikad dobro i spokojno. Čak i u danima moći malobrojnog gradskog i industrijskog življa, poljoprivredni proizvodi nijesu imali potrebnu prođu ma tržištu. Zato je seljak teško prodavao svoje proizvode, iako su cijene bile vrlo niske. Uz to, veli-

ki broj suvišne i sposobne radne snagesa sela nije mogao doći do zaposljenja i zarade. To je bio razlog da su siromašni seljaci, kao i gradska sirotinja, živjeli više gladni megositi. Otuda je i Blažo 8

dobropoznavaoproblemesela i seljaka.Buržoazi-

ja je divljački progonila sve što je bilo progresivno, i Blažovi Piperi puno su stradali. Ali, oni su sa ostalim naprednim ljudima Crne Gore i Jugoslavije masovnoprihvatili borbu u novim uslovima,borbu kojoj je na čelu stajala KPJ. Zapravo,u kapitalističkoj Jugoslaviji Piperi su se borili organizovanijenego ikada ranije, a hrabro, kao i uvijek. To je omogućilo da KPJ u Piperima organizujejednu od najjačih komunističkih partijskih organizacija u zemlji. Kao što su aktivno i masovno učestvovaliu predratnomrevolucionarnomradu i borbi radničke klase Jugoslavije, u narodnooslobodilačkojborbi i socijalističkoj revoluciji, kao i u radu na izgradnji sooijalističkog samoupravnogdruštva u Jugoslaviji —Piperi su jugoslovenskomradničkom pokretu dali znatanbroj veoma istaknutih revojucionara,među kojima posebno mjesto zauzimaju dr Vukašin Marković, Bracan Bracanović, Ivan Milutinović

Blažo Jovanović.

i

Škola i partija Kada je počeo prvi svjetski rat, Blažo je imao sedamgodina. Njegovo teško djetinjstvo rat je učinio još težim. Nemaština i glad su harali. Majka Marija morala je obezbjeđivatiodjeću, obuću i hraniti četvoro djece i sebe, a nije imala čim, jer je

jedini izvor prihoda bilo malo imanje sa kojeg ni-

jesu mogli dobiti dovoljnožita i normalnose prehraniti. Pošto žita nije bilo koliko je potrebno,hranili su se većinom kupusom, krompirom, kuvanom

koprivom i drugim travama.Hljeb je bio poslastica i majka ga je djeci davala samo ponekad. Bili su više gladni nego siti. No, snalazili su se i preživjeli su rat. Zajedno sa bratom i sestrama,i Blažo je, uz školovanje u susjednom Spužu, pomagao u radu majci. Čuvao je stoku i radio druge lakše poslove. Pošto je bio živahan i temperamentan,sa svojim vršnjacima se, posebno u proljetne i ljetne dame, zabavljaobacanjem kamena s ramena i drugim ne-

stašlucimai kupaose u hladnoji bistroj rijeci Zeti. 9

lako je imao teško djetinjstvo Blažo se razvio u zdravog, bistrog i odvažnog,lijepog: crnoolkog.dječaka. Kada je završio četiri razreda osnovne škole, pred Blažom i njegovom majkom pojavili su se novi problemi: da li nastaviti dalje školovanje ili ostati u selu i baviti se zemljoradnjom. Neveliko imanje i ondašnji teški uslovi života i rada nijesu mu pružali neku garanciju za stabilniju budućnost, kao što je to bio slučaj i sa najvećim brojem seoske

djece.Odlučioje da nastaviškolovanjeu gimnaziji, s težnjom da ispumisvoju i majčinu želju — da za-

vrši srednjuškolu i upišese na fakultet.

Težak život, a i brižna majka Marija, podstiču ga na učenje. Blažo redovno završava razrede. Bolji je đak i od onih školskih drugova koji udobno Žžive,iako je mnogo vremena gubio u pješače-

nju od kuće do gimnazije,svakodnevno14—15kilometara.Kao đak pješak punih 12 godina,nikad

nije izostao iz škole. Zahvaljujući čvrstoj volji, blagoj, ali odvažnoj naravi i želji za znanjem, sistematski je učio i uvijek bio odličan đak. U Podgoričkoj gimnaziji Blažo dolazi u dodir sa gradskom djecom i gradom u kome se dosta teško živjelo. U to vrijeme u Podgorici je bilo mnogo sirotinje i tipičnog proletarijata koji je Žživio »na ništa — bez ništa«. Istina, život u ondašnjoj Podgorici razlikovao se od seoskog načina života,

ali je za Blažapo siromaštvui stremljenjimanjenih

radnih ljudi po mnogo čemu bio sličan seoskoj sirotinji. Školovanje u Podgorici imalo je veliki značaj za mjega. Kroz osmogodišnju gimnaziju i povremeno čitanje marksističko-lenjinističke literature potpunije je spoznao klasne suprotnosti u društvu. U gimnaziji je postao aktivista i rukovodilac u društvima trezvenosti»Osvitak«i »Napredak« i u literarnom društvu »Nijegoš«.

Blažo je tada shvatio da je i škola u kapita-

lističkom društvu klasno ograničena i da mu nije mogla dati prave odgovore na mnoga pitanja koja

su ga interesovala. Surovi i veoma teški ekonom-

ski i kulturni uslovi života u dnuštvu u kojem je rođen, doprinijeli su da sedamnaestogodišnjimladić počne trezveno, zrelo i realno da razmišlja o neophodnosti mijenjanja i rušenja tog društva i da na mjegovim ruševinama treba graditi novo i 10

pravednije.U njemu se počeo rađati revolt protiv gospodei bespravlja.A kada mu je postalojasno kojim putem treba da ide i zašto da se bori, uključio se u redove revolucionarmnog radničkog pokreta,postaoje, kao gimnazijalac 1924.godine,član

KPJ, sve više i brže sazrijevajućikao marksisti

revolucionar — teoretski i praktično, kroz svako-

dnevnirad i političku aktivnost.

Kada je Blažo Jovanović postao član KPJ u

Jugoslaviji nije bilo mnogo komunista.Od proglašenja Obznane 29/30. decembra 1920.godine vlada

KraljevineJugoslavijezabranilaje svakilegalnirad

KPJ, SKOJ-a i revolucionarnihklasnih simdikata.

Došloje do strahovitogprogonakomunista— mu-

čenja, zatvaranja i otpuštanja iz državne službe. Kroz zatvoreje prošlo nekoliko hiljada ljudi u svim

krajevima zemlje. Kraljevska buržoaskavlada je

zabranila sve protestne skupove, zborove i dogo-

vore.Zabranilaje štrajkove,naprednuštampu,knijige i brošure. Nasilno su zatvoreni radnički domovi, zabranjenoje djelovanje radničkih društava,kulturnih, sportskih i svih drugih oblika okuplj anja

naprednih ljudi i omladine. Progresivnim studentima oduzete su stipendije, itd.

Sjećam se kako je jednom prilikom MBlažo

pričao:

— Dok sam bio đak Podgoričke gimnazije,moj

brat od strica, Stanko Jovanović, zemljoradnik i član KPJ od 1920.godine, često mi je govorio o ko-

mumistimakao borcima za prava radnika i seljaka i svih radnih ljudi i o tome kako komumistine

žele ništa za sebe, već se bore da cijeli narod bude

slobodani srećan.Pričao mi je o oktobarskojre-

voluciji, o Lenjinu, borbi komunista Jugoslavije, o Vukašinu Markoviću i njegovom životu u carskoj Rusiji; o borbi protiv carizma i Vukašinovompoznanstvu sa Lenjinom i boravku u Sovjetskom Savezu... Jednom prilikom Stanko mi je dao mačitanje »Komunistički manifest«. Kada sam u ovom epohalnomdjelu Marksa i Engelsa pročitao: »Proleteri svih zemalja ujedinite se!le— to mi je bilo

najmilije i najjasnije od svega drugog. Shvatio sam da treba da i ja postanem djelić naprednih snaga koje se bore za novo dr·uštvo._I postao sam.

Stankomi je u ime partijske organizacijesaopštio 11

prijem u članstvo KPJ. Bio sam presrećan. Rekao sam sebi: tu ti je mjesto i tu moraš ostati, živ ili mrtav, do kraja života.

. Dato obećanje,Blažo Jovanović je časno ispunio. Bio je i ostao u prvim borbenim redovima

KPJ, odnosno SKJ, do zadnjeg daha svog bogatog

revolucionarnogživota. Srednja škola je u ono vrijeme bila visoko ob-

razovanje. Znatan broj državnih službenika imao Je samo niže obrazovanje. I Blažo je smatrao da

se u njegovomživotu dogodilo nešto veomavažno. Šalećise kasnije na svoj račun,jednom je prilikom rekao da su on i njegovi drugovi, svršeni maturanti, mislili da su postali »najobrazovanijii najpa-

metniji ljudi na svijetu«. Takvo rezonovanje traja-

lo je kratko. Brzo je uvidio da je to samo početak

pravog obrazovanja. Kao svršeni maturant, Blažo je iz Podgorice,

kao i uvijek, stigao kući pješice. Čim je stao na kućni prag u znak pažnje i zahvalnostiprema maj-

ci u šali je rekao: — Marija,

čestitam ti maturu!

— Čestitaš meni a ne sebi, đavolane moj -

odgovori Marija. — Ali, znaj da sam srećnašto si odlično učio i ostvario tvoje i moje želje. Stalno sam brinula za tebe i učila s tobom, iako ne znam

čitati ni Dpisati.Pa, neka ti bude srećno, sokole

moj!

Univerzitet

Stariji Blažov brat Jovan završio je geodetsku školu u Beogradu.Majka Marija je željela da i Blažo nastavi školovanjeu Beogradu,na Univerzitetu. Septembra1926.godine Blažo se upisao na Medicinski fakultet Beogradskoguniverziteta. Prvi su-

sret sa Beogradom, najvećim gradom Jugoslavije i najjačim i najvećim studentskim centrom u zem-

ji, djelovao je na njega impresivno. Kao brucoš

na Medicinskom fakultetu, našao se u Beogradu sa

malo novca. Neposredno poslije prvog semestra

ostao je bez sredstava za Žživot.Nije bilo druge, mo-

rao je da Žžrtvujemedicinske studije koje je jako

volio: prepisao se sa Medicinskog na Pravni fakul-

tet. Sad je imao više slobodnog vremena.U početku je obavljaoraznefizičke posloveda bi se prehra12

nio. Međutim, kao solidan student bio je u moguć-

nosti da, pored teških fizičkih poslova, podučava sinovei kćeri ekonomski dobro stojećih ljudi i da tako zaradi minimum sredstavaza život. Studije u Beogradu nijesu mu prolazile bez svakodnevnihteškoća i problema, ali je redovno polagaoispite. Kao inteligentan čovjek i predan komunista, znao je da ga život u kapitalističkom

društvu,protiv kojeg se hrabro borio, ne možemaziti i milovati. To mu je davalo snagei volje da istraje u svojim htjenjima. Aktivno se uključio u rad studentskogi radničkog pokreta Beograda,uspostavioveze sa progresivnimljudima i sa njima i na sopstvenuinicijativu formirao jednu novu Ppartijsku ćeliju u Beogradu. Jedno vrijeme radio je

u marksističkom studentskomudruženju. U periodu njegovih studija u životu KPJ, kao i u životu komuniste Baža Jovanovića, zbijali su se

krupni događaji koji su imali odraza na cjelokupna društveno-političkagibanja i kretanja u ondašnjoj Jugoslaviji. Kao beogradskistudentBlažo je održavaopartjiske vezei sa Crnom Gorom. On u Beogradudobija zadatak da, zajedno sa Vuksanom Radevićem,

ide u Crnu Goru radi prenošenjapartijskog materijala i direktiva za rad Komumističkepartije. Ondašnja policijska vlast budmo prati njegovo kreta-

nje i političku aktivnost. Pošto policija nije mogla otkriti ništa zbog čega bi mogao biti sudski kažnjen,zabranjuje mu svako kretanje izvan mjesta rođenja za vrijeme od godinu dana. Ali, zvanična odluka ondašnje kapitalističke vlasti o ograničenomkretanju nije uplašila mladog studenta.On se ne pridržava tih naređenja.Kretao se polulegalno i ilegalno i politički radio. I u takvim uslovima odlazio je u Beograd i održavao neposredne kontakte sa odgovornim drugovimaiz Partije.

U to vrijemeburžoaskadiktatorskavlaststare

Jugoslavijebila je prinuđena da zatvori Univerzitet

u Beogradu,jezgro naprednei revolucionarne studentske omladine koja je, pod rukovodstvom KPJ,

predstavljala bastionslobodarske borbei jedanod

najprogresivnijihi najrevolucionarnijihuniverziteta u Evropi pa i u svijetu. U to vrijem

]_31azo Jova-

nović, kod ondašnjihvlasti kompromitovan kao komunista, prelazi iz Beograda u Zagreb. \

*

13

O prelasku iz Beogradau Zagreb,životnim uslovima i političkom djelovanju u novoj sredimi, Blažo je ostavio sjećanje: »Donošenje Obznane (30. decembra 1920), Vi-

dovdanskogustava (28. juna 1921)i Zakona o zaštiti države (2. avgusta 1921)za komuniste i \klasne sindikate označilo je početak ilegalne djelatnosti, koja se protegla sve do narodmerevolucije oslobodilačkograta. Komunistička partija, koja se nije bila blagovremenopripremila za ilegalan rad, na početku je prošla kroz period ozbiljne krize. Stotme rukovo-

dilaca i aktivistabilo je uhapšeno.lako je orga-

nizaciji bio zadat teški udarac, radnička klasa ipak nije popustila. Borba se obnavljala i njena žarišta se nijesu gasila. Poslije jednog perioda komsolidacije, aktivnost je počela ponovo da jača, kako ile-

galna tako i polulegalnaili čak legalna,uz odgova-

rajuće maskiranje.Ovo su takođe bile godine u

toku kojih se unutar ilegalne Komunističke partije vodila oštra borba između raznih tendemcija... Borbenost radnika i seljaka, rastuće mezadovoljstvo i vrenie međustudentimai drugim intelektualcima, pritisak snažnog,opozicionogbloka u samom Parlamentu,naveli su kralja Aleksandra,vojne šefovei visoke finansijske krugove, da pribjegnu otvorenoj monarhističkoj diktaturi. Šestog januara 1929.godineukinut je Ustav iz 1921,raspuštena Narodna skupština i otpočeo je period šesto-

januarskediktature,poznatkao veomamračni Pperiod u istoriji jugoslovenskihnaroda. .. Protiv neprekidnog nasilja, gušemjaslobode i

gaženjaljudskih prava,izbile su nove borbe,snaž-

ni radnički štrajkovi, pokreti seljaka, sukobi studenata sa vladinim snagamau Zagrebu, Ljubljani i Beogradu, gdje su ove, da bi spriječile dalje rasplamsavanje i širenje nemira, morale pribjeći i zatvaranju Univerziteta.

U takvoj opštoj situaciji, nepgdje s jeseni 1931. godinestigaosam iz Beoradau Zagreb.Naime,u Beogradusam apsolviraoprava i kako sam bio u

teškim materijalnim prilikama podnio sam molbu Ministarstvu pravde za zapošljenje. Posredstvom jednog rođaka, koji je u to vrijeme bio narodni

poslanik,molba mi je uvaženai bio sam raspore14

đen na rad u Sreski sud 1. u Zagrebu kao zvaničnik — dnevničar. U Zagrebuisamnašao stan i bacio samse pored redovnog.posla na marljivo učenje, budući da nijesam imao namjeru da ostanem,kako se i tada govorilo 'vječiti student. No, uprkos tome što sam

našao zapošljenje moje materijalno stanje skoro da se nije poboljšalo. Primanja su bila veomamala, a potrebe znatne. Radio sam i prije i poslije podnei bukvalno jednom dnevnojeo... Bili su to teški dani u svakom pogledu.

S obzirom da sam prije dolaskau Zagreb'bio uključenu beogradskupartijsku jedinicu (koja je kasnije provaljena), pokušavao sam da u Zagrebu

ubvatimpartijsku vezu.Iako sam u to uložio velike napore, to mi ipak nije pošlo za rukom. U takvoj situaciji odlučio sam se na samoinicijativnudje-

latnosti ubrzo sam uspio da obrazujemtri partij-

ske ćelije i da otpočnemo rad. Dvije od njih bile

su mahomsastavljeneod Crnogoraca,a treća od

Zagrepčama.Sastanke smo održavali bilo u stano-

vima pojedinih članova,bilo u parkovima,šetnji i slično. Partijsku djelatmostsmo brzo razvijali i spremali smo se na dalje širenje baze partijskih

ćelija.

Međutim, ja sam ubrzo diplomirao na Pravnom

fakultetu i obratio se molbom Ministarstvu pravde da me rasporedemarad u bilo koji sud u Jugoslaviji. Poslije jednog kraćeg vremenadobio sam obavještenje da se raspoređujem u Sreski sud u Va-

raždimuza sudijskog pripravnika. Pravo da rečem nijesamse tome nadao,misleći da su do ušiju vlasti

došlevijesti o mojoj komunističkojpripadnostii

djelatnosti. U Varaždinu nijesam mnikoga poznavao,

čaknikadaprije nijesamni bio u njemu.Otudasam

se malo konsultovao sa dr A. Škatarićem,ljekarom iz Zagreba,koji je bio član jedne od pominjanih triju partijskih ćelija. Škatarić nije znao da li u Varaždinu postoje organizacije komunista,a ja naravno još manje, ali smo vjerovali da ima mnmekih oblika partijskog rada i djelovanja i da ću uspjeti

dauhvatimvezu.U tomuvjerenju,na kraju seipak

odlučim da pođemu Varaždin. . .«

15

Crveni sudija Došavšiu Varaždin 1932.godine, Blažo se prijavio predsjedniku Sreskog suda dr Zvonku Milčetiću, koji ga je, nakon što mu je dao nekoliko slobodnih dana da bi se snašao za smještaj i hranu, rasporedio na rad kao sudijskog prislušnika, tj. pripravnika, prvo kod sudije Blaškovića, a ubrzo potom kod dr Josipa Hrnčevića. O svom političkom djelovanju u Varaždinu i, naročito, drugovanju sa dr-om Hrnčevićem,Blažo je napisao: »Kroz rad i dnevnekontakte sa sudijom Hrnčevićempolako sam počeo da ga upoznajem.Zapazio sam da čita marksistička djela kao i opozicionu literaturu. To me je još više zainteresovalo i počeo

sam polako, pažljivo i oprezno da sa njim započinjem razgovore na te teme. Hrnčević je u počet-

ku bio prilično rezervisan,ali kasnije ti razgovorj

su postali češćii dublji. Kroz njih smo upoznavali jedan drugoga. Od dolaskau Varaždin uporno sam pokušavao da uhvatim partijsku vezu, ali u tome nijesam imao nikakvih uspjeha. Doista, imao sam puno Ppoznanikakoje sam stekaobilo kroz neposredneradne kontakte, bilo na svečanostima i zabavama na

koje su me pozivali. Taj krug se i dalje širio, budući da sam tad bio i pomoćni učitelj esperantai redovno održavao nastavu sa polaznicima,

ali mi

nikako nije uspijevalo da uđem u trag nekoj partijskoj organizaciji ili da nazrem bilo kakav nago-

vještaj u tom pravcu.

Tako je vrijemeprolazilo u mojim bezuspješ-

nim pokušajima,ali sam ja i nadalje, nezavisnood toga, svakogvikenda putovao u Zagreb i radio sa one tri partijske ćelije. No, ni u Zagrebunijesam imao srećeda uhvatim partijsku vezu iako sam za razliku od Varaždina znao da u Zagrebu postoji i djeluje partijska organizacija. U meni su sve više i više rasle sumnje: da li u

Varaždinu uopšte postoji koji organizovani oblik djelovanja Partije. Kasnije sam saznaoda je Slavko Lončarić, koji je bio član Partije još od 1919.

ili 1920.i sa kojim sam se kasnije povezao,okupljao oko sebejoš prije mog odlaska u Varaždin izvjestan broj ljudi, komunista po uvjevrenju,ali je ostala činjenica da u Varaždinu nije bio partijski 16

organizovanrad, kakav je zahtjevala situacija već

tamood 1931.godine. Polazeći od takve pretpostavke, za koju sam, kao što se vidi, imao puno

Ž·lazloga,bio sam jedno vrijeme u dilemi što da raim... Jednoga dana, s obzirom da je sudija Hrnčević ponekadnešto kasnije odlazio u sud, i ja namjerno zakasnim i sustignemga na ulici. Pozdravih ga, on otpozdravi i upita me što sam zakasnio. U

to vrijemeto je bila veomaozbiljna stvar.Ja tada

počnem naširoko i nadugačko da govorim o tome

kakoseu ovoj sredini,a posebnou Sudu osjećam

usamljenoi otuđeno, tako da mi se ne mili ni u Sud na posao dolaziti, itd. Hrnčević me pažljivo

slušao,a zatimpredložida prošetamoporedDrave. Tako krenemoi otpočnemorazgovor;na početku o mojim problemima, a zatim o opštim problemi-

ma čovjekai društva,položaju radnika i seljaka, mogućnostima i putevimaza njihovooslobođenjeiz postojećegpoložaja, o njihovim pravima,o macionalnom pitanju i slično.

Kako je razgovor odmicao,i kako smo po svim stavovimaimali ista gledanja, bio sam sve zado-

voljniji i tada odlučim da mu ispričam sve o sebi,

papuklo kud puklo.

j

Rizik je u tom momentu bio zaista veliki, ne samo stoga što smo se veoma malo poznavali, pri-

je svegakao ljudi, već i stoga što je nepovjerenje i opasnost od provokatora bila neizbježna okolnost

sa kojom je svaka strana morala ozbiljno raču-

nati...

No, odlučio sam se. Malo zastadoh pa rekoh:

— GospodineHrnčeviću,da li ste čovjek i da

li se u Vas može imati vjera? On se zaustavio, odmjeri me pogledomi reče:

— Gospodine Jovanoviću, ja sam prije svega

i iznad svegačovjek. Mislim da sam Vam time sve kazao! Onda mu ja ispričam o sebi da sam član Komunističkepartije Jugoslavije, a potom mu rekoh:

— GospodineHrmwnčeviću, pošto sadaznatesve

o meni, možete poći u Upravu policije i možete me slobodno prijaviti. Na to on meni odgovori da je i on komunista. Sad se ja iznenadih.Ali u kasnijem razgovoru utvrdimo da je on komunista po svo-

jem ubjeđenju, a formalno nije član Partije. .. 2 Blažo Jovanović

17

Bio je to iskren, dnugarskirazgovor. Poslije to-

ga razgovora Ja ujcga primim u Partiju, pružih mu

ruku i rekoh: — Zdravo da si, druže Hrnčeviću. Čestitam!

— Zdravo,druže Jovanoviću — odgovorion. Eto, tako je to počelo... Više nijesam bio sam. Stekao sam partijskog druga — to je jedno. A drugo — poslije toga započinje pravi ilegalni rad. Taj je događaj bio prijelomni trenutak u mom djelovanju u Varaždinu. Poslije toga, sudija i njegov prislušnik bacili su se na posao. Ubrzo smo uspjeli da formiramo pet do šest partijskih ćelija u Varaždinu. Oba smo i dalje tragali za nekom vezom,ali nijesmo u tome uspjeli. Pošto smo došli do zaključka da u Varaždinu nema organizovanihoblika rada Partije, odlučimo se da formiramo Mjesni komitet, što smo i učinili. Ja sam postao politički, a Hrnčević organizacioni sekretar. Pored nas dvojice, članovi Mjesnog komiteta bili su, ako se dobro sjećam, Slavko

Lončarić, Vid Novak i nešto kasnije Hugo Kohn. Zatim smo počeli svoju djelatnost da širimo i van Varaždina.Tako smo u Čakovcuformirali 3—4 partijske ćelije, kao i u drugim susjednim mjestima. Kada je njihov broj narastao na desetak,odlučili smo se da obrazujemookružni komitet. Mjesni ko-

mitet, čija se djelatnostodnosila samo na Varaž-

din, proširili smo sa još tri člana, tako da je ukupno brojao pet članova. Okružni komitet sastojao

seod tri člana:menekao političkogsekretara,Hrn-

čevića kao organizacionogsekretara i još jednog druga, koji je kasnije strijeljan. Djelatnost komiteta obuhvatalaje svamjesta u kojima smo formirali partijske ćelije, sem onih triju koje sam svojevremeno formirao u Zagrebu i sa kojima sam i nadalje mdividualno radio, tj. redovno odlazio u Za. greb i držaosa njima sastanke. Ovako okupljeno ljudstvo i postavljena organizacija, u ono vrijeme, predstavljala je dosta solidnu osnovu za dalje omasovljenje Partije i organizovano prisustvo i djelovanje njenih članova u

raznim sredinama. Tako se već u 1933. godini, a zatim sve više, počelo osjećati prisustvo komunista

u svim važnijim događajimai pokretimaradnika

i seljaka na područjima ovih gradova. 18

Međutim, trebalo je ići dalje. Trebalo je ne

samo još više omasovljavatipokret, već se povezati sa višim rukovodstvimaPartije, kako bi se što

uspješnije, jedinstveno i istovremeno djelovalo na

znatno širem frontu. U Varaždinu je kao sekretar gimnazije radila drugarica Blaža Raičevića, koja je bila tu premje-

štena 'po kazni i tako živjela odvojeno od svoga druga. Raičević je radi toga često dolazio u Varaždin. Tu smo se i sreli, i budući da smo se od rani-

je poznavali, obratio sam mu se da mi pomogmne da

uhvatim vezu. On je u to vrijeme bio član Pokrajinskog komiteta za CrnnuGoru. Raičević je učinio

sve što je bilo u njegovoj moći da mi pomogne.

Razgovarao je i sa književnikom Cesarcem, da me

primi, što mu je ovaj i obećao,ali se kasnije predomislio.

Tako su i ti pokušajipropali. Kasnije sam uspostaviokontakt sa književni-

kom Galogažom,ali ni to nije urodilo plodom. Na kraju mi je ipak pošlo za rukom da uspo-

stavim vezu. U jednoj zagrebačkojknjižari uspo-

stavili smo prve kontakte. Tu je došao drug Srđan Prica, član Pokrajinskog komiteta sa kojim sam vodio duge razgovorei upoznao ga sa cjelokupnom

situacijom na terenu na kom smo mi djelovali.

Njemu sam sada prvi put rekao i za one tri partijske ćelije u Zagrebu, sa kojima sam kroz cijelo ovo vrijeme i nadalje redovno radio. Na kraju smo se dogovorili da će nam Pokrajinski komitet posla-

ti jednog druga u Varaždin kako bi sa njim raz-

motrili i sva druga pitanja i koji će nam prenijeti potrebne instrukcije za dalji rad.

Poslije desetakdana kod nas u Varaždin do-

šao je sekretar Pokrajinskog komiteta za Hrvatsku drug Franjo Kralj. Veza je bila uspostavljena.Pošto se upoznao sa situacijom na terenu, on je po-

zitivno ocijenio naš dotadašnjirad i obećaonam svu pomoć koja je u tom momentu,i u takvim uslovima bila moguća. Uspostavljanje veze sa Pokrajinskim komitetom Hrvatske imalo je veliki značaj za dalji razvoj

partijskogorganizovanjai rada u Varaždinui okol-

nim mjestima. Jezgro je počelo dq se ne%a(_lr_ž_lvo

razvija, zadaci i akcije su postali još značajniji i odgovorniji.Pokret je rastao. 2*

19

Neposredno, poslije pogibije kralja Aleksan-

dra (oktobra 1934), mene je Ministarstvo pravde premjestilo na rad u Podgoricu, takođe u sud. Spre-

majući se da napustim Varaždin bilo mi je teš-

ko. Drugovi su me, svi do jednoga,zadržavalida

ostanem.Ali tu pomoći nije bilo. Moralo se poći. Odlazeći, uspomene su navirale i nijesu ni do danas utrnule. Bili su to teški ali i lijepi dani...« U Varaždinu Blažo se oženio s mladom zubo-

tehničarkomLidijom. Kako je došlo do njihovog

poznanstvao tomeje Blažo pričao:

»Šetajućisa dvojicom drugovana korzu pred-

ložio sam da ukoliko naiđe jedna lijepa, plava devojka, koju sam već susreo nekoliko puta, da je zaustavimo. Hoću da se upoznam s njom. Da se

ne bi iznenadila i demonstrativno produžila, kada je zaustavimo,treba da se odmah predstavimo. I čim je naišla, stali smo ispred nje. Pošto je vidjela da djelujemo ozbiljno — stala je. I ona se pred-

stavila. Prihvatila je naše društvo i razgovorkoji

smo vodili. Tako je počelo poznanstvo sa mojom budućom suprugom i vjernim drugom — Lidijom.

Nas dvoje imali smo izvjesne sličnosti u Žži-

votnom putu. Oboje smo rano ostali bez roditelja — ona bez oca i majke, a ja bez oca. Znači, u najranijim godinama života morali smo raditi i sami se izdržavati. Pored ostalog, i to nas je zbližilo. lako je Lidija živjela u kući ujaka koji je bio inte-

Jektualac,imućančovjek, iz materijalnih razloga, morala je napustitiučiteljsku školu i poći na rad i učenje zubotehnike.Svakog jutra odlazila je iz Varaždinau Čakovecda radi. Uvečese vozomvraćala u Varaždin. Otkada smo se upoznali, kada

sambio slobodan,čekaosamje na željezničkojsta-

nici. Iz našeg ličnog poznanstva rodila se ne samo

ljubav već i idejno-političkodrugarstvoi prijatelj-

stvo. U početku smo zajedno odlazili u sindikat i na političke kurseve. Nakon toga ona se uključila u politički rad Varaždina. Pošto se po svom političkom opredjeljenju sve više vezivalaza ideologiju komunista, predložio sam je za prijem u Partiju. Drugovi u Varaždinu koji su, kao i ja, pratili njen rad i političku aktivnost složili su se da je primimo za člana KPJ. To je bilo 1933,a vjenčali smo

se početkom1934.godine.Kada sam se oženios

20

njom, bilo joj je osamnaest,a meni dvadesetsedam godina«. Sekretar SKOJ-a

Poslije dolaska Blaža Jovanovića, kao sudijskog pripravnika, iz Varaždina u Podgoricu, 1934.

godine, Komunistička partija mu dodjeljuje move i posebnovažne zadđdatke. Odmah poslije dolaska povjerena mu je funkcija sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a, a ujedno je bio i član Biroa PK KPJ za CrnnuGoru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju. Blažo se na tim zadacima odmah povezaosa nmukovodećimdrugovima — komunistima koje je

dobro poznavao iz ranijeg zajedničkog partijskog rada. Govoreći o tome jednom prilikom, on ističe

da je aktivnost u SKOJu bila vrlo intenzivna u tom mperiodu, među srednjoškolcima,studentima i seoskom i radničkom omlađinom, u pgradovimai

selima, a interval od 1934.do 1936.godine ozmačava kao period omasovljavanja organizacije i Dpo broju skojevaca i po njihovim akcijama. U tom razdoblju i ja sam ga upoznao.Bilo je to toplog proljećnog popodneva,1935.godine.Mladi i meni nepoznati — visoki, vitki i zgodni crno-

manjastičoviek,upravou vrijemekada je počimjiala šemja podgoričkim korzom — ulicom Slobode, svojim zvučnim glasom prozborio je nekoliko rečenica i prolomio tišinu kod prozora štamparije »Zeta«,pored kojeg sam kao tipograf slagao štamparska slova. Sa tim temperamentnimi mladim

čoviekom,koji je u tom trenutkubio glavnipripo-

vjedač, šetao je još jedan mlad naočit čovjek. Niiesam mogao razaznati temu njihovog razgovora. Jedino što sam čuo bile su riječi: »marksizam-lenjinizam«. I baš te riieči ostavile su dubok trag u moiim ušima i duši. Bio sam tada mladi skojevac,

mada još ništa nijesam znao iz marksističko-leniinističke teorije. Znao sam samo da te riječi znače komunističko opredjeljenje. No, o držanju, obla-

čeniu,hodu i povoru.pomislih: Ovo su intelektualci i komunisti.Obrađovaosamse da su komunisti ne samo radnici i seljaci, liudi koji potiču iz siro-

mašnihslojevadruštva,već i mnogi školovaniliudi, koji i u eksploatatorskom kapitalističkomdru21

štvu mogu »gospodski živjeti«, a koji su se dqbro-

voljno opredijelili za tešku i opasnubovrbu,_ za ideologiju radničke klase i Komunističke partije. _ _Postao sam radoznao. Želio sam da saznam ko

je taj mladi, lijepo obučeni, naočiti čovjek za koga sam pretpostavio da je komunista. U tom mo-

mentunijesam mogaodobiti odgovor. Nije bilo nikog ko je poznavaotog čovjeka. Nekoliko minuta kasnije u štampariju jc došao Milovan Vukotić, student prava. Odmah mu opisah koga sam vidio i što sam čuo. Zamolih ga da izađemoispred štamparije. Jer, računao sam da omadva čovjeka nije-

su daleko,pošto su prilikom hodanjačestozastajkivali i lagano razgovarali. Međutim, nije ih bilo. Otišli su dalje negošto sam mislio. Milovan Vukotić je po ideološkom opredjeljenju bio napredni student i simpatizer komunista. On nam je povremenoobjašnjavao razlike između ideologije socijalista, socijal-demokratai komunista. Njegova objašnjenja bila su interesantna.Zato ga ponovo zamolih da ostane još malo, možda će se onaj drug ponovo vratiti. I, rekoh mu doslovce: — Prije deset-petnaest minuta pored štamparije su prošla dva čoveka. Jedan je mršav, crnomanjast i visok. Pominjao je marksizam-lenjinizam.

