To honor Roman Jakobson : essays on the occasion of his 70. birthday, 11. October 1966: Vol. 2 [Reprint 2018 ed.] 9783111349121, 9783110995220

Citation preview

TO HONOR ROMAN JAKOBSON

JANUA LINGUARUM STUDIA MEMORIAE N I C O L A I VAN WIJK DEDICATA

SERIES M A I O R XXXII

1967

MOUTON T H E H A G U E · PARIS

ESSAYS ON T H E O C C A S I O N OF HIS S E V E N T I E T H B I R T H D A Y

11 October 1966

V O L U M E II

1967

MOUTON THE HAGUE · PARIS

© Copyright 1967 in The Netherlands. Mouton & Co. N.V., Publishers, The Hague. No part of this book may be translated or reproduced in any form, by print, photoprint, microfilm, or any other means, without written permission from the publishers.

LIBRARY OF CONGRESS CATALOG CARD N U M B E R 67-29070

Printed in The Netherlands by Mouton & Co., Printers, The Hague.

TABLE OF C O N T E N T S

JOSIP HAMM

Aineite

833

L. L. HAMMERICH

Ketzereien eines alten Indogermanisten

839

SHIRÖ HATTORI

The Sense of Sentence and the Meaning of Utterance

.

.

.

.

850

EINAR HAUGEN

The Mythical Structure of the Ancient Scandinavians: Some Thoughts on Reading Dumezil

855

H. HfiCAEN ET J. DUBOIS

Essai d'analyse neurolinguistique des agraphies

869

LUIGI HEILMANN

De officio arteque uertendi

901

CHARLES F. HOCKETT

Where the Tongue Slips, There Slip I

910

KAREL HORÄLEK

Silbenmass und Intonation bei Κ. J. Erben

937

FRED W. HOUSEHOLDER

Distinctive Features and Phonetic Features

941

VI

TABLE OF CONTENTS

JOSEF HRABÄK

Otakar Theer and the Beginnings of Czech Accentual Verse .

.

945

IORGU IORDAN

Notes sur les rapports linguistiques russo-roumains

958

Α. V. ISACENKO igrsni pridevkom' frasöid'" ono "igrsni" tumaöili kao i gres'ni, no to u takvu kontekstu vec iz sintakti£kih razloga ne bi bilo na mjestu, pa se — teoretski — postavlja pitanje, je Ii "igrsni" uopce kratica za i grefnil Nije Ii to, mozda, derivat od igrc (v. ARj. s.v), a frascic'' bi tada (od tal. frasche) bio malo ne istoznaßni pandan uzet — kao nadimak — iz jezika iz kojega su se i inaöe u Istri i na otocima po£esto uzimali elementi od kojih su se gradili nadimci. Kao sigurno ostaje prema tome samo jedno, da se pisac zvao Petar, i da je pridjevak ili nadimak bio Frasöic. 1.2. Nema sumnje da je matica iz koje je tekst prepisan bila pisana glagoljicom. Prema pisanju znaka za ize (u glasovnoj sluzbi), prema ligaturama sa subskribiranim ϊ, kojih inaöe nema u hrvatskoj glagoljici XIV i XV vijeka, a i ϊ nestaje iz glasovne upotrebe u poöetku XIV vijeka, zatim, prema ps. 105.24 (s tragovima nazalnoga f) i dr. odlikama ima razloga misliti da je taj tekst morao biti vrlo star, svakako stariji i od Jevgenijeva psaltira (XI v.), u kojem je jos nekoliko glagoljskih inicijala, i od svih ostalih ciriliökih tekstova XI, XII i XIII vijeka. Vajs kao znak velike starine uzimlje neprevedeno skinipi za grö. σκνίπες (ι skinipi na vse predeli ihb — και σκνίπες έν πασι τοις όρίοις αυτών 104.31), gdje Ps.sin. i dr. ciriliöki tekstovi imaju mbsice (a Tol., Lob., Par. i ostali tekstovi hrvatskih glagoljasa imaju skinipi). On medutim nije primijetio da su u istom psalmu (v. 40) kod Frasöica ostali neprevedeni i krasteli (ovako u Ps.sin., Pog., Bol.; Sof. ima hrasteli), koje inaöe imaju i ostali hrvatski glagoljski tekstovi, a kod