Sigumo je komunista. — Može neko biti marksist-lenjinist,a da nije organizovan.

T ja

sam marksist,

nijesam organizovan.

reče Milovan,

a

Nije prošlo mnogo vremena a ona dva šetača

ponovo dođošeblizu štamparije. Obratih se Milovanu: — Milovane,Milovane, eto to je onaj o kojem sam fi govorio, onaj koji je pominjao marksizam-lenjinizam.Poznaješ li ga, je li komunista i kako se zove? — Kako pa ne bih znao. To je moj Piper. E, to ti Je pravi komunista i revolucionar. TInače,di-

plomirani je pravnik. Aktivno radi, pa ipak, nijesam siguranda je član Partije — prozbori Milovan kroz smijeh. —A, kako se zove, znaš li? — Blažo Jovanović, reče Milovan, sa zadovolji-

stvomi neskrivenimsimpatijama. Ubrzo smo svi mi tipografi i lično upoznali

Blaža Jovanovića. On je povremeno dolazio u štam22

pariju i redakciju lista »Zeta«u kojem je periodič-

no pisao razne članke, ali bez potpisa. Jer, bio je

poznatkod ondašnjih vlasti kao komunista. Blažo Jovanović je tada imao 28 godina.Onako visok,vitak i zgodan,uz to vrlo hrabar,zanimljiv

i duhovit, kao obrazovančovekznao je lijepo da priča, da brzo i neposredno stvara kontakte s ljudima, što ga je činilo pravim masovikom, koga su svi

voljeli i cijenili.

Kao član Biroa PK KPJ i sekretar SKOJ-a, Blažo istovremeno radi i na formiranju novih ilegaln_i_h— radničkih, seoskih i omladinskih organiza-

cija u kojima Komunistička partija razvija idejno-političku djelatnost i osposobljava radne mase i omladinu za borbu protiv kapitalističkog društva i eksploatacije, a kasnije i za borbu protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika. Tadašnji intenzitet u aktivnostima SKOJ-a i Partije presječen je poznatom provalom u Crnoj

Gori 1936.godine koja je, iako ne za dugo, zaustavila tok političke aktivnosti — sve do Belvederske akcije crmogorskihkomunista i skojevaca, kada su Partija i SKOJ ponovo osvojili nove političke pozicije i počeli duboko prodirati u redove sim-

dikalno organizovanih radnika, među studente, sred-

njoškolce i žene — preko raznih vidova masovnog javnog i legalnog političkog rada. U svemu tome se prisustvo Blaža Jovanovića osjećalo i kao organizatora akcija i političkog rukovodioca. U narednom periodu, dolaskom druga Tita na

čelo KPJ 1937.godine, i ranije jaka komumistička organizacija mladih, dobija u Crnoj Gori nove impulse u svim sredinama grada i sela. SKOJ je u Crnoj Gori tada sve više postajao borbeni predvodnik omladine — i u radničkim štrajkovima, i u osnivanju organizacija Zadružne omladine i u debatnim kružooima, kulturno-prosvjetnim

i sportskim

društvima. Ta se aktivnost još jače razvila 1938.

godine kada je umjesto ondašnje Komisije pri PK

KPJ formiran PK SKOJ-a i kasnije na čelu sa Budom Tomovićem, koji je sve do ustanka, a i u

ustanku 1941.godine uspješno rukovodio borbom

crnogorske omladine. Iz toga perioda, pored ostalih akcija i aktivnosti, poznati su i omladinski štraj-

kovi srednjoškolaca: u Podgorici, Cetinju, Pljevlji-

ma, Nikšiću, Beranama. ..

23

Zajedno s Ratkom Đurovićem, Blažo je 30. ı

31. avgusta 1935.godine učestvovao u radu Č_etvrtg

zemaljske konferencije SKOJ-a, kad je Boris Kidrič podnio referat »O radu i zadacima SKOJ-a s posebnim osvrtom na Narodni front slobode«.

Tad, pa i kasnije,kad više nije bio u rukovodstvu komunističkeomladine, Blažo je SKOJ-u na

sve načine pomagao,a na sastanke rukovodstva je redovnodolazio.

Tlegalac Blažo Jovanović je 1936. godine, napustio dr-

žavnuslužbu i počeo da se bavi advokaturom.U stvari, postao je profesionalni revolucionar.Bavljenje advokaturomomogućilo mu je da više i bolje

radi u Partiji, da razviie široku političku aktivnost u masamai da pred buržoaskim klasnim sudom brani i sebei svojedrugovekomumiste.No, na sudu nije branio samo njih, već i imućne ljude. Ko-

muniste,patriote i sirotinju bramioje besplatno.

Jednom je rekao: »Kada sam branio imućne ljude, morao sam naplatiti odgovarajuću svotu novca, ka-

ko bih barem mogaoporodicu izdržavati.Moralo

se od nečegaživjeti.« U to vrijeme, legalno ili polulegalno, po zadacima Partije, obilazio je partijske organizacije i rukovodstvau Crnoj Gori, Boki, Sandžaku, Kosovu i Metohiii. Po važnim partiiskim zadacima ilegalno ie odlazio u Beograd, Zagreb, Ljubljanu i

drugekrajevenašezemlje. Međutim,godine1936.došlo je do velike pro-

vale u mpartiiskojorganizaciji Crne Gore. Buržoas-

ka vlast žestokose okomila na komuniste. Tada je

policiia upomo tragala i za Blažom Jovanovićem, koji je u Pokraimskom komitetu imao dužnostor-

ganizacionog sekretara.Nije uspjela da ga uhvati. Evo jedne bezuspješnepotiemice dostavliene svim policijskim vlastima, svim kraljevsko-banskim upravamai Upravi grada Beoerada, od strane Kralievske banske uprave Zetskebanovine, pov. IT Br. 5614,Cetinje,9. VI 1936.godine: »7. maja 1936.god. navodno da polaže sudsko-

advokatskiispit u Beogradu,udaljio se je iz Pod-

24

gorice sudski pripravnik Jovanović M. Blažo, koji

je bio postavljenu Okružnomsuduu Podgorici kao

činovnik.

16. maja 1936.godine isledni organi Uprave gradaBeogradakoji vode istraguprotivu komunista zahtijevali su hapšenje Jovanovića koji nije mogao biti pronađen, kako u Podgorici tako ni u svom rodnom mestu u selu Velje Brdo, sreza podgorič-

kog, banovineZetske,većje prema izjavi kako či-

novnika Okružnog suda u Podgorici, tako i njego-

ve rodbine Jovanovića,otišao da polaže sudsko-advokatski ispit u Beogradu. Međutim, Uprava grada Beograda izveštavanačelnika sreza Podgoričkog da se Jovanović ne nalazi u Beogradu, pa postoji sum-

nja da će imenovaniprebećiu Albaniju. Lični opis: rođen 1907.godine, stasa visokog, kose i obrve orne, brkovi crni štucani, bradu brije, lice crno mršavo, čelo obično, oči crne, nos i usta

normalna, zubi zdravi, osobenih znakova nema.

Obučen—na

glavi ponekadnosi kačket crne boje,

nekad crni šešir, crni štofani kaput, crne štofane

hlače, na nogamažute.cipeleod boksa. Jovanović je vrlo inteligentan i prepreden, te svoj antidržavni rad vrlo spretno krije. Molim Kraljevsku bamskuupravu da izvoli raspisati svestranu potragu za Jovanovićem preko svih

policijskih vlasti u zemlji radi pronalaska imemnovanog. U slučaju njegovog pronalaska stražarno ga uputiti pod jakom stražom Predstojništvu gradske policije za isledne orgameUprave grada Beograda u Dubrovniku. Treba dobro biti oprezan prilikom hapšenja pošto je Jovanović jedan od opasnih tipova i sklomje na najgore. O rezultatima molim, u pozitivnom slučaju za izveštajpozivom na gornji broJj.

Vrlo je hitno!

Prednje se dostavlja u vezi raspisa ove Uprave Pov. II broj 5558 od 8. 6. 1936.godine na hitnu

svestranupotragu i izveštaju pozitivnomslučaju.« Tada je zatočeno u zatvorima u Dubrovniku i

Sarajevu na stotine komunista i simpatizera Par-

tije iz Crne Gore. Policija ih je stavljala na najteže muke, ali partijsku organizaciju nijesu mogli umni-

štiti.

Po direktivi Partije Blažo je prešao u ilegalstvo, da ne bi bio uhapšen. Zahvaljujući u velikoj 25

mjeri njemu i njegovom intenzivnom političkom djelovanju u toku ilegalstva, partijske organizacije koje nijesu bile provaljene, nastavile su aktivan po-

litički rad.Bio je jedini član Pokrajinskogkomiteta u ilegalstvu.Ostali članovi komitetabili su po-

hapšeni,ili su emigrirali u Albaniju. Emigrirao je i Nikola Lekić, politički sekretar PK, koji se posli-

je kraćegboravka u Albaniji vratio u Crnu Goru

i pridružio ilegalnom djelovanju Blaža Jovanovića.

Punih desetmjeseci radničke porodice Podgorice uspješnosu skrivale Blaža od policije. Živjeći ilegalno,on uspijeva da pored ilegalnoguspješno razvije i legalni rad u raznim sredinama: radnič-

kim, seoskim,srednjoškolskimi studentskim.EkonomskipoložajBlažoveporodicebio je težak.Zbog toga je Lidija jedno vrijeme morala napustiti Pod-

goricui sa kćerkomŽelikom preći u selo kod Blažove majke i sestre,gdje je 1937.godine rodila i sina Želimira.Za vrijemeilegalstvačesto su se selili iz grada u selo i obratno isključivo zbog potreba i interesa Partije. Blažo je zaduživao i Lidiju odgovornimi opasnim partijskim zadacima,koje je ona, zahvaljujući pomoći svekrve i zaove u podizanju djece,uspješnoizvršavala. . U Podgorici je Blažo, kako se to govorilo partijskim rječnikom, imao više »baza«.I u ilegalstvu

se iz danau dan neprekidnoi uspješno dokazivao kao komunista.Sam je bio neposredniinicijator

mn·ogl_hakcija. Stalno je kontaktirao sa partiiskim

organizacijama i povjerljivim liudima,ličnimi par-

tijskim prijateljima.Blažo nije štediood zadataka i borbeni sebeni svojeklasnedrugovei saradnike, jer se potpuno posvetio borbi i revoluciji.

Zatose uz njegai sa njim moglonaučitimnogoi

steći dragocjeno revolucionarno iskustvo. On se

posebnoisticaoodgovornim i disciplinovanim izvršavanjempartijskih zadataka. Te svoje divmeoso-

bine znaoje da uspiešnopremosina svoje drugove i saradnike. Partijske zadatke smatrao je nepisanim zakonom i za sebe i za svakog komunistu.

„Upravo,te godinekad se nalazio u ilegalstvu,

Blažo Jovanović je, zajedno sa Nikolom Lekićem,

bio iedan od plavnih organizatora čuvene Belvederske akcije, a uiedno i sekretar tog velikog na-

rodnog — protestnog — zbora. Osnovni zahtievi demonstranatana Belvedernubili su: obustava tor26

turc nad uhapšenim drugovima,sloboda političkim osuđenicima,savezradnika i seljaka i ravnopravnostCrne Gore u Jugoslaviji, što je bio jedinstven primjer

protesta i jedna od najvećih poli-

tičkih akcija KPJ u Crnoj Gori izmeđudva rata. »Belvederskedemomnstracije su svakakojedan

od najznačajnijih događaja u novijoj istoriji Crne Gore i jedan od najsvetlijih primjera borbe crnogorskih komumnista između dva svjetska rata. One na svoj način pokazuju i kako je crnogorski narod, pod rukovodstvom Komumističkepartije Jugoslavije, umio da brani svoja osnovna prava. Ove demonstracije su usko vezamei neodvojive od čitavog ni-

zaborbi koje su komunistiu Crnoj Gori vodili protiv režima Milana Stojadinovića«, pisao je kasnije

samBlažo. »Te godineu proljeće mpoliciji je pošlo za rukom da otkrnijemrežupartijskih organizacija u Crnoj Gori. Provala je počela od ljudi preko kojih je održavana veza između Centralnog i Pokra-

jmskog komiteta,a kasnije je uzela tako širokog maha da je 6. maja 1936.godine uhapšenoi nekoliko članova Pokrajinskog komiteta za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju, pa se provala i dalje nastavljala. Već u aprilu 1936.godine bilo je zatvorenooko 250crnogorskih komunista,članova Partije i SKOJ-a. Policija je na sve načine htjela da likvidira ogrommiuticai komunista na mase u Crnoj Gori, pa je iskoristila provalu da poiača ionako veliki teror protiv crnogorskih radnika i

seljaka.Hapšenisu ne samokomunmnisti, negoi sim-

patizeri Partije i ljevičarski orijentisani građani. U Dubrovniku je, kao što je poznato, bila otvorena nova tammnicapoznata pod ironičnim ime-

nom 'termoterapija”u koju su slani crnogorski ko-

munisti. Oni su tamo, pod rukovodstvom najDpo-

znatijih batimašabeogradske policiie, podvrgavani

strahovitommučenju.Zatvorenisu bili potpunood-

vojeni od cijelog svijeta, zabranjena im je bila svakaprepiska, hramaie bila veoma slaba, a uz to su ih premlaćivali volovskim žilama i mučili na razne druge načine. Tamnički režim je bio do te mjere nepodnošljiv da je bilo čak i pokušaja samoubistva. U martu mjesecu su, po direktivi Pokrajinskog komiteta, organizovane demonstracije u Kolašinu i Podgorici. Demomstrantisu zahtijevali da se uhap-

27

šeni Crnogorcine mučei da se puste na slobodu.

Partijske organizacije u mnogim mjestima organizovale su manje ili veće proteste protiv hapšenja.

Pokrajinski komitet je sistematski vodio tu akciju. U to vrijeme je poginuo u Beograduod noža iednogfašističkogstudentastudemt-komunista Žarko Marinović, čija je smrt uzbudila cijelu Crnu

Goru. To zvjersko ubistvo je izazvalo spontaneproteste u više mjesta. Vijesti o mučenjima komunis-

ta u dubrovačkomi sarajevskomzatvoru,koje su stizalena najrazličitije načine, takođe su uzbuđivale narod.U takvoj situaciji je Pokrajinski komitet ocijenio da je sazrelasituacija za jedan veliki protestnizbor na Cetinju. Ranije je bio zakazanzbor za 16.mart, ali ga je policija osujetila i zabranila. Poslije toga su progoni komumistapostali još žešći. Bilo je očigledno da je Stojadinovićevavlada, poznatakao vlada korupcije i reakcije, mislila da će drastičnim mjeramamoći da uguši otpor komunista.Ali

što je teror uzimao većegmaha, to su i ogorčemje i spremnostmasana otpor bili veći. Sastanak Pokrajinskog komiteta održam:je negdje u Ljubotinju, nedaleko od Rijeke Crnoje-

vića. U Pokrajinskom komitetu nas je tada bilo svega frojica:

Nikola

Lekić, kao sekretar, Risto

Lekić i ja. Odlučili smo da se zbor na Cetinju održi 26. juna. Bilo je zamišljeno da se za zbor traži

dozvola,da se izaberepredsjedništvozbora i ob-

jave govornici...

U toku jumasmo razaslalipo crnogorskimselima letak pod poznatimnaslovom'Objava'.

'Ovom Objavom, kaže se u tom dokumentu,

stavlja se do znanja svim predsjednicimaseoskih

odbora crnogorskeopozidije, kao god i svima dru-

gima Crnogorcimada pokrenu i staro i mulado, i

muško i žensko — za veliki narodni pohod na Cetinje, kojemu će biti cilj da traži kod „nadležnih

vlasti ravnopravnost, pravdu i slobodu.

Zborno mjesto za Rijeku i Lješansku Nahiju

jeste Belveder, na kojemu treba da se okupe svi učesnici u idući petak, tj. 26. t.g. u 10 sati ujutru. Ostale nahije imaju svoja određena zboma mjesta na kojima će se okupiti i put Cetinja krenuti...

28

Inicijativni odbor se jednim proglasom obratio i cijelom crnogorskomnarodu,pozivajućiga da prisustvujezboru na Cetinju. Proglas je, u stvari, napisaoPokrajinski komitet Partije za Crnu Goru i Boku. Široka agitacijaza dolazakna zbor, u kojoj su učestvovali članovi i simpatizeri Partije, naišla je na ogroman odjek kod naroda i u Cetinjskom, Bar-

skom,Podgoričkomi Danilovgradskomsrezu. Vlasti su se bile grdno uplašile od aktivnosti komunistai na svenačinesu željeli osujetiti komu-

nističku agitaciju. Žandarmerija se, izgleda, jedno

vrijeme kolebala u pogledumjesta gdje bi za nju bilo najzgodnije da se zbor održi; ali je ispadalo da svaka varijanta je po režim vrlo opasna.No, kada je vlast ocijenila da će na zbor stići ogrom-

na masanaroda,odlučenoje u posljednjemtrenutku da se zbor sasvimzabranmi. Poslije saopštenjao zabrani zbora većina federalističkihprvaka se uplašila i otkazalaje učešće. No, Pokrajinski komitet je uprkos tome donio odluku da se zbor ipak održi. Za zbomo mjesto svih učesnika zbora određenoje mjesto Košćela, na putu Rijeka Crnojevića — Cetinje... Noć uoči 26. juna ostaće u sjećanju crnogorskih komunista kao nezaboravni doživljaj. Te noći

su putevimaPodgorica— Cetinje, DanilovgradCetinje,pa onima od Crmnice preko Ljubotinja, i drugimaprolazilekolonenaroda, predvođenekomunistima. Nosile su se ispisaneparole: 'Crnogorski narodni front slobode','Dolje rat', 'Dolje fašizam', 'Živiosavezradnikai seljaka','Živjelaslobodacrnogorskog i primorskog naroda', Tražimo ravnoprav-

nost Crne Gore',itd. Duž svih putevakojima su kolone prolazile bile su razmještenežandarmerijske patrole, ali su se one pokazale nemoćne pred od-

lučnošću demonstranata.

Jedno od usputnihmjestapredviđenihza skup-

ljanje većeg broja demonstranata bilo je Lješkopolje. Tamo su se uglavnom prikupljali ljudđdisa

terena podgoričkog Okružnog komiteta. Kada je

dat znak da se krene, bilo nas je preko 400.Odlu-

čenoje da se ide putem,bez o'L.zirana žandarmeriju, koja je imala naređenjeda hapsi i rastura demonstrante,

pošto je zbor zabranjem...

29

Nekoliko kolona se slilo prema mjestu zvanom Košćele, udaljenom 10 kilomctara od Cetinja. Odat-

le su demonstrantipo planu krenuli ka Cetinju,

Bila je to za ono vrijeme impozantnaslika, putem

između Košćela i Belvedera, dugom oko 9 kilometara, kretala se kolona od preko 2.000ljudi, nose. ći transparentei izvikujući parole. ..

Kada su učesnicizbora stigli na Belveder,pred njih se ispriječila velika grupa naoružanihžandarma. Okolni kamenjar je takođe bio opsjednut naoružanim žandarmima i vojnicima sa šlemovima čiji

su mitraljezi bili upereni na masu. Putem i svim

okolnim puteljcima krstarile su patrole žandarma i finansa.Bilo je očiglednoda su eksponentivlade Milana Stojadinovića: ban Mujo Sočica, komandant

Zetske divizije general Petrović i sreski načelnik

Ilić odlučili da oružjem spriječe zbor. Masa je zastala pred kordonom žandarma, čija leđa su čuvali do zuba naoružani odredi vojskei policije... Videći da žandarmi imaju izričit nalog da nas spriječe da dopremo do Cetinja, odlučili smo da pokušamo i posljednje legalno sredstvo. Na licu mjesta je formirana jedna deputacija od 13 članova, u kojoj su, pored ostalih, bili Mirko Vešović, opozicioni narodni poslanik Stojan Špadijer, članovi Partije, Stevo Kraljević, Jovan Vukanović j drugi. Delegacija je s teškom mukom doprla do bana, pošto ju je prethodno maltretirala i zatvarala policija. .. Na kraju su se delegativratili neobavljenapo-

sla: ban je odbio da odobri održavanjezbora na

Cetinju.

Nastala je potpuno nova situacija. Sva legalna sredstva su bila iscrpljena. Morala se donijeti neka odluka. Demonstranti su znali da zbor organizuje Partija, pa su čekali šta će se sada odlučiti. Bilo je već podne. Ocijenili smo da se ne bi smjelo uzmicati i da je najbolje da se zbor održi tu, na Belvederu,uprkos prijetnjama žandarma i policije.

Tako je na očigledžandarma,pokupljenih iz cijele

Zetskebanovine,počela jedna od najmasovnijih demonstracija protiv režima. Ljudi i žene, zaklonjeni od sunca, zbili su se na dati znak na manjem, neravnom prostoru da bi bolje čuli govornike. Ponovo su se pojavile mnogobrojne pisane parole, koje

su pokazivaleodlučnosti hrabrost demonstranata.

30

Kako je bilo predviđeno, na zboru je prvi govorio Stojan Spadijcr, poslije njega Mirko Vešović i

najzad član Partije Bogdan Ivanović. Ivanović je,

u stvari, pročitao referat koji su napisali članovi Pokrajinskog komiteta. Vlasti su pokušavale da ometu govornike, ali bez uspjeha. Govornici su smjelo zahtijevali da se prestanesa mučenjem uhapšenih Crnogoraca,a da se ako su krivi predadu redovnim sudovima; da se narodu dadu demokikratskeslobode; da se Crno-

gorcima priznaju njihova nacionalna prava itd.

Učesnicizbora su oduševljeniprihvatili sve te

zahtjeve,iako je nad njihovom glavom skoro za cijelo vrijeme zbora kružio jedan avion, s ciljem da ih zaplaši. Na završetku zbora su upućeni protestni tele-

gramiMinistarstvuunutrašnjihposlovai banu Zetskebanovine.

Na kraju je, po unapnijedutvrđenomplanu,

Mirko Vešović ponovo uzeo riječ i saopštio da će se u Podgorici 2. avgustaodržati još veći zbor i da

Crnogorcinećeprestatis borbomsvedok se njihovi zahtjevi ne prihvate, a naročito dok se ne puste iz zatvora uhapšeni Crnogorci. Vešović je potom

pozvao prisutne da se mimo raziđu kućama.

Zbor je bio velika smotra snagei uticaja crnogorskih komunista i njihov veliki uspjeh. Otuda je bilo razumljivo oduševljenje svih učesnika. Radost se Čitala na svačijem licu. Ljudi su se ljubili od srećešto je tako hrabro istaknuto ono što oni misle i osjećaju. I to oduševljenje je na svoj način bilo manifestacijanarodnog.jedinstva i zajedničkih želja. Nikada neće moći da se utvrdi ko je u tom

oduševljenjuopalio metak.Možda je to bio neko od oduševljenih demonstranata, a možda i neki

ubačeniprovokator. Ali to i nije bitno; policija je u stvari tražila ma kakav izgovor, da bi mogla da spriječi narodno oduševljenje, da bi krvlju završila jedan trijumfalni zbor. Da nije bilo tog ispalje-

nog hica, ona bi vjerovatno već našla neki drugi

izgovor za otvaranje vatre na nezaštićene i goloru-

ke demonstrante...

Poginulo je šest naših drugova, a 25 je ranje-

no. Među poginulima su bili Stevan Vujović, Jovan Šofranac, Marko Jovićević, Ilija

Ražnatović, Niko-

31

la R. Petričevići Šunjo Vukmanović.Mlađi gimnazijalac DušanĐurković, koji će u narodnooslobodilačkomratu postati heroj revolucije,izgubioje na Belvederudesnu ruku. Nekoliko hrabrih drugarica i drugova nije htjelo ostaviti svoje ranjene i mrtve drugove. Pokušali su da pomopgnuranjenicima. Većina njih je zbog plemenitogi hrabrog gesta kasnije uhapšena.Kada su prva kola sa ranjenicima i mrtvima stigla na Cetinje, došlo je do spontanih demonstracija i do novepolicijske intervenoije...

Nije nimalo slučajnošto su se poslije ovogdo-

gađaja partijske organizacije omasovile i ojačale.

Narod je sadajoš vjernije čuvaoi hramioilegalce, nove i stare, tako da poslije Belvedera niko nije pao

policiji u ruke. Ogorčen,ali ne i uplašen,narod

je s vjerom gledao u Partiju i njenu borbu.

|

Režim, i pored sve jače orijentacije ka fašiz-

mu i ogorčene borbe protiv komunista, nije mogao ostati ravnodušan prema zahtjevima belvederskih demonstranata. Odmah poslije

toga se pre-

stalo s mučenjemu dubrovačkomi sarajevskom zatvoru,a malo kasnije su uhapšeniizvedenipred sud za zaštitudržave.Time su osnovnizahtjevidemonstranatabili prihvaćemi.. .« | Ljubica Jovanović-Vukamnmović učesnik akcije na Belvederu priča da se Blažo u toku akcije izu-

zetnosnalazioi da je imponovaosvojom hrabrošću. Kada je akcija završena Blažo je dao direkti-

vu za izvlačenjeranjenih drugovai objasnio način i pravcekretanjademonstrantima, prilikom povratka kućama.Posebnoje skrenuo pažnju članovima Partije i SKOJ-a, naročito onim drugovima koji su

bili kompromitovanikod ondašnjepolicije, da budu oprezni i da idu zaobilaznim putevima i da nekoliko dana žive polulegalno ili ilegalno, zavisno

od situacije,kako ne bi pali u ruke policije. Poslije veličanstveneBelvederskeakcije kao i mnogidrugi učesniciu ovoj akciji, Blažo Jovano-

vVićje uhapšen.U zatvoru nije ostao dugo. Protesti naroda bili su veliki. Narodne mase bile su ogor-

čenekrvavim postupcimavladajućegrežima stare Jugoslavije.Pod pritiskom javnog mnjenja, zajedno sa svojim drugovima, Blažo je pušten iz zatvora, s tim što mu Jje zabranjeno kretanje izvan Crne Gore, za vrijeme od godinu dana. 32

Vođa štrajka Napredni pokret u Podgorici, kojim je ruko-

vodila Komunistička

partija,

široko se razmahao

1937.godine kroz razne masovneakcije, demonstra-

cije, mitinge,štrajkove i druge vidoveotpora protiv režima.Čitavo radništvo u srezu pripadalo je tadaURSS-ovimsindikatima... Da je naš sindikalni pokret bio na pravom pu-

tu najbolje svjedočeštrajkovi koji su izbijali u to

vrijeme.Među njima se, svakako,po svojoj orga-

nizovanosti,ističe štrajk građevinskihradnika u Podgorici1937.godine,koji je počeosredinomseptembrai trajao do sređineoktobra. Život građevinskihradnika u staroj Jugoslaviji bio je vrlo težak. Radni dan bio je dug, a nad-

niceveomaniske. Zbog togaje rukovodstvoURSS-a, po direktivi Partije, zaključilo da građevinski radnici u Podgorici obustavedalji rad i stupe u štrajk ukoliko poslodavci ne prihvate zahtjeve radnika i potpišu kolektivni ugovor. Pošto poslodavoi nijesu htjeli da ispune zahtjeve radnika, rukovod:-

stvoURSS-ovihsindikatadonijeloje odluku o štrajku građevinskih radnika koji je organizovan sep-

tembra1937.godineu Podgorici.U štrajku je učestvovalovišestotina.radnika.Zborštrajkača postavio je kategoričke zahtjeve o priznavanju Saveza građevinskih radmika.kao legalnog predstavnika u odnosimasa poslodavcima,zatim smanjenje:radnog

vremenana 9 sati, sklapanjekolektivnih ugovora, povećanje nadnica za zidare, malteraše, kameno-

resce, kopače,'pomoćne radnike i razna druga za:-

pimanjagrađevimskih i srodmih.struka. | U štrajkačkomodborusu bili politički poznati drugovi, među kojima i nekoliko istaknutih komunista. Blažo Jovanović nije. bio formalno član

štrajkačkogodbora, već pravni referent,ali je bio jedanod najznačajnijihrukovodilacaštrajka,praktičnoprvi čovjek koji je rukovodio štrajkom,o ko-

jem Dimitrije Vrbica Migo, član štrajkačkog odbora, piše:

»Sedamdo osam stotinagrađevinskihi drugih

radnika, koji su neposredno bili vezani za građevipski posao (mimeri, radnioi u majdanima pijeska, moleri, kočijaši), stupilo je u organizovanmu borbu. Za ondašnje.prilike. ovaj štrajk, koji je trajao 3BlažoJovanović

33

oko mjesec dana, bio je veoma značajan za jača-

nje daljeg otpora. Valja napomenuti da je građe-

vinska sezonabila u punom jeku. Uostalom,nikada se između dva minula rata nije tako mnogo i

intenzivnogradilo u Podgorici kao tada. Od važnijih objekata gradili su se most na Morači, kod električne centrale, zgrada bivše carinarnice, zgra-

da Narodne banke, silos i veliki broj stambenihi drugih zgrada.Uslovi pod kojima su radili građevinari bili su teški. Nije bilo kolektivnogugovora između radnika i poslodavaca.Radno vrijeme je bilo neograničeno.Radilo se po 10, 12 i više časova. Za prekovremeni i noćni rad nijesu isplaćivane nikakve naknade. Na mostu se radilo u dvije smje-

ne po 11sati, danjui noću.Glavnimpreduzimači-

ma i poslodavoimabilo je stalo do toga da što prije budu gotovi,kako bi dobili veću zaradu.Radnicima se plaćalo 2 do 2,5 dinara po satu!

O socijalnoj zaštiti radnika, izuzev sindikalne organizacije,niko nije vodio računa. Ovakvo sta-

nje moralo je dovesti do štrajka. Štrajkom je ru-

kovodila Partija. DnugBlažo Jovanović, tada advokatski pripravnik, preuzeo je rukovođenje štraj-

kačkim odborom,a preko.njegai štrajkom građe-

vinskih radnika.

Oko 12 sati, jednog:septembarskog. dana,1937. godine,radničke:ekipekrenule su od radilišta do radilišta i u proglasimao štrajku 'pozivale'radnikena. opšti zbor. Radnici suse svi do jednog odazvali.Nadzornicii poslovođe:bili 'suzbunjeni ovakvim jedinstvom radnika. Na zboru Je donesena:' jed-

nodušna odluka o štrajku..Izabran · Je::štrajkački odbor od 25 radnika,:koji je. stalno zasijedao......:. Jedna od prvih odluka štrajkačkogodbora:bila

je: onganizovanjedelegacijeza pregovore:.o.poslo:

davcimai obrazovanje:ekipa.mlađih·drugovakoje

bi obilazilegrađevinske objekte,Ekipe ·su odmah slale izveštajeo tome da je rad.svuda stao i'da

ni na jednom objektu nema.štrajkbrehera. Organi•

Zovanoje, takođe, pet ekipa koje suposlije nekoliko dana trajanja štrajka prikupljale dobrovolji nepriloge. Njihovom pozivu se naročitoodazvalo čihovništvoi omladina.Bio je i izvjestan broj..ofi• cira koji su davali dobrovoljnepriloge. Za.nekoliko dana prikupljeno je na desetine hiljada 'dinara: I sela su se u velikom broju solidarisala .s radnici34

ma. Tako su čitavi karavani kola čekali na red

pred zgradomsindikata, u centru grada, da bi žene predale svoje priloge. Pomoć je bila tako obilma

da je za cijelo vrijeme trajanja štrajka bilo radnika i njihovih porodicakoje su ekonomskibile bolje obezbijeđenenegoprije štrajka. To ujedno govori oOpopularmnosti i dobrom rukovođenju štrajkom i o povezanostiradničke klase i seljaštva...« U toku štrajka, zajedno sa članovimaštrajkačkog odbora, Blažo Jovanović je stalno u akciji redovnoobilazi radnike, objašnjavaim značaj štrajka, ulogu sindikata i borbe radničke klase i bodri ih da se dobro drže i da istraju u borbi. Buržoaska vlast i poslodavci htjeli su po svaku

cijenu da razbiju štrajk. Na sve načinetražili su

štrajkolomce. Pokušavali su i sa podmićivanjem

i zastrašivanjem radnika, ali nijesu uspjeli. Uticaj

KPJ na štrajkaše bio je izvanredan.Štrajk je tekao

organizovano i po programu.

Blažo Jovanović nije bio samo jedan od naj-

istaknutijih organizatora i rukovodilaca, već i neu-

momi agitator štrajka, putem žive i pisanme riječi. On se tada aktivno bavio novinarstvomi u tomebio poznatkao borben i darovit, pogotovukao politički komentator u »Zeti«, »Slobodnoj misli« i »Glasu

CrneGore«.U ovim uslovimaje, u ondašnjempod-

goričkom nedjeljnom listu »Zeta«,pisao o uzrocima koji su pokrenuli štrajk: nesnosnimuslovima rada i života građevinskihradnika, napornom 1012-to časovnom radnom danu na teškim fizičkim poslovima, radu na »akord« od jutra do noći, niskim nadnicama,zdravistvenojzaštiti radnika i drugim vitalnim pitanjima koja su neminovno morala prouzrokovati štrajk, kad već poslodavci nijesu

prihvatili minimalne i neophodneuslove radmnika. Štrajk građevinskih radnika završen je pobjedom URSS-ovih sindikata. Poslodavci su bili prinuđeni da prihvate osnovne zahtjeveradnika i potpišu kolektivmi ugovor. To je bila još jednakrupna pobjeda radničke klase i Komunističke par-

tije. Bila je to istovremenoi jedna izuzetnozna-

čajna akcija političke solidarnosti sela i grada, svih dobrih i poštenih ljudi, akcija kojaje još više ojačala i uticaj KPJ i URSS-ovih sindikata. Zato

nije iznenađujućešto je buržoaskavlast,početkom x

35

1940.godine,uslijed sve većeguticaja KPJ na široke radne mase,definitivnozabranila rad URSS-

-ovih sindikata.

Septembarskištrajk građevinskihradnika ohrabrio je i druge radnike ondašnje Podgorice-

obućarske, molersko-farbarske, duvanske, brijačko-

-frizenske,pekanske,stolarske, krojačke i radnike

drugih struka da sve organizovanije i emergičnije

prihvatajuideje komumista, koji su u redovimasindikatazastupaliintereseradničke klase i da u periodu od ,1937.do januara 1941. godine pokrenu mnogaživotna pitanja kroz formu značajnih štrajkova koji su koliko-toliko donosili poboljšanje us-

lova za radnogčovjeka.·U tome je Blažo Jovanović nalaziosadržajrada i za sebei za politiku Partije.

Blažo Jovanović je inače veomaaktivno radio

u URSS-ovim sindikatima. Bio je pravni referent u Oblasnomodboru URSS-a. To je bila njegova zva-

nična fumkcija.U istvari,on je bio jedan od naj-

značajnijih rukovodećih ljudi u URSSMu. U ime

Partije 'neposrednoje rukovodio nekim sindikal-

nim akcijama i štrajkovima. Održavao ije značajna predavanja o ulozi klasnih sindikata u borbi za

prava radničke klase, isticao je ulogu radničke klaseu borbi protiv fašizacijezemlje, protiv skupoće, za bolje uslove života radnih ljudi, za više

hljeba i slobode, za mir.

.

Smatraoje, a to je stamopodvlačio,da su ak-

cije najbolje agitaciono sredstvo za uključivanje radnika u sindikat. Zato je insistirao da preko sin-

dikalnih podružnicatreba voditi borbu za rješa-

vanje svih, pa i najelementarnijih pitanja koja su interesantnaza radničku klasu.

Svoju aktivnostBlažo nije ispoljavao samou

partijskimi sindikalmim organizacijama, negoi u

mnogim društvima i udruženjima, bliskim interesi-

ma partijske politike. Kako piše u njegovoj partijskoj biografiji bio je osnivač organizacije»Seljačko bratstvo«,»Seljačka samopomoć«,radnič-

kog sportskog društva »Crna Gora«, seljačkih kreditnih zadruga,seljačkih čitaonica, Udruženja pravnika zaCrnu Goru i dr., koje su bile zasnovanena progresivnim stremljenjima i značile su podršku

idejamai akcijamakomunistai radnih masa.

36

Tribun masa

Prilikom parlamentarnihizbora godine 1938, KPJ kao ilegalnai zakonomzabranjenapartija nije moglaimati legalnoizabranogkamdidata.Vrata buržoasko-kraljevskog parlamentabila su zatvorena za komunistei druge napredneljude. Međutim, to je bilo vrijeme kada je KPJ prerastala u partiju masa i sticala veliki uticaj u narodu. Široke narodne mase imale su veliko ipov-

jerenje u Komunističku partiju i komuniste.To je

bio razlog da je KPJ pronalazila razne oblike i mo-

gućnosti da pojedimesvoje članove kandiduje u neke legalne ongameburžoaskogdruštva, pa i za parlamentarneizbore. Zbog toga se Blažo Jovanović, po zadatku svoje Partije, pojavio kao poslanički kandidat na listi Radničko-seljačkestramke. Inače, Radničko=seljačka stranka formirana je na inicijativu KPJ i bila pod njenim uticajem, služeći joj kao legalna baza za legalno političko djelo-

vanje u širokim

narodnim masama, a u njoj

ie

Flažo, po zadatku Partije bio jedan od rukovodiaca. Kandidujući pojedine svoje članove za neke

legalnepredstavničkeorgane buržoaskogdruštva, Komumističkapartija naročito je vodila računa da moraju biti sposobni,visoko moralni i u narodu voljeni i populami ljudi, koji će biti prihvaćeni od širokih narodnih masa. Upravo takav je bio Blažo. Narod je to znao pa je stoga Blažo dobio

najveći broj glasova od svih kandidata u Srezu podgoričkomi pobijedio na izborima. Buržoaska vlast — prethodno angažovanada spriječi kandidaturu,sad je uplašematako očiglednom pobjedomBlaža Jovanovića,munievitoreagovala i istoga dana kvalifikuiući pgakomunistom,

oduzela mu mposlanički mandat. O onome što je

tome prethodilo Blažo je zapisao: »U iesen 1938.podine u Podveorići, starom diielu grada.kod Sahat-kule.okupilo se nekoliko pred. stavnika Partije iz Crne Gore, Boke, Sandžaka, Kosova i Metohije, da analiziraju političku situaciju

i postavezadatkeza parlamentameizbore,koji su seimali održati u decembru. Savjietovanjeje organizovaoPokrajinski komitet Partije.

37

Izbormnakampanja, u kojoj su komunisti živo učestvovali,bila je već počela. Članovi Partije su bili najaktivniji učesnici zborova Udružene opozicije, koje je žandarmerija gotovo redovno pokušavala da rasturi. Policija je s posebnom pažnjom

pratila aktivnost Radničko-seljačke stranke, masto-

jeći na sve načine da je spriječi da istakmesvoje

kandidata. Kada je u podgoričkom izbornom srezu, poslije nekoliko konferencija, donijeta odluka da se istakne moja kandidatura, bilo je potrebno mmogonapora da se to ozvaniči. Ne samo to, nego ni Udruženaopozicija nije bila sva raspoloženada kandidata Radničko-seljačkestranke primi na svo-

ju listu. Ali uz pomoć predstavnikaZemljoradničke stranke i donekle Republikanske i Demokratske stranke,koji su mislili da će na taj način najlak-

še oslabiti Federalističkustranku, ta je prepreka

savladana. | Potvrđa kandidature značila je sticanje izvjes-

nih prava na javnu političku djelatnost,na održavanje 'onferencija, na javno držanje govoraitd. Partija je na taj način osvojila jednu tribinu, sa koje se u izbomoj kampanji mogla lakše boriti za svoje parole, kao što su bile: demokratizacijazemlje, smanjenje poreza i seljačkih dugova,poboljšanje uslova života radničke klase, savez sa SSSR,

borba .protiv fašizma, davanje naoionalnih prava

itd.

Gotovonema sela u podgoričkom izbornom

srezu gdje tada nije održama'konferencija; ali ni·

jedna konferencijaRadničko-seljačkestranke nije

održanabez ovakvog ili onakvog miješanja žandarmenije.Tu se nijesu mnogo birali metodi! U selu Mojanovićima, u dolini Zete, partijska

organizacija je organizovala masovnu konferenci·

ju. Kuća je bila tijesmada iprimi sve prisutne,pa su mnogi stajali u dvorištu i slušali. Usred mog go-

vora jedna gmupaod oko 15 žandarmapokušala je rasturiti konferenciju, pozivajući narod da se ra:·

ziđe. xUčemnici su bili rreevoltiranii uvrijeđeni, pa su

se počeli svađati sa žandarmima,nmavodeći da svaki poslanički kandidat ima pravo da javno održava konferencije. Došlo je do gušanja, u kome su svi učesnici konferencije pokazali mnogo odlučnosti. Pod njihovim pritiskom, žandarmi su se morali povući. Razumije se da je žandarmerija svojim po38

Blažo Jovanović sa suprugom Lidijom 1939.godine u Podgorici

i djecom,

u zemlji nemani osnovnihsloboda.

U malom selu Dučićima, u opštini Kuči, blizu

samealbanskegranice,organizovanaje takođekonferencija. Selo je bilo poznato po tome što su gotovo svi njegovibirači glasali za vladinog kandidata. Žandarmerijaje ocijenila da je to veomapovoljan trenutakda uhapsi kandidata Radničko-seljačke strankei tako ga spriječi da se pojavi na izborima. Sačekali su da konferencija počne, a onda je njih šestoricaupalo u kuću s namjerom da me uhapse.Na opšteiznenađenje— seljaci su se emergičnousprotivili.

— Mi smoga pozvali— rekli su odlučnoŽžandarmima— i hoćemoda ga saslušamo.Vi nemate

pravoda ga uhapsite. Žandarmi su znali da ovi gorštaci neće lako popustiti,pa su se povukli. A kada je konferencija završena,grupa seljaka me je pratila čitava dva

časa hoda, da bi spriječila hapšenje.No uprkos

takvom gostoprimstvu— oni mi nijesu dali svoje glasove. Sjutradan se ponovila ista slika u selu Orahovu. Opetje pojačanapatrola, s komandiromžandarmerijskestanicena čelu,pokušalada ometekonferenciju.Došlo je do kratkog raspravljanja između menei nekoliko seljaka sa komandirom. Dokazivali smo da je mašepravo ma održavanje konferencije zasnovano na zakomnu i da on u stvari krši

zakon. Začudo,on je to prihvatio i saopštio mi da a terenunjegovestanice mogu ubuduće slobodno voditi agitaciju. .

Njegove kolege sa susjednih terena, međutim,

nijesu bile tog mišljenja. U selu Brskutu zamalo

nijesu ostvarili svoj cilj. Sastanak sam bio zakazao

u kući predsiednikaopštine.čiji su sinovi bili čla-

novi Partije.Tek što je konferencijapočela,grunula je unutragrupažandarmas nalopomdameuhapse. Predsjednikopštme se emergičnousprotivio: 3_11 to nije fPQm·szl·o.Dok sam ja mirno sjedio, se-

ljaci su sprečavaližandarmeda mi priđu. No ovi

su, ne birajući sredstva.krčili sebi ut

i moždase-

liaci ne bi uspieli da ih spriječe, da se nije desio

jedannepredviđeni događai.

Među prisutnima je bio i jedan bivši žandar-

merijski podnarednik za koga se znalo da je ubio

40

jednog svog kolegu. Kada su žandarmipočeli da se gušajusa iseljacima,ovaj podnarednikim prijetećipodviknuda odmahodlazei puste ih na miru. Da li je to bio strah ili ne, teško je reći, tek — or-

ganireda su se dostabrzo povukli.

Smetnje su dolazile ne samo sa strane režima,

negoi od građanskihkandidataUdruženeopozicije. Na veoma mposjećenoj konferenciji u selu Bioče, lizu Podgorice, neki prisutni su po nečijem nagovoru, ciljajući na meme,rekli: — Gdje će dijete da nas zastupa u Skupštini?

Nama trebaju ljudi koji imaju veliko iskustvo. Šta

će on tamo?

Ostali opozicioni kandidati su zaista već bili

rutinirani dugogodišnji mpolitičani; ali njihov pro-

pram nije bio ni tako jasan mi tako dosljedan kao

programmašeiPartije. Zato sam ovdje, uprkos tim

smicalicama, mpostigaoneočekivano veliki uspjeh,

koji je potvrđeni na izborima,kada je dobar dio glasačadao povjerenjemeni, predstavnikuRadničko-seljačkestranke.

Neposrednouoči damaizbora odobrennam je

zbor u samoj Podgorici, gdje je, pored mene, govorio i advokat Vešović. Bilo nam je malo neobično: policija je bila prisutna, ali nije ništa preduzi-

malaprotiv nas. To je bio prvi zbor bez njene intervencije.

|

Slijedećih dana, međutim, pod izgovorom da

će doći do ustamka u Podgoričkom srezu, policija

ie pohapsila najaktivnije pristalice Radničko-seljač-

kestranke,mahomkomuniste. Policajac je zakucaoi mamoja vrata: Pozvao te — veli — mpredstojnik policije da ti

neštosaopšti.

—Kako se ti to meniobraćaš?— protestvovao

sam.— 'Ko sam ja za tebe?

Policajac se zbunio i otišao. U upravi policije

sam mprotestvovao mprotivsvih hapšenia, a posebno

protiv pokušaja hapšenjakandidatakoji je 15 da-

nma mprijeizbora imao imunitet (ako se ne uhvati u krivičnom dijelu). 'Protest je bio uspješan,uhapšeni drugovi su pušteni. Na sam damizbora naši drugovi su nosili i poziv: 'Glasajte za mpredstavnikaPRadničko-seliačke stranke! Snage su izpledale izjednačene. Znalo se

da će pobijediti lista Udruženeopozicije,pa je sve 41

Interesovanje bilo upravljenona to ko će od kan.

didataopozicije dobiti najviše glasova. Oko pola noći Radio-Beograd je javio da je u

izbormom okrugu Zetske banovine, među ostalima,

izabran i kandidat Radničko-seljačke stranke iz iz-

bornog sreza Podgorice. Krajnji

rezultati su poka-

zali da je naša lista dobila 1.594glasa, najviše od svih kandidata Udružene opozicije. Pobjeda je bila utoliko veća što je izvojevana u uslovima terora i Javnogglasanja.

Sjutradansamprimaočestitanjaod svojih dru-

gova i prijatelja. Čak su i neki režimski ljudi po-

zdravili tai uspjeh.Ali sve je to bilo kratkogavijeka, jer režim nije želio da u svom parlamentuima komumniste. Suprotno izbornom zakonu, mandat je

dodijeljen opozicionom poslaniku — predstavniku

Zemljoradničkestramkeiz susjednogizbornogsre-

za Danilovgrada,koji je takođe imao najviše glasova na listi Udružene opozicije, ali znatno manje od mene. Predstavnik JRZ iz tog sreza, koji se nadao mamndatu,ostao jje "kratkih rukava!' — samo

da jedan komunist ne bi ušao u parlament. Protest nosiocu opoziciomeliste Mačeku ostao je bez od-

govora.

I pored toga je pobjeda na izborima silno oja-

čala ionako veliki ugled Partije i pružila snažan

podistrekdaljem jačanju uticaja komunista u Podgoričkomsrezu.«· Susret s Titom

U junu 1939.godine održano je Zemaljsko savjetovanje rukovodećegaktiva KPJ pod Šmartnom gorom kraj Ljubljane. To Savetovanjeje imalo veliki značaj za reorganizaciju i dalji rad partijskih organizacijau zemlji. O putu u Šmartnu goru preko Celja, pdje je crmnogorsku delegacijusačekao »jedan čovjek, plav,

kuštravekose,mršav ali čvrst, pristojno odjeven, koji je djelovao sasvim obično«, Blažo je pričao:

. »Mi nijesmo znali za održavanje Savjetovanja prije nego što je došao Ivan Milutinović u Crnu Gonu. On nam je rekao da se u Sloveniji drži sav-

jetovanje sa aktivistima u Partiji, sa predstavnicima organizacija. Sa njima u dogovoru, određeni

smo da ja i Periša Vujošević učestvujemona savje-

42

tovanju.Drug Ivan nam je rekaopo kojim pitanji-

ma i problemima će biti riječi o stanju u Partiji; o unutrašnjim i spoljnim mpolitičkimodnosima itd. Iz Crne Gore smo pošli nas trojica zajedno,

preko Splita, vozom za Zagreb. U Zagrebu smo kupili planinarska odijela. Ja sam tom prilikom nabavio i lažne naočare da me mekone bi prepoznao. U Zagrebu smo se sastali sa Lolom Ribarom. Ja sam niega tada prvi put vidio. Lola je organizovaomašdalji put i išao sa nama. Odatle smo krenuli prema Zidanom Mostu. S nama su bili još i drugovi iz Srbije. Sjećam se Rifata Burdžovića i Đura

Strugara.Čini mi se da je iz Srbije učestvovaoi Miloš Matijević.Odatle smo pošli premaCelju. :Tu

smo ušli u jednu kafanu iz koje je izašao jedan čovjek. Ivan Milutinović je zastao i zadržao se s njim u razgovoru, a onda su obojica krenuli sa nama. Ja tada nijesam znao ko je taj čovjek. Na putu do Ljubljane nučali smo u jednoj gostionici. Poslije nučkasvi su naručili po jedan kolač, a naš 'vodič' dva. Želio sam i ja da naručim dva kolača, ali je Ivan bio strog, tražio je da se na svemu štedi. Zato seobratih čovjeku do mene: — To je dobro kad možeš da naručiš dumple kolače.

Upita me:Da li ti voliš kolače?Kad ja potvr-

dih da ih i te kako volim, ali da imam zabranu da poručujem više, on mi naruči. Potapšah ga po ramenui, misleći na kolače, rekoh mu: — Mi bismo se u svemusložili. Odatle smo krenuli u Šmartnu goru. Usput nijesmo mašli određenu vezu. Drug koji je volio kolače, naš 'vodič' se zbog toga jako uzrujao i pošao je da traži vezu. I, naišao je ma kuću u kojoj je trebalo savjetovanje ida ise održi. Ivan mu je prišao i obrisao mu peškirom znoj. Za mene je to bilo vrlo značajno. Taj čovjek za koga sam mislio da je veza, u stvari ibio je Tito. Mi nijesmo znali to,

iako smo ise sa njim sreli u Celju. On je i kad smo pješke išli uvijek bio ma čelu, kao da je taj kraj dobro poznavao.Ja, sve dok nije počelo Savjetovanje i dok nije počeo da referiše, nijesam znao da

se radi o drupu Titu, niti ko ie on i šta je.

Savjetovanje je otvorio drug Tito i predložio

dnevnired. Predsjedavaoje Miha Marinko. Sjećam se da su bili drugovi iz svih pokrajina, izuzev Ma-

43

kedonije.Tamo sam i upoznao neke drugove.Mi nijesmotadajedni drugepoznavaliniti se jedni za

druge raspitivali. Kasnije smo se na raznim savje-

tovanjimasretali i prepoznavali. Sjećam se od Slovenacai druga Leskošeka koji je, u stvari, organizovao fehničke pripreme ovog Savjetovanja. On je primao i u povratku mpratiodelegate, ponašaose kao domaćin.Takav mi je ostao u sjećanjima.Sjećam se još dnuga Kardelja, zatim Žarka Zrenjanina, Rada Končara, Ivana Lole Ribara i drugih. Iz Varaždina je bio Hugo Kohn, organizacioni sekre-

tar Okružnogkomiteta u Varaždinu. Njega sam

lično poznavaoiz ranijeg zajedničkog rada u par-

tijskoj organizacijiu Varaždinu.I, bio samvrlo

zadovoljanšto sam ga srio. , Sjećam se da je drug Tito govorio o stanju u

Partiji, jedanprilično opširan referat.U stvari,on je imaoteze,koje je izvadioiz korica jedneknjige. To je bila praksada se u koricamamaterijalnosi. Sjećamse kada je rekao: 'Meni je drug Dimitrov odobriotaj stav. Tada sam utvrdio da se radi o druguTitu, jer sam ranije čuo da je on na čelunaše Partije.

Tu je prilično opširno govoreno o sftanju u

Partiji. Govoreno je i o svim ranijim slabostima, o

greškamakoje su bile. Posebno e govorenoo frakcijskoj borbi, o raznim razbijačima, o oportunisti-

ma i o mjeramakoje su preduzeteprotivu tuđih, likvidatorskihelemenatau Partiji. Posebnoje drug Tito pgovorioo Petku Miletiću i njegovoj razbijač-

koj djelatnostiu kaznionii povezivanjuvan kaznione.Naročitoje bilo udarenoprotiv oportunističkih grešakampartijskihorganizacija u Hrvatskoj i Dalmaciji. Tada je bilo riječi i o Mariću i Jelaski.

Bilo je riječi i o ižborima 1938.godine, jer tu su stavovibili veomapogrešni.Ja mislim da je stav u Crnoj Gori bio najpravilniji u tom periodu. Jer,

mi smo istakli kandidateu ime Radničko-seljačke

strankei vezalise za listu opozicije. Mnogo je bilo govora o učvršćivanju Partije. Posebnoje bilo govorao radu u sindikatima, o radu među omladinom, radu sa ženama i povezivanju

sa masama.Isto tako, bilo je govora o podizanju i vaspitavanju kadrova, održavanju kurseva za čla-

nove Partije... Centralnireferat je obuhvatiosla-

bosti koje su se ispoljile u pojedinim mjestima, -

44

ukazaona njih i odredio neposrednijezadatkepartijskim jedinicama, i članstvu u cjelini. Govorećio stanju u Partiji i o političkom stanju unutar zemlje i u međunarodnimrazmjerama, vrlo mnogo_Jjeisticana nezavisnost,jer se radilo o fašističkoj opasnosti, o demokratskim slobodama,

o narodnomfrontu, o mogućnostiokupljanja širokih narodnih masa u cjelini, a posebnou razvitku partijskih organizacija. Jer, bilo je krajeva gdje partijska organizacija nije naročito razvijena. Koliko se sjećam, drugi referat je podnio Edvard Kardelj. On je govonio o mpolitičkimpitanji-

ma. Ali, diskusija se odvijala naročito o referatu drugaTita i stanju u Partiji. Učestvovali su diskutanti iz svih krajeva. Bilo je dosta riječi o nizu problema.Diskusija se od-

vijala u smjeru stanja u pojedinim

organizacijama

i šta se misli preduzetida se otkloneslabosti.Onda se raspravljalo i o nekim nejasnim pitanjima da se razjasne, da se ukaže na probleme pojedinih

mjesta.

Ivan Milutinović je diskutovao ispred CK. Ja sam diskutovao o stanju u Crnoj Gori. Imali smo razne forme rada, naročito okupljanja studentske omladinei omladine u cjelini, zatim okupljanje seljačkih masa preko seljačke samopomoći.Sjećam se da smo mi u to vrijeme imali najveći broj žena u Partiji. Tada smo uvlačili sve naše radmike u URSS-ove sindikate, što je značilo da smo ostvari-

li apsolutni uticaj u URSS-ovim sindikatima u Crnoj Gori. Prije toga bilo je niz slabosti o kojima je takođe,bilo riječi. Tu je bilo grešakapovodom direktive da se likvidđdiraSKOJ kao organizacija, za-

tim da se ukine komisija za rad sa ženamapri PK KPJ. Kod nas je u to vrijeme bila vrlo aktuelna borba sa frakcionaškim i oportunističkim elementima, a naročito borba protiv Petka Miletića i njegovog povezivanja sa pojedincima u Crnoj Gori...

To je iznešenou diskusiji. Mi smo imali frakcionaša i u Podgorici, Cetinju — tu su ih, u stvari, najviše imali, onda u Beranama,Nikšiću i još nekim

mjestima. ..

Savjetovanje je trajalo noć i dan... Bilo nas je možda do 30 drugova, mada nijesam siguran u

broj. Sjutradan,sjećamse da masje Leskošekis45

pratio na željeznicu i mi smo se bez Ivana Milutinovićavratili u CnnuGoru. Htio sam da istaknem da je Savjetovanje ove mjere koje je preduzeoCK KPJ odobrilo, saglasilo se sa njima i da je u isto vrijeme imalo krupan značaj. U suštini, ovo Savjetovanje imalo je značaj jedne konferencije, kao što je V zemaljska konferencija imala značaj kongresa. Jer, dugo vremena ti sastancinijesu održavani.Osim toga, svim učesnicima Savjetovanja postala je sasvim jasna per-

spektiva.Nekako su ljudi pošli na rad sa oduševljenjem, elanom,sa jednom perspektivomjasnom u pogleduuspjehai rezultata.Tu se vidjelo da je Partija snažna,a što je najvažnije — bar za menebilo to da je Partija u drugu Titu dobila čovjeka koji joj je nedostajao... Referat druga Kardelja je usvojen od strane

delegata,madaje diskusija o njemu bila kratka.

Referat je bio vrlo principijelan. Prihvatio se, i malo je diskusije bilo o njemu. Čini mi se da su na Savjetovanjuneki zaključci oformljeni, ali da li su oni pročitani ili nijesu, to ne znam tačno. Samo, mi smo ih onako u glavi sadržali. Ja sam, na primjer, prenio na organizacije

čitave zaključke, a da ništa nijesam bio zaboravio. Tada sam mogao čitav referat da zapamtim i kasnije prepričam. Imao sam i pribilješke, ali sam ih vodio tako da ih niko ne može razumjeti osim mene... Pribilješke su bile na tankom papiru. Ne sjećam se da li je bilo zabranjeno da se pribilješke vode, uglavnom ja sam ih iznio...

Po povratku u Cmu Goru mi smo prenijeli direktive organizacijama.Išli smo čak do ćelija, tako da je čitava Partija bila mobilisana oko tih zaključaka i stavova koji su doneseni na Savjeto-

vanju...

U to vrijeme mi smo u Crnoj Gori imali oko 600članovaKIPJ. Tada smo imali i Oblasni komitet u Kosmetu i u Sandžaku. U ustanak smo ušli sa oko 1.800članovaPartije. Ne sjećam se tačno cifre, ali znam da smo brojno bili vrlo jaki...«

Konferencije ornogorskihkomunista Neposredno poslije Savjetovanja pod Šmart-

nom gorom, održana je, avgusta 1939.godine, Sed-

46

ma pokrajinska konlerencija KPJ

za Crnu Goru,

Boku, Sandžak,Kosovo i Metohiju, na Vranjickim

Njivama, kod Podgorice, tako reći na putu Podgorica — Nikšić, u kući Marka Vučinića. Konferenci-

ji Je u ime CK KPJ prisustvovao Ivan Milutinović. Reterat o političkoj situaciji i radu partijskih organizacijapodnio je Blažo Jovanović, opunomoćenik CK KPJ pri privremenom Pokrajinskom komi-

tetu,u kome su, sem njega, bili još Jovan Marinović i Branko Petričević. Konferencija je istakla aktuelne zadatke i obavezalapartijske organizacije i rukovodstva da razvijaju što intenzivniji politički i organizacioni rad naosnovamamaržksističko-lenjinističketeorijeu partijskim ćelijama i komitetima, na izvršavanju aktuelnih partijskih zadataka, uz punu partijsku odgovornost. Insistirano je na razvijanju partijske sa-

moinicijativnosti, striktnom izvršavanju direktiva, održavanju redovnih partijskih sastanaka, uvođenju pune partijske kontrole nad radom nižih partijskih foruma, omasovljavanju Partije, uzdizanju mukovodećihkadrova iz redova radnika i seljaka, zadovoljenjunajstrože konspiracije u ilegalnom radu partijskih orgamizacija,ističući princip Dimitrova u držanju pred klasnim mneprijateljem. Posebno je naglašenapotreba da novoizabrani Pokrajinski komitet posveti što veću pažnju borbi za ekonomsko, kulturno-prosvjetno uzdizanje i jačanje klasne svijesti radnika, preko njihovih sindikalnih organizacija, i seljaka — preko raznih or-

ganizacija na selu (zadružnih, prosvjetnih i sl.) i

da se takve organizacije osnivaju u gradovima i se-

lima, gdje još ne postoje. Naročito je naglašenaneophodnostokupljanja svih demokratskih i rodoljubivih narodnih snaga za odbramudržavne nezavisnosti, za obaranje vlade Cvetković—-KMAček i Ostvarenje narodnog sporazuma, a zatim i za što šire

organizovanjepokreta narodne zaštite koji treba da se stara za političke osuđenike. Ukazujući na zadatke u razvijanju političkog i partijskog rada među ženama,kao i u sindikalnim i omladinskim organizacijama,Konferencija je Pposebnopozdravila energično čišćenje iz Partije svih tuđih oportunističkih i izdajničkih elememata,i po-

tvrdila isključenje iz Partije nekoliko frakcionaša — sljedbenika Petka Miletića — iz Crne Gore. 47

Za sekretara novog PK KPJ za Crnu Goru iza-

bran je Blažo Jovanović. Ubrzo se u daljem radu partijskih organmizacija uticaj Sedme pokrajinske konferencijepozitivno odrazio na političko i orga-

nizaciono djelovanje, kako u redovima komunmista,

tako i u širokim narodnimmasama. Nepunu godinu poslije Sedme,održanaje Osma pokrajinska konferencija KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak,Kosovo i Metohiju, kao dio priprema za održavanjePete zemaljskekonferencijeKPJ. Prema riječima Blaža Jovanovića, odluka za održavanje Osme partijske konferencije donijeta je u prisustvu Ivana Milutinovića na sastanku Pokrajin-

skogkomiteta,s proljeća 1940.godine.Tada su razmotrene sve neophodne pripreme za održavanje konferencijei ustanovljen ključ za izbor delegata.