ΑΙΝΕΙΤΕ

835

njega je to ortigomitra (ήχησαν, και ήλθεν όρτυγομήτρα — prosise i pride ortigo mitra, fol. 92c). 1.3. S drage strane, ne da se zanijekati da u rukopisu ima i tragova cirilice, no oni sa osnovnim tekstom imaju isto tako malo veze kao sto sa Zografskim evandeljem imaju veze npr. ciriliCka marginalia koja se nalaze na naslovnoj strani ev. po Luki. Tako se i ono Slava tebi gi na fol. 124 (ispred ps. 151) u predlosku zacijelo nalazilo na kraju osnovnog dijela (iza ps. 150) a Frasöic ga je u prepisivanju stavio na poöetak ps. 151, ali tako da je slova preslikao pa je C uzeo kao znak kojim su poöinjale rubrike a ne kao prvo slovo u rijeöi C/ιαβα. I ina£e ne bi bilo tesko dokazati da nije dobro ni poznavao cirilice, pa na pr. nije znao da su oni sporadiSni znakovi koji su se tu i tamo javljali na krajevima nekih titula oznaöivali cir. brojeve, i on ih je preslikavao tako da im je davao oblike mlade karoline, premetao jedinice i desetice, itd. Ukratko, jasno je da je predloäak moraoproci kroz podruöje na kojem se (poslije) upotrebljavala cirilica, no to jos ne znaöi da je tekst morao biti pisan cirilicom ili da je Frasöic bio vjest tomu pismu. 1.4. Vec je reöeno da je predloiak bio star te je, sudeci po Jevgenijevu i po Sinajskom ps., mogao biti i stariji od XI v. Ovo je, razumije se, i historijski i tekstoloski vrlo vaino jer upucuje na to da su Slaveni vec u X vijeku uz psalme imali i njihov komentar, i to Hesihijev (tzv. II), koji je zastupljen i u Frasöicevu, i u Jevgenijevu, Tolstojevu, Pogodinovu, Bolonjskom, Bukur. i Sof. rukopisu (a razlikuje se, i to znatno, od Teodoretova u Cudovskom psaltiru). Posta vlja se pitanje, u koje ja medutim ovdje necu potanje ulaziti, kakav je bio put §to ga je komentar prosao da sa jednoga podruöja dode na drugo, i gdje mu je bio (u to prvo vrijeme) poöetak a gdje svr§etak. Je Ii to bilo kretanje JI — S, JI — JZ ili JI — S, S — JI — JZ ili, moMa, JI — JZ — S ili, napokon, JZ — S, JZ — JI, ili JZ — S — JI, sto bi, sudeci prema Jevgenije vu psaltiru, takoder moglo biti. Prema posljednjem komentar je od Fraäöiceva predloska (ili predloska toga predloska, koji se upotrebljavao negdje u unutrasnjosti ili na jugu) mogao biti prenesen na istok i, posebno, na sjever, odakle je opet u granicama pravoslavlja mogao djelovati na jugoistok. Tako bi se mogle objasniti i neke vece i manje razlike koje su zajedniöke sjeveru i jugozapadu a nema ih na jugoistoku, i druge koje su zajedniöke sjeveru i jugoistoku a nema ih na jugozapadu. 2.1. Jeziöki za Frasöicev je sistem mjerodavno u prvom redu ono sto se nalazi u njegovu kolofonu na fol. 130 : to je u osnovi ekavizam sa silabiiSkim sa *dj>j (prehaese), u fleksiji s novijim prosimb za starije prosu, s vok.sg. bratie i s imperfektom behi, koji se danas govori na Krku a nekoc ga je bilo i u Istri (npr. u Bermu nedaleko Lindara, gdje je Frasöic pisao svoj kodeks, cf. Cod. Lab. 161a/2 adn.). U Istri je doduse s vremenom svagdje prevladalo l > u, no i kolofon i psaltir vrlo dosljedno upucuju na l>\. Inaöe ρ, ς su davno presli u u,e (izuzetak je £zyki> koji u psaltirskom tekstu vecinom ima e, u komentarskom e), e poziciono ostaje e, t>/& u jakoj poziciji (uz v', k\ j ' i ispred 2 kons.) prelazi u a, a vz- se, öini se, u izvjesnim pozicijama izgovaralo kao uz (ili njemu sliöno, na §to u konsonantskim grupama kadsto upucuje apostrof) /. Ligaturom za sl pisalo se i c (frascic') i sc (na sto upucuje rastavljeno pisanje