Osmakonferencija,značajandogađaju životu

Komunističke partije, ne samo u Crnoj Gori nego i čitavoj Jugoslaviji, održanaje od 7. do 9. avgusta 1940.godineu selu Bare Žugića kod Žabljaka na Durmitoru, u kući Dušana Žugića.

Konferenciji su prisustvovali generalni sekretar CK KPJ Josip Broz Tito, predstavniciCK KPJ Ivan Milutinović i Krsto Popivoda i predstavnik CK SKOJ-a Vladimir Vlado Popović. Ovoj Konferenciji prisustvovala su i 33 delegata koji su pred-

stavljali oko 1.000članovaPartije i preko 3.000čla-

nova SKOJ-a.

Politički referat na Osmoj konferenciji podnio je Blažo Jovanović.Taj je referat dobio pohvaleod drugova Tita i Milutinovića, kao i Komnferencijeu cjelini.

Referato problemimasela i seljačkompitanju

podnio je Ivan Milutinović, a referat o organizacio-

nom stanju KPJ u Crnoj Gori izložio je Krsto Popivoda. Prema sjećanju Blaža Jovanovića, referato

radu SKOJ-a podnio je Budo Tomović,a referato radu sa ženamaLidija Jovanović.

Govoreći o Titovom učešću na Osmoj konferenciji, Blažo Jovanović, tada izabran za organizacionog sekretara Pokrajinskog komiteta, u svom referatu na Osmivačkom kongresu KP Crne Gore,

održanomna Cetinju 1948.godine, pored ostalog

je rekao:

»DrugTito je dao ogromnu pomoć našoj Ppartijskoj organizaciji.Pomogaoje da našaPokkrajinska 48

konferencijadadepravilnu ocjenu dotadašnjegrada i da se pravilno postavesvi zadaci koji su se u toj situaciji nalazili pred Partijom. I to je dokaz koliko su CK KPJ i lično drug Tito ulagali napora i komunističkebrige da se sve partijske organizacije

osposobei uzdigmuza dalje,veće,krupnijei odluč-

nije zadatke.«

O značaju i radu Osmekonferencijedrug Ti-

to je jednom prilikom rekao: »Ta komnferencija je uklonila sve ono što je do tad iznutra razaralo organizamPartije, prije svegafrakcionaštvo koje je

vuklokorijenje odozgo,iz vrhova.I uoči Osmekon-

ferencije, kao i u toku njenog rada, pokazalo se da je Partija spremna da dočeka one velike dane koji su slijedili.« Osma konferencija i njeni stavovi doprinijeli su da se partijske organizacijeu Crnoj Gori, Boki, Sandžaku,Kosovu i Metohiji organizacionoi politički još više osposobei pripreme za nove zadatke koji su slijedili u pripremamaza odbranuzemljeod fašistiščkihokupatora i domaćih izdajnika. Poslije Osmekonferencije vidno je bilo i ubrzano omasovljavanje partijskih i skojevskih organizacija, što

je imaloodrazai na masovnostoružanogustankai povezivanjaPartije i SKOJ-a sa širokim narodnim

masama. Po sveukunpnosti problematikekoju je raspravljala i zadacima koje je istakla, Osma konferenci-

ja imala je u partijskom životu Jugoslavije značaj-

nu političko-organizacionu ulogu u okviru pripre-

ma j za Petu zemaljsku konferenciju KPJ, održanu oktobra 1940.godine u Zagrebu,kojoj je Blažo prisustvovaokao jedan od delegatacrnogorskihkomunista. Ona je predstavljala završni period konsoli-

dacijePartije i njene povezanostisa interesimai

životnim potrebama radničke klase, naroda i na-

rodnosti Jugoslavije, u pripremama za sudbonosne danekoji su nailazili. Sa skojevcima U Podgorici,u sadašnjoj ulici SavaLubarde,jed-

na malaprizemnakuća korišćenaje za održavanje ilegalnihsastanaka.Nalazilaseu blizini Sahat-kule. U njoj su ponekadodržavanii skojevskisastanci. 4 BlažoJovanović

49

Jedne jesemje noći, oktobra 1939.godine, u njoj

smo održali sastanak Mjesnog komiteta SKOJ-a. Rečenonam je da će na sastanakdoći »jedanpoz-

nati stari dnrnug«. Samo naš sekretar Savo Lubarda je znao ko je taj »poznati stari drug«, dok Ljubica Popović i ja nijesmo znali o kome se radi. Prije ulaska u kuću Savo nam je rekao da dobro osmo-

trimo okolne ulice i provjerimo da li se u blizini

kreće kakva žandarmerijska,

opštinsko-pandurska

patrola,ili neko od policijskih doušnikai agenata. Dok smo obilazili i osmatrali ulice počela je da pa-

da kiša, u početku laganoa kasnije sve jače. Najedanput, kiša je lila kao iz kabla. Potpuno mokri

ušli.smo u kuću, ali nam to nije ništa smetalo.Bili smo mladi i spremni na sve. Najvažnije nam je

bilo da drug kogaočekujemoneprimjetnodođei da

sastanak nonmalnozavršimo.

,

Tačnou zakazanovrijeme,u 8 sati uveče,ušao

je očekivani gost. Po načinu ulaska i ponašanju

moglo se zaključiti da dobro poznajeteren i kuću

u koju je došao na sastanak skojevskogkomiteta.

Taj »poznati i stari drug« bio je Blažo Jovanović,

onaj kojeg sam slušao još 1935.dok je šetao i zadivljavao me, ikoliko izgledom i držanjem, toliko spominjanjem dviju očarujućih riječi — manksizam i lenjinizam, sad, 1939,sekretar PK KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju. Kao i mi,

i Blažo je bio potpuno mokar. No, i on je tada bio

mlad, pa mu je bilo sve jednostavno. Kad nas je ugledao, toplo smo se pozdravili. Sve nas je dobro

poznavao. Savo je otvorio sastanaki predložio dnevni red:

rad SKOJ-a u legalnimomladinskimorganizacija-

ma. U međuvremenuBlažo nas upozori: — Pada velika kiša. Nebo se spustilo na zemlju. U ovom trenutku ulicom, u oba pravca, niko se ne kreće. Možemo biti sigumnidok pada ovako jaka kiša da će se malo ko kretati ulicama. No, za slučaj dolaska policije treba da se dogovorimo o tome zašto smo ovdje. Možda bi bilo najprikladni-

je da kažemoda smo se sklonili od kiše i da smo

se slučajno našli. Naravno, policija to neće vjerova-

ti i preduzećerigorozne mjere. Ali, pošto kod nas nema nikakvog kompromitujućeg materijala, ostanimo pri tome da smo se sklonili od kiše. U slučaju pada u mukepolicije treba se držati dimitrovski.

50

Sastanakje tekao normalno.Blaža smo upoz-

nali sa radom SKOJ-a među radničkom, seoskom, srednjoškolskom i studentskom omladinom. Pam-

tim njegove miječiposlije našegizlaganja: »SKOJ se oslobodio ranijeg sektaštvai zatvorenosti. Nije više uska organizacija mladih komunista koja pretežno djeluje unutar svojih ćelija. Uspio je da se orijentiše na masovneforme političkog rada preko legalnih omladinskih organizacija. Partija i SKOJ organizovalisu brojna legalna omladinska sportska društva, klubove, čitaonice, biblioteke i slično. Mladi vole sporiti zabavu.Vole i da se obrazuju, a mnogi nemaju za touslova. Zato SKOJ treba i dalje da posveti najveću pažnju legalnom i masovnomokupljanju mladih u omla-

dinskim dnuštvima. To treba da bude osnovno Ppo-

lje rada SKOJ-a, skojevaca i mladih članova Par-

tije koji rade u SKOJ-u. Njihov glavni zadatak je

da među omladinom u 'svim društvenim sredinama, preko predavanja iz raznih društvenih oblasti, šire i komunističkei sve napredneideje. Mladi komunisti svojim ponašanjem, radom, borbenošću i

nastupom treba da stiču povjerenje i simpatije om-

ladinskih masa«. Blažo je posebno insistirao da treba raditi na osnivanju novih legalnih omladinskih društava,naročito radničkih,

da se stavovi Partije

konkretno

sprovodeu život i da Partija i SKOJ svoj ilegalni rad, prema postojećim mogućnostima preorijenti-

šu na legalni. . »U Zakonomdozvoljenimomladinskimorganizacijama moramo aktivirati sve skojevce i mlade članove Partije i pridobijati napredne mladiće i

djevojke za borbu i rješavanje dnevnih pitanja iz omladinskogživota. Dosad su postipnuti dobri rezultati. Međutim, mladi komunisti u legalnim om-

ladinskim društvima i organizacijamamogu uraditi mnogoviše u razvijanju novih formi rada sa mladima. Taj rad mora biti još bolji i masovniji.To, naravno,nije lako i jednostavno.Treba biti oprezan i budan, iako se radi o legalnomradu u legalnim organizacijama,jer policija može da onemogući takav rad, alto nije elastično i dobro organizovan.To je jedan od naših najaktuelnijih zadataka u radu sa mladđima, koji predstavljaju najmasov4*

51

niju i vrlo značajnubazu i udarnu snaguPartije i SKOJ-a«. Posebnoje akcentiraoneophodnostmasovnog rada sa mladima — kćerima i sinovima radnika i seljaka. Smatrao je da djeca koja potiču iz radničkih i seljačkih porodica, bez obzira na njihovu profesiju, zbog teških ekonomskih uslova života i svakodnevne borbe za životni opstanakmnogobrže sazrijevaju i da su spremniji za opasne i teške ak-

cije i borbu. Kada je poslije dva sata rada završen sastanak, kiša nije višepadala.Nije bilo ni tragaod one bujice nastaleusljed provale oblaka, prije i u toku sastanka.Nebo je postalo plavo. Osvježenapriroda najavljivala je dolazak zime, koja u Podgorici nije tako surova kao u nekim drugim krajevi-

ma. No, i pored povoljnih klimatskih uslova,podgoričkoj sirotinji nije lako padalazima.Mnogi građani nijesu imali novcada kupe ni najminimalniju količinu ogrijevnogdrveta za zimu. Kuće sirotinje u toku zime bile su hladne, a drva su u ono doba bila jedino ogrijevno sredstvo. Da bi se zaštitili od

zime siromašni ljudi bili su prinuđeni da u toku zimskihnoći ranije odlazena spavanje. Blažo je insistirao da i ovakve detaljeiz Života ekonomskislabo stojećihgrađanatreba koristiti prilikom rada u masama i da im treba davati ide-

ološko-političkiznačaj u borbi protiv kapitalizma kao'eksploatatorskog društvenog sistema.

I kasnije,Blažoje dolaziona sastankeMjesnog

komiteta SKOJ-a Podgorice. To je za nas bila prava radost. Prihvatio nas je toplo i otvorena srca

kao i mi njega.Iskren, ljubazan i odvažan,čovjek

od riječi i djela, bio je za nas i za jačanje i razvi·-

janje skojevskogi omladinskograda od posebne koristi. Zadovoljstvoje bilo slušati ga kako smjelo, a istovremeno i toplo, govori o revolucionarnim za-

dacima SKOJ-a i mlade generacije. Zato smo se uvijek radovali svakom susretu sa njim. Ustanak

Poslije aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije

1941.godinepred silamafašističkeNjemačkei Italije, i Crnu Goru su okupiraleitalijansketrupe.Ta52

da KPJ, jedina od svihpolitičkihstranakau zemlji,

stupa u direktnu akciju protiv fašističke okupacije Jugoslavije. Još uoči kapitulacije, kada je postalo jasno da će vojska kapitulirati, pisao je kasnije Blažo Jovanović, »Pokrajinski komitet je izdao proglas u kojem je pozivao vojnike da zadržeonužje i nose ga kućama, jer će im uskoro zatrebati. Taj letak je dijeljen na frontu prema Skadru i u mnogim garnizonimau Cmoj Gori. Partijska organizacijase nije ograničila samo na ovaj apel vojnicima, negoje i sama, preko komiteta i osnovnih organizacija,

počelasistematskiprikupljati oružje. Treba istaći da su i oni komunisti do kojih nije dopro ovaj le-

tak i direktiva Partije zadržavali i krili oružje, jer

im je bilo sasvim logično da borba s okupatorom tek predstoji. Ova inicijativa Partije prihvaćenaje od mnogih seljaka, a u gradovimasu komunisti i skojevci iz vojnih magacina,umjesto brašna i namirnica, iznosili oružje i municiju. Bilo je slučajeva da i djeca učestvuju u tom poslu. U ovoj akciji je uče-

stvovala cijela partijska i skojevska organizacija. Kada su se vojne jedinice razbježale,a okupator zasjeo po gradovima,imali smo prilično sakupljenog oružja i municije. Trebalo je sveto srediti, magacjonirati i sačuvati za pravi čas.

Krajem aprila 1941.godineu Veljem Brdu sastao se Pokrajinski komitet i nekoliko istaknutih partijskih radnika i rukovodilaca KPJ koji su poslije kapitulacije došli iz raznih krajeva Jugoslavije. Tu je odlučeno da se što više oružia skloni u dobro zakonspirisane magacine.Baš tih dana Crna Gora je bila preplavljena plakatima s naredbama o neodložnoj predaji oružja. Okupator je priietio strogimkaznama, pa je partiiskim organizacijama data direktiva da agituju kod svih građana da

ne predaju oružje, da sabotiraju sve miere okupatora i bojkotuiu pristalice crnogorskeFederalističke stranke, koji su talijansku vojsku dočekalikao oslobodioce. Odmah smo obrazovali i iednu speci-

jalnu komisiju koja je dobila zadatakda pomogne

mjesnim komitetima da magacioniraiu prikuplieno oružie i ustanove koliko tog oružja ima, gedje

se nalazi itd. Tada smo obišli sve organizacijei u

53

svakom komitetu zadužili po jednog istaknutog člana da vodi računa i lično odgovaraza skladišta oružja. Tih magacinaje bilo gotovo u svakoj opštimi. Sve je u njima bilo brižljivo složeno,podmazamo i kamuflirano. Za magacineje znao veomamali broj ljudi. Jedan je, na primjer, bio kod moje kuće u staji. Tu je bilo nekih 11 puškomitraljeza, 1 mitraljez, preko 100bombi, preko 40 pušaka i nekoliko desetinasanduka municije. Dok se rupau staji kopala okolo su bile postavljene straže. Čak i te straže su morale da se kriju od seljaka da ih ne primijete. Oko toga je bila angažovanacijela partijska organizacija u selu, ali mi svi članovi nijesu znali šta se i gdje radi. Uprkos tome narod je znao da su komumiktisakrili oružje i da nešto spremaju. I to je — s obzirom na izvjestan afinitet i Cijenu koju ljudi u našem kraju pridaju oružju još više podiglo autoritet komunista u Crnoj Gorl.« Stav KPJ je bio jasan. Kapitulacija nije priznata. To je istaknuto i u proglasu CK KPJ od 15. aprila, kao i u prvomajskom proglasu. Politička strategija KPJ, donesenana Petoj zemaljskoj konferenciji, u novim uslovima nije mijenjana. Partija intenzivno na toj strategiji razrađuje svoju VOJ-

nu strategiju. O tome je govoreno na aprilskim sjednicama CK KPJ, a potpunije na istorijskom Majskom savjetovanju, koje je održano u Zagre-

bu prvih danamaja 1941.godine.Na tom savjetovanju su bili prisutni najugledniji rukovodioci KiPJ iz svih krajeva zemlje. Savjetovanjemje rukovodio Josip Broz Tito. Komunističku organizaciju Crne Gore, Sandžakai Boke predstavljao je Blažo Jovanović, koji će kasnije zapisati kako je Tito tada »u svom referatu jasno ocrtao novostvoremu situ-

aciju i potrebu da se Partija prilagodi novim okolnostima. Naša Partija je tada bila jedina jugoslo-

venska partija koja je ostala cijela uprkos rasparčavanju Jugoslavije. Pošto su amalizirani uzroci propasti stare države, Centralni

komitet je stao na

gledište da rasparčanostJugoslavije između različitih okupatora ne može biti nikakva prepreka za zajedničku borbu svih naših naroda za nezavisnost.

Takođe je bilo riječi o propustima partijskih orga-

nizacijau danimakapitulacije,o potrebi borbe pro-

54

tiv razvijanja nacionalne mržnje, o pripremama za

borbu protiv okupatoraitd.« U odlukama tog savjetovanjase, između ostalog, kaže da 'zadaćacrnogorskih komuimistajeste da mobilišu crnogormski narod protiv talijanskih okupatora, da vode borbu protiv polkušaja uspostav-

ljanja nekakve dinastije slobodoljubivom crnogorskom narodu, da vode borbu protiv pljačkanja siromašnog crnogonskog naroda, a za preduzimamje

najhitnijih mjera za obezžbjeđenjenaroda sa najnužnijim sredstvima za život, za osiguranje radnih masa Crne Gore od prijeteće gladi. Na tom savjetovanju Partija je dobila jasnu orijentaciju da pri-

premaborbu protiv okupatora. Sprovodeći dobijene zadatke, Pokrajinski ko-

mitet je, prema uputstvima Centralnog komiteta, poslao partijskim organizacijama direktivu da formiraju oružane grupe. Nepunih 10 damaposlije toga mreža ovih gnupa prekrila je cijelu Crnu Goru. Računa se da ih je već u toku mjeseca juna orga-

nizovano preko 280 sa više od 6.000 ljudi. Grupe su bile sastavljene od člamovaPartije i SKOJ-a i najbližih simpatizera Partije. Svaka grupa je imala svog vojnog i političkog rukovodioca. U tim grupama, koje su organizovane i radile u najvećoj tajnosti, izvodila se elememtamavojna obuka, skla-

panje i rasklapanje oružja, uzimanje zaklona i sl.

Većina grupa izvodila je bojno gađanje pod rukovodstvom rezervnih oficira i podoficira, komunista, koji su bili vojni instnmuktori i članovi grupa.

Uporedo sa tom organizacijomdata je direktiva istaknutijim komunistima da budu na oprezi i dapo potrebi prelazeu ilegalnost... U toku maja i juna Blažo je stalnou alkcijina ornganizovanju i pripremanju ustanka.Svakodnevno

održava sastanke sa partijskim organizacijama, komunistima i simpatizerima Partije, rodđoljubimai patriotski orijentisanim ljudima iz naroda. Radima prikupljanju oružja, onganizovanjuvojnih jedinica, izradi partijskih proglasa, letaka i drugog propagandnog materijala. Naročito je neumoran poslije

napadasila Osovinena SSSR — objašnjava,ohrab-

ruje, podstiče. O tim danima Blažo je pisao: »Napad na Sovjetski Savez mmogiljudi u Cr-

noj Gori shvatili su kao početakoružameborbeprotiv okupatora.Nije bilo malo onih koji su se tih 55

dana obraćali komunistimasa pitanjem: kada će-

mo početi? Okupator je tih dana bio uplašen.Po ulicama gradova su krstarile patrole, dok su se građani držali svojih domova.Savjetovali smo partijskim organizacijama da se prebace u obližnja sela, jer je bilo normalno očekivati neku akciju okupatorskihvlasti. Uporedo sa povlačenjemkomiteta u potpunu ilegalnost svi komunisti su dobili

direktivuda budu na oprezi i ne spavajukod svo-

jih kuća, kako ne bi pali u ruke okupatoru.«

Tih dana susreo sam se sa Blažom. I danas mi odzvanjaju u ušima njegove riječi povodomnapadaNjemačkena SSSR: — PFašističkaNjemačka vjerolomno je napala Sovjetski Savez. Prva zemlja socijalizma, zemlja

velikogoktobra i velikog Lenjina nalazi se u teškoj i odlučnojborbi za spas svoje domovinei naprednog. čoviečanstva. I mi jugoslovenskikomunisti i svi patriotski orijentisani ljudi, moramo se boriti na život ili smrt. Bez borbe nema života, pobjede i slobode.Izgubili smo slobodu. Ako se budemo dosljedno borili za nacionalnoi socijalno oslobođenje imaćemo slobodđuzauvijek. Plamemborbe koji ćemo zapaliti mi komunisti, zajedno sa svim rodoljubivim snagama,na čelu sa KPJ, neće se uga-

siti. Zračićevječno.Pobijedićemo! Odluka o močetku oružane borbe donesena

je na sastankuPokrajinskogkomitetau Stijeni Piperskoj 8. jula 1941.godine.»Na tom sastanku«, pisao je kasniie Blažo, »delegatCK KPJ upoznao

nas je sa odlukomCemtralnog komitetao početku ornužane borbe što smo jedmoglasnoprihvatili. Naša odluka je bila da borbu treba odmah pnpočeti. Po-

stoiećegrupetrebaloie pretvoriti u gerilske od-

rede koji bi imali zadatak da uništavaju karabinjerske i finansiiske stanice po selima i manjiim

varošima,da ruše komunikacije,kidaju telefonske veze, napadaiu manie kolone, uništavaju žandar-

meriiskestaniceitd. Te akcije je trebaloda u nai-

strožojtainostiorganizuiumjesnikomitetipreko svojih vojnih komisija. Tada smo đobili zadatak

da sa ovim odlukamaupoznamookružnekomitete... Kako

je partisska organizacila

u Crmnoi Gori

prihvatila ovu odluku naibolje svjedoči činjemica da su borbe otpočele već poslije mekoliko dana. Ako se uzme u obzir način obavještavanja,preko 56

kurira, koji su išli uglavnompješke,onda se može shvatiti da je borbu mogla tako brzo otpočeti samoorganizacijakoja je bila u mobilnomstanju, spremnada odmahstupi u akciju. Sve partijske organizacije dočekale su direktivu spremne. Sastanci su održani čim se saznalo za odluku i svaka organizacija je izradila konkre-

tan plan oružanihakoija. O odluci su, preko sastanaka,obaviještenisvi članoviPartije. Znali smoda svi ti ljudi čekajusamoda im se kaže: »počinji«, ali tada nijesmo pretpostavljali da će i narod u toli-

koj mjeri uzeti učešća u prvim borbama, kako se

to stvarno dogodilo.

Na sastankuOkružnogkomitetaKPJ za Pod-

goricu, kojem sam prisustvovao,napravljen je plan o svim alkocijamakoje je trebalo odmah organizovati. Koliko se sjećam odlučeno je da se počne sa napadom na neprijateljske straže u samom gradu,

zatim na oficirske stanove,na zatvor, odjeljenje italijanske obavještajne službe i dr. Da bi se to ostvarilo unešeno je nešto oružja u grad, a člano-

vima udarnih grupa podijeljeno je onužjekoje se već nalazilo u gradu. Taj plan se nije ostvario, jer jie okupator, čim je čuo za akciju u Cetinjskom i Barskom srezu, naglo pooštrio kontrolu tako da se

partijsko rukovodstvomoralo skloniti iz grada i mijenjati plan...«

Jagoš Uskoković,ondašnji organizacionisekre-

tar Okružnog komiteta Podgorice, koji je na taj

sastanaks Blažom došao,s Jeftom Šćepanovićem,

političkimsekretarom Okružnogkomiteta,sjećase: »Bilo ie to u Veljem Brdu blizu Blažove kuće,

pored rijeke Zete — kraj stoga sijena. Blažo nas

je dočekao stojeći:

Drugovi, jeste li došli po direktivu?

— Jesmo,sekretare.

— E, neka ie srećno! Udri vraga ne ostav mu traga, ili gubi obadva svijeta! Evo, ovaj pištoli, to

vam je direktiva. Znači, objavljujemo rat okunpatorima j izdajnicima. Pokrajinski komitet ie zaključio, na osnovu odluke CK KPJ od 4. jula, da u Crnoj Gori otpočne opštenarodni ustanak. Na če-

lu organizovanenarodnooslobodilačkeborbe sto-

jaće KPJ. Komunistimorajubiti u prvim borbenim redovima. .. Nema više povratka na staro i sta-

ru buržoaskuvlast.

57

Blažo je dao instrukcije kako da počne oružana bornba.Ukazao je na zadatke u nušenjuputeva, mostova,spaljivanja i razbijanja vojnih stamica, uništavanja opštinskih arhiva, kidanja telefonskih vodova i stubova, i sl. i da akcije treba hitno

i dobro organizovati,ali ne prije 13. jula. Jer, to

je nedjelja kada većina okupatorskih oficira, podo-

ficira i drugih vojnih kadrova napušta kasarne,dobija dozvoleza izlazak izvangarnizona. —A, faktor iznenađenjaneprijatelja, reče Blažo, znači — unaprijed dobijeno pola bitke. I, čuvajte konspiraciju — od špijuna i okupatora, a na-

rodu recite— 13.jula počinjjemo.. .« Za sjedište Okružnog komiteta, kaže Jagoš, određenoje Lješkopolje, a Mjesnog komiteta Podgorice, takođe, nedaleko od okupiranoga grada, na Peuti, u Kučima. U zoru 13. jula

borbe.

1941. godine počele su prve

»Gerilskiodredi, ranije udarne grupe,likvidirali su žandarmerijskestanice i oslobodili Čevo u

srezu cetinjskom, i Virpazar i selo Mišiće u srezu

barskom. Tokom 13.jula počelesu i druge sitnije akcije« sjećao se Blažo. Sjutradan akcije su naglo uzele široki zamah.Grupe gerilaca iz opštine Rijeka Crnojevića postavile su kao zadatak i oslobađa-

nje ovog mjesta.Napravljen je detaljan plan napada i raspored jedinica, a čim su zapucale prve puške, na putu između Rijeke Crnojevića i Cetinja, narod tih sela je počeo masovno prilaziti gerilcima.

»Čak i u selima gdje nije bilo komumnista iako su takvasela u tom kraju bila rijetkost — se-

ljaci su samoinicijativno formirali oružame grupe,

određivalipoložajei zahtijevali da se povežusa odredimai da im se dadu zadaci«—zapisao je Blažo. — »Poznatomi je kako je prilikom napadana Spuž samo od pola noći do zore pridošlo oko 500 selja-

ka i zajedno sa gerilskim odredima opkolili ovo malo mjesto. Pred takvom masom neprijateljska posada se odmah ujutru predala. Slična reakcija je bila i prilikom oslobođenjaVira. Na glas o likvidiranju ovog italijamnskoggarnizoma,stotine se-

ljaka je pojurilo u odrede. Prve akcije su uglavnom prošle bez žrtava. Kod Spuža je poginuo jedan borac, a ı u borbi za Bioče takođe jedan.

58

Počeli su da pristižu izvještaji o borbama na

svim stranama. Ustanak je počeo da se širi van-

rednom brzinom. Oslobođen je Petrovac na Moru, Danilovgrad (jedamod jačih garnizona u Crnoj Gori), a zatim Još nekoliko gradova: Kolašin, Berane

(Ivangrad), Andrijevica, Bijelo Polje i Šavnik. Gotovo čitava Crna Gora poslije nepunih deset dana bila je slobodna. Okupatoru su ostali garnizoni samo u Cetinju, Podgorici, Nikšiću i Pljevljima. Situacija se naglo mijenjala. U toku naglog ši-

renja ustankagotovosva Crmna Gora je bila na no-

gama. Broj učesnika u oružanim borbama se popeo na desetine hiljada. Bilo je odmah jasno da stare gerilske grupe moraju prerasti u velike jedinice, pa se zato i počelo sa formiranjem viših jedinica, četa i bataljona, kao i sa stvaranjem privremene komanđe za cijelo područje Crne Gore...« Malo je moglo biti ustanika, naročito u srezu Podgoričkom, koji onda nijesu lično poznavali Blaža Jovanovića kao ustaničkog rukovodioca ili koji nijesu čuli njegovo ime u pripremama za bitku, njegovu ponmuku, pismo, direktivu, glas. Mnogi se i danassjećaju i njega i njegovih riječi, njegovih kretanja i nemira, njegovevitalnosti i mobilnosti iz tih dana. Stalno je obilazio sela i naselja, partijske or-

ganizacijei rukovodstva,održavaokomferencijeprenosiodirektive,upućivao i pobuđivao.Neumor-

no je radio na podmlađivanju i organizovanju novih partijskih ćelija, angažovao nove kadrove, bio efikasan i pouzdan oslonac Partije. Vodio je razgovore i sa mnogim uglednim i patriotski orijentisanim ljudima,

domaćinima, starim ratnicima j

predratnim vojnim licima o neminovnosti i dostoJanstvunarodnooslobodilačkeborbe, o odlučnoj borbi protiv fašističke okupacije i domaćih izroda. Radnici i seljaci vidjeli su u Blažu pravog, iskrenog, smjelog, otvorenog borca, rukovodioca i sagovornika — među prvim po hrabrosti i toplini, čovjeka koji svojom riječiu pridobija i osvaja narodne mase. Na najrazličitije načine okupljao je široke seoskemase, radnike i revoluciomarnuinteligenciju, podsticao na oružanu i časnu borbu za slobodu, za socijalno i nacionalno oslobođenje. On je bio jednako blizak i Crnogorcima, i Muslimanima i Al59

bancima — i svim drugima u Crnoj Gori koji su razlikovali izdaju od patriotizma i slobodoljubi-

VOStI.

Koliko je Blažo imao smisla za praktično rJješavanje aktuelnih tekućih pitanja, pokazuje i jedan njegov dijalog sa Budom Tomovićem, vođen

nepun mjesec poslije trinaestojulskog ustanka, na

Radovču,u Piperima. — Iz Podgorice je u ustanku učestvovalajedna četa kao posebna jedinica — pričao je Blažo. — Pored njih iz Podgorice je izašlo više drugova koji se nalaze u selima oko grada. Većina od njih nemanikoga na selu. Da se ne bi rasipali i išli od sela do sela, najbolje bi bilo da od tih drugova što prije formiramo četu, ili možda bataljon, koji bi živio organizovanoi kao regularna partizanska jedinica. To bi nam omogućilo da imamo jednu Po-

kretnu i dobro organizovanujedinicu, koja bi mogla dejstvovati gdje bude najpotrebnije. A, i pitanje ishrane drugova u takvoj jedinici najbolje će-

mo riješiti. , Dok je Blažo govorio sjedio je na jednom panju. Najedanputje ustao i kao da je riješio neki važan problem,ponovo se obratio Buđu: —Šta misliš o ovomeBudo, odgovarali ovakva zamisao u ovoj situaciji? Budo je, kao i uvijek, sa interesovanjem pra-

tio što Blažo govori. Pogledao ga je i, kako je to Budu bilo svojstveno,još malo porazmislio i rekao: — Mislim da si u pravu, Blažo. Ideja ti je dobra. Od jednog broja drugova iz grada, a to su većinom članovi Partije i SKOJ-a, svakako treba for-

mirati pokremujedinicu. —A,

za komandira ili komandanta, zavisno od

toga kakvu ćemo jedinicu formirati, koga da odredimo?—upita Blažo. —Nekoga od starih komunista,odgovoriBudo. — U pravu si: rukovodilac treba da bude neko

od starih i provjerenih komunista i to iz redova radnika. Mislim da taj zadatak treba povijeriti Periši Vujoševiću ili Ivanu Uskokoviću. Uz iednog od njih dvojice za zamienika treba odrediti iedno

stručno voino lice koje se istaklo u ustanku i koje je bilo aktivni ili rezervnioficir. Ova divna ideja, koliko se sjećam, nije realizovana u ono vrijeme.

60

Negdje ubrzo poslije toga Blažo Jovanović poslaje prvi komandant Zetskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda. Za sve vrijeme vojnih operacija

odreda, Blažo

Jovanović,

tada naročito

po-

znat po predratnom ilegalnom nadimku Zetin, raz-

vija borbeno raspoloženje boraca, inicira akcije, pokrete četa i bataljona, piše instrukcije i nared-

be, obilazi i jača jedinice.

|

Tada je od posebnogznačaja bilo povezivanje

novoformiranih

partizanskih

četa i bataljona sa

narodnim masama na teritoriji Zetskog odreda. U tom smislu Blažo obilazi sela, partijske organizacije, piše brojna pisma uglednim ljudima i pojedinim intelektualcima — da ih što tješnje poveže sa narodnom borbom, da se opredijele i aktiviraju za narodnooslobodilački pokret, da nastave svijetle tradicije borbenih predaka — o čemu postoje bro_j-

na pisma i dnugadokumentaiz tog perioda koja je on pisao i koja su veomainteresantnaza upoznavanjei proučavanjenjegoveličnosti kao komuniste, borca i revolucionara.

Blažo je bio učesnik Pokrajinskog savjetovanja Partije održanog 8. avgusta na kome je data

ocjenarazvoja i rezultata ustankai

utvrđeneper-

spektivepomnog razgaranmja borbi širom Crne Gore. Poslije tih događaja, Blažo učestvuje u reorganizaciji i sređivanju partizanskih jedinica i formi-

ranju Glavnog štaba za Crnu Goru, Boku i Sandžak,te stvaranju novih bataljona i odreda.

Bio je prvi politički komesarGlavnogštaba

NOP odredaza Cmu Goru.

Bitka na Jelinom Dubu

U toku i poslije opštenarodnog trinaestojulskog ustankacrnogorskog naroda i ogromnih političkih i vojnih pobjeda ustanika, na čelu sa Komunistič-

kom partijom, fašistička Italija dovukla je velika

vojnapojačanjaiz Albanije i pridružila ih postoje-

ćim jtalijanskim garnmizonima u Crnoj Gori, što je dovelodo slabljenja intenziteta i masovnosti oružaneborbe.

Otuda,u periodu od kraja jula do sredineoktobrau Crnoj Gori, sem borbi manjeg obima, nije bilo većihakcija. »Sve ove akcije — piše dr Đuro 61

Vujović — predstavljalesu uvod u oružamuakciju od 18. oktobra na Jelinom Dubu, jednu od najve-

ćih u Crnoj Gori koje su protiv okupatora izvršene u prvoj godini narodnooslobodilačkograta, a daleko najveću od svih koje su do tog trenutka izvršene bilo gdje u Crnoj Gori poslije julskog ustanka.

Kao takva onaje imala vrlo veliki vojnički i mo-

ralno-politički znmačaj,koji je znatno prevazilazio okvire podgoričkog okruga i Zetskog odreda, čije su je jedinice izvele.

Na ideju o ovoj akciji došaoje Štab narodno-

oslobodilačkih gerilskih (partizanskih) odreda za

Cmu Gornu,Boku i Sandžakkkrajem septembra 1941.

godine. Za ostvarivanje akcije angažovanje kombinovani bataljon, sačinjen od probranog ljudstva

iz sastavabjelopavlićkogbataljona 'Bijeli Pavle bataljona 'Jole Piletić' i bataljona 'Marko Miljanov u ukupnoj jačini od oko 300 boraca. Akcijom je

rukovodio Blažo Jovanović, član Štaba narodnooslo-

bodilačkih gerilskih (partizanskih) odreda za Crmnu Goru, Boku i Sandžak i komandat Zetskog odreda. U toku noći između 17. i 18. oktobra jedinice su stigle na predviđeno mjesto i postavile zasjedu pored cesteu dužini od oko dva kilometra. .. Jedinice su bile dobro naoružane.Raspolagale su, pored ostalog, sa 27 puškomitraljeza i sa dosta ručnih bombi. Očekivanakolona naišla je u 6,45časova.Bila je sastavljenaod 43 kamiona (sa tovarom ratnog materijala i hrane), jednog motocikla i jednog putničkog automobila. Na kamionima su se nalazili vojnici koji su služili za osiguranje. Kad je kolona čitavom svojom dužinom ušla u zasjedu, na nju je

otvorenavatra — bombama,iz puškomitraljezai

pušaka. Italijani nijesu bili u stanju da pruže OZ-

biljniji otpor. Samomali broj uspio je da pobjegne niz kanjon Male rijeke, svi ostali su postali žrtve napada. Neprijatelj je imao oko 150 mrtvih i ranjenih i 64 zarobljena vojnika i oficira. Pantizani su imali jednog mrtvog i dva ranjena borca, od

kojih jednogteško ranjenog,koji je poslije neko-

liko mjeseci umro od posljedica rana... Nije slučajno što je mjesec dana poslije ove akcije mogao biti formiran i Crnogonski NOP od-

red za operacijeu Sandžaku,čiji je pipersko-kuč...

62

ko-bratonoški bataljon dobio ime '18. oktobar', u znak spomena na dan pobjede nad neprijateljima na Jelinom Dulbu.« O značaju ove bitke za dalji uspješan razvoj NOP u Crnoj Gori, Batrić Jovanović piše: »Poslije 18.oktobra nastaje nov polet NOP-a u Crnoj Gori. Gerilski (partizanski) bataljoni i čete naglo se povećavaju. U narodu nestaje straha. Ovaj dan, 18. oktobar, postao je preloman u ovom periodu NOB-e u Cmoj Gori.

Poslije 18. oktobra, u većini opština i sela Crne Gore prestali su da rade predsjednici opština i kmetovi, koje je imenovala okupatorska vlast. Jedni su sami prekinuli vezu s okupatorom, a drugima su partizani zabranili održavanje bilo kakvog komntakta s njim. Potpuno oslobođeno područje obuhvatalo je tih dana nešto preko polovine cjelokupne teritorije današnje Crne Gore.« U ovom velikom porazu italijanske vojne kolone na Jelinom Dubu posebnu pažnju zaslužuje i tretman 64 zarobljena italijanska vojnika i oficira. »Četrdesetčetiri zarobljena vojnika odmah pustismo na slobodu i vratismo u Podgoricu — piše Peko Dapčević — dok 20 oficira, podoficira, kara-

binjera i šofera zadržasmo u zarobljeništvu, u rejonu sela Radovče. To je učinjeno radi zamjeneza naše dnrmugove koji su se nalazili u okupatorskim zatvorima i logorima na teritoriji Crne Gore i susjedne Albanije. Da bismo ove dnugovekoji su, ra-

deći za narodnooslobodilačkipokret, pali neprijateljima u ruke, što prije spasli iz kandži okupatora, Jer je mnogima od njih prijetila i smntnaopasnost, došli smo na ideju da izvršimo razmjenu za-

robljenika.Takve razmjenei ranije smo već vršili sa Talijanima, a zarobljenike i inače nijesmo

mogli držati zbog pokretnog karaktera našeg rata i nemogućnosti da ih prehranjujemo i obezbjeđujemo.

Poštoje donio odluku da italijanskoj komandi predložirazmjenu, Glavni štab panrtizanskih odre-

da za Crnu Goru, Boku i Sandžak uputio je, po talijanskim vojnicima koji su vraćeni natrag u gar-

nizone, njihovoj komandi pismo sa za·'hfqevq·rma: d?

se obustave paljevine, pljačke i interniranje nevinog stanovništva, da se vrate internirani, inače ruJb_fu-

dućenećebiti ni ranjenih ni zarobljenih neprija63

telja',, i da se zarobljeni Talijani razmijene za vdva-

desetuhapšenihpripadnika narodnooslobodilačkog okreta.

P

U isto vrijeme su i zadržani talijanski zarob-

ljenici uputili pisma svojim komandama, u kO_]}·

ma su ih obavijestili o humanompostupku partizanai molili da ih zamijene,prema zahtjevupar-

tizanskekomande. Talijani su pristali na vođenje razgovora...« Za pregovarače sa Italijanima radi razmjene

zarobljenikaGlavni štab partizanskihodredazaCrnu Goru, Boku i Sandžak odredio je Blaža Jovanovića, Peka Dapčevića i Đura Čagorovića.

Pregovori su obavljeni zakazanogdana na jed. noj zaravni u blizini Spuža, kraj Zete, a razmjena Je izvršena3—4 dana kasnije. | Jedan od zamijenjenih interniraca za Italijane

bila je i suprugaborca i partizanskogljekara Bora Božovića, učesnika bitke na Jelinom

Dubu, dok-

torka Saša Božović sa tek u kavajskom logoru u Albaniji rođenom kćerkicom Dolores. Zapisala je kako je stigla međupartizane: »Blažo Jovanović stoji malo po strani i puši. Delikatan do krajnosti, gleda put planine. Savladavamse i prilazim i njemu. Pozdravljamo se. Gledam ih. Na glavama im kape lisičine od celog lisičjeg krzna vešto uvijene, pa mi izgledaju kao divovi iz planine. A uz to visoki, krupni,

naoružani.

Osetih se i sama sigurnom i snažnom.Blaža znam Još iz Podgorice. Uvek mi je imponovao, kao izuzetno ozbiljna i staložena ličnost. Nenametljiv, prijatan, skroman. A sad, u ovoj čudnoj kapi, sa oružjem, sa crnim brcima deluje oštro. 'Hajdemo!' — reče Blažo, priđe mi i uze dete iz naručja. Bez reči, bez ikakvog uvoda, sasvim prirodno. Ja se

zbunilai preplašenogledamu njegoveknupnemuške ruke i nežni zamotuljak. Zanemela od straha da ga ne zgnječi, pratim pogledom svaki njegov

pokret.Začudo,ta ljudina, taj snažnirevolucionar i veliki vojnik, prigrli dete meko, spretno, čak nežno. Još jednom samo reče: 'Hajdemo, baba Mari-

ja te čeka!!I pođosmouskom planinskomstazom. Baba Marija? To je njegova majka. Nisam je nikada videla. Samo sam za nju čula. Dotle me je mučila neizvesnostkuda, šta, kako? Sa mnom je la-

64

ko,ali deteje u pitanju. Dovoljnaje bila ova jed-

na jedina misao koju je Blažo izgovorio,pa da se u meni razbiju sve sumnje. Imam određen cilj.«

Petaproleterska U prvoj polovini 1942.godine partizanskejedinice u Crnoj Gori vodile su teške i krvave borbe sa daleko nadmoćnijim italijanskim i četničkimjedinicama.Uz pomoć italijanske vojske, četnici uzimaju sve više maha. Borbe su vođene na život i smrt. lako su partizani u tim borbamapokazali izvanrednuodlučnost i hrabrost, partizanskejedinice morale su se juna mjeseca 1942.godine privre-

meno povlačiti sa teritorije Crne Gore i preći u Bosnu, da tamo nastave borbu. »U tim završnim borbama za odbranu posljednjih djelova slobodne

teritorije Cme Gore — piše Milinko Đurović -

odlukom Centralnog komiteta KPJ i Vrhovnog štaba formirana je 12. juma 1942.Peta proleterska (crnogorska)brigada. Odluku je saopštio Ivan Milutinović u Smriječnu. Tom prilikom saopštio je i odluku Vrhovnog štaba o sastavuštaba Pete brigade i to: komandamtSava Kovačević,politički komesar Radomir Babić, zamjenik komandantaVelimir

Terzići zamjenikpolitičkogkomesaraMilinko Đurović. Nekoliko dana kasnije, tj. 19. jula, Vrhovni

štab je izdao naredbu o formiranju brigade i sastavu njenog štaba. Tom naredbom je za zamjeni-

ka političkog komesaraodređenBlažo Jovamović,

koji je po ranijoj odluci PK KPJ za Crnu Goru

imaoda se vrati na rad u pozadinuneprijatelja.

Odlukom CK KPJ Milinko Đurović je određen za

članaPolit-odjelabrigade. Brigadaje formirana od iskusnih i prekaljenih boracaiz Nikšićkog sreza,a njen Četvrtibataljon činili su borci iz Podgoričkogi Danilovgradskogsreza.Ni tih dana,a.mi docnijeza duževri-

jeme, nijesu se jedinice brigade mogle postrojiti da im se saopšti odluka o formiranju brigade i da

im se na svečannačin uruči brigadnazastava,jer su njeni bataljoni stalno bili na položaju i vodili

teškeborbe i štitili odstupamjeostalih naših smagaı Vrhovnogštaba.« 3Dlažo Jovanović

65

U sastavubrigade bila su 342 člana Partije -

56 radnika, 132 seljaka, 125 intelektualaca, 15 privatnih namještenika, 14 bivših oficira i podoficira.

Blažo je o tome pisao: »Kao povjerenik i član Centralnog komiteta do-

bio sam zadatakda objedinim rad Partije u partizanskimjedinicamana ovom teremu,a tu su bile Peta brigada, Hercegovački udarni

odred, Fočan-

sko-dragočavskibataljon, bolnica i zbjeg, s partijskim organizacijamau Crnoj Gori, Sandžaku i Her-

cegovini.Naime,imao sam zadatakda povežemči-

tavu partijsku aktivnost na ovim terenima i sve

to da uskladim s vojnim akcijama naših jedinica. Do toga,međutim,nije došlo,jer ova vezanije uspostavljena,a naše su jedinice bile oružjem sprije-

čeneda seu tompravcukreću. U trenutkukadaje donesenaodluka da se krene za Bosnu i kada je određenpravac proboja i nastupanja ostalih proleterskih brigada, Peta crnogorska brigada je zajedno s Hercegovačkim od-

redom dobila, pored ostalog,i jedan od izuzetno važnih i najčasnijih zadataka— da na svaki način sačuvaranjenike.To je bila i vojnički i poli-

tički velika obavezai rijetko teška dužnost. Time je trebalo dokazati našu vjernost svojim drugovima ranjenicima, a isto tako i našu humanost, koja je i bila jedan od osnovnih principa naše borbe. Titove riječi: 'Vaša je sveta dužnost da sačuvate ranjenike', bile su i odlučna zapovijest koja se morala izvršiti.

ZadatakPete brigadei ostalih jedinica bio je da se, ako to bude ikako izvodljivo, izvrši pokret u pravcuCrne Gore,Hercegovinei Sandžakakako

bismo ponovo oslobodili te teritorije, mobilisali

noveborce,oživili borbu i pokrenuli masekoje su

živjele u strahu od nečuvenog terora i najcmjeg nasilja... lako do pokreta u namjeravanompravcu nije došlo, veomaje značajno bilo i to što je Peta brigada ostala neko vrijeme na terenu Zelenpgore, u Vrbnici i oko Foče, jer se o njoj saznalo da je

tu negdje.Time su razbijenelaži četnika i okupa-

tora da su uništene sve partizanske snage. To je mnogo doprinijelo podizanju duha otpora i povra-

tilo vjeru tamo gdje je bila pokolebamakod onih pr?zpla_šen·lh_, izgubljenih,kod onih koji su olako na-

puštali svoja mjesta u stroju. Rukovodstvo je tre-

66

balo da taj zadatak izvrši ako bude povoljna situacija za to, jer je bilo prepušteno da samo, prema uslovima i prilikama i po svome nahođenju, odre-

di pravacsvogadjelovanja. Razvitak događaja je pokazao da su to bile

dobre želje i zamisli, ali da se situacija razvijala u sasvim drugom pravcu, jer su se četničke snage

spremaleda ugasei ovo žarišteborbe i borbemog

duha kod ilegalaca na okupiranoj teritoriji i kod narodauopšte. 5

67

U početkuje bilo s nama 150do 170ranjenih i bolesnih drugovai drugarica.Ubrzo se taj broj sveona njih 70 do 80, jer su se mmnogi oporavili i izliječili. Ostalo je 19na nosilima i 30 na konjima,

ostali su mogli i pješke.To je postignutozahvaljujući tome što je ranjenicima poklonjena izuzetna

briga u pogledu liječenja i što su hranjeni bolje od ostalih boraca, jer su sve zalihe hrane takve kakve su, bile njima date... Ranjenici na nosilima predstavljali su najveću nevolju, kao što se to pokazalo i u maršu za Bosnu. Borci su radije išli u stalnu borbu nego da nose ranjenike. Nošenje ne-

pokretnih ranjenika onesposobljavaloje ljude za

borbu, jer su im nosila stvarala rane na ramenima.

Stogaje bila izdata zapovijestda i svi nukovodioci nose ranjenike kako bi to poslužilo za primjer

i uvjerilo borceda je to u tim uslovimasvakodnev-

ne borbe najveća obavezai najpreči zadatak. Izuzetak je bio samo komandant brigade Sava Kovačević, kako bi mogao da komanduje i uspješno izvršava borbene zadatke,jer je neprijatelj stalno pritiskivao i napadao sa svih strana.

Takav stav i obavezu diktirala je svima nama tadašnja nevolja, ali se jedino tako uspjelo i u spasavanju ranjemnikai u rastjerivanju mneprijate-

lja. Jer svi su nesebičnoi požrtvovanostizali i da se bore i da sačuvaju ranjenike. Ostale brigade -

Prva, Druga, Treća i Četvrta, bile su vrlo pokretne,

jer su bile oslobođeneod ranjenika, zbjega i svih drugih smetnji, pa su tako rasterećenepošle u pohod i lakše prodrle preko Miljevine u Bosnu. Dok su one na tom putu postigle velike uspjehe u svakom pogledu, Peta crnogorska i Hercegovački odred ostali su na Zelengori u izuzetno teškim uslovima da s ostalim dijelovima jedinica organizuju svoj partizanski život kako se najbolje znalo i mo-

glo. Glavnije problembio čuvati i još više razviti

borbeno raspoloženje,a zatim učiniti perspektivu borbe i pobjede jasnom, razumljivom i stvamom, što je nekim borcima ipak nedostajalo. Isto je tako trebalo razjasniti, da će borba duže potrajati

kako borci ne bi živjeli u iluzijama,jer bi to imalo štetnih posljedica. O tome su se vodile izvjesne rasprave,a naročito u vezi s poznatim govoromStaljinovim. Zbog svegatoga valjalo je pojačatipolitički i partijski rad i u tome se uspjelo mnogo vi-

68

še nego što je bilo do tada. Isto tako je trebalo

razviti ı kulturni život. U svim jedinicama organi-

zovane su usmemnenovine, a izlazile su i brigadne novine »Partizanska riječe, u kojima se pisalo u

prvom redu o pitanjima aktuelnim za svestrano jačanje jedinstva i spremnosti za borbu. Umnožavane su i vijesti »Slobodne Jugoslavije«. Sve te i

drugeforme ideinog i političkog rada doprinijele

su učvršćenju jedinica i spremmostibrigade i odreda, što se pokazalo prilikom marša za Bosnu. Povjerenje u Partiju bilo je vrlo veliko i nepokolebliivo. To se vidi i po tome što je bilo samo nekoliko slučajeva povratka u COmuGoru okarakterisanih kao dezerterstvo,iako se ni ti ljudi nijesu predali ili stavili u službu neprijatelju. Zbog nekih sumnji u ishod naše borbe, zbog kolebljivog držanja ili zbog slabosti u pogledu hrane, iz Partije su

bili isključeni svega četiri druga. Oni su se kasnije izvanredno držali i u najtežim situacijama i time su opravdali naše povierenje bez obzira na kazne. Shvatili su naš opšti položaj i trenutne teškoće, pa su se u izvršavanju svih zadataka i u borba-

ma osobito isticali. Naše držanje prema njima bilo je strogo, ali to ih ie samo podstaklo, uspravilo i povratilo im pouzdanie i perspektivu.

U zbjegu (koloniji) bilo je preko dvjestaduša,

i to su bili dosta raznorodni ljudi. Bilo je tu neslaganja, dugih rasprava i netrpeljivosti u pogledu

ishrane.Oni koji su imali nešto stoke,pa prema

tomei mlijekai mesa,teškosu moglishvatitida

u ovakvoj situaciji treba da pomažu drugove koji nijesu ništa imali. Trebalo je mnogo napora i muka da se ubijede ili primoraju da uđu u kolek-

tiv pod nejednakimuslovima. Jer su jedni nešto imali, a drugi ništa. Na kraju, ipak ih je 180ušlo

u kolektiv, što je bio veliki uspjeh za one prilike.

Kasnije su se neki od njih na svoju ruku vratili kućama,jer nijesu mogli izdržati ovako gorke us-

love života. Tako ih je na kraju ostalo svega70 i

oni su usvojili vojnu disciplinu i radili su ono što

im je rukovodstvo naredilo. Svi su dijelili sve što

su imali. Odnosi nijesu bili onako loši. Iako s naporima,spornapitanja bila su riješena.A to je dobro djelovalou prvomredu na borcekoji su pripadali porodicamau zbjegu a i na ostale.Olakšanje poslije ovako složenogstanja unijelo je osvježe69

nje i povjerenje u snagu brigade i u izvršavanje

zadataka. Uvijek su, pored fronta, najteži i najbolmiji problembili hrana i ranjenici. Sve što je bilo hrane išlo je za ranjenike, a borci su kuvali za seberazno korijenje i travu, mlado klasje od ječma i raži koje je bilo tek omliječilo, te nešto malo mesaod ovaca što su poslale Četvrta i Drmuga brigada od plijena zadobijenog: u prvim borbamaprilikom probijanja za Bosnu. U pogledu raspodjelei tih, tako jadnih količina hrane neki su drugovi pokazaliodređene slabosti, ali im je štab brigade pomogao da preodolete trenutneslabostipozivajući ih k sebi. Iako su to bili poznati,odani i borbeni drugovi, kada su vidjeli da i u štabu nema ništa bolje, u stvari je bilo i gore, oni su postajali čvršći i bolji. Dok smo izviđali okolinu i pripremali se za operativno dejstvo, stanje u brigadi

se sređivalo,

ali ni četničkesnagenijesu mirovale.One su plani-

rale i žumo spremaleopkoljavanjei uništenjesvih

naših jedinica.I madanijesmo imali pouzdanihpodataka o četničkim pokretima,jer nijesmo uspjeli da se povežemos našim organizacijamai s ilegalcima na meoslobođenojteritoriji, ipak smo pretpostavljali, i više slutili, da neprijatelj ne miruje. I to se pokazalokao tačmo,a to je bio još jedan dokaz o značajustalnebudnosti.Zato je štab brigadeodlučio da se uspostaviveza s partizanskimjedinica-

ma u istočnoj Bosni, što je bilo vrlo moguće, a i

korisno. U tu svrhu i radi obavještenjaštabaŠeste proleterskeistočnobosanskebrigade o našim namjerama, kao oficir za vezu je u istočnu Bosnu po-

slat Branko Drašković. Štab brigade i ostale jedinice pripremale su se da izvrše pokret u tom prav-

ou i to bi nam pošlo za rukom s vrlo malo napora i Žrtavada nas nijesu napadompreduhitrile broj-

ne četničke snage.

Uoči izvršenjaove odluke do nas je došaokomandantIgmanskogpartizanskogodredaRade Hamović sa svojim borcima i, kada je čuo naše pla-

nove, izvijestio nas je o tome da je stanje na te-

renu njihovog odreda, na Igman-planini, povoljno. Napad četnika je došao iznenada. U tom tre-

nutku štab Pete brigadeje izmijenio svoju odluku i krenuo za Igman istim pravcem kojim su pošle i ostale proleterskebrigade. U toku priprema za 70

pokret i u samu zoru napale su nas četničke snage

sa svih strana i vrlo organizovano.Sva srećašto su jedinicebile obaviješteneda se mijenja pravac kretanja, pa nije bilo neodlučnosti ni pamnike. Teške i neprestaneborbe od zore do mraka vođenesu na tom čuvenom maršu koji je trajao punih jedanaest dana. Osobito je bila teška borba na Treskavici, gdje su se, izvlačeći se iz četničkog opkoljavanja,

naše jedinice

međusobno

sudarale,

ali su se ubrzo prepoznale i nije bilo velikih žrta:·

va. Prvu borbu s Nijemcima brigada je imala na Igmanu. U podnožju Bitovnje, u Zabrđu, naše su

jedinicebile napadnuteod njemačkih i ustaških

snaga.Tu se zbila strašna borba, ali smo uspjeli da razbijemo neprijatelja i da prođemo. Opet je najtežebilo ranjenicima, a i zbjegu. Ranjenici su neprevijeniostali preko dana, a često i noću, stalno na konjima i na nosilima. To je bila izdržljivost i junaštvo kakvo se ne pamti, sve su borci podnijeli, i borbe i glad, a ranjenici crvljive rane, glad i najcrnje tegobe. S obzinomna takvu situaciju, vjerovatnojedmu od najtežih za Petu brigađu u čitavoj narodnooslobodilačkoj borbi, gubici na ovom velikom maršu ipak nijesu bili veliki. Proboj je poslije svih borbi, napada i okršaja uspio. Ranjemici i zbjeg su spa-

seni. Sačuvani su i Peta brigada i Hercegovačkiod-

red. Zadatak je bio izvršen.

Jedinice Pete brigade i Hercegovačkogodreda stigle su na slobodnu teritoriju i odmah se Dpovezale sa Četvrtom crnogorskom mproleterskom briga-

dom.To se pretvorilou veliko veselje,kakvo seje-

dino i može zamisliti poslije takvog pokreta. Svi su izgledali kao nanovo rođeni, sreći nije bilo kraja. Stisak nuku i grljenje boraca bili su jači i top-

liji negoikada.. .«

U Albaniji S jeseni ratne 1942.godine drug Tito je, na traženje albanskih komunista, delegirao Blaža Jovanovićada, u ime CK KPJ, pomogneu pripremanju osnivačkekonferencije KP Albanije. Bio je to izraz intemaciomnalističkihmnastojanjajugoslovenskih komunista da doprinesu jačanju partijske orsanizacije i širenju NOB-a susjedne Albanije, gdje 71

su dotad, kao predstavnici naše Partije, na toj li-

niji djelovali istaknuti komunisti sa Kosova Miladin Popović i DušanMugoša Duć. Premasvjedočenju Blaža Jovamovića,bio je to

jedanod najsloženijihi fizički najtežihzadatakau

čitavom njegovom revolucionarnom radu. Put od Bosne do južne Albanije, kroz neoslobođeme teritorije, naselja i gradove,bespućima i putevima,ugroženim kvislinškim i okupatorskim zasjedamai vojnim formacijama, trajao je gotovo puna tri mjeseca.

»Negdje polovinom septembra 1942. godine, na poziv druga Tita, došao sam iz Prozora u Gla-

moč«—pisao je Blažo:— »DrugTito mi je saop-

štio da sam određenza delegataCK KPJ na Prvu osnivačkukonferenciju KP Albanije. Rekao mi je tada da je privremeno rukovodstvo KP Albanije tražilo, preko našeg CK, odobrenje od Djede (Kominterne) da održi osnivačku komferencijuza izbor Centralnogkomiteta. Taj njihov zahtjev upućen je sa preporukomDjedi i očekuje se povoljan odgovor. Drug Tito me je upoznao sa tadašnjim stanjemu KP Albanije i prilikama uopšte,o čemu je saznao od druga Dušana Mugoše koji se otuda probio s teškommukom, prije jedno mjesecdana. Drug Tito mi je stavio u zadatak da i ja i svi jugoslovenski komumisti,koji su u Albaniji, pomopgnemo albanskim drugovimau organizacionom učvršćenju partije i vođenju onmužane borbe. Posebnoje maglasioda su albanski drugovi mladi i da se toplo i drugarski ophodimo prema njima. Naročito je važno, reče mi, da oni samostalno od-

lučuju i rukovode narodnooslobodilačkimpokretom. Savjetovaome je i kako da se probijam kroz okupirane krajeve: da izbjegavamo svaki sukob sa neprijateljem (pošlo nas je 16 za Crnu Gomu), da skinemo partizanskeoznake i ne noćivamo u privatnimkućama.

Trebaloje, poredtoga,kako mi je naložiodrug

Tito, da saopštimodređenezadatke Pokrajinskom komitetuu Crnoj Gori. Svakako je trebalo da dođem u vezu sa partijskim rukovodstvomu Makedoniji i na Kosovu i Metohiji da bih ih upoznao

sa iskustvomi stanjemna oslobođenojteritoriji i

pružio im potrebnupomoć. 72

Sjećamse dobro da mi je drug Tito tada sa-

opštio i to da Peta crnogorska brigada, u kojoj sam ja bio zamjenik komesara, treba da se zove udarna a ne proleterska. Njeni borci ubuduće, reče mi, ne treba da nose znake proletenske nego udarne brigade jer to zahtjeva Djeda. Ja sam na to odgovorio da nije teško promijeniti naziv brigade, iako to borcima neće biti pravo, ali će teže ići sa skidanjem proleterskih znakova. To će, rekao sam,

izazvatirevolt boraca.Drug Tito se onda nasmijao

i rekao:

— Neka borci nose proleterske znake, ali na-

ziv brigade da se promijeni. .. Vratio sam se u svoju brigadu da se pripremim za putovamje.Ubrzo, krajem septembra, dobio sam pismo CK i druga Tita upućeno privremenom CK KP Albanije i pismo za mene u kojem je stajalo (po sjećanju) ovo:

'Drugu Blažu Jovanoviću — lično. Po ovlašće-

nju Djedei odlukomCK KPJ određensi za delegata na Osnivačku skupštinu KP . Albanije. Tvoji

su zadaci sljedeći: 1) da nastojiš da se u CK KP Albanije izaberu provjereni i najuzdigmutiji drugovi. 2) Da prenesešnašedosadašnjeiskustvo iz NOB. Ti ćeš se sigurno probiti.