836

JOSIP HAMM

rastavljeno pisanje S-έ u uscenie ps. 94.1, 104.1, taSce (biSe bo tasce, sc. rukoeti) ps. 128.7, i ono je pristajalo jednako u sistem kao i prije spomenuto *dj>j(pree 131.3, shoeSe 132.2), s korelacijom s:h u nom. — ak.pl. (gresi — grihi), itd. Jednom rijeSju öakavski sistem u koji su tek tu i tamo probijali alogeni elementi (v miSlenju u kolof. mjesto v' ili va miSlerii). 2.2-3. Sistem predloäka je razmjerno lako utvrditi, ako se uzme u obzir da je to mogao biti tekst bliii pracsl. matici i od samog Sinajskog psaltira, samo mu treba odlike sagledavati kroz promjene koje su se u meduvremenu izvrsile i koje su u svojoj konstituciji mogle biti dvojake. One su mogle biti opce i prema tome nerelevantne, kada se grosso modo polazilo od sistema onih koji su tekstove prepisivali (promjene nazala, jat', refleksi za tj, dj — skj, zgj, asimilacije, disimilacije, kontrakcije i si. fonetski procesi, u fleksiji i sintaksi — opet sa stajaliSta svojih sistema — produktivnost jednih i neproduktivnost drugih oblika, i t.d.), i mogle su biti posebne i polaziti od stavova koje su kopisti zauzimali prema jeziku koji su prepisivali. Njihova je dubina u jednom i u drugom sluöaju mogla biti razliöna. U prvom za nju su pokazatelji pojedinaöni ostaci koji se uvijek tu i tamo nadu i koji kao i oni stosci, koji se kod zemljanih radova ostavljaju da bi se vidjela razina od koje se poöelo kopati, pokazuju kakvih je oblika bilo (ili jo§ bilo) u predlosku sa kojega je rukopis prepisan. Tako se npr. u Frasöiöevu tekstu jos mogu naci slo2eni pridjevski oblici s nastavkom -aego u gen.sg. (i to u komentaru!, ilovika rece vzvraSvsaego se — τοϋ άνθρώπου, φησί, τοϋ εις γήν άποστραφέντος 136.7), -uemu u dat.sg. (da ispovim' se imeni tvoemu spasajultuemu 105.47, gdje ostali imaju svetomu a Sof. svetumü), i participi prez. akt. na -i < -y, koji ne samo sto nisu vise bili 2ivi u njegovo vrijeme nego nisu ίSli ni u koncepciju koju je on imao ο knjiievnom jeziku crkvenoga tipa (v.s.l.). Stav koji je kopist imao prema jeziku rukopisa koji je prepisivao mogao je biti pasivan, ako je ostajao na svojim pozicijama te se ograniöavao na mehaniöko prenosenje, i mogao je biti aktivan, ako se kopist prenosio u sistem predloska te nastojao da svojim sredstvima — svojim fonoloskim registrom — izrazi ono sto mu se öinilo bitno po taj sistem kao takav. Ovakav je stav zauzimao npr. pisac prvoga Novljanskog brevijara, koji je na svoju ruku unosio neke arhaizme i neka svoja tumaöenja. Sliöno je, samo u manjoj mjeri i bez namjernog unosenja arhaizama, bilo i s Frasöicem, i zato je zanimljivo razmotriti, sto je za nj zapravo znaöio jezik psaltirske matice iz koje je prepisivao, kako ga je (kao sistem) shvacao, i kako je to sredstvima koja su mu bila na raspolaganju izra2avao. U glasovnom registru mu je, nema sumnje, bilo distinktivno sf — id: drugo sasvim sigurno i on ga gotovo redovno pise, ma da mu je korespondent za nj u vlastitom sistemu bilo j. Prvo je dolazilo u rasponu 6 — Sc — st (pica — pisia — piSta, cibus). Kako se u glagoljici za sva tri oblika upotrebljavao isti znak, moze se samo po povremenom, vrlo rijetkom rastavljenom pisanju s-c (v. gore) i S-t (umr'stvaemi 143.23, $'ίέάέ e 77.38) zakljuöivati da je FraSöic istu rijeö prema situaciji i stilu (biblijskom ili manje biblijskom) mogao izgovarati i sa St i sa id (Stedi i S6edi, Stedro i Siedro). Drugi su ovakav elemenat bile konsonantske grupe koje su zahtijevale ili druge

ΑΙΝΕΙΤΕ

837

nastavke ili umetanja sekundarnoga -a- ili, u starije vrijeme, -