Želim ti puno uspjeha

—Tito. Krenuo sam,uskoro, na put iz Pidriša, gdje je bilo sjedište Pete crnogonmskeudarne brigade. Sa mnom su bili drugovi Dušan Mugoša Duć, Mi-

linko Đurović i drugi. Uzbudljiv je bio naš rastanak sa Savom i ostalim iz štababrigade.Nijesmo se mnogonadali da ćemo se ponovo vidjeti. Pred

namaje bio težakput i zadatakkoji smomorali, kako znamo i umijemo, izvršiti. Prenoćili smo u Prozoru, gdje je bio štab 10.

hercegovačke udarne brigadđe i sjutradan,3. oktobra 1942.godine, krenuli sa slobodne teritorije u

krajevegdje je još vladao strah i teror, gdje su

nas čekale nebrojene i nepoznate opasnosti...

U Labinotu ismose našli sa Miladinom Popovi-

ćem,Enverom Hodžom i dnugovimaiz rukovodstva albanskepartije. Svi mi koji smo došli iz Jugosla-

vije,bili smo zaistasrećni što smo uspjeli da se do cilja probijemo,što smo se našli sa drugomMiladinom,koga sam odavnoiz partijskog rada pozna73

vao,i Štosmo se, najzad,susreli sa rukovodstvom albanskepartije. Albanski drugovi od svega su se srca radova-

li našemdolasku.Uručili smo im pismodrugaTita

i održali sastanakna kojem smo diskutovali na osnovu njegove sadržine, koje mjere treba preduzeti

za dalje sređivanjei jačanje Komumističkepartije

Albanije. Prije te diskusije, albanski drugovi su iznijeli kakvo je stanje u KP Albanije i u čitavoj zemliji. PrivremenorukovodstvoKP Albanije, uz pomoć

Miladina Popovića,prilično je uspjelo da učvrsti

organizaciju Partije. Prije toga postojalo je u Al baniji više marksističkih grupa i stmujanjakao što

su bile: skadanskagrupa, korčanskagrupa, mladi

džaristi, ekonomisti, anarhisti, nihilisti i drugi. Zadatak dana bio je — održavanje iPrve zemaljske konferencije KP Albanije. Bez obzira na teror i progone, trebalo je po svim ćelijama, sreskim i

okružnim komitetima izabrati delegate za

ovu istorijsku konferenciju. Svi članovi partije morali su znati njen značaj i zadatke i upoznati mogućnosti življe oružane borbe. Jugoslovenski komunisti nijesu žalili truda ni snage u tome teškom poslu. Dušan Mugoša je obišao, na primjer, skoro sve partijske organizacije, razbacanepo čitavoj Albaniji, dok je meprijatelj budno motrio sve prijelaze iz mjestau mjesto. Užurbano 'e radilo u sjedištu privremenogrukovodstva KP Albanije, u sinomašnomzabačenom

selu. Sastavljalisu se referati: političko-organizacioni, o stvaranju marodnevlasti, o stvaranju ma-

rodnooslobodilačke vojske i partizanskihodreda,o radu međuomladinom i ženamaitd. Trebalo e pri-

premiti rezolucijuo daljim zadacimaborbe i pro-

glas koji bi ubedljivo pozvao narod u narodnooslo-

bodilačkipokret.Stiglo je vrijemeda se izdajelist o prilikama u Albaniji, nasilju fašista i ciljevima

borbe albanskih patriota pod vođstvom Komunmističkepartije.

Jedinstvo albanskepartije — bila je osnovna

misao u svemu, bez koje bi se teško mogla voditi

uspješnaborba protiv stranih i domaćih fašista. Pristalicama raznih grupa i grupica trebalo je op-

šimo objašnjavatizaštoje to jedinstvoneophodno 74

i da su dužni prvo urediti svoju kuću ako misle da oko nje narodokupljaju. Bez provala i iznenađenjaprošli su sastanci komunista u svim mpartijskimorganizacijama. Po-

kazali su se jednodušni i puni vjere u pobjedu i

prenijeli to raspoloženje na konferenciju za koju su birali delegate.Iz svih krajeva Albanije skupljali su se oni uprkos prijetnjama i progonima. Na Prvoj zemaljskoj konferenciji KP Albanije vladala je

atmosfera 'koja je bila, u isto vrijeme, svečana, ra-

dosnai radna,jer je mnogotrebaloučiniti. Na kra-

ju, donijeti su zajednički, jednodušni zaključci o

daljemradu i akcijama i izabran je Centralniiko-

mitfet. Uručio sam pozdrave našeg Centralnog komiteta i druga Tita Centralnom komitetu KP Albanije.

Preko naše Partije uručio sam i pozdrav Kominteme. Nije bilo albanskog govornika koji nije odao

priznanje KPJ

za pomoć u organizacionom učvršće-

nju KP Albanije i ornganizacijii pravilnom nukovo-

đenjunarodnooslobodilačke borbe koja se rasplam-

savalla. Svi su aplaudirali kada sam pomenuo Titovo ime d 'stojeći .klicali su njemu i KPJ. Istim su ža-

rom, naravno, klicali SovjetskomSavezu,Staljinu

i Kominterni. Nas jugoslovenske komuniste koji smo bili kod njih, smatrali su za najbliže i najmili-

je drugove.S njima smo dijelili dobro i zlo i podnosili sve teškoće.Uvjerili su se da smo im prenosili sva iskustva i znanje, bez rezerve. Bili smo prema njima drugovi i komunisti. Činili smo sve da

se što prije osamostale za nukovođenjepartijom i

borbom svog maroda. Bilo je to pravo vršenje in-

temnaciomalističke dužnosti pod mevjerovatno teš-

kim uslovima.To su i te kako vidjeli i osjetili drugoviu Albaniji. . . Za čitavo vrijeme dok smo bili u Albaniji vla-

dala je drugarskaatmosfera,radno i borbenoraspoloženje i počelo se sa izvođenjem pojedinih ak-

cija. Formirale su se omužanejedinice tako da jc već tada formirana Prva udarna brigada Albanije, a postojalisu i izvjesni odredi. U ob_la·sići Labinota postojao je partizanski odred koji je čuvao Cen-

tralni komitetKP Albanije i bdio nad prvompartijskomkonferencijom.

75

Prije nego što smo se ja i drug Vojo Todoro-

vić vratili u Jugoslaviju, cšošaoje drug Svetozar

VukmanovićTempo koji je bio u Makedoniji i

preko Albanije išao za Kosovo i Metohiju. Njego-

vom dolasku podjednako smo se radovali i mi i

drugovi iz Albanije, jer su nam u to vrijeme bile zajedničkei radosti, kao što su nam bile zajednič-

ke teškoćei napori na istom poslu — organizovanju narodnooslobodilačke borbe u Albaniji i učvršćivanjunjene Komunističkepartije. Svi smoosjećali onoštomoguosjećatikomunistijedni zadruge. Moj zadatakje bio završen.Poslije održavanja Prve konferencijeKP Albanije određenisu i zadaci i perspektivekonačnepobjede u narodnooslobo-

dilačkojborbi. Ponio sam sobom izvještaj koji su CK Albanijei drug Miladin Popovićnapisalinašem Centralnomkomitetui drugu Titu i pošao, ıstim pravcem,premaCmoj Gori. Rastanaksa drugovi-

{na u Albaniji bio je duboko iskren i veoma dir-

jiv...

Pred samu Petu ofanzivu došao sam u jedno selou blizini ĐurđevićaTare, u Vrhovni štab, i podnio izvještaj o putu drugu Titu. Mislim da nemam potrebeda kažem koliko sam bio srećan što se VIdim s drugom Titom i sa dnugovimaMarkom i Milutinom i ostalima koji su bili kod Vrhovnog štaba. Tada mi je rečeno da sam svoj zadatak uspješno izvTŠIO.. .«

Osmomjesečniboravak Blaža Jovanovića u Al baniji sekretarKP Albanije Enver Hodža na drugom

plenumuCK Albanijeu Beratu ocijenio je slijedećim riječima:

»Kako se spremala Komferencija to je duga istorija... Ali onaj koji je najviše učinio da se održi Konferencija, bio je drug Blažo, on je dao perspektivu. On je mnmajviše pomagao u pripremanju

Konferencijei referata.Blažo je bio za nas kao da je sišao bog s neba, jer je on dolazio s direktiva-

ma Kominterne i Titovim pismom.

Direktive Kominterne i Titovi savjeti i njego-

ve primjedbe bili su za nas svetionici koji su trebali da nam osvijetle situaciju koja se stvarala do tada, otvorili su nam nove sektore aktivnosti u bu-

dućnost...Ne možese nikadazaboravitiveliki polet i odlučnostkoju su pokazaličlanoviPartije po-

76

slije ovih dragocjenih direktiva i poslije Prve partijske konferencije.« Politički sekretar Partije U aprilu 1942.godine, poslije otvorenogi VeoOma kritički intoniranog pisma CK KPJ upućenog Pokrajinskom komitetu, gdje su naročito oštro Osuđena »lijeva skretanja« — smanjeno je dotadašnje

pokrajinskorukovodstvoCrne Gore i formirannovi Pokrajinski komitet sa političkim sekretarom

Radojem Dakićem Brkom na čelu. U novom Komi-

tetu Blažo je bio jedini od članovaranijeg ruko-

vodstva.On je, ujedno, bio i zamjenik političkog komesaraGlavnog štaba NOP odreda za Crnu Goru i Boku. Dva mjesecaprije toga,on je bio jedan od najaktivnijih saradnika Ivana Milutinovića u sa-

zivanju,radu i formulisanju zaključakaSkupštine

crnogorskih i bokeljskih rodoljuba, održane 8. februara u Manastinu Ostrogu, uz prisustvo 65 predstavnika naroda Cme Gore i Boke, koja je imala istorijski značaj za razvoj NOP-a. U proljeće 1943.godine izvršena je nova reorganizacijapokrajinskog partijskog rukovodstva,ka-

da je Blažo imenovamzapolitičkog sekretara PK

KPJ za Crnu Goru i Boku.

Dužnostpolitičkog sekretaraPokrajinskogko-

miteta Blažo je primio uoči Pete neprijateljske

ofanzive,kadasu uslovi za politički rad u širokim narodnimmasamabili još uvijek teški. Okupatori sa domaćimizdajnicimadržali su pod svojomkontrolom skoro cijelu teritoriju Crne Gore i Boke. Ali, takvo stanje nije trajalo dugo. Promjenom si-

tuacijena Istočnom frontu, slabljenjemfašističke Njemačke,kapitulacijom Italije i dolaskomjedinica Drugog udarnog korpusa na teritoriju

Crne

Gore i stvaranja većih slobodnih teritorija situa-

cija se iz osnova promijenila. Zbog terora, progo-

na, pljačke, strijeljanja i raznovrsnih zvjerstavakoje su vršili čebniciu drugoj polovini 1942.i prvom polovinom 1943.godine, kao i zbog otvorene izdaje ı saradnje četnika i federalista sa italijanskim i

njemačkim fašističkim okupatorima izgubilh su svakiuticaj u narodu, vojnički i politički. Takvanovomastala situacija stvorila je povoljne objektivneuslove za rad Komunističkepartije 77

u masama.Pokrajinski komitet uspio je da obnovi

i proširi postojeće i formira nove partijske i skojevske organizacije na oslobođenoj teritoriji, a na poluoslobođenim i neoslobođenim teritorijama pojača poli:ički rad. Komunistička partija uspješno razvija borbeni duh u nanodu. Politički rad stalno je proširivan, kao i veze sa širokim narodnim masama. Jačanjem uticaja Komunističke partije u na-

rodu razvija se i perspektiva pobjede narodnooslobodilačke·borbe. Narodne mase se sve više uvjeravaju da im je mjesto u nanodnooslobodilačkompokretu i svesrdnoga pomažu.

Cjelokupna partjska organizacija Cme Gore i Boke razvija intenzivanpolitički rad na mobilizaciji novih boraca.Tada su popunjenenovim borcima IV i V proleterskebrigade, a formirano je

još sedamnovih brigada.

|

U vrijeme neprekidnih oružanih bonbi partizan-

skih brigadasa jedinicamafašističkih okupatora i domaćih izdajnika, Pokrajinski komitet poklanja

posebno veliku brigu stvaranju i razvijanju narodne vlasti, koja je odigrala značajnu ulogu u pomoći frontu i pozadini, posebno u pribavljanju hrane za vojne jedinice i narod. U svim novooslobođenim

krajevimaveć 1943.godine formirani su narodni

odbori kao organi narodne vlasti. I na nekim neoslobođenimteritorijama osnovani su ilegalni narodnooslobodilačkiodbori. Stvaranjem šire slobodne teritorije stvoreni su

i uslovi da se u Kolašinu, 15. i 16. novembra 1943.

godine, održi Prvo zasjedanje ZAVNO Crne Gore i Boke, kome su prisustvovali delegati sa oslobođene

i neoslobođene teritorije. Ovo zasijedanjeimalo je veliki politički značaj. Zajedno sa Ivanom Miluti-

'novićem, Blažo Jovanović dao je veliki doprinos uspješnom organizovanjui završetku rada ovog ta-

ko značajnogdogađajaposlije kojeg je još više

razvijen rad narodnih odbora. To je omogućilo ve-

će aktiviranjei mobilizaciju narodnih masa, raz-

vijanje jedinstva između fronta i pozadine, prikup-

ljanju hraneza partizanskejedinice i narod, i da-

lje jačanje i razvijanje bratstva i jedinstva među narodnim masama. Jednodušno i borbeno raspoloženje Skupštine u Kolašinu i izbor ZAVNO Cme Gore i Boke, a u

isto vrijeme i izbor delegataza predstojeću Skup78

štinu AVNO Jugoslavije pokazalo je spremnost na-

roda Crne Gore i Boke da istraju u borbi do kraja za uspostavljanjenove narodne vlasti na tekovinama NOB-a i narodnerevolucije. Drugom polovinom 1943.godine i SKOJ je uspješno reorganizovam.Skojevske organizacije obo-

gaćenesu novim i odanimmladimkadrovimai no-

vim sadržajimaborbe i rada. Uticaj SKOJ-a na omladinskemase bio je velik što je omogućiloformiranje široke i masovne antifašističke omladinske organizacijeUSAO CmneGore ı Boke. Kroz punu

angažovanost Pokrajinskog komitetaKPJ i Pokra-

jinskog komiteta SKOJ-a i neposrednoBlaža Jovanovića, 25. i 26. novembra 1943. godine, takođe u

Kolašinu, održan je Prvi kongres USAO Crne Gore i Boke. Partija je poklanjala pažnju i radu sa ženama. U toku 1943.godine AFŽ u CmnojGori bio je vrlo aktivan kao organizacija, što je omogućilo da se u Kolašinu, 4. i 5. decembra 1943.godine, održi Prvi

kongresAFŽ Cmnee Gore i Boke, uz učešće400 de-

fegata.»NapozivnašePartijeu svetioružaniboj, vi ste se ženemeđuprvima odazvale«— rekaoje

Blažo u pozdravnoj riječi. — »Smijelo ste stupile

u prveborbeneredovesa vašimdrugovimamuškarcimaprotivugadnihfašističkihosvajačai domaćih poturica. Osjetile ste vi žene šta znači izgubljena slobodai koliko je teško ropstvo. Zaboljela su vas

strijeljanja, interniranja, pljačkanja, silovanja iz-

vršenaod fašističkih pasa po našim selima i gradovima.Zmaleste vi da čuvate čast i dostojanstvo

našegnaroda.Vi ste mnogodoprinijele narodnooslobodilačkojborbi. Bez učešćažena nije osvojen ni jedanbunker,ni jedno selo,ni jedan grad.Bez vas se ne može pisati naša nova istorija, istorlja

našeslavei našihnaroda.«

Zajedno sa Ivanom Milutinovićem, članom Po-

litbiroa CK KPJ i članovima Pokrajinskog komiteta, Blažo Jovanović je, u svojstvu političkog sekretara PK KPJ za Crnu Goru i Boku, radio i na osni-

vanju Narodnooslobodilačkog fronta Crne Gore i Bokekao najmasovnijedruštveno-političke organi-

zacijesvih radnih ljudi grada i sela u jedinstvenoj

antifašističkoji oslobodilačkojborbi. Šesnaestog jula 1944.godineu Kolašinu,u prisustvuistaknutihrodoljuba— delegataiz svih kra79

jeva Crne Gore i Boke, mnoštva građana i boraca osnovanje Narodnooslobodilački front Crne Gore i Boke. Referat je podnio Ivan Milutinović i izložio potrebu osnivanja ove svenarodne organizacije i

zadatke demokratskih i rodoljubivih snaga za istjerivanje okupatora i uspostavljanje nove narodne demokratije. Za predsjednika Glavnog odbora NOF-a izabran je Miloš Rašović, za potpredsjednikeIvan Milutinović, Jovan Ćetković i Risto Radović, a za se-

kretara Blažo Jovanović. Na sastanku Glavnogodbora razrađenje plan u organizovanju sreskih,opštinskih i seoskih odbora NOF-a, što je ubrzo stvorilo najširu platformu za masovnoprovođenje svih značajnih zadatakaNOB-e, uz poznatu akcionu parolu »svina front — sveza front«. Već krajem 1944.godine oslobođenaje skoro cijela teritorija Crne Gore. Rezultati oslobodilačke i revolucionameborbe KPJ i omužanihsnaga narodnooslobodilačkevojske donijeli su krupne pobjede i jasno su se vidjeli posljednji dani izdajnicima. Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru i Boku razrađivao je svoje završne ratne i projektovao no-

ve zadatkeza obnovu i izgradnju oslobođenihgradovai podnučjau Crnoj Gori i Boki. Uslijedio je i Drugi kongres USAO Crne Gore i Boke, održan u Cetinju, 15. decembra1944.godine, na kome su se uz omladinsku pjesmu i oduševljenoklicanje čule riječi Blaža Jovanovića: »Svuda gdje je trebalo liti krv za slobodu i čast našeg naroda, u prvim redovima bili ste vi, naša omladi-

no. Tim putem treba i dalje poći, sa više volje i energije,Jer smo izvojevali ono što smo htjeli. Ne treba se bojati. Na čelu nove države stoji Tito i uz Tita stoji čitav narod ... Mi treba sami da krojimo sebi kapu, da nam ne kroje oni koji su nam je

krvavo krojili kroz minule 26 godina«.

Predsjednikrepubličke vlade Aprila 1945.godine,dok je u zemlji još trajao narodnooslobodilačkirat i borba protiv fašističikih okupatorai domaćih izdajnika, Blažo Jovanović je,

na zasjedanju CASNO-au

Cetinju, izabran za prvog

predsjednikavladeNR Crne Gore.

80

U oslobodilačkomratu i revoluoiji,pored og-

romnih žrtava koje je Crna Gora dala u krvi, naj-

veći dio njenih materijalnih i kulturnih dobara

bio je uništen. Trebalo je neumorno i predano raditi na obnovi zemlje i boriti se protiv nemaštine

.1 siromaštva.

»Oslobođenjemod okupatora i njihovih slugu, KP Crne Gore se našla pred vrlo krupnim i neodložnim zadacima, ništa manjim i lakšim od onih

pred kojima je bila u toku narodnooslobodilačkog rata — govorio je Blažo o tome ma Osnivačkom

kongresuKP Crne Gore. — Crna Gora je bila u ruševinamai zgarištima. Okupator je porušio samo stambenihzgrada preko 21.000,a gotovo isto toliko i privrednih zgrada; zapalio je i uništio 15 industrijskih zprada, 321 školsku zgradu, porušio 80% mostova i puteva. Broj stanovnikabez krova iznosio je 25% od ukupnog broja, 40% učenika ostalo je bez školskih zgrada. Više gradova bilo je potpuno porušeno, kao Podgorica, (Titograd), Kolašin, Bijelo Polje, itd. Sve je to trebalo obnoviti u

štoje mogućekraćem roku. Morale su se brzim tempomotkloniti sve posljedicerata i ublažiti teške rane koje nam je nanio okupator. Trebalo je stvoriti normalne uslove života. Tu nije moglo biti

odlaganjai odmora,već se sa udvostručenimsnagamamoraloprihvatitiposla na obnovii izgradnji. Trebaloje, kao prvo i najhitnije, nekakosmjestiti veliki broj porodica koje nijesu imale krova nad

glavom,kao što je to bilo u Titogradu,gdje su lju-

di, žene i djeca, čitave porodice, živjele po pećima-

ma pored Morače, pod strahovito teškim uslovima.

Narod je bio ostao bez ičega, izgladnio, vrlo slabo

odjeven,izmučemi opljačkamza vrijemeokupacije. Nije bilo ni saobraćaja,jer su mostovii putevibili porušeni,a nije bilo ni prevoznihsredstava(sve-

ga nekoliko kamiona od ratnog plijena). Trebalo je

odmahpočeti sa radom u školama,trebaloje što je mogućeprije popraviti bolničke i drugezgrade

za ustanove,jer je gotovo sve bilo porušenmo i po-

paljeno. Privreda je bila potpuno zamrla. U gra-

dovima nije bilo električnog osvjetljenja, jer su

centralebile razrušeme itd...

Pred Partiju, u takvoj situaciji, postavljalo se

da najhitnijeniješi oveprobleme: 6 Blažo Jovanović

81

— da još više učvrsti narodnu vlast i osposobi

je za rješavanje svakodnevnih zadataka, a tamo

gdje su krajevi tek oslobođenii nije bilo formira-

nih organavlastiu punomobliku, gdje su odbori

bili ilegalni,trebaloje da se oni odmahizaberudemokratskimputem; —da se hitno osposobisaobraćajpodizanjem mostovai opravkomputeva,kako bi se obezbijedila ishrana stanovništva;

— da se oživi privreda, popravecentrale,aktiviraju široke narodnemaseza rad na obnovi,za poboljšanjeuslovaživota radnika i seljaka. Trebalo je odmahpovesti borbu protiv raznih špekulanata i protiv preostalihčetničkih bandi koje su se krile po šumamai brdima.

Koliko se u tome postiglo u periodu obnove, vidjećeseiz ovih nekoliko podataka: U toku 1945—1946. i prvih mjeseci 1947.godine iz Fonda obnoveobnovljenoje oko 12.000zgrada za stanovanje.Radilo se najviše dobrovoljnim radomorganizacijaFronta,a naročitou prvoj godini poslije oslobođenja. ' Prije rata industrijaCrne Gore brojila je ukupno 24 preduzeća,od kojih 9 električnih centrala, jednu solanu,dvije fabrike cigle i crijepa, pet p lana, jedno hemijsko i šest prehrambenih indu-

strijskih preduzeća.Ova preduzećabila su u 1945. godini u državnimrukama 43%, u privatnim 40% i pod privremenomupravom17%,a u drugoj polovini 1946.godinesva industrijskapreduzećarepubličkog značajaprešlasu u državneruke. Tokom 1947.godine donesenje Zakon o pre-

laskuu državneruke svih bratstveničkih, plemen-

skih i seoskihšuma,koje su prije rata bile predmet široke špekulacijei bogaćenjeraznih seoskih zelenašai drugih trgovaca.Time je stvorenasirovinskabazaza drvnu industriju i mogućnostplanskogunapređenjašumarstva.Prilikom pošumljavanja u toku 1947.godinepošumljenoje 145,5hektara krša i goleti. U toku 1947.godinepromet robe državnogsektora znatnoje ojačao i prešao polovinu cjelokupnog prometa— 57%o, zadružni40%b, a privatni sektor svedenje na minimum i uglavnomje ostao u piljarskoj, kafanskoji sitnoj trgovini. 82

U toku 1945.godineopismenjenoje 6.298lica,

a u toku 1946.godine 15.397lica. U 1947.godini osnovana su 34 doma kulture i 690seoskihčitaonica. Ukupan broj učenika u školskoj 1945/46.go-

dini bio je 50.375i ovaj broj popeose u školskoj

1947/48.godini ma 76.772,dok se broj nastavnika povećao— od 1.195,koliko ih je bilo u školskoj chOdini1945/46,na 1.309u narednoj školskoj goini. Za to vrijeme otvorene su 24 manjinske osnovne

i produžne osnovne škole, kojih prije rata uopšte nije bilo. Otvorenaje jedna srednja tebnička škola, dvije niže poljoprivredne, jedna srednja poljoprivredna, tri muzičke, jedna medicinska, jedna sll;eclinja muzička, više zanatskih i Viša pedagoška škola. Prije rata u Cmoj Gori bila je jedna bolica, 6 bolničkih odeljenja sa 6 specijalnih odeljemja, 367 kreveta i liječeno je 3.787bolesnika. U toku 1946.godine imamo već 4 bolnice, 4 bolnička odjeljenja sa 677 kreveta, tako da je omogućemoliječenje 14.114bolesnika. Pored ovih problemapostojali su i mnogi drugi koje je trebalo uporedo rješavati, kao što su: briga o ratnoj siročadi i o svim socijalno ugroženim, još intenzivniji rad na širenju mreže kulturno-prosvjetnih ustanova, zasijavanje svakog parčetazemlje itd. U toku dvije godine obnove, 1945.i 1946,dato

je dobrovoljnihradnih časova88,365.912, čija vrijednostiznosi 383,659.120 dinara, na opravkupo-

rušenih i popaljenih kuća i škola, na opravku i izgradnju puteva, mostova,cistijema, na uređivanje varoši i sela,na obrađivanjeimanja žrtavarata,porodica boraca Jugoslovenske armije, državnih ima-

nja, na svim oblicima socijalnog staranja, dječjih domova,na unapređenjevoćarstva,poljoprivrede, sječi drva za ogrijev, pošumljavanje,pravljenje krečanaitd... U toku 1945.godine osposobljenje saobraćaj i napravljeno 120mostovau dužini od 2.712metara, a 1946.godine napravljenoje 49 mostovau dužini od 850metara,sagrađenonovih putevau duži-

ni od 65km i izvršenarekonstrukcijaputevana du-

žini od 5.800m. 6*

83

Pored obnovljenih objekata izgrađeno je i nekoliko novih. U toku 1946.godine izgrađenesu još dvije Pilane, tako da ih je ukupno bilo 10. Podignute su i tri nove ciglane,tako da ih je sa one dvije obnov-

ljene,bilo već pet. Počelaje da radi fabrika sapu-

na u Kotoru, proradila je i pivara u Nikšiću, obnovljena je uljara u Baru. Fabrika za preradu ribe u Bijeloj, osposobljenaje solana u Ulcinju, izgrađeno je 7 električnih centrala, nekoliko mašinskih radionica, radionica za izradu nameštaja itd. U tom

periodu intenzivnosu raščišćavaneruševineu Titogradu i drugim gradovima, pošumljavane goleti i dr. Istovremenoje pojačan i stočni fond, pored ostalog, i nabavkom35.000ovaca i 5.000krupne stoke iz Metohije i Makedonije. Vrlo krupan problem bio je za nas preseljenje porodica iz Crne Gore u Vojvodinu, koje je trebalo prebaciti do željezničkih stanica i starati se dalje o njima do njihovog dolaska i smještaja u određenomijiestonaseljenja. Naša vlast je i to Uuspješno izvršila. Preseljeno je oko 5.500najsiromašnijih porodica, koje su u toku narodne borbe bile odane narodnooslobodilačkompokretu. Ukupno je preseljeno45.000osoba. U toku perioda obnovepolitički rad u masama bio je vrlo obiman, živ i aktivan. Održano je više zborova i konferencija po nekoliko puta u svim

mjestima, na kojima su objašnjavana razna politička i privredna pitanja. Provedeni su izbori za saveznu Ustavotvornu skupštinu i za republičku skupštinu. Donesen je Ustav i proglašena FNRJ; donesenje Ustav NR Crne Gore, što je sve bio vrlo krupan događaj koji je značio ozakonjenje tekovi-

'na narodnooslobodilačke borbe i stanja koje je

'stvoreno u vezi sa dubokim društveno-političkim promjenamanastalim u našoj zemlji. .. Sprovedeni su izbori za gradske, sreske i mjes-

ne narodneodbore,na kojima je narod izabrao,

uglavnom,provjerene i tekovinamanarodmnooslobodilačkeborbe odaneljude. _ Izvršena je konfiskacija imovine narodnih ne-

prijatelja i kolaboracionista, kao i naciomalizacija

industrijskih preduzeća, čime se pojačao državni sek_tmfu privredi. Sprovedenaje agrama reforma, koja je pogodila najbogatije seljake i velika crkve-

84

na i manastirska imanja, i time se definitivno riješilo pitanje feudalnih ostataka u našoj zemlji. U toku te dvije godine obnove postignuti su u Crnoj Gori krupni uspjesi na svim sektorima društveno-privrednograzvoja i jačanja našezemlje pod

rukovodstvomKPJ. Učvršćenaje i ojačananarod-

na vlast, koja je uspjela da stvori snažan državni sektor u privredi putem konfiskacije i sekvestracije velikog dijela svojine izdajničke buržoazije, nacionalizacijom industrije i drugim privrednim mje-

rama.

Široke narodne mase svojim ogromnim učešćem u privredi omogućile su brži tempo, unoseći

oduševljeniradni polet dotadanepoznati nov, jer su bile svjesneda rade za sebei za svoju bolju bu-

dućnost. Udarništvo, takmičenje, davanje obaveza — postaje masovna pojava, kako kod masovnih narodnih organizacija tako i u preduzećima,čime se stvara novi duhi stil u radu... Sve je to stvorilo mogućnost da se pređe na nov način planiranja u privredi na socijalističko planiranje privrede... Donošenje petogodišnjeg plana znači duboki prelom u privredi i uopšte u cjelokupnom životu u našoj zemlji, značio je početak nove epohe,tj. po-

četakizgradnjesooijalizmau SFRJ...

Petogodišnji plan kao stvarni izraz socijalističke izgradnje, prihvatile su sa oduševljenjem sve radne mase u našoj zemlji i otpočeleodmah borbu za njegovoizvršenje.. .«

I pored svih objektivnih i mogućih subjektivnih teškoćai okolnosti, rezultati na socijalistič-

kom preobražaju sela i grada — nijesu izostali. Prvi Petogodišnji plan je, u izvanredno teškim uslovima, završen, i u mnogo čemu premašen još u to-

ku Blažovogmandata kao predsjednika vlade. U toku narednog Petogodišnjeg plana, Blažo je izabran

za predsjednikaNarodne skupštineNR Crne Gore. Uspjesi u ostvarivanjuplanskih zadatakabili su njegovovelikolično zadovoljstvoi velikapartijskai društvena satisfakcija njegovom radu i trudu za budućnost Republike Crne Gore u novoj socijalističkoj Jugoslaviji.

85

Čovjeku prvomplanu Bila je zima, decembar1949.godine.Tada sam

se nalazio na dužnmosti političkog sekretaraGradskog komitetaPartiie Titograd, predsjednikaNarodnog odbora grada i predsjednika nekih gradskih društveno-političkihorganizacija, istovremeno.Neko je pogrešnoinformisao Blaža da se komunalni organi Narodnog odbora grada nijesu snašli i da za zimu nije obezbijeđenodovoljno ogrijevnog drveta za građanstvo i socijalno ugrožemeporodice.

To ga je ozbiljno naljutilo. Neočekivanoje došao

u Narodni odbor grada. Kao vihor ušao je u moju kancelariju, bez pozdrava, ne kazavši ni jednu je-

dinu riječ. Vidjelo se da je bio ljut na nas u Od.-

boru, ali nijesmo znali zbog čega. Moj predlog da sjedne — nije prihvatio. Prišao je prozoru i nekoliko trenutaka stajao naslonjen na prozorsko okno kancelarije. Ćutao je. Nije htio da pita ni ono što je bio njegov svakodmevniobičaj: ima li što

novo, kako tečeposao,koji su problemi aktuelni i slično. Pomislio sam: Blažo je vrlo emotivančovjek i vjerovatno ne govori ništa u želji da malo amortizuje svoju ljutnju, jer mu je teško padalo ako bi u afektu nekomenešto rekao što u normalnim prilikama nikada ne bi želio da kaže.

Volio samga i cijenio mnogo.Da bih otpočeo

razgovor prišao sam mu i sa jedva primijetnim

osmjehomkazao: — Kako si, druže Blažo? Dobro došao! Nije odgovorio ništa. Malo sam zastao i nastavio:

— DružeBlažo, ima li šta novo? Ni tada nije progovorio. Vidjevši da ga nijje lako odobrovoljiti, obratio sam mu se sasvim službeno: — Druže predsjedniče,drago mi je što ste došli da nam pomogneteu radu. U gradu, još uvijek, ima mnogo ostataka ratnih ruševina pa će nam Vaša pomoćbiti dragocjena. Ni ovog puta nije htio da povori. Odmakaose od prozora i počeo da šeta po kancelariji. On, čovjek koji je želio bez okolišenja i odmah da govori i sasluša svačiju riječ, stajao je i šetao bez riječi, namrgođen i ljut. Tako neraspoloženog nijesam ga

vidio nikad ranije. 86

| Poslije kraćeghodanjapo kancelarijiokrenuo

mi se:

—Sjedi!

Sjeo je on, paonda ja. Očito je i daljebio srdit, ali manje nego kad

je došao.

Pogledaome oštro i rekao:

— Ti i tvoje društvo slabo radite. Polovično

ste riješili jedno od aktueMih pitanja za zimu. Nema dovoljno ogrijevnog drveta za građane.To je

nedopustivo. Moramo sve kazniti, tebe i tvoje sa-

radnike. Tako se ne možeraditi kako vi radite. Znao samda su drugovi koji se bavekomumalnim poslovimai trpgovinom ogrijevnimdrvetomdobro obavili svoje zadatkei da su dostavili ogrijevno drvo socijalno ugroženimporodicama,pa da bi ga odobrovoljio, rekoh mu kroz smijeh:

— Druže predsjedniče,sve to o čemu govoriš, %rugovi kojima je to zadatakobavili su sasvimdoTO. —Nije tačno.Vi slabo radite. To više ne može tako.

Nijesam mogao otrpjeti ponovno naglašavanje da slabo radimo,pa sam sadai ja malo u ljutnji, rekao: — Mislim da radimo sasvim dobro, s obzirom na vrlo teške uslove u kojima obavljamo svoje za-

datke. Grad još uvijek nema dovoljno stanova-

stambeni problemi su vrlo teški. Grad nema vodo-

voda. Nema asfaltiranih ulica i neophodnogzelenila. Malo je školskih,kulturnih, zdravstvenihi drugih institucija. Industrijska preduzećasu tek u začetku. To što sada imamo i što se proizvodi u gradu više je zanatska nego industrijska proizvod-

nja. Ljudi koji rade na odgovornimposlovimau gradu rvu se sa mnoštvomteških problemai manje-više dobro ih rješavaju. Blažo je pažljivo pratio dok sam govorio o

akutnimproblemimagrada.

Još mu rekoh: — Rođen sam u ovom gradu i volim ga iznad

svega.Ali, to ne mora biti važno. Nikad nijesam ni pomislio da ću jednogdamna biti predsjednikgrada. Zato, ako misliš da slabo radimo, moji drugovi i ja, zahtijevamda odmahbudem smijenjen sa ove dužnosti.

87

Blažo se osmjehnu, pa će:

— Znači li to da bježiš od posla i odgovor-

nosti?

— A, ne, ne! Meni nije teško raditi i najteže

poslove. —Pa zašto onda tražiš smjenu?

— E, ako baš želiš znati, reći ću pravi razlog:

do vlasti mi nije baš mnogo stalo. Pored toga ja sam stručnjak za štamparnstvo,to je moja profesija — Jja sam tipograf. Mi danas, u cijeloj zemlji, gradimo nove fabrike, škole, pozorišta, socijalne i

zdravstveneinstitucije i mnogočegadrugog,da ne nabrajam. Otvaramo i nove štamparije, svuda u

zemlji. Moj lični problem nije akutan. Svuda u svakomkraju našezemljemogunaći posao,pa čak i u inostranstvu.

Kad sam pomenuo inostranstvo Blažo se okre-

nuo premameni pa je, malo u šali a malo i sa ironijom,rekao: — O, baš dobro što govoriš strane jezike. Sa

znanjemstranih jezika možešraditi u svakoj zem-

lii svijeta. Jesi li tako mislio kad si pomenuo inostranstvo?

— Ne. Nijesam tako mislio, rekoh. Ne znam ni jedan strani jezik. A, što je još važnije ne bih mogao duže živjeti izvan svoje zemlje, po prirodi sam nostalgičan.No, tačno je da svaki tipograf koji zna da čita i piše latinicom i ćirilicom može raditi u svakoj zemlji u kojoj se štampanje obavlja \na tim pismima. Naravno, bez znanja jezika rad Ftečenešto sporije, ali ide. To sam, po malo, radio i prije rata u Podgorici, kada su neki člankopisci u

srpskohrvatsketekstoveunosili pojedine riječi, ili

fraze, napisane na stranim jezicima. Eto, na to sam

mislio, a ne na strane jezike koje ne znam. Poslije kraće šutnje, sad već sasvim odobrovoljen rekoh Blažu:

—A, sada,družeBlažo, ako si raspoložen,doz-

voli da kažem nešto o ogrijevnom drvetu, radi čega si i došao.

—O, kakodane.Iznesištaimaš.

Smatrao sam da je najbolje da ja ne govorim

višeništa,već da mu dam pismeniizvještaj koji su drugovi iz komunalneslužbe pripremili ranije. U

njemu su bili tačni podaci o ogrijevnom drvetu. 88

Kad je pročitao izvještaj bio je zadovoljan,pa je sa posebnimalkcentomistakao: _— Vjerujem

ovom izvještaju. Imao sam po-

grešnu informaciju, zato sam na početku razgovo-

ra onako reagovao.U pravu si. Drugovi su dobro

obavili svoje zadatke.A ti ostaješ tu gdje si, jesi li čuo! — Dobro, to nije najvažnije, rekoh. Bio sam zadovoljan što nam je vjerovao. Ali, ponovih: ja mogu biti i tipograf, i to sa zadovoljstvom. —Budi tu i radi gdje te Partija rasporedi!Gotovo! Problem smo raščistili — rekao je Blažo i

uzeo šolju čaja. Kad je morao poći na drugi posao, ispratio sam ga do Njegoševe ulice. Srdačno smo se pozdra-

vili i snažno stegli ruke jedan dmugome. Nije više kazao ništa. Samo se nasmijao. To mi se učinilo

kao da je htio reći: sve je bilo dobro. Blažov pozdrav shvatio sam kao znak pravog

prijateljstva. I tada, kao i uvijek, još iz vremena

predratnih dana, znao sam da je čovjek s njim i uz

njega jači i sigurniji, jer Blažo Jovanović je bio

humana i odvažna ličnost na koju se svako mogao

osloniti i vjerovati mu.

Na čelu KP Crne Gore

U Cetinju je 4. oktobra 1948.godine počela rad Deveta pokrajinska konferencija KPJ za Crnu

Goru koja je — kako je rekao Blažo Jovanović u

svom političkom referatu — na osnovu Rezolucije Petog kongresaKPJ pretvorenau Prvi (osnivački) kongresKP Crne Gore i da je to plod duge i teške

borbe naroda Jugoslavije pod nmukovodstvom KPJ i crnogorskog naroda koji su izgrađivali svoju za-

jedmicuslobodnih i ravnopravnihnaroda FNRJ na principima nacionalneravnopravnostitokom cijelog

oslobodilačkog rata. Osnivački kongres KP Crne Gore, koja organizaciono postoji od januara 1920, godine, značio je dalje učvršćivanje jedinstva bratskih republika i pokrajina za dalje borbe i pobje-

de u socijalističkoj izgradnji Jugoslavije, a za Ko-

munističku partiju Crne Gore još šire i tješnje po-

vezivanje sa narodnim masamaokupljenim u opštenarodnoj demokratskoj organizaciji Narodnog 89

fronta. Osnivačkikongres održan je poslije istorijskogPetogkongresaKPJ na kojem je donesenprogram i statut Partije i date smjerniceza dalje organizovanjei jačanje Komunističke partije. Ocjenjujući rad partijske organizacije Cme Go-

re u borbi za izgradnju socijalizmau poslijeratnom periodu Kongres je komstatovaoda su postigmuti

vrlo krupni uspjesi na dogradnji i učvršćivanju na-

rodnevlasti,na uspostavljanjudržavnihorgana,na oživljavanju i reorganizovanju ratom razbijene i

uništeneprivrede,na opravci popaljenih kućai razrušenihsaobraćajnica,na obezbjeđivanjuprehrane

stanovništva,na razvijanju trgovine i zanatstva,u

borbi za zasijavanje ranije obrađivanih i neobrađenih površina, na organizacionomsređivanju i omasovljavanjupartijskih redova,na uzdizanjupartijskogıkadra, na stručnom osposobljavanjunovih školskih kadrova za potrebe privrede i društvenih

djelatnosti,na okvalifikovanjui dokvalifikovamju

velikogbroja nekvalifikovanihi polukvalifikovanih radnika u industriji, poljoprivredi, šumarstvu ı drugimgranama. Posebnaaktivnost Partije ispoljena je u razvijanju kulturno-prosvjetnograda u najširim narodnim masamai obrazovnim institucijama u borbi protiv nepismenosti za sve uzraste do 50 godina

starosti.

Pored raznih oblika masovnogdjelovanja po-

sredstvom semimara, tečajeva, škola, kultumih i naučnih institucija, muzeja, pozoništa, biblioteka,

čitaonica, filmova i bioskopa i raznih formi idej-

no-vaspitnogdjelovanja — uspješno su razvijami i

korišćeništampai radio, koji su tada prvi put u Crnoj Gori masovnijedopirali do radnih masa se-

la i grada.

U smislu mobilizacije širokih narodnih masa

činjeni su ogromni napori za izvlačenje Crne Gore iz njene vjekovne ekonomske i kulturne nerazvijenosti — kroz ostvarivanje Prvog petogodišnjeg pla-

na usvojenog1947.godine, kao nove etape u bor-

bi za socijalizam. Kongres je veoma pozitivno oci-

jenio politički rad Partije u osnivanjubrojnih frontovskihi omladinskihradnih brigadakoje su u ono vrijeme značileživu silu u izgradnji nekih veoma značajnihplanskih zadataka i prijevremenomza90

vršavanju radova na saobraćajnim i drugim gradilištima.

. _ U vezi sa raomimoilaženjimaizmeđuCK KPJ s

jedne i CK SKP (b) i Informacionog biroa s druge strane, Osnivački kongres KP OCrneGore energično je osudio i odbacio rezoluciju Informbiroa kao klevetničku i neistinitu i odlučno se solidarisao sa stavom Petog kongresa KPJ, koji je dostojanstveno izrazio raspoloženje komunista Jugoslavije protiv staljinističkog metoda u odnosima među komunmističkim partijama i socijalističkim zemljama. »Poricati našoj Partiji, a to znači i našim narodima, istorijske zaslugeu narodnooslobodilačkoj borbi, potcjenjivati tu borbu, stavljati je na zadnje mjesto — teška je istorijska nepravda« — rekao je Blažo tim povodom. »Ni sa tom neistinom ne može se niko saglasiti ne samo kod nas, nego ni niko drugi ko je čuo o borbi naroda Jugoslavije, a ta borba bila je poznata širom svijeta. (Aplauz). Poricati to znači gaziti istoriju, a to je nemoguće. Naša Par-

tija i naši narodi ne postavljaju da se njihova borba ističe, ali se ne mogu pomiriti ni sa tim da se ona ponižava, jer bi to bilo nepravilno i nedostojno i naše Partije i naših naroda, jer se niko nije mogao odreći svoje istorije i kad je htio. (Aplauz). Govoriti da naša Partija nije rukovodeća sna-

ga, da se rasplinjuje

u Narodnom frontu, da nije

legalna, da krije svoje lice itd. znači, u najmanju ruku, ne poznavati stvarno stamje kod nas, a uko-

liko se poznaje — znači da neko hoće namjerno da prikaže netačno to stvarno stamje,sa nekim određenim ciljem, koji u svakom slučaju želi da razbije jedinstvo kod nas, a zatim jedinstvo socijalističkog fronta u svijetu (Aplauz).. .« | _ Jednoglasan izbor Blaža Jovanovića na Osnivačkom kongresu za prvog političkog sekretara novoizabranog Centralnog komiteta KP Cme Gore značio je praktično i oojenu njegovog rada i doprinosa ostvarivanju politike Partije. Drugi i Treći kongres komunista Crne Gore održani su u Titograđu, aprila 1954. i jula 1959. godine u znaku daljeg jačanja uloge Partije i ostvarivanja zadataka Šestog i Sedmog komgresaSKJ (1952—19568). To je period kada je jugoslovenska,a u okviru nje i crnogorska privreda, u svom daljem socija91

lističkom razvitku postizala sve krupnije rezultate

i kada je SKJ odnio potpunu moralno-političkui partijsko-ideološkupobjedu u sukobu sa Inform-

biroom. Ugled Jugoslavije je ogromno porastao u očima svih demokratskih snaga svijeta, u ekonomskom i u političkom pogledu. Vrijeme od Prvog do

Trećeg kongresa cmogorskih komunista karakteriše se i snažnim napretkom u razvijanju i jačanju

socijalističkih odnosa u preobražaju cjelokupnog

društvenogživota. »Demokratskioblici društvemog

samoupravljanja, kao što su radnički savjeti, narodni odbori, vijeća proizvođača, skupštine, raznji savjeti omogućili su široko učešće masa u cjelokupnom društveno-političkomživotu zemlje — govorio je Blažo Jovanović na Drugom kongresu KP Crne Gore. To je stvorilo uslove za svestrani razvi-

tak narodnih stvaralačkih smagana bazi društvene svojine sredstava za proizvodnju. Kao prve rezul-

tate togaimamo:većekorišćenjekapacitetau preduzećima,povećanjeproizvodnjeuopšte,bolji kva-

litet i asortiman, stavljanje izvjesnih zatečenih re-

zervi u pogon, smanjenje državne administracije, smanjenje raznih drugih suvišnih izdataka, veću

štednju, povećanje aktivnosti u svim područjima društvenogživota i rada itd... U borbi za likvidaciju privredne zaostalostina-

še Republike,naši komunistii čitav naš narod,ulo-

žili su najveće napore, jer nam je to bio i još ie i

dalie osnovnii najvažnijizadatak.U tomesu do

sada postignuti vrlo značajni rezultati... Međutim,

mi smo se tek sada uhvatili u koštac sa izgrad-

njom objekata koji rješavaju i koji će riješiti zao-

stalostnašeRepublike.U prvom redu tu se radi o

izgradnjiipruge Beograd — Bar, izgradnji Željeza-

re u Nikšiću i hidroenergetskogsistemau bazenu Nikšića. ..

Treba posebno istaći, da smo dosadašnje uiuspjehe mogli postići samo uz pomoć čitave jugoslovenske zajednice, kao i to da će i dalje naša privredna izgradnja biti pomognuta od razvijenijh

republika,a na namaje da tu pomoćšto bolje upotrijebimo.. .« Vrijednost industrijske proizvodnje između

Drugog i Trećeg kongresa porasla je za 98,4%, a

nacionalni dohodak za 81%. Omogućeno je intenzivno investiranje u privredu. Izvoz je povećan za 92

jednutrećinu.Znatnoje povećanbroj domaćihi

stranih turista — uporedo sa bržim razvojem saobraćaja i trgovine. Poklonjena je i veća pažnja

razvitkupoljoprivrede.Došloje do proširenjai obnove zdravstvenihustanova i poboljšanja zdravstvene zaštite osiguranog stanovništva. Postignuti

su značajni rezultati u širenju školske mreže i poboljšanju materijalnih i kadrovskih uslova za njihov rad i primjene školske reforme. Sve je to dovelo i do pozitivnih promjena u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovništva. Pojačane društveno-ekonomskepromjene i procesi industrijalizacije

uslovili su porast radničke klase u Crnoj Gori za preko četiri puta, a broj industrijskih radnika za desetputa.

»U razdobljuizmeđuDrugogi Trećegkongresa SavezkomunistaGrne Gore je svoju ulogu us-

pješno ostvanivao— kaže se u Blažovom referatu — Komunisti su prednjačili u borbi za nove socijalističke društveneodmnose, za razvijanje socijalističke društvenesvijesti i usavršavanjesvih oblika socijalističke demokratije, za jačanje komumai pod-

sticanjeprivredneinicijative,za kulturni preporod.

Savezkomunistaje izrastao u masovnu i jedinstvenu političku organizaciju koja danas broji oko 28.000članova. Pozitivnu činjenicu predstavlja porast broja članstva iz redova radnika, a naročito

omladine.Svaki četvrti radnik je član SK, dok su

45%ukupnog.broja članovaSK mlađi ljudi. Najveći dio organizacijai rukovodstavaSK znatno je unaprijedio sistem rada, ispoljavajući

više samo-

stalnostii inicijative. Savez komumistaje ovladao složenom problematikom socijalističkog društvenog kretanja, pri-

je svega zahvaljujući udejno-političkojjedinstvenosti svih redova,kako u pitanju borbe za socija-

lističke društveneodnose i socijalističku izgradnju, tako i u borbi protiv raznih antisocijalističkih shvatanja i pojava. Takve uspjehe u ostvarivanju rukovodeće političke uloge i u političkoj mobilizaciji masa Savezkomumnista je mogao postići i zbog to-

ga što je u određivanjuosnovnihzadatakanašeg društvenograzvoja polazio od konkretnih prilika i

svojupolitikudefinisaostečenimiskustvimai praksi uopšte.Nemasumnjeda je to davaloi daje sna-

94

gu našim organizacijama i rukovodstvima u svakodnevnim napporimai radu.«

Insistirajući na izgrađivanjulika komuniste-

za Blažova gledišta karakteristične su njegove rije-

či na Trećemkongresu: »Organisooijalističkedemokratijesu ne samo škola socijalizmaveć se u njima i kroz njih odražavaju socijalistički društveni odnosi, te je uloga komunista kao dnuštveno-političkihradnika, kao idejno-politički najsvjesnijeg dijela našeg naroda, od prvorazredne važnosti.

Bitan uslov za ostvarivanjetakve uloge komunista jeste u tomeda komunistine smiju da zaostaju za dnuštvenimrazvitkom,već da kao vaspitači masaprednjačepred masamai u ideološko-političkom smislu i po spremnosti u izvršavanju svako-

dnevnih zadatakasocijalističke izgradnje.To znači da lik komunistedanastreba mjeriti po rezultatima njegove političke aktivnosti u masama,po primjerimanjegovekonkretneaktivnostisvudagdje radni ljudi žive i rade... Ako komunistatreba da idejno-političkidjeluje tamo gdje ljudi žive i rade, onda je prije svega

potrebno da poznaje njihove prilike, uslove njihovog rada, probleme koji se tamo javljaju i koje

treba rješavati, potrebno je da ima određenstav i gledanjeo svemutomei da seza te stavovebori.« ZavršavajućiTreći kongres Savezakomunmista Crne Gore Blažo Jovanovićie na kraju svogreferata, takođe, izrazio jednu opštu konstataciju koja

se ovom prilikom dobrim dijelom može odnmositi i na njega i društvenuocjenu njegovograda u opštem sklopu borbe za afirmaciju socijalističkerevoluoije i prosperitet Crne Gore, kao i njegovo mjesto u političkom i društveno-ekonomskomživotu svoga naroda. »Za nepunih petnaest godina socija-

lističke izgradnje postignuti su zaista veliki uspjesi. Tekovine i dostignuća socijalističke izgradmje vide se na svakom koraku. Naši radni ljudi s pra-

vom mogu biti ponosni na ta svoja velika djela, na krupne rezultatesvoje borbe i rada.« I na ovom Kongresu, Blažo je jednoglasno izabran za političkog sekretara novog CK SK Crne

Gore i na toj dužnosti ostao do 1963.godine,ka-

da je izabran za prvog predsjednika novoosnovanog

Ustavnogsuda SFRJ.

95

U svom dugogodišnjempartijskom i društvenom radu Blažo Jovanović je oko tri pune decenije proveo na najvišim vodećim funkcijama u Crnoj Gori. Pored togašto je bio sekretarPK SKOJ-a, sekretar PK KPJ,

sekretar CK SK Crne Gore, član

ZAVNO Crne Gore i CASNO-a, vijećnik AVNOJ-a, predsjednikvlade,predsjednik Skupštine NR Crne Gore, bio je i prvi dugogodišnji predsjednik Na-

rodnogfronta (SSRN) i prvi predsjednikSUBNOR-a ove republike.Od 1940.do DevetogkongresaSKJ član je CK SKJ, a od 1954.do Devetogkongresa član je Izvršnog komiteta,odnosno Predsjedništva CK SKJ. Vršio je i druge istaknute dužnosti u republioi i federaciji — bio je član Predsjedništva SSRN Jugoslavijei član Saveznogodbora SUBNOR-a. Od 1945.do 1963.godine biran je za narodnog poslanika Republičke i Savezneskupštine. Bio je članPredsjedništvaSkupštineSFRJ. To pokazuje koliko je on živio svestranimživotom političkog radnika, komumiste,revolucionara i rukovodioca— za sve vrijeme bitaka, za pobjedu interesaradničke klase i uspostavljanje samou-

pravnog sooijalističkogdruštva. Ovakva kumulacija više odgovornih dužnosti istovremeno mogla je

da izvjesnuličnost navedena udaljavanje od neposrednog života i rada narodnih masa i poprimi

znake distanciranja i samouobraženosti. Međutim, u Blažovom slučaju to ga je samo činilo odgovornijim, prirodnijim, strpljivijim, neposrednijim i : veoma aktivnim u svim pitanjima društvenog živo-

ta, mišljenja i rada. On je bio čovjek naroda, živio je životomnarodneborbe i revolucije i ostao omi-

ljen i cijenjen u narodu.

PredsjednikUstavnogsuda SFRJ Na lični prijedlog predsjednika Republike i SavezakomunistaJugoslavije Josipa Broza Tita (7. aprila 1963)izabran je Blažo Jovanović za prvog predsjednikanovoosnovanogUstavnog suda SFRJ, najviše državno-pravneinstitucije Jugoslavije, koja kao nosilac zaštite ustavnosti obezbjeđujei zakonitost u skladu sa Ustavom. Na toj dužnosti os-

tao je punih 12godina. %

U njegovom mandatnom periodu obavljenajei

proslava desetogodišnjicerada Ustavnogsuda kada je i zvanično pozitivno ocijenjen rad ove visoke

jugoslovenskeinstitucije koju je on vodio i u ko-

joj je radio.

»Danas,kada obilježavamo10godinarada Us-

tavnog suda Jugoslavije, pa time na izvjestan na-

čin i ustavnog sudstva u cjelmi — rekao je Blažo povodom tog jubileja — sa zadovoljstvom možemo istaći višestruko ponovljenu komstataciju da je ustavno sudstvo u proteklom periodu uspjelo da se afirmiše kao snažni i aktivan činilac zaštite socijalističke ustavnosti i zakonitosti pa samim tim i ozbiljno doprinosilo razvitku sooijalističkih samoupravnih društvenih odnosa. U tome je ne mala

zasluga Ustavnog suda Jugoslavije, koji je, s obzirom na raniju raspodjelu normativne funkcije između federacije, republika i pokrajina imao na sebi dugo najveći dio ovog odgovornogposla. Najznačajnije područje alktivnostiUstavnog.suda Jugoslavije bila je opšta normativna kontrola, tj. (saglasno čl. 231. Ustava SFRJ) odlučivanje o saglasnosti zakona sa UgstavomJugoslavije, odlučivanje o saglasnosti republičkog zakomasa saveznim zakonima i odlučivanje o saglasnosti drugih propisa i drugih opštih akata organa i organizacija sa Ustavom Jugoslavije, saveznimzakonima i drugim saveznim propisima. ..

Karakterističnoje čitavo prethodnorazdoblje

da se po pravilu ocjenjivanje ustavnosti zakoma svodilo na pojedine norme u zakonima i da je rjeđe obuhvatilo veći broj njih, a još rjeđe osnovnu koncepciju zakona. To ne znači da se radilo o bez-

načajnim pitanjima, ali ipak ukazuje na to da se protivustavnost zakona pojavljuje kao relativno

izuzetna pojava i da se savezno, a to isto važi i za

republičko i pokrajimskozakonodavstvo,iako je

svakako imalo svojih krupnih slabosti, kretalo u okviru Ustava. U pogledu dinamike rada na ocjenjivanju ustavnosti saveznih zakona situacija je počela da se

mijenja već iposlije ustavnih amandmana iz 1968.

a naročito 1971.godine. Nova raspodjela kompeten-

cija između Federacije i republika i pokrajina bitno je suzila zakonodavnu nadležnost Federacije u

korist republika i pokrajina i samoupravnog re7 BlažoJovanović

97

gulisanja. Time je smanjeno područje ovog vida zaštiteustavnostiali su se pojavili novi zadaci koji nijesu ni manje značajni ni manje složeni.

Značajnaje bila i aktivnostUstavnogsudaJu-

goslavije na ocjenjivanju ustavnosti i zakonitosti

republičkih zakona. I oni su se odnosili na različite oblasti društvenog.Života, a primjera radi navodimo zdravstvemo osiguranje zemljoradnika, iz-

bor i opozivorgana upravljanja, doprinosi i porezi građana,upravljanje stambenimzgradamaitd. Kod ostvarenja ove svoje nadležnosti, naročito u posljednjim godinama Ustavni sud Jugoslavije nije samo vršio ocjenjivanje saglasnosti saveznog i repub-

ličkog, odnosno mpokrajinskog zakona već je isto-

vremeno oba cijenio i sa stanovišta njihove saglas-

nosti sa Ustavom.Na ovaj način je nastajala praksa koja je više odgovaralanovim odnosima u na· šoj Federaciji i svakako je treba nastaviti...

Kao nosioci inicijative za ispitivanje ustavnos-

ti zakona u najvećembroju slučajeva pojavljivali

su se građani, nešto rjeđe organizacije udruženog

rada, a najrjeđe ovlašćenidržavni organi i to po

pravilu najmanje federalni...

Pored kontrole ustavnosti zakona Ustavni sud

je u proteklom peniodu izuzetnu aktivnost razvijao na ocjenjivanju ustavnosti i zakonitosti podzakomskih akata (uredaba, pravilnika, naredaba, odluka,

uputstava i dr.) izvršnog karaktera, kao i opštih akata opština i organizacijaudruženog rada... Pored opštenormativnekontrole koja je pokrivala najveći dio aktivnosti Ustavnogsuda Jugoslavije, u njegovoj nadležnosti se nalazilo, a i prema

predloženimrješenjima ostaje i ubuduće, rješava-

nje sporova o pravima i dužnostima između društveno-političkih zajednica i sukoba nadležnosti iz-

među sudovai drugih državnih organma. Broj ovih sporovae bio vrlo mali i posebnih iskustavau vezi sa njima nema.Međutim, obzirom na prirodu i karakter odnosau našoj federativnoj zajednici, pa čak imajući u vidu i neka međunarodna odnosno

uporednopravnaiskustva, treba podvući značaj ove nadležnostiUstavnogsuda koja u većini samim postojanjem proizvodi željene 'društvene posledice... Djelujući u opštoj zaštiti ustavnosti i zakonitosti ne samo kroz svoje odluke Ustavni sud Jugo-

slavije je, saglasnočlanu 242.Ustava SFRJ, pratio 98

i proučavao društvenepojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti. Osnov koji je služio za ovu aktivnost bile su predstavke i materija-

li upućivanisamomSudu, a rezultati tog praćenja

i proučavanja,poslije potrebne :stručneobrade razmatrani su na sjednicama Suda i na osnovu toga

su formulisani prijedlozi i mišljenja Saveznoj skunp-

štini...

Značajan uslov za uspješan rad Ustavnog suda Jugoslavije bila je saradnja sa ustavnim sudovima republika i pokrajina. Ova saradnja je postojala i vrlo uspješno se razvijala kroz cio prethodni period iako je zajednička ocjena da njene moguđnostini-

jesu ni izdalekaiscnpljenenmiti je ona već dostigla takav nivo da bi zadovoljila sve potrebe. Potreba

za intenziviranjem

ove Wsaradnjeipostaje naročito

važnau novim odnosima u našoj Federaciji u koji-

ma svi ustavni sudovi samostalno u okviru svoje

nadležnosti ipak obavljaju jedan zajednički zada-

tak. Otuda je koordinacija aktivnosti, koje je u svim važnimpitanjima biloi do sada,ubudućejoš važnija...

Saglasno

svom

mjestu

u

ustavnom

sistemu

Ustavni sud Jugoslavije je ostvarivaosaradnju i sa nizom drugih saveznih i republičkih organa i orgamizacija. Najintenzivniji su bili takvi kontakti sa Saveznom skupštinom, SIV-om, pravosudnim organima federacije, saveznim organima uprave, Savez-

nom konferemcijom Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, Centralnim vijećem Savezasindikata Jugoslavije i dr. U ovim vidovima saradnje osim uzajamnog obavještavanja o ipitanjima od značaja za Ustavni sud, razmjenjivano je i puno pred-

loga i inicijativa. Podsticaji za ovu saradnju su takođe bili obostrani iako još uvijek ni ovdje ne možemo biti zadovoljni onim što je postignuto... Najzad treba napomenuti da je Ustavni sud u svom radu nastojao da svoje odluke zasniva na tekovinama nauke i da je u tu svrhu koristio naučna saznanja do kojih je naša nauka došla. U tom

okviru su istaknuti naučnicii stručnjaci čestoDpo-

zivani i na neposrednusaradnju, ali su ovdje potre-

be još uvijek dalekovećeod rezultatai materijal-

nih i kadrovskih mogućnosti. Aktivnost Ustavnog suda, koja je sa pažnjom

praćenau našoj javnosti, imala je i svoju sve za•

99

paženiju međunarodnu komponentu. Polazeći od principa naše spoljne politike i jačanja međunarodne saradnje na osnovu ravnopravnostiUstavnisud je prije svegarazvijao saradnju sa drugim ustavnim sudovima u evropskim zemljama i drugim

sličnim institucijama koje e

bave zaštitom ustav-

nosti i zakonitosti.. .« Predano i sa uspjehom Blažo Jovamovićradi na održavanju Prve konferencije evropskih ustavnih sudova (1972. u Dubrovniku) i Pete međuna-

rodne komnferemcije »Svjetski mir putem mprava«.

Jula 1971.izabran je u Izvršni komitet Svijetskeorganizacijepravnika »Svjetski mir putem prava«,a avgustaiste godine. učestvovaoje na komnferemciji ove organizacije (u Beogradu).Avgusta 1973.godine predvodio je jugoslovenskudelegaciju na Komferenciji »Svjetski mir putem prava« (u Obali Slo-

novače), kad mu je dodijeljena »Svjetska međun?-

rodna sudijska povelja«. Ovi podaci ukazuju da je rad Blaža Jovanovića 'kao predsjednika Ustavnog suda Jugoslavije značio i njegov konstruktivni prilog :međunarodnompravnom mnjenju i afirmaciju jugoslovenskogsocijalističkogzakonodavstva. »On je bio ne samo prvi predsednik jedne nove i značajne društvenopolitičke i pravne institucije, već je dao do danas najveći doprinos u izgrađivanju i modeliranju Ustavnogsuda Jugoslavije i ustavnog sudstva uopšte, — kaže o Blažovoj

djelatnosti u Ustavnom sudu akademik Jovan Đor-

đević. — On je ovu svoju funnkciju shvatao kao pravnik — revolucionar,odnosno kao graditelj novih odnosa i institucija koje odgovaraju jednom društvu, kao što je jugoslovensko,koje u sebi spaja socijalizam i ustavnost, autonomije i celinu; i pozvanoje da uskladi individualne i kolektivneslobode, i autoritet i red.

Između znatnog broja ljudi, koji su, u sastavu ustavnih sudova i izvan njih, unmosili svoje zmanje, kulturu, požrtvovanrad i političko-pravnumisao u stvaranju ove institucije, nesumnjivo je da

će, i za današnje generacije i za budućnost,najistaknutije mesto pripasti ulozi i radu Blaža Jo* vanovića.On je umeo da izabere svoje saradnike,

maročito,među sudijama, i da stvori atmosferu sa-

radnje, slobodnogizražavanjamišljenja i organizovanog rada. On je tvek nastojao da se stvori

100

kolektivno mišljenje; da ubeđuje a ne da nameće

svoja mišljenja, i u situaciji kad pojedinci ili većina nisu bila na njegovoj strani. Tolerantan i kooperativan,on nije dozvoljavao da se jedan is-

kreno i sa argumentima zastupan stav, izgubi i ne čuje. Pri tome je sa istom snagom uverenja i to-

lerantnosti branio svoja shvatanja u tumačenju Ustava i zakona.

On nije bio formalista u pravu niti pozitivista. On je u Ustavu i pravu malazioinstrumentekoji, u obliku civilizovanei demokratskeintervenoije,utiču

na učvršćeniji razvitak socijalizma u svim fazama, naročito u savremenoj samoupravnoj fazi. U pra-

vu a time i u ulozi instituoije koja tumači i štiti ustavnost i zakonitost, prvi predsednik Ustavnog suda Jugoslavije nije prihvatio ni da je pravo »privjesak politike« niti da se ono može od nje odvojiti. Ovaj aktivni čovek, koji je svojom celokupnom

ličnošću pripadao revoluciji i socijalizmu, a svojom mišlju marksizmu, shvatio je da je odnos iz-

među politike i prava dijalektički, odnos kom:ple-

mentarnosti. . .«

Porodica

Blažova supruga Lidija je prvoborac revolucije — prije rata, u ratu i kasnije je bila član par-

tijskih rukovodstavai nekih društveno-političkihorganizacija. Majka

Marija

je u ratu pomagala na-

rodnooslobodilačkipokret i čuvala Blažovu djecu dok su bila u Piperima. Blažov stariji brat Jovan za vrijeme rata nalazio se u Srbiji. Bio je simipatizer narodnooslobodilačkogpokreta. Blažova stari-

Ja sestra Milosava i njen mužRaško Miličković pri-

padali su narodnooslobodilačkompokretu. Jedne

novembarnskemoći, 1941. godine, Milosava i mjem

muž Raško mnosilisu hranu, odjeću, obuću i sani-

tetski materijal partizanima.Njihov zadatakje bio

da taj materijal predaju partizanskoj patroli na desnoj obali rijeke Zete. Italijanske patrole su ih vidjele i propustile da prođu kroz zasjedu i povežu se sa partizanima, kako bi izbjegli oružani sukob. Kada su partizani uzeli materijal i ukrcali ga u la-

đu, pozdravili su se sa Milosavom i Raškom i pre-

vezli se na lijevu obalu rijeke i krenuli dalje. Tek

tada su fašističke patrole otvorile vatru i smrtno 101

pogodile Milosavu, a njenog muža Raška teško ranili. Tako ranjenog odveli su ga kamionetom na

Vranjicke Njive, gdje je odmah umro. Stanovnici Roganasahranilisu ga u svomeselu. Početkom1942.godine italijanski fašisti i domaćiizdajnici uhvatili su u Piperima dvadesetjednogodišnjeg partizana Pavla Miličkovića. Znajući

da je Blažov sestrić,mučili su ga i zatim odveliu

Podgoricu, gdje ga je četnički sud osudio na smrt. Strijeljan je na Rakića kućama, ma Cijevni, juna

iste godine.I dalje se prolivala krv u porodiciBla-

žove sestre Milosave i njenog muža Raška. Najtra-

gičniji događajzbio se s Blažovim najmlađimsestrićem,četrnaestogodišnjim Stanmojem. Ostavšibez ocai majke,bez najstarijegbrata Pavla, Stanojeje sa jedanaestogodišnjom sestrom Jovankom živio

kod strica Boška, koji je novembra 1943.godine

bio učesnikPrvog zasijedanjaZAVNO Cme Gore i Boke u Kolašinu, sa neoslobođene teritorije. Posli-

je zasijedanja Boško se vratio kući. Ubrzo, decembra 1943.godine, uhvaćen je sa svojim sinovcem

dječakomStanojem.Tada su ih Njemci i četnici, zajednosa još petoricompripadnika NOP-a, objesili u selu Velje Brdo na putu Podgorica— Dani-

lovgrad. U tim tragičnim tremucima'bilo je uzbuđeno i uplašeno cijelo selo. Djevojčica Jovanka, ostavši sama, u strahu i ne znajući kuda ide — bježala je i sasvim slučajno naišla na stravičan prizor. Trčeći, ugledalaje na vješalima mrtvog strica i najmlađegbrata Stanoja. Čim ih je spazila, zacvilila ie od strahovitog bola i počela dozivati partizane u pomoć. S druge strane rijeke Zete slučajno su naišli partizani. Među njima bila je i Blažova sestra

Novka Rusa, Jovankina tetka. Ona je izbezumljenu devojčicuJovanku odmah prepoznalai odvela

u partizane, na drugu stranu Pipera, gdje se prvi

put, poslije dvije pedine, srela sa jedinim preživjelim bratom Dragišom, borcem Pete proleterske crnogorskebrigade.

Prvih dana trinaestojulskogustanka italijan-

ski fašisti zapalili su Blažovu kuću u Veljem Brdu. Tada su Lidijina i Blažova djeca — šestogodišnja kćerka Željka i četvorogodišnji sin Želimir, sa ba-

bom Marijom otišli kod partizanau gomji dio Pipera.Djeca se više nijesu vratila kući sve do oslobođenja. Nijesu mogla biti ni sa roditeljima, a kas102

nije ni sa babomMarijomkoja je ostalau Piperima sve do kraja rata. Zato su djecauz pomoći

brigu Blažovesestre Novke Ruse išla dalje sa partizanima.Godine 1942.četnici su ih uhvatili u Pivi. Tada je Želiminu bilo pet, a Željki sedam godina.

Četnici su ih iz Pive odveli u Nikšić i tamo ih zlostavljali. Tjerali su ih da gledaju kako četnici i italijanski fašisti u Nikšiću strijeljaju i vješaju za-

robljene partizane i pripadnike narodnooslobodilač-

kog pokreta. Iz Nikšića su ih prebacili u četnički zatvor u Danilovgradu. Četnici su i u Danilovgradu

nastavili sa zlostavljanjem.Prijetili su djeci da će ih politi benzinom i zapaliti. U Danilovgradusu četnici malog Želimira jednom prilikom legli na sto, stavili mu nož pod grlo i zahtijevali da kaže

gdjesu mu majkai otac.Nedužnodijeteništanije

kazalo. Kada su Željku i Želimira premjestili iz danilovgradskog u podgorički zatvor Zabjelo, četnici i

neki članovinjihovihporodicadočekalisu ih plju-

vaniem i najpogrdnijim psovkama.Zatvor Zabjelo

kod Podpgoricebio je nepodnošljiv. U veoma malom prostonu, u seoskoj štali, bilo je zatvoreno mnogo

pripadnika mnarodnooslobodilačkog pokreta. Od smrađa, tjeskobe i nesnosnevrućine su davili jedan drugoga.

Godine 1943,poslije devet mjeseci provedenih

po zatvorima,Željka i Želimir su pušteni. Ponovo

su bili sa partizanima dokraja rata. Poslije rata Lidija i Blažo dobili su jioš dvoje djece: sina Miška i kćerku Olgu. I kćerke i sinovi su završili viso-

ke školei postali komumnisti i dobri članovidruštva. Čovjek naroda

Plemenitadušai razboritium BlažaJovanovi-

ća našli su mnogododirnih tačakane samos onom

generacijom s kojom je pripremao i izvodio revo-

luciju, negoi s generacijamakoje su u revoluciji za revoluciju dorastale. Sa mnmogo savjesnosti i moralne veličine išao je kroz život, stvarajući ga iz-

nova, a pri tome je njegov veliki duh imao uvijek sluha za sve razloge,mada je bio od onih izuzetnih koji su bili dovoljno smioni da govoreistinu i onda kada je sve govorilo protiv te istine.

103

U tom životu nije bilo dokoliceni plandovanja.

Mišlju jak i zrio u korak misli svoga vremena, doz-

voljavao je da njegovu akciju redovno usmjerava komunističkoodređenje.Izvan Partije i osim Partije, izvan klasnog osmišljenja i interesa osnovnih

slojeva društva,drugog interesanije imao. Bio je od onih ljudskih duhova kojima ni jedna oblast ljudskog zanimanjanije strama,ali pri tome je u

sve unosio jednu vrstu umjerenosti i skromnosti, i ona ga je, dajući mu šarma, odvraćala od toga da

se nametne.Ljudi su ga voljeli zbog toga jer ih je

umio uvjeriti, i stoga su, uza svu njegovu skrom-

nost,dopuštalida im budedrug,prijatelj, putokaz. Rođen u kršu, u svijet je otišao s duhom pre-

daka,s narodnimbogatstvommisli, ali s materi-

jalnim siromaštvom.Sve vrijednosti mjerio je VI-

jednošću čovjeka. Onda kad se Partija gubila u

frakcijskim sukobljavanjimai u emigraciji, on je Partiju stvarao tamo gdje se događaoživot. Beo-

grad, Zagreb, Varaždin i Cma Gora — to su Ppozornice njegovog ilegalnog stvaralaštva. Nije gle-

dao na funkcije i počasti, nego na interes radničke klase, na organizacijukoju je — u revolucionamom smislu — trebalo graditi tako da možeosposobljavatii osposobitiradničku klasu da preuzme vodeću i odlučujuću ulogu u društvu. Snažni karakter Blaža Jovanovića, koji je uvi-

jek znao procijemitisituaciju i u akciji masa odrediti pravo mjesto komumiste — onoga koji tu akciju inicira i organizuje — otvarao mu je put

do ljudskih

srca. On sam, bez naroda, bez masa,

bez klase — nije mogao. Uvijek je bio otvoremza

ljude. Putovaoje kad god je mogao,do radnih lju-

di. Sa komunistima, sa ljudima iz naroda toplo je drugovao i sa njima komentarisao sitne i krupne,

dnevnei istorijske događaje i probleme. Bio je

obrazovani marksist-lenjinist, ali to obrazovanje

nije bilo usko, knijjiško,negoistkanopraksom.Učio je od običnih ljudi, od naroda, od narodnih pripovijedačakoji su s koljena na koljeno prenosili veličinu tradicije satkaneoko slobodarskognepokora. Viziju budućnostije zasnivaoi na tradiciji

svoganaroda.

Sve što je u životu radio, radio je sa velikom

ljubavlju. Revolucija je bila smisao njegovog Ži-

vota.

104

Kao malo ko shvataoje i osjećaoprobleme i životne potrebe radnih ljudi sela i grada. Živjeti, za njega je značilo: boriti se. Borbu za prava i slobodu naroda smatrao je pravim životom. Bio je tvrdo

ubijeđen da spremnost, izdržljivost i samoodricanje u borbi za ljepši život eksploatisanihmasa

predstavljaju najljepšu žrtvu za istorijske intere-

se radničke klase i najhumaniji dar svomemarodu i zemlji. Bio je stamena, granitno čvrsta duha, ali isto-

vremeno i vrlo osjetljiv i nježan.Kada bi saznaoda je poginuo dobar dnug,da je nekome teško ili da mu je nepravednonanesenbol, istimskije saosjećao, patio i žalio. Nije lako dozvoljavaosuzeu očima. Ali u pojedinim prilikama, i pored svih nastojanja nije mogao, a možda nije ni htio sakriti zamagljeneoči: kad odlaze najbolji, najbliži, oni čije su se sudbine u borbi ispreplele i poistovjetile. Sjećam se kada je marta 1942. godine stigla kobna vijest da je na Crkvinama kod Kolašina, istog: dana ikad i Bajo Sekulić, poginuo i Budo Tomović. Kao okamenjeni, svi smo zanijemili. Stojeći, blijed kao krpa, Blažo je dugo ćutao.

Izgledalo je kao da je sa Budom nestaoi on sam. 105

U dubini duše pritiskala ga je teška bol. Pokušao je da zadrži suze. Nije mogao.Oči su mu zacaklile. Odvažani hrabar, počeo je da korača, ljut kao ris. Najedanput je zastao, prekinuo ćutamjei počeoda govori: — Budovomi Bajovommogibijom,kao i drugih naših drugova, ogromno gubimo. I, doživljavamo teškeudarce.Borićemo se do ikraja. Moramo pobijediti. Osvetićemomašedrugove. Slava im! Ali, kad se radilo o njemu samome,o njemu nanesenojnepravdi, onda je sve stoički podnosio, lišen želje za osvetom,lišen osjećaja zavisti.U takvoj prilici znao se nasmijati, uvijek jači od nepravde,uvijek veći od zavidnih: — Život je složen i ne teče bez problema.Tako ga treba shvatiti. Moramo se boriti i izdržati. U borbi se kalimo i mi i naša Partija...

U dijalogu s ljudima drukčijih mišljenja nastojao je da se u drugarskoj raspravi nađe pravo rješenje. I kada bi se uza sve razlike uspostavilozajedništvobio je srećan. Kada bi se o nekome ko to ne zaslužuje pri-

čalo loše, upomo je objašnjavao da nema savršenih ljudi i da i oni sa određenimmanamai nedostacimamogupostatibolji, ako im se drugarskipriđe, ukaže pravi put. Smatraoje da svakometreba omogućitida se iskaže,da se dokaže:u zajedničkoj

borbi svako ima pravo na svoju šansu.

Od kako je postao komumista,u onom građanskom smislu riječi nije imao slobodnog vremena. Stalno je bio u akciji, čovjek Partije koja mijenja postojeće.Kao čovjek, komumnista i revolucionar, borac i ratnik, državnik i političar — uvi-

jek se prihvatao novih, teških, odgovornih i veo-

ma često komplikovanihzadataka.Takav je bio u predratnoj revolucionarnoj borbi, u narodnooslobodilačkomratu i revoluciji i poslijeratnoj izgradnji socijalističkog samoupravnogdruštva. Ličnog

života je tu bilo malo. Njegova mladost i život bili

su mladost i zrelost, život i pobjedonosnaborba Partije.

Blažo Jovanović je bio svjestan da borba za pravdu i slobodu predstavlja najbolji i najljepši oblik dokazivanja veličine ljudskoga i da u svakodnevnoj borbi treba povezivati istorijske interese sa najneposrednijim problemima i potrebama 106

radničke klase, seljaštva i napredne inteligencije,

bez obzira na opasnosti koje se javljaju. Jer, bor-

ba rađa najstabilniju i najsigurniju nadu da se u ljudski život unese pravda, sloboda i nezavisnost i da jedino putem borbe život čovjeka može Ppostati ljepši i ljudskiji.

Znao je u svakoj pnrilicida razdvoji dobro od

zla, istinoljubivo i čovječno od nečovječnog. Isto

tako,znaoje da autoritetkoji je stekaosopstvenim

radom i borbom ali i ugledom i autornitetomsvoje partije, ne treba zloupotrebljavati i koristiti u lične svrhe. Vlast radničke klase, svoj autoritet i autori-

tet Partije i socijalističkogdrušvanikada nije pretvarao u ličnu vlast i silu nad dmugima.Njegova

borba bila je borba za čovjeka i čovjekovuslobodu u slobodiudruženihstvaralaca. Takva ličnost nije mogla bez mnogo bliskih

prijatelja i istinmskihdrugova. Onako neposredan, srdačan, jednostavan i komunikkativan,lako je osvajao ljude. Svojom pojavom i načinom namah je postajao mio i drag. Bio je voljen u Crnoj Gori, i van nje. I oni koji su ga samo jedanput sreli i koji ga, možda, više nikad mwijesu vidjeli, sjećali su ga se kao da su ga dugo znali i bili sa njim pmrijatelji i stari poznanici.

Uvijek je nastojao da rad i borbu starijih i

mlađih generacija poveže sponom poistovjećenog cilja, a pri tome je redovno dao prednost mladosti, sposobnoj da instrukciju i inicijativu svoga stva-

ralaštvanađe u revolucionamojtradiciji, u isku-

stvu prethodne generacijerevolucionmara.

Neki ljudi koji su bili članovi Komunističike

partije od njenog osnivanja, a kasnije se pasivizirali nesposobni da prihvate nove odnose i mlade generacije, nijesu razumijevali Blažov napor da iskustvo prethodne generacije utkiva.u polet mladih, da ih svrstava u zajednički front revolucije. Blažo se duboko razilazio s tim starim komunmistima koji su izostajali iz dalje borbe, ali nije propuštao da kaže: — Takvi kakvi su u svoje vrijeme bili mnogo

su konistili Partiji. Da nije bilo njih u ono doba,

ne bi bilo ni nas sada. Na njima i njihovim dob-

rim i lošim stranamami smo se učili — i to je ko107

ristilo. Pošto ne mogu biti dmukčiji,računajmona

njih takve kakvi su.

Zapravo,znao je Blažo da ne treba negirati

prošlost, ako je u njoj pored slabog bilo i dobrog.

Smatraoje da ono što je bilo dobro u prošlostine smije biti zaboravljeno,da ga treba pamtiti, na

njemu se učiti i prenositi na mlade generacije.Zbog toga, kao i pravilnog i humanog odnosa prema lju-

dima, bio je strpljiv. Nastojao je da se ljudi ura-

zume bez pritiska, ako je to mogućno. Zahvaljujući

takvomrazložnomi Blažovomupornom radu mnogi su postali simpatizeri ili članovi Komunmističke

partije.

Imajući puno razumijevanjai ljubavi za ljude,

Blažo Jovanović je znao da čovjek nije i ne može

biti bezgrešan,svetac,već živo biće podložno iskušenjima koje život pnuža, naročito u klasnom kapi-

talističkom društvu u kojem su komunisti, kao lju-

di, bili izvan zakonskezaštite i zbog revoluciomarne djelatnosti bili izloženi velikim opasnmostima i progonima.Zbogtogaje on za one koji su bili klasno opredijeljeni, a koji su se ponekad znali ogriješiti o principe revolucioname borbe, imao razumi-

jevanja. Tražio je najpogodnije načine da se takvim drugovimaomogne da krenu pravim putem. Praksa je pokazala da je bio u pravu. Neki komunisti koji su imali slabosti kasmije su se promijenili i pokazali kao dobri i neustrašivi borci..

Blažo je srčano i hrabro izražavao svoje mi-

sli, ideologiju Komumističke partije i potrebe naro-

da iz kojeg je ponikao.Otvaraoje ljudima perspektive i put kojim treba ići u novi život, u slobodu i

življenje koje mora biti drukčije, interesantnije, ljepše i srećnije. Bio je ubijeđen, i druge je ubjeđivao,da klasno i revolucionarnoopredjelienjeza-

htijeva borbu bez straha, kolebania i uzmaka. Znao je da život revolucionara mora biti utkan u žižu života radničikeklase i širokih narodnih masa i da revolucionar treba da živi životom Partije i klase kojoj pripada, radničke klase, ljudi naroda u kojem živi, da vezuje svoju sudbinu za sudbinu svoga naroda.

U najtežimsituacijamaimao je smjelostii strpljenja da toplim i uvjierljivimriječima ohrabri dru-

ga i prijatelja. Posjedovao je dobru narav koja mu je omogućavala da srdačno prilazi ljudima. Imao 108

je osjećaj i razumijevanje za ljude, njihove dobre

i rđavestrane.Iskreno je praštaokad neko iz nez-

namja ili nesvjesno pogriješi. Kad god je mogao svakome je pomagao. I on je, kako je sam govorio, pravio greške. Nema bezgrešnih ljudi. Sebi je najteže opraštao, ali je, ipak, opraštao i drugima i

sebi, ako to nije bilo na štetu Partije i pokreta. — Pa, ljudi smo — govorio je često.— Moramo nalaziti najbolja rješenja i raditi sloŽno i jedinstveno. Koliko je cijenio inteligentne,sposobne i dob-

re organizatore, isto toliko je nastojao da se Ospo-

sobe oni koji još nijesu imali potrebno znanje i sposobnostiza rad. Smatraoje da svaki normalan

čovjek uz rad može steći neophodni minimum znanja i obrazovanja da uspješno radi. Nikada nije potcjenjivao neobrazovanost i nesnalažljivost, jer je

smatrao da se te pojave radom i Žživotnimiskustvom mopguprevazići. A usiljene, neprirodne, neozbiljne i prepotentne gestovenije podnosio; ignor1sao ih je. Volio je da se nađe na mjestima gdje se, kako se ono kaže, narod okuplja — utakmice, sleto-

vi, izleti, narodna kupališta. Znam kada ono pruga Beograd — Bar, odnosno Titograd — Bar još nije bila završena.Ljudi nijesu mogli odlaziti na more

da se kupaju kao sada.Zato su svi koji su tokom ljetnje žege Žželjelida se kupaju, poslije radnog

vremema,odlazili na Moraču, Ribnicu, Cijevnu, Ze-

tu, Marezu. A, najviše na Moraču koja protiče direktno kroz Titograd i na nju se može najlakše i najbrže doći. I Blažo, kad je bio u prilici, dolazio je da se kupa u Morači i da tu, zajedno sa svojim sugrađani-

ma,provedemalo slobodnogvremena.Vraćaose sjećanju kada je najprije u Zeti, a kasnije u Morači naučio sve majstorije u plivanju i skakanju u vodu. Otuda i kad je postao istaknuta ličnost, volio je da se kupa u rijekama, posebno u rijekama svog djetinjstva i rane mladosti. I u Beogradu, dok je

bio predsjednik Ustavnogsuda SFRJ, u slobodme nedjeljne i prazničke dane kupao se u Savi i Duna-

vu, veslao i uživao u ljepotama Ade Cigamlijei

Ratnog ostrva.

Osvježavaloga je dobro društvokao i svježina

rijeke. Blažo je upravo u društvunalazio pravo za-

109

dovoljstvo i razonodu. I toga julskog dana 1954. godine kupači su se već bili razišli. Na moračkoj plaži ostalo je još samo nekoliko grupa, među kojima i neki što su igrali šaha. Jedan sredovječni čovjek, vodeći unuka za ruku, spremaose da pođe kući. Kada je prepoznao Blaža, zastaoje i pozdravio ga. Očito iznenađenšto ga vidi na Morači, tiho je prozborio: — Zar se i Ti, dmužeBlažo, kupaš ovdje kao da ne možeš poći na more, gdje je ljepše i

udobnije! — Zašto da ne. Zašto da se ne kupam ovdje? Kad možešti, kad mogu dnrnugi i ovoliki narod, za-

što da ne mogui ja — odgovoriBlažo, tadapred-

sjednik vlade i politički sekretar Centralnogkomiteta.

— Znam, znam. To je lijepo od Tebe. Ali, Ti bar imaš državna kola i možešpoći na more, gdje hoćeši kad hoćeš. o — Mopu, ali i ovdje je lijepo. Vidio si koji je narod bio da se kupa i sunčana Morači. S narodom je najljepše. Ništa neće faliti ni tebi, ni meni, ni nikome ko dođe ovdje — reče Blažo, osmjehujući

se.

Blažo se na Morači među svojim sugrađanima ponašaosasvim prirodno kao i svi drugi ljudi. Ničim nije želio da pokaže da je drukčiji od ostalih, po svom mjestu i položaju u društvu. Upravo zato

su ga svi poštovali i voljeli kao pravog čovjeka iz naroda, jer je bio poznat po dostojanstvenom,a istovremeno i prirodnom ponašanju.

Pristupačan, jednostavani čovjek dobroga sr-

ca, saosjećao je i razumijevao teškoće i probleme

ljudi. Poznatje u narodu njegovodnospremastrankama kojih je naročito mnogo bilo poslije rata. Kao plemenit i od naroda voljenm i cijenjen čovjek i nukovodilac,pronalazio je razne načine da udovolji brojnim ljudima koje je službeno primao. Nijednog čovjeka, kao stramku,nije odbio da primi. Sve je primao toplo, neusiljeno i srdačno. Sa

svakim je razgovaraokao sa svojim starim prija-

teljem i poznanikom. Kome god je mogao pomoći

— to je čČiniosa najvećim zadovoljstvom.Bilo mu je žao ako je neko od njega morao otići bez pomoći. Njegove krupne crne oči sijale su od radosti ako je bio u mogućnostida zadovolji stranku. One 110

koji su trenutno bili u teškoj situaciji uvjeravao je da nije sve izgubljeno,vraćao im je vjeru u Ži-

vot, ljude i društvo.

Nijedan čovjek, javljao mu se službenoili pri-

vatno, u razgovoru s Blažom nije prikrivao

svoje

pravo osjećamje.I niko se nije prevario što je sa

njim otvoreno razgovarao, izražavajući svoje Že-

lje, osjećanjai potrebe.Ljudi su s Blažom slobodno razgovaralikao da govoresami sa sobom.Bili su spokojni, uživajući u tome što mogu reći sve

što im leži na duši. Vrata Blažove kancelarije,kao i kuće, bila su

širom otvorena za svakoga ko je volio svoju zem-

lju i socijalističko društvo.Blažo je pažljivo slušao svaku riječ posjetioca.Ponekadje imao prilike da primi i neke neugodnesagovornikekoji su zahtijevali nemoguće.I za njih imao je puno strpljenja. Pomagaoim je da shvate da nijesu u pravu i da treba da drmukčije misle i rade. Razgovoreje vodio na pažljiv, jednostavani jasan način. Niko nije otišao od njega uvrijeđen,pa ni onda kad mu Blažo mnije mogao pomoći, nije otišao razočaram. Blažo je bio u stanju da, ponekad, sasluša cijeli

mali roman o životu nekog čovjeka, njegove poro-

dice,zavičaja. Prije donošenjaodluka, Blažo je uvijek volio

da prethodno razmisli, naročito kada se radilo o čovjeku i njegovoj sudbini. Ali, kada se odlučio za nešto, ako je bio ubijeđemu praviilnost odluke, nije

lako odustajao.No, ako bi se situacija promijenila, i ako je trebalo zauzetinovi i drukčiji stav, i on se u skladu sa novonastalimprilikama mijenjao. Bio je elastičan,fleksibilan, ali i nenametljivopostojan, ako je to situacija zahtijevala.

Sjećam se njegovih reskih riječi koje je kazao na jednom narodnom zboru krajem 1943.godine: — Mi se nikada nijesmo plašili daleko bolje

i jače naoružanih fašističkih okupatora i domaćih izdajnika. Neka se oni boje nas. Ovo je naša, a ne njihova zemlja. Oni su je porobili. Niko ih nije

zvao. Silom su došli. Mi moramo osloboditi svoju zemlju, to je naša patriotska dužnost.Oslobođenje možemo ostvariti samo oružanom borbom. Za os-

lobođenjei slobodunarodadatežrtvenikadanije-

su i ne mogu biti prevelike.Slobodane dolazi sama, ona je uvijek plaćana skupim cijenama. Zato

111

prava sloboda nema i ne može imati cijene, bez obzira na žrtve. Jer,

nema slobode bez borbe, ni

borbe bez žrtava. To su nam rekli i naši neumrli preci — veliki slobodari.

Blažo Jovanović je simbol borbe jedne epohe.

Njegova generacija, generagija onih koji su »i na nebo jurišali«, u razvoju jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, KPJ i pobjede narodno-

oslobodilačke borbe i socijalističke revolucije u našoj zemlji, odigrala je osobito značajnu, istorijsku ulogu.

Čovjek i čovjekovasreća — to je bila osnovna preokupacijaBlaža Jovanovića. Revolucionar, narodni heroj i jumak socijalis-

tičkog rada, Blažo Jovanović je bio i ostao čovjek

iz naroda, za narod, mimnejednostavnosti, a nesagledivo odlučne volje, čija je snaga nastajala i ras-

la iz volje organizovaneklase i Partije. *

*

*

Blažo Jovanović, rođem 1907, u Partiji

od 1924,

bio je revolucionarni tribun, sekretar CK. KP Crne Gore, predsjednik vlade i Skupštine Crne Gore,

član Izvršnog komiteta i PredsjedništvaCK SKJ, predsjednik Ustavnogsuda SFRJ, generalJugoslovenskenarodnearmije. Za svoj dugogodišnji revolucionarni rad kao borac, političar i državnik dobio je Orden narod-

nog heroja,Ordenza hrabrost,Ordennarodnogoslobođenja, Orden partizanske zvijezde I reda, Or-

den zaslugeza narod I reda, Ordenbratstvai jedinstva I reda, Orden junaka

socijalističkog

rada,

Orden jugoslovenskezastaveI reda, Orden jugo-

slovenskezastave s lemtom, Orden jugoslovenske velike zvijezde i mnoga visoka strana odlikovanja. Umro je u Igalu 4. februara 1976.godine.Tada je imao 69 godina i 52 godine partijskog staža.

SADRŽAJ Zavičaj

Škola i Partija Univerzitet

Crveni sudija Sekretar SKOJ-a Tlegalac Vođa štrajka

Tribun masa Susret s Titom Konferencije crnogorskih komunista Sa skojevcima Ustanak

Bitka na Jelinom Dubu Peta proleterska

U Albaniji

Politički sekretar Partije Predsjednik republičke vlade

Čovjek u prvom planu Na čelu KP Crne Gore Predsjednik Ustavnog suda SFRJ Porodica Čovjek naroda

Izdavač

NIRO »Dečjenovine« Gornji Milanovac Za izdavača

Miroslav Petrović generalni direktor

Recehnzehti Radovan Vukanović

Jovo Popović

Uređivački odbor Radmilo Lale Mandić Milorad Madić Ivo Matović

Stanica Milošević Dragan Milovanović Urednik Radmilo

Lale Mandić

Lektor Vasilije Boro Korekto?i Gordana Rosi

Bojana Uzelac Grafički dizajn Veljko Trojančević Tehnički uređnik Mirjana Avramović štampa GRO »Nikola Nikolić« Kragujevac

Štampahje u ftiražuod 3.000primeraka

završeno aprila 1981.godine